Организация по безопасности и сотрудничеству в Европе (ОБСЕ / OSCE) · book

Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ. Сборник примеров хорошего опыта.

ОБСЕ
Открыть оригинал документа

Полный текст размещён на сайте публикующей организации. lawenc.com индексирует метаданные и ведёт на официальный источник.

Полный текст

Organization for Security and Co-operation in Europe

Bringing Security Home: Combating Violence Against Women in the OSCE Region. A Compilation of Good Practices

OSCE Secretariat, Office of the Secretary General, Gender Section June 2009 OSCE Gender Section

The Gender Section manages the OSCE Gender Issues Program and is part of the Office of the Secretary General. It assists OSCE actors, among them the OSCE Secretariat, Institutions and Field Operations in 19 host countries to achieve gender equality in their organizational units and working environment and to integrate a gender perspective into OSCE’s policies, programs, projects and activities.

The Gender Section advises the political and operational OSCE structures on the design, implementation, monitoring and evaluation of the OSCE’s overall gender mainstreaming strategy as stipulated in the 2004 Action Plan for the Promotion of Gender Equality.

The Gender Section provides technical expertise, capacity building and tools for the achievement of gender equality in the OSCE structures and work.

www.osce.org/gender equality@osce.org Bringing Security Home: Combating Violence Against Women in the OSCE Region.

A Compilation of Good Practices Acknowledgments The good practices presented in this publication were researched and documented by Elisabeth Duban, consultant, on behalf of the Gender Section and under the guidance of Jamila Seftaoui, Head of the Section and Senior Adviser on Gender Issues.

Others who contributed to this book are: Alla Kuvatova (Association of NGOs for Gender Equality and the Elimination of Violence Against Women, Tajikistan), Amanda Kloer (American Bar Association, U.S.A), Andro Gigauri (Georgia), Connie Kamara (American Refugee Committee International, U.S.A), Dilorom Khaidarova (OSCE, Tajikistan), Gemma Connell (UN Division for the Advancement of Women, U.S.A), Madis Vainomaa (OSCE Mission to Serbia), Maya Goldstein (OSCE Presence in Albania), Muhtar Irisov (OSCE, Kyrgyzstan) and Neil Blacklock (Respect, U.K.). In addition, all experts and many participants of the Seminar on Innova- tive Approaches to Combating Violence against Women, organized in Dushanbe, October 2008 provided valuable feed back. Monica Gutierrez, liaised with OSCE field ­operations and co-reviewed earlier versions of this com­pi­lation.

This publication is part of the extra-budgetary project: “Innovative Approaches to Combating Violence Against Women in the OSCE”.

The Senior Adviser on Gender Issues thanks the Permanent Missions to the OSCE of Austria, Finland, France, Germany and Greece, who supported and funded this project.

Published by OSCE Secretariat, OSG/Gender Section www.osce.org/gender

Edited by Jamila Seftaoui Senior Adviser on Gender Issues, OSG/Gender Section jamila.seftaoui@osce.org

© OSCE, 2009 All rights reserved ISBN: 978-92-9234-534-1

All views, opinions, links and accounts included or referred to in “Bringing Security Home: Combat- ing Violence Against Women in the OSCE Region. A Compilation of Good Practices” are those of the authors, and the inclusion of their references do not imply an official endorsement or acceptance by the OSCE. Please note that the compilation contains links to Internet websites that are external to the OSCE and operated by third parties and which may contain materials that are protected by copyright or other third party rights. As the OSCE has no control over these Internet websites, it assumes no responsibility or legal liability for the availability, accurateness or completeness of the content of exter- nal Internet websites nor does it represent that its use would not infringe above stated rights.

Cite as: “Bringing Security Home: Combating Violence Against Women in the OSCE Region. A Compilation of Good Practices”. Ed. Jamila Seftaoui. Vienna, 2009

Designed by Ulf Harr Printed by Gutenberg Press LTD Table of Contents Foreword 5 List of Abbreviations and Acronyms 7 1 Introduction 9 1.1 Forms of Violence against Women 11 1.2 Purpose of the Compilation 12 1.3 Scope of the Compilation 15 1.4 Structure and Methodology 16

2 Identifying Good Practices and Approaches 19 2.1 What are Good Practices and How Do We Evaluate Them? 19 2.2 Common Principles that Guide Good Practices 19 2.3 Strategies that Underlie Good Practices 21

3 Understanding Violence Against Women: Research and Evaluation 23 3.1 Data-Collection 23 3.2 Indicators for Measuring Violence against Women 25 3.3 Analysis of Victims’ Experiences and Needs 26 3.4 Monitoring and Tracking 27 3.4.1 Monitoring the Legal System 29 3.4.2 Monitoring the Media 30 3.4.3 Budget Analysis 31 3.5 Research as Advocacy 32

4 Prevention 35 4.1 Awareness Raising Campaigns 35 4.1.1 Public Awareness 36 Global Campaigns 36 Regional-Level Campaigns 38 National-Level Campaigns 39 Local-Level and Localized Campaigns 43 4.1.2 Outreach to Women / Legal Literacy / Empowering Women 47 4.1.3 Working with Policy Makers 49 4.1.4 Training for Media Professionals 52 4.2 Working with Men and Boys 54 4.3 Working with Youth 61 4.4 Community Mobilization 67

5 Protection and Assistance 71 5.1 Victim Identification 71 5.2 Direct Assistance and Service Provision 72 5.2.1 Comprehensive and Specialized Services 73 5.2.2 Safety Planning and Reintegration Assistance 77 5.2.3 Capacity-Building for Service Providers 78 5.3 Crisis Centers, Shelters and “One-Stop” Centers 80 5.4 Coordinated Community Response/Referral Mechanisms 84 5.5 Economic Empowerment 87 5.6 Legal Protections 90 5.7 Programs for Perpetrators 91

6 Prosecution 95 6.1 Laws and Policies 96 6.1.1 Gender Equality Laws 97 6.1.2 Strengthening the Law and Adopting Specialized Legislation 97 6.1.3 Case Studies of Good Practices in Legislation 99 6.1.4 Action Plans 102 6.1.5 Codes of Conduct and Internal Policies 104 6.2 Specialized Divisions and Responses 106 6.2.1 Police Units 107 6.2.2 Courts 110 6.2.3 Truth and Reconciliation Commissions 111 6.3 Capacity-Building for Criminal Justice Professionals and Peacekeeping Forces 111 6.3.1 Training 112 6.3.2 Manuals, Guides, Handbooks, Protocols 114 6.4 Legal Assistance 117 6.5 International Legal Mechanisms 120

7 Conclusion 123 Annex: Index of Resources and Practices 125

4 Foreword “The OSCE participating States have … condemned violence against women through the OSCE Action Plan for the Promotion of Gender Equality. What we need now is concrete action to turn those obligations and commitments into real terms.”

Elisabeth Rehn, former Finnish Minister of Equality and of Defence, addressing the OSCE Permanent Council in Vienna, 15 December 2008.

Violence against women is not a new problem. The deep suffering and harm caused by this pervasive human rights abuse have changed little across the centuries. To a large degree, the same inequalities and power imbalances that always have fostered violence against women persist today. What has changed, however, is the landscape, the context, in which violence against women occurs. Violence against women is no longer seen as an inevitable part of family life, of social relations, of the workplace or of war. Violence against women cannot be justified. Following the growth of the women’s movement, women activists demanded that violence, a fundamental negation of equal rights, be addressed. The past decades have seen significant changes, at the global level, in the articulation of States’ obligations to combat violence against women, whether committed by private individuals or by the State, as acts of war or during peacetime. If the last decades of the 20th century can be characterized by intense activism to address violence against women, calls for action to redress wrongs and attempts to respond at the international, national and local levels, the first years of the 21st century include a measure of introspection. Much more attention has been focused in recent years on stocktaking exercises and attempts to catalogue interventions that actually result in less incidents of violence against women, greater protection of and assistance to survivors of violence and an end to impunity for those who commit such violence. The interest in distinguishing good practices to address violence against women stems very much from a recognition that despite a tremendous amount of work in this field, violence against women continues in every country of the world, and in some cases, such as armed conflicts and post-conflict reconstruction, even gets more intensive. The OSCE recognizes the interconnections between ensuring gender equality, eliminating violence against women and achieving real and sustainable security for all citizens. When violence against women is allowed to persist, it perpetuates discrimination, results in instability and impedes the development of any nation. Addressing violence against women is at the heart of the OSCE mandate. OSCE participating States have confirmed the importance of addressing violence against women, through the adoption of an Action Plan for the Promotion of Gender Equality (2004), which includes directives to the Secretariat to develop activities for the prevention of violence against women. OSCE Ministerial Council Decision on Preventing and Combating Violence Against Women (2005) issues recommendations to participating States for measures to improve prevention of violence and the protection of and assistance to victims. In addition, OSCE Decision on Women in Conflict Prevention, Crisis Management and Post-Conflict Rehabilitation (2005) integrates UN Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security into all OSCE activities and calls on participating States to ensure women’s full participation in conflict prevention, crisis management and post-conflict rehabilitation.

5 It is in this context that the Gender Section in the Office of the Secretary General started an initiative that resulted in the present compilation. Bringing Security Home: Combating Violence Against Women in the OSCE Region. A Compilation of Good Practices was launched during an Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence against Women, held in Dushanbe, Tajikistan in October 2008. The seminar brought together 89 international experts, policy makers, NGO activists and representatives of international organizations from 21 countries to share information about good practices and effective approaches on the prevention of violence against women, protection for survivors and prosecution of perpetrators. Special attention was given to a fourth topic – participation, referring to efforts to engage young people and men in combating violence against women. The seminar was not a forum for discovering wholly new strategies or approaches, but rather participants shared their expertise and experiences. The participants found common ground across countries and discussed the innovations and novel practices that are key to effective interventions. An important aim of the present compilation, therefore, has been to expand upon the Experts’ Seminar and to demonstrate some of the good practices that have emerged from OSCE-supported initiatives as well as projects supported by other organizations that may provide useful inspiration for future work in the OSCE region. This compilation should be useful to gender focal points, but also to a great many other personnel across the OSCE, working on such issues as human rights, democratization, anti-trafficking, rule of law, policing or military reform, for example. Violence against women is a complex problem that requires a cross-sector approach, and this compilation provides a considerable number of examples of diverse initiatives aimed at prevention, protection and prosecution. Of course, this compilation targets a much wider audience than the OSCE structures alone – an audience that includes policy makers, law enforcement bodies, legal professionals, social service agencies, educators, journalists, unions, the private sector, donors and, critically, civil society organizations in all of the participating States. This compilation serves as a starting point for adapting effective and tested practices, since real change must take place at the State level. It is hoped that this resource will inspire further communication about the characteristics of practices that have proven effective and will lead to joint implementation of concrete new initiatives. These initiatives will ideally be carried out through partnerships, for example between State bodies and civil society groups, among States and between participating States and OSCE Secretariat, Institutions and Missions.

Jamila Seftaoui Senior Adviser on Gender Issues

6 List of Abbreviations and Acronyms

ABA American Bar Association AI Amnesty International CEDAW Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women

CEE Central and Eastern Europe CoE Council of Europe DAW UN Division for the Advancement of Women DCAF Geneva Centre for the Democratic Control of Armed Forces DFID Department for International Development (UK)

DPKO UN Department of Peacekeeping Operations DV Domestic violence ECHR European Court of Human Rights ECLAC UN Economic Commission for Latin America and the Caribbean EU European Union GBV Gender-based violence GTZ Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit – German Technical Co-operation

HIV Human immunodeficiency virus HIV/AIDS Human immunodeficiency virus/ Acquired immunodeficiency syndrome

IACHR Inter-American Commission on Human Rights IASC Inter-Agency Standing Committee ILO International Labor Organization IOM International Organization for Migration

NGO Non-governmental organization NRM National referral mechanism ODIHR Office for Democratic Institutions and Human Rights OSCE Organization for Security and Co-operation in Europe OSI Open Society Institute UN United Nations UN-INSTRAW UN International Research and Training Institute for the Advancement of Women

UNDP UN Development Program UNECE UN Economic Commission for Europe

UNFPA UN Population Fund UNICEF UN Children’s Fund UNIFEM UN Development Fund for Women UNMIK UN Interim Administration Mission in Kosovo UNODC UN Office on Drugs and Crime UNSCR 1325 UN Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security USAID United States Agency for International Development

VAW Violence against Women

WHO World Health Organization

7 8 1 Introduction Violence against women (VAW) is one of the most widespread and persistent human rights abuses in the world, stemming from deep-rooted notions of women’s unequal status. As a leading, yet preventable, cause of poor health and death in women, it is also a public health problem. Violence against women has no less of a devastating effect on society as a whole, impacting women’s productivity and resulting in overall economic losses. Combating violence against women, especially in post-conflict and transitional settings, has important implications for human security. Indeed, left unaddressed, violence against women impedes a country’s development causing severe disruptions of family, community and social structures and, ultimately, harming far more than the immediate victims.1 While there are no universal statistics on prevalence, global, regional and national studies suggest that violence against women is distressingly common. At least one woman in three has experienced some form of physical, sexual or psychological violence in her lifetime, most often by an intimate partner.2 According to a World Health Organization (WHO) multi-country study, prevalence rates for physical and/or sexual violence range from between 29% and 62% of women surveyed.3 The Council of Europe (CoE) suggest that among Member States, one- fifth to one-quarter of all women have suffered physical violence at least once in their adult lives, and more than a tenth have been victims of sexual violence with force.4 It should be noted that surveys estimating the prevalence of violence against women are conducted precisely because the problem is latent and official statistics are frequently imprecise. Some forms of VAW, such as sexual violence, are chronically underreported.5 Other types of violence may be not recognized as such, for exam­ ple sexual harassment or violence directed at women during conflict, and are therefore never recorded in national statistics. Even without precise data, however, we know that violence against women affects all socio-economic and educational classes and has a global impact on the lives of millions of women and girls. Significant developments in the past fifteen years demand that such deplorable statistics be viewed neither as inevitable nor unalterable. In the early 1990’s, the elimination of violence against women became a focus of United Nations’ activities and the obligation of States to protect against such human rights abuses and to respond when they occur was established. General Recommendation 19 to the UN Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination Against Women (CEDAW), adopted in 1992, makes explicit that VAW is a form of discrimina- tion that impedes women’s realization of full equality. The 1993 UN Declaration on the Elimination of Violence against Women articulates a woman’s right to be free from violence. Significantly, the Declaration on the Elimination of Violence against

1 There are different views on the use of the term ‘victim’ in the context of VAW. Many prefer the term ‘survivor’ as it carries with it the idea that a woman has overcome an abusive situation. Still others use the joint term ‘victim/survivor.’ This compilation uses both the words ‘victim’ (generally in the context of prosecution efforts) and ‘survivor’ (in the context of protection and services). 2 How Widespread is Violence Against Women?, Fact Sheet, UN Secretary-General’s Cam- paign Unite to End Violence Against Women, February 2008. 3 WHO Multi-country Study on Women’s Health and Domestic Violence against Women, (WHO, 2005), p. 5. 4 Fact Sheet, Council of Europe Campaign to Combat Violence against Women, including Domestic Violence, at http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesticviolencecampaign/Fact_Sheet_ en.asp 5 For example, a study of the prevalence of VAW in several countries found that only between 4% and 13% of sexual assaults by non-partners were ever reported. Eliminating rape and other forms of sexual violence in all their manifestations, including in conflict and related situations, (UN Secretary-General, 2008), A/63/216, para. 22.

9 Women confirms the notion of due diligence – the concept that States have an obligation to take positive steps to prevent and protect women from violence, to respond to acts of violence against women committed either by State or private actors, and to punish perpetrators and compensate victims. The due diligence standard is often referred to in shorthand as a States’ obligation to carry out the “three P’s” – prevention of violence against women, protection of victims and prosecution of perpetrators of violence against women. As the world’s largest regional security organization, the Organization for Security and Co-operation in Europe (OSCE) promotes comprehensive security through conflict prevention, crisis management and post-conflict rehabilitation. The OSCE conducts a wide range of activities related to all three dimensions of security – the human, the politico-military and the economic-environmental. The persistence of violence against women represents a significant security challenge for all OSCE participating States, and addressing this challenge is at the heart of the OSCE mandate. Violence against women is a result of gender disparities in women’s ability to realize their rights, including equal access to education and employment opportunities, to resources and to decision-making. Therefore, the OSCE addresses VAW as a serious obstacle to the realization of gender equality. Both the recent Finnish Chairmanship and current Greek Chairmanship of the OSCE have focused on gender equality as a cross-dimensional priority that implicates all the pillars of OSCE work. Preventing and combating violence against women is an OSCE priority area within broader work on promoting gender equality and addressing women’s issues in security. In 2004, the 56 OSCE participating States indicated their concern for advancing equality between women and men and reducing discriminations by adopting an Action Plan for the Promotion of Gender Equality. The Action Plan directs the OSCE executive structures, in particular the Secretariat, to develop programming and monitor progress on the prevention of VAW and to support OSCE executive structures and participating States to implement the relevant commitments on promoting gender equality.6 A 2005 Ministerial Decision on Preventing and Com- bating Violence Against Women issues recommendations to participating States on the types of measures that should be taken to improve prevention of violence and the protection of and assistance to victims.7 Another OSCE resolution8 in 2005 focuses on Women in Conflict Prevention, Crisis Management and Post-Conflict Rehabilitation and integrates much of the content of the United Security Council Resolution 1325 (UNSCR 1325) into OSCE’s work. UNSCR 1325 and UNSCR 1820 urge all parties to armed conflicts to take special measures to protect women and girls from gender-based violence, particularly against rape and other forms of sexual abuse, and any violence in situations of armed conflicts. The recent years have also seen increased stocktaking of progress toward eliminating VAW. Tremendous advances have clearly been made, from mere articulation of violence against women as a human rights violation to development and testing of theories of causation and impact of VAW. Numerous governments have adopted laws, instituted policies and expanded social service networks to better assist survivors of violence. Civil society organizations, especially women’s organizations, have perhaps been the most instrumental in pushing for change. Women’s non-governmental organizations (NGOs) around the world have worked alone and in coalitions to bring awareness of the problem, to protect victims and to demand redress. Yet despite more than a decade of activity, it is also clear that women do not appear to be significantly more free from violence than they were in the past. Rather, as UNIFEM observes, the situation is paradoxical. The

6 See para. 44(c), OSCE Action Plan for the Promotion of Gender Equality, adopted by Decision No. 14/04, MC.DEC/14/04 (2004). 7 OSCE MC.Decision No. 15/05, Preventing and Combating Violence Against Women, (2005). 8 OSCE MC.Decision No.14/05, Women in Conflict Prevention, Crisis Management and Post-Conflict Rehabilitation (2005).

10 1 Introduction

“landscape of gender-based violence has been transformed … [but] rather than there being a dramatic reduction in violence against women, … the challenges have become more complex, the resistance to change deeper, the backlash against the empowerment of women more blatant and the methods used to uphold the status quo more sophisticated and insidious.”9 It is in this climate that an assess- ment of effective practices and the ability to adapt promising strategies to changing circumstances are vital to continued efforts to end violence against women.

1.1 Forms of Violence against Women Violence against women manifests itself as physical, sexual and/or psychological harm.10 These categories of violence are not mutually exclusive, and forms of VAW should be understood broadly to encompass a range of behaviors designed to exert power and control over women. The UN Declaration on the Elimination of Violence Against Women classifies three primary forms of VAW based on where the acts occur and the relationship between victim and perpetrator: (1) violence in the family; (2) violence in the com- munity; and (3) violence perpetrated or condoned by the State.11 Violence perpe- trated in the family includes domestic violence, also referred to as intimate-partner violence or spousal abuse to clarify that the perpetrator and victim have a long-term relationship. Marital rape and child sexual abuse are also types of VAW occurring in the home. Community-based violence includes rape and sexual assault, sexual harassment in the workplace and in educational institutions, as well as the exploi- tation of women and girls through human trafficking and prostitution. Violence perpetrated by the State includes the use of rape during war or by law enforce- ment, security or military forces both during armed conflict and in peacetime or by peacekeeping personnel in non-conflict settings as well as abuse of women in State custody or under State control. These categories serve as guidance to understand the scope of VAW, but they should not be adhered to rigidly. Service-providers and advocates who work with VAW survivors often encounter forms of VAW that are not yet well-recognized by law enforcement and legal systems, such as stalking or the use of new technologies, the Internet and electronic mail, to perpetrate cyber violence against women.12 This compilation sometimes makes use of the term gender-based violence. Gender-based violence (GBV) refers to harm that is perpetrated against a person (female or male) as a result of power inequalities that are themselves based on gender roles. Gender-based violence is not a synonym for violence against women, but it is often used as one since women are the primary targets of GBV. Due to gender discrimination, which places women in vulnerable and disempowered positions, female victims “suffer exacerbated consequences as compared with what men endure.”13 Violence perpetrated against women and girls during armed conflict and post- conflict reconstruction has emerged as one of the most shocking forms of VAW. In fact, VAW in conflict settings is not a specific form of violence but a change in the intensity and scale of violence. VAW during and post conflict exhibits specific

9 Not A Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 12. 10 Some VAW and gender experts also speak about economic violence. This term can refer to violations of women’s economic rights by the State (e.g. non-payments of benefits) or by private actors (e.g. a spouse who controls the family budget). 11 UN Declaration on the Elimination of Violence Against Women, 20 December 1993, A/RES/48/104. 12 See e.g., Finding a difficult balance: Human rights, law enforcement and cyber violence against women, genderIT.org, 19 August 2008, available at http://www.genderit.org/en/index. shtml?w=a&x=96169 13 UNFPA Strategy and Framework for Action to Addressing Gender-based Violence 2008-2011.

11 shifts from the private to the public sphere. Violence against women is “frequently rooted in pre-conflict conditions, but it increases and often becomes an accepted practice during conflict and in the post-conflict phase. … with the transition from conflict to peace, a shift in [gender-based violence] seems to take place from the public to the private domain through an increase in domestic violence.”14 Recent conflicts have demonstrated this phenomenon. Rape and sexual violence have been used as deliberate tactics of war, and women forced to leave their homes, as refugees or living in camps for displaced persons, are especially vulnerable to VAW. Unfortunately, in some cases, peacekeeping operations have been impli- cated in sexual exploitation. Post-conflict instability leads to increasing numbers of women being exploited through prostitution and to a rise in trafficking of women and girls. Increasing rates of domestic violence often follow the formal cessation of hostilities when violence is transferred to the family sphere. Conflict and emergency settings clearly exacerbate women’s vulnerabilities to and risk for specific types of VAW. Conflict destroys infrastructure, leads to economic instability, creates deep trauma and greatly increases the numbers of light weapons that are readily available. Conflict, in which men are the primary combatants, also has less visible impacts, such as causing significant alterations in traditional gender roles. It is critical that VAW in conflict settings not be divorced from lessons learned or good practices applied to other manifestations of VAW. Violence against women in conflict settings is intricately linked with the levels of and tolerance for such violence in a non-conflict environment. Violence against women “does not appear suddenly during a conflict. [Gender-based violence] is a long term and endemic problem worldwide, which often comes dramatically to the surface during emergencies.”15 The international community has taken steps to affirmatively address women’s unique experiences of conflict and the role they can play in peace and security initiatives. UN Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security (2000) (UNSCR 1325) calls for full and equal participation by women in peace processes and for the mainstreaming of gender issues in security work. Protecting women and girls from gender-based violence in armed conflict is highlighted as an area that should be given particular attention. OSCE Decision No. 14/05 on Women in Conflict Prevention, Crisis Management and Post-Conflict Rehabilitation (2005) integrates UNSCR 1325 into OSCE activities and encourages participating States to take active steps to ensure women’s full participation in “all levels of conflict prevention, crisis management and resolution, and post-conflict rehabilita- tion.” UN Security Council Resolution 1820 (2008) reaffirms obligations to protect women from violence, emphasizing that “despite … repeated condemnation of violence against women and children in situations of armed conflict … and … calls addressed to all parties to armed conflict for the cessation of such acts with im- mediate effect, such acts continue to occur, and in some situations have become systematic and widespread, reaching appalling levels of brutality.” Resolution 1820 calls for a cessation of all sexual violence used in conflict, the development of zero tolerance policies and training programs and the strengthening of national-level institutions to assist victims.

1.2 Purpose of the Compilation OSCE participating States recognize that the prevention of violence against women is a priority, and to facilitate work in this sphere the OSCE has developed guidance on the types of measures to be taken to improve the protection of and assistance

14 Tsjeard Bouta, Georg Frerks and Ian Bannon, Gender, Conflict and Development, (World Bank, 2005), p. 33. 15 Enhancing Protection from Gender-Based Violence in Populations Affected by Armed Conflict, Workshop Report, (UNIFEM and UNICEF, 2005), p. 20.

12 1 Introduction

to women victims of violence. This compilation is not intended as a reiteration of such OSCE recommendations and guidelines. Rather, it is a catalogue of specific good practices that are already being used in countries of the OSCE region and elsewhere that can be adapted to and replicated in other countries. The overall purpose of this compilation is to provide guidance on effective initiatives to prevent violence against women, to protect victims and to prosecute perpetrators of violence. The compilation is not a template for the development of new projects but rather a starting point for adapting effective and tested approaches. Although a great number of projects and programs devoted to eliminating VAW have been undertaken around the world, there are few compilations of practical responses and only rare accounts of specific approaches, concrete activities, that have worked and the results or successes they have achieved. Many reports catalogue “lessons learned” with general recommendations and descriptions of overall effective strategies for addressing VAW. Other compilations describe only the essence of a particular project and rarely provide detail sufficient to understand the context in which the initiative was developed and executed. An important objective of the present compilation, therefore, is to describe a number of innovative initiatives in an understandable and accessible way, providing information about the overall approach, how a specific project was implemented, about the imple- menting organization and the concrete outcomes that resulted from the project. In developing this compilation, the efforts of other organizations to collect examples of good practices on VAW were reviewed. These initiatives are note- worthy as the present compilation is intended to compliment and not duplicate these efforts. Several such compilations are described below.

In 2006, the UN Secretary-General launched an in-depth study on VAW. The Sample resulting report, Ending Violence Against Women: From Words to Action, includes an analysis of promising practices in three areas: the law and justice system, the Compilations of provision of services and in prevention.16 Good Practices in VAW The UN Population Fund (UNFPA) has published a two-volume report of case studies on VAW from their work around the globe: Programming to Address Violence Against Women. Together the reports contain detailed descriptions of 18 projects, the partners involved, the implementation process, lessons learned and practices that proved effective in each case.17

In 2005, the UN Division for the Advancement of Women with the UN Office on Drugs and Crime convened an expert group meeting to identify the factors which make a specific initiative a good practice and to identify legislation, plans, policies and other approaches that have been effective in combating violence against women.18 The resulting meeting report records some of the challenges in trying to determine the common elements of good practices and sets forth general principles behind good practices in the law, in the provision of services and in prevention.19

In 2002, the UN Development Fund for Women (UNIFEM) carried out a series of regional scans to survey the extent and nature of violence against women and

16 The report is available at: http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-sg-study.htm. 17 Programming to Address Violence Against Women, 10 Case Studies (UNFPA, 2007), avail- able at http://www.unfpa.org/public/publications/pid/386. Programming to Address Violence Against Women, 8 Case Studies, Volume 2 (UNFPA, 2009), available at http://www.unfpa.org/ public/publications/pid/1913. 18 Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 May 2005). 19 Expert papers and the final meeting report available at http://www.un.org/womenwatch/ daw/vaw/v-egms-goodp2005.htm

13 to catalogue efforts made to combat this problem. The results of the scans are highlighted in the report Not a Minute More: Ending Violence Against Women (2003), which reviews the common elements of promising strategies from around the world.20

Within the scope of its 2005-2007 campaign against domestic violence, the Council of Europe surveyed progress made by Member States. While the primary goal was not to uncover innovations, the resulting stocktaking studies nevertheless reveal useful information on developments of good practices in Europe.21

The U.S. Agency for International Development (USAID) Europe and Eurasia Bureau periodically conducts research into various aspects of VAW, with a view toward improving the responsiveness of USAID programming, sharing informa- tion about effective practices and generating recommendations from experts for further work. Recent reports have focused on best practices in programming to prevent trafficking in persons, to protect and assist trafficked persons, and methods for combining services for victims of domestic violence and human trafficking.22

In 2007, the NGO Changemakers, sponsored a collaborative competition on the topic of domestic violence – No Private Matter! Ending Abuse in Intimate and Family Relations. The Changemakers’ collaborative competition model is used to source promising solutions to the problem of domestic violence and to support discussion of innovative approaches. Within the competition, Changemakers created a matrix of “the most promising and innovative principles transposed against the underlying factors which drive a particular social problem,” known as a Mosaic of Solutions. The mosaic summarizes 42 specific projects that examine the intersections between proven principles and barriers that remain to addressing intimate partner violence.23 Information about 31 projects from 13 countries is available through the organization website.24

Addressing VAW requires comprehensive and coordinated efforts of a number of actors, primarily government and non-governmental organizations (NGOs), and it is hoped that this compilation will serve as a useful resource for a broad range stakeholders, such as policy makers, law enforcement bodies, legal professionals, social service agencies, educators, journalists, unions, international organizations, donors and others. Recognizing the contributions of civil society organizations to combating violence against women, this compilation should serve as a particularly useful guide for women’s and human rights organizations, but it should be noted that it is governments that have the primary role to play in eliminating VAW. Where possible, the compilation highlights effective partnerships between the government and NGO sectors.

20 The report is available at: http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=7. 21 See, e.g., Protecting women against violence: Analytical Study of the Results of the Second Round of Monitoring the Implementation of Recommendation Rec (2002) 5, (Council of Europe/ CDEG, 2008) 2 rev (2008), available at: http://www.coe.int/T/E/Human_Rights/Equality/05._Violence_against_women/. 22 See, e.g., Best Practices for Programming to Protect and Assist Victims of Trafficking in Europe and Eurasia, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-295); Best Practices in Trafficking Preven- tion in Europe and Eurasia, (USAID, 2009) (Doc ID: PN-ADN-296); Methods and Models for Mixing Services for Victims of Domestic Violence and Trafficking in Persons in Europe and Eur- asia, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-297). All reports are available at http://dec.usaid.gov, using the Document ID numbers as reference. 23 The Mosaic of Solutions can be accessed from: http://www.changemakers.net/en-us/com- petition/endabuse/mosaic. 24 Entries submitted to the No Private Matter! Ending Abuse in Intimate and Family Relations competition can be accessed from: http://www.changemakers.net/en-us/competition/endabuse.

14 1 Introduction

Under the banner of corporate responsibility, the private sector has become increasingly active in addressing violence against women. Private sector actors not only support anti-violence programming by contributing financially to founda- tions as well as directly to women’s organizations,25 but they also independently develop positive initiatives, such as adopting employment-based codes of conduct and zero tolerance policies, distributing awareness raising materials to employees, clients and customers and providing technical assistance to other organizations. This compilation includes several examples of private sector initiatives with the aim of encouraging greater public-private partnerships to address VAW.

1.3 Scope of the Compilation The scope of this compilation is not restricted to any one form to VAW. However, in compiling information on good practices, it was noted that significantly more information is available on activities that address domestic violence, or violence in the family sphere, than other forms of violence. Recent studies bear out the notion that domestic violence is common form of VAW. For example, monitoring of Council of Europe Member States suggests that of women who encounter violence, the perpetrator is most often a partner or ex-partner. From 12% to 15% of all women in the CoE region have been in a relationship with domestic abuse.26 Global studies suggest that half of all women victims of homicide are killed by current or former husbands or partners; in some countries this rate is as high as 70%.27 The present compilation aims both to catalogue some of the best practices on domestic violence and also to uncover good practices and innovations that target other forms of VAW. A great deal of work has been undertaken on the problem of trafficking in women and girls, much of which has been well-catalogued in country or topic- specific publications. For this reason, present compilation includes positive initia- tives to address both trafficking and the sexual exploitation of women and girls but this is not a primary focus. A particularly significant goal of this compilation is to highlight projects that address VAW in the context of conflict and post-conflict reconstruction. As described above, VAW in a conflict setting is not a unique form of violence but encompasses other acts, such as rape, trafficking in women and domestic violence. Few State agencies or organizations, however, have devoted significant attention to prevention, protection and prosecution efforts in the context of conflict. While this presents a particular challenge for the current compilation, the OSCE is, by the imperative of its mandate of comprehensive security and by its geographic reach, naturally well-placed to take the lead on the development of a compilation of good practices on VAW that makes note of the specific nature of conflict and post-conflict situations and to benefit from it. This compilation endeavors to include practices that address VAW developed in post-conflict settings, but it should still be noted

25 For example, in 2008 Avon Products, Inc. announced a public-private partnership with UNIFEM and committed $1 million USD to the UNIFEM-managed UN Trust Fund to End Vio- lence against Women. *UNIFEM and Avon Announce Partnership to End Violence Against Women and Advance Women’s Empowerment: Company Contribution Benefits UN Trust Fund*, Press Release, 4 March 2008. In 2009, Avon committed an additional $250,000 USD to the Trust Fund. Avon Commits Over $1.75 million for New Partnerships to End Violence Against Women, available at http://responsibility.avoncompany.com/page-127-avon-commits. The Body Shop is currently running an international campaigns on domestic violence, *Stop Violence in the Home, *http://www.thebodyshop.co.uk/_en/_gb/values-campaigns/stop-violence.aspx?. 26 See Fact Sheet, Council of Europe Campaign to Combat Violence against Women, including Domestic Violence, available at http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesticviolence- campaign/Fact_Sheet_en.asp 27 How Widespread is Violence Against Women?, Fact Sheet, UN Secretary-General’s Cam- paign Unite to End Violence Against Women, February 2008.

15 that the majority of these projects address a specific form of VAW, for example domestic violence or sexual assault, and implementers are not always explicit about how the approach was tailored to a post-conflict setting. Some of the good practices in the compilation originated in countries that have been addressing VAW for decades while others were developed in States that are only now devoting attention to this problem; as there are examples of promising projects and innovations at both ends of the spectrum. Even in the most “developed” countries, there is still a need for “routine” or “basic” work in such areas as awareness raising and service provision. At the same time, practitioners in countries that are developing basic programs can make use of information about new theories, emerging types of VAW and cutting-edge programs and also avoid some of the unintended consequences that others have encountered in testing new approaches. It is well known that children are often co-victims of violence against women, whether or not they are the direct targets of such violence. While effective anti- violence programs address the problem holistically, violence against children also implicates its own specific set of responses. This compilation deliberately does not examine programs directed at assisting children. However, many good practices do, in fact, also provide for children’s needs by addressing the women who are most often their caretakers. This compilation speaks of violence against women, but this term should be understood as a synonym for violence directed towards females of any age, and thus the compilation includes good practices that also address violence against girls. Lastly, the compilation makes also reference to practices and projects which have as a goal the elimination of gender based violence, as a violence that is perpetrated against a person (female or male) as a result of power inequalities based on gender roles.

1.4 Structure and Methodology There are several specifics about how this compilation addresses violence against women. Good practices are not grouped according to the type of violence they address as it was found that many of the best approaches target the root causes that underlie all forms of violence against women, and so such a classification was considered unhelpful. Nevertheless, efforts were made to distinguish the type of VAW when a specific practice had a very narrow focus, such as may be the case, for example, in reducing demand among men for the exploitation of prostitutes or trafficking victims. The compilation classifies good practices and approaches based on whether they address prevention, prosecution or protection. It should be noted, however, that even this categorization could prove imprecise. Violence against women requires a multi-faced and multi-level approach, and many good practices rely on and implicate others. For example, awareness raising or legal literacy campaigns that target women who may be experiencing violence will inevitably result in more women seeking assistance. Therefore such an advocacy campaign (prevention) must take into consideration whether services are sufficient to respond to women’s raised consciousness and meet their demands (protection).28 The structure of the present compilation is designed to present information in a way that will be of foremost help to practitioners who are developing pro- gramming and intend to learn from and replicate established good practices. The compilation is thus organized around a framework of the types of practices for which there appears to be consensus that they are, in fact, “good.” Within this framework, which describes general approaches, specific examples are given of

28 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 35.

16 1 Introduction

promising and innovative projects and activities. Several notable resources, guides and toolkits, are noted when they are considered especially helpful in developing good practices. Whenever possible, links are provided for further information. The information in this compilation was collected primarily through publicly accessible sources, mainly on the Internet. Materials published by international and interregional bodies, the UN, CoE, European Union and OSCE, for example, was a crucial starting-point for this project. These organizations have compiled extensive guidance on how human rights standards on VAW are to be implemented at the national level. This guidance forms a framework for determining best practices. In addition to setting standards, the UN, CoE, EU and OSCE also fund a great deal of diverse organizations to carry out varied projects on VAW. Therefore, information from these groups, as well as other agencies (both governmental and private), about approaches and projects that they consider noteworthy was given special consideration in this compilation. It bears mentioning that project evaluation and information on a standard measurable impact is severely lacking. Even when donors do evaluate the projects they have funded this raises questions of impartiality and also how to compare programs without a common set of indicators to measure success. This topic is discussed in greater detail below, but nevertheless it is important to qualify that many examples of innovative and positive approaches to violence against women might have been inevitably over- looked using the methodology described above. The creation of the compilation was greatly facilitated by the Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the OSCE’s Gender Section from October 20-22, 2008 in Dushanbe, Tajikistan, at which international experts from more than 21 countries described initiatives which have proven successful and discussed the common features of innovative approaches in the areas of prevention, protection and prosecution.29

29 Materials from the Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat October 2008 available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html. Information gathered from a consultation of NGOs from CIS countries with the Special Rapporteur on violence against women, held in St. Petersburg, Russia in September 2008, is also included in this compilation.

17 18 2 Identifying Good Practices and Approaches

2.1 What are Good Practices and How Do We Evaluate Them? “Best practices” in addressing violence against women have been discussed a great deal internationally, nationally and locally, but how do we know that an approach is, in fact, the “best”? What can we say in general about the most promising, innovative and successful approaches to combating violence against women? Despite attempts to identify best practices so that they can be studied and replicated, there are no agreed-upon principles or criteria of what constitutes such practices. Moreover, there is increasing reluctance to even use the term “best” and a tendency towards caution in proclaiming certain practices better than others. Therefore, this compilation, like other stocktaking studies of responses to VAW, qualifies practices as “good,” “promising,” or even “effective.”30 Even so, caution should be exercised when characterizing a practice as “good” or “promising.” Whether an approach is effective depends greatly on the standards by which it is evaluated as well as the specific local context in which it was used. As the UN Secretary-General notes, “[w]hat works well is influenced by the form of the State, its commitment to women’s equality, its relationship with NGOs and civil society and the resources it has to draw on.”31 Furthermore, the variety of contexts in which violence against women takes place, as well the numerous and varied responses, make it difficult to generalize about practices that may be effective globally. Indeed, practices that appear to be successful in helping some women may be ineffective in regard to individuals who face multiple disadvan- tages or discrimination, such as female refugees or disabled women. Lastly, the fact that there has been very little evaluation or long-term assessment of specific programs or approaches further limits the usefulness of characterizing some practices as “good.” In order to articulate at least some hallmarks of good practices, this compi- lation relies on several basic criteria. A “good” practice is innovative (it presents creative solutions to a common problem), sustainable (it is based on multisec- toral partnerships) and effective (it has a demonstrable effect on reducing VAW or lessening its impact). Good practices are “socially, culturally, economically and environmentally sustainable,” they have the potential for replication and can serve as inspiration for new initiatives in other contexts.32

2.2 Common Principles that Guide Good Practices Despite a lack of consensus over what constitutes best or good practices, there is agreement over the key features and characteristics that underlie effective inter- ventions. These characteristics are found in some combination in good practices

30 See Ending Violence against Women: From Words to Action, (UN Secretary-General, 2006), p. 101; Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 May 2005). 31 Ending Violence against Women: From Words to Action, p. 286. 32 This articulation is a synthesis of criteria suggested by the Raoul Wallenberg Institute of Human Rights and Humanitarian Law. See Gender Justice Best Practices (2007) and UNESCO website on What is a Best Practice?, available at http://www.unesco.org/migration.

19 on violence against women and can be considered standards or prerequisites for addressing VAW. These prerequisites, for example “women’s empowerment”, are generally not stand-alone goals but higher-level strategies that inform a particular program or project. The UN Secretary General’s study on violence against women33 also identifies guiding principles in the areas of law and justice provision, provision of services and prevention. The list below is not exhaustive but is an attempt to provide a framework of guiding principles that have been synthesized from recommendations of international bodies on how to implement obligations to combat violence against women or have been identified by practitioners

Women’s rights as human rights: A critical strategy for all advocacy work is to clearly demonstrate that violence against women is linked to other human rights violations and therefore States have commitments to exercise due diligence. An important related principle behind all good practices is that they address the root causes of violence against women,34 such as structural inequalities between men and women, issues of power and control and gender discrimination.

Women themselves at the center: Essential characteristics of all good practices is that they empower women, economically, politically or in other ways, to make changes in their lives and in society. Women survivors, particularly service users, should be participants in program design, implementation and evaluation. Effective interventions are those that are based on understanding the needs articulated by women themselves and not on behalf of women.

Men are responsible and also engaged: A guiding principle of practices addressing violence against women is that they target men. Programs that address men range from those that acknowledge men’s responsibility as perpetrators of violence and establish appropriate prosecution and treatment measures, to others that engage non-violent men as positive role models, as activists in preventing violence against women and as advocates for gender equality in all spheres.

Political commitment and leadership: Good practices are those that are based on and supported by a clear political will from national authorities. Leaders at all levels, in political office, representing religious authorities, from the local ­community and even recognized sports figures or celebrities, can influence how violence against women is perceived and can play a role in changing societal tolerance for this problem.

Evidence-based approaches: All effective interventions are underpinned by ­ ccurate empirical data about the scope of violence against women, its causes a and its consequences for individual women survivors but also for family members and society at large.35

33 In-depth study on all forms of violence against women. Report of the UN Secretary General (2006), A/61/122/Add.1. 34 Many interventions may have some positive effect on alleviating violence in general e.g. limiting the depiction of violent acts on television or in film), but an essential strategy to address violence against women is acknowledgment and awareness raising of the specific and underlying causes of this form of violence. 35 Activists working on ending VAW note that it is not uncommon for officials and others to diffuse the issue by citing the prevalence of other forms of violence, numbers of men who are victims of violence or other “more pressing” social issues. The UN Special Rapporteur on Violence Against Women, its causes and consequences, emphasizes the importance of relying on real evidence of the structure of violence against women and how women experience such violence is a way to challenge the notion that VAW is not a distinct problem requiring a distinct approach. See, e.g., Statement by Yakin Ertürk at the SIDA Conference on Gender Based Vio- lence, 12 September 2008, Stockholm.

20 2 Identifying Good Practices and Approaches

Coordination, co-operation and partnerships: A multisectoral approach that coordinates and integrates a wide range of actors is a principle that guides any work on improving overall response to violence against women. The specific actors or stakeholders involved may vary depending on the type of VAW addressed, but the strategy is the same – to work with a broad range of professionals and services from the national to the community and grass-roots level and to forge partner- ships across sectors.

Sharing of knowledge, skill building and training: The use of knowledge-exchange and educational programs is a tactic, rather than a strategy. Nevertheless, it is included here to illustrate the guiding principle that practitioners who are work- ing on VAW should regularly and routinely share information and participate in skill building. As a corollary, training for service providers, law enforcement, the legal and health sectors, policy makers and any other key stakeholders should be integrated into routine staff development and be informed by agreed-upon standards and guidelines.

Monitoring and evaluation: Any strategy, approach or project should include in its design a plan to monitor and evaluate to show the progress and impact achieved.

2.3 Strategies that Underlie Good Practices Real change toward ending violence against women requires “a coordinated and sustained effort on many levels.”36 Good practices are supported by various strategies that determine on which level a project operates and how it interacts with other programming. Interventions can be viewed along a spectrum from “micro level,” those that provide for the needs of victims, change societal attitudes, build awareness of women and men, to “meso level,” those that target local institutions, and lastly “macro-level,” those that address higher-level policy or legislative change.37 Put another way, some interventions can be characterized as short-term, those that aim for immediate improvement of the situation and others take a long-term ap- proach; they strive for system change. Determining how short-term and long-term advocacy interact is an important part of strategy development that underpins good practices. Although violence against women is a distinct social problem that should be addressed through targeted initiatives, it also has important links to other issues of women’s human rights, health and development. Therefore, an effective strategy behind good practices is to approach violence against women not as an isolated problem. It is an effective practice overall to integrate anti-VAW messages into programs where there are significant intersections, for example on HIV/AIDS prevention, reproductive health, family planning, law reform, micro-enterprise development or land access and use programs. The primary aim of this compilation is to present information on good practices, specific projects that appear to be innovative and effective. The compilation places these good practices in a framework of guiding principles and approaches. Finally, the examples contained here should illustrate how to address VAW strategically – at the micro and macro level as well as a cross-sectoral issue.

36 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 12. 37 Ending Violence against Women and Girls – Protecting Human Rights: Good Practices for Development Co-operation, (GTZ, 2005), p. 57.

21 22 3 Understanding Violence Against Women: Research and Evaluation The lack of data about the nature of violence against women, imprecise statistics about its incidence, compounded by the hidden nature of the problem itself or, as may be the case in conflict settings, data is lost or destroyed, all constrain policy efforts and mean that services may be nonexistent, insufficient or not responsive to real needs. As mentioned above, effective interventions are founded on accu- rate data about the specific type of violence against women being addressed and the specific context. While an evidence-based approach is a guiding principle to anti-violence against women work, it bears mentioning here, as there has been considerable recent work to articulate good practices in measuring violence against women. At the same time, conducting research itself can be a good practice when used (1) preliminarily, to fully understand the problem of violence against women at the level at which the work will be done – to create a targeted strategy and also to establish a baseline against which progress can be measured; and (2) later, in the form of program evaluation in order to study successes, to gather lessons learned and to improve future activities.

The United Nations Economic Commission for Europe (UNECE) webpage on Resources gender-based violence statistics includes a multi-media presentation created by UNECE and the World Bank Institute on developing gender statistics specific to on Gender-Based VAW as well as guidance on developing indicators, statistics and surveys. For more Violence information: http://www.unece.org/stats//gender/vaw/resources.html. Statistics

3.1 Data Collection Collecting accurate data about the prevalence or scope of a particular form of violence against women, its causes and its consequences is the starting point for developing accurate and targeted interventions and should not be viewed as an end in itself. Indeed, States have been urged to develop surveys on the nature of violence against women38 and are increasingly encouraged to ensure that their policies are informed by a stronger knowledge base.

The UN Secretary-General is supporting the creation of a global and coordinated Violence Against database “on the extent, nature and consequences of all forms of violence against women, and on the impact and effectiveness of policies and programs for, including Women Database best practices in, combating such violence.”39 The database will be publically accessible and will contain information on measures taken in the following spheres: law and policy; institutional mechanisms; domestic, regional and international coordination; services for women victims/survivors of violence; awareness raising and capacity-building; research and evaluations; data and statistics. Member States have been asked to provide data through a questionnaire and are encouraged to appoint national-level focal points to update the database in the future. The

38 Model Strategies and Practical Measures on the Elimination of Violence against Women in the Field of Crime Prevention and Criminal Justice, 12 December 1997, GA Res. 52/86. 39 Intensification of efforts to eliminate all forms of violence against women, 30 January 2007 GA Res. 61/143.

23 database, launched in March 2009, is expected to greatly facilitate the comparison on data across nations as well as information exchange on effective practices. To access the database: http://webapps01.un.org/vaw/home.action

A number of States have also taken the positive measure of collecting information through national-level surveys and assessments.40 Mexico is currently drafting a “National Assessment on the Status of Gender Violence” which will be used to determine the magnitude, forms and setting of gender-based violence to inform government policies; the data will also be included in a national database. France has conducted several national-level surveys on various aspects of violence against women, which formed the basis of subsequent campaigns and the development of services. NGOs have also conducted large-scale surveys to gather information that informs advocacy work. For example, in 2007-2008 the Turpanjian Center for Policy Analysis and the American University of Armenia worked closely with the Women’s Rights Center to conduct a national survey of domestic violence in Armenia. The survey was conducted through interviews and self-response questionnaires in order to obtain reliable information on the types and causes of VAW and at- titudes of women toward domestic violence. The survey data has been used by the Women’s Rights Center as the basis of awareness raising strategies and to develop draft legislation.41 Population-based prevalence studies, undertaken in a number of countries, have been mostly limited to intimate partner, or domestic violence.42 There have been far fewer prevalence studies, particularly lifetime studies, of rape and sexual violence, of sexual harassment in employment or education, or of trafficking in women.43 In addition to prevalence studies, some States are also effectively compiling “service-based data” on violence against women from a number of sources, such as healthcare facilities, police stations, courts, housing and social welfare services, hotlines and shelters.44 The coordination of data across agencies and services helps to give a clearer picture of the problem of VAW and also how effectively it is being addressed. For example, Canada has recently compiled previously-gathered data from surveys, police, courts and social services to review trends in violence against women.45 In Tajikistan a coalition of NGOs, From Legal Equality to Factual Equality, works with the 25 crisis centers and one temporary shelter for women in the country to improve how these institutions function, specifically focusing on their ability to gather data and to monitor and evaluate their work. The coalition has developed a unified database system, using Microsoft Access, which is available to both State-supported and NGO-based centers. The system is user- friendly and information from client in-take can be easily uploaded into the database. The database is also used to generate reports that are transmitted to the relevant

40 Intensification of efforts to elimination all forms of violence against women, (UN Secretary- General, 2008), A/63/214 at para. 58. 41 The survey project was funded by the Open Society Institute Assistance Foundation, OSCE Office in Yerevan and Catholic Relief Services Armenia. Ani Dallakyan, Narine Hakobyan and Lucig H. Danielian Report on Nationwide Survey Findings: Domestic Violence and Abuse of Women in Armenia, (2007). 42 Addendum on Developing Transnational Indicators on Violence Against Women to Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences, 25 Feb- ruary 2008, A/HRC/7/6/Add.5, para. 155. 43 Indeed, a study of VAW conducted in Germany found rates of sexual harassment four times higher than for physical or sexual violence by a partner and higher rates of intimate partner violence among specific populations of women, such as migrants, refugees, prisoners and pros- titutes. Ibid., para. 183. 44 Intensification of efforts to elimination all forms of violence against women, (UN Secretary- General, 2008), A/63/214 at para. 61. 45 Ibid.

24 3 Understanding Violence Against Women

government bodies in order to monitor trends and evaluate the provision of services. At present, the coalition is working with the Tajik State Statistics Committee and the Information Board of the Ministry of the Interior to improve the gathering of statistical data for both the government and NGOs.46

3.2 Indicators for Measuring Violence against Women Indicators “provide a simple summary of a complex picture, abstracting and pre- senting in a clear manner the most important features needed to support informed decision-making.”47 Indicators measure and monitor progress. They play a key role in providing policy guidance but they are not “substitutes for in depth research … [as they] offer relatively little with respect to processes and explanations.”48 Instead, indicators should compliment more complex gender analysis. These indicators would assist in summarizing complex data in a meaningful form both to enhance policy development and for the general public.49 At the international level, there are several initiatives to define and develop common indicators to measure the magnitude of violence against women and State response. In brief, the UN Division for the Advancement of Women and the UN Statistical Committee are focusing on the development of global indica- tors to measure the extent of violence against women. Working with a group of experts and other UN agencies, the Division developed a set of indicators in 2007, which have been submitted to the Statistical Committee for review.50 Several regional bodies and national governments have developed insightful indicators to measure VAW. For example, the UN Economic Commission for Latin America and the Caribbean (ECLAC) has developed a Technical Assistance Guide for the Production and Use of Gender Indicators which proposes measuring rates of physical, psychological and sexual violence as well as unreported violence against women.51 The European Union has also developed indicators that address both domestic violence and sexual harassment that can be used to assess individual States and to compare progress across nations in such areas as support services for women, the existence of laws and policies and budgetary allocations.52 The Special Rapporteur on violence against women is concentrating on the development of indicators to measure State progress in combating VAW.53 She has reviewed current proposals to develop common indicators on violence against women at the UN level as well as explored how such indicators could be used for

46 Tatiana Bozrikova, The Development of Mechanisms for Co-operation between NGOs of Tajikistan in Preventing Violence Against Women, Presentation at Experts’ Seminar on Innova- tive Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html). 47 Indicators to Measure Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW, 2007), p. 4. 48 Addendum on Developing Transnational Indicators on Violence Against Women to Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences, supra, para. 79. 49 Gemma Connell, The Work of the United Nations Division for the Advancement of Women on Violence Against Women, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). See also http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-issues-focus.htm 50 Ibid. 51 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 96; Indicators to Measure Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW, 2007), p. 12. 52 Ibid., p. 17. 53 See, generally, Indicators on violence against women and State response, (Special Rappor- teur on violence against women, its causes and consequences, 2008), A/HRC/7/6.

25 measurement and catalogued indicators at the outcome, structural and process levels.54

3.3 Analysis of Victims’ Experiences and Needs Within research and data-collection, conducting in-depth analysis of the experiences of women who have experienced violence is a good practice. In general, it is the responsibility of governmental structures to gather statistical data,55 but NGOs can play a key role in ensuring that the voices of victims are integrated into policy decisions. Experiences of individual victims on such topics as the consequences of violence, the impact of violence on their children and other family members, obstacles they encounter in healthcare or legal systems when trying to leave situations of violence, where they receive assistance etc. can inform the design of appropriate programs on prevention, prosecution and protection.

Victims’ Voices In 2007, the International Centre for Migration Policy and Development (ICMPD) published Listening to Victims: experiences of identification, return and assis- tance in South-East Europe. This study was conducted through interviews with 80 trafficked persons. It maps how victims experienced the process of identification, referrals, return, assistance and protection and presents good practices and gaps as articulated by trafficked persons themselves.56

In Thailand, the NGO Self Empowerment Program for Migrant Women (SEPOM) conducted a study of the experiences of women who were trafficked to Japan. The innovative aspect of this project is that formerly trafficked women themselves conducted the survey. The women received training and support to develop their research skills. By using this method, the women themselves were supported and empowered, and the study uncovered detailed information about the situation for the children of trafficked women, insights that would probably not be available to a more “neutral” researcher.57

Research on violence against women, particularly that which includes victim experiences, raises ethical considerations for both participants and researchers. It is of the utmost importance that when any victims are included in research projects, their safety, both physical and psychological, confidentiality and human rights be a constant focus. Likewise, researchers and interviewers should have skills and training, not only to ensure the wellbeing of the interviewee, but also to protect themselves from harm.

54 See, generally, Addendum on Developing Transnational Indicators on Violence Against Women to Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and conse- quences, supra. 55 While State structures are necessarily the bodies to regularly collect statistics on incidence of VAW, NGOs have also been successful in using surveys, data collection from client in-take forms and other methodologies to demonstrate the existence of VAW and to advocate for increased attention to this problem. 56 The study is available at http://www.icmpd.org. 57 Ending Violence against Women and Girls – Protecting Human Rights: Good Practices for Development Co-operation, (GTZ, 2005), pp. 34-35.

26 3 Understanding Violence Against Women

The World Health Organization (WHO) has developed guides on ethical and safety Ethical recommendations for research on violence against women in several specific con- texts, which can be accessed on the WHO website: http://www.who.int/gender/ and Safety documents/en/. Recommendation Ethical and Safety Recommendations for Researching, Documenting and for Research Monitoring Sexual Violence in Emergencies (2007). on VAW Putting Women First: Ethical and Safety Recommendations for Research on Domestic Violence Against Women (2003).

Ethical and Safety Recommendations for Interviewing Trafficked Women (2003).

3.4 Monitoring and Tracking Monitoring the implementation of laws, the accessibility and responsiveness of services for victims and changes in societal attitudes towards violence against women are just some examples of a process that aids in understanding the dimension of the problem. Monitoring and tracking implicate some of the good practices already described above, such as using standard indicators, undertaking regular data-collection and involving women in analyzing their concrete needs. This type of monitoring is distinct from program monitoring and evaluation, a subject that is also of great importance but one that is beyond the scope of this compilation. There are a number of good examples of both governments and NGO-led monitoring programs to improve the response to violence against women. In 2008, the Finnish Ministry of Social Affairs and Health and the Association of Finnish Local and Regional Authorities issued recommendations that measures to prevent and respond to interpersonal and domestic violence be integrated into the municipal welfare strategy. Specifically, municipalities are urged to adopt “a cross-sectoral and multiprofessional approach.”58 In 2011, the Finnish government will conduct a national assessment of how these recommendations have been implemented. The monitoring component of this ministerial initiative is an important inducement to municipal governments to take responsibility for developing prevention programs and coordinated services.59

Type of VAW addressed: Rape Tracking Justice: Approach and major goals: The project, a study, explores how the South African A Study of the criminal justice system processes rape complaints in order to hold the criminal Attrition of Rape justice system accountable and to provide insights into why the system may be Cases through ineffective at deterring sexual violence. The study examined the processing of the Criminal rape complaints, their outcomes and the length of time from reporting until such cases were disposed of by police or courts, and also compiled information about Justice System the characteristics of reported rape and of the perpetrators.

58 Prevention of interpersonal and domestic violence to be integrated into municipal welfare and security planning, Press Release, 12 May 2008, Ministry of Social Affairs and Health Associ- ation of Finnish Local and Regional Authorities, available at http://www.stm.fi/en/pressreleases/ pressrelease/view/1200671#en 59 Helena Ewalds, Multi-professional Coordination and Co-operation in Combating Violence Against Women: Practical Experiences from Finland, Presentation at Experts’ Seminar on Inno- vative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html).

27 Activities undertaken how the project works: Several organizations, governmental and non-governmental, collaborated on this project to track rape cases through the justice system in one South African province – the Tshwaranang Legal Advo- cacy Centre to End Violence Against Women, the South African Medical Research Council and the Centre for the Study of Violence and Reconciliation, working with the South African Police Service and the National Department of Justice and Constitutional Development. The researchers used sampling techniques to select over 2,000 cases for study, out of almost 12,000 reported rape cases in one year. Records from 70 police stations as well as Family Violence Child Protection and Sexual Offences Units and magistrates’ courts were examined. Among the key findings, the study revealed that approximately half the reported cases resulted in arrests, trials commenced in less than one in five cases, convictions resulted in less than one in 20 cases, and 15% of perpetrators received less than the manda- tory sentence. The study also presents important information on the collection of medical-legal evidence and how the survivors engaged with the criminal justice system. For example, over a third of survivors opted out of criminal justice pro- cesses for various reasons.

Geographic focus: The Gauteng Province of South Africa

Materials, products, outcomes: The study results are contained in the report

Tracking Justice: The Attrition of Rape Cases through the Criminal Justice System in Gauteng (2008). The report includes a number of detailed recommendations for improving prevention efforts, protection of diverse survivors and how the justice system responds to rape cases. Of note, the study was conducted before the en- actment of a new law on sexual violence, so it may also be used as a baseline to measure the law’s impact.

Funding information: Funded by the Norwegian Centre for Human Rights, the Open Society Foundation, the Ford Foundation and the Medical Research Council.

Implementing organizations: Tshwaranang Legal Advocacy Centre to End Violence Against Women (TLAC) Tel.: +27 (11) 403-8230/4267 Fax: +27 (11) 403-4275 www.tlac.org.za

South African Medical Research Council (MRC) Gender & Health Research Unit Tel.: +27 (12) 339-8526 Fax: +27 (12) 339-8582 www.mrc.ac.za

Centre for the Study of Violence and Reconciliation (CSVR) Tel.: +27 (11) 403-5650 Fax: +27 (11) 339-6785 www.csvr.org.za

For more information: The report can be downloaded from the Centre for the Study of Violence and Reconciliation website: www.csvr.org.za under “Publications.”

In Russia, ANNA – the National Center for the Prevention of Violence, an NGO, has established the Independent National Women’s Human Rights Commission on Violence Against Women to undertake monitoring the extent to which women in Russia are protected from violence. Responding to the current political situation,

28 3 Understanding Violence Against Women

it was considered more constructive to found a commission made up of Russian independent experts that would offer critique based on expertise and knowledge of the situation at the local level. The Commission has gathered statistical data, carried out assessments and research by region on existing legislation, types and extent of services available to victims, made note of obstacles that victims face in obtaining protection and evaluated both harmful cultural practices and good practices being used in Russia. The Commission is expected to publish a report on an annual basis.60

3.4.1 Monitoring the Legal System Regular monitoring of the implementation of laws and of criminal justice profes- sionals’ action generally is an important tool for ensuring that the legal system functions properly to ensure consistent and fair prosecution of perpetrators and full protection for victims. Tracking how VAW cases are dealt with provides important information about possible weaknesses in the system. In Russia, the police in Sverdlovsk region collect data on the numbers of specific domestic violence cases that come to their office,61 are reviewed in court and how many actually receive a judgment.62 In this way, they are able to demonstrate that over half such cases are never reviewed by a judge, and in the vast majority of those that are sent to court, some form of reconciliation between the partners is encouraged and cases are dropped. The scope of such monitoring needs not be large in order to support signi­ ficant conclusions about the effectiveness of the legal system in addressing violence against women. For example, the City Controller for Los Angeles, California recently undertook an audit of how the Los Angeles Police Department has used a federal grant of $4 million USD-funds that were specifically dedicated to improve the testing of evidence in rape kits. The federal money was intended to decrease a large backlog in the testing of physical evidence gathered after sexual assaults. The Controller’s audit, however, found that despite increased funding, the backlog in testing has increased, there are over 7,000 unprocessed kits and that the police department is failing to comply with state law requiring that rape victims be notified if their kits have not been processed within two years of the incident. An NGO, Human Rights Watch, is conducting advocacy around the recent audit, pointing out that the backlog has a serious impact on victims’ right to justice; their cases are not being processed in a timely manner and delays in the testing of evidence trigger a ten-year statute of limitations on bringing such cases to court.63 When monitoring is undertaken by NGOs, it is used for advocacy purposes, for example to highlight the need for more targeted laws and procedures, to draw the public’s attention to miscarriages of justice and to make regular checks of the justice system that can inform training programs.

60 Andrei Sinelnikov, Women’s Human Rights and Violence against Women: Monitoring as a Tool for Promoting Changes in the Response to Gender-based violence, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008) (Seminar materials available: http://www.osce. org/gender/item_6_32383.html). 61 Cases classified as “light injury” under the Criminal Code of the Russian Federation. 62 CEDAW Assessment Tool Report for the Russian Federation, (ABA, 2006), p. 122. 63 USA: Los Angeles Police Fail to Use Funds to Test Rape Kits, Press Release, October 20, 2008, Human Rights Watch, available at http://www.hrw.org/en/category/topic/ women%E2%80%99s-rights

29 WATCH Type of VAW addressed: Domestic and sexual violence against women and chil- dren.

Approach and major goals: WATCH is a court monitoring program that holds the criminal justice system accountable for its actions and makes recommendations to increase safety for women and children. The program identifies problem areas in the court system and, through a non-confrontational process, works with the courts and social services agencies to make systematic improvements. WATCH publishes the results of special monitoring and research projects in a quarterly newsletter that serves public awareness and advocacy functions.

Activities undertaken/ how the project works: WATCH trains volunteers to monitor courtroom proceedings in criminal and civil cases on domestic violence, sexual assault and child abuse/neglect. The volunteers provide a public presence in the courtroom and objectively note observable behaviors of court personnel using standardized materials and checklists created by WATCH. The volunteers track individual cases and monitor trends in the justice system. In addition, WATCH staff investigate areas of special concern and publish their findings. These activities form the basis for work with the system to make the necessary improvements.

Geographic focus: The program works in courts of Hennepin Country, Minnesota, U.S.A. but other court monitoring programs, with different areas of focus, have been replicated elsewhere.

Materials, products, outcomes: WATCH offers web-based training as well as technical assistance and a manual on creating a court monitoring program (for purchase).

Funding information: Individual contributions and foundation grants; reliance on volunteer observers which the organization recruits and trains several times a year. A $25 USD training fee is requested of volunteers.

Implementing organization: WATCH 608 Second Avenue South Northstar East Suite 465 Minneapolis, MN 55402 U.S.A. Tel.: +1 612-341-2747 Fax: +1 612-339-1171 E-mail: watch@watchmn.org

For more information: http://www.watchmn.org/home.html

3.4.2 Monitoring the Media Monitoring how the media responds to and addresses violence against women can provide important information on the kinds of messages that society is regularly receiving about this issue and can provide useful insights into areas for potential sensitization and training for media professionals, a topic which is discussed in more detail elsewhere in this compilation. In 2006, the West Ukrainian Centre “Women’s Perspectives” undertook a four-month monitoring of press coverage of domestic violence, analyzing a total of 276 issues of ten regional and nationwide

30 3 Understanding Violence Against Women

newspapers.64 Even this relatively small-scale project revealed some important data. For example, the press reports tended to present sensationalized content rather than preventative or educational information. Domestic violence was largely described as an “event” and not a crime. The majority of the cases reported were those that ended in homicide, which is not reflective of the overall death rate from domestic violence in Ukraine. While journalists were choosing to report on the most extreme cases, they did not provide comments by experts or information about where domestic violence victims can find assistance.

3.4.3 Budget Analysis How a government allocates resources reflects that government’s policy priorities. Gender-sensitive budget analysis can, therefore, be used to expose how much support a government is concretely allocating to combat violence against women. As the author of a study examining budget allocations toward implementing a law on domestic violence in South Africa puts it, “[b]ecause no country has access to unlimited funds with which to finance its workings and must work within particular constraints, choices need to be made about what programs to prioritize. These are not merely neutral technical decisions but political choices …”65 Budget analysis can be conducted by examining such factors as expenditures for prevention (for example, public awareness campaigns), on social services, on legal assistance, on policing or even related to municipal planning of safe public spaces. The Mexican NGO Consorcio para el Diálogo Parlamentario y la Equidad (Consortium for Dialogue and Equality) conducts regular monitoring of national budget allocations on women’s issues, specifically to determine if the government is effectively allocating funds that were set aside to address violence against women. The funder of this project notes that the Consortium is the first feminist group in the world to have taken on this watchdog role, which is a particular challenge in Mexico where it is generally men, even at the national level, who manage financial issues. The Consortium now works closely with the parliamentary commission on gender and equality of Mexico, and the government considers them an official negotiating partner. The monitoring methodology and strategies employed in this project, which was initiated with a small grant of € 10,000, have been successfully adopted by other women’s groups in Latin America.66

Gender-sensitive budget analysis has become a well-developed field, and there Gender-Sensitive are many examples of methodologies that have been used successfully to examine local and national expenditures on VAW. Both UNIFEM and UNFPA have supported Budgeting initiatives worldwide to build the capacity of women’s NGO to carry out budget analysis. UNIFEM offers several resources on monitoring budgets and budget policy-making processes, for example: Budgeting for Women’s Rights: Monitoring Government Budgets for Compliance with CEDAW (2006) and Gender Responsive Budgeting in practice: A Training Manual (2006). Materials can be accessed from: http://unifem.org/resources/. The Polish NGO, Network of East-West Women (NEWW-Polska) is carrying out the Gdansk-Gender Budget Initiative. This project, an outgrowth of several NEWW- Polska activities, undertakes local budget analysis in several areas, including

64 H. Fedkovych, I Trokhym and M Chumalo, Combating Domestic Violence: Ukrainian and International Experience, (West Ukrainian Centre -Women’s Perspectives, 2007). 65 Lisa Vetten, “Show Me the Money”: A review of budgets allocated towards the implemen- tation of the Domestic Violence Act (no. 116 of 1998), Politikon, Vol. 32, No. 2, November 2005, pp. 277-295, available at http://www.csvr.org.za 66 See Women Keep an Eye on the Treasury, available at http://www.mamacash.org/page. php?id=1710. Information in Spanish can also be found on the website of the Consorcio para el Diálogo Parlamentario y la Equidad: http://www.consorcio.org.mx

31 domestic violence, and intends to make comparisons with other countries in the CIS/CEE and/or EU regions. Background information on gender-responsive budget- ing, tools for analysis, information kits and reports can be accessed on the NEWW website: http://www.neww.org/en/achivements/budzet/0.html.

3.5 Research as Advocacy Research can be a powerful advocacy tool. The World Health Organization and Program for Appropriate Technology in Health (PATH) have published Researching Violence Against Women: A Practical Guide for Researchers and Activists,67 a comprehensive manual that outlines how to develop a research strategy, approaches to quantitative and qualitative research, analyzing data and using the research findings for advocacy. In some cases, it is only through research and documentation that women’s groups have been able to establish that some forms of violence against women exist. For example, the Women’s Centre for Legal Aid and Counseling (WCLAC) in the Occupied Palestinian Territory recognized that “honor killings” were occurring regularly but that there was no reliable data; police or courts were reporting such cases as suicide or accidents. The Women’s Centre began to comprehensively document these cases and also conducted extensive interviews of the police, com- munity leaders and religious leaders. Ultimately, the research formed the basis of further projects, such as awareness raising and training and resulted in greater acknowledgement of “honor killings” in society.68 The Bulgarian Gender Research Foundation, working under a joint project with Kvinnoforum, Sweden, undertook a pilot study of honor related violence, largely among minority populations in Bulgaria, in order to introduce a hidden problem to both NGOs and to society at large. The study, which consisted of mapping this specific form of violence, led to several findings, for instance that honor related violence is generally conflated with domestic violence, that understanding of different risk groups should be improved and further research and awareness raising are required in order to improve prevention and protection efforts.69 Human rights fact-finding or documentation can be used to highlight areas in which States are not fulfilling obligations under international law. This type of research uses international treaties as a framework and usually includes analysis of both legal protections from violence against women, what is formally written in the law, as well as any barriers that women face in redressing human rights violations in reality, such as lack of policies, widespread stereotypes among professionals, inadequate funding etc. The manual, Documenting Women’s Rights Violations by Non-State Actors: Activist Strategies from Muslim Countries,70 describes the relevant treaties and treaty-monitoring mechanisms at the UN level and includes information on advocacy strategies. Economic analysis can also be applied to violence against women as a tool for advocacy. Measuring the economic costs of violence against women is a related form of analysis that illustrates the economic impact on the State, on businesses,

67 Lori Heise and Mary Ellsberg. Researching Violence Against Women: A Practical Guide for Researchers and Activists, (World Health Organization, PATH, 2005). 68 A Life Free of Violence Is Our Right! UN Trust Fund to End Violence Against Women. 10 Years of Investment, (UNIFEM, 2007), p. 11. 69 Pilot study on HRV /honour related violence in Bulgaria: The challenge for intervention institutions. (Bulgarian Gender Research Foundation with Kvinnoforum, 2004), available at http://www.bgrf.org/en/?publications&article=3 70 Jan Bauer and Anissa Hélie, Documenting Women’s Rights Violations by Non-State Actors: Activist Strategies from Muslim Countries, (Rights & Democracy and Women Living Under Muslim Laws, 2006).

32 3 Understanding Violence Against Women

on communities and individuals. This type of analysis can also inform budget decisions by outlining the tremendous costs that result when violence against women is not addressed.71 There are a number of methodologies to calculate the economic costs of violence against women and they vary depending on the extent to which they analyze direct costs of services related to violence against women, the indirect costs of lost employment and productivity, and the value that is placed on human suffering. Even when examining different factors, studies from such varied countries as Canada, Chile, France, New Zealand and Spain estimate the costs of violence against women to measure in the hundreds of millions of Euros.72

71 Ending Violence against Women: From Words to Action, (UN Secretary-General, 2006), p. 61. 72 Ibid. Annex 2, Costs of violence against women: selected studies generating a monetary estimate of costs, p. 179.

33 34 4 Prevention The World Health Organization (WHO) recommends that the prevention of violence against women be considered a high priority for national health, social and legal agendas of both industrialized and developing countries.73 The WHO also defines prevention activities at three levels: primary prevention (stopping violence from occurring); secondary (immediate responses after violence has occurred to limit its consequences) and tertiary (longer-term treatment and support for victims of violence to prevent further adverse effects).74 Despite the recognized value of primary prevention, experts note that there is a significant lack of sustained and long-term investment in such efforts. Primary prevention can take a number of forms but at their core they focus on changing gender-related attitudes and stereotypes at the individual level, among both men and women, and at the societal level.

4.1 Awareness Raising Campaigns Awareness raising is at the core of prevention efforts and can include working with the general public to change societal attitudes and tolerance of violence against women, to expose the public to the magnitude of this problem, to end secrecy about VAW and to send a clear message that it should not be tolerated. Awareness raising activities can also target specific groups with narrow messages.

Picturing a Life Free of Violence: This publication from UNIFEM and the Media Awareness Materials Clearinghouse of the Johns Hopkins Center for Communication Programs compiles a variety of media and communications strategies and materials used Raising and around the world to end VAW. Included in this resource are examples of innovative Communications communication methods specific to domestic violence, sexual assault and harass- Tools ment, harmful traditional practices, trafficking and commercial sexual exploitation, mainly in the form of posters and video clips. The compilation can be accessed from: http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=8.

Making a Difference: Strategic Communications to End Violence against Women: This toolkit from UNIFEM aims to share the lessons learned from women’s organi- zations working to end VAW around the world. The kit is intended to offer techni- cal support to other advocates on developing messages, working with the media and designing strategic communications. It can be used for training as well. This resource also includes a number of sample communications strategies, practical advice and tips from activists and descriptions of actual campaigns. The toolkit can be accessed in English and Russian from: http://www.unifem.org/resources/ item_detail.php?ProductID=6.

Ending Violence Against Women. The UNFPA has developed an internet-based multimedia exhibit for advocacy and programming. The website includes informa- tion about how to develop awareness raising and advocacy campaigns, studies of projects from 10 countries and tips from activists. The exhibit can be accessed from: http://www.unfpa.org/endingviolence/html/index.html

73 WHO Multi-country Study on Women’s Health and Domestic Violence against Women, (WHO, 2005), p. 91. 74 World Report on Violence and Health, (WHO, 2002), p. 15.

35 4.1.1 Public Awareness Public awareness raising campaigns can be used to initiate public debate about violence against women and challenge social norms. Indeed, some of the more promising awareness campaigns are those that use mainstream media and com- mon technology to promote seldom-heard or thought-provoking messages about violence against women. For example, NGOs have partnered with mobile phone providers to send anti-violence text messages to their customers.75 The term “social marketing” describes the use of techniques from the advertising world used to promote messages of social significance. At the same time, popular culture has also been used to spread messages widely. Campaigns directed to the general public may influence general percep- tions by using information gathered through research, such as prevalence rates or the economic costs of violence, as described above. Public awareness campaigns can use a variety of media (television, radio, film, theater, dance, internet etc.) as well as tools to spread messages (posters, brochures, calendars, t-shirts etc.). Lastly, some national governments have carried out widespread awareness campaigns but in many countries NGOs have run publicity efforts. As mentioned above, sus- tained efforts require significant funds, but at the same time it is critical that NGOs be involved in the design and distribution of messages to the public.

Global Campaigns

UN Campaigns The UN is currently running several global campaigns to raise awareness of specific aspects of violence against women and to call for further action. on Violence Against Women UNiTE to End Violence Against Women (2008-2015) focuses on global advocacy; strengthened efforts and partnerships at the national and regional levels; and UN leadership by example. States are urged to enact or strengthen laws and enforce such laws to end impunity. The Secretary-General will form a global network of male leaders to assist in mobilizing men and boys to become involved in the struggle to end violence against women, and he will convene a high-level event in 2010.76 For more information: http://endviolence.un.org/ and http://www.un.org/ russian/women/endviolence/.

The Say No to Violence Against Women campaign is a global Internet-based ad- vocacy effort that UNIFEM launched in 2007. This campaign initiative to demon- strate the growing movement to make ending violence against women a priority for all governments is led by UNIFEM Goodwill Ambassador Nicole Kidman. On November 25, 2008, the International Day to Eliminate Violence against Women, over 300,000 individual signatures were presented to the UN Secretary-General.

75 The Russian women’s organization Women’s Alliance, in Barnaul, reported that a mobile phone company agreed to send text messages on November 25 to mark the UN-sponsored International Day for the Elimination of Violence Against Women (Personal notes from domestic violence conference, 18 November 2004, Moscow). As part of Amnesty International’s interna- tional campaign Stop Violence Against Women participants of the Norwegian Section sent mes- sages from mobile phones to Amnesty’s network. (Press release, March 2004, available at http:// www.amnesty.org.ru/pages/vestnik29-03-rus.) 76 Gemma Connell, The Work of the United Nations Division for the Advancement of Women on Violence Against Women, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

36 4 Prevention

To date, more than 5 million people have supported the campaign.77 For more information: http://www.saynotoviolence.org/.

The Stop Rape Now: UN Action Against Sexual Violence in Conflict campaign, a joint effort of 12 UN entities, is an initiative to “improve coordination and ac- countability, amplify programming and advocacy and support national efforts to prevent sexual violence and respond effectively to the needs of survivors.” UN Action has three focal areas: to build capacity in GBV programming and coordi- nation at the country level, to raise public awareness and generate political will to address sexual violence; to consolidate knowledge and effective practices on sexual violence in conflict. The campaign website offers tools for taking part in the campaign as well as further advocacy resources. For more information: http:// www.stoprapenow.org/.

Type of VAW addressed: All forms of VAW The 16 Days Approach and major goals: The campaign was started in 1991 by the Center for Against Gender- Women’s Global Leadership (CWLG) to raise awareness about VAW and to co- Based Violence ordinate NGOs globally around specific campaign dates, an agreed-upon format Campaign/CWLG and unified messages.

Activities undertaken/ how the project works: The campaign runs from November 25 to December 10. Each year, the CWLG initiates the campaign by suggesting a theme and sample actions. Campaign participants from around the world can use any number of tools to run their own campaigns at the region, national or community level. The CWLG serve a coordinating function through their website where NGOs can learn of each others actions, download campaign materials in a variety of languages.

Geographic focus: Global

Materials, products, outcomes: The website includes downloadable campaign materials as well as links to information about campaigns throughout the world

Funding information: Individual campaigns are all funded themselves.

Implementing organization: Center for Women’s Global Leadership Rutgers, The State University of New Jersey 160 Ryders Lane New Brunswick, NJ 08901-8555 USA Tel.: +1-732-932-8782 Fax: +1-732-932-1180 E-mail: cwgl@igc.org

For more information: http://www.cwgl.rutgers.edu/16days/home.html

77 Nargis Azizova, Prevention and Response to Violence against Women in Tajikistan: UN Actions, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, Ibid.

37 Stop Violence Type of VAW addressed: In theory, all forms of violence against women, but the campaign has focused on violence in the home (domestic violence) and in conflict Against Women settings as well as underlying discrimination against women. Campaign/ Amnesty Approach and major goals: In 2004, Amnesty International (AI) launched its Stop International Violence Against Women campaign to achieve several long-term goals: abolish laws that discriminate against women or support impunity for VAW; enact and implement effective laws and practices to protect women survivors; hold States accountable; and secure effective action to prevent VAW.

Activities undertaken/ how the project works: The campaign is run by individual sections of Amnesty International, with support from the Secretariat Office, and in partnership with women’s organization and other human rights groups. The campaign uses a wide range of tools (including strategic lobbying, research, media work, letter-writing and Internet campaigns) as well as diverse actions developed by nation-level sections.

Geographic focus: Global

Materials, products, outcomes: Individual activities within the broader campaign are varied and information on materials can be accessed by finding AI section sites. Amnesty International has also published a toolkit for activists working on to stop VAW with step-by-step guidance on developing a campaign. The activist toolkit, Making Rights a Reality: Campaigning to Stop Violence Against Women, can be downloaded from the website.

Funding information: Not available

Implementing organization: Amnesty International International Secretariat 1 Easton Street London WC1X 0DW, UK Tel.: +44-20-74135500, Fax: +44-20-79561157

For more information: http://www.amnesty.org/en/campaigns/stop-violence- against-women. AI Canada has online campaign tools: www.amnesty.ca/stopthe violence

Regional-Level Campaigns

Stop Domestic In 2005, the Council of Europe (CoE) adopted an action plan that called for the creation of a task force of independent experts (the Task Force to Combat Violence Against Violence against Women, including Domestic Violence) and the development of Women a European-wide campaign to address domestic violence. The campaign, Stop Campaign/ Domestic Violence Against Women, was launched in November 2006 and over its Council of Europe 18-month duration it involved all 47 Member States. The aims of the campaign were to improve the implementation of CoE recommendations on the protection of women from violence, to promote criminalization of domestic violence and to foster new attitudes towards VAW so that it would no longer be tolerated. During the campaign, Member States were urged to make significant progress in several areas: legal and policy measures; support and protection for victims; data collec- tion and awareness raising. Members States were also encouraged to designate

38 4 Prevention

Parliamentary contacts, a national focal point and to install national task forces to prioritize steps to be taken to address domestic violence. Contact information for these national-level officials can be found on the campaign website.

At the campaign’s conclusion, the CoE catalogued the activities of Member States, the majority of which reported that they either conducted specific activities as part of the campaign or that the campaign hastened progress in areas where work was already being done. Most countries conducted local awareness raising activities, such as photo exhibitions and poster campaigns that presented a unified set of messages. Some developed national action plans and some undertook amendments to improve legal protections for victims of domestic violence. On the whole, there were fewer improvements in the area of service provision. In reviewing the entire campaign, the Task Force has developed specific recommendations for further work of the CoE in the area of VAW. These recommendations include: the development of a legally binding instrument on the elimination of all forms of violence against women in Europe; the establishment of a mechanism to monitor implementation of such a convention; the development of a comprehensive system of legal protection; the development of comprehensive services for all survivors of violence; and the commitment of adequate resources and funding to support NGOs to provide services.78 For more information: http://www.coe.int/stopviolence

National-Level Campaigns

Type of VAW addressed: All forms of VAW as well as campaigns targeting France’s domestic violence, rape, violence at work, forced marriage and female genital mutilation. Awareness Raising Approach and major goals: The French government has taken significant steps Campaigns to address violence against women, a problem that has been relatively hidden in French society. The Ministry of Employment, Social Cohesion and Housing, work- ing with regional-level Offices of Women’s Rights and Equality, have developed and conducted four major awareness raising campaigns at the national and regional level, Break the Silence (2001); Stop the Violence: Acting is Speaking About It (2006); Speak Before It Is Too Late (2007) and Don’t Let Violence Settle In. React. (2008).

Activities undertaken/ how the project works: Between 2001 and 2006, the French government carried out five large-scale studies into violence against women, the data from which were used to inform the campaigns. Research from 2001 on VAW revealed that as many as one in ten women are victims of domestic violence. The first campaign, Break the Silence, targeted women with messages that their situation was not shameful but that in order to find help, they must speak about the problem. Studies in 2006 of intimate partner violence looked specifically at homicide rates and perpetrator behavior. The resulting campaign, Stop the Violence: Acting is Speaking About It, emphasized prevention with leaflets, posters and public service advertising on television that all contained national telephone hotlines, information about organizations that can help and advice on the law and seeking assistance. In 2007, a single national toll-free telephone line was dedicated, and a third campaign, Speak Before It Is Too Late, was used to widely promote this service. Printed materials about the telephone line also include messages that

78 Rosa Logar, Overview of Goals, Strategies and Results of the Council of Europe Campaign, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

39 all forms of VAW are punishable by the law and information about legal remedies and other professionals that can offer assistance. This campaign also made use of a short film, distributed through the Internet, showing the potentially lethal consequences of not talking about violence. The most recent campaign, Don’t Let Violence Settle In. React, is based on 2007 survey data on others forms of VAW, such as forced marriage and violence at work. This campaign deliberately presents less dramatic messages. It targets a broader audience, including men and the criminal justice system, and looks at the impact of violence on children.

Geographic focus: France

Materials, products, outcomes: Numerous printed materials, in the form of brochures, cards and posters, were created. Videos and printed advertisement have been used in the mainstream media, such as on television, the Internet and in popular magazines. The French government supports a website where the campaign materials can be found and users can find assistance as well as more detailed information about types of violence against women. The site includes video clips, testimonies and the possibility to express one’s own opinion.

Funding information: Not available

Implementing organization: The Ministry of Employment, Social Cohesion and Housing Offices of Women’s Rights and Equality

For more information:79 French National Stop Violence website: www.stop-violences-femmes.gouv.fr

Zero Tolerance Type of VAW addressed: All forms of VAW Campaign Approach and major goals: The Zero Tolerance campaign is run by a charitable trust of the same name. The campaign aims to prevent male violence against women and children by challenging societal attitudes and values that sustain inequalities and violence itself. The project raises awareness about VAW, its na- ture and prevalence, by targeting the general public. Zero Tolerance links VAW with the wider agenda of equality and human rights for all. All campaigns have taken the approach that public education alone is insufficient and have promoted a comprehensive response that addresses the “3 P’s”– prevention, provision of support services (protection) and legal protection (prosecution).

Activities undertaken/how the project works: In 1992, after it conducted a survey on VAW locally, the Edinburgh District Council’s Women’s Committee launched the first Zero Tolerance campaign, focusing on prevention of male violence against women, the first of its kind in Britain. The campaign lasted for 6 months and used 4 stark black and white posters to challenge prevailing attitudes about VAW. Fol- lowing a similar model of first conducting research, the Zero Tolerance Trust has run a number of highly-visible campaigns that address specific problem areas, for example: lack of knowledge of the prevalence of VAW (Prevalence), justifica- tions men use for committing violence (Excuses), lack of justice system response

79 Marie-Christine Crespy, France’s Awareness raising Campaigns, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www. osce.org/gender/item_6_32383.html).

40 4 Prevention

(Justice). Other educational work targets youth with lessons on gender discrimi- nation and abuse as well as the promotion of non-violent relationships based on equality and the teaching of skills in communication.

Geographic focus: The first Zero Tolerance campaign was launched in Edinburgh, Scotland. Since then, the campaign has served as a model for many other orga- nizations, for example, the CoE campaign to combat Violence against Women, including Domestic Violence.

Materials, products, outcomes: Campaign packs, training materials, posters and merchandise can be purchased through the website. Research can downloaded from the site.

Funding information: Not available

Implementing organization: The Zero Tolerance Charitable Trust 11 Maritime Street Edinburgh EH6 6SB United Kingdom Tel.: +44 (0)131 624 8955 Fax: +44 (0)131 624 8959 E-mail: info@zerotolerance.org.uk

For more information: http://www.zerotolerance.org.uk/index.php

Type of VAW addressed: All forms of VAW as a type of gender discrimination. Women’s Rights Approach and major goals: The goal of this project was to bring issues of women’s Are Human rights to the mainstream by using professional media projects such as music and Rights videos. Breakthrough, an international NGO, aimed to transform society’s attitudes toward women and girls.

Activities undertaken/ how the project works: Breakthrough worked with media professionals to create an album of popular music about women’s rights, several of which addressed VAW specifically. They also created music videos that were shown on mainstream television in numerous countries. The videos proved so popular that they have been nominated for awards. The NGO has also developed training materials and short guides about dealing with specific types of VAW, such as domestic violence and sexual harassment.

Geographic focus: The album and videos targeted an Indian audience but they gained popularity in a large number of other countries.

Materials, products, outcomes: Album, videos, an educational curriculum and a scholarship program for women and girls.

Funding information: The organization leveraged support from UNIFEM and other international agencies.

41 Implementing organization: Breakthrough India: #104, Blue Apartments, Safdarjung Ring Road, New Delhi 110029, India Tel.: +91-11-2617-6181 Fax: +91-11-2617-6185

Breakthrough USA: 4 West 37th Street, 4th Floor New York, NY 10018 USA Tel.: +1-212-868-6500 Fax: +1-212-868-6501

For more information: http://www.breakthrough.tv

Naked Facts Type of VAW addressed: Trafficking in women and children

Approach and major goals: Naked Facts is the fifth anti-trafficking campaign of the Serbian NGO ASTRA. This campaign, launched in June 2008, approaches the problem that society is increasingly indifferent about and tolerant to human rights abuses and violence. Therefore, the campaign targets the general public, specifically children and youth, with messages that human trafficking persists in Serbia. The campaign also encourages people to be cautious and aware and to report trafficking cases.

Activities undertaken/ how the project works: The heart of the Naked Facts campaign is a public service announcement and radio jingles consisting of facts about the problem of trafficking in women and children. Seven men well-respected Serbian men (directors, journalists, editors, actors, politicians) who are known for insisting on the truth present the facts. The announcement is particularly eye- catching as the presenters are naked themselves – a way to draw attention to the issue and to challenge the notion that naked women are acceptable marketing tools. The announcement promotes the ASTRA telephone hotline and concludes with the slogan: “Women are not meat. Children are not slaves. People are not a commodity.” The campaign makes use of two types of leaflets: one about ASTRA intended for institutions and potential partners and another for young people in risk groups with advice about work and educational opportunities abroad and ways to protect oneself from traffickers. In fact, several activities within the campaign target young people, for instance, the campaign was most active in June and September, when students are either looking for work or returning to school and leaving their families.

Geographic focus: Serbia

Materials, products, outcomes: The campaign used a number of different materials to relay its message: television and radio spots, posters, calendars, notebooks, mugs, car air fresheners. Billboards were placed in 22 locations around Serbia, and campaign posters were displayed in buses in Belgrade. The public service announcement can be viewed from the ASTRA website: http://www.astra.org. yu/novi/eng/?page_id=112.

The campaign has garnered a great deal of attention beyond the framework of the project, including a social marketing award for the television spots and invita- tions to ASTRA to participate in television and radio talk shows. The NGO reports that during the most intensive months of the campaign, the number of calls to

42 4 Prevention

their hotline increased by 20%-25%. Previous awareness campaigns have led to increased calls and greater identification and assistance of trafficking victims.

Funding information: The Naked Facts campaign was supported by OSCE Mission to Serbia and the Austrian Development Co-operation (ADA), as well as a number of local media sponsors. For example, local media provided free air time for both television spots and radio jingles, and advertising space on buses was given for free.

Implementing organization: ASTRA [Address protected] SOS telephone number: +381 11 3347 817 [weekdays, 14:00-20:00] E-mail: astrasos@sezampro.rs

For more information: http://www.astra.org.yu/novi/eng/?page_id=112, http://www.osce.org/item/31830.html

Local-Level and Localized Campaigns

Type of VAW addressed: All forms of VAW, specifically focusing on the connections Women in Black between male violence against women in peacetime and during conflict.

Approach and major goals: Women in Black is a worldwide network of women who are committed to peace with justice and actively opposed to injustice, war, militarism and other forms of violence. Women in Black groups are self-organized and use non-violent and non-aggressive tactics to oppose any manifestation of violence, militarism or war and to challenge the militarist practices of governments. The group’s work is informed by its feminist perspective – that male violence against women in the home and the community and violence used against women in conflict are interrelated. The movement demonstrates that women generally experience war differently from men; they fear rape and are much more likely to become displaced. Women in Black, therefore, aims to ensure that women’s perspectives on security and war are heard.

Activities undertaken/ how the project works: Women in Black is a world-wide movement, but they primarily organize local-level public displays and vigils. Such actions are generally women-only and often take the form of women wearing black, standing in a public place in silent, non-violent vigils at regular times and intervals, carrying placards and handing out leaflets. Vigils are usually organized at regular times, around clear and precise messages, and are often silent or at least do not involve chanting. Any group of women anywhere in the world may organize such a vigil. While Women in Black is women-only peace activism, in some regions, men support their work and Women in Black support men who are opposed to violence.

Geographic focus: Women in Black began in 1988 in Israel when Israeli Jewish women began to stand in weekly vigils in public places to protest against Israel’s occupation of the West Bank and Gaza and to demand peace between Israel and the Palestinians. Italian women who supported Women in Black brought the idea to Italy where they held vigils of their own. When war broke out between former Yugoslav republics, contacts between Italian women and feminist activists in Serbia led to the creation of Women in Black (Zene u Crnom) in Belgrade in 1991. The Serbian Women in Black is one of the most active and visible groups, holding

43 weekly vigils, and also undertaking further work such as organizing educational workshops, conferences and issuing public statements. Today, the Women in Black movement has been replicated around the world and includes women from many ethnic and national backgrounds. The Spanish Mujeres de Negro have taken significant steps to link Women in Black groups and to set up a system of “country coordinators” that has made Women in Black a worldwide network.

Materials, products, outcomes: Links to individual Women in Black groups are made through an extensive website with links to other Women in Black web- pages.

Funding information: Not available

Implementing organization: Women in Black Contact information for Women in Black vigils and country-specific contact informa- tion can be accessed from: http://www.womeninblack.org/vigils/vigils.html

For more information: http://www.womeninblack.org/

The Clothesline Type of VAW addressed: All forms of VAW, with a focus on intimate personal violence such at rape, battering, incest and child sexual abuse. Project Approach and major goals: In 1990, a coalition of women’s organizations in the U.S. state of Massachusetts came together to develop an awareness tool that would help to break the silence and bear witness to the high incidence of VAW. The Clothesline Project is a visual display that serves as an educational tool to raise awareness of the prevalence of VAW and its devastating effects. Creating the displays for the project also helps the healing process for survivors of VAW and those who have lost family members or friends.

Activities undertaken/ how the project works: The Clothesline Project consists of shirts hanging from a washing line. Family members, friends and activists design or decorate shirts that represent the personal experiences of a woman or child with VAW. Different colored shirts represent different forms of abuse and whether or not the victim survived the abuse. The shirts are hung together on a “clothesline” which is displayed in public places, at conferences, rallies, etc.

Geographic focus: The Clothesline Project started in the U.S. and has been repli- cated as many as 500 times in the U.S. and other countries. The organizers estimate that there are 50,000 to 60,000 shirts in total on all the clotheslines. As an example, the Minnesota Coalition for Battered Women also has a Clothesline project that is dedicated to the memory of women and children murdered as a result of domestic violence and child abuse.

Materials, products, outcomes: The website offers suggestions and steps for starting a Clothesline Project and an informational brochure can be downloaded from http://www.clotheslineproject.org/How_to_Start_a_CLP.htm

Funding information: The project is generally low cost as volunteers create the shirts. The Minnesota Coalition for Battered Women requests a donation of $100 USD from organizations wishing to display the Clothesline.

Implementing organization: The Clothesline Project National Contact Person: Carol Chichetto

44 4 Prevention

P.O. Box 654 Brewster, MA 02631 U.S.A.

E-mail: ClotheslineProject@verizon.net

For more information: The Clothesline Project: http://www.clotheslineproject.org/ Minnesota Coalition for Battered Women: http://www.mcbw.org/

Type of VAW addressed: Child sex trade (not exclusively addressing VAW but Airlines with a focus on girls exploited through sex tourism). Combating Approach and major goals: In 2006, Air France joined a campaign launched by Sex Tourism ECPAT (End Child Prostitution, Child Pornography and Trafficking of Children Involving for Sexual Purposes) to increase public awareness of the problem of sex tourism. Children Air France created posters and brochures, used at their ticket offices and airport counters, and supported the creation of a 90-minute film that is shown on all its long-haul flights.

Activities undertaken/ how the project works: Air France collaborated with ECPAT on this specific campaign, and the airline secured the services of their corporate advertising agency to produce the campaign materials at no charge. The film, which is screened on nearly 100 long-haul flights, depicts the reality of sexual exploitation of children, with a focus on girls, and highlights the existence of laws against sex tourism involving children.

Geographic focus: Related to Air France travel routes. It is estimated that around 46,000 travelers a day view the film.

Materials, products, outcomes: Copies of the posters, brochures, the film clip and an information booklet for professionals in the tourism industry can be viewed or downloaded in French on the website of ECPAT France.

Recently, the Dutch airline KLM sent a message to all its travelers informing them about child sex tourism and urging them to report any activities that seem related to child prostitution to the appropriate hotel, tour or air operator, national embassy or local police.

Funding information: Minimal, since the campaign materials were donated by an advertising agency.

Implementing organization: ECPAT France c/o Groupe Developpement BAT 106 – BP 07 93352 LE BOURGET CEDEX Tel.: +33 (0)1.49.34.83.13 Fax: +33 (0)1.49.34.83.10

E-mail: contact@ecpat-france.org

For more information: http://www.ecpat-france.org/ under “campagnes précédentes.”

45 Corporate Type of VAW addressed: Domestic violence Alliance To End Approach and major goals: The Corporate Alliance To End Partner Violence Partner Violence (CAEPV) is a U.S.-based organization that was founded in 1995 by business leaders to aid in the prevention of domestic violence using resources of the corporate sphere. The CAEPV works to raise awareness of domestic violence with the goal of reducing the impact and costs of DV on the workplace. While most of the projects of the Corporate Alliance concentrate on the workplace, the organization also undertakes efforts to educate the general public, with a focus on young people, about the risks of domestic violence and characteristics of healthy relationships. The workplace is not only an avenue for providing practical support and advice to employees who may be experiencing violence, but business can also play a role in preventing DV through raising awareness generally at the workplace and in the community as well as supporting local organizations that work directly with survivors of DV.

Activities undertaken/ how the project works: The Corporate Alliance To End Partner Violence is made up of over 50 progressive companies and estimates that it reaches more than 1 million employees in the U.S. Members are primarily U.S.-based but some are multinational. The member companies and organizations represent diverse sectors of the business and professional community. Through its Advisory Board, made up of experts in the field of domestic violence, and annual membership, the CAEPV develops awareness-raising initiatives that primarily target the workplace. Such activities can be easily modified and re-branded by the members for their own use or can be shared with local service organizations. For example, the SafeWork 2010 project is a national initiative that challenges corporate leaders to recognize the impact of domestic violence on the workplace and take action to address it. CAEPV Survey data revealed that 90% of senior executives believe that domestic violence affects both the private and working lives of their employees but they vastly underestimate the actual numbers of employees who are victims of DV in the U.S. A national survey found that 1 in 5 employed adults are victims and 64% of such employees report that domestic violence impacts their work, in contrast to the estimate of 6% given by top executives. SafeWork 2010 aims to secure the commitment of 200 Chief Executive Officers from leading companies to take action. Other projects aim to educate the public about domestic violence. For example, It’s Time to Talk Day, a national campaign led by CAEPV member Liz Claiborne Inc., works through talk radio programs, articles in popular magazines, school-based programs and specially-created print resources to develop a public dialog about DV.

Geographic focus: Mainly, the U.S., but several of the business represented in the Corporate Alliance are multinational. One CAEPV member, the Turkish private media company Hürriyet Gazetecilik ve Matbaacılık A.S˛ launched the No to Domestic Violence campaign in 2004, partnering with other media outlets and the Turkish government, as well as joining efforts with the UNFPA.80

Materials, products, outcomes: The CAEPV promotes best practices in workplace domestic violence programs and resources developed by its members through its website. Many materials, from conferences and specific projects, such as sample logos, posters, leaflets and booklets, can be accessed through the website directly, from http://www.caepv.org/about/programs.php. Best practice information is com- piled by CAEPV members and is available at http://www.caepv.org/getinfo/best- prac.php Guidance on creating and implementing company policies against DV can be accessed from: http://www.caepv.org/action/program.php Other ­materials can

80 See Section 4.2 Working with Men and Boys, below, for more information about the Hür- riyet and UNIFEM Stop Violence Against Women! Advocacy Campaign in Turkey.

46 4 Prevention

be purchased from the Corporate Alliance. CAEPA membership includes ­access to all materials.

Funding information: Members of the CAEPA pay annual dues, assessed on the size of the organization. Member corporations may underwrite the anti-DV projects they develop and carry out. The CAEPA is a non-profit organization and so it is also able to receive donations.

Implementing organization: Corporate Alliance to End Partner Violence 2416 East Washington Street, Suite E Bloomington, IL 61704 U.S.A. Tel.: +1 309 664-0667 Fax: +1 309 664-0747 E-mail: caepv@caepv.org

For more information: http://www.caepv.org/

4.1.2 Outreach to Women / Legal Literacy / Empowering Women Women themselves are a critical focus of any initiative to eliminate violence against women. While there are, of course myriad projects directed to women specifically, many, such as self-help groups or telephone hotlines, these are services to assist women who have already in some way identified themselves as experiencing or having survived violence. Activists against VAW point to the fact that some women lack awareness that gender-based violence is not simply an inevitable part of being female but is a human rights violation and mechanisms exist for redress. Thus, awareness raising that targets women may have some of the features of awareness raising for the general public, such as promoting the unacceptability of violence against women. Most often, however, awareness raising for women takes the form of outreach which can be directed to women in risk groups, such as women who are preparing to travel abroad for work or commercial sex workers, or to specific groups who may have limited access to information, such as rural women, women who lack education, women with disabilities, migrant or refugee women. Legal literacy is a specific form of outreach to provide women with information about local laws with an aim to improve their understanding of how to access the legal system to protect one’s rights. An important principle behind all awareness raising materials for women is that they contain messages of empowerment and give women concrete alternatives to either avoid violence or escape it if it has already occurred.81 Economic empowerment programs are often characterized as prevention work, but because they are also effective components of assistance services for women survivors of violence, they are discussed in more detail in the section on Protection below.

Type of VAW addressed: Sexual harassment in the workplace How to Say ‘No’ Approach and major goals: After a public opinion survey revealed that sexual to the Boss

81 In this way, awareness raising is closely connected to programs that focus on protection, such as working with women to develop safety plans which is discussed in the Protection section of this compilation.

47 harassment toward women was widely tolerated in Slovenia and Croatia and that most victims were unaware of their legal rights, the Women’s Forum of the United List of Social Democrats developed a project in co-operation with a coalition of trade unions, women’s NGOs, universities, media outlets and the private sector (the Chamber of Commerce). The How to say ‘No’ to the Boss campaign (1997-1999) had several interrelated goals: to provide women with specific information, to engage the media in order to raise public awareness of sexual harassment and to change societal attitudes, and to amend existing laws.

Activities undertaken/ how the project works: The project worked in two main directions, outreach to women and engaging the media. Through the project’s training of trainer component, female employees learned how to “say no to the boss” in cases of sexual harassment. Special materials developed during the campaign were used in the trainings, namely, a video introducing the problem, manuals on developing company policies to prevent and eradicate sexual harassment and several samples of seminars that can be held in workplaces and a model of a women-friendly firm. The coalition also launched nation-wide media campaigns using leaflets, posters and booklets that were widely distributed in public places (banks, post offices, railway stations, healthcare centers) and by trade union activists.

Geographic focus: Slovenia and Croatia

Materials, products, outcomes: Leaflets, posters, manual, video and other training materials. Through media events, making women leaders available to the media for interviews and disseminating awareness raising materials, the project resulted in the publication and broadcasting of large numbers of articles, print and radio spots on the issue of sexual harassment in both countries.

Significant policy changes followed the campaigns in both countries, for example State-supported telephone lines offering assistance to victims of harassment, the adoption of a law against workplace sexual harassment (Slovenia) and policies adopted by trade unions (Croatia).

Funding information: Funded by the UN Trust Fund in Support of Actions to Eliminate Violence against Women.

Implementing organization: How to Say No to the Boss Project Coalition Slovenia

For more information: Picturing a Life Free of Violence: Media and Communications Strategies to End Vio- lence Against Women, Chapter 2: Sexual Assault and Coercion (UNIFEM): http:// www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=8

‘Mission Possible’: A Gender and Media Advocacy Toolkit, Module 9: How To Get the Issue on the Media’s Agenda (WACC): http://www.whomakesthenews.org/ get_involved/advocacy_training_modules

CUT IT OUT Type of VAW addressed: Domestic violence

Approach and major goals: CUT IT OUT is a program of the Salons Against Domestic Abuse Fund that mobilizes professional hairdressers to fight domestic violence. Recognizing that many battered women never go to the police or a shelter but that they talk to people in an environment in which they feel safe, such as a hair salon, the program aims to educate these professionals to recognize warning signs

48 4 Prevention

and to provide safe referrals to their clients. The program also builds awareness of DV through materials that are displayed in salons.

Activities undertaken/ how the project works: The program includes training for service providers who conduct seminars with hairdressing professionals in their communities. During the training, the hairdressers learn to recognize warning signs of domestic violence, what services are available locally and how to safely refer clients to services. The project includes a seminar kit with safety cards and posters as well as information about where to display such materials in a secure environment.

Geographic focus: The program started as a statewide initiative in Alabama, U.S.A., but has since been adopted in other states.

Materials, products, outcomes: Materials can be ordered and a sample poster can be downloaded through the project website.

Funding information: The project accepts individual donations and is also supported by private businesses and works in partnership with a national association of cosmetology.

Implementing organization: Salons Against Domestic Abuse Fund To contact the organizers, complete an online form: http://www.cutitout.org/contactus.aspx or call Tel.: +1 312 527-6765 for more information.

For more information: http://www.cutitout.org/index.html

4.1.3 Working with Policy Makers Training for policy makers, referring to elected leaders, Ministerial staff, members of parliament, is classified here as awareness raising or capacity-building and dis- tinguished from training for professionals, such as social workers, law enforcement or healthcare staff, who interact more directly with survivors of violence. This type of training is described in the Prosecution and Protection sections below. The goal of working with policy makers is generally part of a lobbying strategy, for example to increase gender parity in decision-making bodies, to enhance the capacity of leaders to work on co-operation with communities and NGOs on problems that impact women or to put violence against women on the agenda of discussions about public health, public safety or budgeting.

Type of VAW addressed: Potentially all forms of VAW by promoting gender Gender equality Equality?! Approach and major goals: In 2006, the Kazakh Parliament adopted for discussion a draft law on Gender Equality. The Feminist League, an NGO in Kazakhstan, has taken the approach that in order to improve the government response to VAW, it will first work with parliamentarians to change their attitudes about gender issues and demonstrate the importance of gender equality. The NGO strategically used the opportunity of reviewing the draft law to educate parliamentarians about gender equality and to actively lobby for the law’s passage.

49 Activities undertaken/ how the project works: The Feminist League created 3 short cartoons, Gender Equality?!, Equal Rights and Opportunities and Unpaid Housework, that introduce the viewer to different aspects of gender equality. The films are based on empirical evidence but demonstrate in simple terms that a society in which women and men are unequal cannot function and that women’s domestic work should not be considered “free.” In 2006, the Feminist League held round tables on the topic of equal rights in Kazakhstan where the films were shown. In addition, the NGO undertook a “cartoon attack,” sending copies of the films on CD to each parliamentarian. The organization also held training and discussion sessions with the Parliament. Significantly, the organization is planning an additional film that will address domestic violence, specifically the issue of private prosecution.

Geographic focus: Kazakhstan, but the films have also been used in Kyrgyzstan. The films are almost wordless and so could be easily adapted for use in other countries.

Materials, products, outcomes: Short cartoons on CDs that have been distributed widely. Feminist League reports that the parliamentarians responded favorably to the cartoons, noting that gender equality was not “as frightening” a concept as they had anticipated. Ultimately, the Parliament passed the law, but the process has since been halted.

Funding information: Funded by the Open Society Institute, Mama Cash and the OSCE.

Implementing organization: Feminist League P.O. Box 521 Almaty 480091 Kazakhstan Tel./ Fax: +7 (3272) 610 241 feminist@women.kz

For more information:82 http://www.women.kz/

Combating Type of VAW addressed: All forms of VAW, but with a focus on domestic violence Violence in the Family by Approach and major goals: In 2005, the Association of NGOs for Gender Equality Strengthening and the Elimination of Violence Against Women in the Republic of Tajikistan, a Public coalition of five NGOs, initiated a project to develop a partnership with the Tajik government, donor organizations, international organizations and NGOs in order Mechanisms to jointly address issues of gender equality and VAW. The Combating Violence in and the the Family by Strengthening Public Mechanisms and the Legislative Framework Legislative at the National Level project aimed to work with the government to implement Framework at the State Policy on Gender Equality for 2001-2010, specifically the section that addresses elimination of VAW. the National Level 82 Additional information from presentation of Yevgeniya Kozyreva, Feminist League, Eastern European and Central Asian NGO Regional Consultation with the Special Rapporteur on Violence against Women, its causes and consequences, 18-19 September 2008, St. Petersburg and Kruglyi stol: Ravnye prava i vozmozhnosti v Kazakhstanie, 16 June 2006, available at: http://www.owl.ru/content/news/worldwide-2006/p60694.shtml.

50 4 Prevention

Activities undertaken/ how the project works: Within the project, the Associa- tion worked to enhance specific mechanisms for co-operation in addressing VAW, such as an inter-agency Coordinating Council on preventing VAW, and lobbied for legislative change to address VAW, such as a law on domestic violence. The Association also provided training on Tajikistan’s gender equality law for representatives of law enforcement, medical institutions, social services and local government leaders and also worked with the media to publicize information about the problem of VAW in the country. The project also included a component on data-collection on the services provided by crisis centers and analysis of how Kazakhstan’s specialized police departments on VAW function.

Geographic focus: Tajikistan

Materials, products, outcomes: In 2006, a Coordinating Council on the Prevention of VAW was created, chaired by the Deputy Prime Minister of Tajikistan and with representation from government ministries and NGOs. The Coordinating Council met directly with the media on several occasions, the Association organized a competition for young journalists to highlight the problem of VAW, and a number of newspaper articles, television and radio programs were dedicated to the topic of preventing of family violence. The Association conducted 83 seminars across the country for almost 2000 participants, including police, judges, healthcare workers, local leaders, educators, journalists, university students and women’s organiza- tions. During the project, the Association facilitated a process by which 16 ministries and departments of the Tajikistan government reviewed and finalized a draft DV law, and amendments to existing laws were also drafted.83 Data collected from crisis centers was included in a shadow report to the CEDAW Committee (2006).

Funding information: Funded by the UN Trust Fund in Support of Actions to Eliminate Violence against Women

Implementing organization: Association of NGOs for Gender Equality and the Elimination of Violence Against Women in the Republic of Tajikistan Aini 53 St, f.3, Dushanbe, Tajikistan, Tel.: +992-372 221-13-33, 221-21-49, E-mail: lwl_toj@rambler.ru

For more information: Shadow Report on the Realization of the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women, prepared by Non- governmental Organizations of Tajikistan: http://www.iwraw-ap.org/resources/ pdf/Tajikistan%20final%20report%20English.pdf

Type of VAW addressed: Potentially all forms of VAW by enhancing women’s Women Mayors leadership on gender issues Link Approach and major goals: The Women Mayors Link project (2002-2004) was an initiative of the Stability Pact Gender Task Force, developed in 12 countries/ territories of the Stability Pact region. The Romanian NGO, Fundatia Sanse Egale pentru Femei (Equal Opportunities for Women Foundation, SEF) was the lead organization. The purpose of the project was improving the leadership skills of women mayors to build regional and international partnership and co-operation on projects to improve the quality of life for women and children in local communities.

83 The law has not yet been adopted.

51 While anti-VAW work was not an explicit goal, several of the project’s partners did address women’s rights and social protections for women.

Activities undertaken/ how the project works: About 50 women mayors from Sta- bility Pact countries and territories participated in the project, which was divided into two phases. The first phase focused on developing co-operation between the women mayors, local administrations and local women’s networks to undertake small projects to improve the lives of women and children. In Romania and Bulgaria, improving services for women victims of violence was among the areas targeted by the mayors. The second phase of the project was devoted to creating national and regional-level networking opportunities for women mayors. The project made extensive use of Information and Communications Technologies (ITCs), such as email and internet sites, and was therefore relatively low cost.

Geographic focus: 12 Stability Pact countries/territories, at the time – Albania, Bos- nia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Kosovo, Serbia and Montenegro, Former Yugoslav Republic of Macedonia, Greece, Hungary, Moldova, Romania, Slovenia.

Materials, products, outcomes: The Women Mayors Link project has been recognized as a good practice in the effective use of ITCs, to promote gender equality issues.

Funding information: The project was funded by the German and Austrian governments, with a total budget (both phases) of € 157,000.

Implementing organization: Fundatia Sanse Egale pentru Femei (SEF) 19, Impacarii/Petre Tutea str., bl. 913, tr. 1, et. 1, ap. 3 Iasi, 700731, Romania Tel.: +40 232 211713 +40 332 425455 Fax: +40 332 401005 E-mail: sef@sef.ro http://www.sef.ro/

For more information: http://www.sef.ro/?lang=en&page=proiecte_si_campanii. proiecte_anterioare&id=24

4.1.4 Training for Media Professionals Much like training for government officials, programs for media professionals are aimed at improving their awareness and understanding of violence against women. The goal of this type of awareness raising is that these professionals will use this information in their work to produce media reports that do not perpetuate stereotypes, such as victim-blaming, do not sensationalize the topic, as sometimes occurs in cases of trafficking in women and girls, that they protect the identity and confidentiality of the victim if she wishes and that they include information about victim services in reports of incidents of violence.

Tools for Media Type of VAW addressed: Domestic violence on Reporting Approach and major goals: The Albanian Gender Alliance for Development Center Domestic has carried out media monitoring since 2000 and has determined that the Albanian Violence media portrays women in a demeaning manner, which reinforces unequal gen-

52 4 Prevention

der roles and promotes gender-based discrimination. The Center has conducted several projects that focus on promoting gender-sensitive media coverage of VAW, with a focus on domestic violence.

Activities undertaken/ how the project works: The Gender Alliance for Develop­ ment Center organizes trainings for media professionals on domestic violence and, in 2005, published its own guidebook for media representatives entitled “Violence threatens us all…” The Center’s current project with the media has two components: training on gender-sensitive reporting of domestic violence and the publication of a handbook on accurate reporting of domestic violence and other crimes in the family as well as a booklet that compiles the 10 best articles on domestic violence, selected from those written by the journalists who take part in the trainings.

Geographic focus: Albania

Materials, products, outcomes: Handbooks and compilation of best articles

Funding information: Currently a Democracy Commission grant through the U.S. Embassy/Albania as well as general funding through OSI International Women’s Program.

Implementing organization: Gender Alliance for Development Center Street Rr. “Abdyl Frashëri”, P.10/1 Ap. 3 Tiranë, Albania 2418 Tel.: +355 255514/15 Fax: +355 255515 E-mail: qdi@gadc-al.org

For more information: http://www.gadc-al.org/

Type of VAW addressed: VAW occurring in conflict situations Media Kit: Approach and major goals: A core area of activity of the women’s NGO Saathi Facts About is awareness raising about VAW as a human rights violation. Saathi also carries United Nations out specific projects to raise media awareness of UN Security Council Resolution Security Council 1325 (UNSCR 1325) with a particular focus on the relevance of the resolution to Resolution 1325 women of Nepal who have experienced conflict. Saathi’s work not only educates media professionals about the existence of UNSCR 1325 but also provides them with tools for reporting on women, peace and security issues.

Activities undertaken/ how the project works: Saathi has published a media kit and comic book on UNSCR 1325 for journalists and media activists. The media kit, Facts About United Nations Security Council Resolution 1325, provides extensive background information on the role of women in the peace process, transition justice and reconciliation and draws attention to VAW used both during and after conflict. The media kit includes many examples of how the key commitments contained in UNSCR 1325 apply to the specific experiences of women in Nepal. A large part of the media kit is devoted to the role of the media with sample story ideas on women, peace and security as well as international advocacy events to which media coverage can be connected. The materials have been used in conjunction with orientation programs for journalists across Nepal. Additionally, Saathi has held a number of round tables and conferences on women in conflict and post-conflict situations that have had considerable media participation and coverage.

53 Geographic focus: Nepal

Materials, products, outcomes: The 20-page media kit can be downloaded in English and Nepali from the Saathi website: http://saathi.org.np/index.php?page=publication

Funding information: Not available

Implementing organization: SAATHI Nepal Ekantakuna, Lalitpur P.O. Box 7770 Kathmandu Nepal Tel.: +977 (1) 5554560, Fax: +977 (1) 5554543 E-mail: saathi.ktm@gmail.com

For more information: http://www.saathi.org.np/

4.2 Working with Men and Boys Where once interventions to combat violence against women focused almost exclusively on women through prevention efforts and victims services, in recent years governments, development organizations and activists have turned greater attention to men’s attitudes and behaviors. Prevention work that focuses on men and boys recognizes the role that men play in perpetuating violence and that such violent behavior and acceptance of violence are the result of socialization, cultural norms, definition of masculinities and historical gender roles. An equally important part of working with men is acknowledging that not all men are violent, a great many men condemn violent behavior and that violence against women also causes harm to men. Boys who witness male violence suffer greatly, and while they face an increased risk of becoming perpetrators themselves, not all do. Non-violent men and boys can play a critical role as “agents for changing attitudes, behavior and the wider power relations which sustain gender-based violence. … Men have merits, capacities and attitudes that can be utilized to positively influence gender power relations and end gender-based violence. Men also play critical roles as protectors, supporters, and partners.”84 Engaging men and boys in efforts to prevent violence against women can take a number of forms. There are several examples of successful campaigns led by men who serve as role models for non-violent behavior. Other projects seek to build partnerships with men and boys. Another successful strategy has been to target male-dominated institutions, such as the armed forces and police, or to deliver messages about violence against women through “male spaces,” such as sporting events. Messages may also target potential perpetrators of violence against women, such as public campaigns designed to decrease demand for the sexual services of trafficked women and girls. Additionally, in a number of coun- tries dedicated hotlines and crisis centers for men have been developed and their services promoted publicly. Programs for perpetrators have also increased and this has become a well- developed field of study. In this compilation, programs that work directly with perpetrators of violence are addressed in the context of Protection, below.

84 The Role of Men and Boys in Achieving Gender Equality, Report of the Expert Group Meeting, (DAW, 2004), p. 32, para 89.

54 4 Prevention

MenEngage is a global alliance of NGOs working to engage men and boys in efforts MenEngage to end gender inequalities. Membership information as well as links to regional and country-level networks can be found on their website. The site also offers a number Alliance and of resources, such as manuals, toolkits and information on men’s campaigns. Promundo

For more information: http://www.menengage.org/.

Promundo is a Brazilian organization that works to promote gender equality and prevent violence against women and children worldwide. Resources, including training materials, research and films, on working with men and boys can be accessed on the Promundo website: http://www.promundo.org.br/.

Type of VAW addressed: All forms of VAW The White Approach and major goals: In 1991, a group of men in Canada joined together Ribbon Campaign to urge men to speak out about violence against women. Their premise was that men are not inherently violent but that they all have roles and responsibilities in ending VAW. The major goal of the campaign is to educate men and boys by using a white ribbon as a symbol of men’s oppression of women. The campaign urges men and boys to pledge never to commit, condone or remain silent about violence against women and girls.

Activities undertaken/how the project works: The White Ribbon Campaign (WRC) in Canada runs its campaign annually from November 25 (the International Day for the Eradication of Violence Against Women) to December 6 (Canada’s National Day of Remembrance and Action on Violence Against Women). Campaigners in other countries often use the 16 Days of Action as a platform, and many carry out campaigns at other times of the year. In Canada, WRC’s work is organized by a volunteer Board of Directors and a small staff, but the WRC as a whole is a decentralized program. Different organizations and individuals from around the world can start a campaign that suits the local community conditions and takes into consideration the best way to reach men and boys, while working in line with the goals and philosophy of the WRC.

Geographic focus: Today, the White Ribbon Campaign is the largest effort by men working to end VAW in the world. Campaigners in over 55 countries regularly take part in anti-VAW activities. The WRC website includes information about and links to campaigns from around the world.

Materials, products, outcomes: Campaigners use small white ribbons or pins with the white ribbon logo, printed t-shirts, hats or wristbands, or incorporate the logo into posters, pamphlets or in advertising. The Campaign has produced an Educa- tion and Action Kit for use with young people. The Kit combines in-class lessons with projects that can be led school-wide to raise awareness of violence against women and to promote gender equality and healthy relationships. A number of WRC materials can be viewed and ordered from the campaign website.

The Campaign has also produced an Education and Action Kit for use with young people. The Kit combines in-class lessons with projects that can be led school-wide to raise awareness of violence against women and to promote gender equality and healthy relationships.

Funding information: The Campaign itself receives no core government support, but relies on individual and corporate fundraising and project-specific funds from governmental sources. The organizers note that State funding for intervention and support services for women who experience violence remains insufficient, and

55 therefore they do not seek to further limit available funding. For this reason, the WRC does not use government funds for their core work.

Implementing organization: The White Ribbon Campaign 365 Bloor St. East Toronto, Ontario Canada M4W 3L4 Tel.: +1 416 920-6684; Toll Free: 1-800-328-2228; Fax: +1 416 920-1678 E-mail: info@whiteribbon.ca

For more information: http://www.whiteribbon.ca/ The WRC runs discussion forums and a blog for people who are working to end VAW that can be accessed through the website.

Coaching Boys Type of VAW addressed: All forms of VAW Into Men and Approach and major goals: The Family Violence Prevention Fund (FVPF) works Founding Fathers to prevent VAW through a number of public education programs, several of Campaigns which strategically target men and boys. In 2002, the FVPF launched a large and very successful public service campaign, called Coaching Boys into Men, which “inspires men to teach boys that violence does not equal strength.” This campaign centers on encouraging men to start at an early age to provide boys with posi- tive messages about what it means “to be a man” – to express oneself without violence and to treat people with fairness and respect. Men are encouraged to be role models, demonstrating how to deal with other people with respect in daily life. A second campaign, Founding Fathers, was launched in 2003, coinciding with the U.S. Father’s Day holiday. The campaign urges men (and women who want to honor men) to make a public commitment to end VAW and to increase funding for anti-VAW programs. The focus on fathers reminds men of their role in raising children, particularly boys, and their positive influence.

Activities undertaken/ how the project works: The Coaching Boys into Men campaign was run using several public service television announcements and posters as well as brochures on what men can do to model non-violent and respectful behavior for boys. Community-specific brochures were designed to target African-American and American Indian men. The Founding Fathers campaign was launched by 350 men from a wide variety of backgrounds. They jointly issued a public statement (published as an advertisement in the New York Times) calling for an end to VAW. This document became known as the Father’s Day Declaration and new members are invited to sign it. A number of influential male public figures have become founding fathers and have recorded public services messages about the campaign.

Geographic focus: The U.S. but many of the core principles could be replicated elsewhere.

Materials, products, outcomes: Posters, brochures and public service announce- ments can be viewed on the campaign websites. The FVPF has also developed the Coaches Corner, a resource site that provides men with tools for teaching boys, using the language of sports. Several coaches of U.S. sport teams contributed advice and messages to the materials on the site. The Coaches Corner includes the Coaching Boys into Men Playbook – a manual with information on VAW, tips for communicating with boys and young men and planning for and recognizing moments that can be used for teaching. Like the website, the manual uses language and images from coaching sporting events.

56 4 Prevention

Funding information: Not available

Implementing organization: Family Violence Washington, DC Office Boston Office Prevention Fund 383 Rhode Island St. 1101 14th Street NW, 67 Newbury Street, Suite #304 Suite 300, Mezzanine Level San Francisco, CA Washington, DC 20005 Boston, MA 02116 94103-5133 U.S.A. U.S.A. U.S.A. Tel.: +1 202 682-1212 Tel.: +1 617 262-5900 Tel.: +1 415 252-8900 Fax: +1 202 682-4662 Fax: +1 617 262-5901 Fax: +1 415 252-8991 E-mail: info@endabuse.org

For more information: Family Violence Prevention Fund: http://endabuse.org/ Coaching Boys into Men: http://endabuse.org/cbim/ Founding Fathers: http://founding-fathers.org/ Coaches Corner: http://www.coaches-corner.org/

Type of VAW addressed: All forms of VAW and HIV/AIDS Men for Justice Approach and major goals: The regional African Women’s Development and Program, Communications Network (FEMNET) is a pan-African organization that includes Regional Network 25 organizations. FEMNET works in strongly patriarchal contexts. In 2001 of Men Against after learning through research that a number of men’s groups were interested in Gender-Based participating in anti-VAW activities but had limited capacity, FEMNET initiated the Men for Justice Program. FEMNET’ s approach was to create and support a Violence regional network of men who are linked by their activism around the issues of preventing VAW and HIV/AIDS. Activities undertaken/how the project works: FEMNET first brought male activists together for a regional training where they discussed strategies that men could take to address VAW. The organization provides men’s groups with logistical support to become involved in initiatives to raise awareness among men from various age groups, professions and religions. The activists engage other men in discussions about negative male stereotypes and harmful practices. A sample initiative is the Men‘s Traveling Conference that took place in 2003 during the 16 Days campaign.85 Over 100 men from 6 countries traveled from Kenya to Malawi in a bus decorated with anti-VAW messages, stopping along the way to engage people in discussions through music, dance and theater.

Geographic focus: By creating a Regional Network of Men Against Gender-based Violence, FEMNET works with men’s groups in a number of African Francophone and Anglophone countries to become active against VAW.

Materials, products, outcomes: FEMNET has developed media materials in a number of local languages. The project has also led to the development of greater services for men.

Funding information: The project was originally funded through the UN Trust Fund in Support of Actions to Eliminate Violence against Women and has now attracted other international donors. (Heinrich Böll Foundation and UN High Com- missioner for Refugees)

85 See above for more information on the 16 Days Against Gender-based violence campaign.

57 Implementing organization: African Women’s Development & Communication Network FEMNET KUSCCO Center Kilimanjaro Road off Mara Road in Upper Hill P.O. Box 54562, 00200 Nairobi, Kenya Tel.: +254 20 3741301/20; +254 20 2341516/7 Fax: +254 20 3742927 E-mail: admin@femnet.or.ke

For more information: http://www.femnet.or.ke

Count to Three: Type of VAW addressed: Domestic violence You, She, Your Approach and major goals: In September 2007, the first-ever prevention campaign Family. Bring targeting men and boys to be produced entirely in Venezuela was launched. The Out What’s Best overarching goal of the campaign was to overcome stereotypes that legitimize in You. Stop the VAW in relationships. The campaign, Count to Three, differs from previous campaigns that focused on women and encouraged them to report domestic Violence violence. This campaign addresses males, urging them to “count to three” and to Campaign reflect upon their violent behavior, without judging or blaming them.

Activities undertaken/ how the project works: A joint project of women’s NGOs, the State Institute for Women, as well as other agencies of the government, UN agencies and a private bank, the campaign ran from September 21 (International Day of Peace) to November 25 (International Day for the Elimination of Violence against Women). Campaign materials were displayed in print media, in movie theaters, on the radio and television and on public transportation. Monitoring of attitudinal changes was built into the project. Before the campaign began, a survey of 1,200 men, aged 13-55, from all socioeconomic backgrounds was conducted to learn about their perceptions and attitudes towards VAW. A second survey was conducted after the campaign’s conclusion to gauge its impact.

Geographic focus: Venezuela

Materials, products, outcomes: Campaign materials, for example posters, a short film and radio spots that can be downloaded from the UNDP-Venezuela site: http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_docman&task=cat_ view&gid=77&Itemid=81

Funding information: A private bank, working through its foundation on corporate giving, provided the initial funding of $300,000 USD. In addition, the Information Ministry, by law, sets aside advertising space on public and private television and radio stations, which ran the campaign messages without cost.

Implementing organization: Honor Heroes Fundamujer- Fundación para la Prevención de la Violencia Doméstica hacia la Mujer fundamujer@fundamujer.org.ve

For more information: http://www.fundamujer.org.ve/ http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_content&task=view&id=47 (Spanish only)

Type of VAW addressed: Honor-related violence

58 4 Prevention

Approach and major goals: Elektra is a Swedish NGO that addresses honor- based violence, as well as other forms of VAW, through the promotion of human rights, gender equality and democratic values. Elektra’s main focus has been assisting women, but within the organization, a group of young men from the organization has formed a new project – Honor Heroes (Sharaf Hjältar) that aims to provide role models for other men and boys who reject the “honor culture”. The organizers point out that while women and girls suffer the greatest oppression, men too feel the negative impact of living in a culture that limits women’s freedom. Honor Heroes works among immigrant populations, and the “heroes” themselves represent diverse immigrant backgrounds. They point out that using “honor” to justify women’s oppression and violence is not unique to Muslim culture.

Activities undertaken/how the project works: Elektra has several “heroes” who work closely with males, both boys and young fathers primarily aged 15-22. They network with various organizations in an effort to make contact with young men from immigrant backgrounds. The project promotes dialog with diverse groups about co-operation and methods to foster a change in attitudes about women’s rights and to campaign against honor-related violence. The Honor Heroes also work through informal school-based meetings and discussions with both young men and women.

Geographic focus: Honor Heroes began in Stockholm and now runs projects in five sites in Sweden.

Materials, products, outcomes: Not available

Funding information: Honor Heroes offers lectures and training courses for which they charge a fee.

Implementing organization: Elektra Fryshuset: Box 920 22 120 06 Stockholm Sweden Tel.: +46 (0)8-4622206; +46 (0)8-4622298 E-mail: elektra@fryshuset.se

For more information: http://www.elektra.nu/index2.htm (information in Swedish, Arabic, Persian, Somali, Kurdish, Turkish) http://www.norden.org/webb/news/news.asp?lang=6&id=6904 (information in English)

In 2004, UNFPA initiated an extensive advocacy campaign in Turkey to draw public Stop Violence attention to and create a national dialogue about VAW. The campaign involved a large number of stakeholders: policy-makers, NGOs, the private sector and Turkish Against Women! celebrities, but one of its key successes was the involvement of men in the Advocacy campaign. The Turkish Football Federation played an active role in the campaign Campaign by ensuring that all players of the Super League wore shirts with the campaign logo and carried banners with the campaign slogan during several football ­matches. A Turkish sports channel also broadcast information about the campaign during matches and at half time.86 At the time, the Turkish media company and publisher of the largest-circulation newspaper in Turkey, Hürriyet, was also running an

86 See UNFPA-Turkey website, http://www.unfpa.org.tr/turkey/Turkey_Advocacy.htm.

59 anti-domestic violence campaign. The campaigns remained separate, but through close co-operation, they developed complementarily. The Hürriyet campaign took a public stance against VAW and reached a broad audience. The company itself took measures to train journalists and adopt standards for reporting on VAW in its publications.87

Another important feature of the campaign was that it addressed honor-related murders and used evidence-based advocacy. UNFPA supported a study of the incidence of honor killings and publicized the findings during the campaign to the Parliament and media. The UNFPA also developed the institutional capacity of the Turkish General Directorate on the Status of Women to develop a nation-wide project on eliminating VAW.88 Indeed, in 2007, the Turkish Minister of Women and Family launched a government-led project on prevention of domestic violence, with a focus on honor killing and elimination of discrimination against women. The project, implemented by the General Directorate on the Status of Women, includes a component on awareness raising and improving protection for women, for example by establishing shelters.89

Euro 08 Type of VAW addressed: Trafficking in women and sexual exploitation Campaign Approach and major goals: In preparation for the 2008 UEFA European Foot- Against ball Championship (Euro 2008), a coalition of more than 25 women’s and men’s Trafficking in organization, human rights organizations, counseling centers, faith organizations Women and trade unions jointly launched the Euro 08 Campaign against Trafficking in Women in Switzerland. The main goals of the campaign were to raise awareness of trafficking in women and to mobilize the population to take action both prior to and during the Euro cup. The campaign was designed both to raise awareness generally of the problem of trafficking in women to Europe for the purposes of prostitution, to mobilize people to support increased services for and protection of trafficked women and to raise the awareness of males, potential clients of prostitutes, and to encourage them to act responsibly.

Activities undertaken/ how the project works: The campaign was launched in March 2008 and continued through the championship in June 2008. The campaign included a number of initiatives and awareness raising tools, for example, a brochure and postcards, a short film and website banner. The campaign produced fact sheets and an educational manual on the problem of trafficking of women to Europe. The Euro 08 Campaign includes a website site with tips for clients of sex workers, to recognize trafficked women, how they can help and what not to do in such a situation. As part of the campaign, a petition was launched to call for changes at the federal and local levels in the legal protections of trafficked women, in the prosecution of trafficking cases and for prevention work. In September 2008, the petition with over 70,000 signatures was presented to authorities.

Geographic focus: Switzerland, the site of the Euro 2008, as well as other countries in Europe.

87 Programming to Address Violence Against Women: 10 Case Studies, (UNFPA, 2007), pp. 60-61. 88 Ibid., p. 57. 89 The project received technical support from UNFPA and financial support from the Euro- pean Commission. Turkey Firm in Fighting Violence Against Women, Women’s UN Report Net- work, 23 February 2007, available at http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_ turkey2.htm.

60 4 Prevention

Materials, products, outcomes: Materials, such as postcards, brochures and a film clip, can be viewed in the website. Most materials exist in four languages (English, French, German and Italian) but not all are in each language.

Funding information: The campaign was supported by funds from private and public sources, including a number of Swiss cities and through funds generated through local lotteries.

Implementing organization: Euro 08 Campaign against Trafficking in Women c/o FIZ – Women’s Information Center for women from Africa, Asia, Latin America and Eastern Europe Badenerstrasse 134 8004 Zürich, Switzerland Tel.: +41 079 598 80 51, Fax: +41 044 240 44 23 E-mail: kampagne-em08@fiz-info.ch

For more information: http://www.frauenhandeleuro08.ch/en/home/

4.3 Working with Youth Because violence against women is learned behavior and the product of social- ization, programs that engage young people are particularly powerful prevention tools as youth play a pivotal role in societal change. Work with young people on violence against women can refer to several types of projects, which generally address prevention efforts: educational programs that aim to discourage violent behavior and model alternatives; specialized projects for youth who have experi- enced violence or are at risk for violence; and participatory projects that engage youth as activists. These categories are, of course, not mutually exclusive. From a young age, boys and girls can be taught about violence and non- violent behavior as well as given messages about equality and the value of mutual respect. Programs specifically for girls may focus on empowerment, raising their self-confidence and providing them with negotiation skills. Boys can be taught that violence is not acceptable and given communication skills as an alternative to violence.90 Some programs are based in schools and focus on sensitizing teachers and providing them with the tools to teach young people about violence against women, gender roles, issues of power and control and communication. Other projects work with families, both young people and their parents. Coursework on gender issues or violence against women can be incorporated into the professional training at universities and institutes, in departments of law, medicine, social work or journalism, for example. Aside from specialized classes, educational institutions, particularly universities and colleges, can be settings for anti-violence awareness work and campaigning for improved responses to VAW. In the U.S. for example, sexual assault, dating violence and stalking are serious problems on college and university campuses. More than half of all stalking victims are between 18 and 29 years old, the highest rates of intimate partner violence are among women ages 16 to 24, and sexual assault is the second most common crime committed on university campuses.91 For this reason, the U.S. National Advisory Council on Violence Against Women

90 Domestic Violence in Europe and Eurasia: Final Report, (USAID, 2006), p. 6. 91 Promoting Safety and Nonviolence on College and University Campuses, from Toolkit To End Violence Against Women, (National Advisory Council on Violence Against Women), avail- able at http://toolkit.ncjrs.org/.

61 has developed several recommendations for working in university settings and with young people, for example to develop policies on how to respond to cases of VAW, to create an interdisciplinary task force to ensure a comprehensive approach to addressing violence, to provide accessible services for victims as well as to publicize information for female and male students.92

Gender Matters: The Council of Europe Directorate of Youth and Sport has developed an on-line manual for working with young people on the issue of gender-based violence, Manual on as part of its Compass program to provide practitioners with specific tools for a Gender-Based gender-sensitive approach to human rights education. The manual, Gender Matters, Violence is intended for people who work with youth and provides both background in- Affecting Young formation on gender-based violence but also methodological information and re- sources for training young people. The manual includes information on how to People mobilize against gender-based violence, exercises that are aimed toward youth, guided questions for discussion, case studies and examples of good practices in fighting and preventing gender-based violence. The manual can be accessed, in English, French and Russian, from the following website: http://www.eycb.coe. int/gendermatters/default.htm

The Right to Live Type of VAW addressed: Dating violence Without Violence Approach and major goals: Research conducted by the Center for Education, and You’ve Got Counseling and Research (CESI) of 600 Croatian students, ages 16-19, reveled 100% Right to that 60% had experienced some form of violence in an intimate relationship and Nonviolence that many young people held views that forced sex is not a form of violence. Using this data, CESI has developed programs that address prevention of violence in adolescent relationships. CESI created curricula for use in schools and also works with educators to implement lessons on dating violence.

Activities undertaken/ how the project works: Within the Right to Live Without Violence campaign, CESI created an 11-hour school-based prevention program to be used with adolescents. The program includes a manual for educators (Better Safe than Sorry) and materials for students. Students receive a small hardcover booklet (The Dark Side of Love – Story of Tanja and Mario) designed to look like a chocolate bar. The booklet uses fictional teens to depict an abusive relationship, which leads students to a discussion of gender inequality and power imbalances. After creating the program and curriculum, CESI trained teachers and school psychologists who have conducted the program in over 22 cities. Teachers and students themselves have carried out numerous local initiatives on the basis of the dating violence prevention program. CESI’s most recent campaign, You’ve got 100% right to nonviolence, is a 3-year project that focuses on conducting workshops for university lecturers and teachers in secondary schools to improve their understanding of dating violence and to work directly with young people to prevent VAW.

CESI also operates SeZaM, a youth-friendly internet site that provides clear information on issues of sexuality, relationships and dating violence. The site offers on-line counselling and is accessible to people with visual disabilities.

Geographic focus: The program began in Zagreb, Croatia but has now expanded across Croatia and to Bosnia and Herzegovina and Serbia.

92 Ibid.

62 4 Prevention

Materials, products, outcomes: CESI has produced a curriculum and materials for students and hosts a website that addresses adolescent sexuality. CESI is working toward including information about dating violence into the standard curriculum for Croatian schools. Research can be accessed from the organization website.

Funding information: The project was originally funded through the UN Trust Fund in Support of Actions to Eliminate Violence against Women and has now attracted funds from the local government and other international donors who are supporting the work in Bosnia and Herzegovina and Serbia. The organization has also attracted funding from a range of private and public donors.

Implementing organization: CESI – Center for Education, Counselling and Research Nova cesta 4 10 000 Zagreb Croatia Tel.: +385 (0)1 24 22 800 Fax: +385 (0)1 24 22 801 E-mail: cesi@zamir.net

For more information: http://www.cesi.hr/eng/index.php Sexual Education for Youth Internet portal – SeZaM (in Croatian): http://www.sezamweb.net/

Type of VAW addressed: Date rape and sexual assault Date Rape Cases Approach and major goals: The Mediterranean Institute of Gender Studies (MIGS) Among Young in Cyprus is coordinating this transnational project to measure the prevalence and Women and the incidence of date rape among young women (university students, ages 18-20) in Development of five partner countries. The project is assessing the attitudes, behaviors and levels Good Practices of awareness of young men and women and will promote awareness of date rape among the beneficiaries (young women) and target groups (governmental for Support and authorities, NGOs, policy makers and the police). Another goal of the project is Prevention to develop policy recommendations for the prevention of date rape and provide support for victims.

Activities undertaken/how the project works: The MIGS is working with four partners organizations: the University of Malta (Malta), the Institute for Equality (Greece), the Coalition for Gender Equality in Latvia (Latvia), and the Women’s Issues Information Center (Lithuania). To date, each of the partners has carried out research into the problem of date rape and has developed leaflets for young women with information about data rape and sexual assault and contact informa- tion for support services in each country. Further work includes the development of a training manual (for government, NGOs and police to improve their support for victims and implementation of measures to prevent date rape); training work- shops (one course will focus on the professionals mentioned above and a second will target educators, school counselors and psychologists, university students and the general public); and the development of a resource book about the project as a whole.

Geographic focus: The five partner countries: Cyprus, Greece, Latvia, Lithuania and Malta. The information and materials produced could be adapted for use in other countries.

Materials, products, outcomes: Brochures and country reports which can be downloaded from the website.

63 Funding information: Funding from the European Commission, through the Daphne Program.

Implementing organization: Mediterranean Institute of Gender Studies 46 Makedonitissas Avenue Box 24005, Nicosia 1703 Cyprus Tel.: + 357 22 351274/76 (ext. 115) Fax: + 357 22 353682 E-mail: info@medinstgenderstudies.org

For more information: Mediterranean Institute of Gender Studies: http://www.medinstgenderstudies.org University of Malta: www.um.edu.mt Coalition for Gender Equality (Latvia) www.apvieniba.lv/eng Women’s Issues Information Center (Lithuania) www.lygus.lt

Programs that work directly with older youth can successfully engage them as partners and advocates among their peers. Moreover, young people have a great deal to offer the movement generally as activists for reform.

Listen Louder Type of VAW addressed: Domestic violence Campaign Approach and major goals: In 2002, the NGO Scottish Women’s Aid launched the three-year Listen Louder campaign, an initiative that aimed to give a voice to children and young people and to encourage policy makers to listen to what they had to say about domestic violence. This national campaign targeting government policy makers and service providers gave young people a platform to present their unique insights, to describe the types of support they need as well as what services were actually helpful in their cases.

Activities undertaken/ how the project works: Scottish Women’s Aid worked closely with young people to submit a petition to the Scottish Parliament asking that gaps in services for victims of domestic violence, women and children, be addressed. Young people also wrote newsletters and created multi-media presen- tations. During a second phase of the campaign, Scottish Women’s Aid distributed postcards, posters and educational materials to every secondary school in Scotland. Other activities included a “textathon” in which young people sent texts and emails to show their support. In a final event, children and young people directly addressed politicians and practitioners, through a variety of media, to express their unique experiences of violence and the specific improvements that children and youth in situations of family violence would like to see. Young people have also been active participants in designing, developing and overseeing research projects with Scottish Women’s Aid, which shed light on the specialized support that children require.

Geographic focus: Scotland

Materials, products, outcomes: The campaign itself used a number of materials, such as postcards, posters and advocacy materials created by young people. The Listen Louder DVD, was produced, scripted and directed by 44 children and young people during the campaign. In the film, young people describe their experiences and the type of support that they found helpful. The DVD can be ordered from the Scottish Women’s Aid website. Scottish Women’s Aid has also published the

64 4 Prevention

report Children & Young People as Partners in the Design and Commissioning of Research (2008) that describes how the organization has involved children and young people in its work. The report can be downloaded from the website.

As a result of the active involvement of children and youth, the Scottish govern- ment created a high-level working group to develop policies for assisting young people and children. In June 2008, Scotland adopted a National Domestic Abuse Delivery Plan for Children and Young People with £10 million in dedicated funds for its implementation. Young people also play a role in the implementation and monitoring of the plan.93 The Scottish government has produced a report that ­described young people’s priorities in situations of domestic violence and also their role as participants in government planning.

Funding information: Not available Implementing organization: Scottish Women’s Aid 2nd Floor 132 Rose Street Edinburgh EH2 3JD Scotland Tel.: +44 (0)131 226 6606 Fax: +44 (0)131 226 2996 E-mail: contact@scottishwomensaid.org.uk

For more information: http://www.scottishwomensaid.org.uk/index Listen Louder DVD: http://www.scottishwomensaid.org.uk/publications/other- resources Children & Young People as Partners in the Design and Commissioning of Research: http://www.scottishwomensaid.org.uk/assets/files/publications/research_reports/ SWA_Children_As_Partners_In_Research.pdf Making A Difference – Young People Speak to Scottish Ministers: ­ http://openscotland.gov.uk/Publications/2008/06/17120134/9

Type of VAW addressed: Human trafficking No to Trafficking Approach and major goals: The Georgian Young Lawyers’ Association (GYLA) in Persons Project is a key partner in the Georgian government’s development of a comprehensive response to the problem of human trafficking. In 2006, GYLA initiated its 3-year No to Trafficking in Persons project, which it conducted in close coordination with government ministries, the Prosecutor’s Office, international organizations and other NGOs. GYLA is a professional association that focuses on human rights work through the law. GYLA’a activities include raising legal awareness, providing legal aid and law training as well as expertise in legal drafting.

Activities undertaken/ how the project works: The No to Trafficking in Persons project had several directions. A significant component of the program was to conduct widespread awareness raising activities. GYLA found that many pre- existing anti-trafficking materials were not accessible to the Georgian population; most were perceived as irrelevant. GYLA developed a series of posters and radio and television spots that centered on family portraits and real stories of Georgian

93 Heather Coady and Scott Cameron, Strategies for Youth Involvement in Combating Vio- lence, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

65 citizens. The campaign made use of varied materials such as brochures, calen- dars, postcards and pens. A particular innovation was the use of a passport-sized booklet with information in Georgian and Russian about the risks of trafficking, consular information and agencies that provide assistance. The booklet also included a tear-away card with GYLA’s contact information that travelers could keep with them. The booklet was distributed widely, through Civil Registry Offices with all new passports, at the Georgian-Turkish border, in airports, through local consular offices and NGOs. GYLA’s prevention efforts had a significant focus on and involvement of youth. Young lawyers visited schools, presented information on local talk shows and hosted a pop concert against trafficking, at which between 25,000 and 30,000 young people attended.

In addition to prevention work, GYLA undertook activities to improve the legal response to human trafficking, such as legislative drafting, providing legal aid to victims and conducting training programs for judges, as well as for the Office of the Ombudsperson, border guards, travel agencies, advertising firms and NGOs. GYLA also assisted in the founding of shelters for trafficked persons. GYLA is a member of the Permanent Interagency Coordination Council for Combating Traffick­ing in Persons, convened by the government.

Geographic focus: Georgia. GYLA has representation across the country through a head office in Tbilisi and seven regional offices.

Materials, products, outcomes: Materials include brochures distributed with visas/ passports, posters, radio and television spots. GYLA remains an important NGO partner for the Georgian government but also serves a watchdog function in monitoring the implementation of anti-trafficking policies.

Funding information: Funding of approximately $200,000 USD from USAID for the 3-year No to Trafficking in Persons project.

Implementing organization: Georgian Young Lawyers’ Association (GYLA) (central office) Krilovi str. #15, 0102 Tbilisi Georgia Tel.: +995 32 936101 / 952353 Fax: +995 32 923211 E-mail: gyla@gyla.ge

For more information: http://www.gyla.ge/

In working with young people it is, of course, vital that messages and materials are age-appropriate and, when necessary, adapted for boys or girls. Special efforts have been made to create “youth-friendly” materials that are appealing to young people yet carry consistent messages.

66 4 Prevention

4.4 Community Mobilization To effectively combat violence against women, it is clear that a broad cross-section of society must be involved. Much of community-level work involves identifying gaps in local services and improving how different sectors coordinate their work to maximize protection for women. These initiatives, to develop a coordinated community response, are discussed in the Protection section below. Here, com- munity mobilization refers to prevention work that is more targeted than aware- ness raising messages for the general public. Community mobilization can refer to work with non-elected community leaders, religious leaders and faith-based groups, neighborhood associations, teachers, local businesses and others at the local level to build “communities of support” and increase safety for women and girls at the local level.

Type of VAW addressed: Domestic violence and human trafficking Community Approach and major goals: Winrock International implemented the Community Responses to Responses to Domestic Violence and Trafficking in Women program (1999-2002) Domestic in 4 OSCE countries, Armenia, Moldova, Ukraine, and Uzbekistan. The program Violence and aimed to improve community-oriented approaches to protection, prosecution and Trafficking in prevention. Winrock, working in partnership with local women’s NGOs, targeted community leaders to enhance their sensitivity to victims and their ability to use Women coordinated community approaches to prevention efforts. The project also worked to increase access to and dissemination of information about VAW, to coordinate efforts at the local level and to improve protection services for women.

Activities undertaken/how the project works: Each of the projects began with country-specific research to determine the prevalence and patterns of domestic violence and trafficking, as well as identify legislation and weak points in the response system. In some of the countries, this research was the first of its kind in scale and subject matter. The next phase of the project was the development of community-based training programs and to build the capacities of local women’s organizations to train multi-disciplinary audiences. The community stakeholders were specific to each country, and in Uzbekistan leaders of local mahallahs, infor- mal decision-making groups made up of elders, were among those that received training on prevention of DV and human trafficking. Other activities under the program included running public awareness campaigns, using a variety of media, and establishing Advisory Boards to promote continued co-operation and coalition building between law enforcement, the legal and medical systems, community leaders and women’s NGOs.

Geographic focus: Armenia, Moldova, Ukraine, and Uzbekistan

Materials, products, outcomes: The research reports were distributed widely in English, Russian and local languages. Winrock developed and published the Prevention of Domestic Violence and Trafficking in Humans: Training Manual and conducted 165 training seminars for over 3,000 community leaders. As a result of the project’s efforts, several law enforcement institutions adapted the training materials to use in their own courses.

The manual is available from: http://www.winrock.org/leadership/files/Dos_manual.pdf

Funding information: Funding was provided by the US Department of State ­ ureau for International Narcotics and Law Enforcement. B

67 Implementing organization: Winrock International (working through local partners) 1621 North Kent Street, Suite 1200 Arlington, VA 22209 U.S.A. Tel.: +1 703-525-9430 Fax: +1 703-525-1744 E-mail: information@winrock.org Contact: Sarah Tweed Tel.: +1 703-860-1061 E-mail: stweed@winrock.org

For more information: http://www.winrock.org/fact/facts.asp?CC=5114&bu=

Community mobilization can also refer to actions taken at the local level to improve the safety of public spaces. Similar to urban planning, efforts can be taken to ensure the safety of women in camps for refugees and displaced persons, such as the organization of community policing or physical restructuring of the sites.

Safe Cities: Type of VAW addressed: All forms of VAW occurring in the community sphere. Violence against Approach and major goals: Within a 2004 regional program, Safe Cities: Violence Women and against Women and Public Policies, organizations in Peru and Argentina undertook Public Policies several initiatives to improve women’s safety from violence in public spaces by addressing city planning.

Activities undertaken/ how the project works: A first step in the project was to carry out studies of public violence against women. The Argentine NGO Centro de Intercambios y Servicios Cono Sur-Argentina (CISCSA) conducted such research and then assisted women’s groups to brief city planners on recommendations to improve safety in urban areas. CISCSA then produced a guide on gender-sensitive municipal planning, Tools for the Promotion of Safe Cities from a Gender Perspective. The guide consists of five modules and includes an overview of how VAW mani- fests itself in public spaces, why VAW is not generally addressed in municipal public policies and some of the traditional approaches to urban safety and security. The final modules are devoted to methods for including a gender perspective in urban safety and tools for interventions with specific examples of good practices. The guide emphasizes the critical nature of including women as participants in discussion of and decision-making around urban safety policies.

Geographic focus: The project was implemented in two Latin American countries, but the guidebook includes examples of good practices in urban safety from other countries.

Materials, products, outcomes: As a result of the overall project, several cities took relatively simple actions, such as installing bus shelters that are visible to others, increasing lighting on streets and closing off empty properties.94 The guide itself can be accessed from the website in Spanish, Portuguese and English.

Funding information: UNIFEM – Office for Brazil and the Southern Cone and the Spanish Agency for International Co-operation (AECI)

94 A Life Free of Violence Is Our Right! UN Trust Fund to End Violence Against Women. 10 Years of Investment, (UNIFEM, 2007), p. 9.

68 4 Prevention

Implementing organization: CISCSA – Centro de Intercambio y Servicios Cono Sur, Argentina 9 de Julio 2482. X 5003 CQR Córdoba – Argentina Tel./Fax: +54 351-4891313 E-mail: gem@agora.com.ar / ciscsa@arnet.com.ar For more information: www.redmujer.org.ar http://www.redmujer.org.ar/publicaciones.html

As civil society groups usually have the clearest understanding of the types of strategies that will be effective in their communities,95 they should be included as key partners and stakeholders in such projects.

95 Ibid., p. 21.

69 70 5 Protection and Assistance Protection and assistance refer to providing for the many needs of survivors of violence against women. Support services should at minimum include emergency assistance for the victim, as well as her children, but will ideally address the more complex and long-term needs of victims and families, which can include medical care, psycho-social support, housing, security, legal assistance, financial support and employment services.96 Just as types of VAW differ, so do the needs of survivors and there is no “one size fits all” approach to protection. Services should take into consideration such factors as the type of violence (meaning, physical, psychological or sexual), the form of the violence, the context in which the violence occurred and the relationship to the perpetrator (for example, was the abuser a husband or an employer?), whether the abuse was repeated or a single incident, whether the victim is in immediate danger or reporting abuse from the past. It is important to recognize areas of intersection (for example, a woman’s race, ethnicity, legal status, age and whether she has a disability, will have an impact on the types of services she needs).97 Perhaps one of the most fundamental elements of protection for survivors is “restoring a women’s sense of self worth… since women commonly share a sense of shame and guilt after violent abuse.”98 It is, therefore, critical that all initia- tives and services for victims of violence operate on the principle that protection measures should respect women’s rights, dignity and privacy and confirm their strengths as survivors.99 Women who are in need of assistance should be ­empowered through programs that offer support, advice and options. These elements place women in the best position to make choices and change their own lives. ­Protection should not be offered in a paternalistic manner but should be viewed as a means to afford women safety so that they can develop their own strengths and ­strategies for coping with violence.

5.1 Victim Identification Perhaps the most fundamental step to providing protection in cases of VAW is to properly identify the victim herself. Women themselves are often unsure of their legal rights and, like other members of society, may simply view VAW as the norm. Thus, one aspect of victim identification is to provide women and girls with aware- ness of VAW as a human rights abuse and tools to address their situation. This type of working with victims, or potential victims, is largely addressed under the section 4.1.2. of this compilation on empowering women. A second critical aspect of identification is education for professionals who have contact with victims to improve their ability to recognize VAW and to give them the skills to properly assess the situation and make appropriate and safe referrals. There are many situations in which it may not be apparent that a woman is in fact a victim of VAW. For example, trafficked women are often caught up in police raids and then prosecuted for violations of the law or deported when law enforcement are not trained to look for signs of exploitation or abuse. Rape

96 State Response to Domestic Violence: Current Status and Needed Improvements, (Women, Law & Development International, 1996), pp. 104-105. 97 Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 May 2005), p. 23. 98 Ending Violence Against Women: Programming for Prevention, Protection and Care, (UNFPA, 2007), p. 48. 99 Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 May 2005), p. 24.

71 victims may conceal information, out of a feeling of shame, and the extent of the violence may not be readily apparent to healthcare professionals, social workers or ­psychologists. At the moment of conflict in domestic violence situations, it may not be apparent to the intervener who is the victim and who is the perpetrator. These difficulties in victim identification can be addressed through training programs that sensitize criminal justice professionals to the dynamics of VAW and how to recognize signs of abuse, and are addressed in the section of this compilation on Prosecution below. Capacity-building for other actors, such as social service providers, health- care workers, dentists, teachers, religious leaders, co-workers, employers, is also connected to engagement of the community overall in addressing VAW. Finally, victim identification also depends greatly on how the law itself formu- lates who is eligible for protection from the legal system. It is considered a good practice for laws on family violence, for example, to be written broadly to provide spouses, former spouses, intimate partners as well as others who share a family relationship or a common home the right to invoke the protection of the law (for example, protective orders). In cases of human trafficking, international standards require that all trafficked persons, irrespective of their formal classification as a victim or witness in a criminal prosecution, be afforded protection and services.

5.2 Direct Assistance and Service Provision Victim’s needs are complex and often interrelated. Some should be addressed simultaneously, such as the need for physical safety, shelter, immediate medi- cal assistance and trauma counseling. While it is somewhat artificial to separate direct assistance from the operation of shelters as in this compilation, this ­section refers to overall good practices in developing and running programs that are responsive to the needs of victims of specific forms of VAW. The section below, on crisis centers and shelters, gives examples of specific successful models of these institutions. States have a positive obligation to respond to the needs of victims of VAW and to make the necessary services available, but it should be pointed out that this does not necessarily mean that the State is the best provider of such services. A better model is one in which the State provides adequate funding for social services as well as support for the training of specialists.100 Very often, the most successful models of direct assistance to victims are collaborations between ­specialized civil society organizations with State support. As described below, women to women centers or women’s support groups are generally accepted as a positive model for providing support. Direct assistance generally encompasses comprehensive programs that ­include psychological support, counseling, advocacy, medical and legal help as well as shelter. These services should be available free of charge to any woman who needs them. This means that special care should be taken to ensure that minority women also have equal access. Many survivors of VAW also find assistance through telephone hotlines and helplines. Such hotlines are ways to provide information, support and crisis ­counseling to victims as well as others who are concerned. At minimum, the State should support at least one such hotline working 24 hours a day that can provide emergency assistance. It goes without saying that such telephone lines should ensure the confidentiality of the caller and be run by professionally-trained staff. There are examples of both State ministries and private telecommunications ­companies supporting such hotlines so that they can operate on a toll-free basis. Increasingly, the Internet has become a resource for survivors of violence against women, and many women’s organizations and service providers include

100 Ibid.

72 5 Protection and Assistance

links with information and references to specific sources of assistance on the web. Unlike telephone calls, however, it is much easier for an abuser to track Internet use. It has become a good practice on such websites to include specific informa- tion about website safety such as using public, rather than home, computers and to delete a history of sites visited. These sites also generally include an “escape” link that lets the user leave the site quickly.101

Type of VAW addressed: Violence in commercial sex work Escape Route: Approach and major goals: In response to increasing numbers of women and From the Street girls trafficked to Italy and forced into prostitution, the NGO Associazione On the to Autonomy Road developed a project with the goal to offer concrete help to women and girls to escape prostitution and integrate into European society.

Activities undertaken/how the project works: The NGO developed small “street units” (generally, two staff and a doctor) who made contact with women on the street and offered them medical aid and contraception and invited them to come to a drop-in center that provided further support. The units also distributed ­informational pamphlets in several languages. When the units encounter girls that they suspect are minors, they are sensitive about how to best approach them and also involve the local police. The project also supported the creation of a shelter where women can live for up to 5 months and receive support, counseling, legal assistance and training. The center offers a means by which women can regain their self-esteem and are empowered to escape violence.

Geographic focus: Italy but the organization also established cross-border co- operation with partners in Albania, Belgium, France and Portugal.

Materials, products, outcomes: The website of Associazione On the Road offers a number of publications, most in Italian, including references on social interven- tions in street prostitution.

Funding information: Funding from the European Commission, through the Daphne Program.

Implementing organization: Associazione On the Road Via delle Lancette, 27 – 27/A 64014 Martinsicuro (TE) Italy Tel.: +39.0861.796666 – 762327 Fax: +39.0861.765112 E-mail: mail@ontheroadonlus.it

For more information: http://www.ontheroadonlus.it/ (Italian only) Building a new life, Daphne illustrative case # 15 available at http://ec.europa. eu/justice_home/daphnetoolkit/html/illustrative_projects/dpt_illustrative_proj- ects_en.html

101 For more information about computer and Internet safety, and for example escape buttons, see the National Network to End Domestic Violence (http://www.nnedv.org/internetsafety.html) or Violence Against Women Online Resources (http://www.vaw.umn.edu/).

73 5.2.1 Comprehensive and Specialized Services Survivors of VAW most likely have experienced physical, sexual or psychological violence, and thus require comprehensive care, both short-term and long-term. There is a great deal of overlap in the types of services that victims require, but specialized services and specific approaches to distinct forms of VAW should also be developed. In particular, it has been found that it is not possible to simply transfer good models of VAW service-provision to post-conflict settings without addressing the specific psychosocial needs of this group of survivors. Counseling services can include legal assistance as well as advice about health issues, but generally counseling refers a form of therapy that addresses a survivor’s psychological needs. Counseling and self-help groups, both used widely by women’s NGOs in addressing VAW, are recognized as promising practices as they “provide support for women while respecting their autonomy and ­encouraging their independent decision-making.”102 Psychological and trauma counseling is particularly critical for survivors of sexual violence and has been used extensively in post-conflict settings, often in parallel with justice initiatives. Counseling should be offered by trained professionals to individual survivors, and it is important that the counselor use non-directive strategies and be aware of the need to empower women,103 not instruct them. Self-help or support groups, in contrast, are made up of women who provide support to each other. These groups have been highly successful in helping women to regain confidence and to mitigate feelings of shame and isolation. Such self-support groups are typically low cost and can be formed on an ad hoc basis at the most grass-roots level.

Rural Women of Type of VAW addressed: Domestic violence Kyrgyzstan Approach and major goals: This program focused on increasing the access of Against Violence rural women and girls to protection from violence by raising their awareness of the Kyrgyz Law on Domestic Violence and through the creation of self-support groups.

Activities undertaken/how the project works: The OSCE Field Office in Osh implemented this project, working in co-operation with a partner NGO organiza- tion Ensan-Diamond. Ensen-Diamond established women’s self-support groups, peer-led groups that provide assistance to domestic violence victims. In creating the support groups, the NGO first identified “external agents,” women with com- munication skills, good reputations and authority locally, who received in-depth training. Care was also given to the selection of the villages and settlements in which support groups were created; they were required to at minimum have educational institutions, basic healthcare facilities, a women’s committee in the local government, a police department and NGOs or other civil society groups. The women’s support groups are also trained in such topics as the dynamics and forms of DV, self-organization, guiding principles (such as confidentiality, equality and democracy) and how to analyze locally available services. The primary goal is each self-support group is to provide assistance to survivors in changing their lives, to help them develop personal safety plans and to assess the resources that are available to them, such as the DV law and local institutions. Another important aspect of developing women’s groups was to assist them to interact with local government authorities, law enforcement agents and other community-based groups to help ensure appropriate responses in DV cases.

102 Ending Violence against Women: From Words to Action, (UN Secretary-General, 2006), p. 118. 103 Lori Heise, Mary Ellsberg, Megan Gottemoeller, Population Reports: Ending Violence Against Women, (Center for Health and Gender Equity – CHANGE, 1999), p. 33.

74 5 Protection and Assistance

For this reason, the project targeted the Aksakal Courts (Aksakal Courts are i­nformal bodies consisting mainly of respected elderly men and to some extent women) to sensitize them generally about gender and domestic violence issues and to increase their involvement in DV cases. Work was also carried out with law enforcement bodies focusing on community police inspectors that are most likely to deal with DV cases. This part of the project was coordinated with the Police Reform Program of the OSCE Centre in Bishkek and consisted of a series of regional trainings to raise police awareness of the DV law and how to apply it.

Geographic focus: The project focused on rural areas of Kyrgyzstan, specifically Osh Province and its major villages.

Materials, products, outcomes: An important outcome of the project was the creation of over 20 women’s self-support groups that assist women DV victims. The self-help groups themselves use mini-libraries, booklets and posters about DV as an additional resource.

Funding information: Funding from the French Government for the project as a whole. Because lack of resources in rural areas is a typical problem, self-help groups have been encouraged to make use of local schools for meetings, to use home telephones or to ask local authorities to provide space for group meetings.

Implementing organization: Ensan-Diamond 209 Kurmanjan Datka street 714000 Osh Kyrgyzstan Tel.: +996 502 32 89 60; +996 3222 560 94 Fax: +996 3222 235 73 E-mail: diamond_osh@yahoo.com

OSCE Centre in Bishkek/ Field Office in Osh 139 St. Toktogula 720001 Bishkek Kyrgyzstan Tel.: +996 312 66 50 15 Fax: +996 312 66 31 69 E-mail can be sent via the website: http://www.osce.org/bishkek/contacts.html

For more information: http://www.osce.org/bishkek/item_1_22196.html

Very often in cases of VAW, particularly with domestic violence, children are also in need of these types of counseling and support services, whether they ­witnessed the violence or were victims themselves. Specialized programs for ­children should be developed.

75 Home Truths Type of VAW addressed: Domestic violence

Approach and major goals: This project addresses the impact of domestic violence on child witnesses and survivors and aims to present facts about the problem in a clear and honest way to counteract the feelings of secrecy and shame around this subject. The project encourages children to speak about their fears and to find support from peers and adults.

Activities undertaken/how the project works: This project was undertaken by seven partner organizations. After research into how young people think and feel about domestic violence, an animated film was developed by the Leeds Animation Workshop for a target age group of 8-13 year olds. The film tells the story of five young people who have experienced domestic violence in different ways. The characters of the film describe how the violence affects them, their family and their friends and also reiterate their right to live in a safe environment and the kinds of positive actions they can take, such as talking with friends, an adult or service agencies. The film does not depict any violence but conveys the message using tricks of animation. The film is accompanied by a booklet that guides teachers on using the film in the classroom or in after-school activities.

Geographic focus: United Kingdom, Ireland, Austria and Germany and the potential to distribute it in other European countries.

Materials, products, outcomes: The film and booklet can be ordered through the website.

Funding information: Funding from the European Commission, through the Daphne Program.

Implementing organization: Leeds Animation Workshop 45 Bayswater Row Leeds LS8 5LF United Kingdom Tel. and Fax: +44 (0) 113 248 4997 E-mail: info@leedsanimation.org.uk

For more information: http://www.leedsanimation.org.uk/

Comprehensive Type of VAW addressed: Sexual violence in post-conflict settings care for rape Approach and major goals: Despite the end of a 14-year civil war, rates of sexual survivors in violence in Liberia remain high. The government launched in 2006 a national health centers ­action plan on violence against women, but the level of implementation was low. Doctors without borders (MSF) decided to support two of the objectives of the plan: strengthening the justice system and facilitating health care for survivors of sexual violence. The project focuses on ensuring that survivors get medical help within the 72 hours, as a vital factor to limit the serious long-term consequences of rape.

Activities undertaken/how the project works: To raise awareness about rape and the need for emergency medical treatment, a drama group performs plays in the health facilities and in the communities, such as in street markets. Billboards and T-shirts also help to spread the message.

Besides the care provided by a medical practitioner in the health facilities run by

76 5 Protection and Assistance

MSF, a social worker provides psychosocial support accompanying raped survi- vors to the consultations. After the examination, another session is conducted to find out if the patient or the family needs further protection and refers to other services. Despite the very low number of women that decide to pursue legal ­action, medical-legal certificates are issued for every rape survivor who visits the health facilities.

Geographic focus: Liberia

Materials, products, outcomes: Thanks to effective lobby, the medical-legal ­certificate has become part of the national policy and courts in Liberia do officially recognize it both as a legal certificate and an examination record for the prosecu- tion of the rape.

Funding information: Not available

Implementing organization: MEDECINS SANS FRONTIERES - Rue de Lausanne 78 - CP 116 - 1211 - Geneva 21 - SWITZERLAND Tel.: +41 (22) 849.84.00, Fax: +41 (22) 849.84.04 webmaster@msf.org

For more information: http://www.azg.be/shatteredlives/index.html

5.2.2 Safety Planning and Reintegration Assistance The dynamics of VAW are such that even those victims who have sought help through specialized services may not yet be in a position to leave a violent ­relationship (in the case of domestic violence) or to seek new employment (in the case of sexual harassment) or may be considering traveling abroad for work and are seeking advice (in the case of human trafficking). Counselors or other service providers can play a vital role in working closely with the individual woman to provide information about risks and to help develop a plan of action should further violence occur. Providing survivors with concrete assistance to develop plans for their own personal safety and that of their children or dependents is also closely linked to reintegration programs and the transition from living in a shelter to an independent life.

Following a best practice workshop on reintegration programs for trafficked Reintegration ­persons, the Moldovan NGO LaStrada compiled sample reintegration plans from organizations operating in Moldova, UNDP, Terre des Hommes, IOM and the Center Plan for Victims for Prevention of Trafficking in Women. The resulting report, Reintegration Plan of Trafficking for Victims of Trafficking in Human Beings: Good Practice and Recommendations in Human (2008) offers side-by-side comparisons of four reintegration plans with details on Beings: Good the needs assessment, methodology used, sample forms and information about monitoring. The report concludes with recommendations for the minimal necessary Practice and steps in ensuring successful reintegration after violence, and can be accessed on Recommendations the LaStrada website: http://www.lastrada.md/en.html.

77 5.2.3 Capacity-Building for Service Providers As is the case with any professionals who come into contact with victims of VAW, service providers require specialized training and sensitization to the issue. There are several initiatives to specifically improve the response of the healthcare sector to VAW. It is not uncommon for medical professionals to see victims in their practice, but many hold the view that violence against women is “a law enforcement matter” and it is not their place to become involved in such cases, beyond treating injuries. When they are educated about violence against women, general ­practitioners, nurses, emergency care and even dentists can carry out screening procedures and also provide competent referrals to specialized services. In countries where the disposition of a criminal case depends on how injuries are classified by a medical professional, it is crucial that attending physicians understand how VAW manifests itself and how evidence should be documented in a criminal case. Another aspect of capacity-building for service providers deals with those professionals who staff crisis centers and shelters for women. As mentioned above, government funding should not only address the operation of services but should also ensure that those who provide services can access regular training programs for professional development and skill-building in good practices. Such service providers are also at risk for professional “burn-out” and so measures should be in place to allow for healthy ways to deal with feelings of stress, frustration and hopelessness.

ProTrain Type of VAW addressed: Interpersonal and domestic violence

Approach and major goals: The ProTrain project (2007–2009) aims to improve multi-professional and health care training in Europe, building upon good practices in the prevention of violence. Although international guidance on responding to domestic violence calls for a comprehensive and multisectoral approach, most capacity-building training programs address each professional group separately. This project aims to develop a multisectoral and coordinated training program that will strengthen co-operation among professions and contribute to a mutual ­understanding of domestic violence prevention. The training program will be based on promising practices for working with key professional groups. The ­ProTrain project focuses on the training of healthcare providers, having ­identified them as an underserved group.

Activities undertaken/ how the project works: Experts from several countries (Austria, Czech Republic, Finland, France, Germany, Hungary and Italy) are de- veloping criteria to assess good training and train-the-trainer programs. Fur- ther ­activities under this project include developing a module for health care ­professionals and multi-sector training that incorporates relevant cultural and ­socio-economic factors and to pilot test the program in the seven countries mentioned.

Geographic focus: At present, Austria, the Czech Republic, Finland, France, Ger- many, Hungary and Italy but expansion may be possible in future.

Materials, products, outcomes: The project will produce a good practice crite- ria catalogue of European training programs on domestic violence, an inventory of existing training materials and programs and a new framework for a ­multi-professional training programme, including a specific module for health care professionals. These materials will be included on a CD and available via internet through several networks that address VAW in Europe.

Funding information: Funding from the European Commission, through the Daphne Program.

78 5 Protection and Assistance

Implementing organization: Partner organizations: · University of Osnabrück, Germany (Coordinator) · University of Helsinki, Finland · S.I.G.N.A.L. e.V., Germany · NANE Women’s Right Association, Hungary · INSTITUT DE L’HUMANITAIRE, France · Associazione GOAP,Italy · Emergency Medical Services of Central Bohemian Region, Czech Republic · Austrian Women’s Shelter Network/WAVE, Austria · Gesine – Frauen helfen Frauen e.V., Germany

For more information: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=23023

Type of VAW addressed: Rape and sexual violence in conflict settings Midwives Assist Approach and major goals: In the Great Lakes region of Africa, the International Victims Committee of the Red Cross (ICRC) is assisting women victims of rape and sexual violence perpetrated both during armed conflict and in its aftermath. Many such women are widows or displaced persons who require comprehensive assistance, such as medical care, pre- and post-natal care for those who are pregnant, trauma counseling and overall sensitive and confidential treatment. Recognizing the bar- riers that women face in accessing health facilities and the great difficulty women have in speaking about their experiences of sexual violence, the ICRC has adopted an approach of building the capacity of traditional midwives in affected areas. The midwives, who work at the community level, provide medical, psychological and social support to victims of sexual violence.

Activities undertaken/ how the project works: The ICRC has taken varied ­approaches to the issue of rape and sexual assault depending on the country conditions. For example, in Burundi, the ICRC conducted a broad survey of existing medical facilities in the affected regions and interviewed groups that were the most concerned over the problem of sexual violence (for example, women and young people). Working in co-operation with local organizations, public medical services and the Ministry of Health, the ICRC then developed a training program for traditional midwives. In Uganda, the ICRC works in several camps for internally displaced persons, where traditional midwives receive training and work along- side ICRC midwives. In the Democratic Republic of the Congo, the ICRC not only trains traditional practitioners but has also worked with local activists on broader awareness raising projects, such as a play denouncing rape and its consequences, such as stigmatization and rejection.

Overall, the training programs give the midwives authority and recognition in their communities as well as skills in recognizing signs of sexual violence and the ability to provide psychological support. The midwives now play a key role in outreach to women who would not otherwise receive the necessary medical and psychological care, whether due to a sense of shame, lack of resources or lack of information. The midwives are people that a woman can trust and confide in, andthey also provide referrals to medical centers for more comprehensive care.

Geographic focus: Great Lakes region, specifically Burundi, Democratic Republic of the Congo, Uganda.

Materials, products, outcomes: The ICRC reports that in areas in which traditional midwifes have received training, there has been in increase in referrals of women to health facilities.

79 Funding information: ICRC operations are funded generally by States, ­international organizations, national Red Cross and Red Crescent societies and by public and private sources.

Implementing organization: International Committee of the Red Cross (ICRC) – Headquarters in Geneva 19 avenue de la Paix CH 1202 Geneva Tel.: + 41 (22) 734 60 01 ICRC general Fax: + 41 (22) 733 20 57 http://www.icrc.org (Contacts page)

For more information:104 ICRC site on Women and War: http://www.icrc.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/htmlall/women?OpenDocument

Women in an Insecure World, Violence Against Women, Facts, Figures and Analy- sis, M. Vlachova and L. Biason, eds, DCAF (2005) at 121.

5.3 Crisis Centers, Shelters and “One-Stop” Centers Crisis centers, shelters and safe houses are at the core of protection for women, allowing survivors a chance to escape violence. A shadow report by an Irish NGO articulates the crucial role that shelters play in assisting women to leave violent situations, noting that violence against women in Ireland remains a serious problem and specifically “88% of women do not leave their violent partners because they have nowhere to go.”105

More Than a Roof The Women Against Violence Europe (WAVE) network has published two ­resources of good practices and approaches to establishing and running shelters Over Your Head for women. More Than a Roof Over Your Head is a study that assesses the degree and Away From to which women’s shelters in the EU and candidate countries have complied with Violence the 11 minimum standards defined by experts. WAVE gathered data through questionnaires distributed by its network partners both to countries where there are experienced shelters and those where such services do not exist. The survey also documents the important role that shelters play in preventing violence against women and protecting victims. The report provides information about how to ­understand and implement the minimum standards that may be useful in countries that are currently developing shelters. The study can be accessed on the WAVE website: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=19. Away from Violence is a manual that addresses the practical issues and challenges of establishing and running a shelter for women experiencing violence. The manual includes theoretical information about VAW but consists mainly of information on planning and operational steps to open a shelter. A number of experts contributed to the manual, so it includes a range of experiences and is relevant throughout Europe and neighboring countries. Away from Violence can be accessed on the WAVE website: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=18&b=15.

104 See also Burundi: Traditional midwives assist women victims of violence, available at http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/5kddnf?opendocument; Congo-Kinshasa: The ICRC provides support for victims of sexual violence, available at http://www.icrc.org/web/ eng/siteeng0.nsf/htmlall/congo-kin-women-060306?opendocument; and Uganda: A lesson in courage given by women, available at http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/uganda- stories-270207?opendocument 105 Shadow Report Ireland, (Women’s Human Rights Alliance, 2004), p. 2.

80 5 Protection and Assistance

In September 2008, the Alberta Council of Women’s Shelters organized the first World Conference World Conference on Women’s Shelters. The conference brought together profes- sionals in family violence prevention from Canada and around to world to network of Women’s and exchange information on best practices. One day of the conference was Shelters ­devoted specifically to learning about creative and effective practices that shelters have devised to provide services when resources are limited and for increasingly diverse populations of women. All conference materials can be accessed in English, French and Spanish from: http://www.womensshelter.ca/home_en.php.

There are a number of models for centers that offer women protection in crisis. Such centers all share some common features in that they offer women immediate assistance, often a place to live temporarily away from violence, and provide the comprehensive services that have been discussed above. There is also considerable debate about the form that such centers should take. For example, most developed countries run shelters for victims of violence, but these are costly to maintain and require women and their children to leave the family home, often necessitating a change of schools and leaving behind other connections with the community.106 In some former Soviet countries where government support for shelters has been lacking, NGOs have created crisis centers where victims can come to receive comprehensive help in the day but they generally cannot offer shelter services. Nevertheless, some have been very creative in using informal safe home networks to house women temporarily in private apartments. In other countries, there are similar experiments with lower cost methods to increase women’s safety, such as using sanctuary churches or, in industrial countries, providing victims with cellular phones or alarms.107 Among some cultures, it is not socially acceptable for women to leave the family home and live elsewhere. In such situations, women’s groups have responded creatively and organized centers or shelters within ­medical institutions, offering women a “cover” that they are seeking treatment for a health problem rather than protection from violence.108

Medica Zenica, an NGO-based women’s organization, is one of the leading NGOs Medica Zenica, addressing VAW during conflict and the post-war effects of violence. In 1993, the founders of Medica Zenica saw that international aid organizations were largely Bosnia and not addressing the effect of systematic rape used against Bosnia women during Herzegovina the war. Medica Zenica was created as a therapy center to provide assistance to women and girls who had experienced violence. Although the primary goal of the organization was to provide shelter, psychosocial support and therapeutic counseling to women survivors of war rape and trauma, Medica Zenica has played an important role in documenting the existence of varied forms of VAW, such as domestic violence, sexual assault, trafficking and sexual harassment. In particular, the organization was one of the first NGOs to study domestic violence in Bosnia and Herzegovina, a problem that existed both during the war and in peace, and to analyze the lack of appropriate services for victims. The core of Medica Zenica’s work remains its client-based and holistic support for women and girls. The center offers a number of services to women and girls, such as primary medical care,

106 Lori Heise, Mary Ellsberg, Megan Gottemoeller, Population Reports: Ending Violence Against Women, (Center for Health and Gender Equity – CHANGE, 1999), p3. 33-34. 107 Ibid., p. 34. 108 For example, shelters and centers for women victims of domestic violence have been created in health centers in Russia (the League for the Protection for Mothers and Children in Makhachkala, Dagestan, and International Medical Corp-supported clinics in Chechnya) and in Uzbekistan. Additionally, in the U.S., there are several shelters called My Sister’s Place – a name that addresses the concern that some women do not want to reveal that they were living in a shelter.

81 as well as medical outreach to remote areas of the country, shelter for survivors, psychological therapy and counseling, legal assistance, and assistance through an emergency telephone line. The entire staff of the organization receives ­specialized training in how to provide trauma-sensitive care. The organization also offers women professional training and vocational courses.

Medica Zenica has also worked to improve service-provision generally in the ­country. In a project with the Office of the High Commissioner for Human Rights, in 1999, Medica Zenica worked with a number of international organizations and government agencies to pilot a community-based program on prevention and prosecution. A key feature of this program was the creation of a community-level network of services for survivors of VAW in the Zenica region and establishing case management protocols across sectors.

The organization continues to carry out educational programs for other service providers, law enforcement and criminal justice professionals and offers ­training in non-violent conflict transformation and reconciliation. Medica Zenica also undertakes research and advocacy work, promoting women’s right to live free from ­violence and for policies that protect the rights of women survivors of war rape.109

For more information: http://www.medica.org.ba/.

Umid Center, The Umid (Hope) Center is an NGO-based service center in Uzbekistan for wom- en who are fleeing their homes, many due to abuse, or are survivors of suicide Uzbekistan attempts, often through self-immolation. Dr. Bibisora Oripova, a burn specialist, founded the Umid center in 1998, the first shelter in Uzbekistan to provide psy- chological, medical and social assistance. Many of the women who are driven to suicide are, in fact, also the victims of family violence (from husbands, in-laws and other family members). The Umid center offers such women a place to live and recover from their injuries since many are rejected by their families after a suicide attempt. Women are assisted in rebuilding their lives through psychologi- cal counseling and job skills training. In some cases, the Umid center offers legal services to assist in criminal cases as well as with civil issues arising from divorce. Originally only accommodating 6 women, the center today can house 48 women and their children. The center also conducts seminars in rural areas as a form of outreach to women who may be facing crisis and are at risk for suicide.110

Recently, a number of countries have adopted the model of a “one stop” center, designed to reduce the number of institutions a victim must visit and to coordinate the assistance process in one institution. Such centers also result in more effective work by the law enforcement structure as they have access to the victim for the purpose of evidence gathering, but the victim herself is in a safe

109 Bosnia: War is not Over – The Forgotten Suffering of Bosnian Women, available at http:// www.medicamondiale.org/en/projekte-themen/projekte/bosnien-herzegowina/; The Impact of Armed Conflict on Women and Girls: A Consultative Meeting on Mainstreaming Gender in Areas of Conflict and Reconstruction, (UNFPA, 2001) p. 11, 67; Tsjeard Bouta, Georg Frerks and Ian Bannon, Gender, Conflict and Development, (World Bank, 2005), p. 39. 110 Alfred Kueppers, NGO Helps Turn Around Lives of Suicidal Women in Uzbekistan, Eur- asia Insight, 28 May 2003 and The Umid Interregional Rehabilitation Center, Reconstruction of Shelter Building. Samarqand, Republic of Uzbekistan, Counterpart, available at http://www.coun- terpart.org/Default.aspx?tabid=428

82 5 Protection and Assistance

and supportive environment, making it more likely she will co-operate with the justice system.

The U.K. has created a system of Sexual Assault Referral Centers, safe locations Sexual Assault where victims of sexual assault can receive immediate and longer-term medical care and counseling. The referral centers bring together all of the relevant legal Referral Centers, and medical agencies and departments in a single center, which provides better U.K. assistance for the victim and aids criminal investigation. The system is modeled after the St. Mary’s Sexual Assault Referral Centre in Manchester, which has been recognized as a model of good practice in providing immediate and “one-stop” services. The St. Mary’s Center opened in 1986 and was the first such center in the U.K. to provide comprehensive and coordinated forensic, counseling and medical services to adults who had experienced rape or sexual assault. For victims the referral centers system reduces the stress of having to deal with multiple service providers and criminal investigators. Furthermore, practice has shown that ­victims who receive immediate care and counseling recover more steadily and are less likely to need long-term care. From the perspective of law enforcement, the centers assist the police by providing a centralized facility where they can meet with the victim and gather evidence.

At present, there are 19 Sexual Assault Referral Centers operating in England and Wales.

For more information: http://www.homeoffice.gov.uk/crime-victims/reducing- crime/sexual-offences/sexual-assault-referral-centres/?version=2.

The President’s Family Justice Center Initiative, a $20 million USD federal program Family Justice to create specialized “one stop shop” multi-disciplinary service centers for victims of family violence and their children, was launched in 2003. The centers are Centers, U.S. ­modeled after the San Diego Family Justice Center, which is considered a good practice in the field or victim services. The San Diego Family Justice Center ­model reduces the number of institutions that a victim of domestic violence, sexual ­assault and elder abuse must go to receive assistance. The family justice center model has several effective features. For example, all relevant partners to a multi- disciplinary approach are co-located at the center (law enforcement, ­prosecutors, probation officers, victim advocates, attorneys, healthcare professionals as well as staff ­representing other community organizations and faith groups). The ­communities in which these centers are located have policies that ­emphasize ­arrest and ­prosecution of ­offenders – as well as a history of ­collaboration among law enforcement, ­government agencies and civil society. Victim safety, ­advocacy and confidentiality are the highest priorities under the family justice center ­model. The family justice centers are located in communities with well-developed ­specialized services for domestic violence victims and also receive local support from policymakers and the ­community at large.111 At present, there are 31 Family Justice Centers in the U.S. (16 received funding under the President’s Initiative) and five International Family Justice Centers (in Canada, England and Mexico).

For more information: http://www.familyjusticecenter.org/.

111 The President’s Family Justice Center Initiative Best Practices, (U.S. Department of Justice, 2007).

83 Finally, the issue of specialized centers that address the different forms of VAW as opposed to more generalized centers for women has been much debated. While it is recommended that States develop centers that respond to the specific needs of victims of all types of VAW, in countries where there is little political will to address VAW in general, it is not realistic to lobby for the creation of several specialized centers at once. Most importantly in establishing any kind of shelter, priority should be given to protection and safety of women and their children, and the center should foster women’s self-determination and empowerment.

5.4 Coordinated Community Response/ Referral Mechanisms It has become accepted wisdom that coordination of institutional and individual responses is at the core of effective programs that protect women from violence. In order to meet the needs of VAW survivors, collaboration and information sharing should regularly take place across a large number of agencies, at minimum law enforcement, health care, child welfare and social services agencies. In general, the term Coordinated Community Response is used to describe a system for responding to domestic violence. The Duluth model, an interven- tion strategy developed by the Domestic Abuse Intervention Project in Duluth, ­Minnesota, is one of the best-known and earliest examples of a coordinated com- munity response that has been modified and replicated in many countries. A key feature of the Duluth model is that it requires all sectors involved to agree to core principles of intervention that make victim protection a paramount concern. In practice coordination is generally governed by agreements and policies between agencies.112 Referral Mechanisms refer to coordinated systems for identifying and ­protecting victims of human trafficking. While these two systems differ in that they are responding to quite different forms of violence, they also share essential principles and components. National and local action plans can lay the groundwork for coordinating various agencies, but training programs and advocacy efforts are also needed to ensure that real coordination take place. In addition, community and religious leaders, media, the educational system, businesses and parents all have a role to play as part of the larger community that can organize against VAW. Initiatives that target these groups are discussed elsewhere in this compilation, primarily as prevention efforts.

Toolkit To End The U.S. National Advisory Council on Violence Against Women has developed an on-line Toolkit To End Violence Against Women which includes recommendations Violence Against and strategies for working in various settings and engaging a variety of stake- Women holders, for example, with community-based services, healthcare professionals, the justice system, the media, faith-based groups, sports figures, colleges and universities, the military and the workplace. Each chapter of the toolkit describes an approach to working with the particular audience and includes recommenda- tions for strengthening prevention efforts and improving services and advocacy for victims. While the interventions as described may not be applicable to all set- tings, the toolkit provides useful instruction for strategies to improve coordinated response and may inspire work with a broad range of community members. The Toolkit can be accessed from: http://toolkit.ncjrs.org/.

112 For more information, see http://www.stopvaw.org/Coordinated_Community_Response. html

84 5 Protection and Assistance

The OSCE Office for Democratic Institutions and Human Rights (ODIHR) developed National Referral National Referral Mechanisms – Joining Efforts to Protect the Rights of Trafficked Persons: A Practical Handbook to assist governments of OSCE participating States Mechanisms: in developing frameworks for the promotion and protection of the rights of traf- Joining Efforts ficked persons. A national referral mechanism (NRM) is a co-operative framework to Protect through which State actors fulfil their obligations to protect and promote the the Rights of ­human rights of trafficked persons, co-ordinating their efforts in a strategic part- nership with civil society. Trafficked Persons The handbook provides guidance on how to design and implement sustainable structures at the national level, the components of an NRM that provide support for victims and the prosecution of traffickers. It also draws on the grass-roots ­experience of NGOs and OSCE field operations in fostering the creation of success- ful NRMs. ODIHR has supported assessments of how NRMs are being implemented in Belarus, France, Russia, Turkey and the United Kingdom. These NRM country assessments are forthcoming and will be posted on the ODIHR website.

The NRM handbook can be accessed in 8 languages (Albanian, English, French, Russian, Spanish, Turkish, Uzbek, Serbian/Bosnian/Croatian) from: http://www. osce.org/odihr/item_11_13591.html.

The Inter-Agency Standing Committee (IASC) Task Force on Gender and Humani­ Gender-Based tarian Assistance issued Guidelines for Gender-based Violence Interventions in Humanitarian Emergencies: Focusing on Prevention and Response to Sexual Violence Violence. The purpose of the guidelines is to establish an integrated interagency Interventions in approach to preventing and responding to gender-based violence (GBV) in Humanitarian ­humanitarian emergencies. The guidelines enable communities, governments and Settings humanitarian organizations (such as UN agencies, NGOs and community-based organizations) to establish and coordinate multisectoral interventions that address GBV in the early phases of an emergency. The guidelines include a matrix of key interventions to be used for aid planning and coordination. The guidelines also set forth minimum interventions for prevention and response to sexual violence through 25 action sheets that cover ten sectors (for example, protection, food ­security and nutrition, shelter and site planning and information and communica- tion). The Guidelines can be accessed in several languages from: http://www.hu- manitarianinfo.org/iasc/pageloader.aspx?page=content-subsidi-tf_gender-gbv

Type of VAW addressed: Domestic violence Full to the Brim Approach and major goals: “Full to the brim” is an expression used in Finland to express the idea of being fed up with something. This phrase served as the starting point for a 4-year campaign carried out by the city of Porvoo to develop a model of multi-professional coordination and co-operation to combat VAW. In 1998, the Finnish government adopted a national five-year project on the ­prevention of violence against women and prostitution. This plan brought a problem that was generally considered a private matter to light. After analyzing existing social services for victims of VAW and finding them to be inadequate, the local family counseling center of Porvoo initiated the Full to the Brim program. The central aims of the program were to enhance the capacities of municipal authorities to prevent, recognize and intervene in DV cases; to provide better support to victims and their children; to refer perpetrators to programs that could help them to end their violent behavior; to establish a network of organizations involved in this work; and to create an open discussion of VAW in the community.

85 Activities undertaken/ how the project works: The project began in 1999 when the family counseling center called together a wide range or agencies that could play a key role in preventing violence against women, from social services, to law enforcement, to healthcare services and educational institutions, and solicited their agreement to be involved in the project. The project was implemented in part through training programs, which were crucial in establishing a common language among professionals on DV. The authorities involved in the project each ­developed agency-specific models to detect and intervene in DV cases. This exercise helped to enhance the agencies’ understanding of each other’s functions in order to better coordinate their work. Support groups for female survivors of violence, for perpetrators and for child witnesses were initiated. In order to work with the population, the project organizers developed a pamphlet on VAW and where to seek help, worked with the media to publicize the ongoing work and developed a course for young couples to counsel them about risks for violence.

Geographic focus: The city of Porvoo, Finland and as a model for other Finnish municipalities.

Materials, products, outcomes: Through the program, a variety of professional training and public awareness materials were developed. Significant outcomes of the project include the development of a referral system between law enforce- ment and service providers; improved services for victims and the establishment of groups for women, children and perpetrators; and the development of informa- tional materials both in print and in the media. A significant legacy of the project is a multi-agency task force created by the city to prevent domestic violence. The task force is the body responsible for developing a prevention program, moni­toring its implementation, providing training for professionals, developing targeted services and coordinating the exchange of good practices across organizations.

The Full to the Brim program has been recognized as a good practice in Finland. In 2008 when the Ministry of Social Affairs and Health developed a program to ­support municipalities in developing coordinated responses to domestic violence, it gave specific recommendations on adopting a strategic approach and determin- ing the needs of a range of vulnerable women and children (including elderly women, women with disabilities and from ethnic minorities), and cited the work carried out in Porvoo as a model.

Funding information: The program incurred no additional cost, as it was carried out as part of the regular work of all agencies involved.

Implementing organization: Interdepartmental working group in Porvoo municipality. Chair of the city board: Kaj Bärlund, kaj.barlund@pp.inet.fi Chair of the interdepartmental working group: Marjukka Tao, s marjukka.taos@porvoo.fi

For more information:113 Information on the Finnish Ministry of Social Affairs and Health recommendations on integration of prevention of interpersonal and domestic violence in municipal activities: http://www.stm.fi/en/pressreleases/pressrelease/view/1200671

113 Helena Ewalds, Multi-professional Coordination and Co-operation in Combating Violence Against Women: Practical Experiences from Finland, Presentation at Experts’ Seminar on Inno- vative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

86 5 Protection and Assistance

Type of VAW addressed: Trafficking of women and children for sexual Standard ­ xploi­tation e Operating Approach and major goals: The aim of this project was to develop a set of standard Procedures operating procedures to ensure coordination of all service providers working with victims of both internal and external trafficking.

Activities undertaken/how the project works: The project was initiated with the creation of a working group formed by the OSCE, Kosovo’s Department of Justice, the Ministry of Labor and Social Welfare, police, International Organiza- tion for Migration (IOM), UNICEF and NGOs (shelter providers). Over a one-year period, the group agreed upon the best methods to assist victims of trafficking, covering issues ranging from victim identification and return to their countries of origin, the responsibilities of each organization and a plan for coordination across agencies in the treatment of each case. The working group began by developing operating procedures for the assistance of foreign victims of trafficking, but the project was eventually expanded to cover citizen victims who require different services. The resulting standard operating procedures each address a specific victim group, specifically minors, adults, local residents and foreign citizens. In addition to developing the operating procedures, the OSCE has provided training in the content of the new agreements.

Geographic focus: Kosovo

Materials, products, outcomes: By the end of the project, all parties signed an agreement on co-operation. Overall, the project led to improvements not only in the coordination among service providers but also in the quality of the services provided. For example, the number of times that a victim was interviewed about her experience was significantly reduced as agencies became better at sharing information. The working group developed a form for proper referral and ­confidential filing of the cases.

Funding information: No financial resources were required.

Implementing organization: OSCE Mission in Kosovo Tel.: +381 38 500 162; +381 38 240 100 Fax: +381 38 240 711 E-mail can be sent via the website: http://www.osce.org/kosovo/contacts.html

For more information: http://www.osce.org/kosovo/13215.html http://www.osce.org/kosovo/item_2_35554.html

5.5 Economic Empowerment Women’s unequal economic status plays a significant role in reinforcing gender- based violence. A woman’s economic dependence on a partner creates obsta- cles to leaving a violent relationship. Discrimination in the labor sphere limits women’s choices and may make them reluctant to report sexual harassment in the workplace for fear of losing a job. Likewise, women’s unemployment, low wages and own perceptions of economic pressures are push factors for human trafficking. In post-conflict settings, the disarmament process generally results in men receiving compensation in the form of cash for surrendering weapons and ammunition while women are not usually able to participate in such programs. “Often ex-combatants will not return to their village for a variety of reasons and, therefore migrate or remain in urban areas, fueling prostitution and other forms

87 of vulnerability of women. This resultant flourishing underworld and high level of criminality is partly a consequence of gender blind [disarmament, demobiliza- tion and reintegration] policies, where women rarely receive adequate support in comparison to men.”114 Providing women with the means to become financially independent, through economic empowerment strategies, is a well-developed field. Economic empower- ment is often addressed as a program in itself or as a means to further broader development goals, as is the case with microfinance projects that target women. Programs to improve women’s economic status and work opportunities are often characterized as prevention work to reduce women’s risk of becoming victims of violence. Such strategies have been used in countries where women are at risk for being trafficked by giving them alternative means of support without ­going abroad. For the most part, these programs center on vocational training and job placement, teaching job search strategies, résumé writing and interviewing techniques and frequently also include an empowerment component to improve self-confidence and self-esteem.115 Providing women with economic and employment assistance are also im­ portant aspects of protection services that help women who have survived violence to become financially independent, to reintegrate, if they have been living in a shelter, and to live independently. For this reason, shelters and other centers that provide women with housing while dealing with violence often run jobs skills programs or offer career guidance. Similarly, it is a good practice within reintegra- tion programs for trafficked women and girls to provide opportunities for income generation. Most often, these programs take the form of entrepreneurship devel- opment and employment programs. It is not uncommon for economic empower- ment programs that aim at preventing violence to operate in close connection with programs for survivors. Of course, when working with survivors of any form of VAW, as opposed to at-risk groups, more comprehensive services are required and there may also be a need for long-term assistance and follow-up.

Moldova Type of VAW addressed: Human trafficking Anti-Trafficking Approach and major goals: Winrock International, a U.S. NGO, is currently Initiative implementing a multi-year project in Moldova that address the economic roots and New of trafficking in women and to seeks to improve employment opportunities for Perspectives women, primarily those aged 16 to 25 who are at the greatest risk. The Moldova Anti-Trafficking Initiative/ New Perspectives for Women program recognizes that for Women limited economic prospects for women in Moldova, particularly in rural areas, are push factors for trafficking. The program addresses the economic causes of traf- ficking and provides crisis intervention to return trafficked women and girls and those who are at risk. The program aims to reach particularly vulnerable young women and girls, those in rural areas, with poor job skills, living in poverty or in abusive situations.

Activities undertaken/ how the project works: Through a system of 4 Regional Support Centers in Moldova, the program provides walk-in consultations, training in trafficking prevention, skills courses, short and long term employment and entre- preneurship training, internship programs, and assists in the development of peer support groups. Some of the specific activities include individual consultations, on such topics as resume writing and interviewing and business planning, leadership training, vocational skills courses and an internship program. A related program,

114 Report on Involving Men in the Implementation of UN Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security, (Gender Action for Peace and Security-GAPS, 2007). 115 Best Practices in Trafficking Prevention in Europe and Eurasia, (USAID, 2009).

88 5 Protection and Assistance

Aiding Women Entrepreneurs in Moldova, assists potential female entrepreneurs to start their own businesses through a small grants program.

Geographic focus: Moldova

Materials, products, outcomes: The program newsletter, audio-visual materials, publications and success stories are available through the program website, many available in Romanian, Russian and English.

Funding information: Funding was provided by USAID.

Implementing organization: New Perspectives for Women 65, Stefan cel Mare blvd., office 603 Chisinau, MD-2001, Moldova Tel.: +373 (22) 271 290; 271 480; 271 169 Fax: +373 (22) 272 489

For more information: http://www.winrock.org/fact/facts.asp?CC=5536&bu=9056

Type of VAW addressed: Using microfinance as a platform to address all forms IMAGE – of VAW. Intervention with Approach and major goals: In 2001, the Small Enterprise Foundation (SEF), Microfinance for the ­Microfinance Institution (MFI) and the Rural AIDS and Development Action AIDS and Gender ­Research (RADAR) Programme in South Africa formed a collaboration to implement Equity the IMAGE project (Intervention with Microfinance for AIDS and Gender Equity). This project approaches economic empowerment of poor women as a platform for greater social change. IMAGE combines poverty-focused, group-based micro- finance with structured training and discussion of gender-based violence, HIV/ AIDS and other social issues.

Activities undertaken/how the project works: Generally, in microfinance ­programs, women are offered small loans and as a condition are expected to meet every two-weeks to repay the loans and participate in training on business planning. The IMAGE project expanded this program to also include compulsory “Sisters of Life” workshops. The workshops are 10 one-hour participatory training courses that are held over 6 months. Women from the local community who have been trained in facilitating open-ended discussions lead the Sisters for Life sessions. The sessions are structured to strengthen the confidence of the participants, to give them communication and leadership skills and to enhance their critical thinking. The training topics include gender roles and culture, sexuality and GBV, commu- nication and relationships and HIV transmission and prevention.

Geographic focus: Primarily rural areas of South Africa

Materials, products, outcomes: The IMAGE project overall reports impressive achievements, not only in women’s increased self-confidence and engagement in the community, but decreasing experiences of physical and sexual abuse. Women who participated in the IMAGE project were half as likely to have experienced domestic violence as compared to those who did not participate. Divorce and separation rates among the women participants did not change, but women’s status improved, and they reported being treated more respectfully by their partners.

89 A curriculum and training materials used in the Sisters for Life component of the ­program are available from the website: http://www.sef.co.za/content/image-study

The University of the Witwatersrand (Johannesburg) is currently monitoring the IMAGE project through the IMAGE Study, and a website devoted to this study hosts a large number of materials, such as the study protocol, evaluation materials, questionnaires and preliminary study findings.

Funding information: The IMAGE project is relatively cost effective. The on-going costs per client (after staff training) are around $5 USD. A cost-effectiveness study assessed the overall cost of the project as approximately $600 USD per case of intimate partner violence prevented.

Implementing organization: Small Enterprise Foundation (SEF) P.O. Box 212 Tzaneen Limpopo 0850 South Africa Tel.: + 27 15 307 5837 Fax: + 27 15 307 2977 E-mail can be sent via the website: http://www.sef.co.za/contacts

For more information116: http://www.sef.co.za/node/31 http://web.wits.ac.za/Academic/Health/PublicHealth/Radar/SocialInterventions/ InterventionwithMicrofinanceforAIDSGenderEquity.htm

5.6 Legal Protections Legal protections for women who have experienced violence are diverse and are generally connected to legal proceedings. A description of such protection ­measures is nevertheless included here since they have more in common with other protections for women than in facilitating prosecution. Witness protection is essential for survivors of VAW involved in any legal proceeding and should be offered before, during and after trial. Protection is especially critical in cases of violence associated with war crimes, armed conflict or human trafficking. Protection for witness should include physical/ medical and psychological support. Protection orders, as described below, can serve this ­critical function in cases of domestic violence. Several legal innovations have expanded the protection available to victims/ witness of human trafficking, such as special visas and residency permits that ­allow a victim to remain in the country and to work. Asylum law has also been used successfully to offer women fleeing violence protection in a third country. The field of compensation and restitution for survivors of VAW is also rapidly developing, based on an understanding that legal proceedings against a perpetra- tor are not adequate reparations for harm suffered. Assets seized from convicted criminals, particularly in cases of human trafficking, can be put towards victims’ compensation funds. The International Criminal Court manages a Trust Fund for Victims to assist the most vulnerable victims of any crimes that fall within the Court’s jurisdiction. Reparations can be given to recognize or acknowledge that women have suffered human rights violations during conflict or repression. Reparations can be

116 http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_turkey2.htm.

90 5 Protection and Assistance

“compensatory, restitutionary, rehabilitative and/or symbolic in nature, and can be individual … or collective …”, monetary or non-monetary.117 The distribution of reparations requires sensitivity to the potential harm such a program can cause and also an understanding of the women’s specific experiences of conflict. The “actual implementation of reparations programmes must be accompanied by a ­concerted commitment and effort on the part of the state to addressing the structural causes of human rights violations. Communities and individuals need to see that, rather than just paying lip service to their suffering, concrete measures are being undertaken by the state to redress the harms done to them in the past …”118

5.7 Programs for Perpetrators While there is agreement that programs that work with perpetrators of VAW are a good practice, there are several philosophies and approaches behind this work. Some models view programs for perpetrators as “treatment,” others as “educa- tion” or “training.” In several countries, perpetrator programs are court-ordered, and therefore, while not intended as punishment (in the U.S., in fact, men may be required to attend treatment in place of punishment) they can have a coercive element. A great number of programs also recognize that even violent men are in need of support, often in the form of psychological counseling. Men who use violence may suffer from low self-esteem, anger management problems and issues with expressing emotions and forming interpersonal relationships. The dynamic of abuse is complex and studies have revealed close correlations between men who are abusive and those who experienced violence in childhood. This understanding, however, should never be used as an excuse for violence, and an essential part of all perpetrator programs, whether seen as therapeutic or educational, is that the abuser takes personal responsibility for his actions. It is a good practice for perpetrator programs to be developed and implemen­ ted in close coordination with services for survivors. This ensures that women’s safety remains a central focus and also that scarce resources are allocated equi- tably. Perpetrator programs can also inform prevention work with men and boys, to help question accepted notions of masculinity and engage men as positive agents for change. Service providers who work with survivors of violence also point out that not an insignificant number of perpetrators of VAW are members of law enforcement, the military, security or peacekeeping forces. Interventions have been designed to reach precisely these groups, but because they take the form of in-service training and codes of conduct, they are discussed below in the section on Prosecution.

Shedding Abuse is a manual for designing a 12-session workshop for men who are Shedding Abuse: perpetrators of domestic violence. The program targets men who are responsible for domestic violence and who are seeking to change their interpersonal relation- A Course for Men ships. The manual is designed for use in various cultural settings. It starts with who use the development of a steering committee at the community level, describes the Domestic Violence selection of trainers and facilitators and how to present the course in a group setting as well as how to convince men to attend. The manual goes through the steps of how to set up the course and provides specific teaching tools, such as role-play exercises and homework assignments, as well as assessment forms and a timetable for the course. Shedding Abuse was developed by networklearn- ing.org, a network providing NGOs with materials for improving knowledge and training, and is based on the work of Chris Laming from the organization SHED

117 Romi Sigdworth, Gender-Based Violence in Transition, (Centre for the Study of Violence and Reconciliation, 2008), p.18. 118 Ibid., p. 20.

91 (Self Help Ending Domestics) in Eastern Australia. The manual can be accessed on the networklearning.org website or directly from: http://www.networklearning.org/library/task,cat_view/gid,51/.

Respect: Type of VAW addressed: Domestic violence A National Approach and major goals: Respect is a UK-based membership association of Association ­domestic violence perpetrator programs and support services. The focus of Respect for Domestic is to increase the safety of domestic violence victims by promoting effective inter- Violence ventions with perpetrators. The organization supports policy work on improving programs for perpetrators of domestic violence and ensuring safety for victims. Perpetrator Programs and Respect’s program for perpetrators is based on four central objectives: to enable Associated the man to understand and acknowledge the extent, frequency and seriousness Support Services of his violence and to see how damaging it is; to promote the acceptance of ­responsibility (Respect’s program is not couples counseling but a program to show perpetrators that violent behavior is a choice and that they are agents of this choice). A third goal is to encourage men to question their sense of gender-based entitlement, and the final goal is the development of respectful behavior.119

Activities undertaken/ how the project works: Respect operates two national information and advice lines: the Respect Phoneline (for abusers who are seeking help to change) and the Men’s Advice Line (for male victims of domestic violence). The Respect Phoneline annually receives calls from 7,000 men in the UK and ­assists callers to understand the situation they have created and to see the ­negative impacts on their partners, children and selves. Men can also receive referrals to outlets where they can receive help. Respect’s programs for perpetrators are underlined by concern for the safety of the survivors of violence. The programs themselves validate the women’s experiences by taking a clear stance that the men are responsible for their behavior, but it is also understood that the fact that a perpetrator is participating in such a program may give a partner unrealistic expectations about her own safety. For this reason, Respect co-operates closely with services for women and children to keep them informed about the progress made by the partner in counseling. Such an approach aims to empower the woman by providing her with information about the perpetrator programs so that she can focus on her safety and the safety of her children and make informed decisions.

Other projects undertaken by Respect include the Young People’s Services Project to develop a toolkit for professionals who work with 13-19 year olds addressing violence in relationships; policy research on the effectiveness of programs for ­domestic violence perpetrators; and the development of an Accreditation Standard for evaluating diverse service delivery programs and highlighting those that are high-quality and safety-focused. Respect offers tenders for research projects and networking opportunities for members.

Geographic focus: The United Kingdom, specifically England, Wales and Northern Ireland.

Materials, products, outcomes: Respect is currently engaged in a large-scale evaluation project to examine the outcomes of men’s participation in programs

119 Neil Blacklock, Strategies for Engaging with Perpetrators of Domestic Violence, Presenta- tion at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

92 5 Protection and Assistance

for perpetrators. Respect is also working with practitioners to create a client i­nformation management system that will be available to all organization ­members once it has been piloted.

Past interim evaluations of domestic violence intervention projects conducted in London and Scotland have found that the combination of DV prevention programs for men and integrated support services for women have a significant effect on the safety of women and children. In both studies, the majority of men who completed the programs stopped using violence or other abusive behaviors. The Respect website includes links to several research projects and a library of information.

Funding information: Respect’s work is supported by government funding, founda­tion grants and, to a lesser extent, private donations. The phone lines are funded directly by the government (for England, Wales, Northern Ireland) at ­approximately £130,000 per year.

Implementing organization: Respect 1st Floor, Downstream Building 1 London Bridge London SE1 9BG United Kingdom Tel.: +44 (0)20 7022 1801 Fax: +44 (0)20 7022 1806 E-mail: info@respect.uk.net

For more information: http://www.respect.uk.net/

93 94 6 Prosecution

6 Prosecution States’ obligations to apply a due diligence standard to violence against women has focused a great deal on responding to such violence after it has occurred, in large part by improving laws and women’s access to justice. Many countries have taken steps to adopt or modify legislation and ensure that the legal system, particularly law enforcement, prosecutors and judges, have the capacity to fully investigate and prosecute cases of violence against women. The UN has issued clear recommendations to States to undertake crime prevention and criminal justice measures to eliminate violence against ­women.120 Violence against women should be raised in programs on legal reform and ­security sector reform. For example, improving respect for the rule of law means that the law is applied equitably and consistently to all citizens. When domestic violence cases are treated as “private matters” and different from other forms of violence, the rule of law is not upheld. Security sector reform aims to ­strengthen the capacity of police, the justice sector and others to understand and better ­respond to security and safety needs of all citizens. Security threats to women and girls largely center on violence, occurring both in the home and the community. UNSCR 1325 also emphasizes that it is the responsibility of all States to put an end to impunity and to prosecute those responsible for genocide, crimes against humanity, and war crimes including those relating to sexual and other violence against women and girls. There is a wealth of information about incorporating gender considerations, including on VAW, into law and security sector reform, and it is not the intention of this compilation to reiterate such information here. Instead, important lessons from this sector, in making the law more responsive to issues of violence against women and how to work within such structures as the police, security forces, the judiciary are distilled here. While other guides and compilations focus on the sector to be reformed, the present compilation is organized around types of effective interventions, such as the development of specialized laws, internal protocols or training programs, with specific information about the sector to be targeted when relevant.

Several guides and toolkits offer information on addressing gender issues within Improving criminal justice and security sector reform: Criminal Justice Model Strategies and Practical Measures on the Elimination of Violence Against and Security Women in the Field of Crime Prevention and Criminal Justice (1999) is a com- Sector Reform pendium of promising practices, programs, policies and legislation, developed by the International Centre for Criminal Law Reform and Criminal Justice Policy. The compendium takes the form of a database, cataloguing examples of global good practices in the field of criminal justice and VAW, categorized according to the model strategies articulated by the UN Secretary-General. The compendium can be accessed from: http://www.icclr.law.ubc.ca/Site%20Map/Publications %20Page/Elimination.htm

The Gender and Security Sector Reform Toolkit (2008) (DCAF, OSCE/ODIHR and UN-INSTRAW) provides a practical introduction to gender issues for security ­sector reform practitioners and policy makers. The Toolkit includes 12 Tools and cor­ responding Practice Notes on such topics as Police Reform and Gender and Justice Reform, as well as specific information on addressing VAW. The Toolkit can be

120 Model Strategies and Practical Measures on the Elimination of Violence against Women in the Field of Crime Prevention and Criminal Justice, 12 December 1997, GA Res. 52/86.

95 accessed from: http://www.dcaf.ch/gender-security-sector-reform/gssr-toolkit. cfm?navsub1=37&navsub2=3&nav1=3.

Gender Sensitive Police Reform in Post Conflict Societies (2007) is a UNIFEM and UNDP policy briefing paper that describes lessons learned from gender-sensitive police reform in Kosovo, Liberia and Sierra Leone. The paper summarizes key components for effective police reform used in settings with high rates of sexual and gender-based violence and can be accessed from: http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=105.

As noted elsewhere in this report, community-based groups of elders in some countries may serve quasi-legal functions in deciding community problems, which can include forms of violence against women, such as rape or domestic violence. These groups may serve as gatekeepers in whether or not incidents of VAW are prosecuted through the formal legal system. Additionally, they can have important influence over the community as a whole, in particular where perpetrators can be pressured by community censure and public shaming to change their violent behavior. However, while such community institutions are important partners in combating VAW and should be the targets of specialized outreach programs, they should not be seen to take the place of a formal legal system.121 The role for civil society groups may appear less significant under prosecu- tion efforts than in the areas of prevention and protection. In fact, NGOs have an important role to play in policy work around legal reform, in advocating for legal mechanisms that properly address victims’ needs, providing sensitization and capacity-building for a range of legal professionals and for monitoring the implementation of laws and the effectiveness of the legal system.

6.1 Laws and Policies Legal reform has been a critical area of work for both governments and civil society organizations. National and local laws are mechanisms for translating international treaty obligations at the State level. The legal system can address violence against women through various forms of law and policy, and there are many examples from around the world where countries have taken different yet equally effective approaches to legislating against VAW. It is well understood that mere criminalization of violence is not adequate, and effective responses require comprehensive legislation that includes provi- sions on protection and prevention and addresses root causes of violence against women, such as discrimination against women. Understood broadly, “laws” can also include plans of action, adopted by national legislatures, or codes of conduct for how specific professionals must respond to cases of violence against women, adopted at the agency level. It also goes without saying that laws themselves have very little power, and so good laws should not be evaluated by what is written on paper but in how that law is implemented in practice. A law can be ­considered ­effective if its passage is followed by awareness raising among legal profes­sionals, capacity-building in implementing the law and in the development of clear p­ rocedures and guidelines on how the law is to be enforced.

121 Examples of projects that included components addressing such community groups as Aksakal courts in Kyrgyzstan and the mahallah in Uzbekistan are described in the section on Prevention, above.

96 6 Prosecution

In May 2008, the UN Division for the Advancement of Women of the Depart- Expert Group ment of Economic and Social Affairs (UNDAW/DESA) and the United Nations ­Office on Drugs and Crime (UNODC) convened an expert group meeting on good Meeting on Good ­practices and lessons learned in regard to legislation on violence against women. Practices in The ­objectives of the meeting included analyzing various approaches in the law Legislation on to addressing VAW, evaluating lessons learned in implementing such laws and VAW identifying good practices and strategies in developing legislation. The meeting resulted in a number of expert papers and presentations on legal developments and law reform in a number of countries.

For more information: http://www.un.org/womenwatch/daw/egm/vaw_legisla- tion_2008/vaw_legislation_2008.htm

6.1.1 Gender Equality Laws Because violence against women is a severe form of discrimination and is rooted in structural inequalities, measures to ensure gender equality are important starting points for providing a legal basis to combat VAW. Several former Soviet countries address violence against women as an impediment to equality between men and women. For example, Tajikistan adopted the Law “On State Guarantees of Equality between Men and Women and Equal Opportunities for their Realization” and in creating the State program on gender equality, dedicated a section on concrete measures to address violence against women, with the understanding that the law guarantees both legal and de facto equality.122

6.1.2 Strengthening the Law and Adopting Specialized Legislation Reviewing existing laws with a view to strengthening how they protect survivors of violence and prosecute perpetrators is the starting point for legal reform on VAW. For example, any definitions of violence against women can be expanded so that all forms of such violence are actionable. The definition of rape should include rape within marriage. Legal procedures that require a victim of violence to initiate prosecution should be repealed and the responsibility for prosecuting all crimes given clearly to the State. In Canada, amendments to the Criminal Code in 1992 established rape shield laws that provide strict guidance on the type of evidence that can be introduced in trials for rape and sexual assault. Specifically, rape shield laws protect the witness/ victim from having to testify about previous sexual conduct. Criminal penalties for repeated offenses of domestic violence can be increased. Revising existing law is, however, a minimalistic approach to addressing violence against women, and many countries have gone further and enacted stand- alone laws that criminalize VAW generally, or specific types of violence, such as domestic violence, human trafficking or sexual harassment. Countries in the ­former Soviet region, for example, have generally found that adopting specific laws against family violence has been necessary to develop a legal understanding of the problem so that it can be addressed by the proper agencies and included in national statistics. The passage of the Prison Rape Elimination Act (2003) in the U.S.

122 Hairinisso Yusufi, Primary Activities of the Committee on Women and Family Affairs of the Government of the Republic of Tajikistan to Prevent Violence Against Women, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

97 drew increased attention to a problem that was not well known. The Act initiated prevention and prosecution measures specifically for custodial violence against women, created a federal body to combat rape in prisons and jails and authorized reductions in funding for those facilities that do not meet minimum standards.123 The Statute for the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia was the first to articulate rape as a crime against humanity. Subsequently, the Rome Statute of the International Criminal Court expanded the definition to include “rape, sexual slavery, enforced prostitution, forced pregnancy, enforced sterilization, or any other form of sexual violence of comparable gravity” and established that such acts also violate the Geneva Conventions.124 The Rome Statute has arguably changed the global understanding of the specific impacts of conflict and war on women. A comprehensive approach to legal reform on VAW should include revision of existing laws, adoption of specialized legislation and development of policies and procedures to implement the laws. Overviews of good practices on ­developing legislation to address violence against women can be found in several guides on model legislation.

Model Laws for Guidance on model laws exists for several types of violence, for example: Addressing VAW A Framework for Model Legislation on Domestic Violence (Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences),125 which can be accessed from: http://www2.ohchr.org/english/issues/women/rapporteur/issues.htm

Sexual Harassment at Work: National and International Responses (ILO),126 which can be accessed from: http://www.ilo.org/public/english/protection/condtrav/ pdf/2cws.pdf

Reference Guide for Anti-Trafficking Legislative Review (OSCE/ODIHR),127 which can be accessed from http://www.osce.org/odihr/item_11_13596.html.

By reviewing such models, it is possible to summarize several good ­ pproaches that are common to all effective laws on VAW. The type of violence a should be defined clearly, and physical, sexual and psychological harm should be punished. The definition of who constitutes a victim and who is a perpetrator should be broad enough to include various relationships. Both criminal and civil remedies, including compensation, should be available to victims of VAW. Prose­ cution efforts should follow the creation of legal mechanisms that ensure effective protection for victims/survivors. A range of flexible laws and remedies, designed specifically with the needs of survivors in mind, including emergency ­procedures, are most effective in addressing VAW. Penalties for perpetrators should be commensurate.

123 Women in an Insecure World, Violence Against Women, Facts, Figures and Analysis, (DCAF, 2005), p. 97. 124 UN Doc. A/CONF.183/9. 125 Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights, E/CN.4/1996/53/Add.2, (1996). 126 Deirdre McCann, Sexual Harassment at Work: National and International Responses, (ILO, 2005). 127 Angelika Kartusch, Reference Guide for Anti-Trafficking Legislative Review, (OSCE/ODIHR, 2001).

98 6 Prosecution

6.1.3 Case Studies of Good Practices in Legislation Model laws provide an outline for the elements that should be included in effective legislation and can serve as starting points for drafting anti-violence legislation, but no governments have actually enacted such model laws wholesale. It is more useful, therefore, to examine case studies to identify how several countries have recently undergone extensive legal reform around VAW. Even in these countries, however, activists still point to areas where further reform is needed, indicating the continued and complex approach that is required to address VAW.

The Austrian experience serves as a model of a comprehensive system that prior­ Austria itizes support services in order to make it possible for survivors to seek redress through the justice system. The Austrian government supports a number of services for women survivors of violence and their children that ensure their rights to ­information, to safe housing and to empowering support.128 The adoption of strong laws is, therefore, an essential part of the system but is only one component.

Several important changes in Austrian law have contributed to increased pro­ tection for survivors and more effective prosecution of VAW cases. For instance, the Security Police Act (1991) regulates the duties of police in protecting citizens from violence, but most significantly here, it extended police protection to women victims of violence in the home. The Domestic Violence Act (1997) consists of three elements that work in combination with each other: a provision allowing the police to expel a violent person from the home for a period of 10 or 20 days; the right of the survivor to apply for a longer-term protection order through a civil process; and immediate support for victims after police intervention. Concurrent with the adoption of the Domestic Violence Act, the Austrian government established a system of Intervention Centers in each province of the country for the purpose of coordinating police and social service activities and to take a proactive approach to assisting victims. The centers are funded by the Federal Ministry of the Inte- rior and the Ministry for Women but are operated by women’s NGOs. One of the Intervention Centers’ key tasks is to assess the danger in a domestic violence situation. For this reason, when the police remove a perpetrator from the home, the removal is documented in a report that the police are required to transmit to a local Intervention Center. At this point, the center takes steps to contact the survivor to offer further support and assistance in planning for the safety of the survivor and any dependents.

Other important legal developments include reform of the Penal Code that has resulted in ex-officio prosecution of all violent acts, even misdemeanors, the develop­ment of anti-stalking legislation, and the criminalization of marital rape, female genital mutilation and forced marriage. A law also exists, in draft form, to increase sentences for repeated acts of violence. These individual legal and policy changes have proven effective since they mandate coordination between police, courts and Intervention Centers and they include proactive measures for the support of survivors.129

128 For example, the Ministry for Women funds a national toll-free hotline that is operated by the non-governmental Women’s Shelter Network. There are 30 women’s shelters throughout the country that are funded by the national and municipal government but operated as inde- pendent women’s organizations as well as 40 local and regional counseling centers that support women and girls who have survived violence. 129 Rosa Logar, Good Laws are Not Enough. Experiences from Austria in Developing a Com- prehensive Intervention System to Prevent Violence Against Women and Support Survivors, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

99 Rwanda In 2006, the Draft Law on the Prevention, Protection and Punishment of Any Gender Based Violence was adopted by general consensus in the Rwandan Parlia­ ment. While the law has not yet passed the final stage of adoption, the ­process by which it was prepared and submitted to Parliament represents a good practice in developing comprehensive legislation on VAW in post-conflict setting. The success of the Rwandan law depends greatly on women’s leadership. Indeed, the draft law is the first piece of legislation not to have been introduced by the executive. In 2005, with support from UNIFEM and UNDP, the Forum for Rwandan Women Parliamentarians (FFRP) launched a series of national consultations under the “Enhancing Protection from Gender Based Violence” project. After holding a national conference to discuss gender-based violence (GBV) and good prac- tices in international law, the women parliamentarians created a highly participa- tory process to “gather information, solicit input, and sensitize citizens as well as other lawmakers to the problem of gender-based violence.” FFRP met with stakeholders such as ministerial representatives, the national police and office of the prosecutors to gain their commitment to combating GBV. Members of Parlia- ment worked in their home districts and through field trips to speak directly with local populations and to solicit opinions about the law at the grass-roots level. They also worked closely with the National Women’s Council to convene larger groups of women to participate in information gathering sessions. The result of such work was a report that documented that more than 50% of Rwandan women had experienced violence by male partners and a similarly large number had been raped during the 1994 genocide. The report also listed recommenda- tions from the population and formed the basis of a strategic policy document, which in turn was used by the FFRP to form a consultative committee. It was this committee, working with technical advisors, that formulates the Draft Law on the Prevention, Protection and Punishment of Any Gender Based Violence. The FFRP also worked closely with male counterparts to find co-sponsors for the legislation. In 2006, the draft law entered committee without objection. At present, the draft law is awaiting amendments and adoption by the full Parliament.

The draft law is a significant piece of legislation also in its approach to GBV. The law is wide-ranging and addresses both violence and other aspects of gen- der inequal­ity, such as women’s unpaid work and dowry issues. Significantly, an ­opening note to the bill explains the impetus of the drafting process as arising from both the current situation globally, in Rwanda and the experience of the Rwandan genocide. The law consists of five sections: (1) the objectives of the law and defini- tion of terms; (2) fundamental principles for the prevention of GBV; (3) obligations of various stakeholders in preventing GBV; (4) penalties for GBV-related crimes; and (5) areas of intersection between the draft law and other penal laws.130

Spain In 2004, Spain passed the Act on Integrated Protection Measures Against ­Gender Violence, which dramatically changed how the legal system dealt with cases of violence against women. Significantly, the Act defines gender-based violence for the first time in Spanish law. While using the term “gender violence,” the law ­addresses violence against women committed by former or current ­intimate ­partners. An important aspect of the law is its focus on awareness raising, ­prevention and early detection of acts of violence. The Act establishes compre- hensive and multi-disciplinary measures for law enforcement and the judiciary and creates a government delegation on gender violence. The Act establishes

130 E. Pearson, Demonstrating Legislative Leadership: The Introduction of Rwanda’s Gender- Based Violence Bill, (The Initiative for Inclusive Security, 2008) and Gender-Based Violence Bill Passes in Rwandan Parliament, (UNIFEM, 2006), available at: http://www.unifem.org/news_events/story_detail.php?StoryID=502.

100 6 Prosecution

the responsibility for awareness raising initiatives in schools, by the media and in the healthcare system. The rights of women survivors are defined comprehen- sively, and the law guarantees their civil rights, economic rights, protects their employment status in both the public and private sectors and ensures specialized assistance, housing and legal aid.

An important feature of the law is the establishment of specialized Courts of ­Violence against Women which operate in coordination with a psycho-social team (psychologist and social worker) and a Victim Assistance Officer.

The Act is complemented by other legal reform efforts, including reform of the Penal Code and the introduction of a Protection Order for Victims of ­Domestic Violence (2003). In order to obtain a protective order, any victim of gender ­violence (defined broadly to include spouses, intimate-partners and common law ­relationships, both in current and past relationships) who feels she is in danger can apply through the police, the courts, the prosecutor’s office or through State Women’s Services Centers. A hearing must take place within 72 hours, and the examining judge determines the duration of the order. A judge may prohibit the perpetrator from having contact with the victim, in the home, at work or through means of commu- nication. In cases of high risk, the judge can order precautionary pre-trial detention of the abuser. Victims may ask for civil measures in parallel to a criminal case, such as child custody determinations, child support and living expenses. Spanish law allows the possibility of suspension or substitution of a criminal penalty in cases of VAW when the sentence is less than two years, but the perpetrator is obliged in such a case to abide by a protective order and participate in psychological treatment for aggressors.

Overall, these legal changes have had positive effects in Spain in making what was regarded as a private affair a public issue and in sending a clear message that the State takes violence against women seriously. With the enactment of the law, the police, the prosecutor’s office and judiciary have been able to better coordinate their work.131

Turkey approach to addressing VAW through the law centered on holistic reform Turkey of the Penal Code. Activists led a campaign calling for the transformation of the underlying philosophy and principles of the former code, which “constructed women’s bodies and sexuality as belonging to their families, fathers, husbands and society.” The resulting amendments, in 2004, reformulated how the law deals with sexual crimes, including the criminalization of marital rape and customary practices, such as honor-based crimes and the abduction of women. The law also eliminates discrimination against non-virgin and unmarried women and crimi­ nalizes sexual harassment in the workplace.

Turkey has also enacted specific legal protections for victims of VAW, such as a law establishing protection orders, adopted in 1998. Under the law, all women victims of violence and others who have observed the violence can apply directly to the police or the court for a protection order. Perpetrators, against whom an order can be enforced, are defined broadly to include all family members, and partners, ­living

131 Carmen de la Fuente Méndez, Spanish Legislation on Violence against Women: Challenges and Facts, Expert Paper presented at UN Expert Group Meeting on good practices in legisla- tion on violence against women, May 2008 and Sonia Chirinos, Impacts of the Development of the Spanish Procedural System on the Effectiveness of Prosecuting Violence Against Women, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

101 together. A protective order is limited to 6 months, and its violation can result in imprisonment from 3 to 6 months. The office of the Public Prosecutor monitors compliance with the order through the police.132

6.1.4 Action Plans Government are increasingly moving from developing legislation that addresses forms of VAW to drafting and implementing plans of action, which are public ­policies for advancing women’s rights more broadly.133 While these plans do not ­create enforceable laws, they are formally adopted strategies that serve as a ­framework for government action. Action plans can describe the functions of ­various ministries and agencies, set indicators, describe prevention activities, ­develop training programs, set up protection services and delineate the respon- sible agencies, which can include both within the government and NGOs, and allocate funds from the State budget. There are many examples of action plans, some at the national level which address all forms of violence against women, some national action plans which address particular types of violence, as well as sectoral action plans. UNIFEM has highlighted the experiences of two countries in creating national action plans. In Morocco, a National Action Plan to combat gender-based violence was developed through consultations with around 200 stakeholders, including women survivors of violence, representatives of the criminal justice system, healthcare providers, educators and women’s NGOs. The plan has seven broad sections on: legislative reform, support for survivors of violence (legal, medical, psychological, socio- economic), infrastructure support for survivors, awareness raising, research and partnership building, training for police and policy developments. The action plan was tested in two pilot regions before being adopted at the national level. 134 In Georgia, the State Commission on Elaboration of State Policy for the Advance- ment of Women developed a national Action Plan on Combating Violence Against Women for 2000-2002. The plan instructed the Ministry of Internal Affairs and the Prosecutor’s Office to collect data on violence against women, to develop a ­registry of domestic violence cases and to conduct prevention work. The plan also included mandates to improve research into VAW, to inform the public about ­domestic violence, to develop programs for perpetrators, to uncover data on sexual harassment in the workplace, to combat ethnic violence against women and girls and to prevent and eliminate trafficking in women. The legislative and executive bodies are responsible for executing the Action Plan while working with NGOs, trade unions and mass media outlets.135

Germany: In 2007, the German Federal Government approved the second Action Plan to combat violence against women, updating the first plan approved in 1999. The 2nd Action Plan to new Action Plan is not only setting goals and targets to combat violence against combat violence women on a national basis, but addresses the issue also in the context of inter- against women national co-operation within the European Union, the Council of Europe, and the United Nations. The Action Plan contains various references to UNSCR 1325.

132 Pinar Ilkkaracan and Liz Ercevik Amado, Good Practices in Legislation on Violence against Women in Turkey and Problems of Implementation, Expert Paper presented at UN Expert Group Meeting on good practices in legislation on violence against women, May 2008. 133 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 52. 134 Ibid., p. 55. 135 Ibid., p. 54.

102 6 Prosecution

The second Action Plan has been drafted on the basis of the results of a compre- hensive study evaluating the extent, background and consequences of violence against women in Germany. For instance, one of the conclusions of the report was that migrant women are on average more often victims of violence than German women. Thus, the Action Plan includes new actions that will specifically target migrant women, for example offering services in different languages, as well as addressing special forms of violence against migrant women, such as forced marriages.

For more information on the Action plan (only available in German): http://www.bmfsfj.de/bmfsfj/generator/BMFSFJ/Service/Publikationen/ publikationen,did=100962.html

A number of countries136 have drafted National Action Plans to implement UN Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security, all of which include specific measures on combating and responding to VAW, with a focus on rape and sexual exploitation.

The UN International Research and Training Institute for the Advancement of Securing Equality, Women (UN-INSTRAW) has published a guide to the preparation of action plans to implement UNSCR 1325, Securing Equality, Engendering Peace: A Guide Engendering to Policy on Planning on Women, Peace and Security (2006). The Guide can be Peace: A Guide ­accessed from: http://www.un-instraw.org/en/gps/general/implementation- to Policy on of-un-scr-1325.html Planning on Women, Peace and Security

Type of VAW addressed: Domestic Violence Violence Against Approach and major goals: The overall goal of the Violence Against Women – No Women – Longer A Family Issue (2006-2008) project was to support the implementation of No Longer a new law on domestic violence in Albania. The project worked to strengthen the A Family Issue capacities of Albanian organizations at the national, local and community level to coordinate how they address domestic violence. A critical part of the project was the formalization of a National Strategy and Action Plan on Domestic Violence through a participatory process among government and non-government organi- zations. The project also addressed several other critical areas: the introduction of new forms of assistance for DV victims, capacity-building for law enforcement and awareness raising for the general public.

Activities undertaken/how the project works: The project was implemented by UNDP Albania in close co-operation with Albanian central and local government bodies, women’s NGOs, media outlets and international organizations (UNIFEM, UNFPA, UNICEF, IOM), in three interrelated components. The first component in- cluded a policy review of the legal and social protections for women experiencing DV, support for the creation of a National Strategy and Action Plan and institutional

136 To date, Austria, Belgium, Denmark, Finland, Iceland, Liberia, Norway, Spain, Sweden, Switzerland, Netherlands and the United Kingdom. Plans can be found under: http://www.un-instraw.org/en/gps/general/implementation-of-un-scr-1325.html

103 capacity building for the Albanian Ministry of Labor, Social Affairs and Equal Op- portunities (at the national and local level). In order to further implementation of the law, UNDP also facilitated a partnership between the Ministry of Health and Ministry of the Interior to draft guidance on reporting DV cases. The other two components of the project enhanced the work of the first and focused on ­improving law enforcement response and assistance to DV victims at the grass-roots level (working with the Ministry of Interior and a network of women’s NGOs) and aware- ness raising to prevent DV and change societal attitudes by using empowerment programs in schools.

Geographic focus: Six regions of Albania

Materials, products, outcomes: During the course of the project, a National Strategy on Gender Equality and Domestic Violence for 2007-2010 was drafted; trainings were conducted for civil servants and police staff; students took part in public campaigns (such as for the 16 Days of Action) and art projects against VAW. In addition, UNDP and UNICEF are providing technical and financial support to the National Institute of Statistics to conduct a household survey of the prevalence and impact of DV in Albania. The survey results will form the first database of its kind in the country and will be used to refine DV laws, policies and services to improve their effectiveness.

Funding information: The project budget was approximately $275,000 USD, jointly funded by the Japan Women-in-development Fund and UNDP Albania.

Implementing organization: UNDP Albania Rr. Lekë Dukagjini P. 11/1, Kati 5, A1 Tirana, Albania

Project Manager: Emira Shkurti CS Focal Point: Entela Lako Tel.: +355 4 2271 957 Tel.: +355 4 2276 614 E-mail: emira.shkurti@undp.org E-mail: entela.lako@undp.org

For more information: http://www.undp.org.al/index.php?page=projects/project&id=105

6.1.5 Codes of Conduct and Internal Policies In addition to formally adopted laws, codes of conduct and other policies that regulate the response of a particular sector have proven effective. While such policies are not legislated, they can function as “laws” internal to a particular institution. Protocols and procedures are methods to translate legal protections into concrete responses. A great deal of attention has been given to establishing operating procedures among the police, for example, giving police the power to arrest perpetrators of domestic violence upon a reasonable suspicion, mandatory reporting to superior officers and the requirement that police provide survivors with information about protection services.137 The OSCE and other international organisations have developed Codes of Conduct which set standards of personal and professional conduct while on and off duty. For example, the OSCE’s Code of

137 Policy briefing paper: Gender Sensitive Police Reform in Post Conflict Societies, (UNIFEM and UNDP, 2007), p. 6.

104 6 Prosecution

Conduct prohibits all forms of discrimination on the basis of sex as well as affilia­ tion with anyone who is suspected of being involved in any activity that violates national or international law or human rights standards, including an affiliation with anyone suspected of being engaging in the trafficking of human beings.

Type of VAW addressed: Gender-based violence and sexual exploitation Code of Conduct Approach and major goals: In 2001, after receiving reports on sexual ­misconduct Implementation committed by humanitarian and peacekeeping forces in West Africa, the UN Project Depart­ment of Peacekeeping Operations (DPKO) undertook a project to develop a code of conduct for the UN Mission to Burundi in an effort to prevent violations from taking place. The DPKO, working with the UN Mission to Burundi, took a proactive approach in establishing clear rules and guidance, following Para. 6 of UNSCR 1325 that establishes the need to provide training, guidance and materials on the protection, rights and the particular needs of women.

Activities undertaken/how the project works: The DPKO first appointed a staff person with specific experience in GBV issues as the Chief of the Code of Conduct Union at the mission. Early in the project, the head of the mission established clear rules for UN soldiers and ensured that both the media and the local population were familiar with these rules. The Code of Conduct unit, working closely with other related units in the mission, such as child protection, human rights and gender, then developed policies and procedures for addressing sexual exploitation and sexual harassment. The code also created civilian and military focal points where abuse or suspicion of abuse could be reported and a procedure for the confidential handling of such reports. Under the new policies, all staff members of the mission would be briefed on the code of conduct and would be asked to commit to them in writing. The Chief of the unit conducted trainings, briefings and follow-up meetings on the new code of conduct.

It was noted that enforcing the code of conduct proved particularly challenging due to the fact that troop contributing countries have disciplinary responsibility and power. Therefore, “if a specific force commander does not take seriously an incident or allegation, there is no guarantee of disciplinary action to individual soldiers.” This challenge was addressed, however, by appointing the GBV advisor to a senior position in the mission, granting the Code of Conduct Unit the ­necessary status to undertake high-level advocacy with military leaders and all divisions of the peacekeeping forces. At the same time, the head of the mission expressed a clear commitment to discipline and even court martial for commanders who violated, ignored or failed to fully enforce the code of conduct.

Geographic focus: Peacekeeping forces in Burundi but, within the project, interest was expressed in training for regular army units.

Materials, products, outcomes: A website devoted to the 2005 Nairobi conference on Enhancing Protection from Gender-Based Violence in Populations Affected by Armed Conflict includes links to policy materials that regulate the conduct of UN personnel. Developed by the Inter-Agency Standing Committee Task Force on Protection from Sexual Exploitation and Abuse, these materials include ­briefings on prohibited acts of sexual exploitation, model complaint forms and terms of reference for in-country focal points. Materials are available at http://www.wom- enwarpeace.org/node/953#code.

Funding information: United Nations

Implementing organization: United Nations Department of Peacekeeping Operations (UNDPKO)

105 For more information: Enhancing Protection from Gender-Based Violence in Popu- lations Affected by Armed Conflict, Final Conference Report, UNICEF/UNIFEM (2005) available at http://www.womenwarpeace.org/node/953#code.

Codes of conduct have also proven highly valuable in cases where legislation is lacking, for example on the issue of sexual harassment in the workplace. Rather than adopting legislation, the South African government developed the Code of good practice on the handling of sexual harassment cases in co-operation with employers’ and workers’ organizations and community groups within the National Economic Development and Labour Council.138 Although such a code of conduct is not legally binding, they have had significant influence on employers and in improving workplace policies and procedures. In Malaysia, for example, around 100 companies have adopted policies and established complaints mechanisms in line with a government-issued code of practice on sexual harassment. In the U.S., courts routinely take into consideration the guidelines issued by the federal Equal Employment Opportunities Commission on sexual harassment.139

OSCE Code The OSCE participating States approved a Code of Conduct to regulate and ­enhance co-operation on security issues. The Code confirms the notion of security of Conduct of as a comprehensive concept that is related to maintaining peace and respect for politico-military human rights and fundamental freedoms for all without distinction on the basis aspects of of race, sex, language or religion. Participating States also agreed to report on an security annual basis to the OSCE Secretariat on the steps taken toward implementation of the Code. For this purpose, a questionnaire was developed and updated in April 2009 which covers several topics, including the implementation of interna- tional humanitarian law. A number of delegations140 declared their intention to expand the scope of their replies to the questionnaire by including information on women, peace and security and on elements included in the OSCE Ministerial Council Decisions related to the Action Plan for the Promotion of Gender ­Equality and on Women in Conflict Prevention, Crisis Management and Post-Conflict ­Rehabilitation.

6.2 Specialized Divisions and Responses Parallel to the development of dedicated laws and procedures to address violence against women, it is now seen as a good practice for States to develop specific agencies or institutions that are devoted to addressing VAW. Such specialized agencies, for example police units or dedicated courts, can improve the overall protection of victims’ rights and can improve the effectiveness of prosecution efforts. The importance of such institutions dedicated to VAW is illustrated by an ­example from Kosovo/UNMIK. In 2002, the Department of Justice created the ­Victims’ Advocacy and Assistance Unit (VAAU) to “integrate the interests of vic- tims into the justice system and to ensure that victims receive needed assistance

138 Deirdre McCann, Sexual Harassment at Work: National and International Responses, (ILO, 2005), p. 33. 139 Ibid., p. 34. 140 Canada, the Czech Republic, Denmark, Estonia, Finland, Germany, Iceland, Ireland, Latvia, Lithuania, the Netherlands, Norway, Portugal, Slovakia, Sweden, Switzerland and the United Kingdom.

106 6 Prosecution

to ­participate in the justice process.”141 While assistance through the Victims’ ­Advocacy and Assistance Unit is not limited to victims of VAW, it was recognized from the beginning that this group were among the most vulnerable, and the VAAU ­collaborates with a network of Victims’ Advocates who specialize in gender-based crimes. Indeed, since its creation, the unit has assisted thousands of victims, the majority involved in cases that concern domestic violence, sexual assault or human trafficking. The work of the VAAU consists of providing policy advice, conducting training on victims’ advocacy, providing assistance and support to victims ­involved in the legal process, as well as referrals. Victims can receive comprehensive ­legal assistance, psychological and medical support, ­interpretation, educational ­assistance and shelter through an Interim Secure Facility. Since 2005, the VAAU has collaborated with the Post and Telecommunication of Kosovo to run a toll-free “HelpLine” specifically for victims of gender-based violence, as a complement to the unit’s existing victim hotline.142

6.2.1 Police Units Specialized police units for dealing with various forms of VAW have been ­established in a number of countries. There is some lack of consensus about whether dedicated police units should be staffed only by women. Particularly in countries where the police and security forces are male-dominated, the creation of all-female unit may have the unintended effect of trivializing or marginalizing the issue of VAW. There is, however, agreement that dedicating specially trained police to work exclusively on VAW cases is a good practice. Many of the existing special police units or police stations are “staffed primarily by female officers in order to provide an environment where women may feel more comfortable in reporting and be assured that their reports will be properly handled.”143 Such units can be particularly effective when they collaborate on VAW cases in a team with other professionals, such as healthcare workers, social workers and legal ­specialists. In countries, such as India and the United Kingdom, where such specialized police units have been operating for a number of years, there have been significant increases in the numbers of women reporting violence as well as higher arrest, prosecution and conviction rates.144

In 2008, the Centro de Planificación y Estudios Sociales (Center for Planning and Regional Social Studies, CEPLAES) published a comprehensive study of women’s police ­stations in four Latin American countries, Brazil, Ecuador, Nicaragua and Peru. Mapping Study of Latin America was the first region in the world to institute women’s police ­stations Women’s Police on a wide scale. As many have already been operating for 25 years, an analysis Stations in Latin of how these police stations are working in practice can offer useful insights into America their creation and also their effectiveness in addressing VAW. While the report focuses on Latin American, it contains useful information about the context in which women’s police stations operate, key aspects of their scope and mandate, the co-operation with social service networks and impact of such police stations, with a focus on improving women’s access to justice and the quality of the ­services provided. The report can be accessed from: http://www.ceplaes.org.ec/Acceso- Justicia/.

141 Gender-Based Violence in Kosovo: A Case Study, (UNFPA, 2005), p. 12. 142 Toll-free ‘HelpLine’ for Victims of Human Trafficking, Press Release, 18 August 2005, UNMIK, available at: http://www.stopvaw.org/Toll-free_HelpLine_for_Victims_of_Human_Trafficking.html 143 T. Denham, Police Reform and Gender, from Gender and Security Sector Reform Toolkit, (UN-INSTRAW/DCAF/OSCE, 2003), p. 15. 144 Ibid.

107 There are challenges to creating effective specialized police units. They should be supported by the leadership and integrated into the central police structure. Such units should be governed by clear policies and procedures and ensure regular training for the staff. UNIFEM has worked extensively with Indian authorities to ­develop and replicate Special Cells for Women and Girls within the police. In scaling up the project, it was important that a formal partnership was established through a Memorandum of Understanding between UNIFEM, the local State Government (through the State Police), the Department of Women and Child and the initiator of the project, the Tata Institute of Social Sciences.145 The Special Cells are ­providing integrated support to victims of violence, including legal advice in registering criminal complaints, trauma counseling and referrals to support services.

Domestic Type of VAW addressed: Domestic Violence Violence Approach and major goals: In 2004, the Kosovo Police Service initiated reform Investigation of the police structure and staffing to more effectively respond to DV cases. The Units police service created the position Regional Domestic Violence Coordinators and Primary Domestic Violence Investigators. Each police station has two Domestic Violence Investigators on staff, most often a women and a man, who comprise Domestic Violence Investigation Units. These specialized officers respond to and investigate all reports of domestic violence.

Activities undertaken/how the project works: Kosovo police officers are required to attend training on gender issues, domestic violence issues and procedures for handling such cases, human trafficking and human rights. Through the ­“Enhancing Response” program, the OSCE also provided specific training on ­procedural ­issues in domestic violence courses to over 7,000 officers in 2004. The officers of the ­Domestic Violence Investigation Units follow special procedures in responding to DV reports. For example, the police are trained to secure the location of the incident, confiscate weapons, separate the abuser and victim, take evidence at the scene, interview the parties and witnesses at the scene, to arrest the abuser and to take the victim for medical attention or to a shelter if she agrees. In addition, the Domestic Violence Investigators work with the prosecutor’s office on protection orders and are charged to make arrests if such orders are violated.

Geographic focus: Kosovo/UNMIK

Materials, products, outcomes: In addition to the creation of the specialized units described above, the Kosovo Police Service use regional and national-level ­electronic databases to monitor gender-based violence. Anecdotal information from a study of GBV in Kosovo/UNMIK suggests that Kosovo police officers have become better at communicating with survivors of violence and that local service providers generally value the work of the Domestic Violence Units.

Funding information: Funded by UNMIK, Kosovo budget and OSCE

Implementing organization: Kosovo Police Service http://www.kosovopolice.com/english/index_english.html

Training implemented by: OSCE Mission in Kosovo Tel.: +381 38 500 162; +381 38 240 100

145 Forging New Partnerships among Government, an Academic Institution and the UN System, UNIFEM, available at http://www.unifem.org.in/Human%20Rights%20link%204.htm.

108 6 Prosecution

Fax: +381 38 240 711 http://www.osce.org/kosovo/

For more information: Exploratory Research on the Extent of Gender-Based ­ iolence in Kosova and Its Impact on Women’s Reproductive Health, The Kosova V Women’s Network, (2008) available at http://www.unfpakos.org/pub.htm

Type of VAW addressed: Domestic Violence Domestic Approach and major goals: The Russian NGO Sodeistvie (Assistance) provides Violence support for women through a hotline and crisis counseling services and has Prevention ­undertaken several projects to improve the response to VAW at the local level. Centers In 2005, the organization initiated the Co-operation project that put into place a model for improving interactions between law enforcement agencies and NGOs. The project aimed to develop innovative approaches to address gender-based violence through coordination of law enforcement organs, courts, social services and non-governmental organizations. In the second year of the project, model Domestic Violence Prevention Centers were piloted in three police districts of the city, with the goal to strengthen the capacities of the police and to disseminate lessons learned.

Activities undertaken/how the project works: Within the Co-operation project, Sodeistvie worked closely with local community police, those who are responsible for patrolling specific city districts in Russia. They are the police officers most likely to be aware of or respond to cases of family violence. The NGO collaborated with the police to create Domestic Violence Prevention Centers in each district of the city of Chelyabinsk and in 4 neighboring cities of the region. The centers consist of a dedicated space in each police station with informational stands about DV, including posters and brochures produced by the NGO on steps to take in cases of domestic violence. Sodeistvie provided training to the police to sensitize them to the needs of DV survivors and to give the officers tool to provide victims and their families with referrals to support services. Through the training sessions, the police were introduced to models of police response used in other Russian cities and abroad. The NGO also assisted the police to purchase much needed equipment, such as computers.

Geographic focus: Chelyabinsk, Russia

Materials, products, outcomes: Sodeistvie produced information stands that are located in the Domestic Violence Prevention Centers and regularly provide ­up-dated materials that citizens and police can use in cases of domestic violence. In 2007, the NGO organized a regional conference at which police from the Urals Region of Russia shared their experiences working on the project. Several noted that since the introduction of the Domestic Violence Prevention Centers, people had come forward to seek information and were speaking more openly about ­incidents of violence. The police were able to make referrals to NGOs that ­provide psychological and legal counseling. The police also expressed an interest in ­placing 2-3 dedicated staff members at each center to focus on DV prevention. Finally, the project’s overall focus on collaboration may have also influenced the opening of the city’s first municipally supported Crisis Center in 2007, a project in which NGOs have played an important role.

Funding information: The project has been supported by a Democracy Commis- sion grant from U.S. Embassy/ Russia as well as grants from local and Federal Public Chambers, a Russian governmental institution which supports civil society initiatives.

109 Implementing organization: Sodeistvie Prospekt Lenina 61B, office 15 Chelyabinsk 454091 Russia Tel.: +8 (351) 264-01-95 Tel./Fax: +8 (351) 265-35-02 E-mail: sodeistvie@chel.surnet.ru www.gender4.ru

For more information: http://www.gender74.ru/ (Russian language only)

6.2.2 Courts While specialized police departments contribute to greater reporting of VAW cases, dedicated courts greatly improve the efficiency of prosecuting such cases, relieve the burden on victims and improve convictions. Most initiatives to develop spe­ cialized courts have focused on the problem of domestic violence and specifically in integrating the legal procedure, both criminal and civil, with support services. A model for an Integrated Domestic Violence Court that was developed in the U.S., and similar models for dedicated domestic violence courts have been established in Australia, Canada and the United Kingdom. In fact, the United Kingdom initiated a Specialist Domestic Violence Court Program in 2006 concurrent with publishing a National Resource Manual that outlines the recommended core components for such a specialist court. There are currently 98 accredited Specialist Domestic ­Violence Courts in the U.K. A resource manual for developing specialist courts, good practice examples from the U.K. and sample data collection forms are ­available from the Home Office website.146

Spanish Gender An important provision of the Spanish Act on Integrated Protection Measures Against Gender Violence is the creation of specialized Gender Violence Courts, Violence Courts which have combined criminal and civil jurisdiction. While the law originally called for the creation of 17 such courts in Spain, there are now 83 courts dedicated to gender violence operating in Spain and another 375 courts that deal extensively with gender violence, but not exclusively. The overarching goal of the new court system is to provide victims with immediate, complete and effective protection. The Gender Violence Courts have combined jurisdiction and hear both criminal and civil cases, generally aspects of family law. This particular provision was contro­ versial when the law was being enacted since it was viewed as contravening a trend in Spain toward specialized and not general jurisdiction courts. However, advocates of the law point out that the aim of the new legislation was to create procedures that would be the most helpful to victims if they decide to use the law for protection.147

146 http://www.homeoffice.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/domestic-violence/. 147 Sonia Chirinos, Impacts of the Development of the Spanish Procedural System on the Effectiveness of Prosecuting Violence Against Women, Presentation at Experts’ Seminar on Innovative Approaches to Combating Violence Against Women, organized by the Gender Section, OSCE Secretariat, October 2008 (Seminar materials available at http://www.osce.org/ gender/item_6_32383.html).

110 6 Prosecution

6.2.3 Truth and Reconciliation Commissions Transitional justice refers to varied approaches to address widespread human rights violations, most often in countries that are in transition from conflict to peace and respect for the rule of law. Transitional justice may be used in parallel with traditional courts or with non-judicial approaches. Truth telling initiatives, for example, can be particularly well suited to addressing violence against women. “Truth commissions are based on a conciliatory rather than adversarial approach, and therefore are more likely to encourage individual victims to come forward and relate their stories: especially, theoretically, women victims or victims of gender- based violence.”148 Truth and Reconciliation Commissions, in particular, have been used when formal criminal legal proceedings proved inadequate to address VAW. Truth and reconciliation commissions, in such countries as Colombia, East Timor, Peru, Sierra Leone and South Africa, have provided “opportunities to give women voice, but also to ensure that this voice transcends and reaches the public… and to render women’s sexual violence explicit.”149

The Gender Program of the International Center for Transitional Justice (ICTJ) Truth has developed an operational handbook on developing truth commissions that ­address gender issues and to improve “how transitional justice processes can Commissions better ­engage with women survivors seeking justice and acknowledgment.” The and Gender: guide, Truth Commissions and Gender: Principles, Policies, and Procedures, is Principles, ­intended for those involved in setting up and administering truth commissions. The Policies, and guide provides detailed information and recommendations for addressing ­wgender ­issues at each stage of a truth commission’s work, which includes ­recruiting staff, Procedures training drafting mandates, developing operating procedures, planning hearings, undertaking investigation and writing reports. This resource draws on lessons learned from the experiences of truth commissions around the world and makes use of critical analysis by victim’s groups, women’s groups and other activists. The guide can be accessed from: http://www.ictj.org/en/news/pubs/index.html.

6.3 Capacity-Building for Criminal Justice Professionals and Peacekeeping Forces Simply enacting strong legislation or specialized divisions that respond to violence against women is not sufficient. Laws must also be implemented properly and consis­tently by staff that has received proper training. It has been observed that even with good laws, those who implement the laws can impact a women’s ability to ­access justice by the way in which they carry out their functions. Capacity-building for those professionals who have responsibility to address VAW is an important part of a State’s obligation to fully investigate, prosecute and punish violence against women. Practice has also shown that some of the most promising ­initiatives are those in which women’s organizations work closely with police, judges or prosecutors to develop and carry out training programs and reference materials for working with victims of violence against women. NGOs play a critical role in offering the perspective of women who have experienced violence, by explaining the dynamics of VAW in professional terms and making connections between the needs of victims and the duties of criminal justice professionals.

148 Romi Sigdworth, Gender-Based Violence in Transition, (Centre for the Study of Violence and Reconciliation, 2008), p.16. 149 S. Quast, Justice Reform and Gender, from Gender and Security Sector Reform Toolkit, (UN-INSTRAW/DCAF/OSCE, 2003), p. 24.

111 Capacity-building that improves the functions of criminal justice ­professionals, such as police and judges, also serves as an important preventive measure. When these professionals are given the skills to recognize early signs of violence, they can respond in a timely and appropriate manner to prevent escalation. Capacity- building has also been used effectively with peacekeeping and security forces; generally such training is organized around mainstreaming gender concerns into peacekeeping operations.

Gender Resource The UN Peacekeeping Best Practices Unit and the Department of Peacekeeping Operations developed the Gender Resource Package for Peacekeeping Operations Package for (2004), a guide that acknowledges the differing impact conflict has on men and Peacekeeping women and the importance that peacekeepers are aware of, but do not reinforce, Operations past discrimination and social inequities. The guide highlights key gender issues in each functional area of peacekeeping operations and provides practical tools for planning and implementing gender issues into mission policies and activities. Significantly, this resource directs attention to gender-based violence as an area of critical concern for all peacekeeping personnel, civilian and military, UN ­political missions and NGO partners working in conflict and post-conflict settings. The guide can be accessed from: http://pbpu.unlb.org/pbps/Pages/Public/viewprimarydoc.aspx?docid=449.

6.3.1 Training Approaches to effective training programs are numerous. Training can be ­conducted as part of basic training, such as in police academies or as profes- sional development or in-service courses for practitioners with work experience. In either case, a critical factor is that the courses become part of a routine system of education in order to reach entering professionals and to reaffirm messages with those who are practicing. The content of such courses can also vary, but in general they should strive to cover a broad range of topics on violence against women and also on related legal matters (for example, child custody determinations, housing and division of property, compensation and economic support for victims). They should address any stereotypes held by the specific groups of criminal justice professionals and provide the trainees with a greater understanding of the victim’s experiences and needs. In addition to the goal of improving the legal system response to ­violence against women, specific training can also have the effect of building trust between the community and the police,150 or even the legal system as a whole. This is especially the case with minority communities or in countries where there is a history of fear and distrust of the police and skepticism about the fairness of the legal system.

Program on Pre- Type of VAW addressed: Domestic violence venting and Com- Approach and major goals: Since 2000, the Democratization Department of ODIHR/ bating Domestic OSCE has been conducting a program in Armenia, Azerbaijan, Georgia and Ukraine Violence to sensitize law enforcement to the problem of domestic violence, to build the capacity of law enforcement agencies to play an effective role in preventing and

150 Domestic Violence in Europe and Eurasia, (USAID, 2006), p. 6.

112 6 Prosecution

combating VAW, and to promote co-operation between law enforcement bodies and NGOs on strategies and measures to combat such crimes.

Activities undertaken/how the project works: Through a special training program, designed in co-operation with the Austrian Federal Police, law enforcement agen- cies (police, prosecutors and judges) in the South Caucasus and Ukraine learn about international standards and commitments on combating domestic violence and best practices. The trainings provide an opportunity to discuss possible solu- tions to improve the work and organization of the law enforcement structures in combating domestic violence. The program also facilitates the establishment of co-operation mechanisms among law enforcement structures and between law enforcement and local NGOs. Civil society representatives conduct or participate in the trainings and provide information about the dynamics of domestic violence, how to work with victims, data collection and possible joint efforts in combating the problem.

Geographic focus: Armenia, Azerbaijan, Georgia and Ukraine

Materials, products, outcomes: The program has resulted in the institutionaliza- tion of the police training curricula on preventing and combating domestic vio- lence at the national level in co-operation with local NGOs (Azerbaijan, Georgia, and Ukraine). Other outcomes include the development of draft legislation and/or amendments to the legislative framework on domestic violence (Armenia, Azerbai- jan, Georgia, and Ukraine) and contributing to the creation of shelters (Georgia).

Funding information: Funded through OSCE/ODIHR and implemented together with national partners.

Implementing organization: OSCE Office for Democratic Institutions and Human Rights (ODIHR) Aleje Ujazdowskie 19 00-557 Warsaw Poland Tel.: +48 22 520 06 00 Fax: +48 22 520 06 05 E-mail can be sent via the website: http://www.osce.org/odihr/contacts.html

For more information: http://www.osce.org/item/27443.html

Type of VAW addressed: All forms of VAW The VIP Guide: Approach and major goals: In 2001, the Child and Woman Abuse Studies Unit at Violence Against the London Metropolitan University created a self-guided training tool for police, Women and known as the VIP Guide. The guide addresses the three aspects of police work Children – Vision, that can transform how the law enforcement system responds to VAW: vision, Innovation and innovation and professionalism. The guide is both an awareness raising tool for police officers and resource for police trainers. Professionalism in Policing Activities undertaken/how the project works: The VIP Guide is designed for use by police in self-directed study, and it provides police with the information they need when encountering different forms of VAW (domestic violence, stalk- ing, rape, trafficking, honor crimes and sexual harassment). The Guide consists of background information, case studies, and good practices on responding to the various forms of VAW and activities and quizzes for further reflection. Also included are positive examples of interagency work and tools for risk assessment and safety planning for use with victims.

113 Geographic focus: Europe

Materials, products, outcomes: Versions of the VIP Guide exist in English, ­ lbanian, Romanian, Russian and Turkish. The English version can be ordered A from the Child and Woman Abuse Studies Unit and others can be downloaded from the Council of Europe Police and Human Rights Program website.

Funding information: Funded by the Council of Europe

Implementing organization: Child and Woman Abuse Studies Unit London Metropolitan University Ladbroke House, 62-66 Highbury Grove London N5 2AD United Kingdom Tel.: +44 (0)20 7133 5014 Fax: +44 (0)20 7133 5026 E-mail: cwasu@londonmet.ac.uk

For more information: Child and Woman Abuse Studies Unit: www.cwasu.org VIP Guide from the Council of Europe Police and Human Rights Program: http:// www.coe.int/t/e/human_rights/police/2._publications/2.2_VIP_Guide/index. asp#TopOfPage

Gender & Peace- The Gender & Peacekeeping Training Course, developed by Canadian Depart- ment of Foreign Affairs and International Trade (DFAIT) and UK Department keeping Training for International Development (DFID) in 2002, is an online resource for a 3-day Course ­training on how to incorporate gender concerns into Peace and Support Operations. The website offers 8 separate training modules for instructors and participants. Each module consists of learning goals, readings, handouts and exercise notes. The course in its entirely provides background information on the importance of mainstreaming gender as well as tools for taking gender into consideration as a part of humanitarian law, during peace support operations and in the post- conflict period. The impact and role of gender-based violence is included within the modules. The training program can be accessed from: http://www.genderandpeacekeeping.org/.

6.3.2 Manuals, Guides, Handbooks, Protocols Written guidance for criminal justice professionals is a very effective means of providing support and recommendations that can be used in a concrete situation of VAW. Such materials can include desk references and manuals that are ­developed and used with training courses. A common characteristic shared by such effective materials is that they streamline processes for dealing with cases of VAW, are ­arranged in a straightforward and useful way and provide concrete references and answers. While academic articles and legal analysis may be very useful to improve understanding of VAW overall, the idea behind the materials described here is that they are tools to help simplify the daily operations of professionals who deal with cases of violence against women.

114 6 Prosecution

Type of VAW addressed: Domestic Violence Women’s Access Approach and major goals: After lobbying by citizens and pressure from interna- to Justice Project tional organizations, Albania passed a law on preventing and reducing domestic violence in 2007. The courts play an essential role in addressing DV since the law establishes their power to grant protection orders. In 2007, the OSCE Presence in Albania initiated the Women’s Access to Justice Project (WAJP) with the overall goal of improving the effectiveness of the justice system. The project aimed to raise awareness of the law among legal and justice professionals, civil society and the public in order to enhance justice for victims of DV, to provide them with protection and ensure prosecution of perpetrators.

Activities undertaken/how the project works: The primary activities of the project targeted government officials and members of law enforcement and the judiciary. Several hundred judges, prosecutors, police, bailiffs and lawyers were trained in the legal remedies provided by the law. The OSCE published a handbook for using the DV law and distributed it widely among legal professionals, healthcare workers and NGOs. Additionally an expert working in close co-operation with Albanian legal professionals created a manual to provide guidance to judges and court person­nel, a benchbook. The benchbook provides information on the ­characteristics of domestic violence as well as technical guidance on the procedure for ­issuing ­protective orders, evidentiary issues and the role of the court in preventing ­domestic violence. The benchbook includes annexes with sample petitions for protection orders and other court documents. Pre-printed protection order forms (sample petitions and decisions) were distributed widely to legal professionals, service providers and the general public and have since been used extensively by other organizations in Albania and abroad. Additionally, a large number of brochures and posters were used to raise awareness generally of the problem of DV.

Geographic focus: Albania

Materials, products, outcomes: While no formal evaluation has been undertaken, there has been an overall increase in knowledge about DV and specifically in how to access legal remedies. NGOs who received training on the law are now ­providing low-cost legal assistance. Anecdotal evidence also suggests that judges in the Tirana District court are regularly using the benchbook in order to better ­understand, interpret and apply the DV law. Judges have also incorporated a “script” for protection order hearings, included as an appendix to the benchbook, in their daily work. The Magistrate School, which provides education to both future and sitting judges, has incorporated the benchbook into courses on family law.

The Albanian Judicial Benchbook on Protection Orders and Seeking Protection from Domestic Violence – A handbook, copies of the petition for a protective ­order, court decisions and several other information materials can all be accessed in English or Albanian, from the OSCE website: http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true&limit=10&grp=404

Funding information: Funding provided by OSCE Presence in Albania (OSCE PiA) and USAID Women’s Legal Rights Initiative.

Implementing organization: OSCE Presence in Albania Sheraton Tirana Hotel & Towers, 1st Floor, Sheshi “Italia” Tirana Albania Tel.: +355 4 223 59 93 Fax: +355 4 223 59 94

115 For more information: http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true &limit=10&grp=404

The Greenbook Type of VAW addressed: Domestic Violence and Child Abuse Initiative Approach and major goals: In 1999, the U.S. National Council of Juvenile and Family Court Judges (INCJFCJ) created a guidebook, Effective Interventions in Domestic Violence and Child Maltreatment Cases: Guidelines for Policy and Practice, to improve how family courts and domestic violence and child welfare service providers interact and work together to more effectively serve families experiencing violence. The INCJFCJ was responding to a specific problem in the U.S. Although in around half of all cases of child maltreatment, the mother is also a victim of domestic violence, the intersection between these two forms of abuse is often missed by the legal and social services systems. Non-abusive mothers are often blamed for the abuse of their children and perpetrators are not held accountable. The guidebook is designed to strengthen the capacity of courts, child protective services and domestic violence service providers to address the co-occurrence of violence against women and children.

Activities undertaken/how the project works: The Family Violence Depart- ment of the National Council of Juvenile and Family Court Judges convened a ­number of family court judges and experts on child abuse and domestic violence to ­develop this guide, commonly called the “Greenbook” due to the color of its cover. The guide provides “a comprehensive set of responses designed to eliminate or ­decrease the enormous risks that battered mothers, caseworkers and judges must take on behalf of children.” Through a Federal initiative, the Greenbook was launched in parallel with the roll-out of a program in six communities to develop “Collaborations to Address Domestic Violence and Child Maltreatment.” The communities received funding for 7 years and were required to implement the Greenbook guidelines. While the guidelines describe a number of different institutions and agencies which work collaboratively to enhance the safety of women and children, many of the communities included a large group of stake- holders, for example, law enforcement, probation and parole, prosecutors, health care providers, children’s advocates, mental health providers, domestic violence survivors, and other community groups. The larger Federal initiative also included technical support and evaluation.

Geographic focus: U.S.

Materials, products, outcomes: Recommendations from the Greenbook for judges, domestic violence agencies and child welfare agencies can be accessed from the project website, as well as evaluation information and links to the demonstration sites.

Funding information: The initiative was supported by federal and private partners.

Implementing organization: National Council of Juvenile and Family Court Judges Family Violence Department P.O. Box 8970 Reno, NV 89507 U.S.A. Information about the Greenbook and how to obtain a copy is available in the U.S. through the toll-free number: 800-52-PEACE.

116 6 Prosecution

For more information: http://www.thegreenbook.info/

6.4 Legal Assistance Legal assistance can prove critical to a women survivor’s ability to access justice and remedies for VAW. A woman’s lack of legal knowledge may be an impedi- ment to accessing justice. Programs that aim to develop women’s legal literacy are discussed as an aspect of empowerment or awareness-raising in the section on Prevention, above. Knowledge of the law alone may be insufficient and that women face a great deal of stress, intimidation and uncertainly in facing abusers in the courtroom. This situation is especially common when women are applying for protection orders against a spouse or partner. Women’s organizations, such as Women’s Aid of Ireland which has run a Court Accompaniment program since 1994, have found that a non-lawyer advocate can work closely with a victim to prepare her for a court procedure, to provide emotional support, to help to identify safety measures and to clarify the legal process and court’s decision.151 Women’s unequal economic status is a related issue and may often mean that women cannot afford legal counsel to represent them in court. In a number of countries, such women are eligible for legal aid, funded by the government or taken on by private attorneys as part of a commitment to pro bono assistance. The British government recognizes the critical nature of legal aid within efforts to improve victims’ access to justice. Among several plans for improvements to the criminal justice system and services for survivors, the government recently announced that the cap on receiving such legal assistance will be waived in cases of domestic violence.152 Alternative means to provide women with competent legal assistance include legal clinics or the use of non-lawyer student advocate. In either of these cases, law schools can play a critical role in ending VAW, both through the training of future lawyers who are skilled in addressing this problem and, through coursework, offering affordable legal assistance.

The American Bar Association (ABA) Commission on Domestic Violence recognizes Incorporating that VAW profoundly impacts the legal profession, and the Commission develops resources to improve the legal system response overall. One ­publication, Teach Domestic Your Students Well: Incorporating Domestic Violence Into Law School ­Curricula Violence Into (2003), outlines several areas of law school teaching in which issues of domestic Law School violence can be addressed, such as in core curricula, in specialized seminars, Curricula through clinical programs and in externships with local organizations. The ­report describes the basic information that every law student should learn about ­domestic violence as well as how to overcome challenges to incorporating the subject into coursework. Sample teaching tools and syllabi by subject matter are also included. While the report presents examples from the U.S. law school system, most of the case studies are quite general and could be adapted or ­replicated in other ­educational contexts. The report can be accessed from: http://www.abanet.org/domviol/pubs.html

151 See Women’s Aid Online, http://www.womensaid.ie/index.htm 152 UK – Domestic Violence Accounts for 16% of Reported Violent Incidents – Government Report, The Guardian, 31 October 2008, available at http://www.guardian.co.uk/politics/2008/ oct/31/domestic-violence

117 The National Type of VAW addressed: Primarily human trafficking but also domestic violence Leadership Approach and major goals: Several divisions of the American Bar Associa- and Training for tion (ABA)153 formed a coalition to improve the ability of attorneys to provide Civil Legal civil legal assistance to adult and child victims of trafficking. The National Leader­ Assistance to ship and Training for Civil Legal Assistance to Victims of Human Trafficking Project has several aims – to encourage greater attorney participation in representing Victims of Human human trafficking victims on a pro bono basis, to support the development of Trafficking comprehensive legal assistance in civil cases by providing training, sample legal Project documents, manuals and other forms of guidance for practicing attorneys and advocates, to develop a web-based resource center and to provide a toolkit and standards for developing pro bono projects that address human trafficking.

Activities undertaken/how the project works: During the project, the ABA entered into a public-private partnership with the U.S.-based corporation LexisNexis (a provider of legal data and information). As part of their commitment to corporate responsibility, LexisNexis had already conducted considerable work in the area of rule of law and likewise contributed both expertise and resources to this project. Within the project, the ABA, working closely with LexisNexis, held a national training for attorneys on civil remedies in human trafficking cases. The ABA also published several manuals for attorneys and advocates on meeting the specific legal needs of trafficked persons, both adults and children. When developing the training and educational materials, the project organizers consulted with NGOs and advocates who address human trafficking and solicited recommendations on key areas of focus.

Geographic focus: U.S. but interest in expanding lessons learned to other countries.

Materials, products, outcomes: Training materials, including sample legal docu- ments, practice tips and handbooks, can be downloaded from the project site. A film of the training will soon be added to the website where it can be accessed by attorneys for continuing legal education (CLE) credit as well as by other advocates. In addition, two manuals, on meeting the legal needs of human trafficking victims for domestic violence and for children’s attorneys and advocates, as well as a fact sheet on the use of expert witnesses can be downloaded from the site.

Funding information: The project was funded through a $100,000 USD seed grant for one year, provided by the ABA. The project also leveraged expertise, technical assistance and financial resources of LexisNexis, through a public-private partner- ship. The collaboration between this private company and the ABA significantly enhanced the project overall.

Implementing organization: American Bar Association Commission on Domestic Violence and Section on Individual Rights and Responsibilities 740 15th Street N.W., 9th Floor Washington, D.C. 20005 U.S.A. Tel.: +1 202 662-1000 (ABA general number) E-mail: HTCivilInfo@staff.abanet.org

153 The Commission on Domestic Violence, the Commission on Immigration, the Rule of Law Initiative, the Center for Pro Bono, the Youth at Risk Commission, the Section of Individual Rights and Responsibilities and the Center for Human Rights.

118 6 Prosecution

For more information: http://www.abanet.org/domviol/tip/

Type of VAW addressed: VAW in all forms, namely physical and sexual violence, Gender-Based domestic violence, sexual exploitation, child prostitution, forced prostitution, threats, paternity suits and child custody/kidnapping. Violence Legal Aid in Conflict Approach and major goals: Through its work with refugee populations in Guinea, Settings the American Refugee Committee (ARC) found that addressing VAW in a conflict setting requires a coordinated system of support that responds to security, health, psycho-social and legal needs. Once such a comprehensive interagency program on prevention of GBV had been established, survivors began to receive services that helped them to recover physically and psychologically. After a time, these survivors began to express a need for legal justice, but the legal system in Guinea was not accessible for refugees. In response, the ARC implemented GBV (gender- based violence) Legal Aid Clinics to assist and support survivors.

Activities undertaken/how the project works: The ARC established two legal aid clinics in Guinea that work with refugees from Liberia and Sierra Leone. The clinics provide three basic services: education on the legal rights of women and children; confidential legal advice to women and children and legal representation. The ARC notes that it did not begin the legal aid projects until the minimum of prevention and protection services had been established and the trust of the community had been achieved. Survivors continue to have access to these services while involved in legal cases. Legal aid should be offered as part of a comprehensive response system to VAW. The two clinics process between 400 and 600 cases per year.

Geographic focus: The first such clinics were set up in Liberia and Sierra Leone in Guinea. A toolkit that describes the process of designing GBV legal services has been used by ARC in Pakistan, Rwanda and Thailand.

Materials, products, outcomes: A toolkit, Gender-Based Violence Legal Aid: A Participatory Toolkit, that provides steps to help field staff design comprehensive services and legal aid for victims of gender-based violence. The tool kit emphasizes that such programs should be implemented gradually and in a culturally appro­ priate manner, working in close co-operation with the target community. The toolkit, as well as other materials can be downloaded from the website.

Funding information: Funding provided by the Bureau of Population, Refugees and Migration at the US Department of State.

Implementing organization: American Refugee Committee (ARC) 430 Oak Grove Street, Suite 204 Minneapolis, MN 55403 U.S.A. Tel.: +1 612 872-7060 Fax: +1 612 607-6499 www.archq.org

For more information: http://www.arcrelief.org/site/PageServer?pagename=programs_GBV_bookspage

119 6.5 International Legal Mechanisms Activists have successfully used international law to advocate for changes in ­national legal systems. Civil society groups have effectively used international legal instruments to “[bring] pressure to bear on governments to adopt measures to prevent, eradicate and punish violence against women.”154 It should be noted that international law is not a useful tool for individual prosecution or to obtain justice for an individual victim of violence, but it can be very effective in bringing about systems-level change. There are a number of specific mechanisms at the interregional and inter- national level and each has its own specific forms of relief and procedures that should be assessed carefully. The Stop VAW website (http://www.stopvaw.org) includes pages on Advocacy Tools and International Law with information on ­developing advocacy strategies and comparisons of various mechanisms for pro- tecting ­women’s rights at the international level. The Center for Reproductive Rights has also published a guide for advocacy using UN treaty monitoring bodies that focuses on reproductive and sexual rights but is also relevant to VAW.155 Below, several significant cases of VAW that were brought before interna- tional bodies are described to provide a sense of how an argument can be con- structed using international law. These cases illustrate how advocates are invoking international law when the State has failed to act.

International In 1992, after a brutal rape of a social worker by her colleagues that was neither investigated nor prosecuted by the local court, a group of women’s NGOs in India Law in National petitioned the Supreme Court, asking the Court to draft a law on sexual harass- Court: Sexual ment. They argued that the Indian Parliament had failed to enact such a law. The Harassment in petition cited the Indian Constitution as well as the Convention on the Elimination India of All Forms of Discrimination Against Women (CEDAW) and Recommendation 19 to CEDAW on violence against women. The Court examined the specific issue of whether the failure of the Indian State to respond to the case was, in fact, a failure of the State to protect women from sexual harassment and discrimination, a right which is guaranteed in the Constitution and CEDAW. The Court ruled that gender equality requires protection from sexual harassment and drew up a set of guidelines that were in place until the government enacted legislation.156

International In January 2008 the European Court of Human Rights (ECHR) decided a case against the Russian Federation concerning an incident in which a woman was Courts: Failures assaulted, tortured and raped by police while being questioned as a witness of the State to in a crime. A criminal case was brought in Russian court but was delayed by a Respond to VAW number of procedural issues concerning the investigation. After several years, the case had not been resolved by the local court. The ECHR found violations of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, to which Russia is a party, namely that the State violated the victim’s rights in not providing her with an effective investigation and for the actions of the police, State officials, in raping and torturing her. The Court ordered that the State pay the victim € 70,000 in damages.157

154 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 19. 155 Bringing Rights to Bear: An Advocate’s Guide to the Work of UN Treaty Monitoring Bodies on Reproductive and Sexual Rights, (Center for Reproductive Rights, 2002), available from http:// www.reproductiverights.org/pub_bo_tmb.html. 156 Ibid., p. 22 and Bringing Equality Home: Implementing the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination Against Women, (UNIFEF, 1998), p. 19. 157 Case of Maslova and Nalbandov v. Russia, (Application No. 839/02), Judgment, European Court of Human Rights, 24 January 2008.

120 6 Prosecution

The failure of the U.S. to act in a case of domestic violence is the subject of a pe- tition that is currently before the Inter-American Commission on Human Rights (IACHR). In 1999, the petitioner’s three daughters were killed by her estranged husband after Colorado police failed to enforce a restraining order against the former spouse. After the husband abducted the children, the petitioner ­repeatedly called local police and described her fears that he would harm the girls. After ­several hours, the petitioner’s former husband was killed when he attacked a local police station. It was then discovered that he had murdered his three ­children. The petitioner filed a lawsuit against the local police, but the U.S. Supreme Court found that she did not have a constitutional right to police enforcement of a restraining order. When the IACHR found the case admissible, it became the first individual complaint to be brought against the U.S. by a victim of domestic violence for ­violations of international human rights law.158

In 2005, the Committee on the Elimination of Discrimination Against Women issued Treaty conclusions under the first case brought under the Optional Protocol to CEDAW. The case, from Hungary, arose when the petitioner, a victim of domestic violence, Mechanisms: claimed that her rights under CEDAW were violated when the State neglected Domestic its obligation to protect her from her violent husband. The petitioner outlined the Violence in specific situation in Hungary, where there is no protection order mechanism and Hungary lengthy criminal proceedings that generally do not result in punishment for the abuser. The Committee found that the petitioner’s rights had been violated as the State failed in its duty to provide her with effective protection from serious risks to her physical and mental health. The Committee issued a number of recommen- dations to the Hungarian State, including immediate measures to guarantee the safety of the petitioner and her children, to ensure that the victim has access to safe housing, to ensure that all domestic violence victims are given the maximum protection of the law, to develop a strategy to address family violence, to provide training for criminal justice professionals and to develop programs to support victims and to rehabilitate offenders. The decision of the Committee is especially important as it clearly establishes that domestic violence is a form of discrimina- tion and that States are obligated to fulfill all the positive duties of CEDAW in the context of VAW.159

158 Inter-American Commission on Human Rights Holds U.S. Responsible for Protecting Domestic Violence Victims, Press Release, October 9, 2007, American Civil Liberties Union (ACLU). 159 Views of the Committee on the Elimination of Discrimination against Women, Communica- tion No.: 2/2003, Ms. A. T. v. Hungary, 26 January 2005.

121 122 7 Conclusion Eliminating violence against women is a process requiring political will, adequate resources and concerted and long-term effort, carried out by multiple actors across diverse sectors, such as law reform, security sector reform, human rights protec- tion and victim’s rights advocacy, democratization work and public health. As this compilation shows, initiatives that aim to prevent violence against women, to protect survivors and to prosecute perpetrators of violence can take a number of different yet equally effective forms. Common features that underlie good practices include finding creative solutions to a universal problem, making use of sustainable activities and focusing on those interventions that demonstrate real impact. This compilation highlights a number of projects, some quite limited and some with broad scopes, carried out by government agencies, by ­non-­govern­mental organizations, by intergovernmental agencies, such as the OSCE, and some by private business, or as is true for the majority of effective projects, by partnerships of the above stakeholders. Good practices for the OSCE region are the focus of this compilation, but at the same time other regions may extensively benefit from the rich body of work on combating violence against women captured in this publication. The OSCE remains deeply committed to combating violence against women. Both the OSCE structures and participating States have pledged to intensify efforts in this area. It is hoped that the information in this compilation will prove to be useful for these endeavours and inspiring to those who are designing anti-VAW strategies and programs, to answer questions and to provide encouragement and guidance to consolidate on-going or develop new effective approaches.

123 124 Annex: Index of Resources and Practices Introduction 9

—— Sample Compilations of Good Practices in VAW (Resource) 13

Understanding VAW: Research and Evaluation 23

—— Resources on Gender-Based Violence Statistics (Resource) 23

Data-Collection —— Violence Against Women Database (Resource) 23

Analysis of Victims’ —— Victims’ Voices (Practice) 26 Experiences and Needs —— Ethical and Safety Recommendation for Research on VAW (Resource) 27

Monitoring the Legal —— Tracking Justice: A Study of the Attrition of Rape Cases through the System Criminal Justice System (Practice) 27 —— WATCH (Practice) 30

Budget Analysis —— Gender-Sensitive Budgeting (Resource) 31

Prevention 35

Awareness Raising —— Awareness Raising and Communications Tools (Resource) 35 Campaigns

Global Campaigns —— UN Campaigns on Violence Against Women (Resource) 36 —— The 16 Days Against Gender-Based Violence Campaign (Practice) 37 —— Stop Violence Against Women Campaign (Practice) 38

Regional-Level —— Stop Domestic Violence Against Women Campaign (Resource) 38 Campaigns

National-Level —— France’s Awareness Raising Campaigns (Practice) 39 Campaigns —— Zero Tolerance Campaign (Practice) 40 —— Women’s Rights Are Human Rights (Practice) 41 —— Naked Facts (Practice) 42

Local-Level and Local- —— Women in Black (Practice) 43 ized Campaigns —— The Clothesline Project (Practice) 44 —— Airlines Combating Sex Tourism Involving Children (Practice) 45 —— Corporate Alliance Against Domestic Violence (Practice) 46

Outreach to Women/ —— How to Say ‘No’ to the Boss (Practice) 47 Legal Literacy/ —— CUT IT OUT (Practice) 48 Empowering Women

Working with Policy —— Gender Equality?! (Practice) 49 Makers —— Combating Violence in the Family by Strengthening Public Mechanisms and the Legislative Framework at the National Level (Practice) 50 —— Women Mayors Link (Practice) 51

125 Training for Media —— Tools for Media on Reporting Domestic Violence (Practice) 52 Professionals —— Media Kit: Facts About United Nations Security Council Resolution 1325 (Practice) 53

Working with Men and —— MenEngage Alliance and Promundo (Resource) 55 Boys —— The White Ribbon Campaign (Practice) 55 —— Coaching Boys Into Men and Founding Fathers Campaigns (Practice) 56 —— Men for Justice Program, Regional Network of Men Against Gender-Based Violence (Practice) 57 —— Count to Three: You, She, Your Family. Bring Out What’s Best in You. Stop the Violence Campaign (Practice) 58 —— Honor Heroes (Practice) 58 —— Stop Violence Against Women! Advocacy Campaign (Practice) 59 —— Euro 08 Campaign Against Trafficking in Women (Practice) 60

Working with Youth —— Gender Matters: Manual on Gender-Based Violence Affecting Young People (Resource) 62 —— The Right to Live Without Violence and You’ve Got 100% Right to Nonviolence (Practice) 62 —— Date Rape Cases Among Young Women and the Development of Good Practices for Support and Prevention (Practice) 63 —— Listen Louder Campaign (Practice) 64 —— No to Trafficking in Persons Project (Practice) 65

Community —— Community Responses to Domestic Violence and Trafficking in Mobilization Women (Practice) 67 —— Safe Cities: Violence against Women and Public Policies (Practice) 68

Protection and Assistance 71 Direct Assistance and —— Escape Route: From the Street to Autonomy (Practice) 73 Service Provision

Comprehensive and —— Rural Women of Kyrgyzstan Against Violence (Practice) 74 Specialized Services —— Home Truths (Practice) 76 —— Comprehensive care for rape survivors in health centers (Practice) 76

Safety Planning and Re- —— Reintegration Plan for Victims of Trafficking in Human Beings: integration Assistance Good Practice and Recommendations (Resource) 77

Capacity-Building for —— ProTrain (Practice) 78 Service Providers —— Midwives Assist Victims (Practice) 79

Crisis Centers, Shelters —— More Than a Roof Over Your Head and Away From Violence (Resource) 80 and “One-Stop” Centers —— World Conference of Women’s Shelters (Resource) 81 —— Medica Zenica, Bosnia and Herzegovina (Practice) 81 —— Umid Center, Uzbekistan (Practice) 82 —— Sexual Assault Referral Centers, U.K. (Practice) 83 —— Family Justice Centers, U.S. (Practice) 83

Coordinated —— Toolkit To End Violence Against Women (Resource) 84 Community Response/ —— National Referral Mechanisms: Joining Efforts to Protect the Rights of Referral Mechanisms Trafficked Persons (Resource) 85 —— Gender-Based Violence Interventions in Humanitarian Settings (Resource) 85 —— Full to the Brim (Practice) 85 —— Standard Operating Procedures (Practice) 87

126 Annex: Index of Resources and Practices

Economic —— Moldova Anti-Trafficking Initiative and New Perspectives for Women Empowerment (Practice) 88 —— IMAGE – Intervention with Microfinance for AIDS and Gender Equity (Practice) 89

Programs for —— Shedding Abuse: A Course for Men who Use Domestic Violence Perpetrators (Resource) 91 —— Respect: A National Association for Domestic Violence Perpetrator Programs and Associated Support Services (Practice) 92

Prosecution 95 —— Improving Criminal Justice and Security Sector Reform (Resource) 95

Laws and Policies —— Expert Group Meeting on Good Practices in Legislation on VAW (Resource) 97

Strengthening the —— Model Laws for Addressing VAW (Resource) 98 Law and Adopting Specialized Legislation

Case Studies of Good —— Austria (Practice) 99 Practices in Legislation —— Rwanda (Practice) 100 —— Spain (Practice) 100 —— Turkey (Practice) 101

Action Plans —— Germany: 2nd Action Plan to combat violence against women (Practice) 102 —— Securing Equality, Engendering Peace: A Guide to Policy on Planning on Women, Peace and Security (Resource) 103 —— Violence Against Women – No Longer A Family Issue (Practice) 103

Codes of Conduct and —— Code of Conduct Implementation Project (Practice) 105 Internal Policies —— OSCE Code of Conduct of Conduct of politico-military aspects of security (practice) 106

Specialized Divisions and Responses

—— Police —— Regional Mapping Study of Women’s Police Stations in Latin America (Resource) 107 —— Domestic Violence Investigation Units (Practice) 108 —— Domestic Violence Prevention Centers (Practice) 109

—— Courts —— Spanish Gender Violence Courts (Practice) 110

—— Truth and Reconcilia- —— Truth Commissions and Gender: Principles, Policies, and Procedures tion Commissions (Resource) 111

Capacity-Building for —— Gender Resource Package for Peacekeeping Operations (Resource) 112 Criminal Justice Professionals and Peacekeeping Forces

—— Training —— Program on Preventing and Combating Domestic Violence (Practice) 112 —— The VIP Guide: Violence Against Women and Children – Vision, Innovation and Professionalism in Policing (Practice) 113 —— Gender & Peacekeeping Training Course (Resource) 114

127 —— Manuals, Guides and —— Women’s Access to Justice Project (Practice) 115 Handbooks —— The Greenbook Initiative (Practice) 116

Legal Assistance —— Incorporating Domestic Violence Into Law School Curricula (Resource) 117 —— The National Leadership and Training for Civil Legal Assistance to Victims of Human Trafficking Project (Practice) 118 —— Gender-Based Violence Legal Aid in Conflict Settings (Practice) 118

International Legal —— International Law in National Court: Sexual Harassment in India Mechanisms (Practice) 120 —— International Courts: Failures of the State to Respond to VAW (Practice) 120 —— Treaty Mechanisms: Domestic Violence in Hungary 121

128 The OSCE

The Organization for Security and Co-operation in Europe is the world’s largest regional security body. It spans from North America, through Europe, the Caucasus to Central Asia, to the Russian Far East, reaching out to more than 1.2 billion people.

The OSCE works for stability, prosperity and democracy in 56 States through political dialogue rooted in shared values and through practical work that makes a lasting difference.

A primary instrument for early warning, conflict prevention, crisis management and post-conflict rehabilitation, the OSCE deals with three dimensions of security – the politico-military, the economic and environmental, and the human dimension. In this context, it addresses a wide range of security- related concerns, among them arms control, confidence and security building measures, human rights, democratization, rights of national minorities, policing strategies, counter-terrorism and economic and environmental issues.

The OSCE recognizes that discrimination, inequality, and violence undermine peace and security. Promoting gender equality and combating violence against women are an integral part of OSCE’s commitments.

www.osce.org “Gender equality and a life free of violence are at the heart of the values of the OSCE and preconditions for security, stability and prosperity. I call on all members of the OSCE family to join their efforts and take decisive action.”

Marc Perrin de Brichambaut Secretary General of the OSCE

“Bringing Security Home: Combating Violence Against Women in the OSCE Region. A Compilation of Good Practices” comprises more than 95 examples of good practices in the areas of the prevention of violence against women, the protection of victims and the prosecution of offenders as well as strategies for the involvement of men and youth.

These practices are considered to be successful and are implemented by various organizations, including the OSCE in a number of countries, among them the OSCE participating States.

Conceived as a technical reference tool, this volume stimulates further research and action while describing innovative established approaches addressing domestic violence as well as violence against women in armed conflicts.

The fight against violence against women requires strong political will, concerted effort, and sufficient resources, but also good ideas for effective strategies and programs.

By providing lessons learned, this publication assists practitioners and policy makers from governmental and non-governmental sectors in better shaping their current and future initiatives; and helps OSCE participating States in implementing their commitments to eliminate violence against women.

“Bringing Security Home: Combating Violence Against Women in the OSCE Region. A Compilation of Good Practices” is a product of the OSCE Gender Section’s on-going project: “Innovative Approaches to Combating Violence Against Women in the OSCE” funded by Austria, Finland, France, Germany and Greece.

Albania – Andorra – Armenia – Austria – Azerbaijan – Belarus – Belgium – Bosnia and Herzegovina – Bulgaria – Canada – Croatia – Cyprus – Czech Republic – Denmark – Estonia Finland – France – Georgia – Germany – Greece – Holy See – Hungary – Iceland – Ireland – Italy – Kazakhstan – Kyrgyzstan – Latvia – Liechtenstein – Lithuania – Luxembourg Former Yugoslav Republic of Macedonia – Malta – Moldova – Monaco – Montenegro – Netherlands – Norway – Poland – Portugal – Romania – Russian Federation – San Marino Serbia – Slovakia – Slovenia – Spain – Sweden – Switzerland – Tajikistan – Turkey – Turkmenistan – Ukraine – United Kingdom – United States of America – Uzbekistan

Organisation pour la Sécurité et la Coopération en Europe

Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE. Recueil de bonnes pratiques

Secrétariat de l’OSCE, Bureau du Secrétaire Général, Section de l’égalité des sexes Juin 2009 Section de l’égalité des sexes de l’OSCE

La Section de l’égalité des sexes gère le programme de l’OSCE sur les questions d’égalité et d’équité entre femmes et hommes. Elle fait partie intégrante du Bureau du Secrétaire Général. Elle aide les acteurs de l’OSCE, et parmi eux, le Secrétariat, les Institutions et les Missions de terrain de l’OSCE, établies dans 18 pays d’accueil, à promouvoir l’égalité entre les sexes dans leurs structures organisationnelles et dans leur environnement professionnel, et à intégrer la composante « égalité des sexes » dans les politiques, programmes, projets et activités de l’OSCE.

La Section de l’égalité des sexes conseille les instances politiques et opérationnelles de l’OSCE quant à la conception, à la mise en œuvre, au suivi et à l’évaluation de la stratégie générale de l’OSCE sur l’intégration de l’égalité entre femmes et hommes, telle que stipulée dans le Plan d’Action de 2004 pour la promotion de l’égalité des sexes.

La Section de l’égalité des sexes apporte des compétences techniques, des stratégies et des outils pour la promotion de l’égalité entre les sexes dans les structures et les opérations de l’OSCE.

www.osce.org/gender equality@osce.org Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE.

Recueil de bonnes pratiques Remerciements Les bonnes pratiques présentées dans cette publication émanent des recher- ches et études menées par Elisabeth Duban, consultante, au nom de la Section de l’égalité des sexes et sous la direction de Jamila Seftaoui, Directrice de la Section et Conseillère spéciale en charge de l’égalité des sexes à l’OSCE.

Ont également contribué à cet ouvrage : Alla Kuvatova (Association des ONG pour l’égalité des sexes et l’élimination de la violence à l’égard des femmes, Tadjikistan), Amanda Kloer (American Bar Association, USA), Andro Gigauri (Géorgie), Connie Kamara (American Refugee Committee International, USA), Dilorom Khaidarova (OSCE, Tadjikistan), Gemma Connell (Division de l’ONU pour la promotion des femmes, USA), Madis Vainomaa (Mission de l’OSCE en Serbie), Maya Goldstein (Présence de l’OSCE en Albanie), Muhtar Irisov (OSCE, Kirghizistan) et Neil Blacklock (Respect, GB). De plus, tous les experts et de nombreux participants au Séminaire sur les approches novatrices de la lutte contre la violence à l’égard des femmes, qui a été organisé à Douchanbé en octobre 2008, ont apporté en retour une contribution de grande valeur. Monica Gutierrez a assuré la liaison avec les opérations de terrain de l’OSCE et elle a co-révisé les précédentes versions de ce recueil.

Cette publication fait partie du projet à financement extrabudgétaire : « Approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes dans l’OSCE »

La Conseillère spéciale pour l’égalité des sexes remercie les Missions perma- nentes près l’OSCE de l’Autriche, de la Finlande, de la France, de l’Allemagne et de la Grèce pour leur soutien et leur aide financière en faveur de ce projet.

Publié par le Secrétariat de l’OSCE, Bureau du Secrétaire Général, Section de l’égalité des sexes www.osce.org/gender sous la direction de Jamila Seftaoui Conseillère spéciale pour l’égalité des sexes à l’OSCE jamila.seftaoui@osce.org

© OSCE, 2009 Tous droits réservés ISBN: 978-92-9234-538-9

Tous les avis, opinions, liens et présentations inclus ou mentionnés dans «Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE. Recueil de bonnes pratiques» sont ceux des auteurs et l’inclusion de leurs références ne saurait engager la responsabilité ou l’accord de l’OSCE. Nous vous remercions de noter que le recueil contient des liens vers des sites Internet externes à l’OSCE, qui sont exploités par des tierces parties et qui peuvent contenir des informations protégées par des droits d’auteur ou des droits des tiers. L’OSCE n’exerçant pas de contrôle sur ces sites Internet, elle ne saurait assumer de responsabilité ou de responsabilité légale quant à la validité, l’exactitude ou la précision de leur contenu et elle ne saurait non plus garantir que leur utilisation ne constitue pas une infraction aux droits mentionnés ci-dessus.

Prière de citer sous: «Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE. Recueil de bonnes pratiques. Ed. Jamila Seftaoui, Vienne, 2010 »

Traduit de l’anglais par Anne Fouques Duparc (Société Française des Traducteurs)

Conception Ulf Harr Impression Elanders Table of Contents Préface 7 Avant-propos 9 Liste des abréviations et acronymes 13 1 Introduction 15 1.1 Les formes de violences faites aux femmes 17 1.2 Objectif du recueil 19 1.3 Portée du recueil 22 1.4 Structure et Méthodologie 24

2 Identification des bonnes pratiques et approches 27 2.1 Que sont les bonnes pratiques et comment les évaluons-nous ? 27 2.2 Les principes communs qui guident les bonnes pratiques 28 2.3 Les stratégies qui sous-tendent les bonnes pratiques 30

3 Comprendre les violences contre les femmes : Recherche et évaluation 33 3.1 Collecte de données 33 3.2 Indicateurs de la violence contre les femmes 35 3.3 Analyses des expériences et besoins des victimes 36 3.4 Suivi et pistage 38 3.4.1 Suivi du système juridique 40 3.4.2 Suivi des médias 42 3.4.3 Analyse budgétaire 42 3.5 La recherche comme action de promotion 44

4 La prévention 47 4.1 Campagnes de sensibilisation 47 4.1.1 La sensibilisation publique 48 Campagnes mondiales 48 Les campagnes régionales 51 Les campagnes nationales 52 Campagnes locales et campagnes localisées 56 4.1.2 Actions en faveur des femmes/Initiation aux questions juridiques/ Promotion des femmes 61 4.1.3 Travailler avec les décideurs politiques 63 4.1.4 Former les professionnels des médias 67 4.2 Travailler avec les hommes et les garçons 68 4.3 Travailler avec la jeunesse 76 4.4 Mobilisation communautaire 83

5 Protection et assistance 87 5.1 Identification des victimes 87 5.2 Assistance directe et prestation de services 88 5.2.1 Services généraux et services spécialisés 90 5.2.2 Programmation sur la sécurité et aide à la réinsertion 94 5.2.3 Renforcement des capacités pour les prestataires de services 95 5.3 Centres de crise, foyers et centres « multiservice » 98 5.4 Réponse communautaire coordonnée/Mécanismes d’orientation 102 5.5 Autonomisation économique 106 5.6 Protections juridiques 110 5.7 Programmes pour les auteurs de violences 110

6 La poursuite 115 6.1 Lois et politiques 116 6.1.1 Lois sur l’égalité des sexes 117 6.1.2 Renforcement de la loi et adoption d’une législation spécialisée 118 6.1.3 Études des cas de bonnes pratiques dans la législation 119 6.1.4 Les plans d’action 123 6.1.5 Codes de conduite et politiques nationales 126 6.2 Divisions spécialisées et réponses 128 6.2.1 Unités de police 129 6.2.2 Juridictions 132 6.2.3 Commissions pour la vérité et la réconciliation 133 6.3 Renforcement des capacités des professionnels de la justice pénale et des forces de maintien de la paix 134 6.3.1 Formation 135 6.3.2 Manuels, guides, livrets, protocoles 138 6.4 Aide juridique 141 6.5 Mécanismes juridiques internationaux 144

7 Conclusion 149 Annexe : Index des sources et pratiques 151 Préface Je suis heureux de préfacer la traduction en français de la publication « Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE. Recueil de bonnes pratiques ». Les violences contre les femmes sont une atteinte à la dignité humaine et aux droits fondamentaux. Elles sont une préoccupation majeure de la communauté internationale, de l’OSCE et de la France qui sont déterminées à lutter contre ce fléau. Au niveau international, nous avons récemment célébré le 30ème anniversaire de la signature de la Convention sur l’élimination de toutes les formes de discrimination contre les femmes, ratifiée par 186 pays. En outre, 2010 marque le 10ème anniversaire de l’adoption par le Conseil de sécurité des Nations Unies de la résolution 1325 sur la participation des femmes dans la prévention et la résolution des conflits et sur leur protection lors de conflits. L’OSCE est particulièrement active en matière de lutte contre les discrimi- nations et les violences à l’égard des femmes. Les Etats participants ont adopté en 2004 un Plan d’action pour la promotion de l’égalité des sexes et en 2005 une décision ministérielle sur la prévention et la lutte contre les violences à l’égard des femmes. En décembre 2009, le Conseil ministériel d’Athènes a adopté une décision sur la participation des femmes à la vie publique et politi- que. Enfin, les institutions et les missions de terrain de l’OSCE apportent une contribution efficace à ce combat. Je rends particulièrement hommage à la conseillère spéciale pour l’égalité des sexes, Mme Jamila Seftaoui, sous la direction de laquelle cette publication a été réalisée, ainsi qu’à son équipe. La lutte contre les violences faites aux femmes est une priorité de la France au plan international. La France souhaite également être exemplaire en la matière. Le gouvernement français a récemment décidé de renforcer l’action des pouvoirs publics, notamment pour améliorer la prévention et mieux protéger les femmes victimes de violences. Cet ouvrage sera une contribution utile à l’action de l’OSCE contre ce fléau. Sa traduction en français permettra de diffuser ces bonnes pratiques à un large public francophone et notamment aux partenaires méditerranéens de l’OSCE.

François Alabrune Ambassadeur, Représentant permanent de la France auprès de l’OSCE

7 Avant-propos « Les États participants de l’OSCE ont … condamné la violence contre les femmes en adoptant le Plan d’action de l’OSCE pour la promotion de l’égalité entre les sexes. Ce dont nous avons maintenant besoin, c’est d’une action concrète pour que ces obligations et engagements deviennent réalité. » Elisabeth Rehn, ancienne Ministre finlandaise de la Défense et de l’Égalité des sexes, s’adressant au Conseil Permanent de l’OSCE, à Vienne, le 15 décembre 2008.

Le problème des violences faites aux femmes n’est pas nouveau. L’acuité des souffrances et nuisances que cause cette violation courante des droits de la personne humaine a peu changé au cours des siècles. Ce sont, dans une large mesure, les mêmes inégalités et les mêmes disparités de pouvoirs qui ont alimenté, jadis, la violence à l’égard des femmes et qui perdurent aujourd’hui. Ce qui a en revanche changé, c’est l’environnement, le contexte dans lequel se produit la violence contre les femmes. Cette violence n’est plus envisagée comme une composante inéluctable de la vie familiale, des relations sociales, du cadre professionnel ou de la guerre. Aujourd’hui, la violence contre les femmes ne peut plus se justifier. Suite au développement du mouvement des femmes, les militantes fémi- nistes ont exigé que la violence soit abordée en tant que négation fondamentale des droits à l’égalité. Au cours de ces dernières décennies, des changements importants ont eu lieu, au niveau mondial, y compris les obligations propres aux États en matière de lutte contre la violence faite aux femmes, qu’elle soit commise par des particuliers ou par l’État, en tant qu’actes de guerre ou par temps de paix. Si les dernières décennies du vingtième siècle ont été marquées par un intense militantisme contre la violence faite aux femmes, par des appels à agir en vue de réparer les torts commis et par des tentatives menées pour y remé- dier aux niveaux international, national et local, les premières années du XXI siècle ont ajouté une démarche d’introspection. Une attention beaucoup plus grande a ainsi été portée, au cours de ces dernières années, aux exercices d’inventaire et aux efforts menés pour répertorier les interventions qui rédui- sent réellement la fréquence de la violence contre les femmes, qui renforcent la protection et l’assistance aux rescapées de la violence et qui mettent fin à l’impunité de ceux qui commettent cette violence. L’intérêt qu’il y a à distinguer les bonnes pratiques pour réduire les violen- ces contre les femmes repose en grande partie sur la reconnaissance du fait qu’en dépit du travail considérable mené dans ce domaine, la violence contre les femmes continue dans tous les pays du monde, et, dans certains cas, comme dans les conflits armés ou les périodes de reconstruction après un conflit, elle s’intensifie. L’OSCE reconnaît les interconnexions qui existent entre la protection de l’égalité des sexes, l’élimination de la violence contre les femmes et l’établisse- ment d’une sécurité réelle et pérenne pour tous. Lorsque la violence contre les femmes a toutes latitudes pour perdurer, elle nourrit la discrimination, elle engendre l’instabilité et elle entrave, dans tous les cas, le développement de la nation. La question de la violence à l’encontre des femmes se trouve au cœur du mandat de l’OSCE.

9 Les États participants de l’OSCE ont confirmé l’importance de cette question en adoptant un Plan d’Action pour la Promotion de l’Égalité entre les Sexes en 2004, Plan d’Action qui inclut des directives chargeant le Secrétariat de l’OSCE d’élaborer des activités de prévention contre les violences faites aux femmes. La Décision du Conseil Ministériel de l’OSCE sur la prévention et la lutte contre la violence faite aux femmes de 2005 émet des recommandations invitant les États participants à prendre des mesures pour améliorer la préven- tion de la violence ainsi que la protection et l’assistance aux victimes. De plus, la Décision de l’OSCE de 2005 sur les femmes dans la prévention des conflits, la gestion de crises et la reconstruction après un conflit intègre la Résolution 1325 du Conseil de Sécurité de l’ONU sur les femmes, la paix et la sécurité au sein de toutes les activités de l’OSCE et appelle les États participants à garantir la prise en compte des besoins différenciés selon le genre dans la gestion et la résolution des conflits et ce par la participation pleine et entière des femmes à la prévention des conflits, à la gestion des crises et à la reconstruction après conflits. C’est dans ce contexte que la Section de l’égalité des sexes au sein du Bureau du Secrétaire Général de l’OSCE, a entrepris une initiative aboutissant au recueil présent. Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE. Recueil de bonnes pratiques a été lancé lors d’un Séminaire d’expert(e)s sur les approches novatrices de la lutte contre la violence faite aux femmes, qui s’est tenu à Douchanbé, au Tadjikistan, en octobre 2008. Ce séminaire a réuni 89 expert(e)s internationaux, responsables politiques, militant(e)s d’ONG et représentant(e)s d’organisations internatio- nales de 21 pays, pour échanger des informations sur les bonnes pratiques et les approches efficaces quant à la prévention de la violence contre les femmes, à la protection des rescapées et à la poursuite des auteurs. Une attention particulière a été portée à un quatrième thème – la participation, thème qui fait référence aux efforts déployés pour engager les jeunes et les hommes dans la lutte contre la violence faite aux femmes. Le séminaire n’a pas été un forum destiné à découvrir ou à définir des stratégies et approches radicalement nouvelles ; il était plutôt une occasion pour les participants pour échanger leurs expériences, en particulier celles qui se sont avérées efficaces. Ils ont ainsi trouvé un terrain d’entente commun à tous les pays et ils ont discuté des innovations et pratiques inédites qui sont cruciales pour l’efficacité des inter- ventions. Un objectif majeur du présent recueil est donc d’approfondir les échanges du Séminaire d’expert(e)s et de mettre en évidence certaines des bonnes pratiques apparues durant des initiatives soutenues par l’OSCE et dans des projets menés par d’autres organisations, ces projets pouvant utilement inspirer l’action qui sera menée dans la région de l’OSCE. Ce recueil devrait être utile aux protagonistes œuvrant pour l’égalité des sexes mais également à un grand nombre d’autres professionnels de l’OSCE qui travaillent sur des questions comme, par exemple, les droits de la personne humaine, la démocratisation, la lutte contre la traite des êtres humains, la primauté du droit, la police de proximité ou la réforme militaire. La violence contre les femmes est une problé- matique complexe qui requiert une approche intersectorielle et ce recueil fournit un nombre considérable d’exemples d’initiatives diverses et variées pour la prévention, la protection et la poursuite. Il va sans dire que ce recueil vise un public qui dépasse largement les seules structures de l’OSCE – public qui inclut les responsables politiques, les organismes chargés de l’application des lois, les professions juridiques, les services sociaux, le personnel éducatif, les journalistes, les syndicats, le secteur privé, les donateurs ainsi que les organisations de la société civile de tous les États participants. Ce recueil sert de point de départ à l’adaptation de pratiques efficaces et avérées dans nombre de pays membres de l’OSCE. Nous espérons que cet ouvrage pourra inspirer de nouvelles recherches quant aux caractéristiques des

10 Avant-propos

pratiques jugées efficaces et qu’il déclenchera le désir de mise en œuvre conjointe d’initiatives concrètes et nouvelles. Ces dernières seront réalisées, dans l’idéal, par des partenariats unissant, par exemple, des organismes publics et des groupes de la société civile, plusieurs États participants et le Secrétariat, les Institutions et les Missions de terrain de l’OSCE.

Jamila Seftaoui Conseillère spéciale pour l’égalité des sexes à l’OSCE

11 Liste des abréviations et acronymes

ABA American Bar Association AI Amnesty International BIDDH Bureau pour les Institutions démocratiques et les Droits de l’Homme (à l’OSCE) CEDAW Convention sur l’élimination de toutes les formes de discrimination à l’égard des femmes

CEDH Cour européenne des droits de l’homme CEE Europe centrale et orientale – Central and Eastern Europe CEPALC Commission économique pour l’Amérique latine et les Caraïbes de l’ONU CIDH Commission interaméricaine des droits de l’homme DAW Division de l’ONU pour la promotion de la femme DCAF Centre pour le contrôle démocratique des forces armées – Genève DFID Department for International Development (Royaume-Uni) DPKO Département des opérations de maintien de la paix de l’ONU FNUAP Fonds des Nations Unies pour la population GTZ Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit – l’Agence de coopération technique allemande

IASC Comité de coordination inter-agences d’aide humanitaire – Inter-Agency Standing Committee

MINUK Mission d’administration intérimaire des Nations Unies au Kosovo NRM Mécanisme national d’orientation – National referral mechanism OIM Organisation internationale pour les migrations OIT Organisation internationale du travail OMS Organisation mondiale de la Santé ONG Organisation non-gouvernementale ONU Organisation des Nations Unies OSCE Organisation pour la sécurité et la coopération en Europe OSI Open Society Institute PNUD Programme des Nations Unies pour le développement UE Union européenne UN-INSTRAW Institut international de recherche et de formation pour la promotion de la femme de l’ONU

UNECE Commission économique des Nations Unies pour l’Europe (CEE-ONU) UNICEF Fonds des Nations Unies pour l’enfance UNIFEM Fonds de développement des Nations Unies pour la femme UNODC Office des Nations Unies contre la drogue et le crime (ONUDC) UNSCR 1325 Résolution 1325 du Conseil de sécurité de l’ONU sur les femmes, la paix et la sécurité

USAID Agence américaine pour le développement international VBG Violence basée sur le genre VCF Violence contre les femmes VD Violence domestique VIH Virus de l’immunodéficience humaine VIH/sida Syndrome d’immunodéficience acquise

13 1 Introduction La violence contre les femmes (VCF) est l’une des violations des droits de la personne humaine les plus répandues et les plus persistantes dans le monde et elle provient de conceptions profondément ancrées quant à l’infériorité du statut de la femme. Étant une cause majeure, et pourtant évitable, de mauvaise santé et de mort chez les femmes, cette violence est également une problémati- que de santé publique. La violence contre les femmes a des effets pour le moins dévastateurs sur la société dans son ensemble puisqu’elle a des répercussions sur la productivité des femmes et qu’elle engendre des déperditions économi- ques à l’échelle mondiale. La lutte contre la violence faite aux femmes a des implications majeures sur la sécurité des personnes, en particulier dans les situations après un conflit et dans les situations transitoires. En effet, lorsqu’elle est laissée sans solution, la violence contre les femmes entrave le développe- ment national en causant de graves perturbations dans les familles, les commu- nautés et les structures sociales et, en définitive, elle cause du tort bien au-delà de ses seules victimes immédiates1. S’il n’existe pas de statistiques universelles sur sa prévalence, les études mondiales, régionales et nationales laissent supposer que la violence contre les femmes est désespérément courante. Une femme sur trois au moins subit, au cours de sa vie, une forme ou une autre de violence physique, sexuelle ou psychologique, le plus souvent de la part de son partenaire intime2. Selon une étude multipays de l’Organisation mondiale de la Santé (OMS), le taux de prévalence de la violence physique et/ou sexuelle se situe entre 29% et 62% des femmes interrogées3. Le Conseil de l’Europe semble indiquer que la proportion des femmes ayant subi des violences physiques au moins une fois dans leur vie adulte se situe entre un cinquième et un quart du total, tandis que plus d’un dixième d’entre elles ont été victimes de violences sexuelles forcées4. Il faut remarquer que ces enquêtes portant sur la prévalence de la violence contre les femmes sont précisément menées du fait que cette problématique est cachée et que les statistiques officielles sont souvent imprécises. Certaines formes de la VCF, comme la violence sexuelle, sont constamment sous-esti- mées5. D’autres types de violence peuvent ne pas être reconnus en tant que tels, comme le harcèlement sexuel ou les violences contre les femmes dans les conflits, et ils ne sont ainsi jamais enregistrés dans les statistiques nationa- les. Nous savons cependant, même en l’absence de données précises, que la violence contre les femmes affecte toutes les classes socio-économiques, indépendamment de leur niveau d’instruction, et qu’elle a un impact global sur la vie de millions de femmes et de filles.

1 Il existe différentes positions quant à l’utilisation du terme de « victime » dans le contexte de la VCF. La plupart d’entre elles préfèrent le terme de « rescapé » car il implique l’idée qu’une femme a surmonté une situation outrageante. D’autres utilisent toujours le mot composé « vic- time/rescapé ». Ce recueil utilise les deux termes de « victime » (généralement dans le contexte des efforts de poursuite) et de « rescapé » (dans le contexte de la protection et des services). 2 How Widespread is Violence Against Women?, Notes d’information, Campagne du Secré- taire général de l’ONU pour mettre fin à la violence à l’égard des femmes, Février 2008. 3 WHO Multi-country Study on Women’s Health and Domestic Violence against Women, (OMS, 2005), p. 5. 4 Fiche d’information, Campagne du Conseil de l’Europe pour combattre la violence à l’égard des femmes, y compris la violence domestique sur http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesti- cviolencecampaign/fact_sheet_FR.asp? 5 Une étude menée dans plusieurs pays sur la prévalence de la VCF a par exemple montré qu’entre 4% et 13% seulement des agressions sexuelles perpétrées par un non-partenaire étaient signalées à la police. Elimination du viol et des autres formes de violence sexuelle dans toutes leurs manifestations, notamment dans les conflits et les situations apparentées (Secré- taire général de l’ONU, 2008) A/63/216, par. 22.

15 Les avancées importantes qui ont eu lieu au cours des quinze dernières années exigent que ces statistiques déplorables ne soient pas considérées comme inévitables ou immuables. Au début des années 1990, l’élimination de la violence contre les femmes est devenue un point central des activités des Nations Unies et l’obligation pour les États d’assurer une protection contre ces violations des droits de la personne humaine, et de réagir lorsqu’elles survien- nent, a été établie. La Recommandation générale No19 à la Convention des Nations Unies sur l’élimination de toutes les formes de discrimination à l’égard des femmes (CEDAW), adoptée en 1992, indique formellement que la VCF est une forme de discrimination qui empêche sérieusement les femmes de jouir des droits et libertés au même titre que les hommes. La Déclaration de l’ONU de 1993 sur l’élimination de la violence à l’égard des femmes énonce très claire- ment le droit de la femme à ne subir de violence sous aucune forme. De manière significative, la Déclaration sur l’élimination de la violence à l’égard des femmes confirme la notion de diligence due – un concept selon lequel les États ont l’obligation de prendre des mesures positives pour empêcher la vio- lence à l’égard des femmes et les protéger contre elle, de réagir aux actes de violence commis contre les femmes par l’État ou par des acteurs privés, de punir les auteurs et d’indemniser les victimes. La norme de diligence due est souvent évoquée sous une forme abrégée en tant qu’obligation des États à res- pecter les « trois P » – prévention de la violence à l’égard des femmes, protec- tion des victimes et poursuite des auteurs de violences contre les femmes. Étant la plus grande organisation régionale du monde pour la sécurité, l’Organisation pour la Sécurité et la Coopération en Europe (OSCE) promeut la sécurité globale par la prévention des conflits, la gestion des crises et la recons- truction après un conflit. L’OSCE conduit une large gamme d’activités liées aux trois dimensions de la sécurité – dimension humaine, dimension politico-mili- taire et dimension économico-environnementale. La persistance de la violence à l’égard des femmes constitue un défi de taille en matière de sécurité, pour tous les États participants de l’OSCE, et l’objectif visant à relever ce défi est au cœur du mandat de l’OSCE. La violence faite aux femmes est due aux inégalités des sexes qui empêchent les femmes de jouir pleinement de tous leurs droits, notamment en matière d’égalité d’accès à l’éducation et aux opportunités d’em- ploi, aux ressources et aux prises de décision. L’OSCE envisage donc la VCF comme un obstacle de taille sur la voie de la réalisation de l’égalité des sexes. La récente présidence finlandaise et l’actuelle présidence grecque de l’OSCE se sont toutes deux attachées à l’égalité des sexes en tant que priorité inter-dimen- sionnelle qui implique tous les piliers de l’action de l’OSCE. La prévention et la lutte contre la violence faite aux femmes est un domaine de priorité pour l’OSCE, au sein de son action plus large sur la promotion de l’égalité des sexes et la résolution des questions relatives aux femmes en matière de sécurité. En 2004, les 56 États participants de l’OSCE ont exprimé leur volonté de promouvoir l’égalité entre les hommes et les femmes et de réduire les discrimi- nations en adoptant un Plan d’action pour la promotion de l’égalité des sexes. Ce Plan d’action enjoint aux structures exécutives de l’OSCE, en particulier au Secrétariat, d’élaborer des programmes et de suivre l’évolution des progrès obtenus dans la prévention de la VCF, ainsi que d’aider les structures exécutives et les États participants de l’OSCE à mettre en œuvre les engagements visés dans la promotion de l’égalité des sexes6. Une Décision ministérielle de 2005 sur la prévention et la lutte contre la violence faite aux femmes émet des recom- mandations à l’attention des États participants quant aux types de mesures qui devraient être prises pour améliorer cette prévention de la violence ainsi que la

6 Voir par. 44(c), Plan d’action de l’OSCE pour la promotion de l’égalité entre les sexes, adopté par la Décision No 14/04, MC. DEC/14/04 (2004).

16 1 Introduction

protection et l’assistance aux victimes7. Une autre résolution8 de l’OSCE, adop- tée en 2005, est centrée sur Les femmes dans la prévention des conflits, la gestion des crises et le relèvement après un conflit et elle intègre la majeure partie des dispositions de la Résolution 1325 (S/RES/1325) du Conseil de sécurité de l’ONU dans l’action de l’OSCE. Les Résolutions 1325 et 1820 du Conseil de sécurité de l’ONU prient instamment toutes les parties impliquées dans des conflits armés de prendre des mesures spéciales pour protéger les femmes et les filles contre les violences sexistes, en particulier le viol et les autres formes de violence sexuelle, et contre toute forme de violence liée aux situations de conflits armés. On a également assisté, ces dernières années, à un accroissement de l’enregistrement des progrès menés en faveur de l’élimination de la VCF. Des avancées considérables se sont nettement produites, depuis la simple intégra- tion de la violence à l’égard des femmes en tant que violation des droits de la personne humaine à l’élaboration et à la mise à l’essai de théories sur sa causa- lité et son impact. De nombreux gouvernements ont adopté des lois, institué des politiques et élargi leurs réseaux de services sociaux pour mieux assister les rescapées de la violence. Les organisations de la société civile, en particulier les organisations pour les femmes, ont probablement été les premières à impul- ser le changement. Les organisations non-gouvernementales (ONG) pour les femmes ont œuvré, dans le monde entier, seules ou avec d’autres, en faveur de la sensibilisation au problème de la violence, de la protection des victimes et de la demande de réparation. Cependant, malgré ces actions qui sont menées depuis plus de dix ans, il apparaît aussi clairement que les femmes ne semblent pas être moins exposées à la violence que dans le passé. Comme le remarque l’UNIFEM, la situation est plutôt paradoxale. La « nature de la violence sexiste a changé… [et] au lieu dobserver ’une réduction drastique de la violence à l’égard des femmes… les défis sont devenus plus complexes, la résistance au change- ment plus forte, les réactions contre la promotion des femmes plus négatives et les méthodes pour renforcer le statu quo plus subtiles et plus insidieuses. »9 C’est dans ce climat qu’il est crucial, pour le bien des efforts menés sans relâche pour mettre un terme à la violence faite aux femmes, d’évaluer les pratiques efficaces et d’être en mesure d’adapter des stratégies encourageantes aux circonstances changeantes.

1.1 Les formes de violences faites aux femmes La violence à l’égard des femmes se manifeste par un préjudice physique, sexuel et/ou psychologique10. Ces catégories de violence ne s’excluent pas mutuellement et les formes de VCF doivent être envisagées de manière élargie pour inclure une gamme de comportements visant à exercer un pouvoir sur les femmes, ou à les contrôler. La Déclaration de l’ONU sur l’élimination de la violence à l’égard des femmes classifie trois formes principales de VCF en se fondant sur le lieu de l’acte et sur le lien entre la victime et l’auteur : (1) la violence dans la famille ; (2) la violence dans la communauté ; et (3) la violence perpétrée ou tolérée par

7 Décision du Conseil ministériel de l’OSCE No 15/05 sur la prévention et la lutte contre la violence à l’égard des femmes (2005). 8 Décision du Conseil ministériel de l’OSCE No 14/05 sur les femmes dans la prévention des conflits, la gestion des crises et le relèvement après un conflit (2005). 9 Not A Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 12. 10 Certains experts de la VCF et de l’égalité des sexes parlent également de violence écono- mique. Ce terme peut désigner les violations commises à l’encontre des droits économiques des femmes par l’État (par ex. le non-paiement d’indemnités) ou par des acteurs privés (par ex. un époux qui contrôle le budget familial).

17 l’État11. La violence commise dans la famille inclut la violence domestique, qui est aussi désignée comme étant la violence du partenaire intime ou violence conjugale afin de spécifier que l’auteur et sa victime ont des liens durables. Le viol conjugal et l’agression sexuelle d’enfants sont également des types de VCF survenant au sein du foyer familial. La violence dans la communauté inclut le viol et l’agression sexuelle, le harcèlement sexuel sur le lieu de travail et dans les institutions éducatives, ainsi que l’exploitation des femmes et des filles par la traite des êtres humains et la prostitution. La violence commise par l’État inclut l’utilisation du viol en période de guerre , par les forces de sécurité ou les forces armées lors d’un conflit armé ou en période de paix, par le personnel du maintien de la paix dans des situations de non-conflit, et enfin l’exploitation des femmes détenues par l’État ou sous contrôle de l’État. Ces catégories contri- buent à la compréhension de l’ampleur de la VCF mais elles ne sauraient être envisagées de manière trop rigide. Les prestataires de services et les avocats qui travaillent auprès des rescapés de la VCF rencontrent souvent des formes de VCF qui ne sont pas encore reconnues comme telles par l’application des lois et les systèmes juridiques, tel les cas de harcèlement avec menaces ou encore l’utilisation des nouvelles technologies, d’Internet et des messages électroni- ques pour commettre une cyber violence à l’égard des femmes12. Ce recueil utilise parfois le terme de violence sexiste. La violence basée sur le genre (VBG) désigne le préjudice qui est commis contre une personne (femme ou homme) du fait des inégalités de pouvoir qui sont elles-mêmes fondées sur les rôles construits pour chacun des sexes. La violence sexiste n’est pas un synonyme de la violence contre les femmes mais elle est souvent utili- sée en tant que telle du fait que les femmes sont les premières cibles de la VBG. En raison de la discrimination sexiste, qui place souvent les femmes dans des situations de vulnérabilité et de désarroi, les victimes féminines « souffrent, de manière exacerbée, de leurs conséquences, par comparaison avec ce que les hommes peuvent alors éprouver. »13 La violence commise contre les femmes et les filles durant un conflit armé et lors de la reconstruction après un conflit est apparue comme étant l’une des formes les plus odieuses de la VCF. En fait, la VCF n’est pas, dans les situa- tions de conflit, une forme spécifique de violence mais une violence dont l’intensité et le poids ont changé. Pendant un conflit et après un conflit, la VCF opère un glissement spécifique de la sphère privée vers la sphère publique. La violence faite aux femmes est « fréquemment enracinée dans les situations prévalant avant un conflit et elle s’intensifie pour devenir, le plus souvent, une pratique autorisée durant le conflit et dans la phase après le conflit… avec la transition qui s’opère du conflit à la paix, un glissement [dans la violence sexiste] semble avoir lieu de la sphère publique vers la sphère privée et ce, par une augmentation de la violence domestique. »14 Les conflits récents ont démontré ce phénomène. Le viol et la violence sexuelle ont été utilisés en tant que tactiques de guerre délibérées, et les femmes qui sont forcées de quitter leur domicile, pour chercher refuge ailleurs ou pour vivre dans des camps pour personnes déplacées, sont particulièrement vulnérables à l’égard de la VCF. Dans certains cas, malheureusement, les opérations de maintien de la paix ont été impliquées dans des cas d’exploitation sexuelle. L’instabilité après un conflit conduit à l’exploitation d’un nombre croissant de femmes par la prostitution

11 Déclaration de l’ONU sur l’élimination de la violence à l’égard des femmes, 20 décembre 1993, A/RES/48/104. 12 Voir par ex. Finding a difficult balance: Human rights, law enforcement and cyber violence against women, genderIT.org, 19 août 2008, disponible sur http://www.genderit.org/en/index. shtml?w=a&x=96169 13 Stratégie et cadre d’action du FNUAP pour la prévention de la violence sexiste 2008-2011. 14 Tsjeard Bouta, Georg Frerks et Ian Bannon, Gender, Conflict and Development, (Banque mondiale, 2005), p. 33.

18 1 Introduction

et à l’intensification de la traite des femmes et des filles. L’augmentation des taux de violence domestique fait souvent suite à la fin officielle des hostilités lorsque la violence est reportée vers la sphère familiale. Les situations de conflit et d’urgence exacerbent nettement la vulnérabilité des femmes ainsi que le risque des types spécifiques de VCF. Les conflits détrui- sent les infrastructures, ils mènent à l’instabilité économique, ils créent des traumatismes profonds et ils accroissent considérablement le nombre d’armes légères facilement disponibles. Les conflits dans lesquels les hommes sont les principaux combattants ont aussi un impact moins visible comme lorsqu’ils provoquent des changements importants dans les rôles traditionnels pour cha- cun des sexes. Il est crucial de ne pas séparer la VCF propre aux situations de conflits des leçons retenues ou des bonnes pratiques utilisées pour les autres manifestations de la VCF. La violence à l’égard des femmes dans les situations de conflit est liée, de façon très complexe, aux niveaux de violence et de tolé- rance du même environnement sans conflit. La violence à l’égard des femmes « ne surgit pas soudainement pendant un conflit. [La violence sexiste] est un problème endémique de longue haleine, et, dans tous les pays du monde, elle apparaît, d’une manière souvent dramatique, dans les situations d’urgence. »15 La communauté internationale a pris des mesures pour promouvoir acti- vement l’expérience unique des femmes lors des conflits ainsi que le rôle qu’el- les peuvent jouer dans les initiatives en faveur de la paix et de la sécurité. La Résolution 1325 (2000) du Conseil de sécurité de l’ONU sur les femmes, la paix et la sécurité préconise une participation pleine et équitable des femmes au sein des processus de paix ainsi que l’intégration des questions d’égalité des sexes dans les actions liées à la sécurité. La protection des femmes et des filles contre les violences sexistes dans les conflits armés est mise en relief en tant que question devant recevoir une attention particulière. La Décision du Conseil Ministériel de l’OSCE No 14/05 (2005) sur les femmes dans la prévention des conflits, la gestion des crises et le relèvement après un conflit intègre la Résolu- tion 1325 du Conseil de sécurité de l’ONU dans les activités de l’OSCE et elle encourage les États participants à prendre des mesures énergiques en vue de permettre la pleine participation des femmes à « tous les niveaux de la préven- tion des conflits, de la gestion et de la résolution des crises, et enfin de la reconstruction après un conflit. » La Résolution 1820 (2008) du Conseil de sécu- rité de l’ONU réaffirme les obligations liées à la protection des femmes contre la violence, en soulignant que « malgré… des condamnations répétées de la vio- lence à l’égard des femmes et des enfants dans les situations de conflits armés… et… malgré les appels adressés à toutes les parties prenantes des conflits armés pour qu’elles cessent ces actes sans délai, ces derniers conti- nuent d’avoir lieu, et, dans certaines situations, ils sont devenus systématiques et courants, au point d’atteindre des niveaux de brutalité effroyables. » La Réso- lution 1820 appelle à une cessation de toutes les violences sexuelles commises lors des conflits, à l’adoption de politiques appliquant une tolérance zéro et de programmes de formation ainsi qu’au renforcement des institutions nationales d’assistance aux victimes.

1.2 Objectif du recueil Les États participants de l’OSCE reconnaissent que la prévention de la violence faite aux femmes est une priorité et l’OSCE, pour faciliter l’action menée dans ce domaine, a élaboré des directives sur les types de mesures qui doivent être prises pour améliorer la protection et l’assistance aux victimes féminines de la violence. Ce recueil n’entend pas réitérer les recommandations et directives de

15 Enhancing Protection from Gender-Based Violence in Populations Affected by Armed Conflict, Workshop Report, (UNIFEM et UNICEF, 2005), p. 20.

19 l’OSCE à leur sujet. Il constitue plutôt un catalogue des bonnes pratiques spéci- fiques émanant de pays situés à l’intérieur et à l’extérieur de la région de l’OSCE, et qui peuvent être adaptées ou reproduites dans d’autres pays. L’objec- tif principal de ce recueil est d’apporter des orientations quant aux initiatives efficaces pour la prévention de la violence à l’égard des femmes, la protection des victimes et la poursuite des auteurs de violences. Ce recueil n’est pas un modèle de référence pour l’élaboration de nouveaux projets mais bien plus un point de départ pour l’adaptation d’approches efficaces et avérées. Bien qu’un grand nombre de projets et de programmes consacrés à l’éli- mination de la VCF aient été entrepris dans le monde entier, il n’existe que peu de recueils sur les réponses pratiques et il n’y a que de rares présentations sur les approches spécifiques et activités concrètes qui ont réussi, ou sur les résul- tats et succès qu’elles ont remportés. De nombreux rapports répertorient « les enseignements tirés» en ajoutant des recommandations et des descriptions générales sur les stratégies efficaces et globales menées contre la VCF. D’autres recueils décrivent seulement la nature d’un projet particulier en fournissant rarement suffisamment d’exemples pour comprendre le contexte dans lequel ladite initiative a été élaborée et réalisée. L’un des objectifs majeurs du présent recueil est ainsi de décrire un certain nombre d’initiatives novatrices d’une manière à la fois compréhensible et accessible, en fournissant des informations sur l’approche globale et la manière dont un projet spécifique a été mis en œuvre, sur l’organisation qui l’a mis en application et sur les résultats concrets auxquels le projet a abouti. En élaborant ce recueil, les efforts menés par les autres organisations pour rassembler des exemples de bonnes pratiques contre la VCF ont été examinés. Ces initiatives sont remarquables et le présent recueil entend non pas repro- duire ces exemples, mais leur rendre hommage. Plusieurs de ces initiatives sont décrites ci-après.

Exemples En 2006, le Secrétaire général de l’ONU a lancé une étude approfondie sur la VCF. Le rapport qui a résulté de cette étude, Ending Violence Against Women: d’initiatives de From Words to Action inclut une analyse des pratiques prometteuses menées bonnes pratiques dans trois domaines : la loi et le système judiciaire, la prestation de services et relatives à la lutte la prévention16. contre la VCF Le Fonds des Nations Unies pour la population (FNUAP) a publié un rapport en deux volumes sur les études de cas portant sur la VCF en s’appuyant sur leur action menée dans le monde : Programming to Address Violence Against Women. Ces rapports contiennent tous des descriptions détaillées sur les 18 projets lancés, les partenaires engagés, le processus de mise en œuvre, les leçons retenues et les pratiques qui se sont avérées efficaces dans chacun des cas17.

En 2005, la Division de l’ONU pour la promotion des femmes a organisé, avec l’Office des Nations Unies contre la Drogue et le Crime, une réunion d’un groupe d’experts pour identifier les facteurs qui contribuent à transformer une initiative spécifique en bonne pratique et pour recenser les lois, plans, politiques et autres approches s’étant avérés efficaces dans la lutte contre les violences

16 Le rapport est disponible sur http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-sg-study.htm 17 Programming to Address Violence Against Women, 10 Case Studies (FNUPA, 2007), dispo- nible sur http://www.unfpa.org/public/publications/pid/386. Programming to Address Violence Against Women, 8 Case Studies, Volume 2 (FNUPA, 2009), disponible sur http://www.unfpa.org/ public/publications/pid/1913.

20 1 Introduction

faites aux femmes18. Le rapport qui a résulté de cette réunion mentionne cer- tains des défis posés à l’établissement des éléments communs aux bonnes pra- tiques et il formule des principes généraux pour sous-tendre les bonnes prati- ques dans les domaines de la loi, de la prestation de services et de la préven- tion19.

En 2002, le Fonds de développement des Nations Unies pour la femme (UNI- FEM) a réalisé une série d’analyses régionales sommaires pour évaluer l’éten- due et la nature de la violence à l’égard des femmes et répertorier les efforts menés pour combattre ce problème. Les résultats des analyses sommaires sont mis en relief dans le rapport Not a Minute More: Ending Violence Against Women (2003), rapport qui passe en revue les éléments communs des stratégies prometteuses dans le monde20.

Dans le cadre de sa campagne menée en 2005-2007 contre la violence domesti- que, le Conseil de l’Europe a étudié les progrès réalisés par ses États-membres. Si leur principal objectif n’était pas de découvrir des innovations, les études d’inventaire qui en ont résulté révèlent néanmoins des informations utiles sur les avancées des bonnes pratiques en Europe21.

Le Bureau en charge de l’Europe et de l’Eurasie de l’Agence américaine pour le développement international (USAID) conduit périodiquement des recherches sur les différents aspects de la VCF, dans la perspective d’améliorer la réactivité des programmations de l’USAID, d’échanger des informations sur les pratiques efficaces et d’exprimer des recommandations d’experts pour une action future. Les récents rapports se sont attachés aux meilleures pratiques de programma- tion en matière de prévention de la traite des êtres humains, de protection et d’assistance pour les personnes victimes de la traite, ainsi qu’aux méthodes combinant les services aux victimes de la violence domestique et de la traite des êtres humains22.

En 2007, l’ONG Changemakers, a parrainé une compétition commune autour du thème de la violence domestique – No Private Matter! Ending Abuse in Intimate and Family Relations. Ce modèle de compétition commune est utilisé pour faire surgir des solutions prometteuses au problème de la violence domestique et pour entretenir les débats autour des approches novatrices. Au sein de la com- pétition, Changemakers a créé une matrice autour « des principes les plus pro- metteurs et les plus novateurs transposés aux facteurs qui sous-tendent et qui alimentent un problème social particulier, » et ce, sous le nom de Mosaïque de solutions. Cette mosaïque résume 42 projets spécifiques en examinant les points communs entre les principes avérés et les barrières qu’il reste à surmon- ter dans la prévention de la violence du partenaire intime23. Des informations

18 Good Pratiques in Combating and Eliminating Violence Against Women, Rapport de la Réu- nion du groupe d’experts, (DAW et UNODC, 17-20 mai 2005). 19 Les documents des experts et le rapport final de la réunion sont disponibles sur http://www. un.org/womenwatch/daw/vaw/v-egms-goodp2005.htm 20 Le rapport est disponible sur : http://www.unifem.org/Sources/item_detail.php?ProductID=7. 21 Voir, par ex. Étude analytique des résultats du deuxième cycle de suivi de la mise en œuvre de la Recommandation Rec (2002) 5 sur la protection des femmes contre la violence (Conseil de l’Europe/CDEG, 2008) 2 rev (2008), disponible sur : http://www.coe.int/T/F/Droits_ de_l%27homme/Egalit%C3%A9/. 22 Voir, par ex. Best Practices for Programming to Protect and Assist Victims of Trafficking in Europe and Eurasia, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-295); Best Practices in Trafficking Preven- tion in Europe and Eurasia, (USAID, 2009) (Doc ID: PN-ADN-296); Methods and Models for Mixing Services for Victims of Domestic Violence and Trafficking in Persons in Europe and Eur- asia, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-297). Tous les rapports sont disponibles sur http://dec. usaid.gov, en utilisant le numéro d’identification du document comme référence. 23 La Mosaïque de solutions se trouve sur : http://www.changemakers.net/en-us/competition/

21 sur les 31 projets menés dans treize pays sont disponibles sur le site web de l’organisation24.

La lutte contre la VCF requiert les efforts approfondis et conjoints d’un cer- tain nombre d’acteurs, principalement du gouvernement et des organisations non-gouvernementales (ONG), et nous espérons que ce recueil constituera une ressource utile pour un large éventail d’intervenants, tels les responsables poli- tiques, les organismes chargés de l’application des lois, les professions juridi- ques, les services sociaux, le personnel éducatif, les journalistes, les syndicats, les organisations internationales, les donateurs et les autres parties prenantes. En reconnaissant les contributions émanant des organisations de la société civile dans la lutte contre les violences faites aux femmes, ce recueil devrait être un guide particulièrement utile aux organisations pour les femmes et aux orga- nisations des droits de l’homme, mais il faut remarquer que c’est aux gouverne- ments que revient le rôle principal dans l’élimination de la VCF. Le recueil met ainsi en relief, dès qu’il le peut, les partenariats efficaces menés entre le gouver- nement et les différents secteurs des ONG. Sous la bannière de la « responsabilité des sociétés », le secteur privé est devenu de plus en plus actif dans la lutte contre la violence à l’égard des fem- mes. Les acteurs du secteur privé non seulement soutiennent les programmes antiviolence, en contribuant financièrement à des fondations, ou, plus directe- ment, à des organisations pour les femmes25, mais ils élaborent de surcroît, et en toute indépendance, des initiatives constructives, telles que l’adoption de codes de conduite liés à l’emploi et de politiques de tolérance zéro, la distribu- tion de ressources servant à la sensibilisation des employés, clients et consom- mateurs, et la prestation d’une assistance technique auprès d’autres organisa- tions. Ce recueil inclut plusieurs exemples d’initiatives émanant du secteur privé dans le but d’encourager de plus vastes partenariats public-privé contre la VCF.

1.3 Portée du recueil La portée de ce recueil ne se limite pas à l’une des formes de VCF en particulier. Néanmoins, lors de la collecte d’informations sur les bonnes pratiques, il est apparu qu’il existe beaucoup plus d’informations sur les activités menées contre la violence domestique, ou la violence dans la sphère familiale, que sur les autres formes de violence. Les études récentes corroborent l’hypothèse selon laquelle la violence domestique est la forme habituelle de la VCF. Les activités de suivi des États-membres du Conseil de l’Europe semblent ainsi indiquer, par exemple, que chez les femmes qui subissent les violences, c’est plus souvent leur partenaire ou ex-partenaire qui en est l’auteur. Entre 12% et

endabuse/mosaic. 24 Les données fournies à l’initiative No Private Matter! Ending Abuse in Intimate et Family Relations competition peuvent être consultées sur : http://www.changemakers.net/en-us/compe- tition/endabuse. 25 En 2008, Avon Products, Inc. a par exemple annoncé un partenariat public-privé avec l’UNIFEM et a engagé un million de dollars dans le Fonds fiduciaire de l’ONU pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes, que gère l’UNIFEM. *L’UNIFEM et Avon annoncent un par- tenariat pour éliminer la violence à l’égard des femmes et soutenir la promotion des femmes : La contribution du groupe est versée au Fonds fiduciaire de l’ONU*, Communiqué de presse du 4 mars 2008. En 2009, Avon s’est engagé en faveur d’un don supplémentaire de 250.000 USD en faveur de ce Fonds fiduciaire. Avon s’est engagé pour des dons dépassant 1,75 million USD en faveur des Nouveaux partenariats pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes, disponible sur http://responsibility.avoncompany.com/page-127-avon-commits. The Body Shop mène actuellement une campagne mondiale sur la violence domestique, *Stop Violence in the Home, *http://www.thebodyshop.co.uk/_en/_gb/values-campaigns/stop-violence.aspx?

22 1 Introduction

15% des femmes de la région du Conseil de l’Europe ont été en contact avec la violence domestique26. Les études menées à l’échelle mondiale laissent suppo- ser que la moitié des femmes victimes d’un homicide sont tuées par leur mari ou partenaire, actuel ou précédent ; dans certains pays, ce taux atteint même 70%27. Le présent recueil vise à la fois à répertorier certaines des meilleures pra- tiques existantes en matière de violence domestique, et à révéler des bonnes pratiques et innovations ciblant d’autres formes de VCF. De nombreux travaux ont été menés au sujet du problème de la traite des femmes et des filles, et la majeure partie de ces recherches ont été réperto- riées, avec compétence, dans des publications consacrées à un pays ou à un sujet donné. C’est pour cette raison que le présent recueil inclut des initiatives constructives pour la lutte contre la traite et l’exploitation sexuelle des femmes et des filles, même si ces deux sujets n’y occupent pas une place centrale. Un objectif particulièrement important de ce recueil est de mettre en lumière les projets qui portent sur la VCF dans le contexte des conflits et de la reconstruction après un conflit. Comme décrit ci-dessus, la VCF ne constitue pas, dans une situation de conflits, une forme unique en son genre de violence, puisqu’elle inclut d’autres actes comme le viol, la traite des femmes et la vio- lence domestique. Les agences étatiques ou les organisations ayant accordé une attention soutenue aux efforts menés dans la prévention, dans la protection et à la poursuite dans le contexte d’un conflit sont cependant peu nombreuses. Si cette réalité constitue un défi particulier pour le présent recueil, l’OSCE, de par le caractère impératif de son mandat en faveur d’une sécurité étendue, et de par l’ampleur de son influence géographique, occupe, naturellement, une place privilégiée pour être la première à élaborer un recueil portant sur les bonnes pratiques contre la VCF qui prend en considération la nature spécifique des situations de conflits et des situations après un conflit, et pour en bénéficier. Ce recueil s’efforce d’inclure les pratiques qui portent sur la VCF et qui ont été éla- borées dans des situations après un conflit mais il faut néanmoins noter que la majorité de ces projets concerne une forme spécifique de VCF, comme, par exemple, la violence domestique ou l’agression sexuelle, et que les personnes en charge de leur mise en œuvre ne sont pas toujours très précises quant à la manière dont leur approche a été adaptée à une situation après un conflit. Certaines des bonnes pratiques présentées dans ce recueil proviennent de pays qui se penchent sur la VCF depuis des décennies tandis que d’autres ont été élaborées dans des États qui commencent à peine à le faire ; ces exem- ples de projets et innovations prometteurs se situent aux deux extrémités d’un même échiquier. Même dans les pays les plus « développés », il est encore nécessaire de conduire un travail « de routine » ou « de base » dans les domai- nes que sont la sensibilisation et la prestation de services. Dans le même temps, les spécialistes des pays qui élaborent des programmes élémentaires peuvent faire usage des informations sur les nouvelles théories, les types émergents de VCF et les programmes incisifs, et éviter, ainsi, certaines des conséquences non-intentionnelles que d’autres ont rencontrées en essayant de nouvelles approches. Il est bien connu que les enfants sont souvent les victimes collatérales des violences faites aux femmes, qu’ils en soient, ou non, les cibles directs. Si les programmes efficaces de lutte contre la violence abordent la problématique d’une manière globale, la violence à l’égard des enfants implique également son propre schéma de réponses. Ce recueil n’examine pas, à dessein, les pro- grammes orientés vers l’assistance aux enfants. Cependant, de nombreuses

26 Voir la Fiche d’information sur la Campagne du Conseil de l’Europe pour combattre la vio- lence à l’égard des femmes, y compris la violence domestique disponible sur http://www.coe. int/t/dg2/equality/domesticviolencecampaign/default_FR.asp? 27 How Widespread is Violence Against Women?, Fiche d’information, Campagne du Secré- taire général de l’ONU pour mettre fin à la violence à l’égard des femmes, février 2008.

23 bonnes pratiques répondent, en fait, également, aux besoins des enfants en s’attachant aux femmes qui, dans la plupart des cas, en sont responsables. Ce recueil parle de la violence à l’égard des femmes mais ce terme doit être compris comme un synonyme de la violence orientée vers les personnes de sexe féminin, quel que soit leur âge, et c’est ainsi que le recueil inclut également les bonnes pratiques relatives à la violence faite aux filles. Enfin, le recueil mentionne aussi les pratiques et projets qui ont pour objectif l’élimination de la violence sexiste, en tant que violence perpétrée contre une personne (de sexe féminin ou de sexe masculin), du fait des inégalités de pouvoir liées aux rôles assignés à chacun des sexes.

1.4 Structure et Méthodologie Il existe plusieurs dispositions spécifiques quant à la manière dont ce recueil aborde la violence à l’égard des femmes. Les bonnes pratiques ne sont pas regroupées selon le type de violence qu’elles concernent car il s’est avéré qu’un grand nombre des meilleures approches cible les causes profondes qui sous- tendent toutes les formes de violence à l’égard des femmes, ce qui explique que cette classification est apparue comme inutile. Néanmoins, des efforts ont été déployés pour distinguer le type de VCF lorsqu’une pratique spécifique a eu un point d’intérêt très limité, comme c’est, par exemple, le cas dans la réduction de la revendication des hommes à pouvoir exploiter des prostituées ou organiser la traite de victimes. Le recueil classe les bonnes pratiques et les approches selon leur capacité à promouvoir la prévention, la poursuite ou la protection. Il faut cependant noter que cette catégorisation peut néanmoins s’avérer imprécise. La violence à l’égard des femmes requiert une approche polyvalente et multiniveau, car de nombreuses bonnes pratiques reposent sur d’autres, et en impliquent d’autres. Les campagnes de sensibilisation ou d’initiation aux questions juridiques, qui visent les femmes susceptibles de subir des violences, conduiront inévita- blement, par exemple, à un accroissement des demandes d’assistance en provenance des femmes. Une telle campagne de promotion (prévention) doit prendre en considération le fait de savoir si les services sont suffisants pour répondre à la sensibilisation accrue des femmes et pour satisfaire leurs deman- des (protection)28. La structure du présent recueil est conçue en vue de fournir des informa- tions qui soient le mieux à même d’aider les intervenants qui élaborent une programmation et qui cherchent à se renseigner sur les bonnes pratiques reconnues comme telles, et à les reproduire. Le recueil est donc organisé autour d’un cadre adapté aux types de pratiques qui semblent avoir bénéficié d’un consensus quant à leur capacité à être, dans la réalité, « bonnes ». Dans ce cadre, qui décrit les approches générales, des exemples précis sont donnés sur les projets et activités prometteurs et novateurs. Plusieurs ressources, guides et kits d’outils remarquables sont mentionnés lorsqu’ils sont considérés comme étant particulièrement utiles dans l’élaboration de bonnes pratiques. Les liens vers les sources d’informations complémentaires sont spécifiés le cas échéant. Les informations présentes dans ce recueil ont été principalement rassem- blées à partir de sources accessibles à tous, essentiellement sur Internet. Les documents publiés par les organismes internationaux et interrégionaux, l’ONU, le Conseil de l’Europe, l’Union Européenne et l’OSCE, par exemple, ont consti- tué un point de départ décisif pour ce projet. Ces organisations ont compilé de vastes directives quant à la manière dont les normes relatives aux droits de la personne humaine doivent être mises en œuvre, en matière de VCF, au niveau national. Ces directives forment un cadre qui permet de déterminer les

28 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 35.

24 1 Introduction

meilleures pratiques. En plus des normes qu’ils ont établies, l’ONU, le Conseil de l’Europe, l’UE et l’OSCE ont également financé un grand nombre d’organisa- tions diverses et variées pour mener à bien différents projets liés à la VCF. Les informations provenant de ces institutions, et d’autres organismes (à la fois gouvernementaux et privés), au sujet des approches et projets qu’ils considè- rent comme remarquables, font donc l’objet d’une attention toute particulière dans ce recueil. Il faut mentionner que l’évaluation des projets et les informa- tions quant aux méthodes standardisées de mesure d’impact font cruellement défaut. Même lorsque les donateurs évaluent les projets qu’ils ont financés, cet aspect soulève la question de l’impartialité ainsi que des interrogations quant à la manière dont les programmes doivent être comparés en l’absence d’un ensemble d’indicateurs communs permettant de mesurer leur réussite. Cette question est débattue plus en détail ci-après mais il est néanmoins impor- tant d’exprimer des réserves sur le fait que de nombreux exemples d’approches novatrices et constructives sur les violences faites aux femmes peuvent avoir été inévitablement omis lors de l’utilisation de la méthodologie décrite ci-dessus. La création du recueil a été grandement facilitée par le Séminaire d’expert(e)s sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes de l’OSCE, du 20 au 22 octobre 2008, à Douchanbé, au Tadjikistan, séminaire au cours duquel des expert(e)s internationaux de plus de 21 pays ont décrit les initiatives s’étant avérées fructueuses, et ont débattu des caractéristiques communes aux appro- ches novatrices dans les domaines de la prévention, de la protection et de la poursuite29.

29 Les documents émanant du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, qui a été organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008, sont disponibles sur http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html. Les informations recueillies lors de la consultation menée auprès d’ONG émanant des pays de la CEI, en présence du Rapporteur spécial sur la violence contre les femmes, qui s’est tenue à Saint-Pétersbourg, en Russie, en septembre 2008, sont également inclues dans ce recueil.

25 2 Identification des bonnes pratiques et approches

2.1 Que sont les bonnes pratiques et comment les évaluons-nous ? Les « meilleures pratiques » contre la violence à l’égard des femmes ont été lar- gement débattues aux niveaux international, national et local, mais comment pouvons-nous savoir qu’une approche est, bel et bien, la « meilleure » ? Que pouvons-nous dire en général sur les approches qui sont les plus prometteuses, les plus novatrices et les plus fructueuses dans la lutte contre les violences faites aux femmes ? Malgré les tentatives menées pour identifier les meilleures pratiques, afin qu’elles soient étudiées et reproduites, il n’existe pas de princi- pes ou critères convenus quant à ce qui constitue ces pratiques. En outre, il y a de plus en plus de résistance à l’égard de l’utilisation même du terme « meilleure » et il existe une tendance à la prudence face à l’affirmation selon laquelle certaines pratiques sont meilleures que d’autres. Ce recueil, à l’instar des autres études répertoriant les réponses apportées à la VCF, qualifie donc les pratiques de « bonnes », « prometteuses » ou encore « efficaces »30. Mais là encore, la prudence est de mise lorsqu’une pratique est qualifiée de « bonne » ou « prometteuse ». Le fait qu’une approche soit efficace dépend largement des normes par lesquelles elle est évaluée ainsi que du contexte local particulier dans lequel elle a été utilisée. Comme le constate le Secrétaire général de l’ONU, « [ce] qui fonctionne bien repose sur la forme de l’État, sur son engagement en faveur de l’égalité des femmes, sur ses relations avec les ONG et la société civile, et sur les ressources auxquelles il peut faire appel. »31 De plus, en raison de la variété des contextes dans lesquels se produit la violence contre les femmes, et des réponses nombreuses et variées qui lui sont apportées, il est difficile d’établir des généralités à propos des pratiques qui pourraient être efficaces dans le monde. En effet, les pratiques qui semblent réussir à aider certaines femmes peuvent être inefficaces auprès de personnes qui sont confrontées à de multi- ples désavantages ou à la discrimination, telles les réfugiées ou les handica- pées. Enfin, le fait qu’il y ait très peu d’évaluation ou d’estimation à long terme sur certains programmes ou approches spécifiques limite encore davantage l’utilité de qualifier certaines pratiques de « bonnes ». Afin d’attribuer néanmoins des sceaux de bonnes pratiques, ce recueil retient plusieurs critères fondamentaux. Une « bonne pratique » est novatrice (elle présente des solutions créatives à un problème courant), elle est durable (elle se fonde sur des partenariats multisectoriels) et elle est efficace (elle a un effet tangible sur la réduction de la VCF ou sur l’affaiblissement de son impact). Les bonnes pratiques sont « socialement, culturellement, économiquement et écologiquement durables », elles offrent la possibilité d’être reproduites et elles peuvent constituer des sources d’inspiration pour de nouvelles initiatives menées dans d’autres contextes32.

30 Voir Ending Violence against Women: From Words to Action, (Secrétaire général de l’ONU, 2006), p. 101; Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Rapport de la réunion du groupe d’experts, (DAW et ONUDC, 17-20 mai 2005). 31 Ending Violence against Women: From Words to Action, p. 286. 32 Cette configuration est le fruit d’une synthèse de critères suggérée par l’Institut Raoul Wal-

27 2.2 Les principes communs qui guident les bonnes pratiques Malgré l’absence de consensus à l’égard de ce qui constitue les meilleures pratiques ou de bonnes pratiques, il existe un terrain d’entente sur les particula- rités et caractéristiques centrales qui sous-tendent l’efficacité des interventions. Ces caractéristiques se trouvent réunies au sein de combinaisons de bonnes pratiques contre la violence à l’égard des femmes, et elles peuvent être considé- rées comme les normes ou conditions préalables de cette lutte. Ces conditions préalables, comme, par exemple « la promotion de la femme », ne constituent généralement pas des objectifs autonomes, mais des stratégies de plus grande ampleur qui documentent un programme ou un projet particulier. L’étude du Secrétaire général de l’ONU sur la violence à l’égard des femmes33 identifie également les principes directeurs pour les domaines de la loi et des disposi- tions législatives, de la prestation de services et de la prévention. La liste ci- dessous n’est pas exhaustive mais elle entend fournir un cadre aux principes directeurs qui ont été synthétisés à partir des recommandations émises par les organismes internationaux sur la manière de mettre en œuvre ces obligations pour lutter contre les violences faites aux femmes ou, également, qui ont été identifiés par des intervenants.

Les droits des femmes en tant que droits humains : Une stratégie critique pour toutes les actions de promotion consiste à démontrer clairement que la violence contre les femmes est liée aux autres violations des droits de la personne humaine et que donc, les États ont des obligations quant à la diligence due. Un principe important connexe, qui se trouve derrière toutes les bonnes pratiques, est que ces violations touchent aux causes profondes de la violence faite aux femmes34, comme les inégalités structurelles entre les hommes et les femmes, les questions de pouvoir, de contrôle et de discrimination sexiste.

Les femmes doivent être au centre : La caractéristique essentielle de toutes les bonnes pratiques est qu’elles promeuvent la femme, économiquement, politiquement ou encore de toute autre manière, pour changer leur vie et la société. Les rescapées, en particulier les utilisatrices de services, doivent participer à la conception des programmes, à leur mise en œuvre et à leur évaluation. Les interventions efficaces sont celles qui se fondent sur la compré- hension des besoins exprimés par les femmes elles-mêmes, et non en leur nom seulement.

Les hommes sont à la fois responsables et engagés : Un principe directeur des pratiques qui se penchent sur les violences faites aux femmes est qu’elles ciblent les hommes. Les programmes qui portent sur les hommes vont de ceux qui reconnaissent la responsabilité de l’homme en tant qu’auteur de la violence, établissent des poursuites et des mesures de traitement appropriées, à ceux qui engagent des hommes non-violents en tant que modèles de rôle

lenberg des droits de l’homme et du droit humanitaire (RWI). Voir Gender Justice Best Pratiques (2007) et le site web de l’UNESCO sur What is a Best Pratique?, disponible sur http://portal. unesco.org/shs/fr/ev.php-URL_ID=1211&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html. 33 Étude approfondie de toutes les formes de violence à l’égard des femmes. Rapport du Secrétaire général de l’ONU (2006), A/61/122/Add.1. 34 De nombreuses interventions peuvent avoir un effet positif sur la réduction de la violence en général, par exemple en limitant la diffusion d’actes violents à la télévision ou dans les films, mais une stratégie essentielle de la réduction des violences faites aux femmes consiste à accroître la reconnaissance et la sensibilisation vis-à-vis des causes spécifiques et sous-jacentes de cette forme de violence.

28 2 Identification des bonnes pratiques et approches

constructif, en tant que militants de la prévention contre les violences faites aux femmes et en tant qu’avocats de l’égalité des sexes dans toutes les sphères.

Engagement et direction politiques : Les bonnes pratiques sont celles qui se fondent sur une volonté politique très nette des autorités nationales, et qui sont soutenues par elle. Les dirigeants de tous niveaux, qu’ils soient du milieu politique, des représentants d’autorités religieuses, issus des communautés locales ou même des figures du sport ou des célébrités, peuvent influencer la manière dont est perçue la violence contre les femmes et ils peuvent jouer un rôle dans la réduction de sa tolérance dans la société.

Des approches avérées : Toutes les interventions efficaces sont étayées par des données empiriques précises sur l’étendue de la violence faite aux femmes, ses causes et ses conséquences sur les rescapées, prises individuellement, sur les membres de la famille et sur la société dans son ensemble35.

Coordination, coopération et partenariats : L’approche multisectorielle qui coordonne et intègre un large éventail d’acteurs est un principe qui guide toutes les actions visant à améliorer la réponse globale à la violence faite aux femmes. Les acteurs ou intervenants spécifiques qui sont engagés en ce sens peuvent varier selon le type de VCF dont ils s’occupent, mais la stratégie, elle, demeure la même – œuvrer avec une large gamme de professionnels et de services émanant des structures nationales jusqu’aux niveaux communautaire et local et forger des partenariats entre les secteurs.

Partage de connaissances, compétences avancées et formation : L’utilisation d’échanges de connaissances et de programmes éducatifs constitue une tactique plutôt qu’une stratégie. Néanmoins, si cette tactique est mentionnée ici, c’est afin d’illustrer le principe directeur selon lequel les spécialistes qui travaillent sur la VCF, doivent, régulièrement et invariablement, partager des informations et participer à des actions de développement de compétences avancées. La formation des prestataires de services, des acteurs de la mise en application des lois, des secteurs juridiques et médicaux, des responsables politiques et de tous les autres intervenants clés, qui sont autant de corollaires, doivent être intégrés dans le développement professionnel courant et être informés selon les normes et directives convenues.

Suivi et évaluation : Toute stratégie, toute approche ou tout projet doit inclure, dans son concept, un plan de suivi et d’évaluation pour montrer les progrès et l’impact obtenus.

35 Les militants qui œuvrent à l’élimination de la VCF observent qu’il n’est pas rare que les responsables publics et privés amoindrissent le sujet en citant la prévalence des autres formes de violence, les chiffres relatifs aux hommes victimes de violences, ou d’autres questions sociales « plus pressantes ». Le Rapporteur spécial de l’ONU sur la violence contre les femmes, ses causes et ses conséquences, souligne l’importance liée au fait de disposer de preuves tangi- bles sur la structure de la violence à l’égard des femmes, et la manière dont ces femmes vivent cette violence afin de défier la thèse selon laquelle la VCF n’est pas un problème distinct néces- sitant une approche, elle aussi, distincte. Voir, par exemple, la Déclaration de Yakin Ertürk lors de la conférence de l’ASDI sur la violence sexiste, le 12 septembre 2008, à Stockholm.

29 2.3 Les stratégies qui sous-tendent les bonnes pratiques Un réel changement dans l’élimination de la violence à l’égard des femmes requiert « un effort coordonné et soutenu à de nombreux niveaux. »36 Les bonnes pratiques sont soutenues par diverses stratégies qui définissent le niveau auquel le projet opère et la manière dont il interagit avec d’autres programmes. Les interventions peuvent être vues selon une gamme qui s’étend des actions du « micro niveau », qui répondent aux besoins des victimes, modifient les attitudes prévalant dans la société, sensibilisent autour des questions des femmes et des hommes, aux actions du « méso-niveau » qui visent les institu- tions locales, et enfin aux actions du « macro niveau » qui se penchent sur les politiques au plus niveau ou sur les changements législatifs37. Autrement dit, certaines interventions peuvent avoir un objectif à court terme, pour celles qui visent une amélioration immédiate de la situation, et d’autres, une approche à long terme, pour celles qui se battent pour un changement du système. Le fait de déterminer la manière dont les actions de promotion à court terme et à long terme interagissent constitue une partie importante du développement de la stratégie qui sous-tend les bonnes pratiques. Bien que la violence faite aux femmes soit une problématique sociale à part entière, et qu’elle doive être abordée par des initiatives ciblées, elle a également des liens importants avec les autres questions liées aux droits des femmes, à la santé et au développement. Une stratégie efficace, qui se place derrière les bonnes pratiques, consiste donc à ne pas aborder la violence contre les femmes comme un problème isolé. C’est une pratique générale très efficace que d’intégrer des messages anti-VCF au sein de programmes où ont lieu des croisements importants avec, par exemple, la prévention du VIH/ sida, la santé natale, les programmes familiaux, la réforme législative, le développement de la micro-entreprise ou les programmes d’accès à la terre et d’utilisation du sol. L’objectif principal de ce recueil est de fournir des informations sur les bonnes pratiques et sur les projets spécifiques qui semblent novateurs et efficaces. Ce recueil place ces bonnes pratiques dans le cadre de principes directeurs et d’approches. Enfin, les exemples présentés ici sont destinés à illustrer la manière dont il faut aborder la VCF stratégiquement – depuis le niveau micro jusqu’au niveau macro, et en tant que question intersectorielle.

36 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 12. 37 Ending Violence against Women and Girls – Protecting Human Rights: Good Practices for Development Co-operation, (GTZ, 2005), p. 57.

30 2 Identification des bonnes pratiques et approches

31 3 Comprendre les violences contre les femmes : Recherche et évaluation Le manque de données sur la nature des violences faites aux femmes et l’imprécision des statistiques quant à leur taux de fréquence, un manque qui est aggravé par la nature cachée du problème lui-même ou, comme c’est parfois le cas dans les situations de conflit, par la perte ou la destruction des données, freinent les efforts menés en faveur de politiques et impliquent que les services puissent être non-existants, insuffisants ou inadaptés aux besoins réels. Comme mentionné ci-dessus, une intervention efficace se fonde sur des données exactes quant au type spécifique de violences contre les femmes qu’elle aborde et quant au contexte qui lui est particulier. Si l’approche fondée sur des éléments de preuve constitue un principe directeur des actions menées contre la violence à l’égard des femmes, elle mérite d’être mentionnée ici car il y a eu un travail considérable de recherche qui a été récemment conduit pour articuler les bonnes pratiques à l’aune des violences faites aux femmes. De la même manière, la conduite de recherches peut, en elle-même, constituer une bonne pratique lorsqu’elle est utilisée (1) en amont afin de comprendre pleinement la problématique de la violence à l’égard des femmes au niveau auquel l’action sera menée – afin de créer une stratégie ciblée et d’établir une base de référence permettant de mesurer les progrès accomplis, et (2) ultérieurement, sous la forme d’une évaluation de programme en vue d’examiner les succès remportés, de réunir les leçons retenues et d’améliorer les activités à venir.

Le site web de la Commission économique des Nations Unies pour l’Europe Ressources (CEE-ONU), consacré aux statistiques de la violence sexiste, inclut une présen- tation multimédia créée par la CEE-ONU et l’Institut de la Banque mondiale existant sur les sur l’élaboration des statistiques, selon les sexes, en matière de VCF, ainsi que statistiques sur les directives relatives à l’établissement des indicateurs, statistiques et relatives à la enquêtes. Pour de plus amples informations : violence sexiste http://www.unece.org/stats/gender/vaw/Sources.html.

3.1 Collecte de données La collecte de données précises sur la prévalence et l’étendue d’une forme particulière de violence à l’égard des femmes, ainsi que sur ses causes et ses conséquences, est le point de départ pour élaborer des interventions sérieuses et ciblées mais elle ne doit pas être considérée comme une fin en soi. En effet, les États ont été instamment invités à faire des enquêtes sur la nature des violences faites aux femmes38 et ils sont aussi de plus en plus encouragés à veiller à ce que leurs politiques reposent sur des bases de connaissances renforcées.

38 Model Strategies and Practical Measures on the Elimination of Violence against Women in the Field of Crime Prevention and Criminal Justice, 12 décembre 1997, Résolution de l’Assem- blée générale de l’ONU A/RES/52/86.

33 Base données sur Le Secrétaire général de l’ONU soutient la création d’une base de données globale et coordonnée portant « sur l’étendue, la nature et les conséquences de la violence contre toutes les formes de violence à l’égard des femmes, ainsi que sur l’impact les femmes et l’efficacité des politiques et programmes qui, en incluant les meilleures prati- ques, sont menés pour combattre cette violence. »39 Cette base de données sera accessible au public et elle contiendra des informations sur les mesures qui sont prises dans les sphères suivantes : loi et politique, mécanismes institutionnels, coordination nationale, régionale et internationale, services aux femmes victi- mes/rescapées de la violence, actions de sensibilisation et développement de compétences avancées, recherche et évaluations, données et statistiques. Les États-membres ont été invités à fournir des données au moyen d’un question- naire et ils sont encouragés à désigner, au niveau national, les points focaux responsables, à l’avenir, pour la mise à jour de la base de données. La base de données, lancée en mars 2009, va considérablement faciliter la comparaison des données émanant des pays, ainsi que l’échange d’informations sur les pratiques efficaces. Pour accéder à la base de données : http://webapps01.un.org/vaw/ home.action

Un certain nombre d’États ont également pris une mesure positive en collectant des informations par le biais d’enquêtes et évaluations menées au niveau national40. Le Mexique prépare en ce moment un avant-projet d’ « Evaluation nationale sur le statut de la violence sexiste », évaluation qui sera utilisée pour déterminer l’ampleur, les formes et la situation de la violence sexiste en vue de pourvoir en informations les politiques gouvernementales ; les données seront également incorporées au sein d’une base de données nationale. La France a conduit plusieurs enquêtes nationales sur divers aspects de la violence faite aux femmes, enquêtes qui ont formé la base de campagnes ultérieures et du développement de services. Des ONG ont également mené des enquêtes à grande échelle afin de rassembler des informations apportant des éléments aux actions de promotion. Le Centre d’analyse politique Turpanjian et l’Université américaine d’Arménie ont, par exemple, travaillé en étroite collaboration, en 2007-2008, avec le Centre des droits des femmes pour conduire une enquête nationale sur la violence domestique en Arménie. Cette enquête a été menée au moyen d’interviews et de questionnaires personnels pour obtenir des informations fiables sur les types et les causes de la VCF, ainsi que sur les attitudes des femmes envers la violence domestique. Les données issues de l’enquête ont été utilisées par le Centre des droits des femmes comme base pour des stratégies de sensibilisa- tion et pour l’élaboration de projets de loi41. Les études de prévalence, basées sur la population, qui ont été entreprises dans un certain nombre de pays, se sont le plus souvent limitées à la violence du partenaire intime ou à la violence domestique42. Il y a eu beaucoup moins d’études de prévalence, en particulier des études sur la durée totale de la vie, qui aient porté sur le viol et la violence sexuelle, sur le harcèlement sexuel au

39 Intensification of efforts to eliminate all forms of violence against women, 30 janvier 2007 A/ RES/61/143. 40 Intensification de l’action menée pour éliminer toutes les formes de violence à l’égard des femmes, (Secrétaire général de l’ONU, 2008), A/63/214, au par. 58. 41 Le projet d’enquête a été financé par la Fondation d’assistance de l’Open Society Institute, le Bureau de l’OSCE à Erevan et les Services catholiques d’assistance sociale d’Arménie. Ani Dallakyan, Narine Hakobyan et Lucig H. Danielian Report on Nationwide Survey Findings: Domestic Violence and Abuse of Women in Armenia, (2007). 42 Addendum sur L’élaboration des indicateurs transnationaux de la violence à l’égard des femmes au Rapport du Rapporteur spécial sur la violence contre les femmes, ses causes et ses conséquences, 25 février 2008, A/HRC/7/6/Add.5, par. 155.

34 3 Comprendre les violences contre les femmes

travail ou dans un lieu d’enseignement, ou encore sur la traite des femmes43. Parallèlement à ces études de prévalence, certains États recueillent effecti- vement aussi des données sur la prestation des services liés à la violence faite aux femmes, et ce, à partir d’un grand nombre de sources comme les services médicaux, les commissariats de police, les tribunaux, les services liés au loge- ment, les services sociaux, les permanences téléphoniques et les foyers44. La coordination des données entre les agences et services contribue à donner un tableau précis du problème de la VCF et à révéler dans quelle mesure il est réellement pris en compte. Le Canada a, par exemple, recueilli récemment des données anciennes émanant d’enquêtes, des services de police, des tribunaux et des services sociaux pour réviser les tendances prévalant en matière de violence à l’égard des femmes45. Au Tadjikistan, un groupement d’ONG appelé From Legal Equality to Factual Equality, travaille avec les 25 centres de crise et un foyer temporaire pour femmes du pays pour améliorer la manière dont ces organismes fonctionnent, et ce, en se concentrant expressément sur leur capa- cité à recueillir des données, à suivre et évaluer leur travail. Ce groupement a mis au point un système de base de données unique en utilisant Microsoft Access, base de données qui est disponible à la fois aux centres soutenus par l’État et aux centres fondés par des ONG. Ce système est convivial et les infor- mations recueillies auprès de leurs clients peuvent être facilement téléchargées dans la base de données. Cette dernière est également utilisée pour créer, informatiquement, des rapports qui seront transmis aux organismes gouverne- mentaux appropriés pour suivre les tendances et évaluer les prestations de ser- vices. À l’heure actuelle, le groupement travaille avec le Comité des statistiques publiques tadjiques et le Bureau d’information du Ministère de l’Intérieur en vue d’améliorer la collecte de données statistiques émanant à la fois du gouver- nement et des ONG46.

3.2 Indicateurs de la violence contre les femmes Les indicateurs « fournissent un simple aperçu d’une réalité complexe en analy- sant et en présentant, en toute clarté, les particularités significatives qui sont nécessaires à une prise de décision documentée »47. Les indicateurs mesurent et suivent les progrès réalisés. Ils jouent un rôle clé dans l’élaboration des directi- ves propres aux politiques mais ils ne « sauraient remplacer les recherches approfondies… [car ils] sont relativement peu prolixes eu égard aux procédures et explications. »48 Bien plus, les indicateurs doivent venir en complément des analyses plus complexes sur l’égalité des sexes. Ces indicateurs aident à résumer, sous une forme éloquente, des données qui sont complexes et ils sont

43 En effet, une étude menée en Allemagne sur la VCF a révélé des taux de harcèlement sexuel quatre fois plus élevés que dans les cas de violence physique ou sexuelle par un partenaire ainsi que des taux de violence par un partenaire intime plus élevés parmi des groupes de femmes spécifiques comme les migrantes, les réfugiées, les détenues et les prostituées. Ibid., par. 183. 44 Intensification de l’action menée pour éliminer toutes les formes de violence à l’égard des femmes, (Secrétaire général de l’ONU, 2008), A/63/214 au par. 61. 45 Ibid. 46 Tatiana Bozrikova, The Development of Mechanisms for Co-operation between NGOs of Tajikistan in Preventing Violence Against Women, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, qui a été organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Documents du séminaire disponibles sur http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 47 Les indicateurs de la violence à l’égard des femmes, Rapport de la réunion du groupe d’ex- perts (DAW, 2007), p. 4. 48 Addendum sur L’élaboration des indicateurs transnationaux de la violence à l’égard des femmes au Rapport du Rapporteur spécial sur la violence contre les femmes, ses causes et ses conséquences, cité ci-dessus, par. 79.

35 utiles à la fois au renforcement de l’élaboration des politiques et au grand public49. Au niveau international, il existe plusieurs initiatives visant à définir et établir des indicateurs communs destinés à mesurer l’ampleur de la violence faite aux femmes ainsi que la réponse de l’État à son égard. En bref, la Division de l’ONU pour la promotion de la femme et le Comité de statistiques de l’ONU s’attachent à l’établissement d’indicateurs globaux sur l’étendue de la violence à l’égard des femmes. En travaillant avec un groupe d’experts et d’autres agences de l’ONU, la Division a mis au point un ensemble d’indicateurs en 2007, indicateurs qui ont été soumis au Comité de statistiques aux fins d’examen50. Plusieurs organismes régionaux et gouvernements nationaux ont établi des indicateurs perspicaces pour mesurer la VCF. La CEPALC a, par exem- ple, établi un Guide d’assistance technique pour la production et l’utilisation des indicateurs liés à l’égalité des sexes qui propose des taux de mesure sur la violence physique, psychologique et sexuelle ainsi que sur la violence faite aux femmes qui n’est pas rapportée à la police51. L’Union Européenne a aussi élaboré des indicateurs qui portent à la fois sur la violence domestique et sur le harcèlement sexuel et qui peuvent être utilisés pour évaluer chacun des États et pour comparer les progrès accomplis parmi les nations dans des domaines comme les services de soutien aux femmes, la réalité des lois et des politiques et les attributions budgétaires52. Le Rapporteur spécial sur la violence contre les femmes se concentre sur l’élaboration d’indicateurs mesurant les progrès des États dans la lutte contre la VCF53. Elle a examiné les propositions actuelles visant à élaborer des indicateurs communs, au niveau de l’ONU, de la violence à l’égard des femmes et elle a exploré comment ces indicateurs pourraient être utilisés pour des actions de mesure et elle a enfin répertorié les indicateurs aux niveaux des résultats, des structures et des procédures54.

3.3 Analyses des expériences et besoins des victimes Dans le cadre de la recherche et de la collecte de données, la conduite d’analy- ses approfondies sur les expériences des femmes qui ont subi la violence, constitue une bonne pratique. En général, il est de la responsabilité des structu- res gouvernementales de réunir des données statistiques55, mais les ONG

49 Gemma Connell, The Work of the United Nations Division for the Advancement of Women on Violence Against Women, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches nova- trices de la lutte contre les violences faites aux femmes, qui a été organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Documents du séminaire disponi- bles sur (http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). Voir également http://www.un.org/ womenwatch/daw/vaw/v-issues-focus.htm 50 Ibid. 51 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 96; Les indicateurs de la violence à l’égard des femmes, Rapport de la réunion du groupe d’experts, (DAW, 2007), p. 12. 52 Ibid., p. 17. 53 Voir, d’une manière générale, Les indicateurs de la violence à l’égard des femmes et la réponse de l’État, (Rapporteur spécial sur la violence contre les femmes, ses causes et ses conséquences, 2008), A/HRC/7/6. 54 Voir, d’une manière générale, l’addendum sur L’élaboration des indicateurs transnationaux de la violence à l’égard des femmes au Rapport du Rapporteur spécial sur la violence contre les femmes, ses causes et ses conséquences, cité ci-dessus. 55 Tandis que les structures étatiques sont nécessairement des organismes en charge de col- lecter régulièrement des statistiques sur la fréquence de la VCF, les ONG ont également ren- contré un certain succès en utilisant des enquêtes et collectes de données émanant de formu- laires d’admission des clients et d’autres méthodologies en vue de démontrer l’existence de la VCF et de mener des actions de promotion pour accroître l’attention autour de ce problème.

36 3 Comprendre les violences contre les femmes

peuvent aussi jouer un rôle clé en veillant à ce que les voix des victimes soient prises en compte dans les décisions politiques. Les expériences des victimes individuelles sur des sujets brûlants comme les conséquences de la violence, l’impact des violences sur les enfants et les autres membres de la famille, les obstacles qu’elles rencontrent auprès des services médicaux ou des organismes juridiques lorsqu’elles essaient de quitter leurs situations de violence, les lieux où elles reçoivent une assistance, etc. peuvent former la trame de programmes opportuns de prévention, de poursuite et de protection.

En 2007, le Centre International pour le Développement des politiques migratoi- La voix des res (ICMPD) a publié L’écoute des victimes : expériences d’identification, admissions et assistance en Europe du Sud-Est. Cette étude a été conduite au victimes moyen d’interviews menées auprès de 80 personnes victimes de la traite. Elle décrit la manière dont les victimes ont vécu la procédure d’identification, d’orientation, d’admission, d’assistance et de protection et elle présente les bonnes pratiques et les failles telles que les articulent les personnes victimes de la traite elles-mêmes56.

En Thaïlande, l’ONG Self Empowerment Program for Migrant Women (SEPOM) a conduit une étude sur les expériences des femmes ayant été victimes de la traite vers le Japon. L’aspect novateur de ce projet est que ce sont des femmes ayant été précédemment victimes de la traite qui ont-elles-mêmes mené l’en- quête. Ces femmes ont reçu une formation et une aide pour développer leurs compétences liées à la recherche. En ayant recours à cette méthode, les femmes étaient elles-mêmes soutenues et promues, et leur étude a révélé des informa- tions détaillées sur la situation des enfants de femmes victimes de la traite, des indications qui ne seraient probablement pas accessibles à des enquêteurs plus ‘neutres’57.

Les recherches sur les violences faites aux femmes, en particulier celles qui incluent les expériences des victimes, soulèvent des considérations éthiques à la fois pour les intervenants et pour les chercheurs. Il est de la plus haute importance que lorsque des victimes, quelles qu’elles soient, sont inclues dans des projets de recherche, leur sécurité, à la fois physique et psychologique, leur confidentialité et leurs droits demeurent un souci constant. De la même manière, les chercheurs et les enquêteurs doivent avoir les compétences et la formation requises, et ce, non seulement pour préserver le bien-être des personnes interviewées mais également pour les protéger de tout mal.

56 L’étude est disponible sur http://www.icmpd.org. 57 Ending Violence against Women and Girls – Protecting Human Rights: Good Practices for Development Co-operation, (GTZ, 2005), pp. 34-35.

37 Recommanda- L’Organisation mondiale de la Santé (OMS) a élaboré des guides de principes d’éthique et de sécurité recommandés pour les recherches menées sur la vio- tions d’éthique et lence à l’égard des femmes dans plusieurs contextes spécifiques ; ces guides de sécurité pour peuvent être consultés sur le site web de l’OMS : http://www.who.int/gender/ les recherches documents/fr/index.html menées sur la Ethical and Safety Recommendations for Researching, Documenting and Monitoring Sexual Violence in Emergencies (2007). VCF Putting Women First: Ethical and Safety Recommendations for Research on Domestic Violence Against Women (2003). Ethical and Safety Recommendations for Interviewing Trafficked Women (2003).

3.4 Suivi et pistage Le suivi de l’application des lois, l’accessibilité aux services pour les victimes et leur réactivité, ainsi que le changement d’attitude, dans la société, envers les violences faites aux femmes, ne sont que quelques exemples du processus qui aide à comprendre l’étendue du problème. Le suivi et le pistage impliquent certaines des bonnes pratiques déjà décrites ci-dessus, comme l’utilisation d’indicateurs formels, l’organisation de collectes régulières de données et l’en- gagement des femmes dans l’analyse de leurs besoins concrets. Ce type de suivi se distingue des programmes de suivi et d’évaluation, un sujet qui revêt également une grande importance mais qui est l’un de ceux qui dépassent la portée de ce recueil. Il existe un grand nombre de bons exemples de programmes de suivi dirigés à la fois par les gouvernements et les ONG pour améliorer les réponses données à la violence faite aux femmes. En 2008, le Ministère finlandais des Affaires sociales et de la Santé et l’Association des autorités locales et régiona- les de Finlande ont émis des recommandations préconisant que les mesures prises pour prévenir et répondre à la violence interpersonnelle et domestique soient intégrées au sein de la stratégie municipale d’aide sociale. Pour être plus précis, les municipalités sont instamment invitées à adopter « une approche intersectorielle et multiprofessionnelle »58. En 2011, le gouvernement finlandais conduira une enquête nationale sur la manière dont ces recommandations ont été mises en œuvre. La composante du suivi présente dans cette initiative ministérielle est un encouragement important adressé aux gouvernements municipaux pour qu’ils prennent la responsabilité de l’élaboration des program- mes de prévention et des services coordonnés59.

Pistage Type de VCF : Le viol judiciaire : Approche et principaux objectifs : Le projet, qui est une étude, explore la Une étude sur manière dont le système judiciaire pénal de l’Afrique du Sud traite les plaintes l’érosion des pour viol en vue de rendre le système judiciaire pénal justifiable et d’apporter cas de viol par le système judiciaire pénal 58 Prevention of interpersonal and domestic violence to be integrated into municipal welfare and security planning, Communiqué de presse, 12 mai 2008, Ministère des Affaires sociales et de la Santé et Association des autorités locales et régionales de Finlande, disponible sur : http:// www.stm.fi/en/pressreleases/pressrelease/view/1200671#en 59 Helena Ewalds, Multi-professional Coordination and Co-operation in Combating Violence Against Women: Practical Experiences from Finland, Présentation au Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, qui a été organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE en octobre 2008 (Documents du séminaire disponibles sur http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

38 3 Comprendre les violences contre les femmes

des indications sur les raisons expliquant pourquoi ce système est parfois ineffi- cace dans la dissuasion à l’égard des violences sexuelles. L’étude a examiné le traitement des plaintes pour viol, leurs résultats et la durée écoulée entre le signalement de ces cas de viol jusqu’à leur règlement par la police ou par les tribunaux, et elle a également recueilli des informations sur les caractéristiques du viol signalé et de ses auteurs.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Plusieurs organisations, tant gouvernementales que non-gouvernementales, ont collaboré à ce projet pour pister les cas de viol au moyen du système judiciaire, dans l’une des provinces sud-africaines – le Tshwaranang. Le Legal Advocacy Centre to End Violence Against Women, le Conseil de la recherche médicale d’Afrique du Sud et le Centre d’étude sur la violence et la réconciliation ont travaillé avec les Services sud-africains de Police et le Ministère national de la Justice et du Développe- ment constitutionnel. Les chercheurs ont utilisé des techniques d’échantillon- nage pour sélectionner plus de 2.000 cas d’étude, parmi près de 12.000 cas de viol signalés en l’espace d’un an. Les registres de 70 commissariats de police, des Unités de la Police en charge de la violence familiale, de la protection de l’enfance et des outrages sexuels et des tribunaux d’instance ont été examinés. Parmi les constatations les plus saillantes, l’étude a révélé qu’approximative- ment la moitié des cas signalés donnait lieu à des arrestations, que les procès s’ouvraient dans moins d’un cas sur cinq, que des condamnations s’appli- quaient dans moins d’un cas sur vingt et que 15% des auteurs étaient condam- nés à une peine non-obligatoire. L’étude présente également des informations importantes sur la collecte d’éléments de preuves médico-légales et sur la manière dont les rescapés interagissent avec le système judiciaire pénal. Plus d’un tiers des rescapés ont par exemple refusé les procédures judiciaires pénales pour diverses raisons.

Lieu géographique : La Province du Gauteng, en Afrique du Sud

Documents, produits, résultats : Les résultats de l’étude figurent dans le rapport

Le pistage judiciaire : The Attrition of Rape Cases through the Criminal Justice System in Gauteng (2008). Le rapport inclut un certain nombre de recommanda- tions détaillées pour l’amélioration des efforts de prévention, la protection des divers rescapés et la réactivité du système judiciaire en cas de viol. Il est à noter que l’étude a été conduite avant l’adoption d’une nouvelle loi sur la violence sexuelle et qu’elle peut ainsi être également utilisée comme base de référence pour mesurer l’impact de la loi.

Informations sur le financement : Financé par le Centre norvégien des Droits de l’homme, la Fondation de l’Open Society, la Fondation Ford et le Conseil de la recherché médicale.

Organisations engagées : Tshwaranang Legal Advocacy Centre to End Violence Against Women (TLAC) Tél : +27 (11) 403-8230/4267 Fax : +27 (11) 403-4275 www.tlac.org.za

South African Medical Research Council (MRC) Gender & Health Research Unit Tél : +27 (12) 339-8526 Fax : +27 (12) 339-8582 www.mrc.ac.za

39 Centre for the Study of Violence and Reconciliation (CSVR) Tél : +27 (11) 403-5650 Fax : +27 (11) 339-6785 www.csvr.org.za

Pour de plus amples informations : Le rapport peut être téléchargé à partir du site web du Centre d’étude sur la violence et la réconciliation : www.csvr.org.za dans la rubrique « Publications. »

En Russie, ANNA – le Centre national pour la prévention de la violence, une ONG, a établi la Commission nationale indépendante des droits de la femme sur la violence à l’égard des femmes en vue d’entreprendre un suivi de l’étendue de la protection des femmes contre les violences. Réagissant à la situation politique actuelle, il a été jugé plus constructif de fonder une commis- sion composée d’experts indépendants russes, commission qui offrirait une critique fondée sur des compétences et sur la connaissance de la situation prévalant au niveau local. La Commission a rassemblé des données statistiques, elle a réalisé des évaluations et des recherches, par région, sur les lois existan- tes, les types et l’étendue des services proposés aux victimes, elle a pris note des obstacles rencontrés par les victimes pour obtenir une protection, et elle a évalué à la fois les pratiques culturelles préjudiciables et les bonnes pratiques en cours en Russie. La Commission est censée publier chaque année un rapport60.

3.4.1 Suivi du système juridique Le suivi régulier de la mise en application des lois et de l’action des profession- nels de la justice pénale est un outil important si l’on veut s’assurer que le sys- tème juridique fonctionne correctement afin de garantir la cohérence et l’équité des poursuites contre les auteurs ainsi que la pleine protection des victimes. Le fait de pister la manière dont les cas de VCF sont traités apporte des informa- tions importantes sur les éventuelles faiblesses présentes dans le système. En Russie, la police de la région de Sverdlovsk collecte des données sur le nombre des cas spécifiques de violence domestique qui parviennent à leurs bureaux61, qui sont examinés au tribunal et elle spécifie le nombre réel des cas qui passent en jugement62. De cette manière, elle est à même de démontrer que plus de la moitié de ces cas ne sont jamais examinés par un juge et que, pour la vaste majorité de ceux qui sont transmis à un tribunal, une certaine forme de réconci- liation est encouragée entre les partenaires, et les dossiers sont classés sans suite. La portée de ce suivi n’a pas besoin d’être grande pour étayer les conclu- sions significatives sur l’efficacité du système juridique dans la prévention de la violence à l’égard des femmes. Le City Controller de la ville de Los Angeles, en Californie, a, par exemple, récemment lancé un audit sur la manière dont les Services de Police de Los Angeles ont utilisé une subvention fédérale de 4 mil- lions USD qui était spécifiquement consacrée à l’amélioration de la vérification

60 Andrei Sinelnikov, Women’s Human Rights and Violence against Women: Monitoring as a Tool for Promoting Changes in the Response to Gender-based violence, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008) (Les documents sur le séminaire sont disponibles sur : http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html). 61 Ces cas sont classés en tant que « blessure légère » au titre du Code pénal de la Fédération. 62 CEDAW Assessment Tool Report for the Russian Federation, (ABA, 2006), p. 122.

40 3 Comprendre les violences contre les femmes

des preuves de viol au moyen de trousses de prélèvement. L’argent fédéral était destiné à réduire l’insuffisance qui prévalait en matière d’authentification des éléments de preuve physiques après une agression sexuelle. L’audit du Control- ler a cependant révélé qu’en dépit d’un financement accru, l’insuffisance des authentifications s’était encore approfondie, plus de 7.000 trousses n’avaient pas été examinées et les Services de police n’avaient pas obéi à la loi de l’État qui exige que les victimes de viol soient informées du fait que leurs trousses n’ont pas été analysées au cours des deux ans qui suivent le viol. Une ONG, Human Rights Watch, conduit une action publique autour de ce récent audit pour souligner que cette insuffisance exerce un impact sensible sur le droit des victimes à obtenir justice ; leurs cas ne sont pas analysés dans les délais fixés et le retard pris dans l’authentification des preuves de ces cas agit sur la période de prescription de dix ans63. Lorsqu’une action de suivi est entreprise par des ONG, elle est utilisée à des fins de promotion publique, par exemple, pour souligner la nécessité d’affi- ner les lois et les procédures, pour attirer l’attention de l’opinion publique sur les défaillances de la justice et pour réaliser régulièrement un contrôle du sys- tème judiciaire qui pourra contribuer aux programmes de formation.

Type de VCF : Violence domestique et sexuelle contre les femmes et les WATCH enfants.

Approche et principaux objectifs : WATCH est un programme de suivi judi- ciaire qui tient le système pénal pour responsable de ses actions, et qui émet des recommandations sur l’amélioration de la sécurité des femmes et des enfants. Le programme identifie les domaines problématiques du système judi- ciaire et, en suivant une procédure non-conflictuelle, il travaille avec les juridic- tions et les organismes de services sociaux pour améliorer le système. WATCH publie les résultats de ses projets de suivi et de recherche dans une lettre d’in- formation trimestrielle qui sert à sensibiliser le grand public et à faciliter les actions de promotion.

Activités entreprises/ fonctionnement du projet : WATCH forme des volontai- res pour suivre les audiences judiciaires des procès de droit pénal et de droit civil sur la violence domestique, la violence sexuelle et la violence/la négligence à l’égard de l’enfant. Les volontaires assurent une présence publique dans les salles d’audience et ils notent, avec objectivité, les comportements du person- nel judiciaire en utilisant des documents et des grilles de vérification normali- sés, conçus par WATCH. Les volontaires suivent de près les cas individuels et ils surveillent les tendances affichées par le système judiciaire. De plus, le per- sonnel de WATCH enquête sur les domaines qui soulèvent des inquiétudes par- ticulières et ils publient leurs conclusions. Ces activités constituent la base du travail mené avec le système en vue d’apporter les améliorations nécessaires.

Lieu géographique : Le programme est mené dans les juridictions du comté de Hennepin, dans le Minnesota, aux États-Unis, mais d’autres programmes de suivi judiciaire ont été menés dans d’autres lieux, et sur d’autres sujets.

Documents, produits, résultats : WATCH propose une formation en ligne sous la forme d’une assistance technique, ainsi qu’un manuel pour la création d’un programme de suivi judiciaire (à acheter).

63 USA: Los Angeles Police Fail to Use Funds to Test Rape Kits, Communiqué de presse, 20 octobre 2008, Human Rights Watch, disponible sur http://www.hrw.org/en/category/topic/ women%E2%80%99s-rights

41 Informations sur le financement : Contributions individuelles et dons de fondations ; aide des observateurs volontaires que l’organisation recrute et forme plusieurs fois par an. Les volontaires paient des frais de formation de 25 USD.

Organisation engagée : WATCH 608 Second Avenue South Northstar East Suite 465 Minneapolis, MN 55402 U.S.A. Tél : +1 612-341-2747 Fax : +1 612-339-1171 Courriel : watch@watchmn.org

Pour de plus amples informations : http://www.watchmn.org/home.html

3.4.2 Suivi des médias Le suivi des réactions des médias aux violences faites aux femmes et de leur approche peut apporter des informations importantes sur les types de messa- ges que la société reçoit de manière régulière sur ce sujet et elle peut offrir des indications utiles sur les possibilités de conscientisation et de formation des professionnels des médias, un thème qui est abordé plus avant dans une autre partie de ce recueil. En 2006, le Centre « Perspectives pour les femmes », situé en Ukraine occidentale, a entrepris une action de suivi, pendant quatre mois, sur la couverture de la violence domestique par la presse en analysant au total 276 numéros de dix journaux régionaux et nationaux64. Même s’il est relative- ment modeste, ce projet a mis au jour des données significatives. Les informa- tions de la presse tendaient, par exemple, à présenter un contenu à caractère sensationnel au lieu de donner des informations utiles à la prévention ou à l’édification des lecteurs. La violence domestique était largement décrite comme un « événement », et non comme un délit. La majorité des cas relatés étaient ceux qui impliquaient un homicide, ce qui n’est pas représentatif du taux de mortalité général de la violence domestique en Ukraine. Les journalistes choisissaient de couvrir les cas les plus extrêmes sans ouvrir leurs colonnes à des experts et sans offrir d’informations sur les organismes d’assistance aux victimes des violences domestiques.

3.4.3 Analyse budgétaire La manière dont le gouvernement ventile ses ressources est une claire indica- tion de ses priorités politiques. Une analyse budgétaire menée à l’aune de l’égalité des sexes peut ainsi servir à dévoiler l’étendue réelle du soutien que le gouvernement accorde concrètement à la lutte contre les violences faites aux femmes. Comme le déclare l’auteur d’une étude examinant les allocations bud- gétaires au titre de l’application d’une loi sur la violence domestique en Afrique du Sud, « [d]u fait que notre pays ne dispose pas de fonds illimités pour finan- cer ses travaux et qu’il doit agir dans le cadre de contraintes spécifiques, nos choix doivent s’effectuer en fonction des programmes que nous considérons

64 H. Fedkovych, I Trokhym et M Chumalo, Combating Domestic Violence: Ukrainian and Inter- national Experience, (Centre d’Ukraine occidentale – Perspectives sur les femmes, 2007).

42 3 Comprendre les violences contre les femmes

comme prioritaires. Ces décisions ne sont pas des décisions simplement neutres et techniques mais de véritables choix politiques… »65 L’analyse budgé- taire pourra donc examiner les postes budgétaires comme les dépenses de prévention (les campagnes de sensibilisation publique, par exemple), les dépen- ses affectées aux services sociaux, aux aides juridiques, aux services de police ou même à la planification municipale pour des lieux publics sûrs. L’ONG mexicaine Consorcio para el Diálogo Parlamentario y la Equidad (Consortium pour le dialogue parlementaire et l’égalité) suit, avec régularité, les allocations du budget national sous l’angle des questions relatives aux spécifici- tés des sexes dans le but précis de déterminer si le gouvernement alloue, réellement, les fonds prévus pour remédier à la violence à l’égard des femmes. Le fondateur de ce projet remarque que le Consortium est le premier groupe féministe du monde qui assure cette vigilance, vigilance qui représente un défi particulier au Mexique où ce sont généralement les hommes qui gèrent, même au niveau national, les questions financières. Le Consortium travaille mainte- nant étroitement avec la commission parlementaire du Mexique sur l’égalité des sexes et le gouvernement les reconnaît en tant que partenaire officiel de négociation. La méthodologie et les stratégies de suivi utilisées dans ce projet, qui a été lancé par une modeste subvention de 10.000 €, ont même été adop- tées, avec succès, par d’autres groupes d’Amérique latine pour les femmes66.

L’analyse budgétaire selon la spécificité des sexes est devenue un domaine très Budgétisation étendu et il existe de nombreux exemples de méthodologies ayant servi, avec succès, à l’examen de dépenses locales et nationales contre la VCF. L’UNIFEM sensibilisée à la et le FNUAP ont tous deux soutenu, dans le monde, des initiatives promouvant spécificité des les compétences des ONG pour les femmes en matière d’analyse budgétaire. sexes L’UNIFEM offre plusieurs ressources sur le suivi budgétaire et le suivi des pro- cédures d’élaboration budgétaire, par exemple : Budgeting for Women’s Rights: Monitoring Government Budgets for Compliance with CEDAW (2006) et Gender Responsive Budgeting in Practice: A Training Manual (2006). Ces documents sont consultables sur : http://unifem.org/Sources/.

L’ONG polonaise Réseau des femmes Est-Ouest (NEWW-Polska) gère l’Initiative sur le budget lié à la spécificité des sexes de Gdansk. Ce projet, qui émane de plusieurs activités de NEWW-Polska, conduit des analyses de budgets locaux dans plusieurs domaines, notamment pour la violence domestique, et il cherche à établir des comparaisons avec d’autres pays de la CEI/CEE et/ou des régions de l’UE. Des informations générales sur la budgétisation adaptée à la spécificité des sexes, des outils d’analyse, des kits et rapports d’information sont disponi- bles sur le site de NEWW : http://www.neww.org/en/achivements/budzet/0. html.

65 Lisa Vetten, « Show Me the Money »: A review of budgets allocated towards the implemen- tation of the Domestic Violence Act (no. 116 de 1998), Politikon, Vol. 32, No. 2, novembre 2005, pp. 277-295, disponible sur http://www.csvr.org.za 66 See Women Keep an Eye on the Treasury, disponible sur http://www.mamacash.org/page. php?id=1710. Des informations en espagnol peuvent aussi être consultées sur le site web du Consorcio para el Diálogo Parlamentario y la Equidad : http://www.consorcio.org.mx

43 3.5 La recherche comme action de promotion La recherche peut être un formidable outil de promotion. L’Organisation mon- diale de la Santé et le Programme pour une technologie appropriée dans la Santé (PATH) ont publié un manuel complet Researching Violence Against Women: A Practical Guide for Researchers and Activists67, qui expose à grands traits les modalités d’élaboration applicables à une stratégie de recherche, à des approches de recherche quantitative et qualitative, à des données analytiques, ainsi que les modalités d’utilisation des résultats à des fins de promotion. Dans certains cas, ce n’est que par la recherche et la documentation que les groupes pour les femmes ont pu établir que certaines formes de vio- lence à l’égard des femmes existaient. Le Centre d’aide et de conseil juridique pour les femmes (WCLAC), dans les territoires occupés palestiniens, a, par exemple, reconnu que des « crimes d’honneur » avaient régulièrement lieu mais qu’il n’y avait aucune donnée fiable à leur sujet ; la police ou les juridic- tions enregistraient ces cas en tant que suicides ou accidents. Le Centre pour les femmes a commencé à rassembler des données complètes sur ces cas et elle a également mené des interviews approfondies auprès de la police, des dirigeants communautaires et des responsables religieux. Cette recherche a finalement constitué la base de futurs projets, portant notamment sur la sensi- bilisation et la formation, et elle a permis aux « crimes d’honneur » d’être mieux connus dans la société68. La Fondation bulgare pour la recherche selon la spéci- ficité des sexes, travaillant avec l’organisme suédois Kvinnoforum pour ce pro- jet conjoint, a mené une étude pilote sur la violence liée à l’honneur, principale- ment auprès des populations minoritaires de Bulgarie, en vue de mettre en lumière un problème caché des ONG et de la société dans son ensemble. Cette étude, qui brosse un tableau de cette forme particulière de violence, a révélé de nombreux aspects, par exemple le fait que la violence liée à l’honneur est géné- ralement associée à la violence domestique, que la compréhension des diffé- rents groupes à risque doit s’améliorer ainsi que la nécessité que d’autres recherches et actions de sensibilisation soient menées pour améliorer les efforts de prévention et de protection69. Les enquêtes ou documents sur les droits de la personne humaine peu- vent servir à mettre en lumière les domaines dans lesquels les États ne remplis- sent pas leurs obligations au titre du droit international. Ce type de recherche utilise pour cadre les traités internationaux et elle inclut habituellement des ana- lyses portant à la fois sur les protections légales des femmes contre les violen- ces – ce qui est formellement inscrit dans la loi – et tous les obstacles que les femmes rencontrent dans la réalité, dans leur lutte contre les violations des droits de la personne humaine, comme l’insuffisance de politiques, la préva- lence des stéréotypes parmi les professionnels, le manque de financement, etc. Le manuel Documenting Women’s Rights Violations by Non-State Actors: Acti- vist Strategies from Muslim Countries70, décrit les traités visés ainsi que les mécanismes de suivi des traités qui existent au niveau de l’ONU et il inclut des informations sur les stratégies de promotion. L’analyse économique peut aussi s’appliquer à la violence à l’égard des femmes, en tant qu’outil de promotion. Le fait de mesurer les coûts économi-

67 Lori Heise et Mary Ellsberg. Researching Violence Against Women: A Practical Guide for Researchers and Activists, (Organisation mondiale de la Santé, PATH, 2005). 68 A Life Free of Violence Is Our Right! UN Trust Fund to End Violence Against Women. 10 Years of Investment, (UNIFEM, 2007), p. 11. 69 Pilot study on HRV /honour related violence in Bulgaria: The challenge for intervention insti- tutions. (Fondation bulgare pour la recherche par la spécificité des sexes et Kvinnoforum, 2004), disponible sur http://www.bgrf.org/en/?publications&article=3 70 Jan Bauer et Anissa Hélie, Documenting Women’s Rights Violations by Non-State Actors: Activist Strategies from Muslim Countries, (Rights & Democracy and Women Living Under Muslim Laws, 2006).

44 3 Comprendre les violences contre les femmes

ques de la violence faite aux femmes est une forme connexe d’analyse qui met en évidence son impact économique sur l’État, sur les entreprises, sur les com- munautés et sur les individus. Ce type d’analyse peut aussi orienter les déci- sions budgétaires en exposant à grands traits le coût exorbitant de l’inaction devant la violence à l’égard des femmes71. Il existe de nombreuses méthodolo- gies pour calculer le coût économique des violences faites aux femmes et elles varient en fonction de la portée de leur analyse des coûts directs des services liés à la violence contre les femmes, de leur analyse des coûts indirects liés aux pertes d’emploi et de productivité, et enfin, de la valeur attribuée à la souffrance humaine. Même lorsqu’elles examinent des facteurs différents, ces études menées dans des pays aussi variés que le Canada, le Chili, la France, la Nouvel- le-Zélande et l’Espagne, estiment que le coût de la violence faite aux femmes se mesure en centaines de millions d’euros72.

71 Elimination de la violence contre les femmes : From Words to Action, (Secrétaire général de l’ONU, 2006), p. 61. 72 Ibid. Annexe 2, Coût de la violence à l’égard des femmes : études choisies sur les estima- tions monétaires des coûts, p. 179.

45 4 La prévention L’Organisation mondiale de la Santé (OMS) recommande que la prévention sur la violence à l’égard des femmes soit considérée comme hautement priori- taire dans les politiques nationales portant sur la santé, les services sociaux et la législation, et ce, à la fois dans les pays industrialisés et dans les pays en développement73. L’OMS définit également les activités liées à la prévention selon trois niveaux : la prévention primaire (empêcher la violence de se produire) ; secondaire (réactions immédiates en cas de violence pour limiter ses conséquences) et tertiaire (traitements à plus long terme et soutien aux victimes des violences pour empêcher des effets négatifs ultérieurs)74. Malgré la valeur reconnue par tous de la prévention primaire, les experts remarquent que l’investissement dans ces efforts manque sensiblement d’intensité et de durabi- lité. La prévention primaire peut prendre un grand nombre de formes mais ces dernières portent, essentiellement, sur le changement des attitudes et stéréotypes relatifs à la spécificité des sexes, au niveau individuel, aussi bien parmi les hommes que les femmes, et également au niveau de la société.

4.1 Campagnes de sensibilisation La sensibilisation, qui est au cœur des efforts de prévention, peut inclure une coopération avec le grand public en vue de changer les attitudes et la tolérance prévalant dans la société envers la violence à l’égard des femmes, pour révéler à ce public l’ampleur du problème, pour mettre un terme au secret qui entoure la VCF et pour adresser un message clair sur le fait qu’elle ne doit pas être tolérée. Les activités de sensibilisation peuvent également viser des groupes spécifiques pour leur adresser des messages plus ciblés.

Picturing a Life Free of Violence: Cette publication de l’UNIFEM et du Centre Outils de sensibi- d’informations médias du Johns Hopkins Center for Communication Programs rassemble une grande variété de stratégies et documents médias et de commu- lisation et de nication qui sont utilisés dans le monde pour mettre un terme à la VCF. Parmi communication ses ressources figurent des exemples de méthodes de communication novatri- ces spécifiques à la violence domestique, à la violence sexuelle et au harcèle- ment sexuel, aux pratiques traditionnelles préjudiciables, à la traite et à l’ex- ploitation sexuelle à des fins commerciales, et ce, principalement sous formes d’affiches et de bandes vidéo. Le recueil est disponible sur : http://www.uni- fem.org/Sources/item_detail.php?ProductID=8.

Making a Difference: Strategic Communications to End Violence against Women: Ce kit d’information de l’UNIFEM vise à partager les leçons apprises auprès des organisations pour les femmes qui œuvrent à l’élimination de la violence dans le monde. Le kit entend offrir un soutien technique aux autres acteurs militants qui élaborent des messages, travaillent avec les médias et conçoivent des communications stratégiques. Il peut également servir pour des formations. Cette ressource inclut aussi un certain nombre d’exemples de stratégies de communication, des conseils pratiques et astuces émanant de militants ainsi que des descriptions sur les campagnes en cours. Le kit est

73 WHO Multi-country Study on Women’s Health and Domestic Violence against Women, (OMS, 2005), p. 91. 74 World Report on Violence and Health, (OMS, 2002), p. 15.

47 consultable en anglais et en russe sur : http://www.unifem.org/Sources/item_detail.php?ProductID=6.

Ending Violence Against Women. Le FNUAP a mis au point un montage multi- média en ligne pour les actions de promotion et de programmation. Le site web inclut des informations sur la manière d’élaborer des campagnes de sensibilisa- tion et de promotion, des études de projet menés dans dix pays ainsi que des astuces émanant de militants. Ce montage est accessible sur : http://www. unfpa.org/endingviolence/html/index.html

4.1.1 La sensibilisation publique Les campagnes de sensibilisation publique peuvent servir à lancer un débat public sur la violence faite aux femmes et elles peuvent remettre en question les normes sociales. Certaines des campagnes de sensibilisation publique les plus prometteuses sont celles qui utilisent les médias grand public et les technologies de masse pour promouvoir des messages originaux ou percutants sur la violence à l’égard des femmes. Des ONG ont, par exemple, conclu des partenariats avec des opérateurs de téléphonie mobile pour envoyer des messages texto à leurs clients75. Le terme de « marketing social » décrit l’utilisa- tion des techniques du monde de la publicité pour promouvoir des messages à portée sociale. Dans le même temps, la culture courante a également été utilisée pour diffuser largement certains messages. Les campagnes visant le grand public peuvent influencer les perceptions générales en ayant recours à des informa- tions recueillies par la recherche, tels les taux de fréquence de la violence ou son coût économique, comme indiqué ci-dessus. Les campagnes de sensibi- lisation publique peuvent se servir d’une grande variété de médias (télévision, radio, cinéma, théâtre, danse, internet, etc.) et d’outils pour diffuser des messages (affiches, brochures, calendriers, tee-shirts, etc.). Enfin, certains gouvernements nationaux ont conduit de vastes campagnes de sensibilisation et, dans de nombreux pays, des ONG ont mené des actions publicitaires. Comme indiqué ci-dessus, la durabilité des efforts nécessite des fonds significa- tifs, et, dans le même temps, il est crucial que les ONG soient impliquées dans la conception et la distribution de messages auprès du grand public.

Campagnes mondiales

Les campagnes L’ONU mène actuellement plusieurs campagnes mondiales de sensibilisation sur les aspects spécifiques à la violence à l’égard des femmes et lance des de l’ONU contre appels à l’action. la violence faite aux femmes UNiTE to End Violence Against Women (2008-2015) se concentre par exemple sur la promotion au niveau mondial ; le renforcement des efforts et partenariats

75 L’organisation russe pour les femmes Alliance de femmes, à Barnaoul, a révélé qu’une entreprise de téléphonie mobile avait accepté d’envoyer des messages texto le 25 novembre à l’occasion de la Journée internationale pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes, qui est parrainée par l’ONU (Notes personnelles lors d’une conférence sur la violence domes- tique, le 18 novembre 2004, à Moscou). Dans le cadre des campagnes internationales d’Am- nesty International Stop Violence Against Women, les participants de sa Section norvégienne ont adressé des messages texto aux membres du réseau d’Amnesty. (Communiqué de presse, mars 2004, disponible sur : http://www.amnesty.org.ru/pages/vestnik29-03-rus.)

48 4 La prévention

aux niveaux national et régional ; la direction prise par l’ONU. Les États sont instamment priés d’adopter ou de renforcer des lois à ce sujet, et de mettre en application ces lois, en vue d’éliminer l’impunité en cours. Le Secrétaire général va constituer un réseau mondial de dirigeants masculins pour contribuer à la mobilisation des hommes et des garçons dans la lutte menée contre la violence faite aux femmes, et il présidera un événement de grande envergure en 201076. Pour plus d’informations : http://endviolence.un.org/ et http://www.un.org/rus- sian/women/endviolence/.

La campagne Say No to Violence Against Women est une action mondiale de promotion, basée sur Internet, que l’UNIFEM a lancée en 2007. Cette campagne visant à démontrer le mouvement croissant qui se manifeste pour faire de l’éli- mination de la violence à l’égard des femmes une priorité pour tous les gouver- nements, est menée par l’ambassadeur de bonne volonté de l’UNIFEM, Nicole Kidman. Le 25 novembre 2008, pour la Journée internationale pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes, plus de 300.000 signatures ont été présen- tées au Secrétaire général de l’ONU.

À ce jour, plus de cinq millions de personnes ont soutenu cette campagne77. Pour de plus amples informations : http://www.saynotoviolence.org/.

La campagne Stop Rape Now: UN Action Against Sexual Violence in Conflict, qui est une action conjointe de 13 agences de l’ONU, est une initiative destinée à « améliorer la coordination et la responsabilité, amplifier la programmation, promouvoir et soutenir les efforts nationaux menés pour empêcher la violence sexuelle et répondre efficacement aux besoins des rescapés. » L’Action de l’ONU a trois axes centraux : le renforcement des compétences liées à la pro- grammation et à la coordination contre la VBG au niveau national, sensibiliser le grand public et susciter une volonté politique pour éliminer la violence sexuelle ; la consolidation des connaissances et pratiques efficaces relatives à la violence sexuelle dans les conflits. Le site web de la campagne offre des outils pour participer à la campagne ainsi que des ressources pour la promotion. Pour plus d’informations : http://www.stoprapenow.org/.

Type de VCF : Toutes les formes de VCF La campagne Approche et principaux objectifs : La campagne a été lancée en 1991 par le « 16 Jours contre Center for Women’s Global Leadership (CWGL) pour sensibiliser le public la violence autour de la VCF et coordonner, au niveau mondial, les ONG autour de la date sexiste »/CWLG de certaines campagnes, de leur format convenu et de messages communs.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : La campagne se déroule du 25 novembre au 10 décembre. Chaque année, le CWGL lance cette campagne en suggérant son thème et des exemples d’actions. Les participants à la campa- gne, qui sont dans le monde entier, peuvent utiliser un certain nombre d’outils pour mener leurs propres actions, au niveau de leur région, de leur pays ou de leur communauté. Le CWGL assure la coordination au moyen de leur site web,

76 Gemma Connell, The Work of the United Nations Division for the Advancement of Women on Violence Against Women, Présentation lors du séminaire d’experts sur les approches nova- trices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE (Documents du séminaire disponibles sur http://www.osce.org/ gender/item_6_32383.html). 77 Nargis Azizova, Prevention and Response to Violence against Women in Tajikistan: UN Actions, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, Ibid.

49 sur lequel les ONG peuvent découvrir les actions des autres participants et télé- charger des documents de campagne en diverses langues.

Lieu géographique : Les pays du monde

Documents, produits, résultats : Le site web inclut des documents téléchargea- bles pour la campagne, ainsi que des liens sur les informations relatives aux campagnes menées dans le monde.

Information sur le financement : Les campagnes individuelles ont toutes leurs propres fonds.

Organisation engagée : Center for Women’s Global Leadership Rutgers, The State University of New Jersey 160 Ryders Lane New Brunswick, NJ 08901-8555 USA Tél : +1-732-932-8782 Fax : +1-732-932-1180 Courriel : cwgl@igc.org

Pour de plus amples informations : http://www.cwgl.rutgers.edu/16days/ home.html

Campagne Type de VCF : En théorie, toutes les formes de violence à l’égard des femmes, mais, en réalité, la campagne s’est attachée à la violence dans le foyer familial « Halte aux (violence domestique), aux situations de conflit et à la discrimination latente violences contre contre les femmes. les femmes » / Amnesty Approche et principaux objectifs : En 2004, Amnesty International (AI) a lancé sa campagne Halte aux violences contre les femmes pour atteindre plusieurs International objectifs à long terme : l’abolition des lois qui discriminent les femmes ou qui défendent l’impunité envers la VCF ; l’adoption et l’application de lois et prati- ques efficaces pour protéger les rescapées ; le renforcement de la responsabilité des États ; l’organisation d’actions efficaces de prévention contre la VCF.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : La campagne est menée par toutes les sections d’Amnesty International, avec le soutien du Secrétariat et en partenariat avec des organisations pour les femmes et d’autres organismes des droits de la personne humaine. La campagne utilise une large gamme d’outils (notamment des actions de pression stratégiques, les recherches, le travail auprès des médias, l’envoi de lettres et les campagnes sur Internet) ainsi que diverses actions élaborées par les sections nationales.

Lieu géographique : Les pays du monde

Documents, produits, résultats : Les activités menées au niveau des sections, dans le cadre de la campagne générale, sont variées et les informations sur leurs documents sont consultables sur les sites des sections d’AI. Amnesty International a également publié un kit d’outils pour les militants qui travaillent pour l’élimination de la VCF, kit qui contient des directives, étape par étape, sur l’élaboration d’une campagne. Le kit d’outils du militant Making Rights a Rea- lity: Campaigning to Stop Violence Against Women, peut se télécharger sur le site web.

Informations sur le financement : Non-disponibles

50 4 La prévention

Organisation engagée : Amnesty International International Secretariat 1 Easton Street Londres WC1X 0DW, UK Tél : +44-20-74135500, Fax : +44-20-79561157

Pour de plus amples informations : http://www.amnesty.org/en/campaigns/ stop-violence-against-women. AI Canada a des outils de campagne en ligne : www.amnesty.ca/stoptheviolence

Les campagnes régionales

En 2005, le Conseil de l’Europe a adopté un plan d’action qui appelait à la créa- Campagne « Stop tion d’un groupe de travail d’experts indépendants (la Task Force pour combat- tre la violence à l’égard des femmes, y compris la violence domestique) et à à la violence l’élaboration d’une campagne européenne contre la violence domestique. Cette domestique faite campagne, Stop à la violence domestique faite aux femmes, a été lancée en aux femmes » / novembre 2006 et elle a impliqué, tout au long de sa durée, l’ensemble des 47 Conseil de États-membres. Ses objectifs étaient d’améliorer l’application des recommanda- tions du Conseil de l’Europe sur la protection des femmes contre la violence, de l’Europe promouvoir la criminalisation de la violence domestique et de forger de nouvel- les attitudes envers la VCF pour qu’elle ne soit plus tolérée. Pendant la campa- gne, les États-membres ont été instamment priés de réaliser des progrès signifi- catifs dans plusieurs domaines : les mesures juridiques et politiques, le soutien et la protection des victimes ; la collecte de données et la sensibilisation. Les États-membres ont également été invités à désigner des contacts parlementai- res, un interlocuteur national et à créer des task forces nationales pour classer par ordre de priorité les mesures qui doivent être prises contre la violence domestique. Les coordonnées de ces interlocuteurs nationaux se trouvent sur le site web de la campagne.

À la fin de la campagne, le Conseil de l’Europe a répertorié les activités des États-membres qui, pour la majorité d’entre eux, ont indiqué soit qu’ils avaient conduit des activités spécifiques dans le cadre de la campagne, soit que la cam- pagne avait accéléré les progrès menés dans des secteurs où un travail était déjà mené. La plupart des pays ont conduit des activités locales de sensibilisa- tion, comme des expositions de photos et des campagnes d’affichage, activités qui présentaient un ensemble de messages communs. Certains ont élaboré des plans d’action nationale, d’autres entreprirent d’améliorer les protections juridi- ques des victimes de violences domestiques en procédant à des amendements. Dans l’ensemble, il y a eu peu d’amélioration dans le domaine de la prestation de services. Dans son examen sur la campagne, la Task Force a exprimé des recommandations spécifiques pour l’action future du Conseil de l’Europe, dans le domaine de la VCF. Ces recommandations incluent : l’élaboration d’un instru- ment juridiquement contraignant sur l’élimination de toutes les formes de vio- lence contre les femmes en Europe ; l’établissement d’un mécanisme de suivi pour l’application de cette convention ; l’élaboration d’un système global de protection légale ; la création de services généraux pour tous les rescapés de la violence ; et l’engagement de ressources et de financements adéquats pour

51 soutenir les ONG et assurer les services78. Pour de plus amples informations : http://www.coe.int/t/dc/campaign/stopviolence/default_FR.asp?

Les campagnes nationales

Les campagnes Type de VCF : Toutes les formes de VCF ainsi que les campagnes visant la vio- lence domestique, le viol, la violence au travail, les mariages forcés et les muti- de sensibilisation lations génitales féminines. de la France Approche et principaux objectifs : Le gouvernement français a pris des mesu- res importantes pour lutter contre les violences faites aux femmes, un problème qui était relativement caché dans la société française. Le Ministère de l’Emploi, de la Cohésion sociale et du Logement, en coopération avec les Bureaux régio- naux sur les droits des femmes et l’égalité, ont élaboré et conduit quatre campa- gnes de sensibilisation majeures, aux niveaux national et régional, Brisez le silence (2001) ; Stop violence : Agir, c’est le dire (2006) ; Parlez-en avant de ne plus pouvoir le faire (2007) ; Ne laissez pas la violence s’installer. Réagissez. (2008).

Activités entreprises/ fonctionnement du projet : Entre 2001 et 2006, le gou- vernement français a réalisé cinq études à grande échelle sur la violence contre les femmes, études dont les données ont servi pour documenter les campagnes. Les recherches menées depuis 2001 sur la VCF ont révélé que pas moins d’une femme sur dix était victime de violence domestique. La première campagne, Brisez le silence, ciblait les femmes au moyen de messages indiquant que leur situation n’était pas honteuse et que pour obtenir de l’aide, elles devaient parler de ce problème. Les études menées en 2006 sur la violence du partenaire intime se sont spécialement penchées sur les taux d’homicide et sur le comportement des auteurs. La campagne qui en a résulté, Stop violence : Agir, c’est le dire, a mis l’accent sur la prévention au moyen de dépliants, affiches et publicités de service public à la télévision, tous indiquant des permanences téléphoniques nationales, des informations sur les organisations d’aide, de conseil juridique et de recherche d’aide. En 2007, un unique numéro d’appel téléphonique gratuit et national a été ouvert uniquement à cette fin et la troisième campagne, Parlez-en avant de ne plus pouvoir le faire, a permis de promouvoir ce service encore plus largement. Des documents imprimés sur cette ligne téléphonique incluent également des messages qui soulignent que toutes les formes de VCF sont punissables par la loi, ainsi que des informations sur les recours juridiques et les autres professionnels qui peuvent fournir une assistance. Cette campagne a également utilisé un court métrage, diffusé sur Internet, pour montrer les conséquences potentiellement mortelles du silence autour de la violence. La campagne la plus récente, Ne laissez pas la violence s’installer. Réagissez., se fonde sur les données d’une enquête menée en 2007 sur les autres formes de VCF, comme les mariages forcés et la violence au travail. Cette campagne présente délibérément des messages moins alarmants. Elle vise un public plus large qui inclut les hommes, le système judiciaire pénal, et elle étudie l’impact des violences sur les enfants.

78 Rosa Logar, Overview of Goals, Strategies and Results of the Council of Europe Campaign, Présentation lors du Séminaire d’expert(e)s sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, Octobre 2008 (Documents du séminaire disponibles sur http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html).

52 4 La prévention

Lieu géographique : La France

Documents, produits, résultats : De nombreux documents imprimés, sous la forme de brochures, cartes et affiches, ont été créés. Des vidéos et publicités ont été utilisées dans les médias grand public, comme la télévision, Internet et les publications grand public. Le gouvernement français anime un site web où les documents de la campagne peuvent être consultés, site où les utilisateurs peuvent trouver une aide ainsi que des informations plus détaillées sur les types de violence faite aux femmes. Ce site inclut des bandes vidéo, des témoi- gnages et des espaces pour exprimer son avis.

Informations sur le financement : Non disponible

Organisation engagée : Le Ministère de l’Emploi, de la Cohésion sociale et du Logement Les bureaux sur les droits des femmes et l’égalité

Pour de plus amples informations79: Site web national français Stop à la vio- lence : www.stop-violences-femmes.gouv.fr

Type de VCF : Toutes les formes de VCF Campagne Zero Approches et principaux objectifs : La campagne Zero Tolerance est menée Tolerance par le fonds caritatif du même nom. Cette campagne vise la prévention de la violence masculine à l’égard des femmes et des enfants, en remettant en ques- tion les attitudes et valeurs qui prévalent dans la société et qui nourrissent les inégalités et la violence elle-même. Le projet sensibilise autour de la VCF, de sa nature et de sa prévalence en ciblant le grand public. Zero Tolerance relie la VCF aux programmes plus vastes qui portent sur l’égalité et les droits de la per- sonne humaine en général. Toutes les campagnes ont adopté une approche qui considère que l’éducation publique est insuffisante et elles ont toutes appelé à une réponse générale abordant les « 3 P » – la prévention, la prestation de ser- vices de soutien (protection) et la protection juridique (poursuite).

Activités entreprises/fonctionnement du projet : En 1992, après avoir conduit une enquête sur la VCF au niveau local, le Comité pour les femmes du Conseil municipal d’Edimbourg a lancé la campagne Zero Tolerance, en s’attachant à la prévention de la violence masculine à l’égard des femmes, la première du genre en Grande-Bretagne. Cette campagne a duré six mois et elle a utilisé quatre affiches austères en noir et blanc pour défier les attitudes prévalant à l’égard de la VCF. Suivant un modèle comparable en matière de recherche, le Zero Tole- rance Trust a conduit un certain nombre de campagnes hautement visibles por- tant sur des domaines spécifiques de ce problème, par exemple : l’absence de connaissances sur la prévalence de la VCF (prévalence), les justifications que les hommes utilisent pour commettre la violence (Excuses), l’absence de réac- tion du système judiciaire (Justice). D’autres travaux éducatifs ciblent les jeu- nes au moyen de leçons sur la discrimination sexiste et la violence sexuelle, sur la promotion de relations non-violentes fondées sur l’égalité et l’enseignement de compétences en communications.

79 Marie-Christine Crespy, Les campagnes de sensibilisation de la France, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, Octobre 2008 (Documents du séminaire consultables sur http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

53 Lieu géographique : La première campagne Zero Tolerance a été lancée à Edimbourg, en Écosse. Depuis, la campagne a servi de modèle à beaucoup d’autres organisations, comme, par exemple, la campagne du Conseil de l’Europe pour la lutte contre la violence faite aux femmes, y compris la violence domestique.

Documents, produits et résultats : Coffrets de campagne, documents de formation, affiches et produits dérivés peuvent être achetés par le site web. Les recherches peuvent être téléchargées sur le site.

Informations sur le financement : Non disponible

Organisation engagée : The Zero Tolerance Charitable Trust 11 Maritime Street Edinburgh EH6 6SB United Kingdom Tél : +44 (0)131 624 8955 Fax : +44 (0)131 624 8959 Courriel : info@zerotolerance.org.uk

Pour de plus amples informations : http://www.zerotolerance.org.uk/index. php

Les droits des Type of VCF : Toutes les formes de VCF en tant que type de discrimination sexiste. femmes sont des droits humains Approche et principaux objectifs : L’objectif de ce projet était d’exposer au grand public les questions liées aux droits de la femme en utilisant des projets médiatiques professionnels, comme la musique et les vidéos. Une ONG interna- tionale, Breakthrough, a pris pour objectif de transformer les attitudes qui prévalent dans la société à l’égard des femmes et des filles.

Activités entreprises/ fonctionnement du projet : Breakthrough a travaillé avec des professionnels des médias pour créer un album de musique populaire sur les droits de la femme, et plusieurs titres ont porté spécifiquement sur la VCF. Ils ont également créé des vidéos musicales qui ont été diffusées sur les grandes chaînes de télévision dans de nombreux pays. Les vidéos ont remporté un tel succès qu’elles ont été sélectionnées pour un prix. L’ONG a également élaboré des documents de formation et de brefs guides sur la prévention de cer- tains types de VCF, comme les violences domestiques et le harcèlement sexuel.

Lieu géographique : L’album et les vidéos ont ciblé un public indien mais ils ont remporté un grand succès populaire dans de nombreux autres pays.

Documents, produits, résultats : Album, vidéos, cursus éducatif, programme boursier pour les femmes et les filles.

Informations sur le financement : L’organisation a multiplié les soutiens en provenance de l’UNIFEM et d’autres agences internationales.

Organisation engagée : Breakthrough India: #104, Blue Apartments, Safdarjung Ring Road, New Delhi 110029, Inde

54 4 La prévention

Tél : +91-11-2617-6181 Fax : +91-11-2617-6185

Breakthrough USA: 4 West 37th Street, 4th Floor New York, NY 10018 USA Tél : +1-212-868-6500 Fax : +1-212-868-6501

Pour de plus amples informations : http://www.breakthrough.tv

Type de VCF : La traite des femmes et des enfants Naked Facts Approche et principaux objectifs : Naked Facts est la cinquième campagne (Les faits tels contre la traite de l’ONG serbe ASTRA. Cette campagne, lancée en juin 2008, qu’ils sont) aborde le problème lié au fait que la société est de plus en plus indifférente et tolérante à l’égard des violations des droits de la personne humaine et de la vio- lence. La campagne cible ainsi le grand public, en particulier les enfants et les jeunes, au moyen de messages indiquant que la traite des êtres humains per- siste en Serbie. Cette campagne encourage aussi les personnes à être pruden- tes et conscientes du danger et à signaler les cas de traite dont elles ont connaissance.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le cœur de la campagne Naked Facts est une annonce sur le service public, avec refrains publicitaires radio, sur les aspects du problème de la traite des femmes et des enfants. Sept hommes très respectés, de nationalité serbe, (directeurs, journalistes, éditeurs, acteurs, responsables politiques), connus pour leur attachement à la vérité, pré- sentent les faits. L’annonce est particulièrement accrocheuse car les présenta- teurs sont eux-mêmes dévêtus – une manière d’attirer l’attention sur le pro- blème et de remettre en question l’hypothèse que les femmes dévêtues seraient des outils de marketing acceptables. L’annonce met en avant la permanence téléphonique d’ASTRA et elle conclut par le slogan : « Les femmes ne sont pas de la viande. Les enfants ne sont pas des esclaves. Les personnes ne sont pas des marchandises. » La campagne utilise deux types de dépliants : l’un sur ASTRA, qui est destiné aux institutions et partenaires potentiels, et un autre qui est conçu à l’attention des jeunes issus de groupes à risque et qui contient des conseils sur les possibilités d’emploi et d’études à l’étranger, et les moyens de se protéger contre les trafiquants. En fait, plusieurs activités ciblent les jeu- nes au sein de la campagne, et ainsi, par exemple, la campagne a battu son plein en juin et en septembre, au moment où les étudiants recherchent un emploi ou retournent en classe après avoir quitté leur famille.

Lieu géographique : La Serbie

Documents, produits, résultats : La campagne a utilisé un certain nombre de documents différents pour relayer son message : messages à la télévision et à la radio, affiches, calendriers, carnets, tasses, conservateurs de fraîcheur pour voiture. Des panneaux d’affichage ont été placés dans 22 lieux en Serbie, et les affiches de la campagne ont été apposées sur les bus de Belgrade. L’annonce sur le service public peut être visionnée sur le site d’ASTRA : http://www.astra. org.yu/novi/eng/?page_id=112.

La campagne a recueilli une large audience au-delà du seul cadre du projet, avec, notamment, un prix de marketing social décerné grâce aux messages télé- visés et des invitations, pour ASTRA, à participer à des débats à la télévision et

55 à la radio. L’ONG rapporte que, durant les mois les plus intenses de la campa- gne, le nombre des appels adressés à leur permanence téléphonique a aug- menté de 20-25%. Leurs précédentes campagnes de sensibilisation avaient accru le nombre de leurs appels et renforcé l’identification et l’assistance aux victimes de la traite.

Informations sur le financement : La campagne Naked Facts a été soutenue par la Mission de l’OSCE en Serbie et par l’Agence autrichienne de coopération et de développement (ADA), ainsi que par un certain nombre de médias locaux. Les médiales locaux ont, par exemple, offert des tranches horaires gratuites pour les messages télévisés et les refrains publicitaires à la radio, et l’affichage sur les bus a été, lui aussi, libre de droit.

Organisation engagée : ASTRA [Adresse protégée] Numéro de téléphone SOS : +381 11 3347 817 [jours ouvrés, 14h00-20h00] Courriel : astrasos@sezampro.rs

Pour de plus amples informations : http://www.astra.org.yu/novi/eng/?page_ id=112, http://www.osce.org/item/31830.html

Campagnes locales et campagnes localisées

Women in Black Type de VCF : Toutes les formes de VCF, en particulier celles qui s’attachent aux liens existant entre la violence masculine à l’égard des femmes en temps de (Femmes en noir) paix et durant les conflits.

Approches et principaux objectifs : Women in Black est un réseau mondial de femmes engagées en faveur de la paix et de la justice qui s’opposent active- ment à l’injustice, à la guerre, au militarisme et aux autres formes de violence. Les groupes de Women in Black s’organisent par eux-mêmes et ils utilisent des tactiques non-violentes et non-agressives pour s’opposer à toute manifestation de violence, au militarisme ou à la guerre et pour défier les pratiques militaris- tes des gouvernements. Le travail du groupe est orienté selon ses perspectives féministes – selon lesquelles la violence masculine à l’égard des femmes dans le foyer familial et dans la communauté est étroitement liée à la violence faite aux femmes durant les conflits. Le mouvement démontre que les femmes vivent généralement les guerres d’une manière différente des hommes ; elles redou- tent d’être violées et elles sont davantage exposées au risque d’être déplacées. Women in Black vise ainsi à faire entendre les perspectives que les femmes ont à l’égard de la sécurité et de la guerre.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Women in Black est un mou- vement mondial mais il organise principalement des expositions et des veilles publiques et locales. Ces actions sont généralement réservées aux femmes et elles se résument généralement à des rassemblements publics et silencieux de femmes vêtues de noir ou à des veilles non-violentes qui se tiennent à des inter- valles réguliers, les femmes portant des pancartes et distribuant des dépliants. Les veilles sont habituellement organisées de manière régulière, autour de messages clairs et précis, et elles sont souvent silencieuses, ou du moins, elles ne font pas entendre de slogan. N’importe quel groupe de femmes peut, dans le monde, organiser une veillée de ce type. Si Women in Black représente un activisme pour la paix réservé aux femmes, dans certaines régions, des hommes

56 4 La prévention

soutiennent leur travail et Women in Black soutient les hommes qui s’opposent à la violence.

Lieu géographique : Women in Black a vu le jour en 1988, en Israël, lorsque des femmes juives israéliennes ont commencé à se réunir toutes les semaines lors de veillées publiques pour protester contre l’occupation israélienne de la Cisjordanie et de Gaza et demander la paix entre Israël et les Palestiniens. Les Italiennes qui soutenaient Women in Black ont exporté l’idée en Italie où elles ont tenu leurs propres veilles. Lorsque la guerre a éclaté entre les anciennes républiques yougoslaves, des contacts entre les Italiennes et des activistes féministes serbes ont abouti à la création, à Belgrade, de Women in Black (Zene u Crnom) en 1991. Les Women in Black serbes constituent l’un des groupes les plus actifs et les plus visibles, organisant des veillées hebdomadaires et créant de nouvelles actions avec l’organisation d’ateliers éducatifs et de conférences, et la diffusion de déclarations publiques. Aujourd’hui, le mouvement Women in Black a été reproduit dans le monde entier et il inclut des femmes de tous horizons ethniques et culturels. Son antenne espagnole Mujeres en Negro a mis des mesures importantes pour relier les groupes Women in Black entre eux et pour établir un système de « coordinateurs pays » qui a transformé Women in Black en réseau mondial.

Documents, produits, résultats: Les liens vers les différents groupes Women in Black sont assurés par un site web très élargi qui inclut des liens vers les pages web des autres Women in Black.

Informations sur le financement : Non disponible

Organisation engagée : Women in Black Les informations sur les veilles de Women in Black et les coordonnées par pays peuvent être consultées sur : http://www.womeninblack.org/vigils/vigils.html

Pour de plus amples informations : http://www.womeninblack.org/

Type de VCF : Toutes les formes de VCF, avec un accent particulier sur la vio- Le Clothesline lence personnelle intime comme le viol, les coups et blessures, l’inceste et la violence sexuelle à l’égard des enfants. Project (Le projet « Corde à linge ») Approche et principaux objectifs : En 1990, un groupement d’organisations pour les femmes s’est constitué dans l’État américain du Massachusetts pour élaborer un outil de sensibilisation qui contribuerait à rompre le silence et à témoigner de la fréquence élevée des cas de VCF. Le Clothesline Project est un visuel qui sert en tant qu’outil éducatif dans la sensibilisation menée autour de la prévalence de la VCF et de ses effets dévastateurs. La création des visuels du projet contribue également au processus de guérison des rescapées de la VCF, de ceux qui ont perdu des membres de leur famille ou des amis.

Activités entreprises/ fonctionnement du projet : Le Clothesline Project consiste en une corde à linge où sont suspendus des tee-shirts. Les membres d’une famille, leurs amis et les militants dessinent sur les tee-shirts des repré- sentations d’expériences personnelles vécues par une femme ou un enfant lors d’une violence subie. Des tee-shirts de couleur représentent les différentes for- mes de violence et indiquent si la victime a pu en réchapper. Les tee-shirts sont suspendus sur une « corde à linge » qui est exposée dans un lieu public, lors de conférences, de rassemblements, etc.

57 Lieu géographique : Le Clothesline Project a vu le jour aux États-Unis et il a été reproduit jusqu’à 500 fois dans ce pays et à l’étranger. Les organisateurs estiment qu’il y a quelque 50.000 à 60.000 tee-shirts suspendus sur toutes les cordes à linge. Pour exemple, la Minnesota Coalition for Battered Women a également un projet Clothesline qui est consacré à la mémoire des femmes et des enfants tués des suites de la violence domestique et de la violence à l’égard des enfants.

Documents, produits, résultats : Le site web propose des suggestions et mesu- res pour débuter un Clothesline Project et une brochure d’informations peut être téléchargée sur http://www.clotheslineproject.org/How_to_Start_a_CLP. htm

Informations sur le financement : Le projet est généralement peu coûteux car ce sont les volontaires qui fournissent les tee-shirts. La Minnesota Coalition for Battered Women demande un don de 100 USD aux organisations qui souhaitent exposer la corde à linge.

Organisation engagée : The Clothesline Project Contact national : Carol Chichetto

P.O. Box 654 Brewster, MA 02631 U.S.A. Courriel : ClotheslineProject@verizon.net

Pour de plus amples informations : The Clothesline Project: http://www.clotheslineproject.org/ Minnesota Coalition for Battered Women: http://www.mcbw.org/

Compagnies Type de VCF : Exploitation commerciale de l’enfant (ne concernant pas exclusi- vement la VCF car l’accent est mis sur l’exploitation des filles par le tourisme aériennes luttant sexuel). contre le tourisme sexuel Approche et principaux objectifs : En 2006, Air France a rejoint une campagne affectant les lancée par ECPAT (End Child Prostitution, Child Pornography and Trafficking of Children for Sexual Purposes) en vue d’accroître la sensibilisation publique enfants autour du problème du tourisme sexuel. Air France a créé des affiches et des brochures, les a exposées dans ses agences de retrait de billets et aux comp- toirs des aéroports et elle a soutenu la création d’un film de 90 minutes qui est diffusé sur tous ses vols long courrier.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Air France a collaboré avec ECPAT pour cette campagne particulière et la compagnie aérienne a obtenu la gratuité des services de production de leur agence de publicité, agence qui a assuré les supports de la campagne. Le film, qui est projeté sur près de cent vols long courrier, dépeint la réalité de l’exploitation sexuelle des enfants en mettant l’accent sur les filles, et il met en exergue l’existence des lois qui punis- sent le tourisme sexuel affectant les enfants.

Lieu géographique : En lien avec les liaisons aériennes d’Air France. Les esti- mations révèlent que quelque 46.000 voyageurs visionnent ce film chaque jour.

Documents, produits, résultats : Des exemplaires d’affiches, de brochures, du court métrage et une brochure d’informations destinée aux professionnels de

58 4 La prévention

l’industrie du tourisme sont visibles ou téléchargeables en français sur le site d’ECPAT France.

Récemment, la compagnie aérienne hollandaise KLM a adressé un message à tous ses clients voyageurs pour les informer du tourisme sexuel qui affecte les enfants et elle les a invités instamment à signaler toute activité qui semble liée à la prostitution des enfants auprès de l’hôtel, de l’agence de voyage ou de la compagnie aérienne, de l’ambassade ou du commissariat de police adéquats.

Informations sur le financement : Minimal, puisque les supports de la campa- gne sont fournis gratuitement par une agence de publicité.

Organisation engagée : ECPAT France c/o Groupe Développement BAT 106 – BP 07 93352 LE BOURGET CEDEX Tél : +33 (0)1.49.34.83.13 Fax : +33 (0)1.49.34.83.10 Courriel : contact@ecpat-france.org

Pour de plus amples informations : http://www.ecpat-france.org/ sous la rubri- que « campagnes précédentes ».

Type de VCF : Violence domestique Corporate Approche et objectifs principaux : La Corporate Alliance To End Partner Alliance pour Violence (CAEPV) est une organisation, basée aux États-Unis, qui a été fondée l’élimination en 1995 par des dirigeants d’entreprise en vue de contribuer à la prévention de la violence du contre les violences domestiques, en utilisant les ressources du monde de partenaire l’entreprise. La CAEPV agit en faveur de la sensibilisation autour de la violence domestique, avec, pour objectif, de réduire l’impact et les coûts de la VD au travail. Si la plupart des projets de la Corporate Alliance sont concentrés sur le lieu de travail, l’organisation déploie également des efforts pour informer le grand public, en mettant l’accent sur les jeunes, sur les risques de violences domestiques et sur les caractéristiques des relations saines. Le lieu de travail n’est pas seulement un carrefour pour donner soutien et avis aux employés qui peuvent subir la violence, mais l’entreprise peut également jouer un rôle de prévention pour la VCF en sensibilisant, d’une manière générale, les personnes sur le lieu de travail et la communauté, ainsi qu’en soutenant des organisations locales qui travaillent directement avec les rescapés de la VD.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : La Corporate Alliance To End Partner Violence regroupe plus de 50 entreprises progressistes et elle estime à plus d’un million d’employés le nombre de personne qu’elle atteint aux États-Unis. Ses membres sont principalement basés aux USA mais certains sont des multinationales. Les entreprises et organisations qui en sont membres représentent divers secteurs du monde des affaires et du monde professionnel. Par son Conseil consultatif, qui est composé d’experts du domaine de la vio- lence domestique, et par une adhésion annuelle de ses membres, la CAEPV élabore des initiatives de sensibilisation qui ciblent principalement le lieu de travail. Ces activités peuvent facilement se modifier et être relabellisées par ses membres, pour leur propre usage, et elles peuvent aussi être partagées avec des organisations de service local. Par exemple, le projet SafeWork 2010 est une initiative nationale qui défie les dirigeants d’entreprise de reconnaître l’impact des violences domestiques sur le lieu de travail, et de prendre des mesures pour

59 y remédier. Les données d’une enquête CAEPV ont révélé que 90% des cadres dirigeants savaient que la violence domestique affecte à la fois la vie privée et la vie professionnelle de leurs employés, mais ils sous-estimaient considérable- ment les chiffres réels des employés qui en étaient victimes aux États-Unis. Une enquête nationale a révélé qu’un employé adulte sur cinq en était victime et que 64% de ces employés signalaient que les violences domestiques avaient un impact sur leur travail, par contraste avec le chiffre correspondant de 6% avancé par les cadres dirigeants. Le projet SafeWork 2010 vise à garantir l’engagement pris par 200 cadres dirigeants, émanant d’entreprises de premier rang, à pren- dre des mesures à son sujet. D’autres projets visent à instruire le grand public sur la violence domestique. Par exemple, It’s Time to Talk Day, une campagne nationale menée par un membre de la CAEPV, Liz Claiborne Inc., travaille au moyen d’émissions radio, d’articles dans les magasines grand public, de pro- grammes à l’école et de ressources imprimées conçues à dessein, pour élaborer un dialogue public sur la VD.

Lieu géographique : Principalement aux États-Unis, mais plusieurs des entre- prises représentées au sein de la Corporate Alliance sont des multinationales. L’un des membres de la CAEPV, le groupe de médias turc privé Hürriyet Gaze- tecilik ve Matbaacilik A.S, a lancé la campagne No to Domestic Violence en 2004, en partenariat avec d’autres supports médias et avec le gouvernement turc, et en joignant ses efforts avec ceux du FNUAP80.

Documents, produits, résultats : La CAEPV promeut les meilleures pratiques dans des programmes et ressources sur la violence domestique sur le lieu de travail, qui sont élaborés par ses membres au moyen de son site web. De nom- breux documents, émanant de conférences et de projets spécifiques, comme des exemples de logo, des affiches, des dépliants et plaquettes, sont disponi- bles directement sur leur site web, sur http://www.caepv.org/getinfo/bestprac. php Des directives sur la création et l’application des politiques menées par les entreprises contre la VD sont consultables sur : http://www.caepv.org/action/program.php D’autres documents peuvent être achetés auprès de Corporate Alliance. L’adhésion à la CAEPA inclut l’accès à tous les documents.

Informations sur le financement : Les membres de la CAEPA paient une cotisa- tion annuelle, dont l’estimation varie selon la taille de l’entreprise. Les entrepri- ses membres peuvent soutenir financièrement les projets anti-VD qu’elles éla- borent et mettent en œuvre. La CAEPA est une organisation à but non-lucratif et elle peut donc recevoir des dons.

Organisation engagée : Corporate Alliance to End Partner Violence 2416 East Washington Street, Suite E Bloomington, IL 61704 U.S.A. Tél : +1 309 664-0667 Fax : +1 309 664-0747 Courriel : caepv@caepv.org

Pour de plus amples informations : http://www.caepv.org/

80 Voir la partie 4.2 Travailler avec les hommes et les garçons, ci-après, pour de plus amples informations sur Hürriyet et la campagne de promotion de l’UNIFEM en Turquie Stop Violence Against Women!.

60 4 La prévention

4.1.2 Actions en faveur des femmes/Initiation aux questions juridiques/ Promotion des femmes Les femmes constituent, par elles-mêmes, un point central et critique de toute initiative visant à éliminer la violence à leur égard. S’il existe, il va sans dire, des myriades de projets axés précisément sur les femmes, nombre d’entre eux, comme les groupes d’entraide ou les permanences téléphoniques, sont des services d’assistance aux femmes qui ont déjà, par elles-mêmes, identifié, d’une manière ou d’une autre, qu’elles subissent la violence ou qu’elles en ont échappé. Les militants contre la VCF mettent en avant que certaines femmes ne sont pas suffisamment sensibilisées quant au fait que la violence sexiste n’est pas simplement un aspect de la vie d’une femme mais une violation des droits de la personne humaine et qu’il existe des mécanismes de recours. Les actions de sensibilisation qui ciblent les femmes peuvent ainsi avoir des points communs avec celles qui sont menées auprès du grand public, comme dans l’information autour du caractère inacceptable des violences faites aux femmes. Le plus souvent, cependant, la sensibilisation menée auprès des femmes prend la forme d’actions dirigées vers des femmes appartenant à des groupes à risques, comme les femmes qui s’apprêtent à aller travailler à l’étranger ou qui sont des employées de l’industrie du sexe, ou à des groupes spécifiques dont l’accès à l’information est limité, comme les femmes rurales, les femmes qui manquent d’instruction, les femmes handicapées, les migrantes ou les réfugiées. L’initiation aux questions juridiques est une forme spécifique des actions menées en faveur des femmes pour leur apporter des informations sur les lois locales, dans le but d’améliorer leur compréhension quant à la manière d’avoir accès au système juridique pour protéger leurs droits. Un principe important qui sous-tend tous les documents de sensibilisation destinés aux femmes est qu’ils contiennent des messages de promotion et qu’ils donnent aux femmes des solutions alternatives concrètes pour éviter la violence ou lui échapper si elle a déjà eu lieu81. Les programmes de promotion économique se caractérisent souvent en tant que travaux de prévention mais parce qu’ils sont aussi des composantes efficaces des services d’assistance pour les rescapées de la violence, ils sont abordés plus avant dans la partie sur la Protection, ci-après.

Type de VCF : Le harcèlement sexuel sur le lieu de travail Comment dire Approche et objectifs principaux : Après qu’une enquête auprès de l’opinion « non » à son publique eut révélé que le harcèlement sexuel envers les femmes était large- patron ment toléré en Slovénie et en Croatie, et que la plupart des victimes ignoraient leurs droits légaux, le Forum pour les femmes de la Liste des socio-démocrates unis a élaboré un projet en coopération avec un groupement de syndicats, des ONG pour les femmes, des universités, des supports médias et le secteur privé (la Chambre de Commerce). La campagne Comment dire ‘non’ à son patron (1997-1999) a eu plusieurs objectifs interdépendants : fournir aux femmes des informations spécifiques, engager les médias pour accroître la sensibilisation autour du harcèlement sexuel et changer les attitudes prévalant dans la société, et modifier les lois existantes.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le projet a fonctionné dans deux directions principales, l’action en faveur des femmes et l’engagement des

81 De cette manière, la sensibilisation est étroitement liée aux programmes qui sont centrés sur la protection, comme la coopération avec les femmes pour élaborer des plans de sauve- garde, un sujet abordé dans la partie Protection de ce recueil.

61 médias. Par la composante sur la formation des formateurs du projet, les employées ont appris comment « dire non à son patron » dans les cas de harcè- lement sexuel. Des documents spéciaux élaborés durant la campagne ont été utilisés pour les formations, à savoir, une vidéo présentant le problème, des manuels sur l’élaboration de politiques d’entreprise pour prévenir et éradiquer le harcèlement sexuel, plusieurs exemples de séminaires qui peuvent être organisés sur un lieu de travail et un modèle d’entreprise bienveillante envers les femmes. Le groupement a également lancé de vastes campagnes médiati- ques nationales, en utilisant des dépliants, affiches et plaquettes qui ont été largement distribués sur des lieux publics (banques, bureaux de poste, gares, centres de soins) par des syndicalistes.

Lieu géographique : La Slovénie et la Croatie

Documents, produits, résultats : Dépliants, affiches, manuels, vidéos et autres documents de formation. Par des événements médias, qui permettent à des femmes dirigeants d’être vues dans les médias par des interviews, et qui diffu- sent des documents de sensibilisation, le projet a abouti à la publication et à la diffusion de nombreux articles, messages de presse et messages radio, sur la question du harcèlement sexuel dans les deux pays.

Des changements majeurs de politiques ont suivi ces campagnes dans les deux pays, avec, par exemple, des numéros d’appel initiés par l’État pour apporter une assistance aux victimes de harcèlement, l’adoption d’une loi contre le harcèlement sexuel au travail (Slovénie) et des politiques adoptées par les syndicats (Croatie).

Informations sur le financement : Financé par le Fonds fiduciaire de l’ONU pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes.

Organisation engagée : How to Say No to the Boss Project Coalition Slovenia

Pour de plus amples informations : Picturing a Life Free of Violence: Media and Communications Strategies to End Violence Against Women, Chapitre 2 : Violence sexuelle et coercition sexuelle (UNIFEM): http://www.unifem.org/Sources/item_detail.php?ProductID=8 ‘Mission Possible’: A Gender and Media Advocacy Toolkit, Module 9: How To Get the Issue on the Media’s Agenda (WACC): http://www.whomakesthenews. org/get_involved/advocacy_training_modules

Projet « CUT IT Type de VCF : La violence domestique OUT » Approche et principaux objectifs : CUT IT OUT est un programme des Salons Against Domestic Abuse Fund qui mobilisent des coiffeurs professionnels pour combattre la violence domestique. En reconnaissant que de nombreuses femmes battues ne vont jamais dans un commissariat de police ou dans un foyer mais qu’elles parlent aux personnes de leur entourage qui leur inspirent confiance, comme les salons de coiffure, ce programme vise à apprendre à ces professionnels à reconnaître les signaux d’alerte et à fournir à leurs clients des contacts sûrs. Ce programme promeut également la sensibilisation à l’égard de la VD au moyen de documents présentés dans les salons.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le programme inclut une for- mation pour les prestataires de services qui animent des séminaires auprès des coiffeurs professionnels de leur communauté. Pendant la formation, les coiffeurs apprennent à reconnaître les signaux d’alerte de la violence domestique, quels

62 4 La prévention

sont les services disponibles au niveau local et comment donner les contacts de ces services en toute sécurité à leurs clientes. Le projet inclut un kit de sémi- naire qui comprend des cartes et affiches sur la sécurité ainsi que des informa- tions sur les lieux sûrs où ces produits peuvent être présentés.

Lieu géographique : Le programme a commencé sous la forme d’une initiative au niveau de l’État de l’Alabama, aux USA, mais il a été depuis adopté par d’autres États.

Documents, produits, résultats : Les documents peuvent être commandés et un échantillon d’affiche peut se télécharger à partir du site web du projet.

Informations sur le financement : Le projet accepte les dons individuels, il est également soutenu par des entreprises privées et il travaille en partenariat avec une association nationale de cosmétologie.

Organisation engagée : Salons Against Domestic Abuse Fund Pour contacter les organisateurs, remplir le formulaire en ligne : http://www.cutitout.org/contactus.aspx or call Tél : +1 312 527-6765 pour de plus amples informations.

Pour de plus amples informations : http://www.cutitout.org/index.html

4.1.3 Travailler avec les décideurs politiques La formation des décideurs politiques, tels que les dirigeants élus, les responsa- bles ministériels, les députés et les sénateurs, est classée ici en tant qu’action de sensibilisation ou de renforcement des compétences et elle se distingue de la formation des professionnels, comme les travailleurs sociaux, les profession- nels en charge de l’application des lois ou encore le personnel médical, car ces derniers agissent plus directement sur les rescapés de la violence. Ce type de formation est décrit dans les parties Poursuite et Protection, ci-après. L’objectif qui consiste à travailler avec les décideurs politiques fait généralement partie d’une stratégie de pression, qui vise, par exemple, à accroître l’égalité des sexes dans les instances décisionnaires, à renforcer les compétences des dirigeants qui travaillent en coopération avec les communautés et les ONG sur les problé- matiques qui ont un impact sur les femmes ou pour inscrire la violence à l’égard des femmes au programme des discussions sur la santé publique, la sécurité publique ou la budgétisation.

Type de VCF : Potentiellement, toutes les formes de VCF en promouvant Égalité des l’égalité des sexes sexes ?! Approche et principaux objectifs : En 2006, le Parlement kazakh a accepté d’examiner un projet de loi sur l’égalité des sexes. La Ligue féministe, une ONG du Kazakhstan, a choisi une approche qui prévoit que, pour améliorer la réponse gouvernementale à la VCF, il faut d’abord réussir auprès des parlementaires pour changer leur attitude sur les questions d’égalité des sexes et démontrer l’importance de l’égalité des sexes. L’ONG a utilisé, stratégique- ment, l’occasion de la révision du projet de loi pour instruire les parlementaires sur l’égalité des sexes et pour faire pression activement en faveur de l’adoption de la loi.

63 Activités entreprises/fonctionnement du projet : La Ligue féministe a créé trois courts dessins animés, Égalité des sexes ?!, Égalité des droits et Égalité des opportunités, et Un travail domestique non-rémunéré. Ces films sont fondés sur des éléments de preuve empiriques mais ils démontrent, en des termes très simples, qu’une société dans laquelle les femmes et les hommes sont inégaux ne saurait fonctionner et que le travail domestique des femmes ne devrait pas être considéré comme « gratuit ». En 2006, la Ligue féministe a tenu des tables rondes sur le thème de l’égalité des droits au Kazakhstan, pays où les films étaient projetés. De plus, l’ONG a entrepris « une offensive de dessins animés », en adressant un exemplaire, sur CD, de ces films à chaque parlementaire. L’or- ganisation a également tenu des sessions de formation et de discussion avec le Parlement. De manière significative, l’organisation prévoit un film supplémen- taire pour aborder la violence domestique, en particulier la question de l’accusa- tion privée.

Lieu géographique : Kazakhstan, mais les films ont également servi au Kirghizistan. Les films ont peu de paroles et ils peuvent ainsi être facilement adaptés à une utilisation dans d’autres pays.

Documents, produits, résultats : Des brefs dessins animés sur CD qui ont été largement distribués. La Ligue féministe signale que les parlementaires ont répondu favorablement aux dessins animés en notant que l’égalité des sexes n’était pas un concept « aussi effrayant » qu’ils croyaient. En définitive, le Parlement a adopté la loi mais le processus a depuis été stoppé.

Informations sur le financement : Financé par l’Open Society Institute, Mama Cash et l’OSCE.

Organisation engagée : Feminist League P.O. Box 521 Almaty 480091 Kazakhstan Tél / Fax : +7 (3272) 610 241 feminist@women.kz

Pour de plus amples informations82 : http://www.women.kz/

Lutter contre la Type de VCF : Toutes les formes de VCF, mais avec un accent sur la violence domestique violence faite aux femmes dans la Approche et principaux objectifs : En 2005, l’Association des ONG pour famille en renfor- l’égalité des sexes et l’élimination de la violence à l’égard des femmes, dans la çant les mécanis- République du Tadjikistan, un groupement de cinq ONG, a lancé un projet destiné à élaborer un partenariat avec le gouvernement tadjik, des organisa- mes publics et le tions donatrices, des organisations internationales et des ONG pour aborder cadre législatif au conjointement les questions liées à l’égalité des sexes et à la VCF. Le projet niveau national Combating Violence in the Family by Strengthening Public Mechanisms and the Legislative Framework at the National Level project visait à coopérer avec le

82 Des informations supplémentaires émanant de la présentation de Yevgeniya Kozyreva, de la Ligue féministe, lors de la Consultation régionale des ONG d’Europe de l’Est et d’Asie Centrale, avec le Rapporteur spécial sur la violence contre les femmes, ses causes et ses conséquences, le 18-19 septembre 2008, à Saint-Pétersbourg et Kruglyi stol: Ravnye prava i vozmozhnosti v Kazakhstanie, le 16 juin 2006, sont disponibles sur : http://www.owl.ru/content/news/worldwide- 2006/p60694.shtml.

64 4 La prévention

gouvernement pour mettre en œuvre la Politique publique sur l’égalité des sexes pour 2001-2010, en particulier la partie qui porte sur l’élimination de la VCF.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Dans le cadre du projet, l’As- sociation a travaillé pour renforcer les mécanismes spécifiques de coopération dans la lutte contre la VCF, comme le Conseil de coordination inter-agences sur la prévention de la VCF, elle a fait pression en faveur de changements législatifs pour éliminer la VCF, comme avec la loi sur la violence domestique. L’Associa- tion a également assuré une formation sur la loi sur l’égalité des sexes au Tadji- kistan auprès des représentants de la mise en application de la loi, des institu- tions médicales, des services sociaux et des dirigeants de gouvernements locaux et elle a travaillé avec les médias pour diffuser l’information sur le pro- blème de la VCF dans le pays. Le projet a également inclus une composante liée à la collecte de données sur les services assurés par les centres de crise, ainsi que des analyses sur la manière dont les services de police spécialisés du Kazakhstan fonctionnent à l’égard de la VCF.

Lieu géographique : Tadjikistan

Documents, produits, résultats : En 2006, un Conseil de coordination sur la prévention de la VCF a été créé, il est présidé par le Vice Premier Ministre du Tadjikistan et il inclut des représentants des ministères gouvernementaux et des ONG. Le Conseil de coordination a rencontré les médias à plusieurs occa- sions, l’Association a organisé une compétition pour des jeunes journalistes en vue de mettre en évidence le problème de la VCF, et un certain nombre d’arti- cles de journaux, d’émissions télévisées et radio ont été consacrés au thème de la prévention des violences familiales. L’Association a organisé 83 séminaires dans le pays, en présence de près de 2.000 participants, comprenant des profes- sionnels de la police, des juges, des travailleurs de la santé, des dirigeants locaux, des éducateurs, des journalistes, des étudiants d’université et des orga- nisations pour les femmes. Durant le projet, l’Association a facilité un processus grâce auquel 16 ministères et départements du gouvernement du Tadjikistan ont revu et finalisé un projet de loi sur la VD, et des modifications aux lois exis- tantes ont également été rédigées83. Les données collectées auprès des centres de crise ont été inclues dans un rapport confidentiel au Comité de la CEDAW (2006).

Informations sur le financement : Financé par le Fonds fiduciaire de soutien aux actions pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes

Organisation engagée : Association of NGOs for Gender Equality and the Elimination of Violence Against Women in the Republic of Tajikistan Aini 53 St, f.3, Douchanbé, Tadjikistan, Tél : +992-372 221-13-33, 221-21-49, Courriel : lwl_toj@rambler.ru

Pour de plus amples informations : Shadow Report on the Realization of the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women, préparé par des organisations non-gouvernementales du Tadjikistan: http:// www.iwraw-ap.org/Sources/pdf/Tajikistan%20final%20report%20English.pdf

83 La loi n’a pas encore été adoptée.

65 Lien des Femmes Type de VCF : Potentiellement toutes les formes de VCF en renforçant la direc- tion des femmes sur les questions d’égalité des sexes Maires Approche et principaux objectifs : Le projet Lien des Femmes Maires (2002- 2004) était une initiative du Groupe de travail sur l’égalité des sexes du Pacte de stabilité, qui a été créé dans 12 pays/territoires de la région du Pacte de sta- bilité. L’ONG roumaine Fundatia Sanse Egale pentru Femei (Fondation pour l’égalité des opportunités pour les femmes, SEF) était l’organisation leader. L’objectif de ce projet était d’améliorer les compétences en leadership des fem- mes maires afin de créer un partenariat et une coopération, aux niveaux régio- nal et international, sur des projets visant à améliorer la qualité de la vie des femmes et des enfants au sein des communautés locales.

Si l’action anti-VCF ne constituait pas un objectif explicite, plusieurs partenaires du projet ont bel et bien abordé les droits des femmes et les protections sociales pour les femmes.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Quelque 50 femmes maires issues des pays et territoires du Pacte de stabilité ont participé au projet, ce dernier étant divisé en deux phases. La première phase s’est concentrée sur le développement de la coopération entre les femmes maires, les administrations locales et les réseaux locaux de femmes, pour entreprendre des projets de modeste taille afin d’améliorer la vie des femmes et des enfants. En Roumanie et en Bulgarie, l’amélioration des services auprès des femmes victimes de vio- lences a été l’un des domaines ciblés par les maires. La seconde phase du projet a été consacrée à la création d’opportunités de réseautage pour les femmes maires, au niveau national et au niveau régional. Le projet a largement utilisé les technologies de l’information et de communication (TIC), comme les cour- riels et les sites Internet, et il a ainsi eu un coût relativement bas.

Lieu géographique : Les 12 pays/territoires du Pacte de stabilité à l’époque du projet – Albanie, Bosnie et Herzégovie, Bulgarie, Croatie, Kosovo, Serbie et Monténégro, Ancienne République yougoslave de Macédoine, Grèce, Hongrie, Moldavie, Roumanie, Slovénie.

Documents, produits, résultats : Le Lien des Femmes Maires a été reconnu comme une bonne pratique pour l’efficacité de son utilisation des TIC et la pro- motion des questions d’égalité des sexes.

Informations sur le financement : Le projet a été financé par les gouverne- ments allemand et autrichien, avec un budget total (pour les deux phases) de 157.000 €

Organisation engagée : Fundatia Sanse Egale pentru Femei (SEF) 19, Impacarii/Petre Tutea str., bl. 913, tr. 1, et. 1, ap. 3 Iasi, 700731, Roumanie Tél : +40 232 211713 ; +40 332 425455 Fax : +40 332 401005 Courriel : sef@sef.ro http://www.sef.ro/

Pour de plus amples informations : http://www.sef. ro/?lang=en&page=proiecte_si_campanii.proiecte_anterioare&id=24

66 4 La prévention

4.1.4 Former les professionnels des médias À l’image de la formation des responsables gouvernementaux, les programmes destinés aux professionnels des médias visent l’amélioration de leur sensibilisa- tion et de leur compréhension de la violence faite aux femmes. L’objectif de ce type de sensibilisation repose sur le fait que ces professionnels utiliseront les informations, dans leur travail, pour diffuser des présentations médias qui ne véhiculent pas de stéréotypes, comme ceux qui font des victimes les coupables, qui ne donnent pas de caractère sensationnel à ce thème, comme cela arrive parfois dans les cas de traite des femmes et des filles, des présentations qui, aussi, protègeront l’identité et la confidentialité de la victime si elle le souhaite et enfin incluront des informations sur les services aux victimes, dans leurs pré- sentations sur les cas de violence.

Type de VCF : La violence domestique Des outils pour Approche et principaux objectifs : Le Centre albanais de l’alliance sur l’égalité la présentation des sexes pour le développement a réalisé un suivi des médias depuis l’an 2000 de la violence et il a décrété que les médias albanais donnaient un portrait avilissant de la domestique par femme, ce qui renforce l’inégalité des rôles propres à chacun des sexes et pro- les médias meut la discrimination sexiste. Le Centre a mené plusieurs projets centrés sur la promotion de reportages médias sensibilisés à l’égalité des sexes sur la VCF, en mettant l’accent sur les violences domestiques.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le Centre de l’Alliance sur l’égalité des sexes pour le développement organise des formations médias sur la violence domestique et, en 2005, il a publié son propre guide destiné aux représentants des médias sous le titre « La violence nous menace tous »… Le projet que le Centre mène actuellement avec les médias a deux composantes : la formation aux reportages sensibilisés à l’égalité des sexes sur la violence domestique, et la publication d’un guide sur la couverture exacte de la violence domestique et des autres délits commis dans la famille, ainsi qu’un dépliant qui regroupe les 10 meilleurs articles parus sur la violence domestique, choisis parmi ceux qui ont été écrits par des journalistes ayant pris part aux formations.

Lieu géographique : L’Albanie

Documents, produits, résultats : Guides et recueil des meilleurs articles

Informations sur le financement : En ce moment, une subvention d’une Com- mission pour la démocratie par l’ambassade des USA en Albanie, et un finance- ment général par le programme international pour les femmes de l’OSI.

Organisation engagée : Gender Alliance for Development Center Street Rr. « Abdyl Frashëri », P.10/1 Ap. 3 Tirana, Albanie 2418 Tél : +355 255514/15 Fax : +355 255515 Courriel : qdi@gadc-al.org

Pour de plus amples informations : http://www.gadc-al.org/

67 Kit médias : La Type de VCF : La VCF qui survient dans les situations de conflits Résolution 1325 Approche et principaux objectifs : Un domaine clé de l’activité de l’ONG pour du Conseil de les femmes Saathi est la sensibilisation envers la VCF, en tant que violation des sécurité de l’ONU droits de la personne humaine. Saathi mène également à bien des projets spéci- dans les faits fiques pour sensibiliser les médias envers la Résolution 1325 du Conseil de sécurité de l’ONU, en mettant l’accent sur l’importance de cette résolution pour les femmes du Népal qui ont vécu des conflits. Le travail de Saathi non seule- ment forme les professionnels des médias autour de l’existence de la Résolution 1325, mais il leur fournit également des outils pour leurs reportages sur les fem- mes, la paix et les questions de sécurité.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Saathi a publié un kit médias et un livre illustré sur la Résolution 1325, à l’attention des journalistes et des militants des médias. Ce kit médias, La Résolution 1325 du Conseil de sécurité de l’ONU dans les faits, fournit des informations très vastes et très approfondies sur le rôle des femmes dans le processus de paix, la justice de transition et la réconciliation et il attire l’attention sur la VCF commise à la fois pendant le conflit et après lui. Le kit médias inclut de nombreux exemples sur la manière dont les engagements clés prévus dans la Résolution 1325 s’appliquent aux expériences spécifiques des femmes au Népal. Une grande partie du kit est consacrée au rôle des médias avec des échantillons d’idées d’histoires sur les femmes, la paix et la sécurité, ainsi que des exemples d’événements de promo- tion internationale en lien avec la couverture médias. Les documents ont été utilisés en conjonction avec des programmes d’orientation destinés aux journa- listes au Népal. De plus, Saathi a tenu un certain nombre de tables rondes et de conférences sur les femmes dans les situations de conflits, et les situations après un conflit, des événements qui ont suscité une participation et une cou- verture des médias considérables.

Lieu géographique : Le Népal

Documents, produits, résultats : Le kit médias de 20 pages peut se télécharger en anglais et en népalais sur le site web de Saathi : http://saathi.org.np/index. php?page=publication

Informations sur le financement : Non disponible

Organisation engagée : SAATHI Nepal Ekantakuna, Lalitpur P.O. Box 7770 Kathmandu Népal Tél : +977 (1) 5554560, Fax : +977 (1) 5554543 Courriel : saathi.ktm@gmail.com

Pour de plus amples informations : http://www.saathi.org.np/

4.2 Travailler avec les hommes et les garçons Une fois que les interventions menées pour combattre la violence contre les femmes se sont concentrées presqu’exclusivement sur les femmes, par des efforts de prévention et des services aux victimes, les gouvernements, organi- sations de développement et militants ont, ces dernières années, porté une plus

68 4 La prévention

grande attention à l’attitude et au comportement des hommes. Un travail de prévention, centré sur les hommes et les garçons, reconnaît le rôle que les hommes jouent dans la violence et il fait état du fait que cette attitude violente et cette acceptation de la violence résultent de leur socialisation, des normes culturelles, de la définition donnée à la masculinité et de l’histoire des rôles assignés à chacun des sexes. Une autre partie toute aussi importante du travail mené auprès des hommes consiste à reconnaître le fait que tous les hommes ne sont pas violents, qu’un grand nombre d’entre eux condamne les comporte- ments violents et que la violence faite aux femmes porte également préjudice aux hommes. Les garçons qui sont témoins de la violence masculine souffrent considérablement et tandis qu’ils sont confrontés au risque accru de devenir eux-mêmes des auteurs de violence, tous ne le deviennent pas. Les hommes et les garçons non-violents peuvent jouer un rôle critique en tant qu’ « agents du changement des attitudes, comportements et relations plus larges de pouvoir qui sous-tendent les violences sexistes… Les hommes ont des mérites, des compétences et des attitudes qui peuvent être utilisés pour influencer positive- ment les relations de pouvoir entre les sexes et éliminer la violence sexiste. Les hommes jouent également un rôle crucial en tant que protecteurs, soutiens et partenaires. »84 L’engagement des hommes et des garçons dans les efforts menés pour prévenir la violence faite aux femmes peut prendre de nombreuses formes. Il existe plusieurs exemples de campagnes réussies menées par des hommes qui servent d’exemples par leur conduite antiviolence. D’autres projets cherchent à construire des partenariats avec les hommes et les garçons. Une autre stratégie réussie a consisté à cibler les institutions dirigées par des hommes, comme les forces armées et la police, ou à diffuser des messages sur la violence contre les femmes dans des « espaces masculins », comme les événements sportifs. Ces messages peuvent également cibler des auteurs éventuels de violence à l’égard des femmes, comme lors de campagnes publiques destinées à réduire la demande envers les services sexuels des femmes et des filles victimes de la traite. De plus, des permanences téléphoniques et des centres de crise pour hommes ont été ouverts dans un grand nombre de pays et leurs services ont été mis en avant auprès du grand public. Les programmes destinés aux auteurs ont également augmenté et ils constituent maintenant un terrain d’étude très développé. Dans ce recueil, les programmes qui travaillent directement auprès des auteurs de violences sont abordés dans le contexte de la Protection, ci-après.

MenEngage est une alliance mondiale d’ONG qui travaille en vue d’engager les L’Alliance hommes et les garçons dans des efforts menés pour éliminer les inégalités entre les sexes. Des informations sur les modalités d’adhésion et des liens vers des MenEngage et réseaux régionaux et nationaux figurent sur leur site web. Le site offre égale- Promundo ment un certain nombre de ressources, comme des manuels, kits, et informa- tions sur les campagnes engageant des hommes.

Pour de plus amples informations : http://www.menengage.org/. Promundo est une organisation brésilienne qui travaille à la promotion de l’égalité des sexes et à la prévention de la violence à l’égard des femmes et des enfants dans le monde. Les ressources, notamment les documents de formation, les recherches et les films, qui portent sur le travail avec les hommes et les garçons peuvent être consultées sur le site web de Promundo : http://www.promundo.org.br/.

84 The Role of Men and Boys in Achieving Gender Equality, Rapport de la réunion du groupe d’experts, (DAW, 2004), p. 32, par. 89.

69 La Campagne Type de VCF : Toutes les formes de VCF du ruban blanc Approche et principaux objectifs : En 1991, un groupe d’hommes, du Canada, s’est formé pour inviter instamment les hommes à parler de la violence faite aux femmes. Leur constatation était que les hommes ne sont pas intrinsèquement violents mais qu’ils ont tous un rôle et une responsabilité à assumer dans l’élimination de la VCF. L’objectif principal de leur campagne est d’instruire les hommes et les garçons en utilisant un ruban blanc comme symbole de l’oppres- sion des femmes par les hommes. La campagne a invité les hommes et les garçons à promettre de ne jamais commettre, tolérer ou garder le silence sur la violence contre les femmes et les filles.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : La Campagne du ruban blanc (White Ribbon Campaign : WRC) a lieu tous les ans, au Canada, du 25 novem- bre (Journée internationale pour l’élimination de la violence contre les femmes) au 6 décembre (Journée nationale de commémoration et d’action contre la violence faite aux femmes, au Canada). Les participants d’autres pays à cette campagne utilisent souvent ces 16 Jours pour agir comme plate-forme, et certains sont très nombreux à mener des campagnes à d’autres moments de l’année. Au Canada, le travail de la WRC est articulé par un comité de direction bénévole et par une petite équipe mais la WRC dans son ensemble est un programme décentralisé. Différentes organisations et personnes dans le monde peuvent lancer une campagne conforme aux conditions communautaires locales et elles peuvent prendre en considération les meilleurs moyens d’atteindre les hommes et les garçons tout en travaillant dans l’esprit des objectifs et de la philosophie de la WRC.

Lieu géographique : Aujourd’hui, la Campagne du ruban blanc est la plus grande action menée par des hommes pour éliminer la VCF dans le monde. Les participants à la campagne qui prennent régulièrement part aux activités anti- VCF sont issus de plus de 55 pays. Le site web de la WRC inclut des informa- tions sur les campagnes menées dans le monde entier ainsi que des liens vers elles.

Documents, produits, résultats : Les participants à la campagne utilisent des rubans blancs ou des épinglettes avec le logo du ruban blanc, des tee-shirts, casquettes ou poignets imprimés à dessein, et ils ajoutent le logo sur des affiches, brochures ou publicités. La Campagne a élaboré un Kit éducatif et d’action à utiliser auprès des jeunes. Ce kit regroupe des leçons destinées aux classes et des projets qui peuvent être menés au niveau des écoles pour sensi- biliser autour de la violence à l’égard des femmes et pour promouvoir l’égalité des sexes et de saines relations. Un certain nombre de documents sur la WRC peuvent être consultés et commandés à partir du site web de la campagne.

Informations sur le financement : La Campagne ne reçoit elle-même aucun soutien gouvernemental majeur mais elle repose sur les souscriptions de parti- culiers et d’entreprises et sur des fonds gouvernementaux de projets spécifi- ques. Les organisateurs remarquent que les financements publics en faveur des interventions et services de soutien aux femmes qui subissent la violence demeurent insuffisants et ils ne cherchent ainsi pas à limiter encore davantage les fonds disponibles. C’est pour cette raison que la WRC n’utilise pas de fonds publics pour l’essentiel de son travail.

Organisation engagée : The White Ribbon Campaign 365 Bloor St. East Toronto, Ontario Canada M4W 3L4

70 4 La prévention

Tél : +1 416 920-6684; Numéro d’appel gratuit : 1-800-328-2228; Fax : +1 416 920-1678 Courriel : info@whiteribbon.ca

Pour de plus amples informations : http://www.whiteribbon.ca/francais/ La WRC mène des forums de discussions et un blogue, pour les personnes engagées dans l’élimination de la VCF, qui sont ouverts sur leur site web.

Type de VCF : Toutes les formes de VCF Les campagnes Approche et principaux objectifs : Le Family Violence Prevention Fund (FVPF) Coaching travaille à la prévention de la VCF au moyen d’un certain nombre de program- Boys Into Men et mes éducatifs publics, dont plusieurs d’entre eux ciblent, de manière stratégi- Founding Fathers que, les hommes et les garçons. En 2002, le FVPF a lancé une vaste et fruc- tueuse campagne de service public, intitulée Coaching Boys into Men, campa- gne qui « incite les hommes à enseigner aux garçons que la violence n’est pas une force ». Cette campagne est centrée sur l’encouragement adressé aux hommes pour qu’ils commencent à adresser des messages aux garçons, dès leur plus jeune âge, quant à ce que cela signifie « d’être un homme » – s’expri- mer sans violence et traiter les autres personnes avec équité et respect. Les hommes sont encouragés à être des exemples dans leur rôle, à montrer comment se comporter avec les autres personnes avec respect, dans la vie quotidienne. Une seconde campagne, Founding Fathers, a été lancée en 2003 ; elle coïncidait avec la Fête des pères aux États-Unis. Cette campagne invite instamment les hommes (et les femmes qui veulent rendre hommage aux hommes) à prendre des engagements en public pour éliminer la VCF et à accroître les financements des programmes anti-VCF. L’accent mis sur les pères rappelle aux hommes leur rôle d’éducateurs à l’égard des enfants, en particulier des garçons, et leur influence positive.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : La campagne Coaching Boys into Men a été menée au moyen d’annonces parues sur les chaînes de télévision du service public, d’affiches, de brochures, portant sur ce que les hommes peuvent faire pour donner l’exemple de comportements non-violents et respectueux aux garçons. Des brochures à usage communautaire ont été conçues pour cibler les hommes afro-américains et amérindiens. La campagne The Founding Fathers a été lancée par 350 hommes issus de tous horizons. Ils ont conjointement publié une déclaration publique (parue sous la forme d’une publicité dans le New York Times) pour appeler à l’élimination de la VCF. Ce document s’est rendu célèbre sous le nom de Déclaration de la Fête des pères et de nouveaux membres sont invités à la signer. Un certain nombre de célébrités masculines sont devenues des pères fondateurs et ils ont enregistré des messa- ges sur la campagne à l’attention du service public.

Lieu géographique : Les États-Unis mais la plupart des principes centraux peuvent être reproduits dans d’autres contextes.

Documents, produits, résultats : Les affiches, brochures et annonces de service public peuvent être visionnées sur les sites web de la campagne. Le FVPF a également élaboré le Coaches Corner, un site source qui fournit aux hommes des outils pour instruire les garçons en ayant recours au langage du sport. Plusieurs coaches d’équipes sportives américaines ont contribué par leurs conseils et des messages aux documents présentés sur le site. Le Coaches Corner inclut le Coaching Boys into Men Playbook, un manuel contenant des informations sur la VCF, des astuces sur la communication avec les garçons et les jeunes, la planification et l’identification des moments propices à un

71 enseignement. Comme le site web, le manuel utilise le langage et les images des coachings lors d’événements sportifs.

Informations sur le financement : Non disponible

Organisation engagée : Family Violence Washington, DC Office Boston Office Prevention Fund 1101 14th Street NW, 67 Newbury Street, 383 Rhode Island St. Suite Suite 300, Mezzanine Level #304 Washington, DC 20005 Boston, MA 02116 San Francisco, CA 94103- U.S.A. U.S.A. 5133 Tél : +1 202 682-1212 Tél : +1 617 262-5900 U.S.A. Fax : +1 202 682-4662 Fax : +1 617 262-5901 Tél : +1 415 252-8900 Courriel : Fax : +1 415 252-8991 info@endabuse.org

Pour de plus amples informations : Family Violence Prevention Fund: http://endabuse.org/ Coaching Boys into Men: http://endabuse.org/cbim/ Founding Fathers: http://founding-fathers.org/ Coaches Corner: http://www.coaches-corner.org/

Le Men for Type de VCF : Toutes les formes de VCF et le VIH/sida Justice Program Approche et principaux objectifs : L’African Women’s Development and et le Regional Communications Network (FEMNET), qui est régional, est une organisation Network of Men panafricaine qui inclut 25 organisations. FEMNET travaille dans des contextes Against Gender- fortement patriarcaux. En 2001, après avoir appris par des recherches qu’un certain nombre de groupes d’hommes étaient intéressés de participer à des Based Violence activités anti-VCF mais qu’ils avaient des compétences limitées, FEMNET a lancé le Men for Justice Program. L’approche de FEMNET était de créer et de soutenir un réseau régional d’hommes reliés entre eux par leur militantisme autour des questions de prévention de la VCF et du VIH/sida.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : FEMNET a tout d’abord réuni les militants hommes pour une formation régionale au cours de laquelle ils ont débattu des stratégies qu’ils pourraient adopter pour éliminer la VCF. L’organi- sation apporte aux groupes d’hommes un soutien logistique pour leur permettre de s’impliquer dans des initiatives de sensibilisation à l’égard des hommes issus de divers groupes d’âge, de professions et de religions. Les militants engagent la discussion avec d’autres hommes sur les stéréotypes négatifs qui affectent les hommes et les pratiques préjudiciables. Un exemple d’initiative est la Men‘s Traveling Conference qui a eu lieu en 2003 durant la campagne des 16 Jours85. Plus de cent hommes, issus de six pays, se sont rendus du Kenya au Malawi dans un bus décoré de messages anti-VCF, bus qui prévoyait des arrêts pour engager la discussion, avec les personnes rencontrées, au moyen de la musique, de la danse et du théâtre.

Lieu géographique : En créant un Regional Network of Men Against Gender- based Violence, FEMNET travaille avec des groups d’hommes dans un grand nombre de pays africains francophones et anglophones pour agir contre la VCF.

85 Voir, ci-dessus, pour de plus amples informations, la campagne des 16 Jours contre la vio- lence sexiste.

72 4 La prévention

Documents, produits, résultats : FEMNET a conçu des documents médias dans un certain nombre de langues locales. Le projet a également abouti à l’élabora- tion de services plus vastes pour les hommes.

Informations sur le financement : Le projet a été financé, à l’origine, par le Fonds fiduciaire de l’ONU pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes et il a maintenant attiré d’autres donateurs internationaux (Fondation Heinrich Böll et Haut-Commissariat des Nations unies pour les réfugiés)

Organisation engagée : African Women’s Development & Communication Network FEMNET KUSCCO Center Kilimanjaro Road off Mara Road in Upper Hill P.O. Box 54562, 00200 Nairobi, Kenya Tél : +254 20 3741301/20 ; +254 20 2341516/7 ; +254 20 3742927 Courriel : admin@femnet.or.ke

Pour de plus amples informations : http://www.femnet.or.ke

Type de VCF : La violence domestique Compter jusqu’à Approche et principaux objectifs : En septembre 2007, la première campagne trois: vous, de prévention ciblant les hommes et les garçons et exclusivement élaborée au elle, votre famille. Venezuela a été lancée. L’objectif primordial de cette campagne est de surmon- Donnez le ter les stéréotypes qui légitiment la VCF dans les relations interpersonnelles. meilleur de vous- Cette campagne, Compter jusqu’à trois, diffère des campagnes précédentes qui étaient centrées sur les femmes et qui les encourageaient à signaler les cas de même. violence domestique. Cette campagne s’adresse aux hommes en les invitant instamment à « compter jusqu’à trois » et à se rappeler leur conduite violente sans se juger ou se faire de reproches.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Issue d’un projet conjoint d’ONG pour les femmes, de l’Institut national pour les femmes, de plusieurs autres agences gouvernementales, d’agences de l’ONU et d’une banque privée, la campagne s’est déroulée du 21 septembre (Journée internationale de la paix) au 25 novembre (Journée internationale pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes). Les documents de la campagne ont été diffusés auprès de la presse, des salles de cinéma, à la radio, à la télévision et dans les transports publics. Le suivi des changements d’attitude a été élaborée à partir du projet. Avant le début de la campagne, une enquête menée auprès de 1.200 hommes, âgés de 13 à 55 ans, et issus de tous les horizons socioéconomiques, a été conduite pour connaître leurs perceptions et leur comportement vis-à-vis de la VCF. Une seconde enquête a été menée après la fin de la campagne pour juger de son impact.

Lieu géographique : Venezuela

Documents, produits, résultats : Les documents de la campagne, par exemple, les affiches, le court métrage et les messages radio, peuvent se télécharger sur le site du PNUD-Venezuela : http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_ docman&task=cat_view&gid=77&Itemid=81

Informations sur le financement : Une banque privée, travaillant à travers sa fondation qui effectue des dons d’entreprise, a fourni le financement initial de 300.000 USD. De plus, le Ministère de l’Information, au titre de la loi, a réservé des espaces publicitaires auprès des stations publiques et privées de

73 la télévision et de la radio pour que les messages de la campagne soient gratuits.

Organisation engagée : Fundamujer – Fundación para la Prevención de la Violencia Doméstica hacia la Mujer fundamujer@fundamujer.org.ve

Pour de plus amples informations : http://www.fundamujer.org.ve/ http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_content&task=view&id=47 (seulement en espagnol)

Les Héros de Type de VCF : La violence liée à l’honneur l’honneur Approche et principaux objectifs : Elektra est une ONG suédoise qui s’attache à la violence liée à l’honneur, ainsi qu’aux autres formes de VCF, par la promo- tion des droits de la personne humaine, de l’égalité des sexes et des valeurs démocratiques. Le principal centre d’intérêt d’Elektra a été d’assister les femmes, mais, au sein de l’organisation, un groupe de jeunes hommes apparte- nant, eux aussi, à l’organisation, a formé un nouveau projet – Les Héros de l’honneur (Sharaf Hjältar), projet qui vise à fournir des modèles de rôles aux hommes et garçons qui rejettent « la culture de l’honneur ». Les organisateurs soulignent que si les femmes et les filles souffrent des plus grandes oppres- sions, les hommes aussi ressentent l’impact négatif des vies où la culture limite la liberté des femmes. Les Héros de l’honneur travaillent parmi les popu- lations immigrées et les « héros » eux-mêmes représentent divers horizons de l’immigration. Ils soulignent que l’utilisation de « l’honneur » pour justifier l’oppression et la violence à l’égard des femmes n’est pas propre à la culture musulmane.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Elektra compte plusieurs « héros » qui travaillent étroitement avec des hommes, à la fois des garçons et de jeunes pères, principalement âgés de 15 à 22 ans. Ils réseautent auprès de diverses organisations dans un effort mené pour créer des contacts avec de jeunes hommes issus de l’immigration. Le projet promeut le dialogue avec divers groupes sur la coopération et les méthodes permettant de renforcer un changement d’attitude envers les droits des femmes, et de faire campagne contre les violences liées à l’honneur. Les Héros de l’honneur travaillent égale- ment au moyen de réunions et de discussions informelles, à l’école, avec des jeunes hommes et des jeunes femmes.

Lieu géographique : Les Héros de l’honneur ont débuté à Stockholm et ils mènent maintenant des projets dans cinq lieux en Suède.

Documents, produits, résultats : Non disponible

Informations sur le financement : Les Héros de l’honneur proposent des conférences et des cours de formation pour lesquels ils perçoivent des droits.

Organisation engagée : Elektra Fryshuset: Box 920 22 120 06 Stockholm Sweden Tél : +46 (0)8-4622206; +46 (0)8-4622298 Courriel : elektra@fryshuset.se

74 4 La prévention

Pour de plus amples informations : http://www.elektra.nu/index2.htm (informations en suédois, en arabe, en perse, en somali, en kurde et en turc) http://www.norden.org/webb/news/news.asp?lang=6&id=6904 (informations en anglais)

En 2004, le FNUAP lance une vaste campagne d’action en Turquie pour attirer Campagne l’attention du grand public et créer un débat national autour de la VCF. Cette campagne a impliqué un grand nombre d’intervenants : responsables politi- d’action Stop à ques, ONG, secteur privé et célébrités turques, mais l’un de ses principaux la violence contre succès a été d’engager des hommes dans sa campagne. La Fédération turque les femmes ! de football a joué un rôle actif dans la campagne en veillant à ce que tous les joueurs de la Ligue des champions arborent des tee-shirts décorés du logo de la campagne et qu’ils brandissent des bannières affichant le slogan de la campagne pendant plusieurs matches de football. Une chaîne sportive turque a aussi diffusé des informations sur la campagne lors de matches et lors des mi- temps86. À l’époque, le groupe de médias et éditeur turc du journal le plus largement diffusé de Turquie, Hürriyet, a également mené une campagne contre la violence domestique. Ces campagnes sont distinctes, mais par une étroite coopération, elles ont élaboré une certaine complémentarité. La campa- gne Hürriyet a pris position, publiquement, contre la VCF et elle a atteint une large audience. Le groupe lui-même a pris des mesures pour former les journalistes et adopter des normes lors de reportages sur la VCF dans ses publications87.

Une autre caractéristique importante de cette campagne a été de s’attacher aux crimes liés à l’honneur et d’avoir recours à des actions fondées sur des éléments de preuve. Le FNUAP a soutenu une étude sur la fréquence des crimes d’hon- neur et il a publié ses résultats durant la campagne devant le Parlement et les médias. Le FNUAP a également élaboré la possibilité pour la Direction générale turque sur le statut des femmes de concevoir un projet à l’échelle nationale sur l’élimination de la VCF88. En effet, en 2007, le Ministère turc pour les Femmes et la Famille a lancé un projet soutenu par le gouvernement sur la prévention de la violence domestique, en mettant l’accent sur les crimes d’honneur et l’élimi- nation de la discrimination à l’égard des femmes. Le projet, mis en œuvre par la Direction générale sur le statut de la femme, inclut une composante sur la sensibilisation et l’amélioration de la protection des femmes, par exemple avec l’établissement de foyers89.

Type de VCF : Traite des femmes et exploitation sexuelle Campagne de Approche et principaux objectifs : En préparation des Championnats d’Europe l’Euro 2008 de football de l’UEFA 2008 (Euro 2008), un groupement de plus de 25 organisa- contre la traite tions pour les femmes et pour les hommes, organisations des droits de l’homme, des femmes centres d’assistance, organisations religieuses et syndicats ont conjointement

86 Voir le site web du FNUAP-Turquie http://www.unfpa.org.tr/turkey/Turkey_Advocacy.htm. 87 Programming to Address Violence Against Women: 10 Case Studies, (FNUAP, 2007), pp. 60-61. 88 Ibid., p. 57. 89 Le projet a reçu le soutien technique du FNUAP ainsi que le soutien financier de la Commis- sion européenne. Turkey Firm in Fighting Violence Against Women, Women’s UN Report Net- work, 23 février 2007, disponible sur http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_ turkey2.htm.

75 lancé la Campagne de l’Euro 2008 contre la traite des femmes en Suisse. Les principaux objectifs de la campagne étaient d’accroître la sensibilisation autour de la traite des femmes et de mobiliser la population pour que des actions soient menées à la fois avant et après la Coupe d’Europe. La campagne a été conçue pour sensibiliser le grand public autour du problème de la traite des femmes en Europe à des fins de prostitution, et également pour mobiliser les personnes, pour qu’elles soutiennent l’accroissement des services aux femmes victimes de la traite, ainsi que celui de leur protection, et pour sensibiliser les hommes, qui sont les clients potentiels des prostituées, et les encourager à agir avec responsabilité.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : La campagne a été lancée en mars 2008 et elle s’est poursuivie tout au long du championnat jusqu’en juin 2008. Elle a inclus un certain nombre d’initiatives et d’outils de sensibilisation, comme, par exemple, une brochure et des cartes postales, un court-métrage et un bandeau pour site web. La campagne a élaboré des fiches d’information et un manuel éducatif sur le problème de la traite des femmes en Europe. La Campagne de l’Euro 2008 a inclus un site web avec des informations judi- cieuses pour les clients des travailleurs du sexe, pour qu’ils puissent reconnaî- tre les femmes victimes de la traite, savoir comment les aider et ce qu’il ne faut pas faire dans cette situation. Dans le cadre de la campagne, une pétition a été lancée pour demander que des changements soient opérés, aux niveaux fédéral et local, dans la protection juridique visant les femmes victimes de la traite, dans la poursuite des cas de traite et dans le travail de prévention. En septembre 2008, la pétition, qui avait recueilli 70.000 signatures, a été présentée aux autorités.

Lieu géographique : La Suisse, pays d’accueil de l’Euro 2008, ainsi que d’autres pays en Europe.

Documents, produits, résultats : Les documents, comme les cartes postales et les brochures, et un court métrage, peuvent être consultés sur le site web. La plupart des documents existent en quatre langues (anglais, français, allemand et italien) mais tous ne sont pas disponibles dans chacune des langues.

Informations sur le financement : La campagne a été soutenue par des fonds émanant de sources privées et publiques, notamment d’un certain nombre de villes suisses et par des fonds générés lors de loteries locales.

Organisation engagée : Euro 08 Campaign against Trafficking in Women c/o FIZ – Women’s Information Center for women from Africa, Asia, Latin America and Eastern Europe Badenerstrasse 134 8004 Zürich, Suisse Tél : +41 079 598 80 51, Fax : +41 044 240 44 23 Courriel : kampagne-em08@fiz-info.ch

Pour de plus amples informations : http://www.frauenhandeleuro08.ch/en/ home/

4.3 Travailler avec la jeunesse La violence à l’égard des femmes étant un comportement acquis et le fruit de la socialisation, les programmes qui engagent les jeunes sont des outils de

76 4 La prévention

prévention particulièrement puissants, étant donné que la jeunesse joue un rôle charnière dans les changements touchant la société. Le travail mené avec les jeunes sur les violences faites aux femmes peut faire référence à plusieurs types de projets, ces derniers abordant généralement la prévention : des programmes éducatifs visant à décourager les comportements violents et à modeler des comportements alternatifs ; les projets spécialisés pour les jeunes qui ont subi la violence ou qui y sont exposés ; et des projets participatifs qui engagent les jeunes pour des actions militantes. Ces catégories ne sont, bien sûr, pas exclusi- ves les unes des autres. Dès leur jeune âge, les garçons et les filles peuvent être instruits sur les comportements violents et non-violents, ainsi que sur des messages donnés sur l’égalité et la valeur du respect mutuel. Les programmes spécifiquement desti- nés aux filles peuvent être axés sur la promotion, l’acquisition de la confiance en soi et elles peuvent bénéficier de techniques de négociation. Les garçons peuvent être prévenus que la violence n’est pas acceptable et ils peuvent béné- ficier de techniques de négociation pour disposer d’une alternative à la vio- lence90. Certains programmes ont lieu dans les écoles et l’accent est alors mis sur la sensibilisation des professeurs et la distribution, auprès d’eux, d’outils d’enseignement à l’attention des jeunes sur la violence contre les femmes, les rôles propres à chacun des sexes, les questions de pouvoir et de contrôle, et la communication. D’autres projets impliquent les familles, à la fois les jeunes et leurs parents. Des travaux de cours sur les questions d’égalité des sexes ou sur la violence à l’égard des femmes peuvent être incorporés à la formation profes- sionnelle prodiguée dans les universités et instituts, dans les facultés de droit, de médecine, d’assistance sociale et de journalisme, par exemple. Parallèlement aux classes spécialisées, les institutions éducatives, en parti- culier les universités et écoles supérieures, peuvent être des lieux d’action de sensibilisation contre la violence et de campagne autour de l’amélioration des réponses à la VCF. Aux États-Unis, par exemple, la violence sexuelle, la violence dans les rencontres amoureuses et le harcèlement avec menaces sont des problèmes sérieux sur les campus des écoles supérieures et des universités. Plus de la moitié des victimes de harcèlement avec menaces ont entre 18 et 29 ans, les taux les plus élevés de la violence du partenaire intime se trouvent parmi les femmes âgées de 16 à 24 ans, et la violence sexuelle est le second délit le plus largement commis sur les campus universitaires91. C’est pour cette raison que l’US National Advisory Council on Violence Against Women a exprimé plusieurs recommandations sur le travail mené dans les institutions universitaires auprès des jeunes, par exemple, le fait d’élaborer des politiques portant sur la manière de répondre aux cas de VCF, pour créer un groupe de travail interdisciplinaire assurant une approche globale de la violence, animant des services accessibles aux victimes et organisant la publicité sur les informa- tions destinées aux étudiants et aux étudiantes92.

La Direction de la Jeunesse et du Sport du Conseil de l’Europe a élaboré un Gender Matters: manuel en ligne sur le travail mené avec les jeunes autour de la question de la violence sexiste, dans le cadre du programme Compass, afin de fournir aux Un manuel sur la intervenants des outils spécifiques pour une approche, sensibilisée à l’égalité violence sexiste des sexes, de l’éducation aux droits de l’homme. Le manuel Gender Matters, est qui affecte les jeunes 90 Domestic Violence in Europe and Eurasia: Final Report, (USAID, 2006), p. 6. 91 Promoting Safety and Nonviolence on College and University Campuses, dans le kit d’outils Toolkit To End Violence Against Women, (National Advisory Council on Violence Against Women), disponible sur http://toolkit.ncjrs.org/. 92 Ibid.

77 destiné aux personnes qui travaillent avec la jeunesse et il fournit à la fois des informations générales sur la violence mais également des informations et ressources méthodologiques pour la formation des jeunes. Le manuel inclut des informations sur les modalités de mobilisation contre les violences sexistes, des exercices destinés à la jeunesse, des questions guidées pour des discus- sions de groupe, des études de cas et des exemples de bonnes pratiques dans la lutte contre la violence sexiste et dans sa prévention. Le manuel peut être consultable en anglais, en français et en russe, sur le site web suivant : http://www.eycb.coe.int/gendermatters/default.htm

Le droit de vivre Type de VCF : La violence dans les rencontres amoureuses sans violence et Approche et principaux objectifs : Les recherches menées par le Centre pour Vous avez droit l’éducation, le conseil et la recherche (CESI) auprès de 600 élèves croates âgés à 100% de non- de 16 à 19 ans, a révélé que 60% d’entre eux avaient subi une certaine forme de violence violence lors d’une relation intime et que de nombreux jeunes pensaient que le sexe forcé ne constituait pas une forme de violence. En utilisant ces données, le CESI a élaboré des programmes qui abordent la prévention de la violence dans les relations adolescentes. Il a créé des cours destinés aux écoles et il travaille aussi avec le personnel éducatif pour mettre en œuvre les leçons retenues en matière de violence dans les relations amoureuses.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Dans le cadre de la campa- gne Le droit de vivre sans violence, le CESI a créé un programme de prévention à l’école, d’une durée de onze heures, ainsi que des documents destinés aux adolescents. Le programme inclut un manuel pour le personnel éducatif (Mieux vaut être sain et sauf que triste) et des documents pour les élèves. Ces derniers reçoivent une petite brochure cartonnée (La face sombre de l’amour – histoire de Tanja et Mario), brochure qui a l’apparence d’une tablette de chocolat. Elle met en scène des adolescents imaginaires pour décrire une relation violente qui conduira les élèves à s’entretenir de l’inégalité des sexes et des pouvoirs. Après avoir créé le programme et le cursus scolaire, le CESI a formé les enseignants et les psychologues scolaires qui ont conduit le programme dans plus de 22 villes. Les enseignants et les élèves ont eux-mêmes mené à bien de nombreuses initiatives locales en se fondant sur le programme de prévention contre les violences dans les rencontres amoureuses. La campagne la plus récente du CESI, Vous avez droit à 100% de non-violence, est un projet sur trois ans axé sur l’organisation d’ateliers pour les professeurs d’université et les enseignants des écoles secondaires, afin qu’ils améliorent leur compréhension de la violence dans les rencontres amoureuses et qu’ils travaillent directement avec des jeunes sur la prévention de la VCF.

CESI anime également SeZaM, un site Internet convivial qui fournit des infor- mations claires sur les questions de la sexualité, des relations et de la violence dans les rencontres amoureuses. Le site offre des conseils en ligne et il est accessible aux personnes ayant une déficience visuelle.

Lieu géographique : Le programme a commencé à Zagreb, en Croatie, et il s’est maintenant étendu à toute la Croatie et jusqu’en Bosnie, en Herzégovie et en Serbie.

Documents, produits, résultats : Le CESI a produit un cursus et des documents pour les étudiants et il anime un site web qui aborde la sexualité des adoles- cents. Le CESI travaille à l’intégration des informations liées à la violence dans les relations amoureuses dans les programmes scolaires officiels des écoles croates. Les recherches peuvent être consultées sur le site web de l’organisation.

78 4 La prévention

Informations sur le financement : Le projet était financé, à l’origine, par le Fonds fiduciaire de l’ONU pour l’élimination de la violence à l’égard des femmes et il attire maintenant des fonds émanant de gouvernements locaux et de donateurs internationaux soutenant ce travail en Bosnie, en Herzégovie et en Serbie. L’organisation a également bénéficié de financements émanant d’un éventail de donateurs privés et publics.

Organisation engagée : CESI – Center for Education, Counselling and Research Nova cesta 4 10 000 Zagreb Croatie Tél : +385 (0)1 24 22 800, Fax : +385 (0)1 24 22 801 Courriel : cesi@zamir.net

Pour de plus amples informations : http://www.cesi.hr/eng/index.php Portail Internet sur l’éducation sexuelle pour les jeunes – SeZaM (en croate) : http://www.sezamweb.net/

Type de VCF : Viol et violence sexuelle dans les rencontres amoureuses Les cas de viol Approche et principaux objectifs : L’Institut méditerranéen des études sur dans les rencon- l’égalité des sexes, à Chypre, coordonne ce projet transnational pour mesurer la tres amoureuses prévalence et la fréquence du viol dans les rencontres amoureuses, parmi les parmi les jeunes jeunes femmes (étudiantes de 18 à 20 ans) de cinq pays partenaires. Ce projet femmes et évalue les attitudes, comportements et niveaux de sensibilisation des jeunes hommes et des jeunes femmes et il promouvra une sensibilisation autour du L’élaboration de viol dans les rencontres amoureuses parmi les bénéficiaires de son projet (les bonnes pratiques jeunes femmes) et les groupes-cibles (autorités gouvernementales, ONG, dans le soutien responsables politiques et police). Un autre objectif du projet est d’élaborer des et la prévention recommandations politiques pour la prévention du viol dans les rencontres amoureuses et d’apporter un soutien aux victimes.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le MIGS travaille avec quatre organisations partenaires : l’Université de Malte (Malte), l’Institut pour l’égalité (Grèce), la Coalition pour l’égalité des sexes en Lettonie (Lettonie) et le Centre d’informations sur les questions liées aux femmes (Lituanie). À ce jour, chacun des partenaires a conduit une recherche sur le problème du viol dans les rencontres amoureuses et a élaboré des dépliants destinés aux jeunes hommes et contenant des informations sur le viol et la violence sexuelle dans les rela- tions amoureuses, ainsi que les coordonnées des services de soutien présents dans chaque pays. Ses actions à venir incluent la création d’un manuel de formation (pour le gouvernement, les ONG et la police, pour améliorer leur soutien aux victimes et mettre en œuvre des mesures de prévention contre le viol dans les rencontres amoureuses) ; l’organisation d’ateliers de formation (l’un des cours sera destiné aux professionnels mentionnés ci-dessus et un second cours ciblera le personnel éducatif, les conseillers d’éducation et les psychologues scolaires, les étudiants universitaires et le grand public) ; et enfin, l’élaboration d’un guide de ressources sur le projet dans son ensemble.

Lieu géographique : Les cinq pays partenaires : Chypre, Grèce, Lettonie, Litua- nie et Malte. Les informations et les documents produits peuvent être adaptés à une utilisation dans d’autres pays.

Documents, produits, résultats : Brochures et rapports-pays qui peuvent être téléchargés sur le site web.

79 Informations sur le financement : Financement de la Commission européenne, par le Programme Daphné.

Organisation engagée : Mediterranean Institute of Gender Studies 46 Makedonitissas Avenue Box 24005, Nicosie 1703 Chypre Tél : + 357 22 351274/76 (poste 115), Fax : + 357 22 353682 Courriel : info@medinstgenderstudies.org

Pour de plus amples informations : Mediterranean Institute of Gender Studies: http://www.medinstgenderstudies.org Université de Malte : www.um.edu.mt Coalition for Gender Equality (Lettonie) www.apvieniba.lv/eng Women’s Issues Information Center (Lituanie) www.lygus.lt

Les programmes qui travaillent directement avec de jeunes adultes peu- vent les engager, avec succès, en tant que partenaires et avocats de ce mouve- ment parmi leurs pairs. De plus, les jeunes ont beaucoup à offrir au mouvement en général, en tant que militants, pour sa réforme.

Campagne Type de VCF : La violence domestique « Listen Louder » Approche et principaux objectifs : En 2002, l’ONG Scottish Women’s Aid a lancé la campagne sur trois ans Listen Louder, une initiative destinée à faire entendre la voix des enfants et des jeunes, et à encourager les responsables politiques à écouter ce qu’ils ont à dire sur les violences domestiques. Cette campagne nationale ciblant les responsables politiques gouvernementaux et les prestataires de services ont donné aux jeunes une plateforme pour présenter leurs idées uniques en leur genre, pour décrire les types de soutien dont ils ont besoin et indiquer les services qui ont été réellement utiles dans leur cas.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Scottish Women’s Aid a tra- vaillé étroitement avec les jeunes pour soumettre une pétition au Parlement écossais, pétition demandant que les lacunes affectant les services aux victimes de la violence domestique, femmes et enfants, soient prises en compte. Les jeu- nes ont aussi écrit des lettres d’information et ils ont créé des présentations multimédias. Durant la seconde phase de la campagne, Scottish Women’s Aid a distribué des cartes postales, des affiches et des documents éducatifs à chaque établissement secondaire d’Écosse. Les autres activités comprenaient un « tex- tathon » dans lequel les jeunes adressaient des textes et des courriels pour manifester leur soutien. Lors d’un événement de clôture, les enfants et les jeu- nes ont directement interpellé les hommes politiques et les intervenants, par une grande variété de médias, pour exprimer leurs expériences uniques en leur genre de la violence et les améliorations spécifiques que les enfants et les jeu- nes, vivant des situations de violence familiale, souhaiteraient voir adopter. Les jeunes ont également activement participé à la conception, à l’élaboration et à la supervision des projets de recherche, avec Scottish Women’s Aid, actions qui ont mis en lumière le soutien spécialisé que les enfants requièrent.

Lieu géographique : L’Écosse

Documents, produits, résultats : La campagne a elle-même utilisé un certain

80 4 La prévention

nombre de documents, comme des cartes postales, des affiches et des documents de promotion créés par les jeunes. Le DVD Listen Louder a été produit, rédigé et dirigé par 44 enfants et jeunes durant la campagne. Dans ce film, les jeunes décrivent leurs expériences et le type de soutien qu’ils trouvent utile. Le DVD peut être commandé à partir du site web de Scottish Women’s Aid. Cette dernière a également publié le Rapport Children & Young People as Partners in the Design and Commissioning of Research (2008), rapport qui décrit comment l’organisation a engagé des enfants et des jeunes dans son travail. Ce rapport peut être téléchargé à partir du site web.

Suite à l’engagement actif des enfants et des jeunes, le gouvernement écossais a créé un groupe de travail de haut niveau pour élaborer des politiques d’assis- tance aux jeunes et aux enfants. En juin 2008, l’Écosse a adopté le National Domestic Abuse Delivery Plan for Children and Young People, plan qui alloue 10 millions GBP de fonds pour sa mise en œuvre. Les jeunes jouent également un rôle dans la mise en application et dans le suivi du plan93. Le gouvernement écossais a rédigé un rapport qui décrit les priorités des jeunes vivant dans des situations de violence domestique ainsi que leur rôle en tant que participants de la programmation gouvernementale.

Informations sur le financement : Non disponible

Organisation engagée : Scottish Women’s Aid 2nd Floor 132 Rose Street Edimbourg EH2 3JD Écosse Tél : +44 (0)131 226 6606, Fax : +44 (0)131 226 2996 Courriel : contact@scottishwomensaid.org.uk

Pour de plus amples informations : http://www.scottishwomensaid.org.uk/index DVD Listen Louder : http://www.scottishwomensaid.org.uk/publications/other- Sources Children & Young People as Partners in the Design and Commissioning of Research: http://www.scottishwomensaid.org.uk/assets/files/publications/ research_reports/SWA_Children_As_Partners_In_Research.pdf Making A Difference – Young People Speak to Scottish Ministers: http://opens- cotland.gov.uk/Publications/2008/06/17120134/9

Type de VCF : La traite des êtres humains Projet « Non Approche et principaux objectifs : L’Association des jeunes avocats de Géorgie à la traite des (GYLA) est un partenaire clé du gouvernement géorgien pour l’élaboration personnes » d’une réponse globale au problème de la traite des êtres humains. En 2006, GYLA a lancé son projet sur trois ans Non à la traite des personnes, projet qu’il a conduit en étroite coopération avec des ministères gouvernementaux, le Bureau du Procureur, les organisations internationales et d’autres ONG. GYLA est une association professionnelle qui se concentre sur le travail des droits de

93 Heather Coady et Scott Cameron, Strategies for Youth Involvement in Combating Violence, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les vio- lences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Documents du séminaire disponibles sur http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html).

81 l’homme par la loi. Ses activités incluent la sensibilisation, la prestation d’assistance juridique et des formations juridiques, ainsi que des compétences en rédaction juridique.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le projet Non à la traite des personnes a pris plusieurs orientations. Une composante importante du programme a consisté à conduire de vastes actions de sensibilisation. GYLA a considéré que de nombreux documents préexistants contre la traite n’étaient pas accessibles à la population géorgienne ; la plupart d’entre eux étaient perçus comme inadéquats. GYLA a élaboré une série d’affiches et de messages radio et télévisés centrés sur des portraits de famille et l’histoire vécue de certains Géorgiens.

La campagne a eu recours à des produits divers et variés, comme des brochu- res, calendriers, cartes postales et stylos. Une innovation particulière a été l’utilisation de brochures ayant le format d’un passeport, avec des informations, en géorgien et en russe, sur les risques de la traite, les informations consulaires et les agences qui fournissent une assistance. La brochure incluait également une carte détachable, que les voyageurs pouvaient conserver, avec les coordon- nées de GYLA. La brochure a été distribuée largement, auprès des bureaux d’état civil, lors de la délivrance de nouveaux passeports, à la frontière turco- géorgienne, dans les aéroports, auprès des bureaux consulaires locaux et des ONG. Les efforts de prévention de GYLA ont mis l’accent, de façon significative, sur les jeunes et ils les ont engagés. Les jeunes avocats se sont rendus dans les écoles, ils ont présenté des informations lors d’émissions locales et ils ont organisé un concert pop contre la traite, concert auquel ont assisté entre 25.000 et 30.000 jeunes.

En plus de ce travail de prévention, GYLA a lancé des initiatives pour améliorer la réponse juridique à la traite des êtres humains, comme la rédaction législa- tive, la fourniture d’une aide juridique aux victimes et l’organisation de pro- grammes de formation pour les juges, pour le Bureau du médiateur, les gardes frontières, les agences de voyage, les agences de publicité et les ONG. GYLA a également contribué à la fondation des foyers destinés aux personnes victimes de la traite. GYLA est un membre du Conseil de coordination permanent inter-agences, pour la lutte contre la traite des personnes, qui est réuni par le gouvernement.

Lieu géographique : La Géorgie. GYLA, qui est représenté dans tout le pays, a son siège à Tbilissi et sept bureaux régionaux.

Documents, produits, résultats : Les produits incluent des brochures qui sont distribuées avec les visas/passeports, des affiches, des messages radio et télé- visés. GYLA demeure une ONG partenaire importante pour le gouvernement géorgien mais elle assure également une fonction de suivi dans la mise en œuvre des politiques anti-traite.

Informations sur le financement : Le financement, qui est d’environ 200.000 USD, est assuré par USAID pour le projet sur trois ans Non à la traite des personnes

Organisation engagée : Georgian Young Lawyers’ Association (GYLA) (bureau central) Krilovi str. #15, 0102 Tbilissi Géorgie Tél : +995 32 936101 / 952353, Fax : +995 32 923211

82 4 La prévention

Courriel : gyla@gyla.ge

Pour de plus amples informations : http://www.gyla.ge/

En travaillant avec les jeunes, il est, bien sûr, vital que les messages et produits soient adaptés à l’âge de leurs destinataires et, lorsque cela est néces- saire, à leurs destinataires garçons ou filles. Des efforts spéciaux ont été déployés pour créer des produits « jeunes », qui soient attractifs pour les jeunes tout en étant porteurs de messages sérieux.

4.4 Mobilisation communautaire Il ne fait aucun doute que si l’on veut lutter efficacement contre la violence contre les femmes, une large partie intersectorielle de la société doit être enga- gée dans cette action. La majeure partie du travail mené au niveau de la communauté implique l’identification des lacunes affectant les services sociaux, ainsi que l’amélioration de la coordination du travail des différents secteurs, en vue d’optimiser la protection des femmes. Ces initiatives, destinées à élabo- rer une réponse communautaire coordonnée, sont débattues dans la partie Protection ci-après. Pour la partie présente, la mobilisation communautaire fait référence au travail de prévention qui est davantage ciblé que les messages de sensibilisation destinés au grand public. La mobilisation communautaire peut désigner le travail mené avec les dirigeants communautaires non-élus, les dirigeants religieux et les groupes confessionnels, les associations de voisinage, les enseignants, les entreprises locales et tous ceux qui œuvrent, au niveau local, à bâtir « des communautés de soutien » et à accroître la sécurité des femmes et des filles au niveau local.

Type de VCF : Violence domestique et trafic d’êtres humains Réponses Approche et principaux objectifs : Winrock International a mis en œuvre le communautaires programme Community Responses to Domestic Violence and Trafficking in à la violence Women Program (1999-2002) dans quatre pays de l’OSCE, l’Arménie, la Molda- domestique et vie, l’Ukraine et l’Ouzbékistan. Ce programme visait à améliorer les approches, à la traite des orientées vers la communauté, de la protection, de la poursuite et de la préven- tion. Winrock, en partenariat avec des ONG locales pour les femmes, a ciblé les femmes dirigeants communautaires pour accroître leur sensibilisation envers les victimes et renforcer leur capacité à utiliser des approches communautaires coordonnées dans leurs efforts de prévention. Ce projet a aussi permis d’élargir l’accès à l’information sur la VCF, et à sa diffusion, pour coordonner les efforts au niveau local et pour améliorer les services de protection destinés aux femmes.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Chacun des projets a commencé par une recherche-pays pour déterminer la prévalence de la violence domestique et de la traite, leurs particularismes, et pour identifier les textes de loi et les fragilités de l’ensemble des réponses. Dans certains des pays, cette recherche était la première du genre par son ampleur et son sujet d’étude. La phase suivante du projet a été l’élaboration de programmes de formation à base communautaire, ainsi que le renforcement des compétences des organisations locales pour les femmes en matière de formation pour des audiences multidisci- plinaires. Les intervenants communautaires étaient propres à chaque pays et en Ouzbékistan, les dirigeants des mahallahs locaux, ces groupes informels

83 décisionnels composés d’anciens, figuraient parmi ceux qui reçurent une formation sur la prévention de la VD et la traite des êtres humains. D’autres activités au titre de ce programme ont inclus l’organisation de campagnes de sensibilisation, l’utilisation d’une grande variété de médias, et l’établissement de comités consultatifs pour promouvoir la création d’une coopération et d’une coalition continues entre les organismes chargés de l’application des lois, les systèmes juridiques et médicaux, les dirigeants communautaires et les ONG pour les femmes.

Lieu géographique : L’Arménie, la Moldavie, l’Ukraine et l’Ouzbékistan

Documents, produits, résultats : Des rapports sur les recherches ont été largement distribués en anglais, en russe et dans des langues locales. Winrock a élaboré et publié le manuel de formation Prevention of Domestic Violence and Trafficking in Humans: Training Manual et il a conduit 165 séminaires de forma- tion auprès de plus de 3.000 dirigeants communautaires. Les efforts menés par le projet ont abouti à l’adaptation des documents de formation à leurs propres cours par plusieurs institutions de mise en application des lois. Le manuel est disponible sur : http://www.winrock.org/leadership/files/Dos_manual.pdf

Informations sur le financement : Le financement a été assuré par le Bureau for International Narcotics and Law Enforcement du Département d’État américain.

Organisation engagée: Winrock International (avec des partenaires locaux) 1621 North Kent Street, Suite 1200 Arlington, VA 22209 U.S.A. Tél : +1 703-525-9430, Fax : +1 703-525-1744 Courriel : information@winrock.org Contact: Sarah Tweed Tél : +1 703-860-1061 Courriel : stweed@winrock.org

Pour de plus amples informations: http://www.winrock.org/fact/facts. asp?CC=5114&bu=

La mobilisation communautaire peut aussi désigner les actions menées au niveau local pour améliorer la sécurité des lieux publics. Comparables aux actions liées à l’aménagement du territoire, des efforts peuvent être déployés pour assurer la sécurité des femmes dans les camps de réfugiés et de personnes déplacées, en tant qu’organisation de politique communautaire ou de réaménagement physique des sites.

Vers des villes Type de VCF : Toutes les formes de VCF ayant lieu dans la sphère communau- taire. sûres : la violence à l’égard Approche et principaux objectifs : Dans le cadre du programme régional de des femmes 2004 Vers des villes sûres : La violence à l’égard des femmes et les politiques et les politiques publiques, des organisations ont, au Pérou et en Argentine, mené plusieurs initiatives pour améliorer, par l’urbanisme, la sécurité des femmes face à la publiques violence dans les lieux publics.

84 4 La prévention

Activités entreprises/fonctionnement du projet : La première étape du projet a été de mener des études sur les violences publiques à l’égard des femmes. L’ONG argentine Centro de Intercambios y Servicios Cono Sur-Argentina (CISCSA) a conduit ces recherches et elle a ensuite aidé les groupes pour les femmes à informer les urbanistes des recommandations portant sur l’améliora- tion de la sécurité dans les zones urbaines. Le CISCSA a ensuite élaboré un guide sur l’urbanisme sensibilisé à l’égalité des sexes, Outils pour la promotion de villes sûres dans une perspective d’égalité des sexes. Ce guide comprend cinq modules et il inclut un aperçu sur les manifestations de la VCF dans les lieux publics, sur les raisons pour lesquelles la VCF n’est pas généralement abordée dans les politiques publiques municipales ainsi que certaines approches traditionnelles liées à la sécurité urbaine. Les derniers modules sont consacrés aux méthodes destinées à inclure la perspective de l’égalité des sexes dans la sécurité urbaine, ainsi qu’aux outils d’intervention et à des exemples spécifiques de bonnes pratiques. Ce guide souligne le caractère critique de la participation des femmes au sein des débats et prises de décision portant sur les politiques de sécurité urbaine.

Lieu géographique : Le projet a été mis en œuvre dans deux pays d’Amérique latine mais le guide inclut des exemples de bonnes pratiques, émanant d’autres pays, en matière de sécurité urbaine.

Documents, produits, résultats : Ce projet global a débouché sur l’adoption par plusieurs villes d’actions simples, comme l’installation d’abris bus visibles, l’intensification de l’éclairage public et la fermeture de lieux déserts94. Le guide est lui-même consultable sur le site, en espagnol, en portugais et en anglais

Informations sur le financement : UNIFEM – Bureau pour le Brésil et le cône Sud et Agence espagnole pour la coopération internationale (AECI)

Organisation engagée: CISCSA – Centro de Intercambio y Servicios Cono Sur, Argentina 9 de Julio 2482. X 5003 CQR Córdoba – Argentine Tél/Fax : +54 351-4891313 Courriel : gem@agora.com.ar / ciscsa@arnet.com.ar Pour de plus amples informations: www.redmujer.org.ar http://www.redmujer.org.ar/publicaciones.html

Étant donné que les groupes de la société civile sont ceux qui ont, généralement, la vision la plus claire des types de stratégies qui seront efficaces au sein de leurs communautés95, ils doivent être inclus en tant que partenaires clés et intervenants dans ces projets.

94 A Life Free of Violence Is Our Right! UN Trust Fund to End Violence Against Women. 10 Years of Investment, (UNIFEM, 2007), p. 9. 95 Ibid., p. 21.

85 5 Protection et assistance La protection et l’assistance font référence aux nombreux besoins des rescapées de la violence faite aux femmes. Les services de soutien doivent, au minimum, inclure une aide d’urgence à la victime, ainsi qu’à ses enfants, mais ils concernent, dans l’idéal, les besoins plus complexes et à plus long terme des victimes et de leur famille, ce qui peut englober les soins médicaux, le soutien psycho-social, le logement, la sécurité, l’assistance juridique, le soutien finan- cier et les services liés à l’emploi96. Comme peuvent différer les divers types de VCF, il en va ainsi des besoins des rescapés et il n’existe pas une approche « taille unique » de la protection. Les services doivent prendre en considération des facteurs comme le type de la violence (c’est-à-dire physique, psychologique ou sexuelle), la forme de la violence, le contexte dans lequel elle a eu lieu et le lien de relation avec l’auteur (par exemple, si le violeur était un époux ou un employeur ?), le fait que la violence est répétée ou un incident isolé, le fait de savoir si la victime est en danger immédiat ou si elle signale des violences passées. Il est important de reconnaître les domaines d’intersection (par exemple, la race de la femme, son ethnicité, son statut légal, son âge, le fait qu’elle a un handicap ou non, auront un impact sur les types de services dont elle aura besoin)97. L’un des éléments les plus fondamentaux de la protection des rescapées consiste peut-être, chez la femme, à « restaurer le sens de sa propre valeur … car les femmes partagent toutes en commun un sentiment de honte et de culpabilité après une agression violente. »98 Il est donc critique que tous les services et initiatives destinés aux victimes de la violence opèrent à partir du principe selon lequel les mesures de protection doivent respecter les droits des femmes, leur dignité, leur intimité et confirmer leur résistance en tant que rescapées99. Les femmes qui ont besoin d’aide doivent être promues par des programmes qui offrent un soutien, des conseils et des choix. Ces éléments placent les femmes dans la meilleure position possible pour faire des choix et changer leur vie. La protection ne doit pas être proposée avec paternalisme mais elle doit être envisagée comme un moyen d’offrir une sécurité aux femmes pour qu’elles puissent développer leurs propres forces et leurs propres stratégies pour faire face à la violence.

5.1 Identification des victimes La mesure la plus fondamentale, dans les cas de VCF, pour la protection, consiste probablement à identifier correctement la victime. Les femmes elles- mêmes sont souvent incertaines quant à leurs droits juridiques et, comme les autres membres de la société, elles peuvent tout simplement considérer la VCF comme normale. L’un des aspects de l’identification de la victime est donc de sensibiliser les femmes et les filles autour de la VCF considérée comme une violation des droits humains et de leur fournir les outils pour gérer leur situa- tion. Ce type de travail mené auprès des victimes, ou des victimes potentielles,

96 State Response to Domestic Violence: Current Status and Needed Improvements, (Women, Law & Development International, 1996), pp. 104-105. 97 Good Pratiques in Combating and Eliminating Violence Against Women, Rapport de la réu- nion du groupe d’experts, (DAW et UNODC, 17-20 mai 2005), p. 23. 98 Ending Violence Against Women: Programming for Prevention, Protection and Care, (FNUAP, 2007), p. 48. 99 Good Pratiques in Combating and Eliminating Violence Against Women, Rapport de la réu- nion du groupe d’experts, (DAW et UNODC, 17-20 mai 2005), p. 24.

87 est largement abordé dans la partie 4.1.2. de ce recueil sur les actions en faveur des femmes. Un autre aspect critique de l’identification est d’instruire les professionnels qui sont en contact avec les victimes pour améliorer leur capacité à reconnaître la VCF et de leur donner les connaissances leur permettant d’évaluer correcte- ment une situation et d’indiquer les renvois appropriés et sûrs. Il y a de nom- breuses situations dans lesquelles il n’est pas évident de voir qu’une femme est en fait victime de VCF. Les femmes victimes de la traite sont, par exemple, souvent arrêtées lors de descentes de police puis mises en accusation pour leurs infractions à la loi ou expulsées, lorsque les forces de l’ordre ne sont pas entraînées à remarquer les signes d’exploitation ou de violence. Les victimes de viol peuvent dissimuler des informations, parce qu’elles ont honte, et l’étendue de la violence peut ne pas être immédiatement apparente aux yeux des profes- sionnels de la santé, des travailleurs sociaux ou des psychologues. Au moment du conflit, dans les situations de violence domestique, l’intervenant peut ne pas voir qui est la victime et qui est l’auteur. Ces difficultés liées à l’identification de la victime peuvent être résolues par des programmes de formation qui sensibilisent les professionnels de la justice pénale autour des dynamiques de la VCF et leur apprennent à reconnaître les signes de violence, ces programmes étant abordés dans la partie de ce recueil consacrée à la Poursuite, ci-après. Le renforcement des compétences des autres acteurs, comme les travailleurs sociaux, le personnel médical, les dentistes, les enseignants, les dirigeants religieux, les collègues de travail, les employeurs, est également lié à l’engagement de la communauté dans son ensemble, contre la VCF. Enfin, l’identification de la victime dépend aussi grandement de la manière dont la loi elle-même formule les modalités d’accession à la protection du système juridique. Est par exemple considérée comme une bonne pratique, en matière de lois sur la violence familiale, le fait de stipuler largement que les épouses, anciennes épouses et partenaires intimes, ainsi que les autres personnes qui partagent un lien de parenté ou un domicile commun, ont le droit de demander la protection de la loi (par exemple, des ordonnances préventi- ves). Dans les cas de traite des êtres humains, les normes internationales requièrent que toutes les personnes victimes de la traite, quelle que soit leur catégorisation officielle en tant que victime ou témoin dans une poursuite pénale, puissent bénéficier d’une protection et de certains services.

5.2 Assistance directe et prestation de services Les besoins des victimes sont complexes et souvent interdépendants. Certains de ces besoins doivent être satisfaits en même temps, comme les besoins liés à la sécurité physique, à un foyer, à une assistance médicale immédiate et à des conseils en traumatologie. S’il est quelque peu superficiel de séparer l’assistance directe de l’intervention des foyers, comme c’est le cas dans ce recueil, cette partie fait référence aux bonnes pratiques générales prévalant dans l’élaboration et l’application de programmes répondant aux besoins des victimes des formes spécifiques de VCF. La partie ci-après, sur les centres de crise et les foyers, donne des exemples sur les modèles spécifiques et fructueux de ces institutions. Les États ont l’obligation exécutoire de répondre aux besoins des victimes de VCF et d’assurer la disponibilité des services nécessaires, mais il faut souligner que cela ne signifie pas nécessairement que l’État est le meilleur prestataire de services dans ce domaine. Un meilleur exemple est donné par celui dans lequel l’État assure le financement adéquat des services sociaux et soutient la formation des spécialistes100. Très souvent, les modèles les plus

100 Ibid.

88 5 Protection et assistance

réussis d’assistance directe aux victimes sont donnés par les collaborations existant entre les organisations spécialisées de la société civile et le soutien de l’État. Comme décrit ci-après, les femmes sont généralement reconnues comme étant un modèle positif au sein des centres pour les femmes ou des groupes de soutien aux femmes, lorsqu’elles apportent leur soutien. L’assistance directe inclut généralement des programmes globaux qui contiennent le soutien psychologique, le conseil, la défense des droits, l’aide médicale et juridique, et le foyer. Ces services doivent être assurés gratuitement auprès de toute femme qui en a besoin. Cela signifie qu’un soin particulier doit être assuré pour permettre aux femmes issues des minorités de bénéficier de l’égalité d’accès. De nombreux rescapés de la VCF trouvent également une assistance auprès des permanences téléphoniques et des numéros d’appel de secours. Ces permanences téléphoniques sont un moyen de fournir des informations, un soutien et des conseils propres à la situation de crise, aux victimes, ainsi qu’aux autres personnes concernées. L’État doit au minimum soutenir une permanence de ce type, et elle doit fonctionner 24 heures sur 24 pour fournir une aide d’urgence. Il va sans dire que ces lignes téléphoniques doivent aussi garantir la confidentialité de l’appelant et qu’elles doivent être gérées par un personnel formé de manière professionnelle. Il existe des exemples dans lesquels des ministères publics et des entreprises de télécommunications privées ont tous deux soutenu des permanences téléphoniques de manière à ce qu’elles puissent opérer sans frais. Internet est de plus en plus devenu une source d’informations pour les rescapés de la violence à l’égard des femmes et de nombreuses organisations pour les femmes et prestataires de service incluent des liens, comportant des informations et références, vers des sources particulières d’assistance sur le web. Contrairement aux appels téléphoniques, il est cependant plus aisé pour un agresseur de retrouver la trace d’une utilisation d’Internet. C’est, depuis peu, une bonne pratique que d’inclure, sur ces sites web, des informations spécifi- ques sur la sécurité du site web en recommandant l’utilisation d’un ordinateur public, et non privé, et en supprimant l’historique des sites consultés. Ces sites incluent aussi, généralement, un lien « ESC » qui permet à l’utilisateur de quitter le site rapidement101.

Type de VCF : La violence dans l’exploitation sexuelle à des fins commerciales Voie d’évasion : Approche et principaux objectifs : En réponse au nombre croissant de femmes De la rue à et de filles victimes de la traite en Italie, et forcées à se prostituer, l’ONG l’autonomie Associazione On the Road a mis au point un projet dans le but d’offrir une aide concrète aux femmes et aux filles pour qu’elles échappent à la prostitution et qu’elles se réinsèrent dans la société européenne.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : L’ONG a créé de petites « unités de rue » (généralement, deux professionnels et un médecin) qui entrent en contact avec les femmes présentes dans la rue et qui leur offrent une aide médicale, une contraception et qui les invitent à venir dans un centre sans prise de rendez-vous pour obtenir d’autres aides. Ces unités distribuent également des brochures d’information en plusieurs langues. Lorsque les unités rencon- trent des filles qu’ils estiment mineures, ils sont attentifs à les aborder le mieux

101 Pour de plus amples informations sur la sécurité des ordinateurs et d’Internet, et sur les touches comme ESC par exemple, voir National Network to End Domestic Violence (http://www. nnedv.org/internetsafety.html) ou Violence Against Women Online Sources (http://www.vaw. umn.edu/).

89 possible et à engager auprès d’eux la police locale. Le projet soutient aussi la création d’un foyer où les femmes peuvent vivre jusqu’à cinq mois et y recevoir un soutien, des conseils, une aide juridique et une formation. Le centre offre un moyen pour les femmes de retrouver leur confiance en soi et elles sont encouragées à fuir la violence.

Lieu géographique : L’Italie, mais l’organisation a aussi établi une coopération transfrontalière avec des partenaires en Albanie, en Belgique, en France et au Portugal.

Documents, produits, résultats : Le site web d’Associazione On the Road propose un certain nombre de publications, la plupart en italien, avec des références sur les interventions des services sociaux auprès de la prostitution de rue.

Informations sur le financement : Financement par la Commission européenne, par le Programme Daphné

Organisation engagée : Associazione On the Road Via delle Lancette, 27 – 27/A 64014 Martinsicuro (TE) Italie Tél : +39.0861.796666 – 762327 Fax : +39.0861.765112 Courriel : mail@ontheroadonlus.it

Pour de plus amples informations : http://www.ontheroadonlus.it/ (en italien seulement) Building a new life, exemple emblématique de Daphné # 15 disponible sur http://ec.europa.eu/justice_home/daphnetoolkit/html/illustrative_projects/dpt_ illustrative_projects_en.html

5.2.1 Services généraux et services spécialisés Les rescapées de la VCF ont, c’est très probable, subi des violences physiques, sexuelles ou psychologiques et elles ont ainsi besoin de soins globaux, à la fois à court et à long termes. Ces types de service, que requièrent les victimes, se chevauchent très souvent, et les services spécialisés et approches spécifiques qui visent à distinguer les formes de VCF doivent également être développés. Il est en particulier avéré qu’il n’est pas possible de transférer de bons modèles de services de lutte contre la VCF dans les situations après un conflit sans étudier les besoins psychosociaux particuliers de ce groupe de rescapées. Les services de conseil peuvent inclure une assistance juridique ainsi que des recommandations sur les questions touchant à la santé, mais ces conseils font généralement référence à une forme de thérapie qui correspond aux besoins psychologiques du rescapé. Les groupes de conseils et groupes d’entraide, qui sont tous deux très largement utilisés par les ONG pour les femmes dans la gestion de la VCF, sont reconnus comme des pratiques encou- rageantes du fait qu’ils « apportent un soutien aux femmes tout en respectant leur autonomie et en encourageant leur liberté de décision. »102 Les conseils en

102 Ending Violence against Women: From Words to Action, (Secrétaire général de l’ONU, 2006), p. 118.

90 5 Protection et assistance

psychologie et en traumatologie sont particulièrement critiques pour les rescapées de violence sexuelle, et ils ont été largement utilisés dans les situa- tions après un conflit, et, souvent, en parallèle avec des initiatives juridiques. Les conseils doivent être prodigués par des professionnels formés aux rescapés individuels et il est important que le conseiller utilise des stratégies non- directives et qu’il soit conscient de la nécessité qu’il y a à renforcer l’autonomie des femmes103, et non à les diriger. Les groupes de conseil ou les groupes d’entraide, en revanche, sont composés de femmes qui s’apportent un soutien mutuel. Ces groupes ont remporté un vif succès en aidant des femmes à retrou- ver confiance en elles et à atténuer leurs sentiments de honte et d’isolement. Ces groupes d’entraide sont typiquement peu coûteux et ils peuvent se consti- tuer sur une base ad hoc, au niveau le plus modeste qui soit.

Type de VCF: La violence domestique Les femmes Approche et principaux objectifs: Ce programme s’est attaché à l’élargisse- rurales du ment de l’accès des femmes et des filles rurales à la protection contre la Kirghizistan violence, en renforçant la sensibilisation de la Loi kirghize sur la violence contre la violence domestique et par la création de groupes d’entraide.

Activités entreprises/fonctionnement du projet: Le Bureau de l’OSCE sur le terrain, à Osh, a mis en œuvre ce projet, en coopération avec une ONG parte- naire Ensan-Diamond. Cette dernière a créé des groupes d’entraide pour les femmes, des groupes de pairs, qui apportent une assistance aux victimes de violences domestiques. En créant des groupes de soutien, l’ONG a, dans un premier temps, identifié « les agents externes », les femmes ayant des talents de communication, une bonne réputation et une certaine autorité localement, pour qu’elles reçoivent une formation approfondie. Un soin particulier a aussi été porté à la sélection des villages et peuplements où furent créés les groupes de soutien ; ils devaient avoir au minimum des institutions éducatives, des centres de soins médicaux élémentaires, un comité des femmes au sein du gouvernement local, des services de police et des ONG ou d’autres groupes de la société civile. Les groupes de soutien pour les femmes sont également formés sur des thèmes comme les dynamiques et les formes de VD, l’organisation autonome, les principes directeurs (comme la confidentialité, l’égalité et la démocratie) ainsi que sur la manière d’analyser les services disponibles locale- ment. L’objectif principal est que chacun des groupes d’entraide apporte une assistance aux rescapées en changeant leur vie, en les aidant à développer leurs projets de sécurité personnelle et en évaluant les ressources qui leur sont disponibles, comme la loi sur la VD et les institutions locales. Un autre aspect important de la création des groupes des femmes a consisté à les aider à interagir auprès des autorités de gouvernement local, des agents de la mise en application des lois, et des autres groupes communautaires, afin d’assurer que les réponses aux cas de VD soient appropriés.

C’est pour cette raison que le projet a ciblé les tribunaux villageois ou aksakals (ces tribunaux sont des assemblées informelles qui réunissent principalement des notables âgés et respectés, et, dans une certaine mesure, des femmes) pour les sensibiliser, généralement, autour des questions de violence, d’égalité des sexes et de violence domestique, et pour accroître leur engagement dans les cas de VD. Un travail a aussi été mené avec des organismes de mise en applica- tion des lois, en se concentrant sur les inspecteurs de police communautaires

103 Lori Heise, Mary Ellsberg, Megan Gottemoeller, Population Reports: Ending Violence Against Women, (Center for Health and Gender Equity – CHANGE, 1999), p. 33.

91 qui sont les mieux à même de gérer les cas de VD. Cette partie du projet a été coordonnée avec le Programme sur la réforme de la police du Centre de l’OSCE à Bichkek, et elle a impliqué une série de formations régionales visant à sensibi- liser la police autour de la loi sur la VD et de la manière de l’appliquer.

Lieu géographique : Le projet s’est concentré sur les zones rurales du Kirghizistan, en particulier dans la province d’Osh et de ses principaux villages.

Documents, produits, résultats : Le projet a abouti, parmi ses résultats importants, à la création de plus de vingt groupes d’entraide pour aider les femmes victimes de la VD. Ces groupes d’entraide utilisent eux-mêmes des mini-bibliothèques, des dépliants et des affiches sur la VD en tant que ressource supplémentaire.

Informations sur le financement : Le financement est assuré en intégralité par le gouvernement français. En raison du fait que l’insuffisance des ressources est un problème typique des zones rurales, les groupes d’entraide ont été encouragés à utiliser les écoles locales pour leurs réunions, les téléphones privés et à demander aux autorités locales de fournir les lieux des réunions de groupe.

Organisation engagée : Ensan-Diamond 209 Kurmanjan Datka street 714000 Osh Kirghizistan Tél : +996 502 32 89 60 ; +996 3222 560 94 Fax : +996 3222 235 73 Courriel : diamond_osh@yahoo.com

Centre de l’OSCE à Bishkek/Centre de terrain à Osh 139 St. Toktogula 720001 Bishkek Kirghizistan Tél : +996 312 66 50 15 Fax : +996 312 66 31 69 Les courriels peuvent être envoyés via le site web : http://www.osce.org/bishkek/contacts.html

Pour de plus amples informations : http://www.osce.org/bishkek/ item_1_22196.html

Très souvent, dans les cas de VCF, et en particulier dans la violence domestique, les enfants ont aussi besoin de ces types de services de conseil et de soutien, qu’ils aient été témoins de violences ou qu’ils en aient été eux-mêmes victimes. Des programmes spécialisés pour les enfants doivent être élaborés.

Les vérités sur Type de VCF : La violence domestique la maison Approche et principaux objectifs : Ce projet porte sur l’impact de la violence domestique sur les enfants témoins et victimes, et il vise à présenter les faits liés à ce problème, d’une manière claire et honnête, afin de compenser les senti- ments d’isolement et de honte qui accompagnent ce sujet. Ce projet encourage

92 5 Protection et assistance

les enfants à parler de leurs peurs et à trouver un soutien auprès de leurs pairs et des adultes.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Ce projet a été lancé par sept organisations partenaires. Après une recherche menée sur ce que les jeunes pensent et ressentent à propos de la violence domestique, un film d’animation a été conçu par le Leeds Animation Workshop, pour un groupe d’âge entre 8 et 13 ans. Le film raconte l’histoire de cinq jeunes ayant subi des violences domes- tiques sous différentes formes. Les personnages du film décrivent la manière dont la violence affecte leur famille, leurs amis et eux-mêmes, et ils rappellent le droit qui est le leur de vivre dans un environnement sûr, ainsi que les types d’actions positives qu’ils peuvent prendre, comme de parler avec des amis, un adulte ou des agences de service à ce sujet. Le film ne met pas en scène une violence en particulier mais il diffuse le message en utilisant des astuces d’animation. Il s’accompagne d’une brochure qui guide les enseignants pour l’utilisation du film en classe et dans les activités extrascolaires.

Lieu géographique : Le Royaume-Uni, l’Irlande, l’Autriche et l’Allemagne, avec la possibilité de le distribuer dans d’autres pays européens

Documents, produits, résultats : Le film et la brochure peuvent être comman- dés par le site web.

Informations sur le financement : Financement de la Commission européenne, par le Programme Daphné

Organisation engagée : Leeds Animation Workshop 45 Bayswater Row Leeds LS8 5LF Royaume-Uni Tél et Fax : +44 (0) 113 248 4997 Courriel : info@leedsanimation.org.uk

Pour de plus amples informations : http://www.leedsanimation.org.uk/

Type de VCF : La violence sexuelle dans les situations après un conflit Des centres de Approche et principaux objectifs : Malgré la fin de la guerre civile qui a duré soins globaux 14 ans, les taux de violence sexuelle demeurent élevés au Libéria. Le gouverne- pour les rescapés ment a lancé, en 2006, un plan d’action national sur la violence à l’égard des du viol femmes, mais son niveau de mise en application reste peu important. Médecins Sans Frontières (MSF) a décidé de soutenir deux des objectifs de ce plan : le renforcement du système juridique et l’accès aux soins médicaux pour les rescapés de la violence sexuelle. Le projet vise à permettre que les rescapés bénéficient d’une aide médicale dans un délai de 72 heures, et c’est là un facteur vital pour limiter certaines conséquences à long terme du viol.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Pour sensibiliser autour du viol et de la nécessité d’un traitement médical d’urgence, un groupe théâtral assure des représentations auprès des centres de soins et des communautés, comme les marchés de rue. Des panneaux d’affichage et tee-shirts aident égale- ment à diffuser le message. Parallèlement aux soins assurés par un médecin praticien dans les centres de soins gérés par MSF, un travailleur social apporte un soutien psychologique en accompagnant les rescapés de viol aux consulta- tions. Après l’examen, une autre session est organisée pour discerner si le

93 patient ou sa famille a besoin d’une plus grande protection et d’être adressé à d’autres services. En dépit du nombre très faible de femmes qui décident d’intenter une action en justice, des certificats médico-légaux sont émis pour chaque rescapé de viol qui se rend dans un centre de soins.

Lieu géographique : Le Libéria

Documents, produits, résultats : Grâce à des pressions efficaces, le certificat médico-légal est devenu partie intégrante de la politique nationale et les tribunaux le reconnaissent officiellement, au Libéria, en tant que certificat légal et preuve d’examen pour la mise en accusation pour viol.

Informations sur le financement : Non disponible

Organisation engagée : MEDECINS SANS FRONTIERES – Rue de Lausanne 78 – CP 116 – 1211 – Genève 21 – SUISSE Tél : +41 (22) 849.84.00, Fax : +41 (22) 849.84.04, Courriel : webmaster@msf.org

Pour de plus amples informations : http://www.azg.be/shatteredlives/index. html

5.2.2 Programmation sur la sécurité et aide à la réinsertion Les dynamiques de la VCF sont telles que même les victimes qui ont demandé une aide par des services spécialisés peuvent ne pas être en mesure de cesser une relation violente (dans le cas de la violence domestique) ou de chercher un nouvel emploi (dans le cas du harcèlement sexuel) ; elles peuvent aussi envisager de voyager à l’étranger et rechercher des conseils à ce sujet (dans le cas de la traite des êtres humains). Les prestataires de conseils et services peuvent jouer un rôle vital en travaillant étroitement avec la femme pour lui apporter des informations sur les risques qu’elle court et l’aider à élaborer un plan d’action au cas où les violence se reproduiraient. Le fait d’apporter aux rescapés une assistance concrète dans l’élaboration de plans visant leur sécurité personnelle, et celle de leurs enfants ou des personnes qui sont à leur charge, est aussi étroitement lié aux programmes de réintégration et à la transition entre le foyer d’accueil et la vie autonome.

Plan de réinser- Suite à un atelier de bonne pratique sur des programmes de réinsertion desti- nés aux personnes victimes de la traite, l’ONG moldave LaStrada, a réuni des tion pour les exemples de plans de réinsertion auprès des organisations opérant en Molda- victimes de la vie, du PNUD, de Terre des Hommes, de l’OIM et du Centre pour la prévention traite des êtres de la traite des femmes. Le rapport issu de cet atelier, Reintegration Plan for humains : bonne Victims of Trafficking in Human Beings: Good Practice and Recommendations (2008), offre des comparaisons juxtaposées entre quatre plans de réinsertion, pratique et avec des détails sur l’évaluation des besoins, la méthodologie utilisée, les recommandations exemples de formes et des informations sur le suivi. Le rapport se conclut par des recommandations sur les mesures minimales qui sont nécessaires pour per- mettre une réinsertion réussie après la violence, et elles peuvent se consulter sur le site web de LaStrada : http://www.lastrada.md/en.html.

94 5 Protection et assistance

5.2.3 Renforcement des capacités pour les prestataires de services Comme dans le cas de tous les professionnels qui sont en contact avec les victimes de la VCF, les prestataires de services requièrent une formation spécia- lisée et une sensibilisation autour de cette question. Il existe plusieurs initiatives précisément destinées à l’amélioration de la réponse du secteur de la santé à la VCF. Il n’est pas rare que des professionnels de la santé voient des victimes dans l’exercice de leur profession mais beaucoup d’entre eux pensent que la violence à l’égard des femmes est une « question liée à la mise en application des lois » et qu’il ne leur revient pas d’être impliqués dans ces cas précis, au- delà du traitement des blessures. Lorsqu’ils sont formés sur la violence faite aux femmes, les médecins généralistes, les infirmières, le personnel des soins d’urgence et même les dentistes peuvent réaliser des examens de dépistage et fournir également les coordonnées de services spécialisés. Dans les pays où le sort d’un cas pénal dépend de la manière dont les blessures sont classifiées par un professionnel médical, il est crucial que les médecins traitants comprennent la manière dont la VCF se manifeste et comment les éléments de preuve doivent être présentés dans un cas pénal. Un autre aspect du renforcement des capacités des prestataires de services concerne les professionnels qui gèrent les centres de crise et les foyers pour femmes. Comme mentionné ci-dessus, les financements gouvernemen- taux ne doivent pas seulement porter sur le fonctionnement des services, mais également permettre à ceux qui fournissent ces services de bénéficier régulière- ment de programmes de formation sur le développement professionnel et le renforcement des compétences en matière de bonnes pratiques. Ces presta- taires de services sont également exposés au risque de l’ « épuisement » professionnel et des mesures doivent donc être prises pour permettre une gestion saine de ces sentiments de tension, de frustration et de désespoir.

Type de VCF : Violence interpersonnelle et domestique Le projet Approche et principaux objectifs : Le projet ProTrain (2007-2009) vise à ProTrain améliorer la formation aux soins multiprofessionnels et médicaux en Europe, en s’appuyant sur les bonnes pratiques relatives à la prévention de la violence. Bien que les directives internationales sur les réponses à la violence domesti- que recommandent une approche globale et multisectorielle, la plupart des programmes de formation sur le renforcement des capacités s’adressent à chaque groupe professionnel pris séparément. Ce projet entend développer un programme de formation multisectoriel et coordonné qui renforcera la coopéra- tion parmi les professionnels et contribuera à une compréhension mutuelle de la prévention contre les violences domestiques. Le programme de formation sera fondé sur les pratiques prometteuses relatives au travail avec des groupes professionnels ciblés. Le projet ProTrain est axé sur la formation des dispensa- teurs de soins qui ont été identifiés comme un groupe insuffisamment aidé.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Des experts de plusieurs pays (Autriche, République tchèque, Finlande, France, Allemagne, Hongrie et Italie) élaborent les critères d’évaluation pour les bons programmes de forma- tion et de formation des formateurs. D’autres activités menées dans le cadre du projet incluent la création d’un module de formation multisectorielle pour les professionnels de la santé, module qui prend en compte les facteurs culturels et socio-économique pertinents, ainsi que la réalisation d’un essai pilote dans les sept pays mentionnés.

Lieu géographique : En ce moment, l’Autriche, la République tchèque, la Fin-

95 lande, la France, l’Allemagne, la Hongrie et l’Italie mais une expansion est possible pour l’avenir.

Documents, produits, résultats : Le projet produira un recueil sur les critères des bonnes pratiques des programmes de formation européens sur la violence domestique, un inventaire des documents et programmes de formation existants et le nouveau cadre du programme de formation multiprofessionnelle qui comprend un module spécifique pour les professionnels de la santé. Ces documents seront enregistrés sur un CD et ils sont disponibles via Internet, sur plusieurs réseaux relatifs à la VCF en Europe.

Informations sur le financement : Financement de la Commission européenne, par le Programme Daphné.

Organisation engagée : Organisations partenaires : · Université d’Osnabrück, Allemagne (Coordinateur) · Université d’Helsinki, Finlande · S.I.G.N.A.L. e.V., Allemagne · Association pour les droits de la femme NANE, Hongrie · INSTITUT DE L’HUMANITAIRE, France · Associazione GOAP, Italie · Services médicaux d’urgence de la région de la Bohême centrale, République tchèque · Réseau des foyers autrichiens pour femmes/WAVE, Autriche · Gesine – Frauen helfen Frauen e.V., Allemagne

Pour de plus amples informations : http://www.wave-network.org/start. asp?ID=23023

Des sages- Type de VCF : Le viol et la violence sexuelle dans les situations de conflit femmes assistent Approche et principaux objectifs : Dans la région des Grands Lacs, en Afrique, les victimes le Comité international de la Croix-Rouge (CICR) aide les femmes victimes de viol et de violence sexuelle commis à la fois pendant et après le conflit armé. La plupart de ces femmes sont des veuves ou des personnes déplacées qui requièrent une assistance globale, comprenant des soins médicaux, des soins pré- et post-nataux pour celles qui attendent un enfant, des conseils sur le traumatisme subi et, par-dessus tout, un traitement adapté et confidentiel. Connaissant les obstacles que les femmes rencontrent pour accéder aux centres de soins et la grande difficulté qui est la leur lorsqu’elles doivent raconter les violences sexuelles qu’elles ont subies, le CICR a adopté une approche qui renforce les compétences des sages-femmes traditionnelles des régions affec- tées. Ces sages-femmes, qui travaillent au niveau de la communauté, apportent un soutien médical, psychologique et social aux victimes de la violence sexuelle.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le CICR a adopté diverses approches envers la question du viol et de la violence sexuelle, en fonction des conditions locales. Au Burundi, par exemple, le CICR a conduit une vaste enquête sur les centres médicaux existants dans les régions affectées et il a interrogé les groupes qui étaient les plus concernés par ce problème de la violence sexuelle (par exemple, les femmes et les jeunes). En travaillant en coopération avec les organisations locales, les services médicaux publics et le Ministère de la Santé, le CICR a pu élaborer un programme de formation à l’attention des sages-femmes traditionnelles. En Ouganda, le CICR travaille dans plusieurs camps de personnes déplacées du pays où les sages-femmes

96 5 Protection et assistance

traditionnelles reçoivent une formation et travaillent aux côtés de celles du CICR. En République démocratique du Congo, le CICR non seulement forme les médecins praticiens mais il travaille également avec des militants locaux, sur des projets plus larges de sensibilisation, comme une pièce de théâtre dénonçant le viol et ses conséquences qui peuvent inclure la stigmatisation et le rejet.

Dans l’ensemble, les programmes de formation confèrent aux sages-femmes une certaine autorité et une certaine reconnaissance au sein de leurs commu- nautés, ainsi que des compétences leur permettant de reconnaître les signes de violence sexuelle et d’assurer un soutien psychologique. Les sages-femmes jouent maintenant un rôle clé dans l’action menée en faveur des femmes qui, autrement, ne recevraient pas les soins médicaux et psychologiques néces- saires, que cela soit dû à un sentiment de honte, à un manque de ressources ou à un manque d’information. Les sages-femmes sont des personnes en qui une femme peut avoir confiance et auxquelles elle peut se confier, et elles fournissent aussi les coordonnées des centres médicaux assurant des soins plus globaux.

Lieu géographique : La région des Grands Lacs, précisément le Burundi, la République démocratique du Congo, l’Ouganda.

Documents, produits, résultats : Le CICR révèle que dans les zones où les sages-femmes traditionnelles ont reçu une formation, la transmission des coordonnées de centres médicaux aux femmes a été plus importante.

Informations sur le financement : Les opérations du CICR sont généralement financées par les États, les organisations internationales, les Sociétés nationales de la Croix-Rouge et du Croissant-Rouge, et des sources publiques et privées.

Organisation engagée : Comité international de la Croix-Rouge (CICR) – Siège à Genève 19 avenue de la Paix CH 1202 Genève Tél : + 41 (22) 734 60 01 Fax général du CICR : + 41 (22) 733 20 57 http://www.icrc.org (Page des contacts)

Pour de plus amples informations104 : Site du CICR sur les Femmes et la Guerre : http://www.icrc.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/htmlall/ women?OpenDocument Women in an Insecure World, Violence Against Women, Facts, Figures and Analysis, M. Vlachova et L. Biason, éds, DCAF (2005) au 121.

104 Voir aussi Burundi: Traditional midwives assist women victims of violence, disponible sur http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/5kddnf?opendocument; Congo-Kinshasa: The ICRC provides support for victims of sexual violence, disponible sur http://www.icrc.org/web/ eng/siteeng0.nsf/htmlall/congo-kin-women-060306?opendocument; et Uganda: A lesson in cou- rage given by women, disponible sur http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/uganda- stories-270207?opendocument

97 5.3 Centres de crise, foyers et centres « multiservice » Les centres de crise, les foyers et les foyers d’hébergement sont au cœur des actions de protection des femmes en donnant aux rescapées une chance d’échapper à la violence. Un rapport confidentiel d’une ONG irlandaise décrit le rôle crucial que les foyers jouent dans l’assistance aux femmes, en leur permettant de quitter des situations violentes, et il remarque que les violences faites aux femmes demeurent, en Irlande, un problème sérieux puisque, précisément, « 88% des femmes ne quittent pas leur partenaire violent en raison du fait qu’elles n’ont aucun endroit où aller. »105

More Than a Le réseau Women Against Violence Europe (WAVE) a publié deux recueils de bonnes pratiques et approches pour la création et la gestion des foyers pour Roof Over Your femmes. More Than a Roof Over Your Head est une étude qui évalue la mesure Head et Away dans laquelle les foyers pour femmes des pays de l’UE et des pays candidats à From Violence l’UE se sont conformés aux onze normes minimales définies par les experts. Le WAVE a rassemblé des données au moyen de questionnaires distribués par les partenaires de son réseau, à la fois aux pays qui ont déjà des foyers et à ceux qui n’en ont pas. L’enquête décrit également le rôle important que les foyers jouent dans la prévention de la violence à l’égard des femmes et la protection des victimes. Le rapport fournit des informations sur la manière d’aborder et d’appliquer les normes minimales, ce qui peut s’avérer utile pour les pays qui sont en train d’ouvrir des foyers. L’étude est accessible sur le site web du WAVE : http://www.wave-network.org/start.asp?ID=19.

Away from Violence est un manuel qui aborde les questions pratiques et les défis inhérents à la création et à la gestion d’un foyer pour femmes exposées à la violence. Le manuel inclut des informations théoriques sur la VCF mais il comprend principalement des informations sur la programmation et les mesures opérationnelles relatives à l’ouverture d’un foyer. Un certain nombre d’experts ont contribué au manuel, il inclut donc une vaste gamme d’expériences et il est pertinent dans toute l’Europe et dans les pays limitrophes.

Away from Violence est accessible sur le site web du WAVE : http://www. wave-network.org/start.asp?ID=18&b=15.

Conférence En septembre 2008, l’Alberta Council of Women’s Shelters a organisé la première Conférence mondiale sur les foyers pour femmes. Cette conférence a mondiale sur les réuni des professionnels de la prévention de la violence familiale, venus du foyers pour Canada et du monde entier, pour réseauter et échanger des informations sur femmes les meilleures pratiques. Une journée de la conférence a été consacrée en particulier à découvrir les pratiques créatives et efficaces que les foyers ont conçues pour assurer leurs services lorsque leurs ressources sont limitées, dans un contexte qui est marqué par l’accroissement de la diversité des groupes de femmes. Tous les documents de la conférence peuvent être accessibles en anglais, en français et en espagnol sur : http://www.womensshelter.ca/home_en.php.

105 Shadow Report Ireland, (Women’s Human Rights Alliance, 2004), p. 2.

98 5 Protection et assistance

Il existe un certain nombre de modèles de centres qui offrent une protec- tion aux femmes en situations de crise. Ces centres partagent tous certaines caractéristiques communes en ce qu’ils offrent aux femmes une assistance immédiate, un lieu où vivre temporairement loin de la violence, et lui fournis- sent des services globaux qui ont été abordés ci-dessus. Il y a également un large débat autour de la question de la forme que ces foyers doivent prendre. La plupart des pays développés gèrent, par exemple, des foyers pour les victimes de la violence mais ces derniers sont coûteux à entretenir, et ils obli- gent les femmes et leurs enfants à quitter le domicile familial, ce qui nécessite souvent un changement d’école et une rupture dans leurs relations avec l’ancien environnement106. Dans certains pays anciennement soviétiques, où le soutien gouvernemental était insuffisant envers les foyers, les ONG ont créé des centres de crise où les victimes peuvent venir recevoir une aide complète dans la journée mais ces centres ne peuvent généralement pas offrir les services d’un foyer. Certains ont néanmoins été créatifs dans l’utilisation de réseaux de logements informels sûrs qui abritent temporairement les femmes dans des appartements privés. Dans d’autres pays, des essais similaires sont menés selon des méthodes à plus faible coût, pour accroître la sécurité des femmes, en utilisant des églises en tant que refuges, ou, dans les pays industriels, en fournissant des téléphones portables ou des alarmes aux victimes107. Parmi certaines cultures, il n’est pas socialement acceptable que les femmes quittent le domicile conjugal pour vivre ailleurs. Dans ces situations, des groupes pour femmes ont réagi avec créativité et elles ont ouvert des centres ou foyers au sein d’institutions médicales, en offrant aux femmes une « couverture », ces dernières semblant venir chercher un traitement pour un problème médical plutôt qu’une protection contre la violence108.

Medica Zenica, une organisation pour les femmes basée sur une ONG est l’une Medica Zenica des premières ONG à aborder la VCF durant les conflits, et les conséquences liées à la violence après un conflit. En 1993, les fondateurs de Medica Zenica ont en Bosnie et en constaté que les organisations d’aide internationale ne remédiaient pas large- Herzégovie ment aux effets liés au viol systématique qui a été pratiqué contre les femmes bosniaques durant la guerre. Medica Zenica a été créé en tant que centre de thérapie pour fournir une assistance aux femmes et aux filles qui ont subi la violence. Bien que l’objectif principal de l’organisation était de fournir un foyer, un soutien psychologique et des conseils thérapeutiques aux femmes rescapées du viol et du traumatisme survenus pendant la guerre, Medica Zenica a joué un rôle important dans l’information sur l’existence des diverses formes de VCF, comme la violence domestique, la violence sexuelle, la traite et le harcèlement sexuel. L’organisation a, en particulier, été l’une des premières ONG à étudier la violence domestique en Bosnie et en Herzégovie, un problème qui existait pendant la guerre et, également, pendant la paix, et à analyser le manque de services adéquats pour les victimes. Le cœur du travail mené par Medica Zenica demeure son soutien global et axé sur le client, envers les femmes et les filles. Le centre offre un certain nombre de services aux femmes et aux filles, comme des soins médicaux primaires, des actions médicales atteignant les régions

106 Lori Heise, Mary Ellsberg, Megan Gottemoeller, Population Reports: Ending Violence Against Women, (Center for Health and Gender Equity – CHANGE, 1999), pp. 33-34. 107 Ibid., p. 34. 108 Par exemple, des foyers et centres pour les femmes victimes de violence domestique ont été créés dans des centres médicaux en Russie (la League for the Protection for Mothers and Children à Makhachkala, au Daghestan, l’International Medical Corp-supported clinics en Tchét- chénie et en Ouzbékistan). De plus, aux États-Unis, il existe plusieurs foyers du nom de My Sis- ter’s Place – un nom qui exprime le fait que certaines femmes ne veulent pas révéler qu’elles vivent dans un foyer.

99 reculées du pays, des foyers pour les rescapés, une thérapie psychologique et des conseils, une aide juridique et une assistance par un numéro d’appel d’urgence. Le personnel de l’organisation reçoit, dans sa totalité, une formation spécialisée sur la manière de prodiguer des soins sensibilisés au traumatisme vécu. L’organisation offre également aux femmes une formation professionnelle et des cours d’apprentissage.

Medica Zenica a aussi travaillé à l’amélioration générale de la prestation de ser- vices dans le pays. Dans un projet mené avec le Bureau du Haut-Commissariat aux droits de l’homme, Medica Zenica a travaillé, en 1999, avec un certain nombre d’organisations internationales et d’agences gouvernementales pour mener un programme communautaire sur la prévention et la poursuite. Un aspect clé de ce programme est la création d’un réseau, au niveau communau- taire, de services aux rescapés de la VCF dans la région de Zenica et l’établisse- ment de protocoles de gestion des cas intersectoriels.

L’organisation continue de conduire des programmes éducatifs auprès d’autres prestataires de services, professionnels de la mise en application des lois et de la justice pénale, et elle offre des formations sur la suppression de la violence dans le conflit et sur la réconciliation. Medica Zenica entreprend aussi un travail de recherche et de promotion, en défendant le droit des femmes à être libérées de la violence ainsi que des politiques protégeant les droits des femmes rescapées de viol de guerre109.

Pour de plus amples informations : http://www.medica.org.ba/.

Centre Umid en Le Centre Umid (Espoir) est un centre de services, basé sur une ONG, en Ouzbékistan, pour les femmes qui fuient leur foyer, principalement à cause de la Ouzbékistan violence, ou qui sont rescapées de tentatives de suicide, le plus souvent par immolation. Le Dr Bibisora Oripova, spécialiste des grands brûlés, a fondé le centre Umid en 1998, c’est le premier foyer d’Ouzbékistan qui apporte une assistance psychologique, médicale et sociale. La plupart des femmes qui sont poussées au suicide sont, en fait, des victimes, par ailleurs, de la violence familiale (de la part de leur mari, de leur belle-famille et d’autres parents). Le centre Umid offre à ces femmes un lieu où vivre et guérir de leurs blessures, car beaucoup d’entre elles sont rejetées par leur famille après une tentative de suicide. Les femmes sont aidées dans la reconstruction de leur vie par des conseils psychologiques et des formations professionnelles. Dans certains cas, le centre Umid offre des services juridiques pour les procès de droit pénal ainsi que pour les affaires civiles inhérentes au divorce. Le centre, qui n’accueillait au départ que six femmes, peut maintenant en héberger 48 accompagnées de leurs enfants. Le centre conduit aussi des séminaires dans les régions rurales sous la forme d’action vers les femmes potentiellement en crise ou exposées au suicide110.

109 Bosnia: War is not Over – The Forgotten Suffering of Bosnian Women, disponible sur http:// www.medicamondiale.org/en/projekte-themen/projekte/bosnien-herzegowina/; The Impact of Armed Conflict on Women and Girls: A Consultative Meeting on Mainstreaming Gender in Areas of Conflict and Reconstruction, (FNUAP, 2001) p. 11, 67; Tsjeard Bouta, Georg Frerks et Ian Bannon, Gender, Conflict and Development, (Banque mondiale, 2005), p. 39. 110 Alfred Kueppers, NGO Helps Turn Around Lives of Suicidal Women in Uzbekistan, Eurasia Insight, 28 May 2003 and The Umid Interregional Rehabilitation Center, Reconstruction of Shelter Building. Samarqand, Republic of Uzbekistan, Counterpart, disponible sur http://www.counterpart.org/Default.aspx?tabid=428

100 5 Protection et assistance

Récemment, un certain nombre de pays ont adopté le modèle du centre « multiservice », créé pour réduire le nombre d’institutions que la victime doit consulter et pour coordonner la procédure d’assistance au sein d’une unique institution. Ces centres accroissent également l’efficacité des organismes chargés de l’application des lois du fait qu’ils ont accès à la victime aux fins de rassemblement des éléments de preuve, mais la victime est elle-même dans un environnement protégé et encourageant, ce qui rend plus probable sa coopération avec le système judiciaire.

Le Royaume-Uni a créé un système de Centres d’orientation sur la violence Centres sexuelle qui sont des lieux protégés où les victimes de violence sexuelle peuvent recevoir des soins médicaux immédiats et à plus long terme ainsi d’orientation sur que des conseils. Ces centres d’orientation regroupent tous les organes et la violence ministères juridiques et médicaux concernés au sein d’un unique centre qui sexuelle au R.U. fourni une meilleure assistance à la victime et qui aide à l’enquête judiciaire. Le système est modelé sur le St. Mary’s Sexual Assault Referral Centre, à Manchester, un centre qui a été reconnu comme un modèle de bonne pratique pour sa prestation de services immédiats et « multiples ». Le St. Mary’s Center a ouvert en 1986 et il a été le premier, au R.U., à fournir des services légistes globaux et coordonnés, des conseils et des soins médicaux aux adultes ayant subi un viol ou une violence sexuelle. Pour les victimes, ce système de centres d’orientation réduit la tension liée à l’obligation de consulter de multiples prestataires de services et enquêteurs criminels. De plus, la pratique a montré que les victimes qui reçoivent des soins et des conseils immédiats guérissent plus durablement et sont moins susceptibles d’avoir besoin de soins à long terme. Dans la perspective de la mise en application des lois, ces centres aident la police en offrant ce lieu centralisé où cette dernière peut rencontrer la victime et rassembler les éléments de preuve.

À l’heure actuelle, il existe 19 Centres d’orientation sur la violence sexuelle en Angleterre et au Pays de Galles.

Pour de plus amples informations : http://www.homeoffice.gov.uk/crime-vic- tims/reducing-crime/sexual-offences/sexual-assault-referral-centres/?version=2.

La President’s Family Justice Center Initiative, qui est un programme fédéral Centres pour la de 20 millions USD destiné à créer des centres de services spécialisés à guichet unique et multidisciplinaires pour les victimes de la violence familiale et justice familiale leurs enfants, a été lancée en 2003. Les centres sont modelés d’après le San aux U.S.A. Diego Family Justice Center, qui est considéré comme une bonne pratique dans le domaine des services à la victime. Le modèle du San Diego Family Justice Center réduit le nombre d’institutions qu’une victime de la violence domesti- que, de la violence sexuelle et de la violence à l’égard des personnes âgées doit consulter pour recevoir une aide. Ce modèle de centre pour la justice familiale présente plusieurs caractéristiques convaincantes. Par exemple, tous les partenaires concernés d’une approche multidisciplinaire sont réunis au centre (mise en application des lois, représentants du parquet, contrôleurs judiciaires, avocats de la victime, mandataires, professionnels de la santé et également représentants d’autres organisations communautaires et groupes religieux). Les communautés dans lesquelles ces centres sont ouverts ont des politiques qui mettent l’accent sur l’arrestation et la poursuite des auteurs – ainsi qu’une longue expérience de collaboration avec les agents de mise en application des lois, les agences gouvernementales et la société civile. La sécurité de la victime, sa défense et sa confidentialité sont des priorités de premier plan pour ce

101 modèle de centre pour la justice familiale. Ces centres se trouvent dans des communautés qui assurent des services spécialisés très larges auprès des victimes de violences domestiques et ils reçoivent aussi un soutien local de la part de responsables politiques et de la communauté dans son ensemble111.

À l’heure actuelle, il existe 31 Family Justice Centers aux États-Unis (16 sont financés par la President’s Initiative) et cinq International Family Justice Centers (au Canada, en Angleterre et au Mexique).

Pour de plus amples informations : http://www.familyjusticecenter.org/.

Enfin, la question de l’opposition entre les centres spécialisés s’occupant des différentes formes de VCF et les centres plus généralisés pour les femmes, est une question qui a été largement débattue. Si les États sont encouragés à développer des centres répondant aux besoins spécifiques des victimes de tous les types de VCF, dans les pays où la volonté politique est faible à l’égard de la VCF en général, il n’est pas réaliste de faire pression pour la création immédiate de plusieurs centres spécialisés. Il est beaucoup plus important d’établir une sorte de foyers, ou une autre, en donnant la priorité à la protection et à la sécurité des femmes et de leurs enfants, et ce centre doit promouvoir l’auto- détermination et l’autonomisation des femmes.

5.4 Réponse communautaire coordonnée/ Mécanismes d’orientation C’est, pour tous, une marque de sagesse que de reconnaître que la coordination des réponses institutionnelles et individuelles est au cœur des programmes efficaces qui protègent les femmes de la violence. Pour répondre aux besoins des rescapés de la VCF, la collaboration et le partage d’informations doivent intervenir de manière régulière parmi un grand nombre d’organes, et au moins parmi les organes de mise en application des lois, les centres de soins médi- caux, les prestataires de services d’aide à l’enfance et services sociaux. En général, le terme de Réponse communautaire coordonnée est utilisé pour décrire un système de réponses à la violence domestique. Le modèle de Duluth, une stratégie d’intervention mise au point par le Domestic Abuse Intervention Project, à Duluth, dans le Minnesota, est l’un des exemples les plus célèbres et les plus anciens de réponse communautaire coordonnée qui aient été modifiés et reproduits dans de nombreux pays. Un aspect clé du modèle de Duluth est qu’il requiert l’approbation de tous les secteurs impliqués envers les principes centraux de l’intervention, principes qui font de la protection de la victime la priorité suprême. Dans la pratique, cette coordination est générale- ment régie par des accords et politiques entre les organes112. Les mécanismes d’orientation font référence aux systèmes coordonnés d’identification et de protection des victimes de la traite des êtres humains. Si ces deux systèmes diffèrent en ce qu’ils portent sur des formes assez diver- gentes de la violence, ils partagent en revanche des principes et composantes essentiels. Les plans d’action nationale et locale peuvent effectuer le travail prépara- toire de la coordination des divers organes mais les programmes de formation

111 The President’s Family Justice Center Initiative Best Pratiques, (Ministère américain de la Justice, 2007). 112 Pour de plus amples informations, voir http://www.stopvaw.org/ Coordinated_Community_Response.html

102 5 Protection et assistance

et les efforts militants sont aussi nécessaires pour permettre à une réelle coordination de se mettre en place. De plus, les dirigeants communautaires et religieux, les médias, le système éducatif, les entreprises et les parents ont tous un rôle à jouer, en tant qu’acteurs de la communauté prise dans un sens plus large, pour organiser l’action contre la VCF. Les initiatives qui ciblent ces groupes sont abordées dans d’autres parties de ce recueil, principalement parmi les efforts de prévention.

L’U.S. National Advisory Council on Violence Against Women a créé un Kit d’outils pour Kit d’outils pour éliminer la violence contre les femmes, un kit en ligne qui inclut des recommandations et stratégies pour le travail mené dans plusieurs éliminer la contextes et l’engagement d’une grande variété d’intervenants, comme, par violence contre exemple, les services communautaires, les professionnels de la santé, le les femmes système judiciaire, les médias, les groupes religieux, les figures du sport, les écoles supérieures et universités, les forces militaires et les entreprises. Chaque chapitre de ce kit décrit une approche liée au travail mené avec des interve- nants particuliers et il inclut des recommandations en faveur du renforcement des efforts de prévention et de l’amélioration des services et de la défense des victimes. Si les interventions décrites peuvent n’être pas applicables à toutes situations, le kit d’outils fournit des instructions utiles pour que les stratégies améliorent les réponses coordonnées et inspirent l’action menée avec un large éventail de membres de la communauté. Le kit est disponible sur : http://toolkit.ncjrs.org/.

Le Bureau pour les Institutions démocratiques et les Droits de l’homme (BIDDH) Mécanismes de l’OSCE a élaboré un guide intitulé National Referral Mechanisms – Joining Efforts to Protect the Rights of Trafficked Persons: A Practical Handbook pour nationaux aider les gouvernements des États participants de l’OSCE à développer des d’orientation : cadres pour la promotion et la protection des droits des personnes victimes de unir les efforts la traite. Un mécanisme national d’orientation (NRM) est un cadre coopératif par menés lequel les acteurs de l’État remplissent leurs obligations relatives à la protection et à la promotion des droits humains des personnes victimes de la traite en pour protéger coordonnant leurs efforts au sein d’un partenariat stratégique avec la société les droits des civile. personnes victimes de la Le manuel fournit des directives sur la manière de concevoir et mettre en œuvre traite des structures durables au niveau national, sur les composantes d’un NRM qui apportent un soutien aux victimes et sur la poursuite des trafiquants. Il s’appuie sur les expériences rencontrées par les opérations de terrain des ONG et de l’OSCE en matière de création de NRM réussis. Le BIDDH a parrainé des évalua- tions menées sur la manière dont les NRM sont mis en œuvre en Biélorussie, en France, en Russie, en Turquie et au Royaume-Uni. Ces évaluations par pays de NRM seront prochainement publiées et elles seront affichées sur le site web du BIDDH.

Le manuel sur les NRM peut être consulté en huit langues (albanais, anglais, français, russe, espagnol, turc, ouzbek, serbe/bosniaque/croate) sur : http://www.osce.org/odihr/item_11_13591.html.

103 Interventions La Task Force sur l’égalité des sexes et l’aide humanitaire du Comité de coordination inter-agences d’aide humanitaire (IASC) a publié Guidelines for autour de la Gender-based Violence Interventions in Humanitarian Emergencies: Focusing violence sexiste on Prevention and Response to Sexual Violence. L’objectif de ces directives est dans les d’établir une approche intégrée inter-agences pour prévenir et répondre à la situations violence sexiste lors des urgences humanitaires. Ces directives permettent aux communautés, aux gouvernements et aux organisations humanitaires (telles les humanitaires agences de l’ONU, les ONG et les organisations communautaires) d’élaborer et de coordonner des interventions multisectorielles pour éliminer la VBG dans les premières phases d’une action d’urgence. Ces directives incluent une matrice des interventions clés qui peut être utilisée pour la planification et la coordination de l’aide. Ces directives font également ressortir les interventions minimales pour la prévention et les réponses à la violence sexuelle, au moyen de 25 fiches d’action qui couvrent dix secteurs (par exemple la protection, la sécurité alimentaire et la nutrition, les foyers, l’aménagement des lieux, l’information et la communication). Les directives sont accessibles en plusieurs langues sur : http://www.humanitarianinfo.org/iasc/pageloader.aspx?page=content- subsidi-tf_gender-gbv

« Ras le bol » Type de VCF : La violence domestique

Approche et principaux objectifs : « Ras le bol » ou littéralement : « Jusqu’au bord » est une expression finlandaise qui exprime l’idée d’être las de quelque chose. Cette expression a servi de point de départ à une campagne de quatre années menée par la ville de Porvoo pour élaborer un modèle de coordination et de coopération multiprofessionnelles pour combattre la VCF. En 1998, le gouver- nement finlandais a adopté un projet national de cinq ans sur la prévention de la violence à l’égard des femmes et de la prostitution. Ce plan a mis en lumière un problème qui était généralement considéré comme une question d’ordre privé. Après avoir analysé les services sociaux existants pour les victimes de la VCF et après avoir trouvé qu’ils étaient inadéquats, le centre local de conseil familial de Porvoo a initié le programme « Jusqu’au bord ». Les objectifs centraux du programme étaient de renforcer les capacités des autorités munici- pales dans la prévention, la reconnaissance et l’action en faveur des cas de VD ; de fournir un soutien amélioré aux victimes et à leurs enfants ; d’orienter les auteurs vers des programmes pouvant les aider à mettre fin à leur comporte- ment violent ; d’établir un réseau d’organisations impliquées dans ce travail et de créer un débat public sur la VCF dans la communauté.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le projet a commencé en 1999 lorsque le centre de conseil familial a réuni une large gamme d’organes pouvant jouer un rôle clé dans la prévention de la violence faite aux femmes, depuis les services sociaux jusqu’aux agents de mise en application des lois, aux services de soins médicaux et aux institutions éducatives, et il a sollicité leur accord pour qu’ils s’engagent dans le projet. Ce dernier a été mis en œuvre en partie par des programmes de formation qui ont été cruciaux dans l’établissement d’une langue commune aux professionnels de la VD. Les autorités impliquées dans le projet ont chacune élaboré des modèles spécifi- ques d’organes pour détecter et intervenir dans les cas de VD. Cet exercice a contribué à renforcer la compréhension des organes à l’égard de leurs fonctions mutuelles en vue de mieux coordonner leur travail. Les groupes de soutien pour les rescapées de la violence, pour les auteurs et pour les enfants témoins de la violence, ont été mis sur pied. Pour travailler avec la population, les organisateurs du projet ont élaboré une brochure sur la VCF et, quand ils avaient besoin d’aide, ils agissaient avec les médias pour faire connaître leur

104 5 Protection et assistance

travail en cours, et ils ont créé un cursus pour les jeunes couples en vue de les conseiller sur les risques de la violence.

Lieu géographique : La ville de Porvoo, en Finlande, en tant que modèle pour d’autres municipalités finlandaises.

Documents, produits, résultats : Par le programme, une grande variété de documents sur la formation professionnelle et la sensibilisation ont été élaborés. Les résultats importants du projet incluent l’élaboration d’un système d’orientation entre les agents de la mise en application des lois et les prestataires de services ; les services améliorés pour les victimes et l’établisse- ment de groupes pour les femmes, les enfants et les auteurs ; la création de documents d’information imprimés et destinés aux médias. Le projet a aussi donné lieu à la création par la ville d’un groupe de travail multi-agences sur la prévention de la violence domestique. Ce groupe de travail est l’organisme responsable de l’élaboration d’un programme de prévention, du suivi de sa mise en œuvre, de l’organisation des formations destinées aux professionnels, de la création de services ciblés et de la coordination de l’échange des bonnes pratiques entre les organisations.

Le programme « Jusqu’au bord » a été reconnu comme une bonne pratique en Finlande. En 2008, lorsque le Ministère des Affaires sociales et de la Santé a élaboré un programme pour aider les municipalités à prévoir des réponses coordonnées à la violence domestique, il a émis des recommandations spéci- fiques sur l’adoption d’une approche stratégique et la détermination des besoins propres à une gamme de femmes et d’enfants vulnérables (incluant les femmes âgées, les femmes handicapées et les femmes issues de minorités ethniques) et il a cité le travail réalisé à Porvoo comme étant un modèle.

Informations sur le financement : Le programme n’a impliqué aucun frais supplémentaire puisqu’il a été mené à bien dans le cadre du travail quotidien de tous les organes impliqués.

Organisation engagée : Groupe de travail interministériel de la municipalité de Porvoo Le directeur du conseil municipal Kaj Bärlund, kaj.barlund@pp.inet.fi La présidente du groupe de travail interministériel Marjukka Tao, s marjukka.taos@porvoo.fi

Pour de plus amples informations113 : Informations sur les recommandations du Ministère finlandais des Affaires sociales et de la Santé, sur l’intégration de la prévention des violences interpersonnelles et domestiques dans les activités municipales : http://www.stm.fi/en/pressreleases/pressrelease/view/1200671

113 Helena Ewalds, Multi-professional Coordination and Co-operation in Combating Violence Against Women: Practical Experiences from Finland, Présentation au Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Sec- tion de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Documents du séminaire disponibles sur : http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

105 Procédures Type de VCF : Traite des femmes et des enfants à des fins d’exploitation sexuelle opérationnelles conformes Approche et principaux objectifs : L’objectif de ce projet était d’élaborer un ensemble de procédures opérationnelles conformes pour assurer une coordina- tion de tous les prestataires de services travaillant avec les victimes de la traite interne et externe.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le projet a été initié par la création d’un groupe de travail formé par l’OSCE, le Ministère de la Justice du Kosovo, le Ministère du Travail et des Affaires sociales du Kosovo, la police, l’Organisation internationale pour les migrations (OIM), l’UNICEF et les ONG (prestataires de foyers). Après une année de fonctionnement, le groupe s’est entendu sur les meilleures méthodes d’assistance aux victimes de la traite, en couvrant les questions de l’identification des victimes et de leur retour dans leur pays d’origine, les responsabilités de chaque organisation et un plan de coordination entre les organes pour le traitement de chaque cas particulier. Le groupe de travail a commencé par l’élaboration de procédures opérationnelles pour l’assistance aux victimes étrangères de la traite, mais le projet a fini par s’étendre à toutes les victimes du pays qui avaient besoin de différents services. Les procédures opérationnelles conformes, qui en ont résulté, portent, chacune, sur un groupe spécifique de victimes, en particulier les mineurs, les adultes, les résidents et les étrangers. Outre l’élaboration des procédures opérationnelles, l’OSCE a fourni une formation sur le contenu des nouveaux accords.

Lieu géographique : Le Kosovo

Documents, produits, résultats : À la fin du projet, toutes les parties ont signé un accord de coopération. Dans l’ensemble, le projet a permis des améliorations non seulement dans la coordination entre les prestataires de services mais aussi dans la qualité des services fournis. Par exemple, le nombre de fois où une victime est interrogée sur ce qu’elle a subi a été considérablement réduit du fait que les agences partageaient mieux l’information entre elles. Le groupe de travail a élaboré une forme d’orientation adéquate et un classement confidentiel des cas.

Informations sur le financement : Aucune ressource financière n’a été requise.

Organisation engagée : Mission de l’OSCE au Kosovo Tél : +381 38 500 162; +381 38 240 100 Fax : +381 38 240 711 Courriel à envoyer par le site web : http://www.osce.org/kosovo/contacts.html

Pour de plus amples informations : http://www.osce.org/kosovo/13215.html http://www.osce.org/kosovo/item_2_35554.html

5.5 Autonomisation économique L’inégalité propre au statut économique des femmes joue un rôle significatif dans le renforcement de la violence sexiste. La dépendance économique des femmes vis-à-vis de leur partenaire crée des obstacles lorsqu’elles veulent quitter une relation violente. La discrimination dans la sphère professionnelle limite les choix des femmes et elle peut les rendre hésitantes à signaler un

106 5 Protection et assistance

harcèlement sexuel sur leur lieu de travail, par peur de perdre leur emploi. De la même manière, le chômage des femmes, les bas salaires et la perception des pressions économiques ont un effet d’impulsion sur la traite des êtres humains. Dans les situations après un conflit, le processus de désarmement conduit généralement à ce que les hommes reçoivent une compensation financière lorsqu’ils rendent leurs armes et munitions tandis que les femmes ne peuvent généralement pas participer à ces programmes. « Les anciens combattants ne rentrent souvent pas dans leur village pour de nombreuses raisons et ils migrent ou restent en zone urbaine, ce qui alimente la prostitution et les autres formes de vulnérabilité des femmes. Cet enfer déferlant qui en résulte, et qui accompagne un haut niveau de criminalité, est en partie une conséquence de l’aveuglement des politiques quant à l’égalité des sexes [désarmement, démobilisation et réintégration], les femmes recevant rarement un soutien adéquat par comparaison aux hommes. »114 Le fait de donner aux femmes les moyens de devenir financièrement indépendantes, par des stratégies d’autonomisation économique, est un domaine bien développé. L’autonomisation économique est souvent abordée comme un programme à part entière ou comme un moyen d’élargir encore davantage les objectifs du développement, comme c’est le cas dans les projets de microfinance qui ciblent les femmes. Les programmes destinés à améliorer le statut économique des femmes et leurs opportunités professionnelles se caractérisent souvent par un travail de prévention visant à réduire le risque des femmes à devenir victimes de la violence. Ces stratégies ont été utilisées dans les pays où les femmes sont exposées au risque d’être victimes de la traite, et elles leur ont donné, par leur soutien, une alternative qui leur a évité de quitter leur pays. Ces programmes, dans la plupart des cas, sont centrés sur la forma- tion professionnelle et les stages, l’enseignement des stratégies de recherche d’emploi, l’écriture des CV et les techniques de l’entretien d’embauche et ils incluent fréquemment une composante liée à l’autonomisation, afin d’améliorer la confiance en soi et l’estime de soi115. L’aide économique et l’aide à l’emploi qui sont apportées aux femmes sont aussi des aspects importants des services de protection qui aident les femmes ayant survécu à la violence à devenir financièrement indépendantes, à se réinsérer, si elles vivaient dans un foyer, et à vivre en toute indépendance. C’est pour cette raison que les foyers et autres centres d’accueil qui fournissent un logement aux femmes tout en s’occupant du cas de violence, mènent souvent des programmes de formation professionnelle ou proposent des conseils en réussite professionnelle. De la même manière, c’est une bonne pratique, au sein des programmes de réinsertion pour les femmes et les filles victimes de la traite, de fournir des opportunités de rémunération. Le plus souvent, ces pro- grammes prennent la forme de programmes de développement entrepreneurial et d’emploi. Il n’est pas rare que les programmes d’autonomisation économique visant à prévenir la violence opèrent en lien étroit avec des programmes pour les rescapés. Bien sûr, durant le travail mené avec les rescapés de toute forme de VCF, par opposition aux groupes à risques, des services plus globaux sont nécessaires et une aide à long terme et un suivi seront peut-être aussi requis.

Type de VCF : La traite des êtres humains L’ « Anti-Traffick- Approche et principaux objectifs : Winrock International, une ONG américaine, ing Initiative » met actuellement en œuvre un projet sur plusieurs années en Moldavie, projet et « New Perspectives for Women » en Report on Involving Men in the Implementation of UN Security Council Resolution 1325 on 114

Women, Peace and Security, (Gender Action for Peace and Security-GAPS, 2007). Moldavie 115 Best Practices in Trafficking Prevention in Europe and Eurasia, (USAID, 2009).

107 qui cible les racines économiques de la traite des femmes et qui cherche à améliorer leurs opportunités d’emploi, principalement parmi les femmes âgées de 16 à 25 ans qui sont exposées aux plus grands risques. Le programme Moldova Anti-Trafficking Initiative/ New Perspectives for Women reconnaît que la limitation des perspectives économiques pour les femmes en Moldavie, en particulier dans les zones rurales, a un effet d’impulsion sur la traite. Le programme s’attache aux causes économiques de la traite et il fournit une intervention de crise pour faire revenir les femmes et les filles ainsi que ceux qui sont exposés au risque. Le programme vise à atteindre des jeunes femmes et des filles particulièrement vulnérables, celles qui vivent dans les régions rurales, qui ont peu de compétences professionnelles, qui vivent dans la pauvreté ou dans des situations de violence.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Avec un système qui comprend quatre centres régionaux de soutien en Moldavie, le programme fournit des consultations au pied levé, une formation sur la prévention de la traite, des cours professionnels, des emplois à court et à long termes, une formation entrepreneuriale, des programmes de stages, et il aide à la création de groupes d’entraide. Certaines de ses activités incluent les consultations individuelles, sur des thèmes comme l’écriture de CV et l’entretien d’embauche, la planification opérationnelle, la formation aux fonctions de direction, des cours d’apprentissage et un programme de stages. Un programme corollaire, « Aiding Women Entrepreneurs in Moldova », aide les femmes potentiellement chefs d’entreprise à créer leur propre affaire grâce à un modeste programme de subventions.

Lieu géographique: La Moldavie

Documents, produits, résultats : La lettre d’information du programme, des documents audio-visuels, des publications et histoires de réussite sont disponibles sur le site web du programme, la plupart étant en roumain, en russe et en anglais.

Informations sur le financement : Le financement est assuré par l’USAID.

Organisation engagée : New Perspectives for Women 65, Stefan cel Mare blvd., office 603 Chisinau, MD-2001, Moldavie Tél : +373 (22) 271 290 ; 271 480; 271 169 ; Fax : +373 (22) 272 489

Pour de plus amples informations : http://www.winrock.org/fact/facts. asp?CC=5536&bu=9056

IMAGE – Type de VCF : Utilisation de la microfinance comme support de prévention contre toutes les formes de VCF Intervention with Microfinance for Approche et principaux objectifs : En 2001, la Small Enterprise Foundation AIDS and Gender (SEF), la Microfinance Institution (MFI) et le Rural AIDS and Development Equity Action Research (RADAR) Programme, en Afrique du Sud, ont établi une colla- boration pour mettre en œuvre le projet IMAGE (Intervention with Microfinance for AIDS and Gender Equity). Ce projet aborde l’autonomisation économique des femmes pauvres comme un support vers un plus grand changement social. IMAGE allie la microfinance axée sur la pauvreté et sur les groupes, une formation structurée, des discussions sur la violence sexiste, le VIH/sida et

108 5 Protection et assistance

d’autres questions sociales.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Généralement, dans les programmes de microfinance, les femmes bénéficient de modestes prêts à condition qu’elles se rencontrent tous les quinze jours pour rembourser leurs prêts et participer à une formation sur la planification opérationnelle. Le projet IMAGE a élargi ce programme pour qu’il inclue aussi les ateliers obligatoires des « Sisters for Life ». Ces ateliers sont dix cours de formation participative d’une heure, qui se tiennent sur plus de six mois. Les femmes issues des communautés locales, qui ont été formées pour faciliter des discussions ouver- tes, conduisent les sessions Sisters for Life. Ces sessions sont structurées de manière à renforcer la confiance des participants, à leur donner des compéten- ces en communication et en direction et à accroître leur sens critique. Les thèmes de ces formations incluent les rôles et la culture propres à chacun des sexes, la sexualité et la violence sexiste, la communication et le relationnel, la transmission et la prévention du VIH.

Lieu géographique : Principalement les régions rurales de l’Afrique du Sud

Documents, produits, résultats : Le projet IMAGE signale surtout des réussites impressionnantes, non seulement dans l’accroissement de la confiance en soi chez les femmes et de leur engagement dans la communauté, mais aussi dans la réduction des violences physiques et sexuelles. Les femmes qui ont participé au projet IMAGE étaient moitié moins susceptibles de subir la violence domesti- que que celles qui n’y ont pas participé. Les taux de divorce et de séparation n’ont pas changé parmi les participantes et leur statut s’est amélioré ; elles ont signalé qu’elles étaient traitées avec plus de respect par leur partenaire.

Un CV et des documents de formation utilisés par la composante Sisters for Life du programme sont disponibles sur le site web : http://www.sef.co.za/content/ image-study

L’Université du Witwatersrand (Johannesburg) suit actuellement le projet IMAGE par l’IMAGE Study et un site web consacré à cette étude qui accueille une large gamme de documents, comme le protocole d’étude, des documents d’évaluation, des questionnaires et les conclusions d’études préliminaires.

Informations sur le financement : Le projet IMAGE est relativement peu coûteux. Les coûts actuels sont d’environ 5 USD par client (après la formation). Une étude coût-efficacité a estimé que le coût global du projet était d’environ 600 USD par cas d’empêchement de violence du partenaire intime.

Organisation engagée : Small Enterprise Foundation (SEF) P.O. Box 212 Tzaneen Limpopo 0850 Afrique du Sud Tél : + 27 15 307 5837 ; Fax : + 27 15 307 2977 Courriel à adresser par le site web : http://www.sef.co.za/contacts

Pour de plus amples informations116 : http://www.sef.co.za/node/31 http://web.wits.ac.za/Academic/Health/PublicHealth/Radar/SocialInterventions/ InterventionwithMicrofinanceforAIDSGenderEquity.htm

116 http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_turkey2.htm.

109 5.6 Protections juridiques Les protections juridiques pour les femmes qui ont subi la violence sont diverses et variées et elles sont généralement liées aux procédures judiciaires. Une description de ces mesures de protection est néanmoins inclue ici du fait qu’elles partagent plus d’éléments avec les autres protections proposées aux femmes que lors de la mise en accusation. La protection des témoins est essentielle pour les rescapées de la VCF engagés dans toute procédure judiciaire et elle doit être assurée avant, durant et après le procès. Cette protection est particulièrement critique dans les cas de violence liés à des crimes de guerre, à des conflits armés ou à la traite des êtres humains. La protection des témoins doit inclure un soutien physique/ médical et psychologique. Les ordonnances préventives, comme décrit ci-après, peuvent remplir cette fonction critique dans les cas de violence domestique. Plusieurs innovations juridiques ont élargi la protection offerte aux victimes/témoins de la traite des êtres humains, sous la forme de visas spéciaux et de permis de séjour, en vue de permettre à une victime de rester dans le pays et d’y travailler. La loi sur l’asile a également été utilisée à profit pour offrir aux femmes qui fuient la violence, une protection dans un pays tiers. Le domaine de l’indemnité et des dédommagements pour les rescapées de la VCF progresse également rapidement, en se fondant sur l’idée que les procédures judiciaires contre un auteur ne constituent pas une réponse adéquate face au tort subi. La saisie des biens des criminels condamnés, en particulier dans les cas de la traite des êtres humains, peut être affectée aux fonds de compensation des victimes. Le Tribunal Pénal International gère un Fonds d’affectation spéciale pour les victimes en vue d’aider celles qui sont les plus vulnérables dans le cadre des délits qui sont du ressort du Tribunal. Des indemnités de guerre peuvent être données en guise de reconnais- sance du fait que les femmes ont subi des violations des droits humains durant un conflit ou une répression. Ces indemnités peuvent être « compensatoires, fondées sur la restitution, à des fins de réadaptation et/ou symboliques par nature, et elles peuvent être individuelles… ou collectives… », financières ou non-financières117. La distribution des indemnités de guerre requiert une grande sensibilité à l’égard du tort potentiel que ce programme peut provoquer, ainsi qu’une compréhension envers ce que les femmes ont vécu dans le conflit. La « mise en œuvre concrète des programmes d’indemnités de guerre doit s’accompagner d’un engagement et d’un effort concertés de la part de l’État pour remédier aux causes structurelles des violations des droits humains. Les communautés et les individus doivent voir que, plutôt que de payer seulement un service pour la forme face à leur souffrance, des mesures concrètes sont prises par l’État pour réparer les torts qui leur ont été faits dans le passé… »118

5.7 Programmes pour les auteurs de violences S’il est généralement convenu que les programmes qui travaillent avec les auteurs de VCF sont une bonne pratique, il existe plusieurs philosophies et approches derrière ce travail. Certains modèles considèrent les programmes pour les auteurs comme « un traitement », d’autres comme « une éducation » ou « une formation ». Dans plusieurs pays, les programmes pour les auteurs sont organisés sur ordonnance du tribunal et, en conséquence, s’ils ne sont pas destinés à punir (aux USA, en fait, les hommes peuvent être obligés de suivre un traitement à la place de leur peine), ils peuvent avoir un effet coercitif. Un

117 Romi Sigdworth, Gender-Based Violence in Transition, (Centre for the Study of Violence and Reconciliation, 2008), p.18. 118 Ibid., p. 20.

110 5 Protection et assistance

grand nombre de programmes reconnaissent aussi que même les hommes violents ont besoin d’un soutien, souvent sous la forme de conseils psycholo- giques. Les hommes qui font recours à la violence peuvent souffrir d’une faiblesse de leur estime de soi, de problèmes liés à la gestion de la colère, à l’expression de leurs émotions et à la formation de relations interpersonnelles. La dynamique de la violence est complexe et les études ont révélé d’étroites corrélations entre les hommes qui sont violents et ceux qui ont subi la violence dans leur enfance. Cette compréhension ne doit cependant jamais servir d’excuse à la violence et un élément essentiel de tous les programmes pour les auteurs, qu’ils soient considérés comme thérapeutiques ou éducatifs, est que l’auteur exerce une responsabilité personnelle à l’égard de ses actes. C’est une bonne pratique, pour les programmes pour les auteurs, d’être élaborés et mis en œuvre en étroite coordination avec les services pour les rescapés. Cela permet à la sécurité de la femme d’être une priorité centrale, et cela permet aussi aux ressources restreintes d’être allouées équitablement. Les programmes pour les auteurs peuvent aussi contribuer au travail de prévention auprès des hommes et des garçons, en aidant à remettre en question les notions reconnues de masculinité et à engager les hommes en tant qu’agents positifs du changement. Les prestataires de services qui travaillent avec les rescapés de la violence soulignent aussi qu’un nombre non négligeable d’auteurs de la VCF sont membres d’organismes chargés de l’application des lois, des forces militaires, des forces de sécurité ou du maintien de la paix. Des interventions ont été conçues pour atteindre précisément ces groupes mais, parce qu’elles prennent la forme de formations et de codes de conduite en interne, elles sont abordées ci-après dans la partie sur l’Accusation.

Shedding Abuse est un manuel pour la création d’un atelier en douze sessions, Shedding Abuse: destiné aux hommes auteurs de violences domestiques. Le programme cible les hommes qui sont responsables de violences domestiques et qui cherchent à Un cours pour changer leurs relations interpersonnelles. Ce manuel est conçu pour être les hommes utilisé dans divers contextes culturels. Il commence par la création d’un comité qui ont recours directeur au niveau communautaire, il décrit la sélection des formateurs et des à la violence animateurs, et il indique comment présenter le cours dans un contexte de groupe et comment convaincre les hommes d’y assister. Le manuel examine les domestique étapes de création du cours et il fournit des outils de formation spécifiques, comme des exercices de jeux de rôles et des devoirs à faire à la maison, des formulaires d’évaluation et un calendrier des cours. Shedding Abuse a été élaboré par networklearning.org, un réseau qui fournit aux ONG des documents pour améliorer leurs connaissances et leurs formations, et il se fonde sur le travail de Chris Laming, de l’organisation SHED (Self Help Ending Domestics) en Australie de l’Est. Le manuel est accessible sur le site web de networklear- ning.org ou directement sur : http://www.networklearning.org/library/task,cat_view/gid,51/.

111 Respect : Une Type de VCF : La violence domestique association Approche et principaux objectifs : Respect, une association basée au R.U., nationale offrant assure, sur adhésion, des programmes et des services de soutien pour les des programmes auteurs de violences domestiques. L’accent est mis, chez Respect, sur l’accrois- pour les auteurs sement de la sécurité des victimes de la violence domestique en promouvant des interventions efficaces auprès de leurs auteurs. L’organisation soutient de violence le travail lié aux politiques sur l’amélioration des programmes pour les auteurs domestique ainsi de violences domestiques et la protection des victimes. que des services de soutien Le programme pour les auteurs, chez Respect, se fonde sur quatre objectifs centraux : permettre à l’homme de comprendre et de reconnaître l’étendue, la afférents fréquence et la gravité de sa violence, et lui permettre de voir combien elle est ravageuse ; promouvoir la reconnaissance de sa responsabilité (le programme de Respect n’est pas du conseil conjugal mais un programme visant à montrer aux auteurs qu’un comportement violent est un choix et qu’ils sont les auteurs de ce choix). Un troisième objectif consiste à encourager les hommes à remettre en question le sentiment, fondé sur les particularités des sexes, qu’ils ont de leurs droits, et le dernier objectif est de développer un comportement respectueux119.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Respect anime deux permanences téléphoniques nationales d’information et de conseil : la Respect Phoneline (pour les auteurs qui cherchent une aide pour changer) et la Men’s Advice Line (pour les hommes victimes de la violence domestique). La Respect Phoneline reçoit annuellement, au R.U., 7.000 appels de la part d’hommes qu’elle aide à comprendre la situation qu’ils ont créée et à voir les effets négatifs sur leurs partenaires, leurs enfants et leurs proches. Les hommes peuvent également être orientés vers des centres pour recevoir une aide. Les programmes de Respect pour les auteurs sont animés par le souci de la sécurité des rescapés de la violence. Ces programmes valident, par eux-mêmes, l’expérience des femmes, en prenant très clairement position en faveur de l’idée que les hommes sont responsables de leurs actes et il est aussi bien compris que le fait qu’un auteur participe à ces programmes peut susciter chez sa partenaire des attentes irréalistes quant à sa propre sécurité. C’est pour cette raison que Respect coopère étroitement avec les services pour les femmes et les enfants pour les informer des progrès réalisés par leur partenaire lors des consultations. Cette approche vise à autonomiser la femme en lui fournissant des informations sur les programmes de l’auteur, pour qu’elle puisse se concen- trer sur sa sécurité et la sécurité de ses enfants et prendre des décisions en toute connaissance de cause.

D’autres projets entrepris par Respect incluent le projet Young People’s Services, qui propose un kit pour les professionnels qui travaillent avec les jeunes de 13 à 19 ans sur la violence dans les relations, la recherche de politiques sur l’efficacité des programmes pour les auteurs de violences domes- tiques, et la création d’une Norme d’agrément pour l’évaluation des divers programmes de prestation de services et la mise en lumière de ceux qui sont de haute qualité et centrés sur la sécurité. Respect soumissionne des projets de recherche et des opportunités de réseautage pour ses membres.

119 Neil Blacklock, Strategies for Engaging with Perpetrators of Domestic Violence, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Les documents du séminaire sont disponibles sur http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html).

112 5 Protection et assistance

Lieu géographique : Le Royaume-Uni, précisément l’Angleterre, le Pays de Galles et l’Irlande du Nord

Documents, produits, résultats : Respect est actuellement engagé dans un vaste projet d’évaluation pour examiner les résultats de la participation des hommes dans les programmes pour les auteurs. Respect travaille aussi avec des médecins praticiens pour créer un système de gestion de l’information sur le client, système qui sera disponible à tous les membres de l’organisation une fois qu’il aura été mis en œuvre.

Les anciennes évaluations temporaires des projets d’intervention sur la violence domestique, menées à Londres et en Écosse, ont révélé que la combinaison de programmes de prévention de la VD pour les hommes et de services de soutien intégrés pour les femmes avait un effet significatif sur la sécurité des femmes et des enfants. Dans les deux études, la majorité des hommes qui ont suivi la totalité du programme ont cessé de recourir à la violence ou à des conduites violentes. Le site web de Respect inclut des liens vers divers projets de recher- che et une banque d’informations.

Informations sur le financement : Le travail de Respect est soutenu par un financement gouvernemental, des dons émanant de fondations et, dans une moindre mesure, des dons privés. Les permanences téléphoniques sont directement financées par le gouvernement (pour l’Angleterre, le Pays de Galles, l’Irlande du Nord) à hauteur d’environ 130.000 GBP par an.

Organisation engagée : Respect 1st Floor, Downstream Building 1 London Bridge London SE1 9BG Royaume-Uni Tél : +44 (0)20 7022 1801 Fax : +44 (0)20 7022 1806 Courriel : info@respect.uk.net

Pour de plus amples informations: http://www.respect.uk.net/

113 6 La poursuite L’obligation des États à respecter la norme de la diligence due envers la vio- lence faite aux femmes s’est fortement appliquée à la réponse à cette violence après qu’elle est survenue, réponse qui, dans une large part, porte sur l’amélio- ration des lois et de l’accès des femmes aux lois. De nombreux pays ont pris des mesures pour adopter ou modifier la législation et s’assurer que le système juridique, en particulier la mise en application des lois, les procureurs et juges, ont la capacité d’instruire pleinement et de poursuivre les cas de violences fai- tes aux femmes. L’ONU a émis des recommandations claires à l’attention des États pour qu’ils prennent des mesures de prévention contre le crime et de justice pénale pour éliminer la violence contre les femmes120. Cette dernière doit apparaître dans les programmes de réforme juridique et de réforme du domaine de la sécurité. Le renforcement du respect envers la souveraineté du droit implique, par exemple, que la loi s’applique équitablement et constamment à tous. Lors- que les cas de violence domestique sont traités en « affaires privées » et qu’ils sont considérés comme différents des autres formes de violence, la souverai- neté de la loi n’est pas maintenue. La réforme du domaine de la sécurité vise à renforcer la capacité de la police, du secteur judiciaire et des autres acteurs pour qu’ils appréhendent et répondent mieux aux besoins de sécurité de tous. Les menaces pesant sur la sécurité des femmes et des filles portent largement sur la violence, qu’elle survienne dans le foyer familial ou dans la communauté. La Résolution 1325 du Conseil de sécurité de l’ONU souligne également qu’il incombe à tous les États de mettre fin à l’impunité et de poursuivre ceux qui sont responsables de génocide, de crimes contre l’humanité et de crimes de guerre, y compris ceux qui sont liés à la violence sexuelle ou à une autre forme de violence contre les femmes et les filles. Il existe une abondante information sur l’intégration des considérations liées à l’égalité des sexes, y compris sur la VCF, dans la réforme du domaine de la sécurité et il n’est pas dans l’intention de ce recueil de reproduire cette infor- mation ici. Ce sont plutôt les leçons importantes retenues par ce domaine, pour rendre la loi plus réactive aux questions de la violence faite aux femmes, et les modalités du travail de ces structures, comme la police, les forces de sécurité, les acteurs judiciaires, qui sont distillées ici. Si d’autres guides et recueils se concentrent sur le domaine à réformer, le présent recueil est articulé autour des types d’interventions efficaces, comme l’élaboration de lois spécialisées, les protocoles internes ou les programmes de formation, tout en apportant des informations précises sur le domaine à cibler, lorsque cela est opportun.

Plusieurs guides et kits offrent des informations sur le traitement des questions L’amélioration de d’égalité des sexes dans la réforme de la justice pénale et du domaine de la sécurité : Modèles de stratégies et mesures pratiques dans l’élimination de la la justice pénale violence à l’égard des femmes dans le domaine de la prévention du crime et de et la réforme la justice pénale (1999) est un recueil de pratiques prometteuses, programmes, du domaine de la politiques et législations, qui a été élaboré par le Centre international pour la sécurité réforme du droit criminel et la politique en matière de justice pénale (CIRDC). Ce recueil prend la forme d’une base de données répertoriant des exemples de bonnes pratiques globales dans le domaine de la justice pénale et de la VCF,

120 Modèles de stratégies et mesures pratiques dans l’élimination de la violence à l’égard des femmes dans le domaine de la prévention du crime et de la justice pénale, 12 décembre 1997, GA Res. 52/86.

115 exemples qui sont classés selon les stratégies modèles articulées par le Secrétaire général de l’ONU. Ce recueil peut être consulté sur : http://www.icclr.law.ubc.ca/Site%20Map/Publications%20Page/Elimination.htm

The Gender and Security Sector Reform Toolkit (2008) (DCAF, OSCE/BIDDH et ONU-INSTRAW) propose une introduction pratique aux questions d’égalité des sexes pour les spécialistes de la réforme du domaine de la sécurité et les responsables politiques. Ce kit inclut 12 outils, et leurs Notes pratiques corres- pondantes, sur des thèmes comme la réforme de la police, la réforme de l’égalité des sexes et la justice, ainsi que des informations spécifiques sur la gestion de la VCF. Ce kit peut être consulté sur : http://www.dcaf.ch/gender-security- sector-reform/gssr-toolkit.cfm?navsub1=37&navsub2=3&nav1=3.

Gender Sensitive Police Reform in Post Conflict Societies (2007) est une note d’information stratégique de l’UNIFEM et du PNUD qui décrit les leçons retenues par la politique de réforme sensibilisée à l’égalité des sexes au Kosovo, au Libéria et en Sierra Leone. Cette note résume les composantes clés nécessaires à toute réforme efficace de la police, telles qu’elles ont été utilisées dans les situations à forts taux de violence sexuelle et de violence sexiste et il peut être consulté sur : http://www.unifem.org/Sources/item_detail.php?ProductID=105.

Comme indiqué dans une autre partie de ce rapport, les conseils commu- nautaires d’anciens, peuvent, dans certains pays, assumer des fonctions quasi- judiciaires en arbitrant les problèmes de la communauté, ce qui peut inclure les formes de violence à l’égard des femmes, comme le viol ou la violence domestique. Ces conseils peuvent servir de vigiles pour contrôler que les cas de VCF sont instruits par le système judiciaire officiel. De plus, ils peuvent exercer une influence importante sur la communauté dans son ensemble, en particulier lorsque les auteurs peuvent être contraints, par la réprobation de la commu- nauté et l’opprobre public, de changer leur comportement violent. Cependant, si ces institutions communautaires sont des partenaires importants dans la lutte contre la VCF, et si elles doivent être des cibles pour les programmes spécialisés d’action, elles ne doivent pas être envisagées pour prendre la place d’un système judiciaire officiel121. Le rôle des groupes de la société civile peut sembler moins important dans le cadre des efforts de poursuite que dans ceux de la prévention et de la protection. En fait, les ONG ont un rôle important à jouer dans le travail d’éla- boration des politiques liées à la réforme juridique, en prônant des mécanismes juridiques qui répondent, de façon appropriée, aux besoins des victimes, en assurant la sensibilisation et le renforcement des compétences d’une large gamme de professionnels juridiques, et en suivant la mise en œuvre des lois et l’efficacité du système juridique.

6.1 Lois et politiques La réforme juridique a été un domaine critique du travail des gouvernements et des organisations de la société civile. Les lois nationales et locales sont des mécanismes d’application des obligations des traités internationaux au niveau de l’État. Le système juridique peut prévenir la violence faite aux femmes par

121 Des exemples de projets incluant des éléments relatifs aux assemblées communautaires tels que les tribunaux aksakal au Kirghizistan et les mahallah en Ouzbékistan sont décrits dans la partie sur la Prévention, ci-dessus.

116 6 La poursuite

diverses formes de lois et de politiques et il existe de nombreux exemples, dans le monde, de pays ayant adopté des approches différentes, et pourtant d’une même efficacité, envers la législation contre la VCF. Il est bien entendu qu’une simple criminalisation de la violence n’est pas opportune et des réponses efficaces requièrent une législation globale incluant des dispositions sur la protection et la prévention et s’attaquant aux racines de la violence à l’égard des femmes, comme la discrimination à l’égard des femmes. Envisagées largement, « les lois » peuvent également inclure des plans d’action, adoptés par les organes législatifs nationaux, ou des codes de conduite sur la manière dont certains professionnels doivent réagir aux cas de violence à l’égard des femmes, codes adoptés au niveau des organismes. Il va également sans dire que les lois ont elles-mêmes peu de pouvoir et que les bonnes lois doivent donc ne pas être évaluées à l’aune de ce qui est stipulé sur le papier, mais de leur mise en œuvre pratique. Une loi peut être considérée comme efficace lorsque son adoption est suivie par une plus forte sensibilisa- tion des professionnels juridiques, un renforcement des capacités de mise en application de la loi, avec l’élaboration de procédures claires et de directives sur la manière dont la loi doit être appliquée.

En mai 2008, la Division de l’ONU de la promotion de la femme du Département Réunion d’un des Affaires économiques et sociales (UNDAW/DESA) et l’Office des Nations Unies contre la drogue et le crime (ONUDC) ont réuni un groupe d’experts sur groupe d’experts les bonnes pratiques et leçons retenues au titre de la législation sur la violence sur les bonnes faite aux femmes. Les objectifs de la réunion ont inclus l’analyse des différentes pratiques dans la approches de la loi à l’égard de la VCF, l’évaluation des leçons retenues lors législation sur de la mise en œuvre de ces lois et l’identification des bonnes pratiques et stratégies dans l’élaboration de la législation. La réunion a produit un certain la VCF nombre de notes et présentations d’experts sur les développements juridiques et la réforme juridique dans certains pays.

Pour de plus amples informations: http://www.un.org/womenwatch/daw/ egm/vaw_legislation_2008/vaw_legislation_2008.htm

6.1.1 Lois sur l’égalité des sexes Étant donné que la violence à l’égard des femmes est une forme grave de discrimination et qu’elle s’enracine dans les inégalités structurelles, les mesures permettant de garantir l’égalité des sexes sont des points de départ importants pour fournir une base juridique à la lutte contre la VCF. Plusieurs anciens pays soviétiques considèrent la violence faite aux femmes comme un obstacle à l’égalité entre les hommes et les femmes. Par exemple, le Tadjikistan a adopté la Loi « sur les garanties de l’État en faveur de l’égalité entre les hommes et les femmes, et de l’égalité des opportunités de leur réalisation » et, lors de la création du programme d’État sur l’égalité des sexes, il en a consacré une partie aux mesures concrètes contre la violence à l’égard des femmes, en considérant que la loi garantit à la fois l’égalité juridique et l’égalité de facto122.

122 Hairinisso Yusufi, Primary Activities of the Committee on Women and Family Affairs of the Government of the Republic of Tajikistan to Prevent Violence Against Women, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Les documents du séminaire sont disponibles sur http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html).

117 6.1.2 Renforcement de la loi et adoption d’une législation spécialisée La révision des lois existantes, dans l’objectif de renforcer leur capacité à protéger les rescapés de la violence et à poursuivre les auteurs, constitue le point de départ de la réforme juridique de la VCF. Par exemple, toute définition de la violence contre les femmes peut être élargie de manière à ce que toutes les formes de cette violence soient exposées à des poursuites. La définition du viol doit inclure le viol conjugal. Les procédures juridiques qui contraignent une victime de la violence à engager des poursuites doivent être abrogées et la responsabilité de l’instruction de tout délit doit clairement incomber à l’État. Au Canada, les amendements portés au Code pénal en 1992 ont établi des lois sur la protection des victimes de viol, qui apportent des directives strictes quant au type de preuve qui doit être fourni lors des procès pour viol ou pour violence sexuelle. Les lois sur la protection des victimes de viol doivent en particulier protéger les témoins/victimes contre l’obligation de faire état d’un comporte- ment sexuel antérieur. Les sanctions pénales infligées en cas d’infractions répétées de violence domestique peuvent être aggravées. La révision de la loi existante est, cependant, une approche minimaliste dans la lutte contre la violence faite aux femmes et de nombreux pays sont allés plus loin pour adopter des lois autonomes qui incriminent la VCF d’une manière générale, ou certains types de violence, comme la violence domestique, la traite des êtres humains ou le harcèlement sexuel. Les pays de l’ancienne région soviétique ont, par exemple, trouvé que l’adoption de lois spécifiques contre la violence familiale était nécessaire pour construire une compréhension juridique du problème, de manière à ce qu’il soit résolu par des agences adéquates et qu’il soit inclus dans les statistiques nationales. L’adoption de la Prison Rape Elimination Act (2003), aux États-Unis, a accru l’attention portée au problème qui n’était jusque-là que peu connu. La loi a initié des mesures de prévention et de poursuite qui sont expressément pour la violence carcérale à l’égard des femmes, elle a établi un organisme fédéral pour combattre le viol en prison et elle a autorisé les réductions de financement pour les établissements qui ne respectent pas les normes minimales123. Le Statut du Tribunal pénal interna- tional pour l’ex-Yougoslavie a été le premier à considérer le viol comme un crime contre l’humanité. Le Statut de Rome de la Cour pénale internationale a, en conséquence, élargi la définition pour inclure « le viol, l’esclavage sexuel, la prostitution organisée, la grossesse forcée, la stérilisation forcée ou toute autre forme de violence sexuelle de gravité comparable » et il a établi que ces actes sont aussi des infractions aux Conventions de Genève124. Le Statut de Rome a changé, il est permis de le penser, la compréhension globale sur les consé- quences spécifiques des conflits et des guerres sur les femmes. Une approche globale de la réforme juridique sur la VCF doit inclure la révision des lois existantes, l’adoption d’une législation spécialisée et l’élabo- ration de politiques et procédures de mise en application des lois. Un aperçu sur les bonnes pratiques dans l’élaboration de la législation contre la violence faite aux femmes est donné dans plusieurs guides de législation modèle.

Lois modèles Des guides sur les lois modèles existent à propos de plusieurs types de violence, par exemple : pour la préven- A Framework for Model Legislation on Domestic Violence (Rapport du tion de la VCF Rapporteur spécial sur la violence à l’égard des femmes, ses causes et ses

123 Women in an Insecure World, Violence Against Women, Facts, Figures and Analysis, (DCAF, 2005), p. 97. 124 ONU : UN Doc. A/CONF.183/9.

118 6 La poursuite

conséquences)125, disponible sur : http://www2.ohchr.org/english/issues/ women/rapporteur/issues.htm Sexual Harassment at Work: National and International Responses (OIT)126, dis- ponible sur : http://www.ilo.org/public/english/protection/condtrav/pdf/2cws. pdf Reference Guide for Anti-Trafficking Legislative Review (OSCE/BIDDH)127, disponible sur : http://www.osce.org/odihr/item_11_13596.html.

En consultant ces modèles, il est possible de résumer plusieurs bonnes approches communes à toutes les lois efficaces sur la VCF. Le type de violence doit être défini clairement et les préjudices physiques, sexuels et psycholo- giques doivent être punis. La définition de la victime et de l’auteur doit être suffisamment large pour inclure divers liens. Les recours pénaux et civils, y compris les indemnités, doivent être accessibles aux victimes de la VCF. Les efforts de poursuite judiciaire doivent faire suite à la création des mécanismes juridiques permettant la protection efficace des victimes/rescapées. Une gamme de lois et recours souples, conçus spécialement au regard des besoins des rescapés, et incluant des procédures d’urgence, est le plus efficace pour prévenir la VCF. Les peines infligées aux auteurs doivent être proportionnelles.

6.1.3 Études des cas de bonnes pratiques dans la législation Les lois modèles fournissent les grandes lignes quant aux éléments qui doivent être inclus dans une législation efficace, et qui peuvent servir de points de départ dans la rédaction d’une législation antiviolence, mais aucun gouverne- ment n’a réellement adopté ces lois modèles en bloc. Il est donc plus utile d’examiner des études de cas pour identifier la manière dont plusieurs pays ont récemment entrepris une vaste réforme juridique autour de la VCF. Même dans ces pays, les militants montrent du doigt les domaines nécessitant une nouvelle réforme en indiquant combien l’approche requise pour la prévention de la VCF est incessante et complexe.

L’expérience autrichienne sert de modèle de système global accordant la prio- Autriche rité aux services de soutien afin de permettre aux rescapés de trouver recours dans le système judiciaire. Le gouvernement autrichien soutient un certain nombre de services pour les femmes rescapées de la violence, et leurs enfants, services qui respectent leurs droits à l’information, à un logement sûr et à un soutien encourageant128. L’adoption de lois audacieuses est donc un aspect essentiel du système mais elle n’en est qu’un aspect seulement.

125 Bureau du Haut-Commissaire des Droits de l’homme de l’ONU, E/CN.4/1996/53/Add.2, (1996). 126 Deirdre McCann, Sexual Harassment at Work: National and International Responses, (OIT, 2005). 127 Angelika Kartusch, Reference Guide for Anti-Trafficking Legislative Review, (OSCE/BIDDH, 2001). 128 Par exemple, le Ministère pour les Femmes finance une permanence téléphonique natio- nale gratuite qui est gérée par l’organisme non-gouvernemental Réseau des foyers pour femmes. Il existe 30 foyers pour femmes dans le pays qui sont financés par le gouvernement national et les autorités municipales, mais qui opèrent en tant qu’organisations indépendantes pour les femmes, ainsi que 40 centres de conseil locaux et régionaux qui soutiennent les femmes et les filles qui ont survécu à la violence.

119 Plusieurs modifications importantes de la loi autrichienne ont contribué à accroître la protection des rescapés et l’efficacité des poursuites dans les cas de VCF. Par exemple, la Loi sur la police de sécurité (1991) réglemente les devoirs de la police à l’égard de la protection des personnes contre la violence, mais, plus significatif encore, elle a élargi la protection de la police aux femmes victimes de violences dans leur foyer familial. La Loi sur la violence domestique (1997) comprend trois éléments qui agissent en combinaison les uns avec les autres : une disposition permet à la police d’expulser une personne violente de son foyer familial pendant une période de 10 à 20 jours ; le rescapé a le droit de faire une demande de protection à long terme par une procédure civile ; le soutien aux victimes est immédiat après l’intervention de la police. Simulta- nément à l’adoption de la Loi sur la violence domestique, le gouvernement autrichien a établi un système de Centres d’intervention dans chacune des provinces du pays, dans le but de coordonner les actions de la police et celles des services sociaux et d’adopter une approche proactive dans l’assistance aux victimes. Les centres sont financés par le Ministère fédéral de l’Intérieur et par le Ministère pour les Femmes, mais ils sont gérés par des ONG pour les femmes. L’une des tâches clés des Centres d’intervention est d’évaluer le danger présent dans une situation de violence domestique. Pour cette raison, lorsque la police expulse un auteur du foyer familial, l’expulsion est inscrite dans un rapport que la police doit transmettre au Centre d’intervention local. À ce stade, le centre prend des mesures pour contacter la rescapée et proposer un soutien et une assistance dans la planification de la sécurité de la rescapée et de toute personne à charge.

D’autres changements législatifs importants incluent la réforme du Code pénal qui a donné lieu à la poursuite, d’office, de tous les actes violents, même les méfaits, l’élaboration d’une législation anti-harcèlement avec menaces, et la criminalisation du viol conjugal, des mutilations génitales féminines et du mariage forcé. Une loi existe déjà, sous la forme d’un projet de loi, pour alourdir les peines en cas de répétition des actes de violence. Ces modifications légales et politiques particulières se sont avérées efficaces puisqu’elles entraînent une coordination entre la police, les tribunaux et les Centres d’intervention et qu’elles incluent des mesures proactives pour le soutien aux rescapés129.

Rwanda En 2006, le Projet de loi sur la prévention, la protection et la punition de toute violence sexiste a été adopté, par consensus général, par le Parlement rwandais. Si la loi n’a pas encore passé le dernier stade de son adoption, le processus par lequel elle a été préparée et soumise au Parlement représente une bonne pratique dans l’élaboration d’une législation globale sur la VCF dans les situations après un conflit. La réussite de la loi rwandaise dépend grandement du rôle de direction assumé par les femmes. En effet, le projet de loi est le premier texte législatif qui n’ait pas été introduit par le pouvoir exécu- tif. En 2005, avec le soutien de l’UNIFEM et du PNUD, le Forum des femmes rwandaises parlementaires (FFRP) a lancé une série de consultations nationales sous le projet « Renforcer la protection contre la violence sexiste ». Après avoir tenu une conférence nationale pour débattre des violences sexistes et des bonnes pratiques du droit international, les femmes parlementaires ont créé une procédure hautement participative pour « rassembler des informations,

129 Rosa Logar, Good Laws are Not Enough. Experiences from Austria in Developing a Com- prehensive Intervention System to Prevent Violence Against Women and Support Survivors, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les vio- lences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Les documents du séminaire sont disponibles sur http://www.osce.org/ gender/item_6_32383.html).

120 6 La poursuite

solliciter des soutiens, et sensibiliser les personnes et les législateurs autour du problème de la violence sexiste. » Le FFRP s’est réuni avec des intervenants comme des représentants ministériels, la police nationale et le bureau des procureurs pour rallier leur engagement dans la lutte contre la VBG. Les parle- mentaires ont travaillé dans leurs circonscriptions et durant des voyages de terrain, pour parler directement aux populations locales et solliciter des idées sur ladite loi au niveau local. Elles ont aussi travaillé étroitement avec le Conseil national des femmes pour réunir de plus grands groupes de femmes lors de sessions d’information. Ce travail a abouti à un rapport qui indique que plus de 50% des femmes rwandaises avaient subi des violences de la part de leur partenaire masculin et qu’un nombre tout aussi grand de femmes avait été violées pendant le génocide de 1994. Ce rapport énumère également les recom- mandations émanant de la population et il constitue la base d’un document de stratégie politique qui a été à son tour utilisé par le FFRP pour former un comité consultatif. C’est ce comité qui, en travaillant avec des conseillers techniques, à formulé le Projet de loi sur la prévention, la protection et la punition de toute violence sexiste. Le FFRP a également collaboré avec ses homologues mascu- lins pour trouver des commanditaires pour la législation. En 2006, le projet de loi a été adopté par le comité sans objection. À l’heure actuelle, il est en attente de modification et d’adoption par tout le Parlement.

Le projet de loi est un texte législatif important de par son approche envers la VBG. La loi est très large et elle porte à la fois sur la violence et sur les autres aspects de l’inégalité des sexes, comme la non-rémunération des femmes et les questions de dot. De manière significative, une note d’ouverture de la loi explique que l’élan du processus de rédaction s’appuie à la fois sur la situation qui prévaut à ce moment-là dans le monde, au Rwanda, et sur la réalité du génocide rwandais. La loi comprend cinq parties : (1) les objectifs de la loi et la définition des termes ; (2) les principes fondamentaux de la prévention de la VBG ; (3) les obligations des différents intervenants dans la prévention de la VBG ; (4) les peines assorties aux délits liés à la VBG ; et (5) les domaines de jonction entre le projet de loi et les autres lois pénales130.

En 2004, l’Espagne a adopté la Loi sur les mesures de protection intégrées Espagne contre la violence sexiste, loi qui a considérablement changé la manière dont le système juridique traite les cas de violence à l’égard des femmes. De manière significative, la Loi définit la violence sexiste pour la première fois dans la loi espagnole. Tout en utilisant le terme de « violence sexiste », la loi porte sur la violence à l’égard des femmes commise par le partenaire intime, passé ou présent. Un aspect important de la loi est l’accent qu’elle met sur la sensibilisa- tion, la prévention et la détection précoce des actes de violence. La Loi établit des mesures globales et multidisciplinaires pour sa mise en application et pour le pouvoir judiciaire, et elle crée une délégation gouvernementale sur la violence sexiste. La Loi établit la responsabilité d’initiatives de sensibilisation dans les écoles, par les médias et le système de la santé. Les droits des rescapées sont définis de manière globale et la loi garantit leurs droits civils, leurs droits économiques, elle protège leur statut professionnel dans les secteurs à la fois public et privé et elle garantit une assistance spécialisée, un logement et une aide juridique.

130 E. Pearson, Demonstrating Legislative Leadership: The Introduction of Rwanda’s Gender- Based Violence Bill, (The Initiative for Inclusive Security, 2008) and Gender-Based Violence Bill Passes in Rwandan Parliament, (UNIFEM, 2006), disponible sur : http://www.unifem.org/news_ events/story_detail.php?StoryID=502.

121 Une caractéristique importante de la loi est l’établissement de Tribunaux spécialisés dans la violence contre les femmes, tribunaux qui agissent en coopération avec une équipe psycho-sociale (psychologues et travailleurs sociaux) et un Responsable de l’assistance aux victimes.

La loi est complétée par d’autres initiatives de réforme juridique, y compris la réforme du Code pénal et l’introduction d’une Ordonnance de protection pour les victimes de la violence domestique (2003). Pour obtenir une ordonnance conservatoire, la victime de la violence sexiste (définie largement pour inclure les épouses, les partenaires intimes et les relations de fait, à la fois au moment des faits et antérieurement) qui sent qu’elle est en danger, peut faire une demande auprès de la police, des tribunaux, du bureau du procureur ou des Centres publics de services pour les femmes. Une audience doit se tenir dans un délai de 72 heures et le juge d’instruction fixe la durée de l’ordonnance. Un juge peut interdire à l’auteur d’avoir des contacts avec la victime, au foyer familial, au travail ou par un moyen de communication. Dans les cas de risques aggravés, le juge peut ordonner la détention préventive de l’auteur. Les victimes peuvent demander des mesures civiles en marge d’une affaire pénale, comme une décision de garde d’enfant, une pension alimentaire pour enfant et des frais de subsistance. La loi espagnole envisage la possibilité de la suspension ou de la substitution d’une peine pénale, dans les cas de VCF, lorsque la peine est inférieure à deux ans, mais l’auteur est obligé, dans ce cas, de se soumettre à une ordonnance conservatoire et de suivre un traitement psychologique pour les agresseurs.

Dans l’ensemble, ces changements juridiques ont eu des effets positifs en Espagne, en transformant ce qui était considéré comme une affaire privée en une question d’ordre public, et en envoyant un message disant clairement que l’État prend très au sérieux la violence faite aux femmes. Avec l’adoption de la loi, la police, les procureurs et le système judiciaire ont pu mieux coordonner leur travail131.

Turquie L’approche juridique de la Turquie à l’égard de la VCF s’est centrée sur une réforme globale du Code pénal. Les militants ont mené une campagne pour appeler à la transformation de la philosophie et des principes sous- jacents de l’ancien code qui « interprétait le corps de la femme et sa sexualité, comme appartenant à sa famille, à son père, à son époux et à la société. » Les amendements qui en ont résulté, en 2004, ont reformulé la manière dont la loi traite les crimes sexuels, y compris la criminalisation du viol conjugal et les pratiques coutumières, comme les crimes d’honneur et les enlèvements de femmes. La loi élimine également la discrimination contre les femmes non-vierges et non-mariées et elle criminalise le harcèlement sexuel sur le lieu de travail.

La Turquie a également adopté des protections juridiques spécifiques pour les victimes de VCF, comme une loi qui établit les ordonnances conservatoires, adoptée en 1998. Aux termes de cette loi, toutes les femmes victimes de la

131 Carmen de la Fuente Méndez, Spanish Legislation on Violence against Women: Challenges and Facts, Note d’expert présentée lors de la Réunion du groupe d’experts de l’ONU sur les bonnes pratiques dans la législation sur les violence à l’égard des femmes, mai 2008, et Sonia Chirinos, Impacts of the Development of the Spanish Procedural System on the Effectiveness of Prosecuting Violence Against Women, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les appro- ches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Section de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Les documents du séminaire sont disponibles sur http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

122 6 La poursuite

violence et ceux qui en ont été témoins, peuvent demander directement à la police ou au tribunal une ordonnance conservatoire. Les auteurs, contre lesquels cette ordonnance peut être appliquée, sont définis largement pour inclure tous les membres de la famille, et leurs partenaires, qui vivent ensemble. Une ordonnance conservatoire est limitée à six mois, et son infraction peut conduire à une peine d’emprisonnement de trois à six mois. Le bureau du procureur suit l’observance de l’ordonnance auprès de la police132.

6.1.4 Les plans d’action Les gouvernements sont de plus en plus nombreux à passer de l’élaboration d’une législation traitant les formes de la VCF à la rédaction et à la mise en œuvre de plans d’action, qui sont des politiques publiques promouvant plus largement les droits des femmes133. Si ces plans ne créent pas des lois exécutoi- res, ils constituent des stratégies formellement adoptées qui servent de cadre à l’action gouvernementale. Les plans d’action peuvent décrire les fonctions des différents ministères et organes, établir des indicateurs, décrire des activités de prévention, élaborer des programmes de formation, créer des services de protection et délimiter les organes responsables, ces derniers pouvant inclure à la fois des agences gouvernementales et des ONG, et enfin allouer des fonds prélevés sur le budget de l’État. Il existe de nombreux exemples de plans d’action, certains traitant, au niveau national, toutes les formes de violence à l’égard des femmes, certains étant des plans d’action nationale portant sur des types particuliers de violence, et d’autres étant des plans d’action sectorielle. L’UNIFEM a mis en lumière les expériences menées par deux pays dans la création de plans d’action nationale. Au Maroc, un Plan d’action nationale pour combattre les violences sexistes a été élaboré autour de consultations menées auprès de quelque 200 interve- nants, incluant des rescapées de la violence, des représentants du système judi- ciaire pénal, des professionnels de soins médicaux, des membres du personnel éducatif et les ONG pour les femmes. Ce plan contient sept larges parties sur : la réforme législative, le soutien aux rescapées de la violence (soutien légal, médical, psychologique, socio-économique), le soutien des infrastructures aux rescapés, la sensibilisation, la recherche et la construction de partenariats, la formation de la police et l’élaboration de politiques. Le plan d’action a été testé dans deux régions pilotes avant d’être adopté au niveau national134. En Géorgie, la Commission d’État sur l’élaboration d’une politique publique pour la promo- tion de la femme a élaboré un Plan d’action nationale pour combattre la vio- lence à l’égard des femmes pour 2000-2002. Le plan a chargé le Ministère des Affaires intérieures et le Bureau du procureur de rassembler des données sur la violence faite aux femmes, de créer un registre sur les cas de violence domesti- que et de conduire un travail de prévention. Le plan a aussi inclus des mandats pour améliorer la recherche sur la VCF, pour informer le public autour de la violence domestique, pour élaborer des programmes pour les auteurs, pour révéler les données du harcèlement sexuel sur le lieu de travail, pour combattre la violence ethnique à l’égard des femmes et des filles, et pour prévenir et élimi- ner la traite des femmes. Les organes législatifs et exécutifs sont responsables

132 Pinar Ilkkaracan et Liz Ercevik Amado, Good Practices in Legislation on Violence against Women in Turkey and Problems of Implementation, Note d’expert présenté lors de la Réunion du groupe d’experts de l’ONU sur les bonnes pratiques dans la législation sur les violence à l’égard des femmes, mai 2008 (UNIFEM, 2003), p. 52. 133 Not a Minute more: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p.52 134 Ibid., p. 55.

123 de l’exécution du Plan d’action qu’ils mettent en œuvre avec les ONG, les syndicats et les supports de mass médias135.

Allemagne : En 2007, le gouvernement fédéral allemand a approuvé le second Plan d’action pour combattre la violence faite aux femmes qui complète le premier plan un 2ème Plan approuvé en 1999. Le nouveau Plan d’action ne fixe pas seulement des objectifs d’action pour et buts pour combattre la violence à l’égard des femmes au niveau national, combattre la mais il aborde aussi la question dans le contexte de la coopération internatio- violence faite aux nale, au sein de l’Union Européenne, du Conseil de l’Europe et des Nations Unies. Le Plan d’action contient différentes références à la Résolution 1325 du femmes Conseil de sécurité de l’ONU.

Le second Plan d’action a été rédigé sur la base des résultats d’une étude globale d’évaluation sur l’étendue, le cadre et les conséquences de la violence à l’égard des femmes en Allemagne. Par exemple, l’une des conclusions du rapport est que les femmes migrantes sont, en moyenne, plus souvent victimes de la violence que les Allemandes. Le Plan d’action a ainsi inclus de nouvelles actions qui cibleront spécifiquement les femmes migrantes, par exemple en offrant des services en plusieurs langues, et qui préviendront des formes spé- ciales de violences faites aux femmes migrantes, comme les mariages forcés.

Pour de plus amples informations sur le Plan d’action (uniquement en alle- mand) : http://www.bmfsfj.de/bmfsfj/generator/BMFSFJ/Service/Publikationen/ publikationen,did=100962.html

Un certain nombre de pays136 ont rédigé des Plans d’action nationale pour mettre en œuvre la Résolution 1325 du Conseil de Sécurité de l’ONU sur les femmes, la paix et la sécurité, et tous ont prévu des mesures spécifiques pour lutter et répondre à la VCF, avec un accent particulier sur le viol et l’exploitation sexuelle.

Securing Equa- L’Institut international de recherche et de formation pour la promotion de la femme de l’ONU (UN-INSTRAW) a publié un guide pour la préparation des plans lity, Engendering d’action destinés à mettre en œuvre la Résolution 1325, Securing Equality, Peace: A Guide Engendering Peace: A Guide to Policy on Planning on Women, Peace and to Policy on Security (2006). Le Guide est disponible sur : http://www.un-instraw.org/en/ Planning on gps/general/implementation-of-un-scr-1325.html Women, Peace and Security

La violence à Type de VCF : La violence domestique l’égard des Approche et principaux objectifs : L’objectif général du projet Violence à femmes – Ce l’égard des femmes – Ce n’est plus une affaire familiale (2006-2008) était de n’est plus une affaire familiale 135 Ibid., p. 54. 136 À ce jour, l’Autriche, la Belgique, le Danemark, la Finlande, l’Islande, le Libéria, la Norvège, l’Espagne, la Suède, la Suisse, les Pays-Bas et le Royaume-Uni. Les Plans sont disponibles sur : http://www.un-instraw.org/en/gps/general/implementation-of-un-scr-1325.html

124 6 La poursuite

soutenir la mise en œuvre d’une nouvelle loi sur la violence domestique en Albanie. Le projet a œuvré au renforcement des capacités des organisations albanaises, aux niveaux national, local et communautaire, pour coordonner leur action contre la violence à l’égard des femmes. Une partie critique de ce projet était l’élaboration d’une Stratégie nationale et Plan d’action sur la violence domestique, par un processus participatif incluant le gouvernement et des organisations non-gouvernementales. Le projet a également porté sur plusieurs autres questions critiques : l’introduction de nouvelles formes d’assistance aux victimes de VD, le renforcement des compétences pour la mise en application des lois et la sensibilisation du grand public.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le projet a été mis en œuvre par le PNUD-Albanie en étroite collaboration avec les organismes du gouverne- ment et des gouvernements locaux d’Albanie, les ONG pour les femmes, les supports médias et les organisations internationales (UNIFEM, FNUAP, UNICEF, OIM) dans trois composantes interdépendantes. La première composante incluait une révision politique des protections juridiques et sociales pour les femmes subissant la VD, le soutien à la création d’une Stratégie nationale et d’un Plan d’action et le renforcement des capacités institutionnelles du Ministère albanais du Travail, des Affaires sociales et de l’Égalité des chances (au niveau national et au niveau local). Pour mettre en œuvre plus avant la loi, le PNUD a également facilité un partenariat entre le Ministère de la Santé et le Ministère de l’Intérieur pour rédiger des directives sur le signalement des cas de VD. Les deux autres composantes du projet soulignent le travail de cette première composante et s’axent sur l’amélioration de la réponse à la mise en application des lois, sur l’assistance aux victimes de VD au niveau individuel (en travaillant avec le Ministère de l’Intérieur et un réseau d’ONG pour les femmes) et sur la sensibilisation autour de la prévention de la VD et du change- ment des attitudes prévalant dans la société, en utilisant des programmes de promotion dans les écoles.

Lieu géographique : Six régions de l’Albanie

Documents, produits, résultats : Au cours de la mise en œuvre du projet, une Stratégie nationale sur l’égalité des sexes et la violence domestique pour 2007- 2010 a été élaborée ; des formations ont été organisées pour les fonctionnaires et membres de la police ; des étudiants ont pris part à des campagnes publi- ques (comme celle des 16 Jours d’action) et à des projets artistiques contre la VCF. De plus, le PNUD et l’UNICEF apportent un soutien technique et financier à l’Institut national des statistiques pour conduire une enquête auprès des foyers familiaux sur la prévalence et l’impact de la VD en Albanie. Les résultats de cette enquête formeront la première base de données en son genre dans le pays et elle sera utilisée pour affiner les lois, politiques et services sur la VD et améliorer leur efficacité.

Informations sur le financement : Le budget du projet était d’environ 275.000 USD, financé conjointement par le Women-in-development Fund du Japon et le PNUD-Albanie.

Organisation engagée : UNDP Albania Rr. Lekë Dukagjini P. 11/1, Kati 5, A1 Tirana, Albanie

Directeur du Projet : Emira Shkurti CS Focal Point : Entela Lako Tél : +355 4 2271 957 Tél : +355 4 2276 614 Courriel : emira.shkurti@undp.org Courriel : entela.lako@undp.org

125 Pour de plus amples informations : http://www.undp.org.al/index. php?page=projects/project&id=105

6.1.5 Codes de conduite et politiques nationales En plus des lois formellement adoptées, les codes de conduite et autres politiques qui réglementent la réponse d’un secteur particulier se sont révélés efficaces. Si ces politiques ne sont pas imposées par la loi, elles peuvent fonctionner en tant que « lois » appliquées à une institution particulière. Les protocoles et procédures sont des méthodes qui permettent de traduire les protections juridiques en réponses concrètes. Une grande attention a été accor- dée à l’établissement de procédures opérationnelles au sein de la police, par exemple, en donnant à cette dernière le pouvoir d’arrêter les auteurs de violence domestique sur la base d’un soupçon avéré, en rendant obligatoire le signalement auprès de leurs supérieurs et en exigeant que la police fournisse des informations aux rescapés sur les services de protection137. L’OSCE et d’autres organisations internationales ont élaboré des Codes de conduite qui fixent les normes de conduite personnelle et professionnelle, en période de service et hors-service. Par exemple, le Code de conduite de l’OSCE interdit toute forme de discrimination fondée sur le sexe, et toute affiliation avec quiconque est soupçonné d’être impliqué dans une activité violant le droit national ou international, ou les normes relatives aux droits de la personne humaine, y compris une affiliation avec quiconque est soupçonné d’être impliqué dans la traite des êtres humains.

Projet de mise en Type de VCF : La violence sexiste et l’exploitation sexuelle application d’un Approche et principaux objectifs : En 2001, après avoir reçu des rapports code de conduite sur l’inconduite sexuelle des forces humanitaires et de maintien de la paix en Afrique de l’Ouest, le Département des opérations de maintien de la paix de l’ONU (DPKO) a élaboré un projet pour établir un code de conduite destiné à la Mission de l’ONU au Burundi, dans un effort de prévention contre les violations. Le DPKO, dans son travail avec la Mission de l’ONU au Burundi, a adopté une approche proactive dans l’établissement de règles et de directives claires, suite au par. 5 de la Résolution 1325, qui établit la nécessité de fournir une formation, des directives et des documents sur la protection, les droits et les besoins particuliers des femmes.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le DPKO a tout d’abord nommé un professionnel ayant une expérience spécifique des questions de VBG au poste de Chef de l’Unité du Code de conduite, au sein de la mission. Dans les premiers temps du projet, le chef de mission a établi des règles claires pour les soldats de l’ONU et il a veillé à ce que les médias et la population locale soient informés de ces règles. L’Unité du Code de conduite, travaillant étroitement avec d’autres unités corolaires au sein de la mission, comme la protection de l’enfance, les droits de l’homme et l’égalité des sexes, a ensuite élaboré des politiques et procédures de prévention de l’exploitation sexuelle et du harcèle- ment sexuel. Le code a aussi créé des lieux centraux civils et militaires où la violence, ou les soupçons sur une violence, pouvaient être signalés dans le

137 Policy briefing paper: Gender Sensitive Police Reform in Post Conflict Societies, (UNIFEM et PNUD, 2007), p. 6.

126 6 La poursuite

cadre d’une procédure confidentielle. Au titre de ces nouvelles politiques, tout le personnel de la mission a été informé des dispositions du code de conduite et a été prié d’y souscrire par une signature. Le chef de l’Unité a conduit les formations, les présentations et les réunions de suivi sur le nouveau code de conduite.

Il a été remarqué que la mise en œuvre du code de conduite s’est avérée parti- culièrement délicate du fait que les pays déployant les troupes exercent une responsabilité et un pouvoir disciplinaire. Ainsi, « si un chef d’unité militaire spécifique ne prend pas au sérieux un incident ou une allégation, il n’y a aucune garantie d’action disciplinaire envers le soldat concerné. » Ce défi a été pris en compte, cependant, avec la nomination d’un conseiller en VBG à un poste de direction de la mission, conférant ainsi à l’Unité du Code de conduite le statut nécessaire pour entreprendre des actions de promotion à haut niveau, auprès des cadres militaires et de toutes les divisions des forces de maintien de la paix. Dans le même temps, le chef de la mission a exprimé un engagement très clair en faveur de la discipline et même de cours martiales pour les commandants d’unité qui auraient violé, ignoré volontairement ou mis en œuvre partiellement le code de conduite.

Lieu géographique : Les forces de maintien de la paix au Burundi mais, au sein du projet, un intérêt a été exprimé pour la formation des unités militaires régulières.

Documents, produits, résultats : Un site web consacré à la conférence de Nairobi de 2005 sur Enhancing Protection from Gender-Based Violence in Populations Affected by Armed Conflict inclut des liens vers des documents de politiques qui réglementent la conduite du personnel de l’ONU. Élaborés par la Task Force du Comité permanent inter-agences pour la protection contre l’exploitation sexuelle et la violence sexuelle, ces documents incluent des présentations sur les actes interdits d’exploitation sexuelle, des modèles de formulaire de plainte et les attributions des lieux centraux du pays. Les documents sont disponibles sur : http://www.womenwarpeace.org/node/953#code.

Informations sur le financement : Nations Unies

Organisation engagée : Département des opérations de maintien de la paix de l’ONU (UNDPKO)

Pour de plus amples informations : Enhancing Protection from Gender-Based Violence in Populations Affected by Armed Conflict, Rapport final de la Conférence, UNICEF/UNIFEM (2005) disponible sur : http://www.womenwarpeace.org/node/953#code.

Les codes de conduite se sont aussi avérés être de grande valeur dans les cas où la législation fait défaut, comme par exemple sur la question du harcèlement sexuel sur le lieu de travail. Plutôt que d’adopter une législation, le gouvernement sud-africain a élaboré un Code of good practice on the handling of sexual harassment cases en coopération avec les organisations patronales, les syndicats et les groupes communautaires, au sein du National Economic Development and Labour Council138.

138 Deirdre McCann, Sexual Harassment at Work: National and International Responses, (OIT, 2005), p. 33.

127 Bien que ces codes de conduite ne soient pas juridiquement contraignants, ils exercent une influence sensible sur les employeurs et sur l’amélioration des politiques et procédures sur le lieu de travail. En Malaisie, par exemple, quelque 100 entreprises ont adopté des politiques et établi des mécanismes de plainte en conformité avec un code de pratique émanant du gouvernement, sur le harcèlement sexuel. Aux États-Unis, les tribunaux prennent régulièrement en considération les directives émises par la Commission fédérale Equal Employment Opportunities Commission, en matière de harcèlement sexuel139.

Le Code de Les États participants de l’OSCE ont approuvé un Code de conduite pour réglementer et renforcer la coopération pour les questions de sécurité. Le Code conduite de confirme la notion de sécurité en tant que concept global lié au maintien de la l’OSCE sur les paix et au respect des droits humains et des libertés fondamentales pour tous, aspects politico- sans distinction de race, sexe, langue ou religion. Les États participants ont militaires de la également accepté de rendre compte, tous les ans, au Secrétariat de l’OSCE, des mesures prises en faveur de la mise en œuvre du Code. À cette fin, un sécurité questionnaire a été élaboré et mis à jour en avril 2009, questionnaire qui couvre plusieurs thèmes, y compris la mise en œuvre du droit humanitaire internatio- nal. Un certain nombre de délégations140 ont exprimé leur intention d’élargir la portée de leurs réponses au questionnaire, en incluant des informations sur les femmes, la paix et la sécurité, et sur les éléments inclus dans les Décisions du Conseil ministériel de l’OSCE en rapport avec le Plan d’action sur la promotion de l’égalité des sexes et sur les femmes dans la prévention des conflits, la gestion des crises et le relèvement après un conflit.

6.2 Divisions spécialisées et réponses Parallèlement à l’élaboration de lois et procédures consacrées à la lutte contre la violence faite aux femmes, il est maintenant envisagé comme bonne pratique le fait pour les États d’établir des agences ou institutions spécifiques qui sont consacrées à la lutte contre VCF. Ces agences spécialisées, par exemple des unités de la police ou des tribunaux spécialisés, peuvent améliorer la protection générale des droits des victimes et l’efficacité des efforts de poursuite. L’importance de ces institutions consacrées à la VCF est illustrée par l’exemple de la MINUK au Kosovo. En 2002, le Ministère de la Justice a créé l’Unité de défense et d’assistance aux victimes (VAAU) pour « intégrer les intérêts des victimes au système judiciaire et garantir l’assistance nécessaire aux victimes dans leur participation au processus judiciaire »141. Si l’assistance par l’Unité de défense et d’assistance aux victimes ne se limite pas aux victimes de la VCF, il a été reconnu, dès le début, que ce groupe figure parmi les groupes les plus vulnérables, et la VAAU collabore avec un réseau de Défense des victimes qui est spécialisé dans les crimes sexistes. En effet, depuis sa création, l’unité a assisté des milliers de victimes, la majorité d’entre elles étant impli- quées dans des cas liés à la violence domestique, à la violence sexuelle ou à la traite des êtres humains. Le travail de la VAAU consiste à fournir des conseils en politiques, à conduire des formations sur la défense des victimes, à prodi- guer une assistance et un soutien aux victimes engagées dans une procédure juridique, ainsi que des orientations. Les victimes peuvent bénéficier d’une

139 Ibid., p. 34. 140 Le Canada, la République tchèque, le Danemark, l’Estonie, la Finlande, l’Allemagne, l’Is- lande, l’Irlande, la Lettonie, la Lituanie, les Pays-Bas, la Norvège, le Portugal, la Slovaquie, la Suède, la Suisse et le Royaume Uni. 141 Gender-Based Violence in Kosovo: A Case Study, (FNUAP, 2005), p. 12.

128 6 La poursuite

assistance juridique globale, d’un soutien psychologique et médical, d’une interprétation, d’une assistance éducative et d’un foyer par une Unité protégée intérimaire. Depuis 2005, la VAAU a collaboré ave les Postes et Télécommunica- tions du Kosovo pour animer une « Permanence téléphonique » gratuite consacrée aux victimes de la violence sexiste, en tant que complément à la permanence téléphonique existante de l’unité142.

6.2.1 Unités de police Des unités de police spécialisées dans les questions liées aux différentes formes de VCF ont été établies dans un certain nombre de pays. Il n’y a pas de consen- sus autour de la question de savoir si ces unités de police spécialisées doivent être composées uniquement de femmes. Dans les pays où les forces de police et de sécurité sont majoritairement masculines, la création d’unités uniquement féminines pourrait en particulier entraîner des effets involontaires de rabaisse- ment ou de marginalisation de la question de la VCF. Il existe cependant une entente quant au fait que la spécialisation de certaines unités de police, formées exclusivement sur les cas de VCF, est une bonne pratique. La plupart des unités spéciales de la police existantes ou des commissariats de police comprennent « principalement des agents féminins pour créer un environnement dans lequel les femmes se sentiront plus à l’aise lors de leur signalement et seront plus assurées de la suite adéquate qui lui sera donné. »143 Ces unités peuvent être particulièrement efficaces lorsqu’elles collaborent, dans les cas de VCF, en équipes, avec d’autres professionnels, comme les travailleurs médicaux, les travailleurs sociaux et les spécialistes juridiques. Dans des pays comme l’Inde et le Royaume-Uni, où ces unités de police spécialisées fonctionnent depuis de nombreuses années, le nombre des femmes signalant des violences a consi- dérablement augmenté, et il en est allé de même pour les taux d’arrestation, de poursuite et de condamnation144.

En 2008, le Centro de Planificación y Estudios Sociales (Centre pour la planifi- Étude cartogra- cation et les études sociales, CEPLAES) a publié une étude globale sur les commissariats de police réservés aux femmes, dans quatre pays d’Amérique phique régionale latine, au Brésil, en Equateur, au Nicaragua et au Pérou. L’Amérique latine a été sur les commissa- la première région du monde à instituer des commissariats de police réservés riats de Police aux femmes sur une large échelle. Comme ils sont nombreux à fonctionner réservés aux depuis 25 ans, une analyse sur la manière dont ils travaillent en pratique peut offrir des indications utiles sur leur création et aussi sur leur efficacité en ce qui femmes en concerne la lutte contre la VCF. Si ce rapport s’attache à l’Amérique latine, il Amérique latine contient aussi des informations utiles sur le contexte dans lequel les commissa- riats de police réservés aux femmes fonctionnent, les aspects clés de leur étendue et de leur mandat, la coopération avec les réseaux de services sociaux et l’impact de ces commissariats de police, l’accent étant mis sur l’amélioration de l’accès des femmes à la justice et sur la qualité des services fournis. Le rapport peut être consulté sur : http://www.ceplaes.org.ec/AccesoJusticia/.

142 Toll-free ‘HelpLine’ for Victims of Human Trafficking, Communiqué de presse, 18 août 2005, MINUK, disponible sur : http://www.stopvaw.org/Toll-free_HelpLine_for_Victims_of_Human_Traf- ficking.html 143 T. Denham, Police Reform and Gender, from Gender and Security Sector Reform Toolkit, (UN-INSTRAW/DCAF/OSCE, 2003), p. 15. 144 Ibid.

129 La création d’unités de police spécialisées efficaces présente plusieurs défis. Elles doivent être soutenues par la direction et intégrée au sein de la struc- ture policière centrale. Ces unités doivent être gouvernées par des politiques et procédures claires et assurer une formation continue du personnel. L’UNIFEM a travaillé en profondeur avec les autorités indiennes pour élaborer et reproduire des Cellules spéciales pour les femmes et les filles au sein de la police. Dans la mise en œuvre progressive du projet, il était important qu’un partenariat formel soit établi par un Protocole d’accord entre l’UNIFEM, le gouvernement national du pays (par la Police nationale), le Ministère pour les Femmes et les Enfants et l’initiateur du projet, l’Institut Tata des sciences sociales145. Les Cellules spéciales fournissent un soutien intégré aux victimes de violences, y compris un conseil juridique lors de l’enregistrement des plaintes pénales, un conseil de trauma- tologie et une orientation vers les services de soutien.

Les Unités Type de VCF : La violence domestique d’enquête sur Approche et principaux objectifs : En 2004, les Services de Police du Kosovo la violence ont initié une réforme de la structure et du personnel de la police pour répondre domestique plus efficacement aux cas de VD. Les services de police ont créé les postes de Coordinateurs sur la violence domestique et d’Enquêteurs de violence domesti- que primaire. Chaque commissariat de police a deux Enquêteurs de violence domestique parmi son personnel, le plus souvent une femme et un homme, au sein des Unités d’enquêtes sur la violence domestique. Ces agents spécialisés traitent et enquêtent sur tous les signalements de violence domestique.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Les membres de la police du Kosovo sont tenus de suivre une formation sur les questions d’égalité entre les sexes, sur les questions de violence domestique et de procédures portant sur le traitement de ces cas, sur la traite des êtres humains et les droits de l’homme. Par le programme « Renforcer la réponse », l’OSCE a également assuré une formation spécifique sur les questions procédurales lors de cours sur la violence domestique, à plus de 7.000 membres de la police en 2004. Les policiers des Unités d’enquête sur la violence domestique suivent des procédures spéciales dans leur réponse aux signalements de VD. Par exemple, ils sont formés pour sécuriser le lieu de l’incident, confisquer les armes, séparer l’auteur de sa victime, prélever des éléments de preuve sur le lieu, interroger les parties et témoins de la scène, arrêter l’auteur et accompagner la victime pour des soins médicaux ou dans un foyer si elle y consent. De plus, les Enquêteurs de violence domestique travaillent avec le bureau du procureur pour le respect des ordres donnés et ils sont chargés de procéder à des arrestations si ces ordres sont enfreints.

Lieu géographique : Kosovo/MINUK

Documents, produits, résultats : En plus de la création d’unités spécialisées décrite ci-dessus, les Services de Police du Kosovo utilisent des bases de données électroniques régionales et nationales pour suivre les violences basées sur le genre. Une information anecdotique provenant d’une étude de VBG au Kosovo/MINUK semble suggérer que les membres de la police du Kosovo communiquent maintenant mieux avec les rescapées de la violence et que les prestataires de services apprécient généralement le travail des Unités sur la violence domestique.

145 Forging New Partnerships among Government, an Academic Institution and the UN System, UNIFEM, disponible sur http://www.unifem.org.in/Human%20Rights%20link%204.htm.

130 6 La poursuite

Informations sur le financement : Financé par la MINUK, le budget du Kosovo et l’OSCE

Organisation engagée : Kosovo Police Service http://www.kosovopolice.com/english/index_english.html Formation assurée par : Mission de l’OSCE au Kosovo Tél : +381 38 500 162; +381 38 240 100 Fax : +381 38 240 711 http://www.osce.org/kosovo/

Pour de plus amples informations : Exploratory Research on the Extent of Gen- der-Based Violence in Kosova and Its Impact on Women’s Reproductive Health, The Kosova Women’s Network, (2008) disponible sur : http://www.unfpakos. org/pub.htm

Type de VCF : La violence domestique Les Centres Approche et principaux objectifs : L’ONG russe Sodeistvie (Assistance) de prévention apporte un soutien aux femmes par une permanence téléphonique et des sur la violence services de conseil de crise et elle a entrepris plusieurs projets pour améliorer la domestique réponse à la VCF au niveau local. En 2005, l’organisation a initié le projet Coopération qui met en place un modèle d’amélioration des interactions entre les organes de mise en application des lois et les ONG. Ce projet a visé l’élabo- ration d’approches novatrices pour répondre à la violence sexiste par la coordi- nation des organes de mise en application des lois, des tribunaux, des services sociaux et des organisations non-gouvernementales. Durant la deuxième année du projet, les modèles de Centres de prévention contre la violence domestique ont été établis dans trois districts de police de la ville, dans le but de renforcer les capacités de la police et de faire connaître les leçons retenues.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Dans le cadre du projet Coopération, Sodeistvie a travaillé étroitement avec la police de la communauté locale, celle qui est responsable des patrouilles dans certains districts urbains de Russie. Ce sont les membres de la police qui sont les plus à même d’être sensibilisés aux cas de violences familiales et d’y répondre. L’ONG a collaboré avec la police pour créer les Centres de prévention contre la violence domesti- que dans chaque district de la ville de Tcheliabinsk et dans quatre villes avoisi- nantes de la région. Les centres constituent un espace réservé dans chaque commissariat de police, avec des présentoirs d’information sur la VD, y compris des affiches et brochures produites par l’ONG sur les mesures à prendre en cas de violence domestique. Sodeistvie assure une formation auprès de la police pour la sensibiliser aux besoins des rescapés de VD et pour donner aux policiers des outils leur permettant de fournir aux victimes et à leurs familles une orientation vers des services de soutien. Par des sessions de formation, la police a pris connaissance des modèles de réponse policière utilisés dans d’autres villes de Russie et à l’étranger. L’ONG a également aidé la police à acheter du matériel adéquat, comme des ordinateurs.

Lieu géographique : Tcheliabinsk, Russie

Documents, produits, résultats : Sodeistvie a créé des présentoirs d’informa- tions dans les Centres de prévention contre la violence domestique et elle fournit régulièrement des documents mis à jour que les personnes et la police peuvent utiliser dans les cas de violence domestique. En 2007, l’ONG a organisé une conférence régionale au cours de laquelle les services de police de la

131 Région de l’Oural de la Russie ont partagé leurs expériences sur ce projet. Plusieurs ont remarqué que depuis l’ouverture des Centres de prévention contre la violence domestique, les personnes venaient chercher des informa- tions et qu’elles parlaient plus ouvertement des incidents violents subis. La police a pu orienter vers des ONG fournissant des conseils psychologiques et juridiques. La police a également exprimé son intérêt en plaçant 2-3 personnes de son personnel pour ces questions dans chacun des centres pour se concentrer sur la prévention de la VD. Enfin, l’accent général du projet sur la collaboration a pu jouer un rôle dans l’ouverture du premier Centre de crise de la ville, et soutenu par elle, en 2007, un projet dans lequel les ONG ont été très influentes.

Informations sur le financement : Le projet a été soutenu par une subvention de la Democracy Commission par l’ambassade américaine en Russie, ainsi que par des subventions des Chambres publiques fédérales, une institution gouver- nementale russe qui soutient des initiatives menées dans la société civile.

Organisation engagée : Sodeistvie Prospekt Lenina 61B, bureau 15 Tcheliabinsk 454091 Russie Tél : +8 (351) 264-01-95 Tél/Fax : +8 (351) 265-35-02 Courriel : sodeistvie@chel.surnet.ru www.gender4.ru

Pour de plus amples informations : http://www.gender74.ru/ (en russe uniquement)

6.2.2 Juridictions Si les départements de police spécialisés contribuent à accroître le nombre des cas de signalement de VCF, les juridictions spécialisées améliorent considé- rablement l’efficacité de la poursuite de ces cas, elles allègent le fardeau des victimes et elles améliorent les condamnations. La plupart des initiatives menées pour élaborer des juridictions spécialisées se sont attachées au pro- blème de la violence domestique et en particulier à l’intégration de la procédure juridique, tant pénale que civile, avec les services de soutien. Un modèle de Tribunal intégré pour la violence domestique a été élaboré aux USA, et des modèles similaires de tribunaux spécialisés dans la violence domestique ont été établis en Australie, au Canada et au Royaume-Uni. En fait, le Royaume-Uni a initié un Programme sur les tribunaux spécialisés dans la violence domestique en 2006, parallèlement à la publication d’un Manuel de ressources national qui expose à grands traits les composantes clés qui sont recommandées pour ces tribunaux spécialisés. Il existe actuellement 98 Tribunaux spécialisés pour la violence domestique au Royaume-Uni. Un manuel de ressources pour l’établis- sement de tribunaux spécialisés, des exemples de bonnes pratiques existantes au Royaume-Uni et des exemples de formulaires de collecte de données sont disponibles sur le site web du Ministère de l’Intérieur146.

146 http://www.homeoffice.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/domestic-violence/.

132 6 La poursuite

Une disposition importante de la Loi espagnole sur les mesures de protection Les tribunaux intégrée contre les violences sexistes est la création de Tribunaux spécialisés dans la violence sexiste, tribunaux qui ont combiné des juridictions pénales et espagnols sur la civiles. Si la loi demandait à l’origine la création de 17 tribunaux de ce type en violence sexiste Espagne, il existe maintenant 83 tribunaux spécialisés dans la violence sexiste qui opèrent en Espagne, et il y a en plus 375 tribunaux qui traitent largement des violences sexistes, mais non exclusivement. L’objectif primordial de ce système des nouveaux tribunaux est d’apporter aux victimes une protection immédiate, complète et efficace. Les Tribunaux sur la violence sexiste ont combiné des juridictions et ils instruisent des affaires à la fois pénales et civiles, généralement liées au droit de la famille. Cette disposition particulière a soulevé une controverse lorsque la loi a été adoptée car elle a été considérée comme opposée à une tendance qui prévaut en Espagne, tendance qui est plus favorable aux tribunaux spécialisés qu’aux tribunaux généralistes. Les défen- seurs de la loi ont cependant souligné que l’objectif de la nouvelle législation était de créer des procédures qui soient les plus utiles possibles pour les victimes dans le cas où elles décident de recourir à la loi pour se protéger147.

6.2.3 Commissions pour la vérité et la réconciliation La justice de transition fait référence aux diverses approches qui portent sur de larges violations des droits de l’homme, le plus souvent dans des pays qui traversent une période de transition, entre un conflit et la paix, et sur le respect de la souveraineté du droit. La justice de transition peut être utilisée parallèle- ment aux tribunaux traditionnels, ou conjointement avec des approches non- judiciaires. Les initiatives invitant les personnes à dire la vérité, par exemple, peuvent être particulièrement bien adaptées pour remédier aux violences contre les femmes. « Les commissions pour la vérité se fondent sur une approche de conciliation, plutôt que d’accusation, et elles sont ainsi mieux à même d’encourager les victimes individuelles à venir raconter ce qu’elles ont subi : en particulier, en théorie, les victimes femmes ou les victimes de violences sexistes. »148 Les Commissions pour la vérité et la réconciliation ont été en particulier utilisées lorsque les instances juridiques pénales habituelles se sont avérées inadaptées à l’égard de la VCF. Les commissions pour la vérité et la réconciliation, dans des pays comme la Colombie, le Timor Oriental, le Pérou, la Sierra Leone et l’Afrique du Sud, ont offert « la possibilité aux femmes de faire entendre leur voix et ont aussi permis à ces voix de dépasser le cadre des commissions pour atteindre le public… et rendre les violences sexuelles contre les femmes explicites. »149

147 Sonia Chirinos, Impacts of the Development of the Spanish Procedural System on the Effec- tiveness of Prosecuting Violence Against Women, Présentation lors du Séminaire d’experts sur les approches novatrices de la lutte contre les violences faites aux femmes, organisé par la Sec- tion de l’égalité des sexes du Secrétariat de l’OSCE, en octobre 2008 (Les documents du sémi- naire sont disponibles sur http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 148 Romi Sigdworth, Gender-Based Violence in Transition, (Centre for the Study of Violence and Reconciliation, 2008), p.16. 149 S. Quast, Justice Reform and Gender, from Gender and Security Sector Reform Toolkit, (ONU-INSTRAW/DCAF/OSCE, 2003), p. 24.

133 Commissions Le Programme relatif à l’égalité des sexes du Centre international pour la justice de transition (ICTJ) a élaboré un manuel opérationnel sur l’établissement pour la vérité et des commissions pour la vérité, manuel qui aborde les questions d’égalité entre l’égalité des les sexes et qui vise à améliorer « la manière dont les procédures judiciaires de sexes : principes, transition peuvent s’engager auprès des femmes rescapées, en quête de justice politiques et et de reconnaissance. » Le guide, Truth Commissions and Gender: Principles, Policies, and Procedures, est destiné à ceux qui sont engagés dans l’établisse- procédures ment et l’administration des commissions pour la vérité. Il fournit des informa- tions détaillées et des recommandations sur la manière d’aborder les questions d’égalité des sexes à chaque stade du travail de la commission pour la vérité, ce qui inclut le recrutement du personnel, la formation sur la rédaction des mandats, le développement des procédures de travail, la planification des audiences, l’exercice des enquêtes et l’écriture des rapports. Cette source d’informations s’inspire des leçons retenues lors des expériences vécues par les commissions pour la vérité dans le monde et elle utilise les analyses critiques des groupes de victimes, des groupes de femmes et d’autres militants. Le guide est disponible sur : http://www.ictj.org/en/news/pubs/index.html.

6.3 Renforcement des capacités des professionnels de la justice pénale et des forces de maintien de la paix L’adoption simple d’une législation solide ou de divisions spécialisées dans la réponse à la violence faite aux femmes, ne suffit pas. Les lois doivent aussi être mises en application correctement et de façon cohérente par des personnes ayant bénéficié d’une formation appropriée. Il a été noté que même si les lois sont bonnes, ceux qui les mettent en application peuvent avoir un impact sur la capacité des femmes à avoir accès à la justice, de par la manière dont ils remplissent leurs fonctions. Le renforcement des capacités de ces profession- nels qui exercent des responsabilités de prévention à l’égard de la VCF est une partie importante de l’obligation qui incombe à l’État de pleinement enquêter, poursuivre et punir la violence faite aux femmes. La pratique a aussi montré que certaines des initiatives les plus prometteuses sont celles dans lesquelles les organisations pour les femmes travaillent étroitement avec la police, les juges ou procureurs, afin d’élaborer et de mener à bien des programmes de formation et des documents de référence sur le travail auprès des victimes de la violence à l’égard des femmes. Les ONG jouent un rôle critique en offrant les perspectives des femmes qui ont subi la violence, en expliquant les dynamiques de la VCF en termes professionnels et en reliant les besoins des victimes aux devoirs des professionnels de la justice pénale. Le renforcement des capacités, qui améliore les fonctions des profession- nels de la justice pénale, comme la police et les juges, fait aussi figure de mesure préventive importante. Lorsque ces professionnels reçoivent les compé- tences leur permettant de reconnaître, précocement, les signes de violence, ils peuvent répondre, à temps, d’une manière appropriée, pour empêcher l’escalade de la violence. Le renforcement des capacités a aussi été utilisé efficacement auprès des forces de maintien de la paix et de sécurité ; générale- ment, ces formations sont organisées autour de l’intégration des composantes liées à l’égalité des sexes dans les opérations de maintien de la paix.

134 6 La poursuite

La Peacekeeping Best Practices Unit de l’ONU et le Département des opérations Guide des de maintien de la paix de l’ONU ont élaboré le guide Source Package for Peace- keeping Operations (2004), guide qui reconnaît la différence de l’impact des sources sur conflits entre les hommes et les femmes ainsi que l’importance de la sensibilisa- l’égalité des tion des forces de maintien de la paix à l’égard des discriminations et inégalités sexes pour les sociales antérieures pour qu’elles ne les renforcent pas. Le guide met en évi- opérations de dence les principales questions liées à l’égalité de sexes, pour chacun des domaines fonctionnels des opérations de maintien de la paix et il fournit des maintien de la outils pratiques pour la planification et la mise en œuvre des questions liées à paix l’égalité des sexes dans les politiques et activités de ces missions. De manière significative, cette source d’informations attire l’attention sur les violences sexistes comme étant un domaine de préoccupation critique pour tous les acteurs du maintien de la paix, à la fois civils et militaires, les missions politi- ques de l’ONU et les ONG partenaires travaillant dans des situations de conflit et après un conflit. Le guide est disponible sur : http://pbpu.unlb.org/pbps/Pages/Public/viewprimarydoc.aspx?docid=449.

6.3.1 Formation Les approches des programmes de formation efficace sont nombreuses. La for- mation peut être menée dans le cadre d’une formation élémentaire, comme dans les écoles de police, dans le cadre d’un développement professionnel, de cours internes pour les intervenants ayant une expérience de ce travail. Dans tous les cas, un facteur critique est que ces cours deviennent partie intégrante d’un système continu de formation, en vue de toucher les professionnels nou- vellement en poste et de redire les messages auprès de ceux qui interviennent déjà dans ce domaine. Le contenu de ces cours peut aussi varier, mais, en général, ils doivent essayer de couvrir une large gamme de thèmes sur la violence faite aux fem- mes et sur les questions juridiques afférentes (par exemple, les décisions de garde d’enfant, le logement, la division des biens, les indemnités et le soutien économique aux victimes). Ils doivent aussi porter sur tous les stéréotypes pré- valant dans des groupes spécifiques de professionnels de la justice pénale, et fournir aux personnes formées une plus grande compréhension de l’expérience des victimes et de leurs besoins. En plus de l’objectif visant à améliorer la réponse du système juridique aux violences faites aux femmes, une formation spécifique peut aussi avoir pour effet de bâtir la confiance entre la communauté et la police150, ou même le système juridique dans son ensemble. C’est spéciale- ment le cas des communautés minoritaires ou des pays où le passé est marqué par la peur et la méfiance envers la police, et le scepticisme envers l’équité du système juridique.

150 Domestic Violence in Europe and Eurasia, (USAID, 2006), p. 6.

135 Programme Type de VCF : La violence domestique sur la prévention Approche et principaux objectifs : Depuis 2000, le département de la Démocra- et la lutte contre tisation du BIDDH/OSCE conduit un programme en Arménie, en Azerbaïdjan, la violence en Géorgie et en Ukraine pour sensibiliser la mise en application des lois autour domestique du problème de la violence domestique, pour renforcer les compétences des organes chargés de la mise en application des lois, pour qu’ils puissent jouer un rôle efficace dans la prévention et la lutte contre la VCF, et pour promouvoir la coopération entre les organes de mise en application des lois et les ONG, en matière de stratégies et de mesures pour combattre ces crimes.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Par un programme spécial de formation, conçu en coopération avec la Police fédérale autrichienne, les orga- nes de mise en application des lois (police, procureurs et juges) du Sud Caucase et de l’Ukraine apprennent à connaître les normes et engagements internatio- naux sur la lutte contre les violences domestiques ainsi que les meilleures prati- ques. Ces formations sont une occasion de discuter des solutions possibles d’amélioration du travail et de l’organisation des structures de mise en applica- tion des lois dans la lutte contre la violence domestique. Le programme facilite aussi l’établissement de mécanismes de coopération parmi les structures de mise en application des lois et entre les organes de mise en application des lois et les ONG locales. Les représentants de la société civile conduisent ou partici- pent aux formations et ils apportent des informations sur les dynamiques de la violence domestique, sur la manière de travailler avec les victimes, sur la collecte de données et sur l’éventualité d’efforts conjoints dans la lutte contre ce problème.

Lieu géographique : L’Arménie, l’Azerbaïdjan, la Géorgie et l’Ukraine

Documents, produits, résultats : Le programme a abouti à l’institutionnalisa- tion des cours de formation pour la police sur la prévention et la lutte contre les violences domestiques au niveau national, en coopération avec les ONG locales (Azerbaïdjan, Géorgie et Ukraine). D’autres résultats incluent le développement d’un projet de législation et/ou d’amendements du cadre législatif relatif à la violence domestique (Arménie, Azerbaïdjan, Géorgie et Ukraine) et ils contri- buent à la création de foyers (Géorgie).

Informations sur le financement : Financé par l’OSCE/BIDDH et mis en œuvre avec des partenaires nationaux.

Organisation engagée : Bureau des Institutions démocratiques et des droits de l’homme de l’OSCE (BIDDH) Aleje Ujazdowskie 19 00-557 Varsovie Pologne Tél : +48 22 520 06 00 ; Fax : +48 22 520 06 05 Les courriels peuvent être adressés par : http://www.osce.org/odihr/contacts. html

Pour de plus amples informations : http://www.osce.org/item/27443.html

136 6 La poursuite

Type de VCF : Toutes les formes de VCF Le VIP Guide Approche et principaux objectifs : En 2001, la Child and Woman Abuse Studies sur la violence à Unit de la London Metropolitan University a créé un outil d’autoformation pour l’égard des la police, connu sous le nom de VIP Guide. Ce guide porte sur les trois aspects femmes et des du travail de la police pouvant transformer la manière dont le système de enfants – Vision, mise en application des lois peut lutter contre la VCF : Vision, Innovation et Professionnalisme. Ce guide est à la fois un outil de sensibilisation destiné aux Innovation et policiers et une source d’informations pour les formateurs de la police. Professionna- lisme dans la Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le VIP Guide est conçu pour Police être utilisé par la police dans le cadre d’une autoformation, et il apporte à la police les informations dont elle a besoin lorsqu’elle rencontre les différentes formes de VCF (violences domestiques, harcèlement avec menaces, viol, traite, crimes d’honneur et harcèlement sexuel). Le Guide comprend des informations approfondies, des études de cas et des bonnes pratiques sur les réponses don- nées aux différentes formes de VCF, ainsi que des activités et jeux de questions pour une réflexion avancée. Sont également inclus des exemples positifs sur le travail inter-agences et des outils pour l’évaluation des risques et l’organisation de la sécurité à utiliser avec les victimes.

Lieu géographique : Europe

Documents, produits, résultats : Des versions du Guide VIP existent en anglais, en albanais, en roumain, en russe et en turc. La version anglaise peut être commandée auprès de la Child and Woman Abuse Studies Unit et les autres versions peuvent être téléchargées sur le site web du Programme sur la Police et les Droits de l’homme du Conseil de l’Europe.

Informations sur le financement : Financé par le Conseil de l’Europe

Organisation engagée : Child and Woman Abuse Studies Unit London Metropolitan University Ladbroke House, 62-66 Highbury Grove London N5 2AD Royaume-Uni Tél : +44 (0)20 7133 5014 ; Fax : +44 (0)20 7133 5026 Courriel : cwasu@londonmet.ac.uk

Pour de plus amples informations : Child and Woman Abuse Studies Unit: www.cwasu.org VIP Guide from the Council of Europe Police and Human Rights Program: http://www.coe.int/t/e/human_rights/police/2._publications/2.2_VIP_Guide/ index.asp#TopOfPage

137 Cours de Les Gender & Peacekeeping Training Course, élaborés par le Ministère canadien des Affaires étrangères et du Commerce international (MAECI) et le formation Égalité Ministère britannique du Développement international (DFID) en 2002, sont une des sexes & source d’informations en ligne concernant une formation en trois jours, sur la Maintien de la manière d’incorporer les préoccupations liées à l’égalité des sexes dans les paix Opérations de paix et de soutien. Le site web offre huit modules de formation différents pour les instructeurs et les participants. Chaque module comprend des objectifs, des indications, des documents et des notes d’exercices. Le cours fournit, dans sa totalité, des informations approfondies sur l’importance de l’intégration des questions d’égalité des sexes ainsi que des outils pour prendre en considération l’égalité des sexes dans le droit humanitaire, durant les opérations de soutien à la paix et dans la période après un conflit. L’impact et le rôle de la violence sexiste sont inclus dans les modules. Le programme de formation peut être consulté sur : http://www.genderandpeacekeeping.org/.

6.3.2 Manuels, guides, livrets, protocoles Les directives écrites à l’attention des professionnels de la justice pénale sont un moyen très efficace d’apporter un soutien et des recommandations pouvant être utilisés dans un cas concret de VCF. Ces documents peuvent inclure des sources personnelles de consultation ainsi que des manuels élaborés et utilisés lors de cours de formation. Une caractéristique commune à ces documents efficaces est qu’ils simplifient les procédures traitant les cas de VCF, qu’ils sont présentés d’une manière directe et utile et qu’ils fournissent des références et réponses concrètes. Si les articles universitaires et les analyses juridiques peuvent être très utiles pour mieux comprendre la VCF en général, l’idée qui sous-tend ces documents décrits ici est qu’ils constituent des outils pour aider à simplifier les opérations quotidiennes des professionnels qui traitent des cas de violences contre les femmes.

Projet pour Type de VCF : La violence domestique l’accès des Approche et principaux objectifs : Suite aux pressions exercées par des femmes à la ressortissants et des organisations internationales, l’Albanie a adopté une loi justice sur la prévention et la réduction de la violence domestique en 2007. Les tribunaux jouent un rôle essentiel en matière de VD puisque la loi leur accorde le pouvoir de délivrer les ordonnances de protection. En 2007, la Présence de l’OSCE en Albanie a lancé le Projet pour l’accès des femmes à la justice (WAJP) dans l’objectif d’améliorer l’efficacité du système judiciaire. Le projet visait à sensibiliser les professionnels du droit et de la justice, la société civile et le grand public autour de la loi pour renforcer la justice rendue aux victimes de la VD, pour leur assurer la protection et pour garantir la poursuite des auteurs.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Les principales activités du projet ont ciblé les responsables gouvernementaux, les agents chargés de la mise en application des lois et les autorités judiciaires. Plusieurs centaines de juges, procureurs, policiers, huissiers et avocats ont été formés sur les recours judiciaires envisagés par la loi. L’OSCE a publié un manuel sur l’usage de la loi relative à la VD et elle l’a largement distribué parmi les professionnels de la justice, les travailleurs médicaux et les ONG. De plus, un expert travaillant en étroite coopération avec les professionnels de la justice albanaise a créé un

138 6 La poursuite

manuel de directives pour les juges et le personnel judiciaire, un livre de réfé- rence. Ce dernier fournit des informations sur les caractéristiques de la violence domestique, ainsi que des directives techniques sur la procédure relative à la délivrance des ordonnances préventives, aux questions probatoires et au rôle du tribunal dans la prévention de la violence domestique. Le livre de référence inclut des annexes présentant des exemples de demandes d’ordonnance de protection et d’autres documents de procédure. Des formulaires de demande d’ordonnance de protection pré-imprimés (exemples de requête et de décision) ont été largement distribués aux professionnels juridiques, aux prestataires de services et au grand public et ils ont été depuis lors utilisés abondamment par d’autres organisations présentes en Albanie et à l’étranger. De plus, un grand nombre de brochures et affiches ont été utilisées pour sensibiliser le grand public autour du problème de la VD.

Lieu géographique : L’Albanie

Documents, produits, résultats : Si aucune évaluation formelle n’a été entreprise, les connaissances sur la VD et, plus précisément, sur les modalités d’accès aux recours juridiques ont augmenté d’une manière générale. Les ONG qui ont reçu une formation sur le droit assurent maintenant une assistance juridique à faible coût. Des informations anecdotiques laissent aussi penser que les juges du tribunal régional de Tirana utilisent régulièrement le livre de référence pour mieux comprendre, mieux interpréter et mieux appliquer la loi relative à la VD. Les juges ont aussi intégré un « plan de travail » pour les audiences sur les ordonnances de protection, tel qu’il est inclus en annexe dans le livre de référence, dans leur travail quotidien. L’École de la Magistrature, qui assure la formation des futurs juges et des juges en exercice, a intégré le livre de référence dans ses cours sur le droit de la famille.

L’Albanian Judicial Benchbook on Protection Orders et le Seeking Protection from Domestic Violence – A handbook, des exemplaires de requêtes pour une ordonnance préventive, des décisions judiciaires et plusieurs autres documents d’information sont disponibles en anglais et en albanais sur le site web de l’OSCE :

http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true&limit=10&grp=404

Informations sur le financement : Le financement est assuré par la Présence de l’OSCE en Albanie (OSCE PiA) et la Women’s Legal Rights Initiative de l’USAID.

Organisation engagée : OSCE Presence in Albania Sheraton Tirana Hotel & Towers, 1st Floor, Sheshi « Italia » Tirana Albanie Tél : +355 4 223 59 93 Fax : +355 4 223 59 94

Pour de plus amples informations : http://www.osce.org/albania/documents. html?lsi=true &limit=10&grp=404

139 La Greenbook Type de VCF : La violence domestique et la violence à l’égard des enfants Initiative Approche et principaux objectifs : En 1999, le National Council of Juvenile and Family Court Judges (INCJFCJ), aux États-Unis, a créé un manuel, Effective Interventions in Domestic Violence and Child Maltreatment Cases : Guidelines for Policy and Pratique, pour améliorer l’interaction entre les tribunaux chargés des affaires familiales et les prestataires de services spécialisés dans les violences domestiques et les violences à l’égard des enfants ainsi que l’efficacité du travail commun qu’ils mènent au service des familles subissant la violence. L’INCJFCJ faisait écho à un problème spécifique aux États-Unis. Bien que dans la moitié des cas, environ, de maltraitance à l’égard des enfants, la mère est aussi victime de violence domestique, le recoupement entre ces deux formes de violence est souvent ignoré par les prestataires de services juridiques et sociaux. Les mères non-maltraitantes sont souvent considérées comme responsables de la violence à l’égard de leurs enfants, et non les auteurs. Le manuel est destiné à renforcer les compétences des tribunaux, des services de protection de l’enfance et des prestataires de services relatifs à la violence domestique pour remédier à la coexistence de la violence à l’égard des femmes et de la violence à l’égard des enfants.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Le Département de la violence familiale du National Council of Juvenile and Family Court Judges a réuni un certain nombre de juges des tribunaux familiaux et d’experts sur la violence à l’égard des enfants et la violence domestique pour élaborer ce guide, couramment appelé le « Greenbook » en raison de la couleur verte de sa couverture. Ce guide apporte « un ensemble complet de réponses destinées à éliminer ou réduire les risques considérables que les femmes battues, les travailleurs en service social individualisé et les juges prennent au nom des enfants. » Par une initiative fédérale, le Greenbook a été lancé parallèlement au lancement d’un programme mené dans six communautés locales pour élaborer « des collaborations de prévention contre la violence domestique et la maltraitance des enfants. » Les communautés ont reçu des financements pour sept ans pour mettre en application les directives du Greenbook. Si ces directives décrivent un certain nombre d’institutions et d’agences travaillant en collaboration pour accroître la sécurité des femmes et des enfants, les communautés sont nombreuses à avoir ajouté un large groupe d’intervenants, par exemple, les agents chargés de la mise en application des lois, les agents de probation et de libération conditionnelle, les procureurs, les travailleurs médicaux, les avocats pour enfants, les travailleurs de la santé mentale, les rescapés de la violence domestique et d’autres groupes communautaires. L’initiative fédérale, qui était plus large, a aussi inclus les professionnels du soutien technique et de l’évaluation.

Lieu géographique : U.S.A.

Documents, produits, résultats : Les recommandations inscrites dans le Greenbook pour les juges, les agences spécialisées dans la violence domestique et dans la protection de l’enfance sont disponibles sur le site web du projet, avec des informations sur l’évaluation et des liens vers des sites témoins.

Informations sur le financement : L’initiative a été soutenue par des partenaires fédéraux et privés.

Organisation engagée : National Council of Juvenile and Family Court Judges Family Violence Department P.O. Box 8970 Reno, NV 89507

140 6 La poursuite

U.S.A. Des informations sur le Greenbook et sur la procédure pour en obtenir un exemplaire sont disponibles, aux États-Unis, par le numéro d’appel gratuit : 800-52-PEACE.

Pour de plus amples informations : http://www.thegreenbook.info/

6.4 Aide juridique L’aide juridique peut s’avérer critique pour la capacité d’une femme rescapée à avoir accès à la justice et à des indemnités en cas de VCF. Le manque de connaissances juridiques peut être, pour une femme, un obstacle dans son accès à la justice. Les programmes visant à développer les connaissances juridiques des femmes sont envisagés comme une composante de leur promotion et de leur sensibilisation dans la partie sur la Prévention, ci-dessus. La connaissance du droit peut, à elle seule, ne pas suffire et contribuer à accroître le stress, l’intimidation et l’incertitude déjà grands des femmes lorsqu’elles font face à leurs agresseurs dans une salle d’audience. Cette situation est particulièrement fréquente lorsque les femmes déposent une demande d’ordonnance de protection contre un époux ou un partenaire. Les organisations pour les femmes, comme Women’s Aid of Ireland qui mène un programme d’accompagnement judiciaire depuis 1994, se sont rendu compte qu’un avocat non-plaidant peut travailler étroitement avec une victime pour la préparer au déroulement d’un procès, lui fournir un soutien moral, l’aider à identifier les mesures lui assurant sa protection et clarifier la procédure judiciaire et la décision du tribunal151. L’inégalité du statut économique des femmes est une question connexe qui implique souvent que les femmes n’ont pas les moyens d’avoir accès à un avocat-conseil pour les représenter au tribunal. Dans un certain nombre de pays, les femmes peuvent prétendre à une aide juridique, financée par le gouvernement ou assurée par des avocats privés, dans le cadre de leur aide bénévole. Le gouvernement britannique reconnaît la nature critique de l’aide juridique dans le cadre des efforts menés pour améliorer l’accès des victimes à la justice. Parmi les divers plans d’amélioration du système pénal et des services aux rescapés, le gouvernement a récemment annoncé que les obstacles empêchant les femmes de recevoir une aide juridiques seront levés dans les cas de violence domestique152. Les mesures alternatives permettant d’assurer une aide juridique compé- tente auprès des femmes incluent les centres d’aide juridique ou le recours à un étudiant futur avocat non-plaidant. Dans chacun des cas, les facultés de droit peuvent jouer un rôle critique dans l’élimination de la VCF, à la fois au moyen de la formation des futurs avocats qui ont les connaissances pour traiter ces questions, et au moyen du travail extra-universitaire qui peut inclure une aide juridique à faible coût.

151 Voir Women’s Aid Online, http://www.womensaid.ie/index.htm 152 UK – Domestic Violence Accounts for 16% of Reported Violent Incidents – Government Report, The Guardian, 31 octobre 2008, disponible sur http://www.guardian.co.uk/politics/2008/ oct/31/domestic-violence

141 L’inscription de La Commission sur la violence domestique de l’American Bar Association (ABA) reconnaît que la VCF exerce un impact profond sur la profession juridique, et la violence elle élabore des sources d’information pour améliorer la réponse du système domestique dans juridique dans son ensemble. L’une des publications, Teach Your Students Well: les programmes Incorporating Domestic Violence Into Law School Curricula (2003), met en des facultés de évidence plusieurs domaines de l’enseignement universitaire du droit, domai- nes dans lesquels les questions de violence domestique peuvent être abordées droit dans les cours communs, des séminaires spécialisés, des programmes cliniques et lors de stages auprès d’organisations locales. Le rapport décrit les informa- tions fondamentales que tout étudiant en droit doit apprendre au sujet des violences domestiques ainsi que les modalités d’intégration de ce sujet dans ses devoirs personnels, ce qui constitue un défi en soi. Des exemples d’outils et de plans de cours, par matière, sont aussi inclus. Si le rapport présente des exemples émanant des facultés de droit américaines, la plupart des études de cas sont générales et elles peuvent ainsi être adaptées ou reproduites dans d’autres contextes éducatifs. Le rapport est disponible sur : http://www.abanet.org/domviol/pubs.html

Le projet Type de VCF : Principalement la traite des êtres humains mais aussi la violence domestique « National Lead- ership and Approche et principaux objectifs : Plusieurs divisions de l’American Bar Training for Civil Association (ABA)153 se sont unies pour améliorer la capacité des procureurs à Legal Assistance assurer une aide juridique civile auprès des adultes et des enfants victimes de la traite. Le projet National Leadership and Training for Civil Legal Assistance to Victims of to Victims of Human Trafficking Project a plusieurs objectifs – encourager une Human Traffick- participation plus grande des procureurs dans la représentation des victimes de ing Project » la traite sur une base bénévole, soutenir le développement d’une aide juridique globale dans les affaires civiles en apportant une formation, des exemples de documents juridiques, des manuels et d’autres formes de guides pour les procureurs et avocats en exercice, élaborer un centre d’informations basées sur le web et fournir un kit d’outils et des normes pour l’élaboration de projets bénévoles relatifs à la traite des êtres humains.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : Durant le projet, ABA a créé un partenariat public-privé avec l’entreprise basée aux U.S.A. LexisNexis (fournisseur en données et informations juridiques). Dans le cadre de leur engagement en faveur de la responsabilité des entreprises, LexisNexis avait déjà mené un travail considérable dans le domaine de la souveraineté du droit et, de la même manière, le groupe avait apporté ses compétences et des sour- ces d’information au projet. Dans le cadre de ce projet, ABA, en étroite collabo- ration avec LexisNexis, a organisé une formation nationale pour les procureurs sur les recours civils relatifs aux cas de traite des êtres humains. ABA a aussi publié plusieurs manuels pour les procureurs et les avocats afin de répondre aux besoins juridiques spécifiques des personnes victimes de la traite, à la fois adultes et enfants. Lors de l’élaboration des documents de la formation et des documents éducatifs, les organisateurs du projet ont consulté des ONG et des avocats travaillant sur la traite des êtres humains et ils ont sollicité leurs recommandations pour des points clés de recherche.

153 La Commission sur la violence domestique, la Commission sur l’immigration, l’Initiative sur la souveraineté du droit, le Centre des bénévoles, la Commission sur la jeunesse à risque, la Section des droits et responsabilités individuels et le Centre des droits de l’homme

142 6 La poursuite

Lieu géographique : Les U.S.A. mais il existe un intérêt pour étendre les leçons retenues aux autres pays.

Documents, produits, résultats : Les documents de formation, y compris les exemples de documents juridiques, des astuces pratique et des manuels peuvent être téléchargés sur le site du projet. Un film sur la formation sera prochainement ajouté au site web pour être utilisé par les procureurs dans le cadre du crédit de leur formation juridique continue (CLE) et par des avocats. De plus, deux manuels sur la réponse aux besoins juridiques des victimes de la traite des êtres humains pour les procureurs et avocats spécialisés dans les violences domestiques et l’enfance, ainsi qu’une note d’information sur l’utilisation des témoins experts peuvent être téléchargés sur le site.

Informations sur le financement : Le projet a été financé par une subvention de démarrage de 100.000 USD pour une année, allouée par ABA. Le projet a aussi donné lieu à un apport en connaissances, assistance technique et ressources financières de la part de LexisNexis, au moyen d’un partenariat public-privé. La collaboration entre ce groupe privé et ABA a considérablement renforcé le projet dans son ensemble.

Organisation engagée : American Bar Association Commission on Domestic Violence and Section on Individual Rights and Responsibilities 740 15th Street N.W., 9th Floor Washington, D.C. 20005 U.S.A. Tél : +1 202 662-1000 (standard d’ABA) Courriel : HTCivilInfo@staff.abanet.org

Pour de plus amples informations : http://www.abanet.org/domviol/tip/

Type de VCF : La VCF sous toutes ses formes, à savoir la violence physique Aide juridique et sexuelle, la violence domestique, l’exploitation sexuelle, la prostitution des enfants, la prostitution forcée, les menaces, les actions en recherche de sur la violence paternité et les gardes d’enfants/enlèvements d’enfants. sexiste dans des situations de Approche et principaux objectifs : Dans son travail auprès des populations conflit réfugiées en Guinée, l’American Refugee Committee (ARC) a remarqué que la prévention de la VCF dans une situation de conflits requiert un système coordonné de soutien autour de la sécurité, de la santé, des besoins psycho- sociaux et juridiques. Ce programme global inter-agences sur la prévention de la VBG une fois établi, les rescapés ont commencé à bénéficier de services les aidant à guérir physiquement et psychologiquement. Après un temps, ces rescapés ont commencé à exprimer un besoin de justice mais le système juridique de la Guinée n’était pas ouvert aux réfugiés. Pour y remédier, l’ARC a mis en œuvre des Centres d’aide juridique sur la VBG pour aider et soutenir les rescapés.

Activités entreprises/fonctionnement du projet : L’ARC a établi deux Centres d’aide juridique en Guinée, ils travaillent avec des réfugiés provenant du Libéria et de la Sierra Leone. Ces centres fournissent trois services de base : un enseignement sur les droits juridiques des femmes et des enfants ; des conseils juridiques confidentiels aux femmes et aux enfants et, enfin, une représentation juridique. L’ARC remarque qu’il n’a pas commencé ses projets d’aide juridique tant qu’un minimum de services sur la prévention et la protection n’étaient pas

143 établis et que la confiance de la communauté n’était pas acquise. Les rescapés continuent à avoir accès à ces services tout en étant engagés dans une action en justice. L’aide juridique devait être proposée dans le cadre d’un système de réponse global à la VCF. Les deux centres traitent entre 400 et 600 affaires par an.

Lieu géographique : Les premiers centres de ce type ont été ouverts au Libéria, en Sierra Leone et en Guinée. Un kit d’outils décrivant la procédure d’établisse- ment de services juridiques sur la VBG a été utilisé par l’ARC au Pakistan, au Rwanda et en Thaïlande.

Documents, produits, résultats : Un kit d’outils, Gender-Based Violence Legal Aid: A Participatory Toolkit, apporte des éléments pour aider le personnel de terrain à concevoir des services généraux et une aide juridique aux victimes de violences sexistes. Ce kit souligne que ces programmes doivent être mis en œuvre progressivement et dans le respect de l’environnement culturel, en étroite collaboration avec la communauté ciblée. Le kit, et d’autres documents, peuvent être téléchargés sur le site web.

Informations sur le financement : Le financement est assuré par le Bureau of Population, Refugees and Migration du Département d’État américain.

Organisation engagée : American Refugee Committee (ARC) 430 Oak Grove Street, Suite 204 Minneapolis, MN 55403 U.S.A. Tél : +1 612 872-7060 Fax : +1 612 607-6499 www.archq.org

Pour de plus amples informations : http://www.arcrelief.org/site/PageServer?pagename=programs_GBV_books- page

6.5 Mécanismes juridiques internationaux Les militants ont eu recours, avec succès, au droit international pour défendre des changements dans les systèmes juridiques des pays. Des groupes de la société civile ont effectivement utilisé des instruments juridiques internationaux pour « [faire] pression sur les gouvernements pour qu’ils adoptent des mesures en faveur de la prévention, de l’élimination et de la punition de la violence à l’égard des femmes. »154 Il faut remarquer que le droit international n’est pas un outil utile dans la poursuite individuelle ou pour obtenir justice en faveur d’une victime individuelle de la violence, mais il peut en revanche être très efficace pour apporter des changements au niveau des systèmes. Il existe un certain nombre de mécanismes spécifiques, au niveau interré- gional et international, chacun ayant ses propres modalités de réparation et procédures, ce qui doit faire l’objet d’une évaluation minutieuse. Le site web Stop VAW (http://www.stopvaw.org) inclut des pages sur les Outils de défense et le Droit international, avec des informations sur l’élaboration de stratégies de défense et des comparaisons sur les différents mécanismes de protection

154 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 19.

144 6 La poursuite

des droits des femmes au niveau international. Le Center for Reproductive Rights a aussi publié un guide de pressions utilisant les organes de suivi des traités de l’ONU spécialisés dans les droits reproducteurs et sexuels mais il porte aussi sur la VCF155. Sont décrits, ci-après, plusieurs cas importants de VCF ayant été portés devant des organes internationaux pour montrer comment un argument peut être bâti grâce au droit international. Ces cas illustrent la manière dont les avocats invoquent le droit international lorsque l’État a fait défaut.

En 1992, en Inde, après le viol brutal d’une travailleuse sociale par ses Le droit interna- collègues, viol qui n’a jamais fait l’objet d’une enquête ni de poursuite judiciaire par le tribunal du lieu, un groupe d’ONG pour femmes a adressé une pétition à tional appliqué la Cour suprême pour qu’elle prépare un projet de loi sur le harcèlement sexuel. par les tribunaux Elles ont argumenté que le Parlement indien avait négligé d’adopter une loi nationaux : à ce sujet. La pétition a cité la Constitution indienne ainsi que la Convention sur harcèlement l’élimination de toutes les formes de discrimination à l’égard des femmes (CEDAW) et la Recommandation 19 de la CEDAW sur la violence contre les sexuel en Inde femmes. La Cour a examiné la question de savoir si l’absence de réponse de l’État indien sur cette question était, en fait, un manquement de sa part à l’égard de la protection des femmes contre le harcèlement sexuel et la discrimi- nation, un droit qui est garanti par la Constitution et la CEDAW. La Cour a déclaré que l’égalité des sexes requérait une protection contre le harcèlement sexuel et elle a établi un ensemble de directives qui ont été appliquées jusqu’à ce que le gouvernement adopte un texte de loi156.

En janvier 2008, la Cour européenne des droits de l’homme (CEDH) a décidé Les Cours inter- d’intenter un procès contre la Fédération de Russie concernant l’agression, la torture et le viol par la police d’une femme qui était interrogée en tant que nationales : les témoin d’un crime. Un tribunal russe a été saisi de cette affaire pénale qui a défaillances de cependant été retardée par un certain nombre de questions procédurales liées à l’État à combattre l’enquête. Après plusieurs années, l’affaire n’avait pas été jugée par le tribunal la VCF du lieu. La CEDH a jugé qu’il y avait une violation de la Convention pour la protection des droits de l’homme et des libertés fondamentales, Convention dont la Russie est un État-membre, à savoir que l’État avait enfreint les droits de la victime en ne lui assurant pas une enquête efficace et de par les actions de la police, des agents de l’État, dans le viol et les actes de torture. La Cour a ordonné à l’État de payer à la victime 70.000 € de dommages et intérêts157.

L’incapacité des États-Unis à agir dans une affaire de violence domestique fait l’objet d’une pétition qui est actuellement devant la Commission interaméri- caine des droits de l’homme (CIDH). En 1999, les trois filles de l’auteur de la pétition furent tuées par son mari dont elle est séparée, après que la police du Colorado ait négligé de décréter une ordonnance d’interdiction de communiquer à son ancien époux. Après que ce dernier eut enlevé ses enfants, son épouse a appelé, de façon répétée, la police locale pour exprimer ses craintes quant à

155 Bringing Rights to Bear: An Advocate’s Guide to the Work of UN Treaty Monitoring Bodies on Reproductive and Sexual Rights, (Center for Reproductive Rights, 2002), disponible sur : http://www.reproductiverights.org/pub_bo_tmb.html. 156 Ibid., p. 22 et Bringing Equality Home: Implementing the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination Against Women, (UNIFEF, 1998), p. 19. 157 Case of Maslova and Nalbandov v. Russia, (Application No. 839/02), Jugement, Cour euro- péenne des droits de l’homme, 24 janvier 2008.

145 l’éventualité que son époux fasse du mal à leurs filles. Après plusieurs heures, son ancien époux fut tué lors de son attaque contre un commissariat de police. L’assassinat de ses trois enfants par leur père fut ensuite découvert. L’auteur de la pétition a introduit une action en justice contre la police locale mais la Cour suprême américaine a jugé qu’elle n’avait pas le droit constitutionnel d’exiger de la police qu’elle délivre une ordonnance d’interdiction de communiquer. Lorsque la CIDH a jugé l’affaire recevable, cette dernière est devenue la première plainte individuelle à être portée contre les États-Unis par une victime de la violence domestique, par violation de la loi internationale sur les droits de l’homme158.

Les mécanismes En 2005, le Comité sur l’élimination de la discrimination à l’égard des femmes a émis des conclusions au titre de la première affaire portée aux termes du prévus par les Protocole facultatif de la CEDAW. L’affaire, qui a commencé en Hongrie, porte traités : exemple sur l’auteur d’une pétition, victime de la violence domestique, qui a déclaré de violence que ses droits au titre de la CEDAW avaient été enfreints par l’État du fait qu’il domestique en avait négligé ses obligations de protection contre son mari violent. Elle a mis en évidence la situation prévalant en Hongrie, où il n’existe aucun mécanisme Hongrie d’ordonnances de protection et où les procédures pénales sont trop longues pour aboutir à la punition de l’auteur. Le Comité a jugé que les droits de l’auteur de la pétition avaient été enfreints puisque l’État n’avait pas respecté son devoir de protection efficace contre les risques sérieux pesant sur sa santé physique et mentale. Le Comité a émis un certain nombre de recommandations à l’État hongrois, y compris des mesures immédiates pour garantir la sécurité de l’auteur de la pétition et de ses enfants, pour assurer que la victime a accès à un logement sûr, pour garantir que toutes les victimes de violences domestiques reçoivent une protection maximale de la part de la loi, pour élaborer une stratégie relative aux violences domestiques, pour fournir une formation aux professionnels de la justice pénale, pour élaborer des program- mes d’aide aux victimes et pour réinsérer les délinquants. La décision du Comité est particulièrement importante puisqu’elle établit que la violence domestique est une forme de discrimination et que les États sont obligés de remplir tous les devoirs positifs prévus par la CEDAW dans le contexte de la VCF159.

158 Inter-American Commission on Human Rights Holds U.S. Responsible for Protecting Domestic Violence Victims, Press Release, 9 octobre 2007, American Civil Liberties Union (ACLU). 159 Views of the Committee on the Elimination of Discrimination against Women, Communica- tion No.: 2/2003, Ms. A. T. v. Hungary, 26 janvier 2005.

146 6 La poursuite

147 7 Conclusion L’élimination de la violence faite aux femmes est un processus qui requiert une volonté politique, des ressources adéquates et l’effort concerté et durable des multiples acteurs qui agissent dans les différents secteurs que sont la réforme juridique, la réforme du secteur de la sécurité, la protection des droits de l’homme et des droits de la victime à la défense, la démocratisation et la santé publique. Comme le montre ce recueil, les initiatives visant à prévenir les violences contre les femmes, à protéger les rescapées et à poursuivre les auteurs de la violence, peuvent prendre des formes très différentes et tout aussi efficaces. Les caractéristiques communes qui sous-tendent les bonnes pratiques incluent l’élaboration de solutions créatives à un problème qui est universel, l’utilisation d’activités durables et l’attention aux interventions qui ont prouvé un réel impact. Ce recueil met en lumière un grand nombre de projets, certains étant relativement limités et d’autres ayant une portée plus large, qui ont été réalisés par des organes gouvernementaux, des organisations non-gouvernementales, des agences intergouvernementales, comme l’OSCE, des entreprises privées, et, comme c’est le cas pour la majorité des projets efficaces, des partenariats entre tous ces intervenants. Les bonnes pratiques dans la région de l’OSCE sont au centre de ce recueil mais, dans le même temps, d’autres régions peuvent bénéficier considérable- ment du travail précieux mené dans la lutte contre la violence faite aux femmes qui est présenté dans cette publication. L’OSCE demeure profondément engagée dans la lutte contre les violences faites aux femmes. Les structures de l’OSCE et ses États participants se sont tous deux engagés à intensifier leurs efforts dans ce domaine. Puissent les informations présentes dans ce recueil s’avérer utiles dans ces efforts, inspirer ceux qui conçoivent des stratégies et programmes anti-VCF, et apporter des réponses, des encouragements et des conseils à ceux qui consolident ou élaborent de nouvelles approches efficaces.

149 Annexe : Index des sources et pratiques Introduction 15

— Exemples de recueils de bonnes pratiques sur la lutte contre la 20 VCF (Source)

Comprendre la VCF : Recherche et évaluation 33

— Ressources existant sur les statistiques relatives à la violence sexiste 33 (Source)

Collecte de données — Base de données sur la violence à l’égard des femmes (Source) 34

Analyses des expériences — La voix des victimes (Pratique) 37 et besoins des victimes — Recommandation d’éthique et de sécurité pour les recherches sur la VCF (Source) 38

Suivi du système — Pistage judiciaire : Une étude sur l’érosion des cas de viol par le juridique système judiciaire pénal (Pratique) 38 — WATCH (Pratique) 41

Analyse budgétaire — Budgétisation sensibilisée à l’égalité des sexes (Source) 43

Prévention 47

Campagnes de — Outils de sensibilisation et de communication (Source) 47 sensibilisation

Campagnes mondiales — Les Campagnes de l’ONU contre la violence à l’égard des femmes (Source) 48 — La Campagne des 16 Jours contre la violence sexiste (Pratique) 49 — Campagne « Halte aux violences contre les femmes » / Amnesty International (Pratique) 50

Campagnes régionales — Campagne « Stop à la violence domestique faite aux femmes » / Conseil de l’Europe (Source) 51

Campagnes nationales — Les campagnes de sensibilisation de la France (Pratique) 52 — Campagne Zero Tolerance (Pratique) 53 — Les droits de la femme sont des droits humains (Pratique) 54 — Naked Facts (Pratique) 55

Campagnes locales et — Women in Black (Pratique) 56 localisées — Le Clothesline Project (Pratique) 57 — Compagnies aériennes luttant contre le tourisme sexuel affectant des enfants (Pratique) 58 — Corporate Alliance pour l’élimination de la violence du partenaire 59 (Pratique)

151 Actions en faveur des — Comment dire « non » à son patron (Pratique) 61 femmes/Initiation aux — Projet « CUT IT OUT » (Pratique) 62 questions juridiques/ Promotion des femmes

Travailler avec les — Égalité des sexes ?! (Pratique) 63 décideurs politiques — Lutter contre la violence faite aux femmes dans la famille en renforçant les mécanismes publics et le cadre législatif au niveau national (Pratique) 64 — Lien des Femmes Maires (Pratique) 66

Former les professionnels — Des outils pour la présentation de la violence domestique par les des médias médias (Pratique) 67 — Kit médias: La Résolution 1325 du Conseil de sécurité de l’ONU dans les faits (Pratique) 68

Travailler avec les — L’Alliance MenEngage et Promundo (Source) 69 hommes et les garçons — La Campagne du ruban blanc (Pratique) 70 — Les campagnes Coaching Boys Into Men et Founding Fathers (Pratique) 71 — Le Men for Justice Program et le Regional Network of Men Against Gender-Based Violence (Pratique) 72 — Compter jusqu’à trois : vous, elle, votre famille. Donnez le meilleur de vous-même. Campagne Stop à la violence (Pratique) 73 — Les Héros de l’honneur (Pratique) 74 — Campagne d’action Stop à la violence contre les femmes ! (Pratique) 75 — Campagne de l’Euro 2008 contre la traite des femmes (Pratique) 75

Travailler avec la — Gender Matters: Un manuel sur la violence sexiste qui affecte les jeunesse jeunes (Source) 77 — Le droit de vivre sans violence et Vous avez droit à 100% de non- violence (Pratique) 78 — Les cas de viol dans les rencontres amoureuses parmi les jeunes femmes et L’élaboration de bonnes pratiques dans le soutien et la prévention (Pratique) 79 — Campagne « Listen Louder » (Pratique) 80 — Projet « Non à la traite des personnes » (Pratique) 81

Mobilisation — Réponses communautaires à la violence domestique et à la traite des communautaire femmes (Pratique) 83 — Vers des villes sûres : La violence à l’égard des femmes et les politiques publiques (Pratique) 84

Protection et Assistance 87

Assistance directe et — Voie d’évasion : De la rue à l’autonomie (Pratique) 89 prestation de services

Services généraux et — Les femmes rurales du Kirghizistan contre la violence (Pratique) 91 services spécialisés — Les vérités sur la maison (Pratique) 92 — Des centres de soins globaux pour les rescapés du viol (Pratique) 93

Programmation sur — Plan de réinsertion pour les victimes de la traite des êtres humains : la sécurité et aide à la Bonne pratique et recommandations (Source) 94 réinsertion

152 Annexe : Index des sources et pratiques

Renforcement des — Le projet ProTrain (Pratique) 95 capacités pour les — Des sages-femmes assistent les victimes (Pratique) 96 prestataires de services Centres de crise, foyers — More Than a Roof Over Your Head et Away From Violence (Source) 98 et centres — Conférence mondiale sur les foyers pour femmes (Source) 98 « multiservice » — Medica Zenica en Bosnie et en Herzégovie (Pratique) 99 — Centre Umid en Ouzbékistan (Pratique) 100 — Centres d’orientation sur la violence sexuelle au R.U. (Pratique) 101 — Centres pour la justice familiale aux U.S.A. (Pratique) 101

Réponse communautaire — Kit d’outils pour éliminer la violence à l’égard des femmes (Source) 103 coordonnée/Mécanismes — Mécanismes nationaux d’orientation : unir les efforts menés pour d’orientation protéger les droits des personnes victimes de la traite (Source) 103 — Interventions autour de la violence sexiste dans les situations humanitaires (Source) 104 — « Ras le bol » (Pratique) 104 — Procédures opérationnelles conformes (Pratique) 106

Autonomisation — L’ « Anti-Trafficking Initiative » et « New Perspectives for Women » économique en Moldavie (Pratique) 107 — IMAGE – Intervention with Microfinance for AIDS and Gender Equity (Pratique) 108

Programmes pour les — Shedding Abuse: Un cours pour les hommes qui ont recours à la auteurs de violences violence domestique (Source) 111 — Respect : Une association nationale offrant des programmes pour les auteurs de violence domestique – Programmes et services de soutien afférents (Pratique) 112

La poursuite 115

— L’amélioration de la justice pénale et la réforme du domaine de la sécurité (Source) 115

Lois et politiques — Réunion d’un groupe d’experts sur les bonnes pratiques dans la législation sur la VCF (Source) 117

Renforcement de la loi et — Lois modèles pour la prévention de la VCF (Source) 118 adoption d’une législation spécialisée

Études des cas de — Autriche (Pratique) 119 bonnes pratiques dans — Rwanda (Pratique) 120 la législation — Espagne (Pratique) 121 — Turquie (Pratique) 122

Plans d’action — Allemagne : un 2ème Plan d’action pour combattre la violence à l’égard des femmes (Pratique) 124 — Securing Equality, Engendering Peace: A Guide to Policy on Planning on Women, Peace and Security (Source) 124 — La violence à l’égard des femmes : Ce n’est plus une affaire familiale (Pratique) 124

153 Codes de conduite et — Projet de mise en application d’un code de conduite (Pratique) 126 politiques nationales — Le Code de conduite de l’OSCE sur les aspects politico-militaires de la sécurité (Pratique) 128

Divisions spécialisées et réponses Police — Étude cartographique régionale sur les commissariats de Police réservés aux femmes en Amérique latine (Source) 129 — Les Unités d’enquête sur la violence domestique (Pratique) 130 — Les Centres de prévention sur la violence domestique (Pratique) 131

Juridictions — Les tribunaux espagnols sur la violence sexiste (Pratique) 133

Les Commissions pour la — Commissions pour la vérité et l’égalité des sexes : Principes, vérité et la réconciliation politiques, et procédures (Source) 134

Renforcement des — Guide des sources sur l’égalité des sexes pour les opérations de capacités des maintien de la paix (Source) 135 professionnels de la justice pénale et des forces de maintien de la paix

Formation — Programme sur la prévention et la lutte contre la violence domestique (Pratique) 136 — Le VIP Guide sur la violence à l’égard des femmes et des enfants – Vision, Innovation et Professionnalisme dans la Police (Pratique) 137 — Cours de formation Égalité des sexes & Maintien de la paix (Source) 138

Manuels, guides et livrets — Projet pour l’accès des femmes à la justice (Pratique) 138 — La Greenbook Initiative (Pratique) 140

Aide juridique — L’inscription de la violence domestique dans les programmes des facultés de droit (Source) 142 — Le projet « National Leadership and Training for Civil Legal Assistance to Victims of Human Trafficking Project » (Pratique) 142 — Aide juridique sur la violence domestique dans des situations de conflit (Pratique) 143

Mécanismes juridiques — Le droit international appliqué par les tribunaux nationaux : internationaux harcèlement sexuel en Inde (Pratique) 145 — Les Cours internationales : après les défaillances de l’État envers la VCF (Pratique) 145 — Les mécanismes prévus par les traités : exemple de violence domestique en Hongrie 146

154 L’OSCE

L’Organisation pour la Sécurité et la Coopération en Europe est la plus grande organisation régionale du monde pour la sécurité. Elle s’étend de l’Amérique du Nord à l’Europe, au Caucase, à l’Asie centrale et à la Russie d’Extrême-Orient, en touchant plus d’1,2 milliard de personnes.

L’OSCE œuvre pour la stabilité, la prospérité et la démocratisation dans 56 États, en initiant un dialogue politique enraciné dans des valeurs communes, et en assurant un travail pratique qui entraîne des changements durables.

Instrument primordial dans l’alerte précoce aux conflits, la prévention des conflits, la gestion de crises et le redressement après un conflit, l’OSCE prend en considération les trois dimensions de la sécurité – la dimension politico-militaire, la dimension économico-environnementale et la dimension humaine. Dans ce contexte, elle aborde une large gamme de préoccupations liées à la sécurité, parmi lesquelles le contrôle des armes, les mesures de renforcement de la confiance et de la sécurité, les droits humains, la démocratisation, les droits des minorités nationales, les stratégies de la police, les questions du contre-terrorisme, les questions économiques et environnementales.

L’OSCE reconnaît que la discrimination, l’inégalité et la violence nuisent à la paix et à la sécurité. La promotion de l’égalité des sexes et la lutte contre les violences faites aux femmes font partie intégrante des engagements de l’OSCE.

www.osce.org « L’égalité des sexes et la suppression de la violence faite aux femmes sont au cœur des valeurs de l’OSCE et elles constituent des conditions préalables à la sécurité, à la stabilité et à la prospérité. J’appelle tous les membres de la famille de l’OSCE à joindre leurs efforts et à mener des actions décisives. »

Marc Perrin de Brichambaut Secrétaire Général de l’OSCE

« Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE. Recueil de bonnes pratiques. » comprend plus de 95 exemples de bonnes pratiques dans les domaines de la prévention de la violence contre les femmes, de la protection des victimes et de la poursuite des auteurs, ainsi que des stratégies pour l’engagement des hommes et des jeunes.

Ces pratiques sont considérées comme fructueuses et elles sont mises en œuvre par diverses organisations, y compris l’OSCE, dans un certain nombre de pays, et parmi eux, les États participants de l’OSCE.

Conçu comme un outil de référence technique, ce recueil stimule l’avancée de nouvelles recherches et actions en décrivant des approches novatrices établies qui portent sur la violence domestique et sur la violence faite aux femmes dans les conflits armés.

La lutte contre les violences faites aux femmes requiert une solide volonté politique, des efforts concertés et suffisamment de ressources, ainsi que de bonnes idées, pour des stratégies et programmes efficaces.

En présentant les leçons retenues, cette publication aide les professionnels et responsables politiques gouvernementaux et ceux et celles du secteur non-gouvernemental à mieux envisager leurs initiatives présentes et à venir ; elle aide également les États participants de l’OSCE à mettre en œuvre leurs engagements en faveur de l’élimination de la violence faite aux femmes.

« Objectif Sécurité : Combattre les violences faites aux femmes dans la région de l’OSCE. Recueil de bonnes pratiques. » est une publication la Section de l’égalité des sexes de l’OSCE dans le cadre du projet « Approches novatrices dans la lutte contre la violence à l’égard des femmes dans l’OSCE », projet financé par l’Autriche, la Finlande, la France, l’Allemagne et la Grèce.

Albanie – Allemagne – Andorre – Arménie – Autriche – Azerbaïdjan – Biélorussie – Belgique – Bosnie et Herzégovie – Bulgarie – Canada – Chypre – Croatie – Danemark – Espagne Estonie – États-Unis d’Amérique – Finlande – France – Géorgie – Grèce – Hongrie – Irlande – Islande – Italie – Kazakhstan – Kirghizistan – Lettonie – Liechtenstein – Lituanie Luxembourg – Ancienne République Yougoslave de Macédoine – Malte – Moldavie – Monaco – Monténégro – Norvège – Ouzbékistan – Pays-Bas – Pologne – Portugal – République Tchèque – Roumanie – Royaume-Uni – Fédération de Russie– Saint Marin – Saint-Siège – Serbie – Slovaquie – Slovénie – Suède – Suisse – Tadjikistan – Turkménistan – Turquie – Ukraine

Priznanja Dobre prakse predstavljene u ovoj publikaciji istražila je i dokumentovala Elizabet Duban, konsultantkinja, u ime Odsjeka za rodnu ravnopravnost i pod vođstvom Džamile Seftaui, šefice Odsjeka i više savjetnice za pitanja rodne ravnopravnosti. Među ostalima koji su doprinjeli ovoj knjizi su: Ala Kuvatova (Udruženje nevladinih organizacija za rodnu ravnopravnost i ukidanje nasilja nad ženama, Tadžikistan), Amanda Kloer (Američka advokatska komora, SAD), Andro Gigauri (Gruzija), Koni Kamara (Američki komitet za izbjeglice – American Refugee Committee International, SAD), Dilorom Kaidarova (OEBS, Tadžikistan), Dćema Konel (Odsjek UN za unapređivanje položaja žena, SAD), Madis Vainomaa (Misija OEBS-a u Srbiji), Maja Goldstin (Kancelarija OEBS-a u Albaniji), Muhtar Irisov (OEBS, Kirgistan) i Nil Bleklok (Respect, Ujedinjeno Kraljevstvo). Pored toga, dragocjene povratne informacije pružili/e su svi/e eksperti/tkinje i mnogi/ge učesnici/ce Seminara o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, organizovanog u Dušanbeu, oktobra 2008. godine. Monika Gutieres bila je veza sa operacijama OEBS-a na terenu i učestvovala u pregledanju ranijih verzija ovog zbornika. Ova publikacija je dio vanbudžetskog projekta „Inovativni pristupi suzbijanju nasilja nad ženama u OEBS-u.“ Viša savjetnica za rodna pitanja zahvaljuje Stalnim misijama Austrije, Finske, Francuske, Njemačke i Grčke u OEBS-u, koje su podržale i finansirale ovaj projekat. Objavio Sekretarijat OEBS, Kancelarija GS/Odsjek za rodnu ravnopravnost www.osce.org/gender Urednica: Džamila Seftaui, viša savjetnica za rodna pitanja, Kancelarija GS/Odsek za rodnu ravnopravnost jamila.seftaoui@osce.org © OEBS, 2009. Sva prava zadržana ISBN: 978-92-9234-537-2 Sva stanovišta, mišljenja, linkovi i opisi uključeni ili pomenuti u „Za bezbjednost kod kuće: Suzbijanje nasilja nad ženama u regionu OEBS. Zbornik dobrih praksi" jesu mišljenja autora/ki, i njihovo pominjanje ne podrazumijeva zvaničnu podršku ili prihvatanje od strane OEBS-a. Molimo da imate u vidu da zbornik sadrži linkove za Internet prezentacije (vebsajtove) koje ne pripadaju OEBS-u i kojima upravljaju treće strane, a koje mogu sadržati materijale zaštićene autorskim pravom ili drugim pravima trećih strana. OEBS nema kontrolu nad tim Internet stranicama, te stoga ne preuzima odgovornost niti pravnu odgovornost za dostupnost, tačnost ili potpunost eksternih Internet stranica, niti tvrdi da njihovo korišćenje ne bi predstavljalo kršenje gore pomenutih prava. Navoditi kao: „Za bezbjednost kod kuće: Suzbijanje nasilja nad ženama u regionu OEBS-a. Kompilacija dobrih praksi.“ Ur. Džamila Seftaui. Beč, 2009.

Dizajn: Ulf Harr Lektorka: Božana Pavićević Štampa: YUGRAFIC, Podgorica

2 Sadržaj Priznanja........................................................................................................................2 Predgovor ......................................................................................................................5 Izrazi koji se u ovoj publikaciji koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu. ...........................................................................................6 Spisak skraćenica i akronima ........................................................................................7 1 Uvod ...........................................................................................................................8 1.1 Oblici nasilja nad ženama..................................................................................................................9 1.2 Svrha zbornika.................................................................................................................................11 1.3 Opseg zbornika................................................................................................................................12 1.4 Struktura i metodologija ...................................................................................................................13 2 Identifikovanje dobrih praksi i pristupa......................................................................15 2.1 Šta su dobre prakse i kako ih ocjenjujemo? ....................................................................................15 2.2 Opšti principi kojima se rukovode dobre prakse..............................................................................15 2.3 Strategije u osnovi dobrih praksi .....................................................................................................16 3 Razumijevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocjena .........................................18 3.1 Prikupljanje podataka ......................................................................................................................18 3.2 Indikatori za mjerenje nasilja nad ženama ......................................................................................19 3.3 Analiza iskustava i potreba žrtava ...................................................................................................20 3.4 Praćenje i posmatranje ....................................................................................................................21 3.4.1 Praćenje pravnog sistema ........................................................................................................23 3.4.2 Praćenje medija ........................................................................................................................24 3.4.3 Analiza budžeta ........................................................................................................................24 3.5 Istraživanje kao zagovaranje ...........................................................................................................25 4 Prevencija .................................................................................................................27 4.1 Kampanje podizanja svijesti ............................................................................................................27 4.1.1 Svijest javnosti ..........................................................................................................................27 4.1.2 Pružanje ruke ženama/pravna pismenost/osnaživanje žena ...................................................36 4.1.3 Rad sa kreatorima politike ........................................................................................................38 4.1.4 Obuka za zaposlene u medijima...............................................................................................40 4.2 Rad sa muškarcima i dječacima......................................................................................................41 4.3 Rad sa mladima...............................................................................................................................47 4.4 Animiranje zajednice........................................................................................................................52 5 Zaštita i pomoć .........................................................................................................54 5.1 Prepoznavanje žrtve ........................................................................................................................54 5.2 Neposredna pomoć i pružanje usluga .............................................................................................55 5.2.1 Sveobuhvatne i specijalizovane usluge ....................................................................................56 5.2.2 Planiranje bezbjednosti i pomoć pri reintegraciji ......................................................................59 5.2.3 Izgradnja kapaciteta pružalaca usluga .....................................................................................59 5.3 Krizni centri, sigurne kuće, centri za „sve usluge na jednom mjestu“ .............................................61

3 5.4 Koordinirani odgovor zajednice/referalni mehanizmi ...................................................................... 64 5.5 Ekonomsko osnaživanje ................................................................................................................. 67 5.6 Pravna zaštita ................................................................................................................................. 69 5.7 Programi za počinioce..................................................................................................................... 70 6 Procesuiranje............................................................................................................72 6.1 Zakoni i politike ............................................................................................................................... 73 6.1.1 Zakoni o rodnoj ravnopravnosti................................................................................................ 73 6.1.2 Unapređivanje zakona i usvajanje posebnih propisa............................................................... 73 6.1.3 Studije slučajeva dobre prakse u zakonodavstvu .................................................................... 74 6.1.4 Akcioni planovi ......................................................................................................................... 77 6.1.5 Kodeksi ponašanja i interne politike......................................................................................... 79 6.2 Posebna odjeljenja i odgovori ......................................................................................................... 80 6.2.1 Policijske jedinice ..................................................................................................................... 81 6.2.2 Sudovi....................................................................................................................................... 83 6.2.3 Komisije za istinu i pomirenje ................................................................................................... 84 6.3 Razvoj kapaciteta zaposlenih u sistemu krivičnog pravosuđa i mirovnim snagama ...................... 84 6.3.1 Obuka ....................................................................................................................................... 85 6.3.2 Priručnici, vodiči, uputstva, protokoli ........................................................................................ 87 6.4 Pravna pomoć ................................................................................................................................. 89 6.5 Međunarodnopravni mehanizmi...................................................................................................... 92 7 Zaključak...................................................................................................................94 Prilog: Indeks resursa i praktičnih postupaka...............................................................95

4 Predgovor „Zemlje učesnice OEBS-a… osudile su nasilje nad ženama putem Akcionog plana OEBS-a za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti. Sada nam je potrebna konkretna akcija kojom će se te obaveze i posvećenost pretočiti u realnost.“ Elizabet Ren (Elisabeth Rehn), bivša finska ministarka za ravnopravnost i odbranu, u obraćanju Stalnom savjetu OEBS-a u Beču, 15. decembra 2008. godine Nasilje nad ženama nije nov problem. Duboka patnja i zlo izazvano ovom rasprostranjenom zloupotrebom ljudskih prava nisu se mnogo promijenili tokom vjekova. U velikoj mjeri, iste nejednakosti i neravnoteže snaga koje su uvijek podsticale nasilje nad ženama opstaju i danas. Ono što se promijenilo, međutim, jeste pejzaž, kontekst u kome se nasilje nad ženama dešava. Na nasilje nad ženama se više ne gleda kao na neizbježan dio porodičnog života, društvenih odnosa, radnog mjesta ili rata. Nasilje nad ženama se ne može opravdati. Nakon širenja ženskog pokreta, aktivistkinje su zatražile da se razmotri pitanje nasilja, osnovnog negiranja jednakih prava. Proteklih decenija, na globalnom nivou dogodile su se značajne promjene u artikulisanju obaveza državâ da suzbijaju nasilje nad ženama, bilo da je počinjeno od strane pojedinaca ili države, kao čin rata ili u vrijeme mira. Ako se poslednje decenije 20. vijeka mogu okarakterisati intenzivnim zalaganjem za rješavanje pitanja nasilja nad ženama, pozivima na akciju za ispravljanje nedjela i pokušajima da se reaguje na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou, prve godine 21. vijeka uključuju izvjesnu mjeru introspekcije. Mnogo više pažnje je poslednjih godina usredsređeno na aktivnosti pravljenja inventara i pokušaje izrade kataloga intervencijâ koje stvarno dovode do smanjivanja učestalosti incidenata nasilja nad ženama, veće zaštite i pomoći žrtvama nasilja i okončanja nekažnjavanja onih koji čini to nasilje. Interes u izdvajanju dobrih praksi u bavljenju problemom nasilja nad ženama u velikoj mjeri proizilazi iz prepoznavanja činjenice da se, uprkos velikim naporima uloženim u ovoj oblasti, nasilje nad ženama nastavlja u svim zemljama svijeta, a u nekim slučajevima, kao što su ratni sukobi i obnova posle sukoba, čak i intenzivira. OEBS razumije međusobnu povezanost obezbjeđivanja rodne ravnopravnosti, ukidanja nasilja nad ženama i ostvarivanja stvarne i održive bezbjednosti za sve građane. Kada se dozvoli da nasilje nad ženama opstane, to onda dovodi do nastavljanja diskriminacije, stvaranja nestabilnosti i usporavanja razvoja svake nacije. Bavljenje pitanjem nasilja nad ženama je u središtu mandata OEBS-a. Zemlje učesnice OEBS-a su potvrdile značaj rješavanja problema nasilja nad ženama time što su usvojile Akcioni plan za unapređivanje rodne ravnopravnosti (2004), koji uključuje uputstva Sekretarijatu da razvija aktivnosti za sprečavanje nasilja nad ženama. Odluka Ministarskog savjeta OEBS-a o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama (2005) daje preporuke zemljama učesnicama o mjerama za bolju prevenciju nasilja i zaštitu i pomoć žrtvama. Pored toga, Odlukom OEBS-a o ženama u sprječavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi poslije sukoba (2005), Rezolucija 1325 Savjeta bezbjednosti o ženama, miru i bezbjednosti postaje sastavni dio svih aktivnosti OEBS-a i njom se zemlje učesnice pozivaju da obezbjede puno učešće žena u sprječavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi poslije sukoba. U tom kontekstu, Odsjek za rodnu ravnopravnost Kancelarije generalnog sekretara pokrenuo je inicijativu zahvaljujući kojoj je nastao ovaj zbornik, Za bezbjednost kod kuće: Suzbijanje nasilja nad ženama u regionu OEBS. Zbornik dobrih praksi, koji je predstavljen za vrijeme Stručnog seminara o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, održanog u Dušanbeu, u Tadžikistanu, oktobra 2008. godine. Na seminaru se okupilo 89 međunarodnih eksperata/kinja, kreatora/ki politike, aktivista/kinja NVO i predstavnika/ca međunarodnih organizacija iz 21 zemlje, radi razmjene informacija o dobrim praksama i djelotvornim pristupima prevenciji nasilja nad ženama, zaštiti osoba koje su preživjele nasilje i gonjenju počinilaca. Posebna pažnja je posvjećena četvrtoj temi – učešću, koje se odnosi na napore da se mladi ljudi i muškarci uključe u suzbijanje nasilja nad ženama. Seminar nije bio forum za otkrivanje potpuno novih strategija ili pristupa, već su učesnici/ce razmjenjivali/le svoja stručna znanja i iskustva. Učesnici/ce iz raznih zemalja su se saglasili/le o zajedničkoj osnovi za razgovore i razmatrali/le inovacije i nove prakse koje su ključne za djelotvorne intervencije. Važan cilj ovog zbornika je, stoga, da se nadoveže na Stručni seminar i da pokaže neke od dobrih praksi koje su proistekle iz inicijativa koje je podržao OEBS, kao i iz projekata koje su podržale druge organizacije, a koji mogu da budu korisna inspiracija za budući rad u regionu OEBS. Ovaj zbornik bi trebalo da bude koristan za koordinatore/ke / povjerenike/ce za rodna pitanja, ali i za brojno drugo osoblje širom OEBS-a, koje radi na pitanjima kao što su, na primjer, ljudska prava, demokratizacija, borba protiv trgovine ljudima, vladavina prava, reforma rada policije ili vojske. Nasilje nad ženama je složen problem koji zahtjeva međusektorski prisup, a ova kompilacija pruža znatan broj primjera različitih

5 inicijativa koje imaju za cilj prevenciju, zaštitu i sudsko gonjenje. Naravno, ovaj zbornik je namijenjen mnogo široj publici nego što su samo strukture OEBS-a – publici koja obuhvata kreatore/ke politike, organe nadležne za sprovođenje zakona, profesionalne pravnike/ce, socijalne službe, edukatore/ke, novinare/ke, sindikate, privatni sektor, donatore i, što je od ključnog značaja, organizacije civilnog društva u svim zemljama učesnicama. Ovaj zbornik služi kao polazna osnova za prilagođavanje djelotvornih i provjerenih praksi, budući da stvarna promjena mora da se dogodi na nivou država. Nadamo se da će ovo podstaći dalje razgovore o karakteristikama praksi koje su se pokazale djelotvornim i da će dovesti do zajedničkog sprovođenja konkretnih novih inicijativa. U idealnom slučaju, te inicijative će se sprovoditi putem partnerstava, na primjer između državnih organa i grupa civilnog društva, među državama i između država učesnica i Sekretarijata, institucija i misija OEBS-a.

Džamila Seftaui Viša savjetnica za rodna pitanja

Izrazi koji se u ovoj publikaciji koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.

6 Spisak skraćenica i akronima ABA Američka advokatska komora Al Amnesty International CEDAW Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena CEE Centralna i Istočna Evropa SE Savjet Evrope DAW Odsjek UN za unapređivanje položaja žena DCAF Ženevski centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga DFID Odjeljenje za međunarodni razvoj (UK) DPKO Odjeljenje UN za mirovne operacije DV Nasilje u porodici ECHR Evropski sud za ljudska prava ECLAC Ekonomska komisija UN za Latinsku Ameriku i Karibe EU Evropska unija GBV Rodno zasnovano nasilje (RZN) GTZ Njemačka organizacija za tehničku saradnju HIV Virus humane imunodeficijencije HIV/AIDS Virus humane imunodeficijencije/Sindrom stečene imunodeficijencije IACHR Interamerička komisija za ljudska prava IASC Međuagencijski stalni odbor ILO Međunarodna organizacija rada (MOR) IOM Međunarodna organizacija za migracije NVO Nevladina organizacija NRM Nacionalni mehanizam upućivanja (NMU) ODIHR Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava OEBS Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju OSI Institut za otvoreno društvo UN Ujedinjene nacije UN-INSTRAW Međunarodni institut UN za istraživanja i obuku za unapređivanje položaja žena UNDP Program Ujedinjenih nacija za razvoj UNECE Ekonomska komisija UN za Evropu UNFPA Populacioni fond UN UNICEF Dječiji fond UN UNIFEM Fond UN za razvoj žena UNMIK Privremena administrativna misija UN na Kosovu UNODC Kancelarija UN za borbu protiv droge i kriminala UNSCR 1325 Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN 1325 o ženama, miru i bezbjednosti USAID Agencija SAD za međunarodni razvoj NNŽ Nasilje nad ženama SZO Svjetska zdravstvena organizacija

7 1 Uvod Nasilje nad ženama (NNŽ) je jedna od najrasprostranjenijih i najtrajnijih zloupotreba ljudskih prava u svijetu, koja proizilazi iz duboko ukorijenjenih predstava o nejednakom statusu žena. Kao vodeći uzrok lošeg zdravlja i smrti žena, koji se ipak može spriječiti, ono takođe predstavlja i problem javnog zdravlja. Nasilje nad ženama ima podjednako razorno dejstvo na društvo u cjelini, jer utiče na produktivnost žena i ima za posljedicu opšte ekonomske gubitke. Suzbijanje nasilja nad ženama, posebno u postkonfliktnim i tranzicionim sredinama, ima važne implikacije na bezbjednost ljudi. Zaista, ako se ne rješava, nasilje nad ženama koči razvoj zemlje i izaziva teške poremećaje porodice, zajednice i društvenih struktura i, na kraju krajeva, nanijeto zlo pogađa mnogo širi krug nego što su samo neposredne žrtve. 1 Mada ne postoje univerzalni statistički podaci o učestalosti, globalne, regionalne i nacionalne studije ukazuju na to da je nasilje nad ženama rašireno do uznemirujućih razmjera. Bar jedna od tri žene je doživela neki oblik fizičkog, seksualnog ili psihološkog nasilja u svom životnom vijeku, najčešće od strane intimnog partnera. 2 Prema studiji koju je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) sprovela u više zemalja, stope učestalosti za fizičko i/ili seksualno nasilje se kreću između 29% i 62% anketiranih žena. 3 Savjet Evrope (SE) ukazuje na to da je u državama članicama između jedne petine i jedne četvrtine svih žena pretrpjelo fizičko nasilje bar jednom u odraslom dijelu svog života, a više od jedne desetine su bile žrtve seksualnog nasilja uz upotrebu sile. 4 Treba napomenuti da se ankete kojima se procjenjuje učestalost nasilja nad ženama sprovode upravo zato što je problem latentan, a zvanične statistike često neprecizne. Neki oblici NNŽ, kao što je seksualno nasilje, hronično se nepotpuno prijavljuju. 5 Druge vrste nasilja se možda ne prepoznaju kao takve, na primjer seksualno uznemiravanje ili nasilje usmjereno ka ženama u toku konflikta, te se stoga nikada ne evidentiraju u nacionalnim statističkim podacima. Međutim, čak i bez preciznih podataka, znamo da nasilje nad ženama pogađa sve društveno-ekonomske i obrazovne klase i ima globalan uticaj na život miliona žena i djevojaka. Značajan razvoj događaja u posljednjih petnaest godina zahtijeva da se na tako poražavajuće statističke podatke ne gleda kao na neizbježne i neizmjenjive. Početkom devedesetih godina dvadesetog vijeka, ukidanje nasilja nad ženama je postalo težište pažnje UN i utvrđena je obaveza država da pruže zaštitu od takvih povreda ljudskih prava i da reaguju kada se one dogode. Opšta preporuka 19 uz Konvenciju UN o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), usvojena 1992. godine, izričito navodi da je NNŽ oblik diskriminacije koji ometa ostvarivanje pune ravnopravnosti žena. Deklaracija UN o iskorjenjivanju nasilja nad ženama iz 1993. godine artikuliše pravo žene da ne bude izložena nasilju. Značajno je da Deklaracija o iskorjenjivanju nasilja nad ženama potvrđuje pojam dužne pažnje – koncept po kom države imaju obavezu da preduzmu aktivne mjere da spriječe i zaštite žene od nasilja, da odgovore na akte nasilja nad ženama koje počine bilo država ili privatni akteri, i da kazne počinioce i nadoknade štetu žrtvama. Standard dužne pažnje se često pominje u transkriptu kao obaveza država da sprovedu ono što se u engleskom skraćeno naziva „tri P“ (prevention, protection and prosecution), odnosno – sprječavanje nasilja nad ženama, zaštitu žrtava i gonjenje počinilaca nasilja nad ženama. Kao najveća regionalna bezbjednosna organizacija na svijetu, Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) unapređuje sveobuhvatnu bezbjednost putem sprječavanja sukoba, upravljanja krizama i obnove posle sukoba. OEBS sprovodi širok niz aktivnosti koje se odnose na sve tri dimenzije bezbjednosti – ljudsku, vojnopolitičku i ekonomsko-ekološku. Uporno prisustvo nasilja nad ženama predstavlja značajan bezbjednosni izazov za sve zemlje učesnice OEBS-a, a bavljenje ovim izazovom je u središtu zadataka OEBS-a. Nasilje nad ženama je posljedica rodnih razlika u sposobnosti žena da ostvare svoja prava, uključujući ravnopravan pristup obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja, resursima i donošenju odluka. Stoga, OEBS pristupa NNŽ kao ozbiljnoj prepreci za ostvarivanje rodne ravnopravnosti. Kako u nedavnom finskom predsjedavanju, tako i u sadašnjem grčkom predsjedavanju OEBS-om, rodna ravnopravnost je u središtu pažnje kao višedimenzioni prioritet koji podrazumijeva sve stubove rada OEBS-a. Sprječavanje i suzbijanje nasilja nad ženama je jedna od prioritetnih oblasti OEBS-a u okviru šireg rada na unapređivanju rodne ravnopravnosti i rješavanju ženskih pitanja vezanih za bezbjednost.

1 Postoje različita gledišta o upotrebi termina „žrtva“ u kontekstu NNŽ. Mnogima se više sviđa termin „osobe koje su preživjele nasilje“, jer on podrazumijeva ideju da je žena prevazišla situaciju zlostavljanja. U ovoj kompilaciji se koriste oba termina, „žrtva“ (obično u kontekstu napora u pravcu sudskog gonjenja) i „preživjeli/osoba koja je preživjela nasilje“ (u kontekstu zaštite i službi). 2 „Koliko je rasprostranjeno nasilje nad ženama?“, pregled podataka, kampanja generalnog sekretara UN „Ujedinjeni za okončanje nasilja nad ženama“, februar 2008. 3 „Multinacionalna studija SZO o zdravlju žena i nasilju nad ženama u porodici“ (SZO, 2005), str. 5. 4 Pregled podataka, kampanja Savjeta Evrope za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici, na http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesticviolencecampaign/Fact_Sheet_en.asp 5 Na primjer, studija o prevalenciji NNŽ u nekoliko zemalja je ustanovila da je prijavljeno svega između 4% i 13% seksualnih napada počinjenih od strane osoba koje nisu partneri. „Iskorjenjivanje silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja u svim njihovim manifestacijama, uključujući u vrijeme sukoba i sličnim situacijama“ (Generalni sekretar UN, 2008), A/63/216, str. 22.

8 Tokom 2004. godine, 56 zemalja učesnica OEBS-a pokazalo je brigu za unapređenje ravnopravnosti između muškaraca i žena i smanjenje diskriminacije, usvojivši Akcioni plan za unapređenje rodne ravnopravnosti. Akcioni plan upućuje izvršne strukture OEBS-a, pogotovo Sekretarijat, da razviju programiranje i prate napredak u sprječavanju NNŽ i da podrže izvršne strukture OEBS-a i zemlje učesnice u sprovođenju relevantnih obaveza vezanih za unapređivanje rodne ravnopravnosti. 6 Ministarska Odluka o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama iz 2005. godine daje preporuke zemljama učesnicama o vrstama mjera koje treba preduzeti kako bi se poboljšala prevencija nasilja i zaštita i pomoć žrtvama . 7 Jedna druga rezolucija OEBS 8 iz 2005. godine usredsređuje se na žene u sprječavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi poslije sukoba, i integriše u rad OEBS-a veliki dio sadržaja Rezolucije 1325 Savjeta bezbjednosti UN. Rezolucijom SB UN 1325 i Rezolucijom SB UN 1820, sve strane u oružanim sukobima pozivaju se da preduzmu posebne mjere da zaštite žene i djevojčice od nasilja zasnovanog na rodu, posebno od silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, i od svakog nasilja u situacijama oružanih sukoba. Poslednjih godina se takođe vidi povećano sumiranje rezultata napredovanja ka eliminaciji NNŽ. Očigledno je da je ostvaren ogroman napredak, od pukog artikulisanja nasilja nad ženama kao povrede ljudskih prava do razvijanja i ispitivanja teorija uzroka i uticaja NNŽ. Brojne Vlade su usvojile zakone, uvele politike i proširile mreže socijalnih službi da bi bolje pomogle osobama koje su preživjele nasilje. Organizacije civilnog društva, posebno organizacije žena, bile su možda najaktivnije u zahtjevima za promjene. Ženske nevladine organizacije (NVO) širom svijeta djeluju samostalno i u koalicijama na stvaranju svijesti o problemu, zaštiti žrtava i zahtjevanju naknade. Ipak, uprkos više od decenije aktivnosti, takođe je jasno da, po svemu sudeći, žene nisu znatno više oslobođene prisustva nasilja nego što su bile u prošlosti. Štaviše, kao što primjećuje UNIFEM, situacija je paradoksalna. „Pejzaž nasilja zasnovanog na rodu je transformisan... [ali] umjesto da se desilo drastično smanjenje nasilja nad ženama, …izazovi su postali složeniji, otpor prema promjenama dublji, opiranje osnaživanju žena sve otvorenije, a metode koje se koriste za održavanje statusa quo još složenije i podmuklije. 9 “ U ovakvoj klimi, procjena djelotvornih praksi i sposobnost da se perspektivne strategije prilagode promijenjenim okolnostima jesu od životnog značaja u daljim nastojanjima da se okonča nasilja nad ženama.

1.1 Oblici nasilja nad ženama Nasilje nad ženama manifestuje se kao fizičko, seksualno i/ili psihološko zlo. 10 Ove kategorije nasilja se međusobno ne isključuju, a oblike NNŽ treba razumjeti široko, tako da obuhvate niz ponašanja čiji je cilj moć i kontrola nad ženama. Deklaracija UN o iskorjenjivanju nasilja nad ženama klasifikuje NNŽ u tri osnovna oblika na osnovu toga gde se čin dešava i odnosa između žrtve i učinioca: (1) nasilje u porodici; (2) nasilje u zajednici; (3) nasilje počinjeno ili odobreno od strane države. 11 Nasilje počinjeno u domaćinstvu obuhvata nasilje u porodici, koje se još pominje i kao nasilje počinjeno od strane intimnog partnera ili bračno zlostavljanje, da bi se jasno istaklo da počinilac i žrtva imaju dugotrajan odnos. Silovanje u braku i seksualno zlostavljanje djece su takođe vrste NNŽ koje se dešavaju u porodici. Nasilje u zajednici obuhvata silovanje i nedozvoljene polne radnje, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i u obrazovnim institucijama, kao i eksploataciju žena i djevojaka putem trgovine ljudima i prostitucije. Nasilje koji čini država obuhvata upotrebu silovanja tokom rata ili od strane pripadnika organa unutrašnjih poslova, bezbjednosnih ili vojnih snaga u toku oružanog sukoba ili za vrijeme mira, ili od strane mirovnog osoblja u nekonfliktnim sredinama, kao i zlostavljanje žena lišenih slobode u državnim pritvorskim institucijama ili institucijama pod kontrolom države. Te kategorije služe kao uputstvo za razumijevanje obima NNŽ, ali ne treba ih se strogo pridržavati. Pružaoci usluga i zagovornici koji rade sa osobama koje su preživjele NNŽ se često susreću sa oblicima NNŽ koje organi unutrašnjih poslova i pravni sistemi još nedovoljno prepoznaju, kao što su proganjanje ili upotreba novih tehnologija, Interneta i elektronske pošte, za sajber-nasilje nad ženama. 12 U ovom zborniku se ponekad koristi termin rodno zasnovano nasilje. Rodno zasnovano nasilje (RZN)

6 Vidjeti stav 44 (c), Akcioni plan OEBS-a za unapređenje rodne ravnopravnosti, usvojen Odlukom br. 14/04, MC.DEC/14/04 (2004). 7 Odluka Ministarskog savjeta OEBS br. 15/05, Sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama (2005). 8 Odluka Ministarskog savjeta OEBS br. 14/05, Žene u sprečavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi posle sukoba (2005) 9 Ni minut više: Okončati nasilje nad ženama (UNIFEM, 2003), str. 12 10 Neki stručnjaci za NNŽ i rodna pitanja govore i o ekonomskom nasilju. Ovaj termin može da se odnosi na povrede ekonomskih prava žena od strane države (npr. neplaćanje prinadležnosti) ili od strane privatnih činilaca (npr. supruga koji kontroliše porodični budžet). 11 Deklaracija UN o ukidanju nasilja nad ženama, 20. decembar 1993, A/RES/48/104. 12 Vidjeti npr. Pronalaženje teške ravnoteže: ljudska prava, sprovođenje zakona i sajber nasilje nad ženama, genderlT.org, 19. avgust 2008, dostupno na http://www.genderit.org/en/index.shtml?w=a&x=96169

9 odnosi se na zlo počinjeno nad osobom (muškom ili ženskom) kao posljedica nejednakosti moći koja se i sama zasniva na rodnim ulogama. Nasilje zasnovano na rodu nije sinonim za nasilje nad ženama, ali se često koristi u tom značenju, budući da su žene primarne mete RZN. Zbog rodne diskriminacije, koja stavlja žene u položaj ugroženosti i nemoći, ženske žrtve „trpe teže posljedice u odnosu na ono što trpe muškarci.“ 13 Nasilje počinjeno nad ženama i djevojkama tokom oružanog sukoba i obnove poslije sukoba se pojavilo kao jedan od najšokantnijih oblika NNŽ. U stvari, NNŽ u konfliktnim sredinama nije poseban oblik nasilja, već predstavlja promjenu u intenzitetu i obimu nasilja. U nasilju nad ženama tokom i nakon sukoba izraženo je specifično pomjeranje iz privatne sfere u javnu. Nasilje nad ženama je „često ukorijenjeno u pretkonfliktnim uslovima, ali raste i često postaje prihvaćena praksa u toku konflikta i u fazi poslije konflikta. …sa prelaskom iz konflikta u mir, nasilje zasnovano na rodu se, po svemu sudeći, seli iz javnog u privatni domen te dolazi do porasta nasilja u porodici.“ 14 U skorijim sukobima bila je izražena takva pojava. Silovanje i seksualno nasilje se koriste kao namjerna taktika rata, a žene koje su prisiljene da napuste svoje domove i žive kao izbjeglice ili raseljena lica u logorima posebno su ugrožene nasiljem nad ženama. Nažalost, u nekim slučajevima, mirovne operacije su dovedene u vezu sa seksualnom eksploatacijom. Nestabilnost poslije sukoba dovodi do rastućeg broja žena koje su izložene eksploataciji u prostituciji i do porasta trgovine ženama i djevojkama. Rastuća stopa nasilja u porodici često slijedi nakon formalnog prestanka neprijateljstava, kada se nasilje prenese u porodičnu sferu. Konflikti i vanredne situacije, jasno, pogoršavaju stanje ugroženosti i izloženosti žena riziku od određenih vrsta NNŽ. Konflikt razara infrastrukturu, dovodi do ekonomske nestabilnosti, stvara duboku traumu i u velikoj mjeri povećava broj lakog oružja koje je lako dostupno. Sukob, u kom su muškarci glavni borci, ima i manje vidljive posljedice, kao što je izazivanje znatnih izmjena u tradicionalnim ulogama polova. Od ključnog značaja je to da se NNŽ ne razmatra odvojeno od naučenih lekcija ili dobrih praksi primjenjenih na druge manifestacije NNŽ. Nasilje nad ženama u situacijama konflikta je neraskidivo povezano sa nivoima i tolerisanjem takvog nasilja u sredini bez konflikta. Nasilje nad ženama „ne pojavljuje se iznenada za vrijeme sukoba. Rodno zasnovano nasilje je dugoročan i endemski problem širom svijeta, koji često dramatično isplivava na površinu tokom vanrednih stanja”. 15 Međunarodna zajednica je preduzela korake da se aktivno pozabavi jedinstvenim ženskim doživljajem sukoba i ulogom koju žene i djevojke mogu da igraju u mirovnim i bezbjednosnim inicijativama. Rezolucija SB UN 1325 o ženama, miru i bezbjednosti (2000) poziva na puno i ravnopravno učešće žena u mirovnim procesima i na uključivanje rodnih pitanja u rad u oblasti bezbjednosti. Zaštita žena i djevojaka od rodno zasnovanog nasilja u oružanom sukobu je istaknuta kao oblast kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. Odluka OEBS-a br. 14/05 o ženama u sprječavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi poslije sukoba (2005) integriše Rezoluciju SB UN 1325 u aktivnosti OEBS-a i podstiče zemlje učesnice da preduzmu aktivne korake kako bi obezbijedile puno učešće žena u svim „nivoima sprječavanja sukoba, upravljanja krizama i rješavanja sukoba, i obnove posle sukoba.“ Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN 1820 (2008) potvrđuje obaveze zaštite žena od nasilja i naglašava da „uprkos... ponovljenim osudama nasilja nad ženama i djecom u situacijama oružanog sukoba... i ... pozivima upućenih svim stranama u oružanom sukobu da smjesta prekinu takve akte, takvi akti se i dalje dešavaju, a u nekim situacijama postaju sistematski i rasprostranjeni, dostižući zapanjujuće nivoe brutalnosti“. Rezolucija 1820 poziva na prestanak svakog seksualnog nasilja u vrijeme sukoba, razvijanje politika nulte tolerancije i programa obuke, kao i na jačanje institucija na nacionalnom nivou radi pružanja pomoći žrtvama.

13 Strategija UNFPA i Okvir djelovanja za rješavanje pitanja rodno zasnovanog nasilja 2008–2011. 14 Tsjeard Bouta, Georg Frerks i Ian Banon, „Rod, konflikt i razvoj“ (Svetska banka), str. 33. 15 „Jačanje zaštite od rodno zasnovanog nasilja u stanovništvu pogođenom oružanim sukobom, izvještaj sa radionice“ (UNIFEM i UNICEF, 2005), str. 20.

10 1.2 Svrha zbornika Zemlje učesnice OEBS-a shvataju da je sprječavanje nasilja nad ženama prioritet; da bi olakšao rad u ovoj oblasti, OEBS je razvio smjernice o vrstama mjera koje treba preduzeti da bi se poboljšala zaštita i pomoć ženama žrtvama nasilja. Ovaj zbornik nema cilj da ponavlja te preporuke i smjernice OEBS-a. On je prije katalog konkretnih dobrih praksi koje se već koriste u zemljama područja OEBS-a i drugdje i koje se mogu prilagoditi i ponoviti u drugim zemljama. Opšta svrha ovog zbornika jeste da pruži smjernice o djelotvornim inicijativama za sprječavanje nasilja nad ženama, zaštitu žrtava i sudsko gonjenje počinilaca nasilja. Zbornik nije model za razvoj novih projekata, nego polazna osnova za prilagođavanje djelotvornih i provjerenih pristupa. Iako je širom svijeta preduzet veliki broj projekata i programa posvećenih iskorjenjivanju NNŽ, postoji malo kompilacija sa praktičnim odgovorima i tek po neki rijedak prikaz konkretnih pristupa, konkretnih aktivnosti koje su urodile plodom i postignutih rezultata ili uspjeha. Mnogi izvještaji katalogizuju „naučene lekcije“ sa opštim preporukama i opisima opštih djelotvornih strategija za bavljenje problemom NNŽ. U drugim zbirkama se opisuje samo suština određenog projekta i rijetko pruža dovoljno detalja da bi se razumio kontekst u kojem je inicijativa nastala i izvršena. Važan cilj ovog zbornika je, stoga, da opiše jedan broj inovativnih inicijativa na razumljiv i pristupačan način i da pruži informacije o opštem pristupu, načinu na koji je određeni projekat sproveden, organizaciji koja ga je sprovela i konkretnim ishodima proisteklim iz projekta. U razradi ovog zbornika, analizirani su napori drugih organizacija na prikupljanju primjera dobrih praksi u vezi sa NNŽ. Te inicijative je značajno pomenuti, budući da ovaj zbornik ima za cilj da dopuni ta nastojanja, a ne da ih duplira. Nekoliko takvih zbirki je opisano u daljem tekstu.

Primjeri zbornika dobrih praksi o NNŽ Godine 2006, generalni sekretar UN pokrenuo je detaljnu studiju o NNŽ. Izvještaj koji je uslijedio, „Okončanje nasilja nad ženama: sa riječi na djela“, uključuje analizu perspektivnih praksi u tri oblasti: pravu i pravosudnom sistemu, pružanju usluga i prevenciji. 16 Populacijski fond UN (UNFPA) objavio je izvještaj u dva toma o studijama slučaja NNŽ iz svog rada širom svijeta: „Programiranje za bavljenje problemom nasilja nad ženama“. Izvještaji zajedno sadrže detaljne opise 18 projekata, partnera koji su u njih bili uključeni, procesa njihovog sprovođenja, naučenih lekcija i praksi koje su se pokazale djelotvornim u svakom od slučajeva. 17 Godine 2005, Odsjek UN za unapređivanje položaja žena u okviru Kancelarije UN za borbu protiv droge i kriminala sazvalo je sastanak ekspertske grupe kako bi se identifikovali faktori koji određenu inicijativu čine dobrom praksom, i identifikovali zakoni, planovi, politike i drugi pristupi koji su bili djelotvorni u suzbijanju nasilja nad ženama. 18 Izvještaj sa tog sastanka bilježi neke od izazova u pokušajima da se odrede zajednički elementi dobrih praksi i postavlja opšte principe u pozadini dobrih praksi u pravu, pružanju usluga i u prevenciji. 19 Godine 2002, Razvojni fond UN za žene (UNIFEM) sproveo je niz regionalnih posmatranja kako bi ispitao razmjere i prirodu nasilja nad ženama i zabilježio napore učinjene u borbi protiv ovog problema. Rezultati posmatranja/ispitivanja su istaknuti u izvještaju „Ni minut više: Okončati nasilje nad ženama“ (2003), u kojem su razmotreni zajednički elementi strategija koje obećavaju dobre efekte širom svijeta 20 . U okviru svoje kampanje protiv nasilja u porodici, 2005–2007. godine, Savjet Evrope je pratio napredak koji su postigle njegove države članice. Mada prvenstveni cilj nije bio da se otkriju inovacije, studije o procjeni postojećeg stanja koje su proistekle iz kampanje ipak otkrivaju korisne informacije o razvoju dobrih praksi u Evropi 21 . Biro za Evropu i Evroaziju Agencije SAD za međunarodni razvoj (USAID) periodično sprovodi istraživanja o različitim aspektima NNŽ, u cilju poboljšanja programiranja USAID-a, razmjene informacija o djelotvornim praksama i dobijanja preporuka od eksperata za dalji rad. Skoriji izvještaji usredsređeni su na najbolje prakse u programiranju za sprječavanje trgovine ljudima, zaštitu i pomoć žrtvama trgovine 16 Izvještaj je dostupan na: http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-sg-study.htm. 17 „Programiranje za bavljenje problemom nasilja nad ženama, 10 studija slučaja“ (UNFPA, 2007), dostupno na http://www.unfpa.org/public/publications/pid/386. ,,Programiranje za bavljenje problemom nasilja nad ženama, osam studija slučaja, drugi tom“ (UNFPA, 2009), dostupno na http://www.unfpa.org/public/publications/pid/1913. 18 „Dobre prakse u suzbijanju i eliminisanju nasilja nad ženama“, izvještaj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17-20. maj 2005). 19 Stručni radovi i završni izvještaj sa sastanka su dostupni na http://www.un.org/womenwatch/ daw/vaw/v-egms-goodp2005.htm 20 Izvještaj je dostupan na: http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=7. 21 Videti npr. „Zaštita žena od nasilja: analitička studija rezultata druge runde praćenja sprovođenja Preporuke“ (2002) 5 (Savet Evrope/CDEG, 2008) 2 rev (2008), dostupna na: http://www.coe.int/T/E/Human_Rights/Equality/05._Violence_against_women/.

11 ljudima, kao i na metode kombinovanja usluga za žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima 22 . Godine 2007, NVO „Changemakers“ (Nosioci promjena) sponzorisala je takmičenje na temu porodičnog nasilja – „To nije privatna stvar! Okončajmo zlostavljanje u intimnim i porodičnim odnosima“. Model takmičenja NVO „Changemakers“, zasnovan na saradnji, koristi se da bi se došlo do plodotvornih rješenja za problem nasilja u porodici i podržala diskusija o inovativnim pristupima. U okviru takmičenja, NVO „Changemakers“ je stvorila matricu „najperspektivnijih i najinovativnijih pristupa transponovanih u odnosu na faktore koji leže u osnovi i na kojima se zasniva određeni društveni problem“, poznat kao mozaik rješenja. Mozaik rezimira 42 konkretna projekta kojima se ispituju ukrštanja između dokazanih principa i barijera koje ostaju u rješavanju pitanja nasilja koje čini intimni partner 23 . Informacije o 31 projektu iz 13 zemalja dostupne su putem Internet sajta organizacije 24 . Bavljenje problemom NNŽ zahtijeva sveobuhvatne i koordinirane napore niza subjekata, prvenstveno vladinih i nevladinih organizacija (NVO) i nadamo se da će ovaj zbornik poslužiti kao koristan izvor za širok niz zainteresovanih strana, kao što su kreatori politike, organi unutrašnjih poslova, profesionalni pravnici, službe socijalne zaštite, edukatori, novinari, sindikati, međunarodne organizacije, donatori i drugi. Uz priznanje doprinosa organizacija civilnog društva u suzbijanju nasilja nad ženama, ovaj zbornik treba da posluži kao posebno koristan vodič za ženske organizacije i organizacije za zaštitu ljudskih prava, ali treba napomenuti i to da primarnu ulogu u eliminisanju NNŽ treba da odigraju upravo Vlade. Gdje je to moguće, zbornik ističe djelotvorna partnerstva između Vlade i sektora NVO. Pod zastavom korporativne odgovornosti, privatni sektor postaje sve aktivniji u bavljenju pitanjem nasilja nad ženama. Akteri privatnog sektora ne samo da podržavaju programiranje u borbi protiv nasilja davanjem finansijskih priloga direktno fondacijama i organizacijama žena 25 , nego i nezavisno razvijaju pozitivne inicijative, kao što su usvajanje kodeksa ponašanja za zaposlene i politika nulte tolerancije, distribucija materijala o podizanju svijesti zaposlenima, klijentima i kupcima i pružanje tehničke pomoći drugim organizacijama. Ovaj zbornik uključuje nekoliko primjera inicijativa privatnog sektora sa ciljem podsticanja jačih partnerstava javnog i privatnog sektora d se bave pitanjem NNŽ.

1.3 Opseg zbornika Opseg ovog zbornika nije ograničen ni na jedan oblik NNŽ. Međutim, u prikupljanju informacija o dobrim praksama konstatovano je da je znatno više informacija dostupno o aktivnostima koje se bave nasiljem u porodici, ili nasiljem u porodičnoj sferi, nego o ostalim oblicima nasilja. Nedavne studije potvrđuju ideju da je nasilje u porodici čest oblik NNŽ. Na primjer, praćenje država članica Savjeta Evrope ukazuje na to da je kod žena koje se susreću sa nasiljem počinilac najčešće partner ili bivši partner. Od 12% do 15% svih žena u regionu SE imalo je vezu u kojoj su zlostavljane. 26 Globalne studije ukazuju na to da su polovinu svih žena žrtava ubistva ubili sadašnji ili bivši supružnici ili partneri; u nekim zemljama ta stopa doseže čak 70% 27 . Ovaj zbornik ima cilj kako da napravi katalog nekih od najboljih praksi u vezi sa nasiljem u porodici, tako i da otkrije dobre prakse i inovacije usmjerene ka drugim oblicima NNŽ. Mnogo se radi na problemu trgovine ženama i djevojkama, a veliki dio tog posla je dobro dokumentovan u publikacijama o pojedinim zemljama ili publikacijama koje se bave tom konkretnom temom. Iz tog razloga, ovaj zbornik sadrži pozitivne inicijative u vezi sa problemom kako trgovine ženama i djevojkama, tako i njihove seksualne eksploatacije, ali to nije njegova centralna tema.

22 Vidjeti npr. „Najbolje prakse programiranja radi zaštite i pomoći žrtvama trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-295); „Najbolje prakse u sprječavanju trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2009) (Doc ID: PN-ADN-296); „Metodi i modeli za kombinovanje usluga za žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-297). Svi izvještaji su dostupni na http://dec.usaid.gov, uz pozivanje na identifikacione brojeve dokumenta. 23 Mozaiku rješenja se može pristupiti sa: http://www.changemakers.net/en-us/com- petition/endabuse/mosaic. 24 Prijave podnijete na konkursu „Nije privatna stvar! Okončanje zlostavljanja u intimnim i porodičnim odnosima“ mogu se vidjeti na adresi http://www.changemakers.net/en-us/competition/endabuse. 25 Na primjer, 2008. godine Avon Products, Inc. je najavio javno-privatno partnerstvo sa UNIFEM i dodijelio milion američkih dolara Povereničkom fondu UN pod upravom UNIFEM-a za okončanje nasilja nad ženama. „UNIFEM i Avon objavljuju partnerstvo za okončanje nasilja nad ženama i podsticanje osnaživanja žena: Kompanija daje prilog Povereničkom fondu UN“, saopštenje za štampu, 4. mart 2008. U toku 2009. godine, Avon je Povjereničkom fondu dodijelio dodatnih 250.000 američkih dolara. Avon dodjeljuje preko 1,75 miliona dolara Novim partnerstvima za okončanje nasilja nad ženama, dostupno na http://responsibility.avoncompany.com/page-127-avon-commits. The Body Shop trenutno vodi međunarodne kampanje o nasilju u porodici „Zaustavimo nasilje u porodičnom domu“, http://www.thebodyshop.co.uk/_en/_gb/values-campaigns/stop-violence.aspx?. 26 Vidjeti pregled podataka „Kampanja Saveta Evrope za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici“, dostupno na http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesticviolence-campaign/Fact_Sheet_en.asp 27 „Koliko je rasprostranjeno nasilje nad ženama?“, pregled podataka, kampanja generalnog sekretara UN „Ujedinjeni za okončanje nasilja nad ženama“, februar 2008.

12 Posebno značajan cilj ovog zbornika jeste da istakne projekte koji se bave NNŽ u kontekstu sukoba i obnove poslije sukoba. Kao što je gore opisano, NNŽ u konfliktnoj sredini nije jedinstven oblik nasilja, već obuhvata druge akte, kao što je silovanje, trgovina ženama i nasilje u porodici. Međutim, mali broj državnih agencija ili organizacija posvjećuje značajnu pažnju naporima za sprječavanje, zaštitu i sudsko gonjenje u kontekstu sukoba. Mada ovo predstavlja poseban izazov za postojeći zbornik, OEBS je, s obzirom na svoj mandat koji se odnosi na opštu bezbjednost i na svoj geografski domašaj, prirodno pozvan da bude predvodnik u razvoju zbornika dobrih praksi u pitanjima NNŽ u kom se skreće pažnja na posebnu prirodu situacija sukoba i obnove poslije sukoba, i da od takvog zbornika ima koristi. Ovaj zbornik nastoji da obuhvati prakse koje se bave pitanjem NNŽ nastalim u postkonfliktnim sredinama, ali ipak treba napomenuti da se većina tih projekata bavi nekim konkretnim oblikom NNŽ, na primjer nasiljem u porodici ili nedozvoljenim bludnim radnjama, a da oni koji ih sprovode ne govore uvijek eksplicitno o načinu na koji je pristup prilagođen postkonfliktnoj sredini. Neke od dobrih praksi u zborniku potekle su iz zemalja koje se decenijama bave pitanjem NNŽ, dok su druge razvijene u zemljama koje tek sada posvećuju pažnju ovom problemu, budući da ima primjera projekata sa dobrim izgledima za uspjeh i inovacija na obije strane spektra. Čak i u „najrazvijenijim“ zemljama, još uvijek postoji potreba za „rutinskim“ ili „osnovnim“ radom u oblastima kao što je jačanje svijesti i pružanje usluga. Istovremeno, praktični realizatori projekata u zemljama koje razvijaju osnovne programe mogu da iskoriste informacije o novim teorijama, novonastalim vrstama NNŽ i najmodernijim programima, ali i da izbjegnu neke od neželjenih posljedica sa kojima su se drugi susreli prilikom isprobavanja novih pristupa. Dobro je poznato da su i djeca često uzgredne žrtve nasilja nad ženama, bez obzira na to da li su neposredne mete tog nasilja. Dok djelotvorni programi borbe protiv nasilja prilaze problemu cjelovito, nasilje nad djecom takođe podrazumijeva i poseban, sopstveni skup odgovora. Ovaj zbornik namjerno ne razmatra programe usmjerene na pomoć djeci. Međutim, mnoge dobre prakse u stvari vode računa i o potrebama djece time što se bave ženama koje su najčešće njihovi staraoci. Ovaj zbornik govori o nasilju nad ženama, ali taj termin treba razumjeti kao sinonim za nasilje usmjereno prema ženskim osobama svih godina starosti, te stoga obuhvata dobre prakse koje se bave i nasiljem nad djevojčicama. Najzad, zbornik upućuje i na prakse i projekte koji imaju kao cilj iskorjenjivanje rodno zasnovanog nasilja, kao nasilja koje se čini nad nekom osobom (ženskom ili muškom) kao posljedica nejednakosti moći zasnovane na rodnim ulogama.

1.4 Struktura i metodologija Postoji nekoliko specifičnosti u načinu na koji ovaj zbornik pristupa nasilju nad ženama. Dobre prakse nisu grupisane prema vrsti nasilja kojim se bave, budući da je utvrđeno da su mnogi od najboljih pristupa usmjereni na razloge koji leže u korijenu svih oblika nasilja nad ženama, i stoga je takva klasifikacija smatrana nekorisnom. Ipak, učinjeni su napori da se napravi razlika kod određene vrste NNŽ kada je određena praksa imala veoma uzan fokus, kao što može biti slučaj, na primjer, sa smanjivanjem potražnje među muškarcima za eksploatacijom prostitutki ili žrtava trgovine ljudima. Dobre prakse i pristupi razvrstani su u zborniku na osnovu toga da li se bave prevencijom, sudskim gonjenjem ili zaštitom. Međutim, treba napomenuti da se čak i ova kategorizacija može pokazati nepreciznom. Nasilje nad ženama zahtijeva mnogostran pristup na više nivoa, i mnoge dobre prakse se oslanjaju na druge i podrazumijevaju i druge prakse. Na primjer, kampanje za podizanje svijesti ili pravno opismenjavanje, koje za ciljnu grupu imaju žene koje možda doživljavaju nasilje, neizostavno će dovesti do toga da više žena zatraži pomoć. Stoga takva kampanja zagovaranja (prevencije) mora da uzme u obzir to da li su službe dovoljne da bi se odgovorilo na pojačanu svijest žena i izašlo u susret njihovim zahtijevima (zaštita). 28 Struktura ovog zbornika osmišljena je tako da predstavi informacije na način koji će biti od najveće pomoći praktičarima koji razvijaju programiranje i namjeravaju da nauče iz uhodanih dobrih praksi i da ih ponovo primjene. Tako okvir zbornika čine vrste praksi za koje izgleda da postoji saglasnost da su zaista „dobre.“ Unutar tog okvira, kojim se opisuju opšti pristupi, dati su konkretni primjeri perspektivnih i inovativnih projekata i aktivnosti. Nekoliko poznatih izvora, vodiča i setova alata su pomenuti kada se smatraju posebno korisnim u razvijanju dobrih praksi. Kad god je to moguće, dati su linkovi za više informacija. Informacije iz ovog zbornika prikupljene su prvenstveno putem javno dostupnih izvora, uglavnom na Internetu. Materijali koje su objavila međunarodna i međuregionalna tijela, na primjer UN, SE, Evropska unija i OEBS bili su ključna polazna osnova za ovaj projekat. Ove organizacije su prikupile opširne smjernice o načinu na koji standardi ljudskih prava koji se odnose na NNŽ treba da budu implementirani

28 „Ni minut više: kraj nasilja nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 35.

13 na nacionalnom nivou. Te smjernice stvaraju okvir za određivanje najboljih praksi. Pored toga što postavljaju standarde, UN, SE, EU i OEBS takođe finansiraju i veliki broj raznih organizacija radi sprovođenja različitih projekata koji se bave NNŽ. Informacije dobijene od tih grupa, kao i drugih agencija (državnih i privatnih), o pristupima i projektima koje smatraju značajnim su stoga posebno razmotrene u ovoj kompilaciji. Treba pomenuti da je izražen nedostatak ocjenâ projekata i informacijâ o standardnom mjerljivom učinku. Čak i kada donatori ocijene projekte koje su finansirali, to pokreće pitanja nepristrasnosti i mogućnosti poređenja programa bez zajedničkog seta indikatora za mjerenje uspjeha. Ova tema je detaljno razmotrena u daljem tekstu, ali je ipak važno naznačiti da su mnogi primjeri inovativnih i pozitivnih pristupa nasilju nad ženama možda morali da ostanu neprimjećeni zbog primjene gore opisane metodologije. Pripremu zbornika je znatno olakšao Stručni seminar o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek OEBS-a za rodnu ravnopravnost od 20. do 22. oktobra 2008. godine u Dušanbeu, u Tadžikistanu; tada su međunarodni eksperti iz više od 21 zemlje opisali inicijative koje su se pokazale uspješnim i razgovarali o zajedničkim karakteristikama inovativnih pristupa u oblastima prevencije, zaštite i sudskog gonjenja 29 .

29 Materijali sa Stručnog seminara o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost Sekretarijata OEBS, oktobra 2008, dostupan na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html. Informacije sakupljene tokom konsultacija NVO iz Zajednice Nezavisnih Država sa Specijalnim izvjestiocem za nasilje nad ženama, održanim u Sankt Petersburgu, u Rusiji, septembra 2008, takođe su uključene u ovu kompilaciju.

14 2 Identifikovanje dobrih praksi i pristupa 2.1 Šta su dobre prakse i kako ih ocjenjujemo? „Najbolje prakse“ u rješavanju problema nasilja nad ženama su predmet mnogih diskusija na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou, ali kako da znamo da li je neki pristup zaista „najbolji“? Šta uopšteno možemo reći o najperspektivnijim, najinovativnijim i najuspješnijim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama? Uprkos pokušajima da se identifikuju najbolje prakse tako da mogu da se prouče i ponovo primjene, ne postoje dogovoreni principi ili kriterijumi onoga što čini te prakse. Štaviše, čak se i termin „najbolji“ koristi sa sve više ustezanja, a postoji i tendencija ka oprezu u proglašavanju nekih praksi boljim od drugih. Stoga, ovaj zbornik, kao i druge studije sprovedene radi pravljenja „inventara“ odgovora na NNŽ, kvalifikuje prakse kao „dobre“, „perspektivne“ ili čak „djelotvorne“ 30 . Čak i tada, potreban je oprez kada se neka praksa karakteriše kao „dobra“ ili „perspektivna“. Da li je neki pristup djelotvoran u velikoj mjeri zavisi od standarda prema kom se ocjenjuje, kao i od posebnog lokalnog konteksta u kom se koristi. Kao što napominje Generalni sekretar UN, „na ono što dobro funkcioniše utiče uređenje države, njena posvećenost ravnopravnosti žena, njen odnos sa nevladinim organizacijama i civilnim društvom i sredstva kojima raspolaže“. 31 Dalje, raznovrsnost kontekstâ u kojima se odigrava nasilje nad ženama, kao i brojni i raznovrsni odgovori na njega, otežavaju izvođenje opštih zaključaka o praksama koje mogu biti djelotvorne na globalnom nivou. Zaista, prakse koje izgledaju uspješne u pomaganju nekim ženama mogu biti nedjelotvorne kada je riječ o osobama suočenim sa brojnim nepovoljnim okolnostima ili diskriminacijom, kao što su žene izbjeglice ili žene sa invaliditetom. Konačno, činjenica da postoji veoma malo ocjena ili dugoročnih procjena određenih programa ili pristupa dalje ograničava korisnost karakterisanja nekih praksi kao „dobrih“. Da bi artikulisao bar neka od obilježja dobrih praksi, ovaj zbornik se oslanja na nekoliko osnovnih kriterijuma. „Dobra“ praksa je inovativna (pruža kreativna rješenja zajedničkog problema), održiva (zasniva se na multisektorskim partnerstvima) i djelotvorna (ima dokaziv uticaj na smanjenje NNŽ ili slabljenje njegovog dejstva). Dobre prakse su „društveno, kulturno, ekonomski i ekološki održive,“ imaju potencijal za ponovnu primjenu i mogu da služe kao inspiracija za nove inicijative u drugim kontekstima. 32

2.2 Opšti principi kojima se rukovode dobre prakse Uprkos nedostatku konsenzusa o tome šta čini najbolje ili dobre prakse, postoji saglasnost o ključnim odlikama i karakteristikama koje leže u osnovi djelotvornih intervencija. Ove karakteristike se u nekoj kombinaciji nalaze u dobrim praksama borbe protiv nasilja nad ženama i mogu se smatrati standardima ili preduslovima za rješavanje problema NNŽ. Ti preduslovi, na primjer „osnaživanje žena“, obično nisu samostalni ciljevi, nego strategije na višem nivou koje imaju uticaja na oblikovanje određenog programa ili projekta. Studija generalnog sekretara UN o nasilju nad ženama 33 takođe identifikuje vodeće principe u oblastima prava i pravde, pružanja usluga i prevencije. Spisak dat u daljem tekstu nije iscrpan, ali predstavlja pokušaj da se pruži okvir za vodeće principe koji su sintetizovani na osnovu preporuka međunarodnih tijela o tome kako sprovoditi obaveze suzbijanja nasilja nad ženama, ili su ih identifikovali praktičari. Prava žena kao ljudska prava: Strategija od presudne važnosti za svaki rad na zagovaranju je to da se jasno pokaže da je nasilje nad ženama povezano sa drugim povredama ljudskih prava i stoga države imaju obavezu da primjene princip dužne pažnje. Važan prateći princip koji je u osnovi svih dobrih praksi jeste to da se one bave uzrocima koji leže u korijenu nasilja nad ženama 34 , kao što su sistemska neravnopravnost između muškaraca i žena, pitanja moći i kontrole i rodna diskriminacija.

30 Vidjeti „Okončanje nasilja nad ženama: sa riječi na djela“ (Generalni sekretar UN, 2006), str. 101; „Dobre prakse u suzbijanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama“, izvještaj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17–20. maj 2005). 31 „Okončanje nasilja nad ženama: sa riječi na djela“, str. 286. 32 Ova artikulacija predstavlja sintezu kriterijuma koje je predložio Institut za ljudska prava i humanitarno pravo Raul Volenberg. Vidjeti „Najbolje prakse rodne pravde“ (2007) i Internet sajt UNESCO-a o temi „Šta je dobra praksa“, dostupno na http://www.unesco.org/migration. 33 Detaljna studija o svim oblicima nasilja nad ženama. Izveštaj generalnog sekretara UN (2006), A/61/122/Add.1. 34 Mnoge intervencije mogu imati neki pozitivan efekat na smanjenje nasilja uopšte (npr. ograničenje prikazivanja akata nasilja na televiziji i filmu), ali suštinska strategija za rješavanje pitanja nasilja nad ženama je priznavanje i jačanje svijesti o posebnim uzrocima i onima koji leže u osnovi ovog oblika nasilja.

15 Žene u središtu zbivanja: Suštinska karakteristika svih dobrih praksi je to da se njima osnažuju žene, ekonomski, politički ili na druge načine, da ostvare promjene u svojim životima i u društvu. Žene koje su preživjele nasilje, posebno korisnice usluga, treba da učestvuju u stvaranju, sprovođenju i ocjeni programa. Djelotvorne intervencije su one koje se zasnivaju na razumijevanju potreba artikulisanih od strane samih žena, a ne u ime žena. Muškarci su odgovorni i takođe angažovani: Vodeći princip praksi koje se bave nasiljem nad ženama je to da su njihova ciljna grupa muškarci. Programi koji se obraćaju muškarcima kreću se od onih koji priznaju odgovornost muškaraca kao počinilaca nasilja i uspostavljaju odgovarajuće mjere gonjenja i liječenja, do onih koji uključuju nenasilne muškarce kao pozitivne uzore, kao aktiviste u sprječavanju nasilja nad ženama i zagovornike rodne ravnopravnosti u svim sferama. Politička posvećenost i liderstvo: Dobre prakse su one koje se zasnivaju na jasnoj političkoj volji nacionalnih vlasti i imaju njihovu podršku. Rukovodioci na svim nivoima, u političkom kabinetu, predstavnici vjerskih vlasti, iz lokalne zajednice, čak i priznati sportisti ili poznate ličnosti mogu da utiču na to kako se nasilje nad ženama percipira i da odigraju ulogu u promjeni društvene tolerancije prema ovom problemu. Pristupi zasnovani na dokazima: Sve djelotvorne intervencije podržavaju precizni empirijski podaci o obimu nasilja nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama po svaku ženu koja je preživjela nasilje, ali i po članove porodice i društvo u cjelini 35 . Koordinacija, saradnja i partnerstva: Multisektorski pristup koji koordinira i uključuje širok niz aktera je princip kojim se rukovodi svaki rad na poboljšanju opšteg reagovanja na nasilje nad ženama. Konkretni akteri ili interesne grupe mogu da se razlikuju, u zavisnosti od vrste NNŽ o kojoj je riječ, ali je strategija ista – rad sa širokim spektrom profesionalaca i službi od nacionalnog nivoa do nivoa zajednice i najširih masa i izgradnja partnerstava među sektorima. Razmjenjivanje znanja, unapređivanje vještina i obuka: Korišćenje programa razmjene znanja i obrazovnih programa je taktika, a ne strategija. Ipak, ona je ovdje uključena kako bi ilustrovala vodeći princip da praktičari koji rade na borbi protiv NNŽ treba redovno i rutinski da razmjenjuju informacije i učestvuju u unapređivanju vještina. Usljed toga, obuka za pružaoce usluga, organe unutrašnjih poslova, pravni i zdravstveni sektor, kreatore politike i sve druge ključne interesne grupe, treba da bude uključena u uobičajene poslove razvoja zaposlenih i da bude zasnovana na prihvaćenim standardima i smjernicama. Praćenje i ocjena: Svaka strategija, pristup ili projekat treba u svom nacrtu da obuhvati plan za praćenje i ocjenu koji će pokazati postignut napredak i učinak.

2.3 Strategije u osnovi dobrih praksi Stvarna promjena u pravcu okončanja nasilja nad ženama zahtijeva „koordiniran i održiv napor na mnogim nivoima.“ 36 Dobre prakse podržavaju različite strategije, kojima se utvrđuje na kom nivou projekat funkcioniše i u kakvoj je interakciji sa drugim programiranjem. Intervencije se mogu posmatrati duž spektra od „mikro nivoa“, onih koje se brinu za potrebe žrtava, mijenjaju društvene stavove, razvijaju svijest muškaraca i žena, do „mezo nivoa“, onih koje su usmjerene na lokalne institucije, i konačno, „makro nivoa“, odnosno onih koje se bave politikom na višem nivou ili promjenama zakonodavstva. 37 Drugim riječima, neke intervencije se mogu okarakterisati kao kratkoročne, one koje imaju za cilj trenutno poboljšanje situacije, dok druge imaju dugoročni pristup i teže sistemskim promjenama. Utvrđivanje načina na koji kratkoročno i dugoročno zagovaranje uzajamno djeluju je važan dio razvoja strategije koja leži u osnovi dobrih praksi. Iako je nasilje nad ženama poseban društveni problem kome treba pristupiti kroz ciljane inicijative, on je povezan i sa drugim pitanjima ljudskih prava, zdravlja i razvoja žena. Stoga je djelotvorna strategija koja leži u osnovi dobrih praksi to da se nasilju nad ženama pristupa kao problemu koji nije izolovan. Djelotvorna praksa je uključivanje poruka protiv nasilja nad ženama u programe sa kojima postoje značajna preklapanja, na primjer o prevenciji HIV/AIDS, reproduktivnom zdravlju, planiranju porodice,

35 Aktivisti koji rade na okončanju NNŽ primjećuju da nije neuobičajeno da zvaničnici i drugi umanje značaj ovog problema navodeći učestalost drugih oblika nasilja, broj muškaraca koji su žrtve nasilja ili druga „važnija“ društvena pitanja. Specijalni izvestilac UN o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, naglašava značaj oslanjanja na stvarne dokaze o strukturi nasilja nad ženama i da je način na koji žene doživljavaju to nasilje put da se ospori predstava po kojoj NNŽ nije jasno definisan problem koji zahteva jasno definisano rešenje. Vidjeti npr. izjavu Jakin Ertirk na Konferenciji SIDA-e o rodno zasnovanom nasilju, 12. septembar 2008, Stokholm. 36 „Ni minut više: kraj nasilje nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 12. 37 „Okončanje nasilja nad ženama i djevojčicama – zaštita ljudskih prava: dobre prakse za saradnju u razvoju“ (GTZ, 2005), str. 57.

16 pravnoj reformi, razvoju „mikro“ preduzeća, ili u programe o pristupu zemljištu i njegovom korišćenju. Prevashodni cilj ovog zbornika je da predstavi informacije o dobrim praksama, konkretnim projektima koji su, po svemu sudeći, inovativni i djelotvorni. Zbornik postavlja ove dobre prakse u okvir vodećih principa i pristupa. Konačno, ovdje sadržani primjeri treba da ilustruju kako treba strateški pristupiti NNŽ – na mikro i makro nivou i kao međusektorskom pitanju.

17 3 Razumijevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocjena Nedostatak podataka o prirodi nasilja nad ženama, neprecizni statistički podaci o njegovoj rasprostranjenosti, zakomplikovani skrivenom prirodom problema samog po sebi ili, što može biti slučaj u konfliktnim sredinama, gubitak ili uništavanje podataka, takođe ograničavaju napore politike; sve to znači da službe možda ne postoje, nedovoljne su ili ne reaguju na stvarne potrebe. Kao što je već pomenuto, djelotvorne intervencije se zasnivaju na preciznim podacima o konkretnoj vrsti nasilja nad ženama koja je predmet razmatranja i na konkretnom kontekstu. Iako je pristup zasnovan na dokazima vodeći princip u borbi protiv nasilja nad ženama, ovdje ga vrijedi dodatno istaći, budući da se u poslednje vrijeme dosta radilo na artikulisanju dobrih praksi u mjerenju nasilja nad ženama. Istovremeno, samo sprovođenje istraživanja može da bude dobra praksa kada se koristi (1) preliminarno, da bi se u potpunosti razumio problem nasilja nad ženama na nivou na kome će se raditi na izradi ciljane strategije i uspostavljanju polazne osnove prema kojoj se može mjeriti napredak, i (2) kasnije, u vidu ocjene programa, kako bi se proučavali uspjesi, prikupljale naučene lekcije i poboljšale buduće aktivnosti.

Resursi o statističkim podacima o rodno zasnovanom nasilju Internet sajt Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE), sa statističkim podacima o rodno zasnovanom nasilju, sadrži multimedijsku prezentaciju koju su sačinili UNECE i Institut Svjetske banke o razvijanju statističkih podataka o rodu posebno za NNŽ, kao i smjernice za razvijanje indikatora, statističkih podataka i anketa. Dodatne informacije: http://www.unece.org/stats//gender/vaw/resources.html.

3.1 Prikupljanje podataka Prikupljanje preciznih podataka o prevalenciji ili obimu određenog oblika nasilja nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, jeste polazna tačka za razvijanje preciznih i ciljanih intervencija i ne treba ga gledati kao cilj sam po sebi. Štaviše, države se pozivaju da razviju ankete o prirodi nasilja nad ženama 38 i sve više se podstiču da obezbjede to da se njihove politike donose na osnovu veće baze znanja.

Baza podataka o nasilju nad ženama Generalni sekretar UN podržava uspostavljanje globalne i koordinirane baze podataka, „o obimu, prirodi i posljedicama svih oblika nasilja nad ženama, i o učinku i djelotvornosti politika i programa, koji će uključiti najbolje prakse, za suzbijanje tog nasilja.“ 39 Baza podataka će biti javno dostupna i sadržaće informacije o preduzetim mjerama u sljedećim oblastima: pravo i politika; institucionalni mehanizmi; domaća, regionalna i međunarodna koordinacija; službe za žene žrtve/žene koje su preživjele nasilje; jačanje svijesti i izgradnja kapaciteta; istraživanje i ocjenjivanje; statistički i drugi podaci. Od država članica je zatraženo da dostave podatke putem upitnika, a podstiču se i da imenuju koordinatore/povjerenike na nacionalnom nivou koji će ubuduće ažurirati bazu podataka. Očekuje se da će baza podataka, pokrenuta u martu 2009, u velikoj mjeri olakšati poređenje podataka iz raznih zemalja, kao i razmjenu informacija o djelotvornim praksama. Bazi podataka može se pristupiti na adresi http://webapps01.un.org/vaw/home.action. Izvjestan broj država je preduzeo i pozitivnu mjeru prikupljanja podataka putem anketa i procjena na nacionalnom nivou. 40 Meksiko trenutno priprema „Nacionalnu procjenu stanja rodno zasnovanog nasilja“, koja će se koristiti za utvrđivanje obima, oblika i sredine u kojoj se dešava nasilje nad ženama, radi obezbjeđivanja osnove za izradu državne politike; podaci će takođe biti uključeni u nacionalnu bazu podataka. Francuska je sprovela nekoliko anketa na nacionalnom nivou o različitim aspektima nasilja nad ženama, koje su poslužile kao osnova za kampanje koje su uslijedile i razvoj službi. Nevladine organizacije su takođe sprovele obimne ankete radi prikupljanja informacija koje će predstavljati osnovu za zagovaranje. Na primjer, 2007–2008. godine, Centar za analizu politike

38 „Model strategija i praktičnih mjera za eliminisanje nasilja nad ženama u oblasti sprječavanja kriminala i krivičnog pravosuđa“, 12. decembar 1997, generalni sekretar UN 52/86. 39 „Intenziviranje napora na ukidanju svih oblika nasilja nad ženama“, 30. januar 2007, generalni sekretar UN 61/143. 40 „Intenziviranje napora na ukidanju svih oblika nasilja nad ženama“ (Generalni sekretar UN, 2008), A/63/214 u stavu 58.

18 Turpandžijan i Američki univerzitet u Jermeniji su blisko sarađivali sa Centrom za prava žena na sprovođenju nacionalne ankete o porodičnom nasilju u Jermeniji. Ova anketa je vođena putem intervjua i upitnika za samostalno popunjavanje kako bi se dobile pouzdane informacije o vrstama i uzrocima NNŽ i stavovima žena prema nasilju u porodici. Centar za prava žena koristi podatke iz ankete kao osnovu strategija za jačanje svijesti i za izradu nacrta propisa. 41 Studije prevalencije bazirane na populaciji, koje su sprovedene u izvjesnom broju zemalja, uglavnom se ograničavaju na nasilje od strane intimnog partnera ili u porodici. 42 Daleko je manje studija prevalencije, posebno studija koje obuhvataju životni vijek, koje se bave silovanjem i seksualnim nasiljem, seksualnim uznemiravanjem na radu ili u obrazovanju, ili trgovinom ženama. 43 Pored studija sprječavanja, neke države uspješno prikupljaju „podatke bazirane na službama“ o nasilju nad ženama iz niza izvora, kao što su objekti zdravstvene zaštite, policijske stanice, sudovi, službe za stanovanje i socijalnu zaštitu, SOS linije i skloništa. 44 Koordinirano prikupljanje podataka iz raznih agencija i službi pomaže da se dobije jasnija slika problema NNŽ, kao i toga koliko djelotvorno se pristupa njegovom rješavanju. Na primjer, Kanada je nedavno sastavila zbirku podataka prikupljenih ranije iz anketa, od policije, sudova i socijalnih službi, radi analiziranja trendova u nasilju nad ženama. 45 U Tadžikistanu, koalicija NVO „Od pravne ravnopravnosti do stvarne ravnopravnosti“ radi sa 25 kriznih centara i jednom privremenom sigurnom kućom za žene u zemlji, kako bi poboljšala način na koji ove institucije rade, sa posebnim osvrtom na njihovu sposobnost da prikupljaju podatke i prate i ocjenjuju svoj rad. Koalicija je razvila jedinstven sistem baze podataka, koristeći Microsoft Access, koji je dostupan kako centrima koje podržava država, tako i onima koje vode NVO. Sistem je pogodan za korisnike, a informacije iz formulara o prijemu korisnika mogu lako da se unesu u bazu podataka. Baza podataka se takođe koristi za sastavljanje izvještaja koji se šalju relevantnim državnim organima radi praćenja trendova i ocjene pružanja usluga. Trenutno, koalicija radi sa Državnim komitetom za statistiku Tadžikistana i Odborom za informacije Ministarstva unutrašnjih poslova na poboljšanju prikupljanja statističkih podataka kako za Vladu, tako i za nevladine organizacije (NVO) 46 .

3.2 Indikatori za mjerenje nasilja nad ženama Indikatori „daju jednostavan rezime složene slike, tako što apstrahuju i na jasan način prezentuju najvažnije karakteristike potrebne da se podrži donošenje odluka zasnovano na dobroj informisanosti.“ 47 Pomoću indikatora se mjeri i prati napredak. Indikatori igraju ključnu ulogu u obezbjeđivanju smjernica za politiku, ali nisu „zamjena za temeljno istraživanje, budući da pružaju relativno malo u pogledu procesa i objašnjenja.“ 48 Umjesto toga, indikatori treba da budu dopuna složenijim rodnim analizama. Ti indikatori bi bili od pomoći u rezimiranju složenih podataka tako da oni dobiju svrsishodan oblik, kako radi poboljšanja razvoja politika, tako i za širu javnost. 49 Na međunarodnom nivou, postoji nekoliko inicijativa za definisanje i razvijanje zajedničkih indikatora za mjerenje obima nasilja nad ženama i reagovanja države. Ukratko, Odsjek UN za poboljšanje položaja žena i Komitet UN za statistiku usredsređuju se na razvoj globalnih indikatora za mjerenje obima nasilja nad ženama. Radeći sa grupom eksperata i drugim agencijama UN, Odsjek je 2007. godine razvio set

41 Projekat ankete su finansirali Fondacija za pomoć Instituta za otvoreno društvo, Kancelarija OEBS u Jerevanu i Katolička služba za pomoć Jermenije. Ani Dalakijan, Narine Hakobijan i Lucig H. Danijelijan, „Izvještaj o nalazima ankete sprovedene širom zemlje: nasilje u porodici i zlostavljanje žena u Jermeniji“ (2007). 42 Dodatak o razvijanju transnacionalnih indikatora za nasilje nad ženama uz Izvještaj specijalnog izvjestioca o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, 25. februar 2008, A/HRC/7/6/Add.5, st. 155. 43 Štaviše, studija o NNŽ sprovedena u Njemačkoj otkrila je da su stope seksualnog uznemiravanja četiri puta veće u odnosu na fizičko ili seksualno nasilje koje počini partner, kao i da su stope nasilja koje počini intimni partner više među posebnim populacijama žena, kao što su migranti, izbjeglice, zatvorenici i prostitutke. Ibid., str. 183. 44 „Intenziviranje napora na ukidanju svih oblika nasilja nad ženama“ (Generalni sekretar UN, 2008), A/63/214 u stavu 61. 45 Ibid. 46 Tatjana Bozrikova, „Razvoj mehanizama za saradnju NVO u Tadžikistanu na sprječavanju nasilja nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara su dostupni na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 47 „Indikatori za mjerenje nasilja nad ženama, Izvještaj sa sastanka Ekspertske grupe“ (DAW, 2007), str. 4. 48 Dodatak o razvijanju transnacionalnih indikatora nasilja nad ženama uz Izvještaj specijalnog izvjestioca o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, supra, str. 79. 49 Džema Konel, „Rad Odjeljenja Ujedinjenih nacija za unaprjeđenje položaja žena vezan za nasilje nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara su dostupni na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). Vidjeti i http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-issues- focus.htm.

19 indikatora, koji su podnijeti Komitetu za statistiku na razmatranje. 50 Nekoliko regionalnih tijela i nacionalnih Vlada je razvilo indikatore za mjerenje NNŽ koji pružaju dobar uvid u stanje. Na primjer, Ekonomska komisija UN za Latinsku Ameriku i Karibe (ECLAC) je razvila Vodič za tehničku pomoć u izradi i upotrebi rodnih indikatora, koji predlaže mjerenje stopa fizičkog, psihološkog i seksualnog nasilja, kao i neprijavljenog nasilja nad ženama. 51 Evropska unija je takođe razvila indikatore koji se bave kako nasiljem u porodici tako i seksualnim uznemiravanjem, i mogu se koristiti za ocjenu pojedinačnih država i upoređivanje napretka u raznim zemljama u oblastima kao što su službe podrške za žene, postojanje zakona i politika i alokacije sredstava iz budžeta 52 . Specijalna izvjestiteljka o nasilju nad ženama usmjerava pažnju na razvoj indikatora za mjerenje napretka država u suzbijanju NNŽ 53 . Ona je razmotrila postojeće prijedloge za razvijanje zajedničkih indikatora o nasilju nad ženama na nivou UN, istražila kako bi ti indikatori mogli da se koriste za mjerenje i napravila katalog indikatora na nivou ishoda, strukturnom i procesnom nivou. 54

3.3 Analiza iskustava i potreba žrtava U okviru istraživanja i prikupljanja podataka, sprovođenje detaljne analize iskustava žena koje su doživjele nasilje predstavlja dobru praksu. Uopšteno, državne strukture su odgovorne za prikupljanje statističkih podataka 55 , ali NVO mogu da odigraju značajnu ulogu u obezbjeđivanju toga da se glasovi žrtava integrišu u odluke o politikama/strategijama. Iskustva pojedinačnih žrtava o temama kao što su posljedice nasilja, uticaj nasilja na njihovu djecu i druge članove porodice, prepreke sa kojima se susrijeću u sistemu zdravstvene zaštite ili pravnom sistemu kada pokušaju da napuste situacije nasilja, gdje im se pruža pomoć itd, mogu da pruže informacije za kreiranje odgovarajućih programa prevencije, sudskog gonjenja i zaštite.

Glasovi žrtava Godine 2007, Međunarodni centar za razvoj migracione politike (ICMPD) objavio je „Slušajmo žrtve: iskustva identifikacije, povratka i pomoći u Jugoistočnoj Evropi“. Ta studija je sprovedena vođenjem intervjua sa 80 žrtava trgovine ljudima. Ona prikazuje kako su žrtve doživjele proces identifikacije, upućivanja, povratka, pomoći i zaštite i prikazuje dobre prakse i praznine kako su ih same žrtve izrekle. 56 Na Tajlandu, NVO Program samoosnaživanja za migrantkinje (SEPOM) sprovela je studiju o iskustvima žena koje su bile žrtve trgovine ljudima u Japanu. Inovativni aspekt ovog projekta je to da su anketu sprovodile same žene koje su nekada bile žrtve trgovine ljudima. Ženama je pružena obuka i podrška u razvijanju njihovih istraživačkih vještina. Koristeći ovaj metod, žene su i same podržane i osnažene, a studija je otkrila detaljne informacije o situaciji u kojoj se nalaze djeca žena žrtava trgovine ljudima, koje vjerovatno ne bi bile dostupne „neutralnijem“ istraživaču. 57 Istraživanje nasilja nad ženama, naročito ono koje obuhvata iskustva žrtava, pokreće etička pitanja kako za učesnike, tako i za istraživače. Od krajnje je važnosti da, kada su bilo koje žrtve uključene u istraživačke projekte, njihova bezbjednost, fizička i psihološka, tajnost i ljudska prava neprestano budu u centru pažnje. Isto tako, istraživači i ispitivači koji obavljaju intervjue treba da imaju vještine i obuku, ne samo da bi obezbijedili dobrobit ispitanih žena, već i da bi sebe zaštitili od zla.

Etička i bezbjednosna preporuka za istraživanje o NNŽ Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je razvila smjernice o etičkim i bezbjednosnim preporukama za

50 Ibid. 51 „Ni minut više: kraj nasilja nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 96; „Indikatori za mjerenje nasilja nad ženama“, Izvještaj sa sastanka Ekspertske grupe (DAW, 2007), str. 12. 52 Ibid., str. 17. 53 Vidjeti, uopšteno, „Indikatori o nasilju nad ženama i reagovanju Država“ (Specijalni izvjestilac o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, 2008), A/HRC/7/6. 54 Vidjeti uopšteno, „Dodatak o razvijanju transnacionalnih indikatora nasilja nad ženama uz Izvještaj Specijalnog izvjestioca o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama“, supra. 55 Dok su državne strukture nužno tijela koja redovno prikupljaju statističke podatke o učestalosti NNŽ, NVO su takođe bile uspješne u korišćenju anketa, prikupljanju podataka iz formulara o prijemu korisnika i drugih metodologija koje koriste da bi pokazale postojanje NNŽ i zalagale se za to da se ovom problemu posveti veća pažnja. 56 Studija je dostupna na http://www.icmpd.org. 57 „Okončati nasilje nad ženama i djevojčicama – zaštita ljudskih prava: dobre prakse za saradnju u razvoju“ (GTZ, 2005), str. 34–35.

20 istraživanje nasilja nad ženama u nekoliko konkretnih konteksta, dostupnih na Internet sajtu SZO: http://www.who.int/gender/documents/en/. Etičke i bezbjednosne preporuke za istraživanje, dokumentovanje i praćenje seksualnog nasilja u vanrednim situacijama (2007) Žene na prvom mjestu: etičke i bezbjednosne preporuke za istraživanje nasilja u porodici nad ženama (2003) Etičke i bezbjednosne preporuke za vođenje intervjua sa ženama žrtvama trgovine ljudima (2003)

3.4 Praćenje i posmatranje Praćenje sprovođenja zakona, dostupnosti i reagovanja službi namijenjenih žrtvama i promjena u društvenim stavovima prema nasilju nad ženama su samo neki od primjera procesa koji pomaže u razumijevanju dimenzije problema. Praćenje i posmatranje podrazumijevaju neke od dobrih praksi koje su već opisane, kao što je korišćenje standardnih indikatora, redovno prikupljanje podataka i uključivanje žena u analiziranje njihovih konkretnih potreba. Ova vrsta praćenja se razlikuje od praćenja i ocjene programa, što je takođe veoma značajna tema, ali prelazi okvire ove kompilacije. Postoji više dobrih primjera programa praćenja koje su sprovodile kako Vlade tako i NVO da bi poboljšale reagovanje na nasilje nad ženama. Tokom 2008. godine, Ministarstvo za socijalna pitanja i zdravstvo Finske i Udruženje finskih lokalnih i regionalnih vlasti izdali su preporuke da se mjere za sprječavanje i reagovanje na međuljudsko nasilje i nasilje u porodici uključe u opštinsku strategiju socijalne pomoći. Konkretno, opštine se pozivaju da usvoje „međusektorski i multiprofesionalni pristup.“ 58 Godine 2011, Vlada Finske će sprovesti nacionalnu procjenu toga kako se ove preporuke sprovode. Komponenta praćenja u ovoj ministarskoj inicijativi je važan motiv opštinskim vlastima da preuzmu odgovornost za razvijanje programa prevencije i koordiniranih službi. 59

Praćenje pravde: Studija uticaja sistema krivičnog pravosuđa na smanjenje broja slučajeva silovanja Vrsta nasilja nad ženama: Silovanje Pristup i glavni ciljevi: Projekat, jedna studija, istražuje kako se u južnoafričkom sistemu krivičnog pravosuđa procesuiraju tužbe za silovanje, kako bi se sistem krivičnog pravosuđa smatrao odgovornim i obezbijedio uvid u to zašto je sistem možda nedjelotvoran u odvraćanju od seksualnog nasilja. U toj studiji je ispitano procesuiranje tužbi za silovanje, njihovi ishodi i dužina vremenskog perioda od prijavljivanja takvih slučajeva do okončanja predmeta od strane policije ili pred sudovima, a takođe su prikupljene i sabrane informacije o karakteristikama prijavljenih silovanja i počinilaca. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Nekoliko organizacija, vladinih i nevladinih, je sarađivalo na ovom projektu praćenja slučajeva silovanja kroz pravosudni sistem u jednoj provinciji Južne Afrike – Centar za pravno zagovaranje okončanja nasilja nad ženama Tšvaranang, Savjet za medicinska istraživanja Južne Afrike i Centar za proučavanje nasilja i pomirenje, u radu sa Policijskom službom Južne Afrike i Nacionalnim ministarstvom pravde i ustavnog razvoja. Istraživači su koristili tehnike uzorkovanja da bi odabrali preko 2000 slučajeva za studiju, od skoro 12000 prijavljenih slučajeva silovanja u jednoj godini. Ispitani su dosijei iz 70 policijskih stanica, kao i Jedinice za zaštitu djece od nasilja u porodici i Jedinice za seksualne delikte, i iz osnovnih sudova (magistrata). Među ključnim nalazima studije bilo je to da je približno polovina prijavljenih slučajeva dovela do hapšenja, suđenja su otpočela u manje od jednom od pet slučajeva, do osude je došlo u manje od jednom od 20 slučajeva, a 15% počinilaca je dobilo manje od minimalne kazne. Studija takođe prikazuje važne informacije o prikupljanju medicinsko-pravnih dokaza i tome kako su se osobe koje su preživjele silovanje uključile u sistem krivičnog pravosuđa. Na primjer, više od trećine žrtava je odlučilo da odustane od krivičnih postupaka iz različitih razloga. Područje obuhvaćeno projektom: Provincija Gauteng Južnoafričke Republike Materijali, proizvodi, ishodi: Rezultati studije su sadržani u izvještaju

58 „Sprječavanje interpersonalnog i porodičnog nasilja koje će biti integrisano u opštinsko planiranje socijalne pomoći i bezbjednosti“, saopštenje za štampu, 12. maj 2008, Ministarstvo za socijalna pitanja i zdravstvo, Udruženje finskih lokalnih i regionalnih vlasti, dostupno na http://www.stm.fi/en/pressreleases/pressrelease/view/1200671#en. 59 Helena Evalds, „Multiprofesionalna koordinacija i saradnja u suzbijanju nasilja nad ženama: praktična iskustva iz Finske“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara dostupni na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

21 Tragom pravosudnog sistema: „Uticaj krivičnog pravosuđa u Gautengu na smanjivanje broja slučajeva silovanja“ (2008). Izvještaj sadrži nekoliko detaljnih preporuka za poboljšanje napora u prevenciji, zaštiti različitih žrtava i za način na koji pravni sistem reaguje na slučajeve silovanja. Treba dodati i to da je studija sprovedena pre izglasavanja novog zakona o seksualnom nasilju, te stoga može da posluži i kao osnova za mjerenje učinka zakona. Finansiranje: Finansirano od strane Norveškog centra za ljudska prava, Fondacije za otvoreno društvo, Fondacije Ford i Savjeta za medicinska istraživanja. Organizacija zadužena za sprovođenje: Tshwaranang Legal Advocacy Centre to End Violence against Women – TLAC (Centar za pravno zagovaranje okončanja nasilja nad ženama Tšvaranang – TLAC) Tel.: +27 (11) 403-8230/4267 Faks: +27(11)403-4275 www.tlac.org.za

South African Medical Research Council – MRC (Savjet za medicinska istraživanja Južne Afrike – MRC) Gender & Health Research Unit (Jedinica za rodna i zdravstvena istraživanja) Tel.: +27(12)339-8526 Faks: +27(12)339-8582 www.mrc.ac.za

Centre for the Study of Violence and Reconciliation – CSVR (Centar za proučavanje nasilja i pomirenje – CSVR) Tel.: +27(11)403-5650 Faks: +27(11)339-6785 www.csvr.org.za Dodatne informacije: Izvještaj se može preuzeti sa sajta Centra za proučavanje nasilja i pomirenje: www.csvr.org.za, pod „Publikacije”. U Rusiji, ANNA – Nacionalni centar za sprječavanje nasilja, nevladina organizacija, osnovala je Nezavisnu nacionalnu komisiju za ljudska prava žena i borbu protiv nasilja nad ženama radi praćenja mjere u kojoj su žene u Rusiji zaštićene od nasilja. Reagujući na trenutnu političku situaciju, smatralo se da bi bilo konstruktivnije osnovati komisiju sačinjenu od ruskih nezavisnih eksperata, koja će dati kritiku na osnovu stručnosti i poznavanja situacije na lokalnom nivou. Komisija prikuplja statističke podatke, izvršava procjene i istraživanja po regionima na osnovu postojećeg zakonodavstva, vrste i obima službi koje su dostupne žrtvama, bilježi prepreke sa kojima se žrtve suočavaju u dobijanju zaštite i ocjenjuje kako štetne kulturne prakse, tako i dobre prakse koje se koriste u Rusiji. Očekuje se da Komisija objavljuje godišnje izveštaje. 60

60 Andrej Sinelnikov, „Ljudska prava žena i nasilje nad ženama: praćenje kao instrument za unaprjeđenje promjena u reagovanju na rodno zasnovano nasilje“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara dostupni na: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

22 3.4.1 Praćenje pravnog sistema Redovno praćenje sprovođenja zakona i djelovanja profesionalaca u krivičnom pravosuđu u cjelini je važna alatka za obezbjeđivanje pravilnog funkcionisanja pravnog sistema kako bi se osigurali dosljedno i pravično gonjenje počinilaca i potpuna zaštita žrtava. Praćenje načina na koji se postupa sa slučajevima NNŽ pruža važne informacije o mogućim slabostima u sistemu. U Rusiji, policija u regionu Sverdlovsk prikuplja podatke o broju konkretnih slučajeva nasilja u porodici koji stignu u njihovu kancelariju 61 , broju onih koji se razmatraju u sudu i broju onih u kojima se donese presuda. 62 Na ovaj način, oni mogu da pokažu da više od polovine tih slučajeva nikada ne razmatra sudija, i da se u većini slučajeva koji su poslati u sud podstiče neka vrsta pomirenja među partnerima i odustaje se od optužbe. Opseg takvog praćenja ne treba da bude velik da bi se obezbijedila osnova za značajne zaključke o djelotvornosti pravnog sistema u borbi protiv nasilja nad ženama. Na primjer, gradski kontrolor za Los Anđeles, u Kaliforniji, nedavno je sproveo reviziju utroška sredstava bespovratne pomoći sa saveznog nivoa u iznosu od četiri miliona američkih dolara u Policijskoj upravi Los Anđelesa; ta sredstva bila su namijenjena upravo poboljšanju ispitivanja setova dokaza u slučajevima silovanja. Novac iz saveznog budžeta bio je namijenjen smanjenju velikog zaostatka u ispitivanju fizičkih dokaza prikupljenih nakon seksualnih delikata. Međutim, revizija koju je sproveo kontrolor je utvrdila da se, uprkos dodatnom finansiranju, zastoj u ispitivanju povećao, da postoji preko 7000 neobrađenih setova dokaza i da se policijska uprava ne pridržava državnog zakona kojim se zahtijeva da žrtve silovanja budu obaviještene ako se njihovi setovi ne obrade u roku od dvije godine od incidenta. Nevladina organizacija Human Rights Watch sprovodi zagovaranje oko nedavno izvršene revizije i ističe da zaostali predmeti ozbiljno utiču na pravo žrtava na pravdu; njihovi slučajevi se ne procesuiraju blagovremeno i kašnjenja u ispitivanju dokaza omogućavaju pozivanje na rok zastarjelosti od deset godina za iznošenje takvih slučajeva pred sud. 63 Kada praćenje sprovode NVO, one ga koriste za svrhe zagovaranja, na primjer da istaknu potrebu za ciljanim zakonima i procedurama, da skrenu pažnju javnosti na povrede prava u sudovima i da vrše redovne provjere pravosudnog sistema koje mogu da pruže osnovu za pripremu programa obuke.

WATCH Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici i seksualno nasilje nad ženama i djecom. Pristup i glavni ciljevi: WATCH je program praćenja sudova u kojem se smatra da je sistem krivičnog pravosuđa odgovoran za svoje postupke i daju se preporuke za poboljšanje bezbjednosti žena i djece. Programom se utvrđuju problematične oblasti u sudskom sistemu i, kroz proces bez sukobljavanja, radi se sa sudovima i socijalnim službama na uvođenju sistematičnih poboljšanja. WATCH objavljuje rezultate posebnih programa praćenja i istraživačkih programa u tromjesečnom biltenu koji služi jačanju svijesti javnosti i zagovaranju. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: WATCH obučava volontere da prate postupke u sudnici u krivičnim i građanskim predmetima vezanim za nasilje u porodici, nedozvoljene polne radnje i zlostavljanje/zanemarivanje djece. Volonteri obezbjeđuju prisustvo javnosti u sudnici i objektivno posmatraju ponašanje sudskog osoblja, koristeći standardizovane materijale i kontrolne liste koje je sačinio WATCH. Volonteri prate istoriju pojedinačnih slučajeva i prate kretanja u pravosudnom sistemu. Pored toga, osoblje WATCH-a istražuje oblasti od posebne važnosti i objavljuje svoje nalaze. Ove aktivnosti čine osnovu rada sa sistemom radi uvođenja neophodnih poboljšanja. Područje obuhvaćeno projektom: Program funkcioniše u sudovima u oblasti Henepin Kantri, u Minesoti, SAD, ali drugi programi za praćenje sudova, usredsređeni na druge oblasti, sprovode se na drugim mjestima po istom obrascu. Materijali, proizvodi, ishodi: WATCH nudi obuku putem Interneta, kao i tehničku pomoć i priručnik za kreiranje programa praćenja sudova (koji se može kupiti). Finansiranje: Individualni prilozi i bespovratna sredstva od fondacija; oslanjanje na posmatrače volontere koje organizacija regrutuje i obučava nekoliko puta godišnje. Od volontera se zahtijeva članarina za obuku od 25 američkih dolara. Organizacija zadužena za sprovođenje:

61 Slučajevi klasifikovani kao „laka povreda“ prema Krivičnom zakoniku Ruske Federacije. 62 „Izvještaj CEDAW-a o instrumentima za ocjenu za Rusku Federaciju“ (ABA, 2006), str. 122. 63 „SAD: Policija Los Anđelesa propustila da iskoristi finansijska sredstva za testiranje setova dokaza u slučajevima silovanja“, saopštenje za štampu, 20. oktobar 2008, Human Rights Watch, dostupno na http://www.hrw.org/en/category/topic/women%E2%80%99s-rights

23 WATCH 608 Second Avenue South Northstar East Suite 465 Minneapolis, MN 55402 USA Tel.: +1 612-341-2747 Faks: +1 612-339-1171 Imejl: watch@watchmn.org Dodatne informacije: http://www.watchmn.org/home.html

3.4.2 Praćenje medija Praćenje toga kako mediji reaguju i pristupaju nasilju nad ženama može da pruži važne informacije o vrstama poruka koje društvo redovno prima o ovom pitanju i da pruži koristan uvid u oblasti u kojima je potencijalno potrebna senzibilizacija i obuka profesionalnih radnika u medijima; ta tema je detaljnije razmotrena na drugom mjestu u ovom zborniku. Tokom 2006. godine, Zapadnoukrajinski centar „Ženske perspektive“ je preduzeo četvoromjesečno praćenje izvještavanja štampe o nasilju u porodici, pri čemu je analizirano ukupno 276 izdanja deset regionalnih i nacionalnih novina. 64 Čak je i ovaj relativno mali projekat otkrio neke važne podatke. Na primjer, novinski izvještaji su imali tendenciju da prikazuju senzacionalistički sadržaj, a ne preventivne ili vaspitno-obrazovne informacije. Nasilje u porodici je uglavnom opisivano kao „događaj“, a ne krivično djelo. Većina slučajeva o kojima je izvještavano su bili oni koji su završeni ubistvom, što ne odražava ukupnu stopu smrtnosti od porodičnog nasilja u Ukrajini. Mada su novinari birali da izvještavaju o ekstremnim slučajevima, oni nisu obezbijedili komentare stručnjaka ili informacije o tome gdje žrtve nasilja u porodici mogu da pronađu pomoć.

3.4.3 Analiza budžeta Način na koji Vlada dodjeljuje sredstva odražava strategijske prioritete te Vlade. Rodno osjetljiva analiza budžeta se, stoga, može koristiti da bi se otkrilo koliko podrške Vlada konkretno dodjeljuje za suzbijanje nasilja nad ženama. Prema rečima autora studije koja ispituje alokacije budžetskih sredstava u pravcu sprovođenja zakona o nasilju u porodici u Južnoj Africi, „budući da nijedna zemlja nema pristup neograničenim sredstvima za finansiranje svog djelovanja i mora da radi u okviru određenih ograničenja, treba napraviti izbor o tome kojim programima dati prioritet. To nisu samo neutralne tehničke odluke nego politički izbori...“ 65 Analiza budžeta se može sprovesti ispitivanjem faktora kao što su utrošak sredstava za prevenciju (na primjer, kampanje za jačanje svijesti), socijalne službe, pravnu pomoć, rad policije, ili čak na opštinsko planiranje ili bezbjedne javne površine. Meksička NVO Consorcio para el Dialogo Parlamentario y la Equidad (Konzorcijum za dijalog i ravnopravnost) sprovodi redovno praćenje alokacija sredstava nacionalnog budžeta na ženska pitanja, naročito da bi utvrdila da li Vlada djelotvorno dodjeljuje sredstva izdvojena za rješavanje problema nasilja nad ženama. Finansijer ovog projekta napominje da je Konzorcijum prva feministička grupa na svijetu koja je preuzela ovu ulogu čuvara, što je poseban izazov u Meksiku gdje finansijskim pitanjima rukovode uglavnom muškarci, čak i na nacionalnom nivou. Konzorcijum sada blisko sarađuje sa parlamentarnom komisijom za rod i ravnopravnost Meksika, a Vlada ih smatra zvaničnim partnerom u pregovorima. Metodologiju i strategije praćenja koje su primjenjene u ovom projektu, koji je pokrenut zahvaljujući maloj donaciji u iznosu od 10.000 evra, uspješno su usvojile druge ženske grupe u Latinskoj Americi. 66

Rodno osjetljivo budžetiranje Rodno zasnovana analiza budžeta postaje dobro razvijena oblast, a ima mnogo primjera metodologija

64 H. Fedkovič, I. Trokhim i M. Čumalo, „Suzbijanje porodičnog nasilja: iskustvo Ukrajine i međunarodno iskustvo“ (Zapadnoukrajinski centar – Ženske perspektive, 2007). 65 Lisa Vetten, „Pokaži mi novac“: Pregled budžeta dodijeljenih sa svrhe sprovođenja Zakona o nasilju u porodici (br. 116 iz 1998), Politikon, Vol. 32, Br. 2, novembar 2005, str. 277-295, dostupan na http://www.csvr.org.za 66 Vidjeti „Žene motre na državnu blagajnu“, dostupno na http://www.mamacash.org/page.php?id=1710. Informacije na španskom se mogu naći i na sajtu organizacije Consorcio para el Dialogo Parlamentario y la Equidad: http://www.consorcio.org.mx

24 koja se uspješno koriste za ispitivanje utroška sredstava na lokalnom i nacionalnom nivou za suzbijanje NNŽ. I UNIFEM i UNFPA podržavaju inicijative širom svijeta za izgradnju kapaciteta ženskih NVO za sprovođenje analize budžeta. UNIFEM nudi nekoliko izvora informacija o praćenju budžeta i procesa kreiranja budžetske politike, na primjer: „Budžetiranje za prava žena: Praćenje državnih budžeta u smislu usaglašenosti sa Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW)“ (2006) i „Budžetiranje u skladu sa rodnom ravnopravnošću u praksi: Priručnik za obuku“ (2006). Materijali su dostupni na adresi http://unifem.org/resources/. Poljska NVO Mreža žena sa istoka i zapada (NEWW-Polska) sprovodi „Inicijativu za rodni budžet u Gdanjsku“. Ovaj projekat, iako je proizišao iz nekoliko aktivnosti NVO NEWW-Polska, sprovodi analize lokalnog budžeta u nekoliko oblasti, uključujući nasilje u porodici, i namjerava da napravi poređenja sa drugim zemljama Zajednice nezavisnih država/Centralne i Istočne Evrope i/ili iz regiona EU. Osnovne informacije o budžetiranju u skladu sa rodnom ravnopravnošću, alatkama za analizu, kompletima informativnih materijala i izvještajima, mogu se vidjeti na sajtu NEWW: http://www.neww.org/en/achivements/budzet/O.html.

3.5 Istraživanje kao zagovaranje Istraživanje može da bude veoma moćna alatka za zagovaranje. Svjetska zdravstvena organizacija i Program za odgovarajuću tehnologiju u zdravstvu (PATH) su objavili „Istraživanje nasilja nad ženama: praktični vodič za istraživače i aktiviste“ 67 , sveobuhvatan priručnik koji daje kratak pregled o razvoju istraživačke strategije, pristupima kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima, analizi podataka i korišćenju rezultata istraživanja za zagovaranje. U nekim slučajevima, ženske grupe su samo pomoću istraživanja i dokumentacije mogle da ustanove da neke vrste nasilja nad ženama postoje. Na primjer, Ženski centar za pravnu pomoć i savjetovanje (WCLAC) na Okupiranoj teritoriji Palestine je prepoznao da se „ubistva iz časti“ redovno događaju, ali da nema pouzdanih podataka; policija ili sudovi su prijavljivali takve slučajeve kao samoubistva ili nesreće. Ženski centar je počeo sveobuhvatno da dokumentuje ove slučajeve i sproveo je opsežne intervjue sa policijom, vođama zajednice i vjerskim vođama. Istraživanje je na kraju postalo osnova za dalje projekte, kao što su podizanje svijesti i obuka, i rezultiralo je većim prepoznavanjem „ubistava iz časti“ u društvu. 68 Bugarska fondacija za rodna istraživanja je, radeći na zajedničkom projektu sa organizacijom Kvinoforum (Kvinnoforum) iz Švedske, sprovela pilot studiju nasilja vezanog za čast, umnogome među manjinskim populacijama u Bugarskoj, kako bi skrenula pažnju na skriveni problem kako nevladinim organizacijama, tako i društvu u cjelini. Studija, koja se sastojala od mapiranja ovog posebnog oblika nasilja, dovela je do nekoliko nalaza, na primjer da je nasilje vezano za čast uglavnom spojeno sa nasiljem u porodici, da treba poboljšati razumijevanje različitih rizičnih grupa i da su potrebna dalja istraživanja i podizanje svijesti kako bi se poboljšali napori u prevenciji i zaštiti 69 . Utvrđivanje činjenica ili dokumentovanje u oblasti ljudskih prava mogu se koristiti za isticanje oblasti u kojima države ne ispunjavaju obaveze po međunarodnom pravu. Ova vrsta istraživanja koristi međunarodne sporazume kao okvir i obično sadrži analizu kako pravne zaštite od nasilja nad ženama, što je formalno napisano u propisima, tako i eventualnih barijera sa kojima se žene u realnosti suočavaju u otklanjanju posljedica povreda ljudskih prava, kao što su nepostojanje strategija/politika, rasprostranjenost stereotipa među stručnim radnicima, neadekvatno finansiranje, itd. Priručnik „Dokumentovanje povreda prava žena od strane nedržavnih aktera: aktivističke strategije iz muslimanskih zemalja“ 70 opisuje relevantne sporazume i mehanizme za praćenje sporazuma na nivou UN i sadrži informacije o strategijama zagovaranja. Ekonomska analiza se takođe može primjeniti na nasilje nad ženama kao alatka zagovaranja. Mjerenje ekonomskih troškova nasilja nad ženama je prateći oblik analize koji ilustruje ekonomski učinak na državu, preduzeća, na zajednice i pojedince. Ova vrsta analize može i da utiče na budžetske odluke, prikazivanjem ogromnih troškova koji rezultiraju iz nebavljenja problemom nasilja nad ženama 71 . Postoji više metodologija za izračunavanje ekonomskih troškova nasilja nad ženama, koje se razlikuju zavisno od obima u kome analiziraju direktne troškove usluga u vezi sa nasiljem nad ženama, indirektne troškove

67 Lori Hajze i Meri Elsberg, „Istraživanje nasilja nad ženama: praktičan vodič za istraživače i aktiviste“ (Svjetska zdravstvena organizacija, PATH, 2005). 68 „Život bez nasilja je naše pravo! Poverenički fond UN za okončanje nasilja nad ženama. 10 godina ulaganja“ (UNIFEM, 2007), str. 11. 69 „Pilot studija o NVČ/nasilju vezanom za čast u Bugarskoj: izazov za interventne institucije“ (Bugarska fondacija za rodna istraživanja sa organizacijom Kvinoforum, 2004), dostupno na http://www.bgrf.org/en/?publications&article=3 70 Jan Bauer i Anisa Helie, „Dokumentovanje povreda ženskih prava od strane ne-državnih aktera: aktivističke strategije iz muslimanskih zemalja“ (Prava & demokratija i Žene koje žive po muslimanskim zakonima, 2006). 71 „Okončanje nasilja nad ženama: sa riječi na djela“ (Generalni sekretar UN, 2006), str. 61.

25 izgubljenog zaposlenja i produktivnosti, kao i važnosti koja se pridaje ljudskoj patnji. Čak i kada ispituju različite faktore, studije iz tako različitih zemalja kao što su Kanada, Čile, Francuska, Novi Zeland i Španija procjenjuju da se troškovi nasilja nad ženama mjere u stotinama miliona evra 72 .

72 Ibid., Aneks 2, „Koliko nas košta nasilje nad ženama: odabrane studije kojima se generiše monetarna procena troškova“, str. 179.

26 4 Prevencija Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje da se prevencija nasilja nad ženama postavi kao najveći prioritet u nacionalnim zdravstvenim, socijalnim i pravnim programima kako industrijalizovanih zemalja tako i zemalja u razvoju 73 . SZO takođe definiše aktivnosti prevencije na tri nivoa: primarna prevencija (sprječavanje da se nasilje dogodi); sekundarna (reagovanje neposredno nakon što se nasilje dogodi da bi se ograničile njegove posljedice) i tercijarna (dugoročnije liječenje i podrška žrtvama nasilja da bi se spriječili dalji štetni efekti). 74 Uprkos priznatoj vrijednosti primarne prevencije, stručnjaci napominju da značajno nedostaje održivo i dugoročno investiranje u takve napore. Primarna prevencija može imati više oblika, ali se u suštini oni usredsređuju na mijenjanje stavova i stereotipa u vezi sa rodom, što se dešava na nivou pojedinca, kako među muškarcima tako i među ženama, i na nivou društva.

4.1 Kampanje podizanja svijesti Podizanje svijesti je u središtu napora orijentisanih ka prevenciji i može da obuhvati rad sa opštom javnošću na promjeni društvenih stavova i tolerancije nasilja nad ženama, na upoznavanju javnosti sa obimom tog problema, okončanju tajnovitosti u vezi sa NNŽ i slanju jasne poruke da ga ne treba tolerisati. Aktivnosti za podizanje svijesti tako mogu imati konkretne ciljne grupe sa kratkim i jasnim porukama.

Alati za podizanje svijesti i komuniciranje „Zamislimo život bez nasilja“: Ova publikacija UNIFEM-a i Kliringhausa za medijske materijale Centra za programe komunikacija Džons Hopkins predstavlja zbornik različitih medijskih i komunikacionih strategija i materijala koji se koriste širom svijeta u cilju okončanja NNŽ. Ovaj izvor sadrži primjere inovativnih metoda komunikacije karakterističnih za nasilje u porodici, nedozvoljene polne radnje i zlostavljanje, štetne tradicionalne prakse, trgovinu ljudima i komercijalnu seksualnu eksploataciju, uglavnom u obliku postera i video klipova. Zborniku se može pristupiti na adresi http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=8. „Promijenimo stvari: strateška komunikacija za okončanje nasilja nad ženama“: Ovaj set alata UNIFEM-a ima cilj da podijeli lekcije naučene od ženskih organizacija koje rade na okončanju NNŽ širom sveta. Set je namijenjen pružanju tehničke podrške drugim zagovornicima u razvijanju poruka, radu sa medijima i kreiranju strateških komunikacija. Takođe može da se koristi za obuku. Ovaj izvor sadrži izvjestan broj modela komunikacijskih strategija, praktičnih savjeta i savjeta aktivista, kao i opise stvarnih kampanja. Set alata u verzijama na engleskom i ruskom jeziku može se naći na adresi http://www.unifem.org/resources/ item_detail.php?ProductID=6. „Okončati nasilja nad ženama“: UNFPA je razvila multimedijalnu izložbu na Internetu za zagovaranje i programiranje. Sajt sadrži informacije o tome kako razviti kampanje za podizanje svijesti i kampanje za zagovaranje, studije projekata iz 10 zemalja i savjete aktivista. Izložbi se može pristupiti na adresi http://www.unfpa.org/endingviolence/html/index.html.

4.1.1 Svijest javnosti Kampanje za podizanje svijesti javnosti mogu se koristiti za iniciranje javne debate o nasilju nad ženama i osporavanje društvenih normi. Štaviše, neke od najperspektivnijih kampanja za podizanje svijesti su one koje koriste glavne medije („mainstream“) i uobičajenu tehnologiju da bi promovisale poruke koje se rijetko čuju ili koje podstiču na razmišljanje o nasilju nad ženama. Na primjer, nevladine organizacije su stupile u partnerstvo sa pružaocima usluga mobilne telefonije kako bi korisnicima usluga slale tekstualne poruke o borbi protiv nasilja 75 . Pojam „društveni marketing“ opisuje upotrebu tehnika iz svijeta

73 SZO, „Studija o zdravlju žena i porodičnom nasilju nad ženama, sprovedena u više zemalja“ (SZO, 2005), str. 91. 74 „Svetski izveštaj o nasilju i zdravlju“ (SZO, 2002), str. 15. 75 Ruska ženska organizacija Ženska alijansa, u Barnaulu, izvestila je da se jedna kompanija za pružanje usluga mobilne telefonije složila da 25. novembra pošalje tekstualne poruke kako bi obeležila Međunarodni dan za iskorenjivanje nasilja nad ženama, koji sponzorišu UN (lične beleške sa konferencije o porodičnom nasilju, 18. novembar 2004, Moskva). Kao deo međunarodne kampanje Amnesty International „Zaustavimo nasilje nad ženama“, učesnici Odseka u Norveškoj su slali poruke sa mobilnih telefona mreži Amnesty International (saopštenje za štampu, mart 2004, dostupno na http://www.amnesty.org.ru/pages/vestnik29-03-rus.)

27 reklamiranja koje se koriste za promovisanje poruka od društvenog značaja. Istovremeno, popularna kultura se takođe koristi za širenje poruka. Kampanje usmjerene na opštu javnost mogu da utiču na opštu percepciju korišćenjem informacija prikupljenih putem istraživanja, kao što su stope učestalosti ili ekonomski troškovi nasilja, kao što je opisano gore. U kampanjama za podizanje svijesti javnosti mogu se koristiti različiti mediji (televizija, radio, film, pozorište, ples, Internet itd), kao i instrumenti za slanje poruka (posteri, brošure, kalendari, majice, itd). Najzad, neke nacionalne Vlade su sprovele široke kampanje za podizanje svijesti, ali u mnogim zemljama NVO ulažu napore za popularizaciju. Kao što je gore pomenuto, održivi napori zahtijevaju znatna sredstva, ali je istovremeno od ključne važnosti da se nevladine organizacije uključe u kreiranje i distribuiranje poruka javnosti.

Globalne kampanje

Kampanje UN o nasilju nad ženama UN trenutno vode nekoliko globalnih kampanja za podizanje svijesti o konkretnim aspektima nasilja nad ženama i za pozivanje na dalju akciju. Kampanja „Ujedinjeni za okončanje nasilja nad ženama“ (2008–2015), na primjer, usredsređuje se na globalno zagovaranje, pojačane napore i partnerstva na nacionalnom i regionalnom nivou i rukovodstvo UN. Države se pozivaju da donesu ili ojačaju zakone i primjenjuju ih da bi okončale nekažnjavanje. Generalni sekretar će osnovati globalnu mrežu muških rukovodilaca kako bi pomogao u mobilisanju muškaraca i mladića da se uključe u borbu za okončanje nasilja nad ženama i sazvaće skup na visokom nivou 2010. godine. 76 Više informacija može se dobiti na adresi http://endviolence.un.org/ and http://www.un.org/ russian/women/endviolence/. Kampanja „Recite ne nasilju nad ženama“ predstavlja globalno zagovaranje na Internetu koje je UNIFEM pokrenuo 2007. godine. Inicijativu ove kampanje – da se skrene pažnja na rastući pokret čiji cilj je da sve Vlade okončanje nasilja nad ženama uvedu kao prioritet – vodi ambasadorka dobre volje UNIFEM-a Nikol Kidman. Na Međunarodni dan za okončanje nasilja nad ženama, 25. novembar 2008. godine, generalnom sekretaru UN podnijeto je preko 300.000 pojedinačnih potpisa. Do danas je preko pet miliona ljudi podržalo kampanju 77 . Više informacija može se dobiti na adresi http://www.saynotoviolence.org/. Kampanja „Zaustavimo silovanje odmah: Akcija UN za borbu protiv seksualnog nasilja u sukobima“, udruženi napor 12 tijela UN, predstavlja inicijativu za „poboljšanje koordinacije i odgovornosti, jačanje programiranja i zagovaranja i podršku nacionalnim naporima da se spriječi seksualno nasilje i djelotvorno odgovori na potrebe žrtava“. Akcija UN ima tri centralne oblasti: izgradnju kapaciteta u programiranju i koordinaciji rodno zasnovanog nasilja na nacionalnom nivou, podizanje svijesti javnosti i stvaranje političke volje za bavljenje problemom seksualnog nasilja; konsolidovanje znanja i djelotvornih praksi o seksualnom nasilju u sukobima. Internet sajt kampanje nudi instrumente za učestvovanje u kampanji, kao i dalje izvore za zagovaranje. Više informacija može se dobiti na adresi http:// www. stoprapenow. org/.

Kampanja „Šesnaest dana protiv rodno zasnovanog nasilja“/CWLG

Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste NNŽ Pristup i glavni ciljevi: Kampanju je 1991. godine započeo Centar za globalno liderstvo žena (CWLG) radi podizanja svijesti o NNŽ i globalnog koordiniranja NVO oko konkretnih datuma kampanja, dogovorenog formata i jedinstvenih poruka. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja se vodi od 25. novembra do 10. decembra. Svake godine, CWLG inicira kampanju tako što predlaže temu i primjere akcija. Učesnici kampanje iz cijelog svijeta mogu da koriste više različitih instrumenata za vođenje sopstvene kampanje na regionalnom ili nacionalnom nivou ili nivou zajednice. CWLG vrši funkciju koordinacije putem svog sajta, na kome NVO mogu da uče iz aktivnosti drugih NVO i preuzimaju materijale kampanje na različitim jezicima.

76 Džema Konel, „Rad Odjeljenja Ujedinjenih Nacija za unaprjeđivanje položaja žena na nasilju nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara dostupni na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 77 Nargis Azizova, „Prevencija i odgovor na nasilje nad ženama u Tadžikistanu: akcije UN“, prezentacija na Ekspertskom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, Ibid.

28 Područje obuhvaćeno projektom: Cio svijet Materijali, proizvodi, ishodi: Sajt sadrži materijale kampanje koji se mogu preuzeti, kao i linkove za informacije o kampanjama širom svijeta. Finansiranje: Sve pojedinačne kampanje se samostalno finansiraju. Organizacija zadužena za sprovođenje: Center for Women’s Global Leadership Rutgers (Centar za globalno rukovodstvo žena), The State University of New Jersey 160 Ryders Lane New Brunswick, NJ 08901-8555 USA Tel.: +1-732-932-8782 Faks: +1-732-932-1180 Imejl: cwgl@igc.org Dodatne informacije: http://www.cwgl.rutgers.edu/16days/home.html

Kampanja: Zaustavimo nasilje nad ženama/Amnesty International Vrsta nasilja nad ženama: Teorijski, svi oblici nasilja nad ženama, ali se kampanja usredsređuje na nasilje u porodici i u konfliktnim sredinama, kao i na diskriminaciju žena koja je u osnovi tog nasilja. Pristup i glavni ciljevi: Godine 2004, organizacija Amnesty International (AI) je pokrenula svoju kampanju „Zaustavimo nasilje nad ženama“ da bi ostvarila nekoliko dugoročnih ciljeva: ukidanje zakona koji diskriminišu žene ili podržavaju nekažnjavanje NNŽ, donošenje i sprovođenje djelotvornih zakona i praksi za zaštitu žena koje su preživjele nasilje, pozivanje država na odgovornost i obezbjeđivanje djelotvorne akcije za sprečavanje NNŽ. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanju vode pojedinačni odsjeci Amnesty International, uz podršku Kancelarije Sekretarijata i u partnerstvu sa ženskim organizacijama i drugim grupama za zaštitu ljudskih prava. Kampanja koristi širok spektar instrumenata (uključujući strateško lobiranje, istraživanja, rad sa medijima, pisanje pisama i kampanje na Internetu), kao i različite aktivnosti koje su razvili odsjeci na nacionalnom nivou. Područje obuhvaćeno projektom: Cio svijet Materijali, proizvodi, ishodi: Pojedinačne aktivnosti u okviru šire kampanje su različite, a informacije o materijalima se mogu dobiti pronalaženjem sajtova odsjeka AI. Amnesty International je takođe objavila set alatki za aktiviste koji rade na zaustavljanju NNŽ, sa smjernicama za razvoj kampanje korak po korak. Set alatki za aktiviste „Kako prava pretvoriti u stvarnost: kampanja za zaustavljanje nasilja nad ženama“ može se preuzeti sa sajta. Finansiranje: Informacije nisu dostupne. Organizacija zadužena za sprovođenje: Amnesty International International Secretariat 1 Easton Street London WC1X 0DW, UK Tel.: +44-20-74135500, Faks: +44-20-79561157 Dodatne informacije: http://www.amnesty.org/en/campaigns/stop-violence-against-women. AI Kanada ima onlajn alatke za kampanje: www.amnesty.ca/stoptheviolence

29 Kampanje na regionalnom nivou Kampanja: Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici/Savjet Evrope Godine 2005, Savjet Evrope (SE) je usvojio akcioni plan kojim je zatražio stvaranje Operativne grupe nezavisnih eksperata (Operativna grupa za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici) i razvijanje kampanje širom Evrope za bavljenje problemom nasilja u porodici. Kampanja „Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici" pokrenuta je u novembru 2006. godine i tokom 18 meseci, koliko je trajala, obuhvatila je svih 47 država članica. Ciljevi kampanje su bili bolje sprovođenje preporuka SE o zaštiti žena od nasilja, promovisanje kriminalizacije nasilja u porodici i podsticanje novih stavova prema NNŽ tako da ono prestane da se toleriše. U toku kampanje, države članice su pozvane da ostvare značajan napredak u nekoliko oblasti: pravnim i strategijskim mjerama, podršci i zaštiti žrtava, prikupljanju podataka i podizanju svijesti. Države članice su takođe podstaknute da imenuju osobe za kontakt u Parlamentu, nacionalnog koordinatora i da pokrenu nacionalne operativne grupe koje će utvrditi prioritet mjera koje treba preduzeti u cilju suzbijanja nasilja u porodici. Kontakt informacije za te zvaničnike na nacionalnom nivou mogu se pronaći na sajtu kampanje. Po okončanju kampanje, SE je sastavio katalog aktivnosti država članica, od kojih je većina izvjestila ili da su sprovele konkretne aktivnosti kao dio kampanje ili da je kampanja ubrzala napredak u oblastima u kojima je rad već bio u toku. Većina zemalja je sprovela lokalne aktivnosti podizanja svijesti, kao što su izložbe fotografija i kampanje putem postera, koje su predstavile jedinstveni skup poruka. Neke su razvile nacionalne akcione planove, dok su druge pristupile izmjenama i dopunama propisa kako bi poboljšale pravnu zaštitu za žrtve nasilja u porodici. Sve u svemu, bilo je manje poboljšanja u oblasti pružanja usluga. Analizirajući cijelu kampanju, Operativna grupa je razvila određene preporuke za dalji rad SE u oblasti NNŽ. Ove preporuke obuhvataju: razvoj pravno obavezujućeg instrumenta za iskorjenjivanje svih oblika nasilja nad ženama u Evropi, uspostavljanje mehanizma za praćenje sprovođenja takve konvencije, razvoj sveobuhvatnog sistema pravne zaštite, razvoj sveobuhvatnih službi za sve žrtve nasilja i izdvajanje adekvatnih finansijskih i drugih resursa da bi se NVO podržale u pružanju usluga. 78 Više informacija može se dobiti na adresi http://www.coe.int/stopviolence

Kampanje na nacionalnom nivou Kampanje podizanja svijesti u Francuskoj Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ, kao i kampanje usmjerene ka nasilju u porodici, silovanju, nasilju na radu, prinudnom braku i ženskom genitalnom sakaćenju. Pristup i glavni ciljevi: Francuska Vlada je preduzela značajne korake u bavljenju problemom nasilja nad ženama, problemom koji je bio relativno skriven u francuskom društvu. Ministarstvo zapošljavanja, društvene kohezije i stanovanja je, radeći sa regionalnim kancelarijama za prava i ravnopravnost žena, razvilo i sprovelo četiri velike kampanje za podizanje svijesti na nacionalnom i regionalnom nivou: „Prekinimo ćutanje“ (2001), „Zaustavimo nasilje: djelovanje je kad se govori o tome“ (2006), „Progovori prije nego što bude kasno“ (2007) i „Ne dozvoli da se nasilje ukorijeni. Reaguj.“ (2008) Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Između 2001. i 2006. godine, Vlada Francuske je sprovela pet velikih studija o nasilju nad ženama. Podaci iz ovih studija su korišćeni kao osnova za kampanje. Istraživanje iz 2001. godine o NNŽ je otkrilo da je čak jedna od deset žena žrtva nasilja u porodici. Prva kampanja, „Prekinimo ćutanje“, za ciljnu grupu imala je žene, kojima je upućivala poruke da njihova situacija nije sramotna, ali da moraju da govore o problemu kako bi pronašle pomoć. Studije iz 2006. godine o nasilju počinjenom od strane intimnog partnera su se posebno bavile stopama ubistava i ponašanjem počinilaca. U kampanji koja je uslijedila, „Zaustavimo nasilje: Djelovanje je kad se govori o tome“, naglašena je prevencija uz upotrebu letaka, postera i reklamiranja javnih službi na televiziji, uz davanje telefonskih brojeva nacionalnih SOS linija, informacija o organizacijama koje mogu da pruže pomoć, kao i savjeta o zakonu i traženju pomoći. Godine 2007, izdvojena je jedna besplatna nacionalna telefonska linija, a treća kampanja, „Progovori prije nego što bude kasno“, iskorišćena je za široko reklamiranje te službe. Štampani materijali o telefonskoj liniji takodje sadrže poruke da su svi oblici NNŽ kažnjivi zakonom, kao i informacije o pravnim sredstvima i profesionalnim radnicima koji mogu da ponude pomoć. Ova kampanja je takođe iskoristila kratak film, distribuiran putem Interneta, koji je prikazao potencijalno smrtonosne posljedice negovorenja o nasilju. Najnovija kampanja, „Ne dozvoli da se nasilje ukorijeni. Reaguj“, zasniva se na podacima iz ankete sprovedene 2007. godine o drugim oblicima NNŽ, kao što su prinudni brak i nasilje na radu. U ovoj kampanji namjerno se upućuju manje dramatične poruke. Ona za ciljnu grupu ima širu javnost, koja uključuje muškarce i sistem krivičnog pravosuđa, i posmatra uticaj nasilja na djecu.

78 Rosa Logar, „Pregled ciljeva, strategija i rezultata kampanje Savjeta Evrope“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara su dostupni na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html)

30 Područje obuhvaćeno projektom: Francuska Materijali, proizvodi, ishodi: Sačinjeni su brojni štampani materijali, u obliku brošura, razglednica i postera. Video snimci, spotovi i štampani oglasi su korišćeni u glavnim medijima, kao što su televizija, Internet i popularni časopisi. Vlada Francuske podržava Internet sajt na kome se mogu naći materijali kampanje, a korisnici mogu da dobiju pomoć, kao i detaljnije informacije o vrstama nasilja nad ženama. Sajt sadrži video klipove, svjedočenja i mogućnost da se izrazi sopstveno mišljenje. Finansiranje: Informacije nisu dostupne Organizacija zadužena za sprovođenje: Kancelarije Ministarstva zapošljavanja, društvene kohezije i stanovanja za prava i ravnopravnost žena Dodatne informacije: 79 Francuski nacionalni sajt Stop nasilju: www.stop-violences-femmes.gouv.fr

Kampanja nulte tolerancije Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ Pristup i glavni ciljevi: Kampanju nulte tolerancije vodi istoimeni dobrotvorni trust. Kampanja ima cilj da spriječi nasilje muškaraca nad ženama i djecom, osporavanjem društvenih stavova i vrijednosti zahvaljujući kojima nejednakosti i samo nasilje opstaju. Projekat jača svijest o NNŽ, njegovoj prirodi i prevalenciji i za ciljnu grupu ima opštu javnost. Nulta tolerancija povezuje NNŽ sa širokim programom jednakosti i ljudskih prava za sve. Sve kampanje polaze od stava da je samo edukovanje javnosti nedovoljno i podstiču sveobuhvatan odgovor koji se bavi pitanjima „3 P“ – prevencije, pružanja službi podrške (zaštite) i pravnom zaštitom (gonjenjem). Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Godine 1992, nakon što je sproveo anketu o NNŽ, na lokalnom nivou, Ženski komitet Edinburškog okružnog savjeta je pokrenuo prvu kampanju nulte tolerancije, koja se usredsređivala na sprječavanje nasilja muškaraca nad ženama i bila je prva te vrste u Britaniji. Kampanja je trajala šest mjeseci i koristila je četiri čisto crno-bijela postera da bi osporila preovlađujuće stavove o NNŽ. Prateći sličan model po kome se prvo sprovodi istraživanje, Trust nulte tolerancije je sproveo nekoliko veoma uočljivih kampanja koje se bave određenim problematičnim oblastima, na primjer: neznanjem o učestalosti NNŽ (Prevalencija), opravdanjima koja muškarci koriste za činjenje nasilja (Izgovori), nereagovanjem pravosudnog sistema (Pravosuđe). Ostali obrazovni rad je usmjeren na mlade i sadrži lekcije o rodnoj diskriminaciji i zlostavljanju, podsticanje nenasilnih veza zasnovanih na ravnopravnosti, kao i podučavanje vještinama komunikacije. Područje obuhvaćeno projektom: Prva kampanja nulte tolerancije je pokrenuta u Edinburgu, u Škotskoj. Od tada je kampanja poslužila kao model mnogim drugim organizacijama, kao što je, na primjer, kampanja SE za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici. Materijali, proizvodi, ishodi: Paketi materijala za kampanju, materijali za obuku, posteri i roba mogu se kupiti preko Internet sajta. Istraživanje se može preuzeti sa tog sajta. Finansiranje: Informacije nisu dostupne Organizacija zadužena za sprovođenje: The Zero Tolerance Charitable Trust (Dobrotvorni trust nulte tolerancije) 11 Maritime Street Edinburgh EH6 6SB United Kingdom Tel.: +44(0)131 624 8955 Faks: +44 (0)131 624 8959 Imejl: info@zerotolerance.org.uk Dodatne informacije: http://www.zerotolerance.org.uk/index.php

79 Mari-Kristin Krespi, „Francuske kampanje podizanja svijesti“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara su dostupni na http://www. osce.org/gender/item_6_32383.html).

31 Prava žena su ljudska prava

Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ kao vrste rodne diskriminacije. Pristup i glavni ciljevi: Cilj ovog projekta je bio da uvede ženska pitanja u glavne tokove korišćenjem profesionalnih medijskih projekata, kao što su muzika i video spotovi. Međunarodna NVO „Breakthrough” (Prodor) imala je za cilj da promijeni društvene stavove o ženama i djevojkama. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: NGO „Breahthrough“ (Prodor) je radila sa medijskim profesionalcima na stvaranju albuma popularne muzike o pravima žena, od kojih se nekoliko bavilo konkretno NNŽ. Takođe je napravila muzičke spotove koji su prikazani na glavnim TV kanalima (mejnstrim televiziji) u brojnim zemljama. Spotovi su se pokazali toliko popularnim da su nominovani za nagrade. Ta NGO je razvila i materijale za obuku i kratke vodiče o postupanju u slučajevima konkretnih oblika NNŽ, kao što su nasilje u porodici ili seksualno uznemiravanje. Područje obuhvaćeno projektom: Album i video spotovi su bili namijenjeni indijskoj publici, ali su stekli popularnost u velikom broju drugih zemalja. Materijali, proizvodi, ishodi: Album, video spotovi, jedan vaspitni plan i program, i program stipendije za žene i djevojke. Finansiranje: Organizacija je koordinirala podršku od UNIFEM i drugih međunarodnih agencija. Organizacija zadužena za sprovođenje: Breakthrough India: #104, Blue Apartments, Safdarjung Ring Road, NewDelhi 110029, India Tel.: +91-11-2617-6181 Faks: +91-11-2617-6185 Breakthrough USA: 4 West 37th Street, 4th Floor New York, NY 10018 USA Tel.: +1-212-868-6500 Faks: +1-212-868-6501 Dodatne informacije: http://www.breakthrough.tv

Gole činjenice Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ženama i djecom Pristup i glavni ciljevi: „Gole činjenice“ je peta kampanja protiv trgovine ljudima srpske NVO ASTRA. Ova kampanja, pokrenuta juna 2008, pristupa problemu sve veće ravnodušnosti i tolerantnosti društva prema kršenju ljudskih prava i nasilju. Stoga, kampanja je usmjerena na opštu javnost, posebno na djecu i mlade, sa porukama da trgovina ljudima istrajava u Srbiji. Kampanja takođe ohrabruje ljude da budu oprezni i svjesni i da prijavljuju slučajeve trgovine ljudima. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U srcu kampanje „Gole činjenice“ su televizijski spotovi i radio-džinglovi koji sadrže činjenice o problemu trgovine ženama i djecom. Sedmorica uglednih ljudi u Srbiji (direktori, novinari, urednici, glumci, političari), koji su poznati po tome što insistiraju na istini, prezentuju činjenice. Saopštenje je posebno upadljivo budući da su i sami prezenteri nagi – način da se skrene pažnja na pitanje i dovede u pitanje predstava da je prihvatljivo da nage žene budu marketinško oruđe. Saopštenje promoviše telefonsku SOS liniju organizacije ASTRA i završava se sloganom: „Žene nisu meso. Djeca nisu roblje. Ljudi nisu roba.” U kampanji se koriste dvije vrste letaka: jedan o ASTRI, namijenjen institucijama i potencijalnim partnerima, i drugi, za mlade ljude u rizičnim grupama, koji sadrži savjete o radu i obrazovnim mogućnostima u inostranstvu i načinima kako da se zaštite od trgovaca ljudima. Štaviše, nekoliko aktivnosti u okviru kampanje je usmjereno na mlade ljude, na primjer, kampanja je bila najaktivnija u junu i septembru, kada studenti ili traže posao, ili se vraćaju u školu i napuštaju svoje porodice. Područje obuhvaćeno projektom: Srbija Materijali, proizvodi, ishodi: U kampanji je korišćeno nekoliko različitih materijala da bi se prenijela poruka: spotovi na radiju i televiziji, posteri, kalendari, sveske, šolje i osvježivači vazduha u automobilu. Bilbordi su postavljeni na 22 lokacije širom Srbije, a posteri kampanje su izloženi u autobusima u Beogradu. Televizijska reklama se može pogledati na sajtu ASTRE http://www.astra.org.yu/no vi/eng/?page_id= 112. Kampanja je privukla mnogo pažnje izvan okvira projekta, uključujući društvenu nagradu za marketing za televizijske spotove, kao i pozive ASTRI da učestvuje u televizijskim i radio „talk show“ emisijama. Ova NVO izvještava da se tokom najintenzivnijih mjeseci kampanje, broj poziva njihovog SOS telefona povećao za 20–25%. Prethodne kampanje za podizanje svijesti su dovele do povećanja broja poziva i veće identifikacije i pomoći žrtvama trafikinga. Finansiranje: Kampanju „Gole činjenice“ je podržala Misija OEBS u Srbiji i Austrijska agencija za

32 razvojnu saradnju (ADA), kao i izvjesan broj lokalnih medijskih sponzora. Na primjer, lokalni mediji su obezbijedili besplatno vrijeme u programu, kako za televizijske spotove tako i za radio džinglove, a i prostor za reklamiranje u autobusima je dat besplatno. Organizacija zadužena za sprovođenje: [Adresa je zaštićena] SOS telefon: +381 11 3347 817 [radnim danom, 14:00–20:00] Imejl: astrasos@sezampro.rs Dodatne informacije: http://www.astra.org.yu/novi/eng/?page_id=112, http://www.osce.org/item/31830.html

Kampanje na lokalnom nivou i lokalizovane kampanje

Žene u crnom

Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ, sa posebnim osvrtom na veze između muškog nasilja nad ženama za vrijeme mira i tokom sukoba. Pristup i glavni ciljevi: Organizacija „Žene u crnom“ je svjetska mreža žena koje su posvećene miru i pravdi i aktivno se suprotstavljaju nepravdi, ratu, militarizmu i drugim oblicima nasilja. Grupe Žena u crnom su samoorganizovane i koriste nenasilne i neagresivne taktike za suprotstavljanje svakom ispoljavanju nasilja, militarizma ili rata i za osporavanje militarističke prakse Vlada. Rad grupe se zasniva na njenom feminističkom gledištu – da su nasilje muškaraca nad ženama kod kuće i u zajednici i nasilje nad ženama u sukobu međusobno povezani. Pokret pokazuje da žene uopšte doživljavaju rat drugačije od muškaraca, one se plaše silovanja i veća je vjerovatnoća da će postati izbjeglice. Žene u crnom, stoga, imaju za cilj da obezbijede da se čuju ženski stavovi o pitanjima bezbjednosti i rata. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Žene u crnom je svjetski pokret, ali prvenstveno organizuje javne izložbe i bdenja, odnosno stajanja na lokalnom nivou. Takve aktivnosti uglavnom uključuju samo žene i često se odvijaju u vidu žena koje nose crninu i stoje na javnom mjestu u tihom, nenasilnom stajanju u redovnim periodima i intervalima, kada nose plakate i dijele letke. Stajanja se uglavnom organizuju u redovnim vremenskim periodima, oko jasnih i preciznih poruka i često su tiha, ili barem ne uključuju zapijevanje. Bilo koja grupa žena bilo gdje u svijetu može da organizuje takvo stajanje. Mada je Žene u crnom vid aktivizma za mir koji uključuje samo žene, u nekim regionima muškarci podržavaju njihov rad i Žene u crnom podržavaju muškarce koji se protive nasilju. Područje obuhvaćeno projektom: Žene u crnom su nastale 1988. godine u Izraelu, kada su izraelske Jevrejke počele da preduzimaju nedjeljna stajanja na javnim mjestima kako bi protestvovale protiv izraelske okupacije Zapadne obale i Gaze i zahtijevale mir između Izraela i Palestinaca. Italijanke koje su podržale Žene u crnom su donijele ideju u Italiju, gdje su i same održavale stajanja. Kada je izbio rat među bivšim jugoslovenskim republikama, kontakti između Italijanki i feminističkih aktivistkinja u Srbiji su doveli do osnivanja Žena u crnom u Beogradu 1991. godine. Srpska grupa Žene u crnom je jedna od najaktivnijih i najvidljivijih grupa, koja održava nedjeljna stajanja i preduzima dalji rad, kao što je organizovanje obrazovnih radionica, konferencija i davanje javnih izjava. Danas je pokret Žena u crnom prisutan širom svijeta i uključuje žene različitog etničkog i nacionalnog porijekla. Španske Mujeres de Negro su preduzele značajne korake u povezivanju grupa Žena u crnom i postavljanju sistema „nacionalnih koordinatora“, zahvaljujući kome su Žene u crnom postale svjetska mreža. Materijali, proizvodi, ishodi: Veze sa pojedinačnim grupama Žena u crnom se ostvaruju putem opsežnog sajta sa linkovima za druge Internet stranice Žena u crnom. Finansiranje: Informacije nisu dostupne Organizacija zadužena za sprovođenje: Žene u crnom Kontakt informacije za stajanja Žena u crnom, kao i kontakt informacije za svaku zemlju posebno se mogu dobiti na adresi http://www.womeninblack.org/vigils/vigils.html. Dodatne informacije: http://www.womeninblack.org/

Projekat „Clothesline” (Konopac za veš) Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ, sa posebnim osvrtom na intimno lično nasilje, kao što su

33 silovanje, zlostavljanje, incest i seksualno zlostavljanje. Pristup i glavni ciljevi: Godine 1990, koalicija ženskih organizacija u američkoj državi Masačusets se okupila da bi razvila instrument za podizanje svijesti koji bi pomogao da se prekine ćutanje i posvjedoči o visokoj stopi NNŽ. Projekat „Clothesline“ je vizuelni prikaz koji služi kao obrazovni instrument za podizanje svijesti o prevalenciji NNŽ i njegovim razornim dejstvima. Izrada eksponata za projekat pomaže i procesu zalečenja žrtava NNŽ i onih koji su izgubili članove porodice ili prijatelje. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat „Clothesline“ se sastoji od majica koje vise sa konopca za sušenje veša. Članovi porodice, prijatelji i aktivisti kreiraju ili ukrašavaju majice, koje predstavljaju lično iskustvo žene ili djeteta žrtve NNŽ. Majice različitih boja predstavljaju različite oblike zlostavljanja i to da li je žrtva preživjela zlostavljanje ili nije. Majice se zajedno kače na konopac („clothesline“), koji se izlaže na javnim mjestima, konferencijama, mitinzima, itd. Područje obuhvaćeno projektom: Projekat „Clothesline“ je otpočeo u SAD i ponovljen je čak 500 puta u SAD i drugim zemljama. Organizatori procjenjuju da na svim konopcima postoji ukupno 50.000 do 60.000 majica. Na primjer, Koalicija zlostavljanih žena Minesote takođe ima projekat „konopca za veš“, koji je posvijećen sjećanju na žene i djecu koja su ubijena kao posljedica nasilja u porodici i zlostavljanja djece. Materijali, proizvodi, ishodi: Internet sajt nudi prijedloge i korake za započinjanje projekta „konopca za veš“ i informativnu brošuru koja se može preuzeti na http://www.clotheslineproject.org/How_to_Start_a_CLP.htm. Finansiranje: Projekat je u cjelini niskobudžetni, budući da volonteri prave majice. Koalicija zlostavljanih žena Minesote traži donaciju od 100 američkih dolara od organizacija koje žele da prikažu konopac sa odjećom. Organizacija zadužena za sprovođenje: Projekat „Clothesline“ Nacionalna osoba za kontakt: Kerol Čiketo (Carol Chichetto) P.O. Box 654 Brewster, MA 02631 USA Imejl: ClotheslineProject@verizon.net Dodatne informacije: The Clothesline Project: http://www.clotheslineproject.org/ Koalicija zlostavljanih žena Minesote: http://www.mcbw.org/

Aviokompanije u borbi protiv seksualnog turizma u koji su uključena djeca Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina djecom radi seksualne eksploatacije (ne bavi se isključivo NNŽ već se usredsređuje na djevojčice/djevojke eksploatisane u seksualnom turizmu). Pristup i glavni ciljevi: Godine 2006, aviokompanija Air France priključila se kampanji koju je pokrenuo ECPAT (Okončajmo dječiju prostituciju, dječiju pornografiju i trgovinu djecom u seksualne svrhe) da bi povećao javnu svijest o problemu seksualnog turizma. Air France je napravio postere i brošure, koji su korišćeni na njihovim šalterima za prodaju karata i aerodromskim pultovima i podržao stvaranje devedesetominutnog filma koji se prikazuje na svim njegovim dugolinijskim letovima. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Air France je sarađivao sa ECPAT-om na ovoj posebnoj kampanji; aviokompanija je obezbijedila usluge njihove zajedničke reklamne agencije kako bi besplatno proizvela materijale za kampanju. Film, koji se prikazuje na skoro 100 dugih letova, oslikava realnost seksualne eksploatacije djece, sa posebnim osvrtom na djevojčice, i naglašava postojanje zakona protiv seksualnog turizma koji uključuje djecu. Područje obuhvaćeno projektom: Odnosi se na putne rute kompanije Air France. Procjenjuje se da film pogleda oko 46.000 putnika dnevno. Materijali, proizvodi, ishodi: Primjerci postera, brošura, filmski spot i informaciona brošura za turističke radnike mogu se pogledati ili preuzeti na francuskom jeziku, na sajtu ECPAT France. Holandska aviokompanija KLM je nedavno uputila poruku svim svojim putnicima kako bi ih informisala o dječijem seksualnom turizmu i pozivajući ih da prijave sve aktivnosti koje izgledaju povezane sa dječijom prostitucijom odgovarajućem hotelu, tur operateru ili avioprevozniku, ambasadi ili lokalnoj policiji.

34 Finansiranje: Minimalna sredstva, budući da je materijale za kampanju donirala reklamna agencija. Organizacija zadužena za sprovođenje: ECPAT France c/o Groupe Developpement BAT106-BP07 93352 LE BOURGET CEDEX Tel.: +33(0)1.49.34.83.13 Faks: +33(0)1.49.34.83.10 Imejl: contact@ecpat-france.org Dodatne informacije: http://www.ecpat-france.org/ pod „campagnes precedentes.“

Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja (CAEPV) je organizacija sa sjedištem u SAD, koju su 1995. godine osnovali poslovni lideri radi pružanja pomoći u sprječavanju nasilja u porodici, koristeći sredstva iz korporativne sfere. Alijansa radi na podizanju svijesti o nasilju u porodici kako bi se smanjili uticaj tog nasilja na radno mjesto i troškovi koji iz toga proizilaze. Mada se većina projekata Korporativne alijanse usredsređuje na radno mjesto, organizacija takođe preduzima napore orijentisane ka obrazovanju opšte javnosti, a posebno mladih ljudi, o rizicima nasilja u porodici i karakteristikama zdravih odnosa. Radno mjesto nije samo jedan od načina za pružanje praktične pomoći i savjeta zaposlenima koji možda doživljavaju nasilje; kompanije takođe mogu da igraju ulogu u sprječavanju nasilja u porodici putem opšteg podizanja svijesti i na radnom mjestu i u zajednici, kao i pružanjem podrške lokalnim organizacijama koje rade direktno sa osobama koje su preživjele nasilje u porodici. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja je sastavljena od preko 50 progresivnih kompanija i procjenjuje da doseže više od milion zaposlenih u SAD. Članovi su prvenstveno kompanije iz SAD, ali ima i multinacionalnih. Kompanije i organizacije članice predstavljaju različite sektore poslovne i stručne zajednice. Kroz svoj Savjetodavni odbor, koji čine eksperti iz oblasti nasilja u porodici, i godišnje članstvo, CAEVP razvija inicijative za podizanje svijesti koje su prvenstveno usmjerene na radno mjesto. Takve aktivnosti članovi mogu lako da prilagode ili ponovo brendiraju za sopstvene potrebe, ili mogu da ih podijele sa lokalnim organizacijama za pružanje usluga. Na primjer, projekat Safe Work 2010 je nacionalna inicijativa koja poziva rukovodioce u korporacijama da prepoznaju uticaj nasilja u porodici na radno mjesto i preduzmu aktivnosti da taj problem riješe. Podaci iz Ankete CAEPV su otkrili da 90% viših rukovodilaca vjeruje da nasilje u porodici pogađa kako privatni tako i radni život njihovih zaposlenih, ali veoma potcjenjuju stvarne brojeve zaposlenih koji su žrtve nasilja u porodici u SAD. Jedna nacionalna anketa je otkrila da je jedan od petoro odraslih zaposlenih žrtva, a 64% tih zaposlenih kaže da nasilje u porodici utiče na njihov rad, dok su najviši rukovodioci procijenili da to važi za 6% zaposlenih. Safe Work 2010 ima za cilj da osigura posvećenost 200 generalnih direktora iz vodećih kompanija za preduzimanje akcije. Drugi projekti imaju za cilj da obrazuju javnost o nasilju u porodici. Na primjer, nacionalna kampanja „Dan kad je vrijeme da se progovori“ (It’s Time to Talk Day), koju je vodila članica CAEPV Liz Claiborne Inc., putem radio emisija, članaka u popularnim časopisima, programa u školama i posebno napravljenih štampanih izvora, radi na razvijanju javnog dijaloga o nasilju u porodici. Područje obuhvaćeno projektom: Pretežno SAD, ali nekoliko kompanija zastupljenih u Korporativnoj alijansi su multinacionalne. Jedan član CAEPV, turska privatna medijska kompanija Htirriyet Gazetecilik ve Matbaacilik A. je 2004. godine pokrenula kampanju „Ne porodičnom nasilju“, u partnerstvu sa drugim medijskim kućama i Vladom Turske, kao i udruživanjem napora sa UNFPA. 80 Materijali, proizvodi, ishodi: Na svom Internet sajtu, CAEVP promoviše najbolje prakse putem programa o uticaju nasilja u porodici na radno mjesto i resurse koje razvijaju njegovi članovi. Mnogi materijali, sa konferencija i konkretnih projekata, kao što su primjeri logotipa, posteri, leci i brošure, dostupni su direktno na sajtu: http://www.caepv.org/about/programs.php. Informacije o najboljim praksama prikupljaju članovi CAEPV i dostupne su na http://www.caepv.org/getinfo/best-prac.php. Uputstva o kreiranju i sprovođenju politika kompanije o nasilju u porodici se mogu naći na adresi http://www.caepv.org/action/program.php. Ostali materijali se mogu kupiti od Korporativne alijanse.

80 Vidjeti Odjeljak 4.2, „Rad sa muškarcima i mladićima“, u daljem tekstu, za više informacija o kampanji zagovaranja Hirijet i UNIFEM-a „Zaustavimo nasilje nad ženama!“ u Turskoj.

35 Članstvo u CAEPA uključuje pristup svim materijalima. Finansiranje: Članovi CAEPA plaćaju godišnju članarinu, čiji se iznos utvrđuje prema veličini organizacije. Korporacije članice mogu da osiguraju projekte protiv nasilja u porodici koje razvijaju i izvršavaju. CAEPA je neprofitna organizacija, te stoga takođe može da prima donacije. Organizacija zadužena za sprovođenje: Corporate Alliance to End Partner Violence (Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja) 2416 East Washington Street, Suite E Bloomington, IL 61704 USA Tel.: +1309 664-0667 Faks: +1309 664-0747 Imejl: caepv@caepv.org Dodatne informacije: http://www.caepv.org/

4.1.2 Pružanje ruke ženama/pravna pismenost/osnaživanje žena Same žene nalaze se u žiži svake inicijative usmjerene ka iskorijenjivanju nasilja nad ženama. Iako, naravno, postoji na hiljade projekata koji su konkretno usmjereni ka ženama, mnogi od njih, poput grupa za samopomoć ili telefonskih SOS linija, predstavljaju usluge pružanja pomoći ženama koje su sebe već na neki način prepoznale u ulozi žrtve koje doživljavaju ili su preživjele nasilje. Aktivnosti protiv nasilja nad ženama ukazuju na činjenicu da neke žene nisu svjesne da nasilje na rodnoj osnovi nije prosto neizbježan dio ženskog života, već da to predstavlja kršenje ljudskih prava i da postoje mehanizmi pomoći. Prema tome, podizanje svijesti koje je namijenjeno ženama može imati neke od karakteristika podizanja svijesti za širu javnost, poput propagiranja stava da je nasilje nad ženama neprihvatljivo. Najčešće, ipak, podizanje svijesti kod žena dobija oblik pružanja ruke ženama u ugroženim grupama, poput žena koje se spremaju za put u inostranstvo radi zaposlenja ili radnica u seksualnoj industriji, ili ka posebnim grupama koje mogu imati ograničeni pristup informacijama, kao što su žene na selu, žene niskog obrazovnog nivoa, žene sa invaliditetom, migrantkinje ili izbjeglice. Pravna pismenost predstavlja poseban oblik pomoći u cilju obezbjeđivanja informacija ženama o lokalnim zakonima kako bi se unaprijedilo njihovo razumijevanje načina pristupa pravnom sistemu da bi se zaštitila lična prava. Važan princip u osnovi svih materijala za podizanje svijesti namijenjenih ženama je to da ti materijali sadrže poruke osnaživanja i daju ženama konkretne alternative da ili izbjegnu nasilje, ili od njega pobjegnu ako se već događa. 81 Programi ekonomskog osnaživanja se često karakterišu kao preventivni rad, ali, imajući u vidu da oni takođe predstavljaju djelotvorne komponente usluga pružanja pomoći ženama koje su preživjele nasilje, tim programima se detaljnije bavi odjeljak „Zaštita“ u daljem tekstu.

Kako reći „ne“ svom šefu Vrsta nasilja nad ženama: Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu Pristup i glavni ciljevi: Nakon što je anketa istraživanja javnog mnjenja otkrila da se seksualno uznemiravanje žena široko tolerisalo u Sloveniji i Hrvatskoj i da većina žrtava nije bila svjesna svojih zakonskih prava, Ženski forum Združene liste socijaldemokrata Slovenije je razvio projekat u saradnji sa koalicijom sindikata, ženskim nevladinim organizacijama, univerzitetima, javnim glasilima i privatnim sektorom (Privredna komora). Kampanja „Kako reći NE svom šefu“ (1997–1999) imala je nekoliko međusobno povezanih ciljeva: da ženama pruži konkretne informacije, da uključi medije kako bi se podigla svijest javnosti o seksualnom uznemiravanju i izmijenili stavovi društva, kao i da doprinese izmjenama postojećih zakona. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je funkcionisao u dva glavna pravca: pružanje ruke ženama i uključivanje medija. Putem komponente projekta koja je podrazumijevala obučavanje trenera, zaposlene žene su učile kako „da kažu ne svom šefu“ u slučajevima seksualnog uznemiravanja. Tokom obuke su korišćeni specijalni materijali koji su pripremljeni tokom ove kampanje, odnosno kratak film koji bi dao uvodne informacije o tom problemu, priručnici o razvoju politike preduzeća usmjerene ka sprečavanju i iskorjenjivanju seksualnog uznemiravanja, nekoliko primjera seminara koji mogu biti održani na radnom mjestu i model preduzeća u kome vlada za žene prijateljsko okruženje. Koalicija je,

81 Na taj način, podizanje svijesti je tijesno povezano sa programima usredsrijeđenim na zaštitu, poput rada sa ženama u cilju razvoja bezbjednostnih planova, o čemu će biti riječi u odjeljku ovog zbornika pod naslovom „Zaštita“.

36 takođe, pokrenula nacionalne medijske kampanje uz upotrebu letaka, postera i knjižica koje su aktivisti sindikata masovno dijelili na javnim mjestima (banke, pošte, železničke stanice, zdravstveni centri). Područje obuhvaćeno projektom: Slovenija i Hrvatska Materijali, proizvodi, ishodi: Leci, posteri, priručnik, kratki filmovi i drugi materijali za obuku. Putem medijskih događaja, izlaskom žena lidera u medije u cilju davanja intervjua i širenjem materijala namijenjenim podizanju svijesti, rezultat projekta bilo je objavljivanje i emitovanje velikog broja članaka, štampanih materijala i radio programa o problemu seksualnog uznemiravanja u obije zemlje. Nakon ovih kampanja u obije zemlje su uslijedile značajne promjene politike u ovoj oblasti, poput državnih telefonskih linija koje nude pomoć žrtvama uznemiravanja, usvajanja zakona protiv seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu (Slovenija) i usvajanja politike od strane sindikata (Hrvatska). Finansiranje: Sredstva obezbjeđuje Fond UN za podršku aktivnostima iskorjenjivanja nasilja nad ženama. Organizacija zadužena za sprovođenje: Koalicija za realizaciju projekta „Kako reći ne svom šefu“ iz Slovenije Dodatne informacije: „Zamislite život bez nasilja: medijske i komunikacione strategije za prestanak nasilja nad ženama“ (Picturing a Life Free of Violence: Media and Communications Strategies to End Vio-lence Against Women), drugo poglavlje: Seksualni nasrtaj i prinuda (Sexual Assault and Coercion) (UNIFEM): http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=8 „Moguća misija: set instrumenata za rodna pitanja i zagovaranje putem medija“ (Mission Possible: A Gender and Media Advocacy Toolkit), modul 9: Kako dovesti ovo pitanje na dnevni red medija (How To Get the Issue on the Media's Agenda) (WACC): http://www.whomakesthenews.org/get_involved/advocacy_training_modules

DOSTA JE BILO Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: DOSTA JE BILO predstavlja program fonda „Saloni protiv nasilja u porodici“, koji okuplja profesionalne frizere u borbi protiv nasilja u porodici. Uviđajući da mnoge pretučene žene nikada ne idu u policiju ili sigurnu kuću, već da o tome pričaju sa ljudima u okruženju u kome se osjećaju sigurnim, poput frizerskih salona, ovaj program ima za cilj da obuči profesionalne frizere da prepoznaju znake upozorenja i da svoje klijentkinje upute na bezbjedno mesto. Program, takođe, podiže svijest o nasilju u porodici putem materijala koji su izloženi u salonima. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Program obuhvata obuku za pružaoce usluga koji održavaju seminare sa profesionalnim frizerima u njihovim zajednicama. Tokom obuke, frizeri uče kako da prepoznaju znake koji upozoravaju na nasilje u porodici, koje službe su na raspolaganju u njihovom mjestu i kako da bezbjedno upute svoje klijente ovim službama. Projekat obuhvata i opremu za seminar sa karticama i posterima sa porukama o bezbjednosti, kao i informacije o tome gdje treba prikazati takve materijale u bezbjednom okruženju. Područje obuhvaćeno projektom: Program je započeo kao inicijativa u cijeloj državi Alabami, u SAD, ali je od tada usvojen i u drugim saveznim državama. Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali se mogu naručiti, a uzorak postera se može preuzeti sa Internet stranice ovog projekta. Finansiranje: Projekat prima pojedinačne donacije, a pomažu ga i privatna preduzeća i radnje u partnerstvu sa nacionalnim kozmetološkim udruženjem. Organizacija zadužena za sprovođenje: Salons Against Domestic Abuse Fund (Fond Saloni protiv nasilja u porodici) Da biste stupili u kontakt sa organizatorima, popunite formular na adresi: http://www.cutitout.org/contactus.aspx ili pozovite Tel.: +1 312 527-6765 za dodatne informacije. Dodatne informacije: http://www.cutitout.org/index.html

37 4.1.3 Rad sa kreatorima politike Obuka za kreatore politike, pri čemu se misli na izabrane lidere, zaposlene u ministarstvima i poslanike u skupštini, ovde se klasifikuje kao podizanje svijesti ili izgradnja kapaciteta i razlikuje se od obuke za stručnjake, poput socijalnih radnika, zaposlenih u policiji ili zdravstvu, koji dolaze u neposredniji kontakt sa osobama koje su doživjele nasilje. Ova vrsta obuke je opisana u odjeljcima „Procesuiranje“ i „Zaštita“ u daljem tekstu. Cilj rada sa kreatorima politike je, uopšteno gledano, dio strategije lobiranja, na primjer za izjednačavanje broja muškaraca i žena u tijelima koja donose odluke, kako bi se unaprijedila sposobnost vođa da rade na saradnji sa zajednicama i NVO na problemima koji pogađaju žene, ili da bi se nasilje nad ženama stavilo na dnevni red razgovora o javnom zdravlju, javnoj bezbjednosti ili utvrđivanju budžeta.

Rodna ravnopravnost?!

Vrsta nasilja nad ženama: Borba protiv potencijalno svih oblika nasilja nad ženama propagiranjem rodne ravnopravnosti. Pristup i glavni ciljevi: Parlament Kazahstana je 2006. godine stavio je na raspravu nacrt zakona o rodnoj ravnopravnosti. Liga feministkinja, NVO iz Kazahstana, primjenila je pristup da u cilju unapređenja odgovora Vlade na nasilje nad ženama prvo mora raditi sa parlamentarcima kako bi izmjenila njihove stavove o rodnim pitanjima i ukazala na značaj rodne ravnopravnosti. Ta NVO je strateški iskoristila mogućnost preispitivanja nacrta zakona da uputi parlamentarce u rodnu ravnopravnost i da aktivno lobira za usvajanje tog zakona. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Liga feministkinja je napravila tri kratka crtana filma, „Rodna ravnopravnost?!“, „Jednaka prava i mogućnosti“ i „Neplaćeni rad u kući“, koji gledaoca upoznaju sa različitim vidovima rodne ravnopravnosti. Ti filmovi su zasnovani na empirijskim dokazima, ali na jednostavan način pokazuju da društvo u kome žene i muškarci nisu ravnopravni ne može da funkcioniše i da ženski rad u kući ne treba smatrati „besplatnim“. Liga feministkinja je 2006. godine držala okrugle stolove na temu jednakih prava u Kazahstanu na kojima su prikazani filmovi. Pored toga, NVO je preduzeo „crtani napad“, šaljući primjerke crtanog filma na CD-u svakom poslaniku u Parlamentu. Osim toga, ova organizacija je izvodila i obuku i vodila diskusije u Parlamentu. Što je najvažnije, organizacija planira da napravi još jedan film koji će se baviti problemom nasilja u porodici, a pogotovo pitanjem privatne sudske tužbe. Područje obuhvaćeno projektom: Kazahstan, ali su ovi filmovi korišćeni i u Kirgistanu. Filmovi skoro da i nemaju teksta, pa se lako mogu prilagoditi upotrebi u drugim zemljama. Materijali, proizvodi, ishodi: Kratki crtani filmovi na kompakt diskovima koji su podijeljeni velikom broju ljudi. Liga feministkinja izvještava da su poslanici u parlamentu povoljno reagovali na crtane filmove, ističući da pojam rodne ravnopravnosti nije tako „zastrašujući“ kao što su pretpostavljali. Na kraju, Parlament je usvojio ovaj zakon, ali proces od tada miruje. Finansiranje: Sredstva obezbjeđuju Institut za otvoreno društvo, Mama Cash i OEBS. Organizacija zadužena za sprovođenje: Feminist League P.O. Box 521 Almaty 480091 Kazakhstan Tel./Faks: +7(3272)610 241 feminist@women.kz Dodatne informacije:82 http://www.women.kz/

Borba protiv nasilja u porodici jačanjem javnih mehanizama i pravnog okvira na nacionalnom nivou

Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama, ali sa fokusom na nasilju u porodici. Pristup i glavni ciljevi: Asocijacija nevladinih organizacija za rodnu ravnopravnost i eliminisanje nasilja nad ženama u Republici Tadžikistan, koje predstavlja koaliciju pet NVO, započelo je 2005. godine projekat razvoja partnerstva sa Vladom Tadžikistana, donatorskim organizacijama, međunarodnim organizacijama i NVO u cilju da se zajedničkim snagama bave pitanjima rodne ravnopravnosti i nasilja nad ženama. Projekat „Borba protiv

Dodatne informacije iz prezentacije Jevgenije Kozireve, Liga feministkinja, Regionalna konsultacija NVO iz istočne Evrope i 82

centralne Azije sa specijalnim izvjestiocem o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, 18–19. septembar 2008, i Okrugli sto: ravnopravnost i mogućnosti u Kazahstanu (Kruglyi stol: Ravnye prava i vozmozhnosti v Kazakhstanie), 16. jun 2006, mogu se naći na adresi: http://www.owl.ru/content/news/worldwide-2006/p60694.shtml

38 nasilja u porodici jačanjem javnih mehanizama i pravnog okvira na nacionalnom nivou“ imao je kao cilj rad sa Vladom na sprovođenju Državne politike o rodnoj ravnopravnosti za period 2001–2010. godine, naročito njenim dijelom koji se bavi iskorjenjivanjem nasilja nad ženama. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U okviru projekta, asocijacija je radila na unaprjeđenju konkretnih mehanizama za saradnju u borbi protiv nasilja nad ženama, poput međuagencijskog Koordinacionog savjeta o sprječavanju nasilja nad ženama, i lobiralo za promjene zakonskog okvira tako da obuhvati nasilje nad ženama, kao što je zakon o nasilju u porodici. Asocijacija je, takođe, održala obuku o tadžikistanskom zakonu o rodnoj ravnopravnosti predstavnicima policije, zdravstvenih institucija, socijalnih službi i liderima lokalnih vlasti i radilo sa medijima na objavljivanju informacija o problemu nasilja nad ženama u zemlji. Ovaj projekat je obuhvatao i komponentu prikupljanja podataka o uslugama koje pružaju krizni centri i analize kako funkcionišu odjeljenja kazahstanske policije specijalizovana za nasilje nad ženama. Područje obuhvaćeno projektom: Tadžikistan Materijali, proizvodi, ishodi: Koordinacioni savjet o sprječavanju nasilja nad ženama je osnovan 2006. godine. Predsjednik Savjeta je zamjenik predsjednika Vlade Tadžikistana, a u Savjetu su i predstavnici resornih ministarstava i NVO. Koordinacioni savjet se neposredno sastajao sa medijima u nekoliko prilika, Asocijacija je organizovala konkurs za mlade novinare sa temom isticanja problema nasilja nad ženama, a jedan broj novinskih članaka, emisija na televiziji i radiju bio je posvećen temi sprječavanja nasilja u porodici. Asocijacija je održala 83 seminara širom zemlje za skoro 2000 učesnika, uključujući i policiju, sudije, radnike u zdravstvu, lokalne vođe, predavače, novinare, studente sa univerziteta i organizacije žena. Tokom projekta, Asocijacija je omogućila proces u kome je 16 ministarstava i odjeljenja tadžikistanske Vade izvršilo reviziju i uobličilo konačnu verziju nacrta zakona o nasilju u porodici. Takođe, napravljen je i nacrt izmjena i dopuna postojećih zakona.83 Podaci koji su prikupljeni iz kriznih centara uvršteni su u paralelni izvještaj podnijet Komitetu CEDAW (2006). Finansiranje: Sredstva obezbjeđuje Fond UN za podršku aktivnostima iskorenjivanja nasilja nad ženama Organizacija zadužena za sprovođenje: Asocijacija nevladinih organizacija za rodnu ravnopravnost i iskorjenjivanje nasilja nad ženama u Republici Tadžikistan Aini 53 St, f.3, Dushanbe, Tajikistan, Tel: +992-372 221-12-33, 221-21-49, Imejl: lwl_toj@rambler.ru Dodatne informacije: „Kritički izvještaj o realizaciji Konvencije o eliminisanju svih vrsta diskriminacije nad ženama“, koji su pripremile nevladine organizacije Tadžikistana: http://www.iwraw-ap.org/resources/pdf/Tajikistan%20final%20report%English.pdf

Saradnja žena gradonačelnika Vrsta nasilja nad ženama: Borba protiv potencijalno svih oblika nasilja nad ženama, unaprjeđenjem ženskog liderstva u pitanjima rodne ravnopravnosti Pristup i glavni ciljevi: Projekat Saradnja gradonačelnica (2002–2004) je bio inicijativa Radne grupe za ravnopravnost polova pri Paktu za stabilnost koja je razvijana u 12 zemalja/teritorija regiona koje obuhvata Pakt za stabilnost. Rumunska NVO, Fundatia Sanse Egale pentru Femei (Fondacija za jednake mogućnosti za žene, SEF) bila je organizacija koja je predvodila ovaj projekat. Svrha projekta bila je poboljšanje liderskih vještina žena gradonačelnica kako bi gradile regionalno i međunarodno partnerstvo i saradnju na projektima unaprjeđenja kvaliteta života žena i djece u lokalnim zajednicama. Iako rad usmjeren protiv nasilja nad ženama nije bio izričiti cilj, nekoliko partnera na projektu jeste se bavilo pravima žena i društvenom zaštitom za žene. Preduzete aktivnosti/kako projekat funkcioniše: Oko 50 gradonačelnica iz zemalja i teritorija u okviru Pakta za stabilnost učestvovalo je u ovom projektu, koji je bio podijeljen u dvije faze. Prva faza je bila usredsrijeđena na razvoj saradnje između gradonačelnica, lokalnih uprava i lokalnih ženskih mreža u cilju pokretanja malih projekata radi unaprijeđenja života žena i djece. U Rumuniji i Bugarskoj su gradonačelnice usmjerile svoje djelovanje, između ostalog, na unaprjeđenje usluga za žene žrtve nasilja. Druga faza projekta bila je posvećena stvaranju mogućnosti povezivanja gradonačelnica na nacionalnom i regionalnom nivou. Projekat je u velikoj mjeri koristio informaciono-komunikacione tehnologije (IKT), kao što su elektronska pošta i Internet stranice, pa su zato troškovi bili relativno niski. Područje obuhvaćeno projektom: Dvanaest zemalja/teritorija u okviru Pakta za stabilnost, u to vrijeme – Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kosovo, Srbija i Crna Gora, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Grčka, Mađarska, Moldavija, Rumunija, Slovenija.

83 Zakon još nije usvojen.

39 Materijali, proizvodi, ishodi: Projekat Saradnja gradonačelnica je prepoznat kao dobra praksa u djelotvornoj upotrebi IKT na propagiranju pitanja rodne ravnopravnosti. Finansiranje: Projekat su finansirale njemačka i austrijska vlada, sa ukupnim budžetom (obe faze) od 157.000 evra. Organizacija zadužena za sprovođenje: Fundatia Sanse Egale pentru Femei (SEF) 19, Impacarii/Petre Tutea str, bl. 913, tr. 1, et. 1, ap. 3 Iasi, 700731, Romania Tel: +40 232 211713 +40 332 425455 Faks: +40 332 401005 Imejl: sef@sef.ro http://www.sef.ro/ Dodatne informacije: http://www.sef.ro/?lang=en&page=proiecte_si_campanii.proiecte_anterioare&id=24

4.1.4 Obuka za zaposlene u medijima Baš kao i obuka za vladine službenike, programi za zaposlene u medijima imaju za cilj da poboljšaju njihovu svijest i stavove o nasilju nad ženama. Cilj ove vrste podizanja svijesti je da zaposleni u medijima koriste ove informacije u svom radu i stvaraju medijske izvještaje koji ne produbljuju stereotipe, poput okrivljavanja žrtava za ono što se dogodilo, ne senzacionalizuju ovu temu, kao što se ponekad dešava u slučajevima trgovine ženama i djevojčicama, štite identitet i intimu žrtve ukoliko ona to želi i u svoje izvještaje o slučajevima nasilja uvrste i informacije o uslugama namijenjenim žrtvama.

Instrumenti za medije prilikom izvještavanja o nasilju u porodici Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Albanski Centar saveza za rodnu ravnopravnost i razvoj prati rad medija od 2000. godine i ustanovio je da albanski mediji prikazuju žene kao poslušne/ponizne, što pojačava nejednake društvene uloge polova i propagira diskriminaciju na rodnoj osnovi. Centar je sproveo nekoliko projekata usmjerenih ka unaprjeđenju rodno osetljivog izvještavanja medija o nasilju nad ženama, sa fokusom na nasilju u porodici. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Centar saveza za rodnu ravnopravnost i razvoj organizuje obuke za zaposlene u medijima o nasilju u porodici i 2005. godine je objavio svoj vodič za predstavnike medija pod nazivom „Nasilje prijeti svima nama...“ Tekući projekat Centra sa medijima ima dvije komponente: obuka o rodno osjetljivom izvještevanju o nasilju u porodici i objavljivanje priručnika o ispravnom izvještavanju o nasilju u porodici i drugim krivičnim djelima u porodici, kao i knjižice koja sadrži 10 najboljih članaka o nasilju u porodici, odabrani od članaka koji su napisali novinari koji učestvuju u obuci. Područje obuhvaćeno projektom: Albanija Materijali, proizvodi, ishodi: Priručnici i zbirka najboljih članaka Finansiranje: Trenutno, bespovratna sredstva Komisije za demokratiju, posredstvom Ambasade SAD u Albaniji, kao i opšte finansiranje kroz Međunarodni program za žene OSI. Organizacija zadužena za sprovođenje: Gender Alliance for Development Center (Centar saveza za rodnu ravnopravnost i razvoj) Street Rr. „Abdyl Frashëri“, P.10/1 Ap. 3 Tiranë, Albania 2418 Tel: +355 255514/15 Faks: +355 255515 Imejl: qdi@gadc-ac.org Dodatne informacije: http://www.gadc-al.org/

40 Komplet materijala za medije: Činjenice o Rezoluciji 1325 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje nad ženama koje se dešava u konfliktnim situacijama Pristup i glavni ciljevi: Ključna oblast aktivnosti ženske NVO Saathi je podizanje svijesti o nasilju nad ženama kao ugrožavanju ljudskih prava. Saathi, takođe, sprovodi konkretne projekte podizanja svijesti medija o Rezoluciji 1325 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UNSCR 1325) sa posebnim osvrtom na značaj te rezolucije u odnosu na žene iz Nepala koje su iskusile sukobe. Rad organizacije Saathi ne samo da edukuje zaposlene u medijima o postojanju UNSCR 1325, već im pruža i instrument za izvještavanje o pitanjima koja se tiču žena, mira i sigurnosti. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Saathi je objavila komplet materijala za medije i crtani strip o UNSCR 1325 za novinare i aktiviste medija. Komplet materijala za medije „Činjenice o Rezoluciji 1325 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija“ pruža opširne osnovne informacije o ulozi žena u mirovnom procesu, tranzicionoj pravdi i pomirenju i usmjerava pažnju na nasilje nad ženama izvršeno tokom i nakon sukoba. Komplet materijala za medije sadrži puno primjera o tome kako se ključne odredbe sadržane u UNSCR 1325 primjenjuju na konkretna iskustva žena u Nepalu. Veliki dio uputstva za medije je posvećen ulozi medija sa primjerima ideja za priču o ženama, miru i sigurnosti, kao i međunarodnim propagandnim događajima sa kojima se medijsko izvještavanje može povezati. Ti materijali su korišćeni zajedno sa programima orijentacije za novinare širom Nepala. Osim toga, Saathi je održala i jedan broj okruglih stolova i konferencija o ženama u situacijama sukoba i nakon sukoba sa značajnim učešćem i izvještavanjem od strane medija. Područje obuhvaćeno projektom: Nepal Materijali, proizvodi, ishodi: Komplet materijala za medije na 20 strana može se preuzeti na engleskom i nepalskom jeziku sa Internet stranice organizacije Saathi: http://saathi.org.np/index.php?page=publication Finansiranje: Informacije o finansiranju nisu raspoložive Organizacija zadužena za sprovođenje: SAATHI Nepal Ekantakuna, Lalitpur P.O. Box 7770 Kathmandu Nepal Tel: +977 (1) 5554560, Faks: +977 (1) 5554543 Imejl: saathi.ktm@gmail.com Dodatne informacije: http://www.saathi.org.np/

4.2 Rad sa muškarcima i dječacima Tamo gdje su nekada intervencije usmjerene ka borbi protiv nasilja nad ženama bile skoro isključivo usredsrijeđene na žene, kroz preventivne napore i usluge za žrtve nasilja, tokom poslednjih godina Vlade, razvojne organizacije i aktivisti posvjećuju veću pažnju stavovima i ponašanju muškaraca. Preventivni rad koji je usmjeren ka muškarcima i dječacima prepoznaje ulogu koji muškarci igraju u produžavanju nasilja i činjenicu da je takvo nasilničko ponašanje i prihvatanje nasilja posljedica socijalizacije, kulturnih normi, definicije muškosti i istorijske uloge različitih polova. Jednako važan dio rada sa muškarcima je i prihvatanje činjenice da nisu svi muškarci nasilni, da veliki broj muškaraca osuđuje nasilničko ponašanje i da nasilje nad ženama povrjeđuje i muškarce. Dječaci koji su svjedoci nasilja muškaraca u velikoj mjeri su ugroženi, a iako se suočavaju sa povećanim rizikom da i sami postanu nasilnici, to nije slučaj kod svih njih. Nenasilni muškarci i dječaci mogu imati kritičnu ulogu kao „agenti za promjenu stavova, ponašanja i širih odnosa snaga koji održavaju postojanje nasilja na rodnoj osnovi. ... Muškarci imaju vrline, sposobnosti i stavove koji se mogu upotrijebiti za pozitivan uticaj na odnose snaga između polova i prekinu nasilje na rodnoj osnovi. Muškarci, takođe, igraju ključne uloge kao zaštitnici, pomagači i partneri.“84 Angažovanje muškaraca i dječaka u naporima da se spriječi nasilje nad ženama može imati nekoliko oblika. Postoji nekoliko primjera uspješnih kampanja koje su vodili muškarci koji služe kao uzori nenasilnog ponašanja.

84 „Uloga muškaraca i dječaka u ostvarivanju rodne ravnopravnosti“, izvještaj sa sastanka ekspertske grupe (DAW, 2004), strana 32, pasus 89.

41 Drugi projekti pokušavaju da izgrade partnerstva sa muškarcima i dječacima. Jedna druga uspješna strategija bila je uperena ka institucijama kojima dominiraju muškarci, poput oružanih snaga i policije, ili je slala poruke o nasilju nad ženama u „muške prostore”, kao što su sportski događaji. Poruke, takođe, mogu biti uperene ka mogućim počiniocima djela nasilja nad ženama, poput javnih kampanja osmišljenih sa ciljem smanjenja potražnje za seksualnim uslugama koje pružaju žene i djevojke kojima se trguje. Osim toga, u jednom broju zemalja razvijene su namjenske telefonske linije za pomoć i krizni centri za muškarce i te usluge se promovišu u javnosti. Programi za počinioce djela nasilja su se, takođe, omasovili i to je postala veoma razvijena oblast proučavanja. U ovom zborniku, o programima koji rade neposredno sa počiniocima djela nasilja govori se u odeljku „Zaštita“, u daljem tekstu.

Udruženje MenEngage i Promundo MenEngage (Angažovanje muškaraca) je svjetska asocijacija NVO koje rade na angažovanju muškaraca i dječaka u namjeri da okončaju nejednakost polova. Informacije o članstvu kao i linkove ka mrežama na regionalnom i nacionalnom nivou možete naći na njihovoj Internet stranici. Na istom mjestu ponuđeno je više sredstava, poput priručnika, instrumenata i informacija o kampanjama muškaraca. Dodatne informacije: http://www.menengage.org/ Promundo je brazilska organizacija koja radi na unaprjeđenju rodne ravnopravnosti i sprečavanju nasilja nad ženama i djecom širom svijeta. Sredstva, uključujući materijale za obuku, istraživanja i filmove o radu sa muškarcima i dječacima, mogu se naći na Internet stranici ove organizacije: http://www.promundo.org.br/.

Kampanja „Bijela traka” Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama Pristup i glavni ciljevi: Jedna grupa muškaraca u Kanadi se 1991. godine udružila sa ciljem da podstakne muškarce da javno govore o nasilju nad ženama. Njihovo polazište je bilo to da muškarci nisu u svojoj biti nasilni, već da svi oni imaju uloge i odgovornosti u zaustavljanju nasilja nad ženama. Glavni cilj te kampanje je edukacija muškaraca i dječaka korišćenjem bijele trake kao simbola ugnjetavanja žena od strane muškaraca. Kampanja zahtijeva od muškaraca i dječaka da se obavežu da nikada neće počiniti nasilno delo, zanemarivati ili prećutkivati nasilje nad ženama i djevojkama. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja „Bijela traka” u Kanadi održava se svake godine od 25. novembra (Međunarodni dan iskorjenjivanja nasilja nad ženama) do 6. decembra (kanadski Nacionalni dan sjećanja i borbe protiv nasilja nad ženama). Učesnici kampanja u drugim zemljama često koriste „Šesnaest dana borbe“ kao platformu, dok mnogi vode kampanje tokom drugih perioda godine. Rad kampanje „Bijela traka” u Kanadi organizuje dobrovoljni Odbor direktora i malobrojno osoblje, ali je ova kampanja u cjelini decentralizovani program. Različite organizacije i pojedinci iz svih djelova svijeta mogu pokrenuti kampanju koja odgovara uslovima u lokalnoj zajednici i uzima u obzir najbolji način da se dopre do muškaraca i dječaka, prateći pri tome ciljeve i filozofiju kampanje „Bijela traka”. Područje obuhvaćeno projektom: Danas kampanja „Bijela traka” predstavlja najveće angažovanje muškaraca upereno ka zaustavljanju nasilja nad ženama na svijetu. Učesnici kampanja u preko 55 zemalja redovno učestvuju u aktivnostima protiv nasilja nad ženama. Internet stranica kampanje „Bijela traka” sadrži informacije o kampanjama širom svijeta i linkove ka njima. Materijali, proizvodi, ishodi: Učesnici kampanja koriste male bijele trake ili značke sa znakom bijele trake, majice sa štampom, kačkete ili trake oko ruke, ili znak bijele trake stavljaju na postere, pamflete ili u reklame. U okviru kampanje sastavljen je Priručnik za edukaciju i djelovanje za rad sa mladim ljudima. Taj priručnik kombinuje predavanja na časovima sa projektima koji se mogu sprovoditi u školama u cilju podizanja svijesti o nasilju nad ženama i unaprjeđenja rodne ravnopravnosti i zdravih odnosa. Jedan broj materijala kampanje se može pogledati i naručiti na Internet stranici kampanje. U okviru kampanje sastavljen je Priručnik za edukaciju i djelovanje za rad sa mladim ljudima. Taj priručnik kombinuje predavanja na časovima sa projektima koji se mogu sprovoditi u školama u cilju podizanja svijesti o nasilju nad ženama i unaprjeđenja rodne ravnopravnosti i zdravih odnosa. Finansiranje: Sama kampanja ne dobija nikakvu suštinsku pomoć od Vlade, ali se oslanja na prikupljanje sredstava od pojedinaca i preduzeća, kao i na sredstva za konkretne projekte iz državnih izvora. Organizatori napominju da je državno finansiranje intervencija i usluga podrške za žene koje doživljavaju nasilje i dalje nedovoljno, pa zato ne pokušavaju da dodatno ograniče raspoloživa sredstva. Zbog toga Kampanja „Bijela traka“ ne koristi državno finansiranje za svoje osnovne aktivnosti.

42 Organizacija zadužena za sprovođenje: The White Ribbon Campaign (Kampanja „Bijela traka“) 365 Bloor St. East Toronto, Ontario Canada M4W 3L4 Tel: +1 416 920-6684; Besplatna linija: 1-800-328-2228; Faks: +1 416 920-1678 Imejl: info@whiteribbon.ca Dodatne informacije: http://www.whiteribbon.ca/ Kampanja „Bijela traka“ na svojoj Internet stranici ima forume za diskusiju i vodi blog za osobe koji rade na zaustavljanju nasilja nad ženama.

Kampanje „Vaspitavanje dječaka da postanu muškarci“ i „Očevi osnivači“ 85 Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama Pristup i glavni ciljevi: Fond za sprječavanje nasilja u porodici (FVPF 86 ) radi na prevenciji nasilja nad ženama posredstvom izvjesnog broja programa javnog obrazovanja, od kojih je nekoliko strateški upereno ka muškarcima i dječacima. Ovaj fond je 2002. godine pokrenuo veliku i veoma uspješnu kampanju u službi javnosti pod nazivom „Vaspitavanje dječaka da postanu muškarci“, koja „nadahnjuje muškarce da uče dječake da nasilje nije isto što i snaga“. Ova kampanja je usredsrijeđena na ohrabrivanje muškaraca da od malih nogu počnu dječacima da usađuju pozitivne poruke o tome šta to znači „biti muškarac“ – izražavati se bez nasilja i ophoditi se prema ljudima pravedno i sa poštovanjem. Muškarci se podstiču da budu uzori, pokazujući kako se ophoditi prema drugim ljudima sa poštovanjem u svakodnevnom životu. Druga kampanja, „Očevi osnivači“, pokrenuta je 2003. godine na dan praznika u SAD – Dan očeva. Ova kampanja traži od muškaraca (i žena koje žele da ukažu muškarcima poštovanje) da se javno obavežu da će prekinuti nasilje nad ženama i povećati finansiranje programa za borbu protiv nasilja nad ženama. Stavljanje očeva u središte pažnje podsjeća muškarce na njihovu ulogu u vaspitanju djece, naročito dječaka, i na njihov pozitivan uticaj. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja „Vaspitavanje dječaka da postanu muškarci“ vođena je posredstvom nekoliko televizijskih spotova, postera i brošura koji govore o tome šta muškarci mogu da učine da kod dječaka oblikuju nenasilno ponašanje puno poštovanja. Brošure za pojedinačne zajednice su osmišljene tako da se odnose na muškarce iz afroameričkih i američkih indijanskih grupa. Kampanju „Očevi osnivači“ pokrenulo je 350 muškaraca veoma šarolikog porijekla. Oni su zajednički dali javno saopštenje (objavljeno kao oglas u dnevnim novinama Njujork Tajms) pozivajući na prekid nasilja nad ženama. Ovaj dokument je postao poznat kao Deklaracija na Dan očeva, a pozvani su i novi učesnici da ga potpišu. Neki muškarci – uticajne javne ličnosti postali su „očevi osnivači“ i snimili su javne poruke o ovoj kampanji. Područje obuhvaćeno projektom: SAD, ali većina suštinskih principa se može primjeniti i u drugim zemljama. Materijali, proizvodi, ishodi: Posteri, brošure i televizijski spotovi mogu se pogledati na Internet stranicama kampanje. Osim toga, FVPF je razvio „Kutak za trenere“, koji predstavlja Internet stranicu koja muškarcima pruža instrumente za podučavanje dječaka upotrebom jezika sporta. Nekoliko trenera sportskih timova iz SAD doprinjelo je materijalu koji se nalazi na Internet stranici dajući savjete i poruke. „Kutak za trenere“ sadrži „Priručnik za vaspitavanje dječaka da postanu muškarci“ – uputstvo sa informacijama o nasilju nad ženama, savjete za komunikaciju sa dječacima i mladićima, kao i planiranje i prepoznavanje trenutaka koji se mogu iskoristiti za podučavanje. Baš kao i Internet stranica, ovo uputstvo koristi jezik i slike iz treninga u sportu. Finansiranje: Informacije o finansiranju nisu raspoložive Organizacija zadužena za sprovođenje: Family Violence Prevention Kancelarija u Vašingtonu D.C. Kancelarija u Bostonu Fund (Fond za sprečavanje nasilja u porodici) 383 Rhode Island St. 1101 14th Street NW, 67 Newbury Street,

85 Prim. prev. – engl. Founding Fathers 86 FVPF – Family Violence Prevention Fund

43 Suite #304 Suite 300, Mezzanine Level San Francisco, CA Washington, DC 20005 Boston, MA 02116 94103-5133 USA USA USA Tel: +1 202 682-1212 Tel: +1 617 262-5900 Tel: +1 415 252-8900 Faks: +1 202 682-4662 Faks: +1 617 262-5901 Faks: +1 415 252-8991 Imejl: info@endabuse.org Dodatne informacije: Fond za sprječavanje nasilja u porodici: http://endabuse.org/ Vaspitavanje dječaka da postanu muškarci: http://endabuse.org/cbim/ Očevi osnivači: http://founding-fathers.org/ Kutak za trenere: http://www.coaches-corner.org/

Program „Muškarci u borbi za pravdu“, Regionalna mreža muškaraca udruženih protiv nasilja na rodnoj osnovi Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama i HIV/SIDA Pristup i glavni ciljevi: Regionalna Mreža afričkih žena za razvoj i komunikaciju (FEMNET) je panafrička organizacija koju čini 25 organizacija. FEMNET funkcioniše u izuzetno patrijarhalnom okruženju. Nakon što je 2001. godine istraživanjem došla do saznanja da neke grupe muškaraca pokazuju interesovanje za učešće u aktivnostima uperenim protiv nasilja nad ženama, ali su im kapaciteti ograničeni, FEMNET je pokrenula program „Muškarci u borbi za pravdu“. Pristup organizacije FEMNET sastojao se od osnivanja i pomaganja jedne regionalne mreže muškaraca koje povezuju njihove aktivnosti na pitanjima prevencije nasilja nad ženama i HIV/SIDA. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: FEMNET je prvo okupio aktiviste muškarce na regionalnoj obuci na kojoj su razgovarali o strategijama koje bi muškarci mogli da primjene u borbi protiv nasilja nad ženama. FEMNET obezbjeđuje muškim grupama logističku podršku da se uključe u inicijative podizanja svijesti kod muškaraca različitih uzrasta, zanimanja i religija. Aktivisti stupaju u diskusije sa drugim muškarcima o negativnim muškim stereotipima i štetnim postupcima. Primjer za inicijativu je Putujuća konferencija muškaraca koja je održana 2003. godine tokom kampanje „Šesnaest dana“. 87 Više od 100 muškaraca iz šest zemalja putovalo je iz Kenije u Malavi autobusom ukrašenim porukama protiv nasilja nad ženama, zaustavljajući se uz put i upuštajući se u diskusije sa ljudima kroz muziku, ples i glumu. Područje obuhvaćeno projektom: Osnivanjem Regionalne mreže muškaraca udruženih protiv nasilja na rodnoj osnovi, FEMNET radi sa grupama muškaraca u jednom broju afričkih zemalja gdje se govori francuskim i engleskim jezikom sa ciljem da ih podstakne da postanu aktivni u borbi protiv nasilja nad ženama. Materijali, proizvodi, ishodi: FEMNET je razradio materijale za medije na nekoliko lokalnih jezika. Ovaj projekat je, takođe, doveo do razvoja boljih usluga za muškarce. Finansiranje: Sredstva za projekat su prvobitno obezbjeđena iz Fonda UN za podršku aktivnostima iskorjenjivanja nasilja nad ženama, dok su sada privučeni drugi međunarodni donatori. (Fondacija Heinrich Bel i visoki komesar UN za izbjeglice). Organizacija zadužena za sprovođenje: African Women's Development and Communication Network FEMNET (Mreža afričkih žena za razvoj i komunikaciju) KUSCCO Center Kilimanjaro Road off Mara Road in Upper Hill P.O. Box 54562, 00200 Nairobi, Kenya Tel: +254 20 3741301/20; +254 20 2341516/7 Faks: +254 20 3742927 Imejl: admin@femnet.org.ke

87 U prethodnom tekstu naći ćete više informacija o kampanji „Šesnaest dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“

44 Broj do tri: ti, ona, tvoja porodica. Izvuci iz sebe ono najbolje. Kampanja „Zaustavimo nasilje”

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: U septembru 2007. godine po prvi put je pokrenuta preventivna kampanja usmjerena ka muškarcima i dječacima koja je u potpunosti osmišljena u Venecueli. Sveopšti cilj ove kampanje bio je prevazilaženje stereotipa koji opravdavaju nasilje nad ženama u vezama. Kampanja „Broj do tri“ razlikuje se od prethodnih kampanja kojima su ciljna grupa bile žene i koje su ih ohrabrivale da prijave nasilje u porodici. Ciljna grupa ove kampanje su muškarci, od kojih se traži da „izbroje do tri”, kao i da razmisle o svom nasilničkom ponašanju, pri čemu se ne nastupa sa osudom i optužbama protiv njih. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kao zajednički projekat ženskih NVO, Državnog instituta za žene, kao i drugih Vladinih agencija, agencija UN i jedne privatne banke, ova kampanja je vođena od 21. septembra (Međunarodni dan mira) do 25. novembra (Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama). Materijali kampanje su prikazivani u štampanim medijima, u bioskopskim salama, na radiju i televiziji i u vozilima javnog prevoza. U projekat je ugrađeno praćenje promjena stavova. Prije nego što je kampanja počela, sprovedena je anketa na 1.200 muškaraca, uzrasta od 13 do 55 godina, iz svih socioekonomskih slojeva, sa ciljem da se utvrde njihova opažanja i stavovi prema nasilju nad ženama. Po završetku kampanje sprovedena je druga anketa da izmjeri njen uticaj. Područje obuhvaćeno projektom: Venecuela Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali kampanje, poput postera, kratkog filma i radio spotova koji se mogu preuzeti sa Internet stranice UNDP Venecuela: http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=77&Itemid=81 Finansiranje: Jedna privatna banka je posredstvom svoje fondacije za korporativne donacije obezbijedila početna sredstva od 300.000 američkih dolara. Pored toga, Ministarstvo informisanja, na osnovu zakona, obezbjeđuje reklamni prostor na javnim i privatnim televizijskim i radio stanicama koje besplatno emituju poruke kampanje. Organizacija zadužena za sprovođenje: Fundamujer – Fundación para la Prevención de la Violencia Doméstica hacia la Mujer (Fondacija za sprečavanje nasilja u porodici nad ženama) fundamujer@fundamujer.org.ve Dodatne informacije: http://www.fundamujer.org.ve/ http://ww.pnud.org.ve/index.php?option=com_content&task=view&id=47 (samo na španskom jeziku)

Heroji časti

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje iz časti Pristup i glavni ciljevi: Elektra je švedska NVO koja se bori protiv nasilja zbog časti, kao i drugih oblika nasilja nad ženama, propagiranjem ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i demokratskih vrijednosti. Glavni fokus Elektre je bio na pružanju pomoći ženama, ali je u okviru organizacije jedna grupa mladića iz organizacije napravila novi projekat – Heroji časti (Sharaf Hjältar) čiji je cilj da postavi uzore za druge muškarce i dječake koji odbacuju „kulturu časti“. Organizatori ukazuju na činjenicu da iako žene i djevojke trpe najveće ugnjetavanje, muškarci takođe osjećaju negativan uticaj života u kulturi koja ograničava žensku slobodu. Projekat Heroji časti odvija se među imigrantskim stanovništvom, a sami „heroji“ su imigranti šarolikog porijekla. Oni ističu da pozivanje na „čast“ kako bi se opravdalo ugnjetavanje žena i nasilje nad njima nije svojstveno za muslimansku kulturu. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Elektra ima nekoliko „heroja“ koji pažljivo rade sa muškarcima, kako dječacima tako i mladim očevima, naročito u uzrastu od 15 do 22 godine. Oni se povezuju sa različitim organizacijama u namjeri da stupe u kontakt sa mladićima imigrantskog porijekla. Ovaj projekat promoviše dijalog sa raznovrsnim grupama o saradnji i načinima podsticanja promjene u stavovima o ženskim pravima i vođenja kampanja protiv nasilja zbog časti. Projekat Heroji časti funkcioniše i kroz neformalne sastanke i diskusije u školama sa mladićima i djevojkama. Područje obuhvaćeno projektom: Projekat Heroji časti je otpočeo u Stokholmu, a sada se sprovodi u pet gradova u Švedskoj. Materijali, proizvodi, ishodi: Nisu dostupni

45 Finansiranje: Projekat Heroji časti u ponudi ima predavanja i kurseve obuka za koje naplaćuje honorar. Organizacija zadužena za sprovođenje: Elektra Fryshuset: Box 920 22 120 06 Stockholm Sweden Tel: +46 (0)8-4622206; +46 (0)8-4622298 Imejl: elektra@fryshuset.se Dodatne informacije: http://www.elektra.nu/index2.htm (informacije na švedskom, arapskom, persijskom, somalijskom, kurdskom i turskom jeziku) http://www.norden.org/webb/news/news.asp?lang=6&id=6904 (informacije na engleskom jeziku)

Propagandna kampanja „Zaustavite nasilje nad ženama!“ Godine 2004, UNFPA 88 je pokrenuo obimnu propagandnu kampanju u Turskoj kako bi privukao pažnju javnosti i pokrenuo dijalog o nasilju nad ženama na nivou cijele države. Ova kampanja je obuhvatila veliki broj činilaca: kreatore politike, NVO, privatni sektor i poznate ličnosti u Turskoj, ali je jedan od njenih ključnih uspjeha bilo uključivanje muškaraca u kampanju. Turski fudbalski savez je imao aktivnu ulogu u kampanji, obezbjeđujući da svi igrači u Super ligi nose majice sa znakom kampanje i transparente sa sloganom kampanje tokom nekoliko fudbalskih utakmica. Jedan turski sportski kanal je takođe prenosio informacije o kampanji tokom utakmica i na poluvremenu. 89 U to vrijeme je i Hirijet (Hürriyet), turska medijska kuća i izdavač novina sa najvećim tiražom, vodila kampanju protiv nasilja u porodici. Ove dvije kampanje su radile odvojeno, ali su se zahvaljujući tijesnoj saradnji razvijale međusobno se dopunjavajući. Kampanja medijske kuće Hirijet je zauzela javni stav protiv nasilja nad ženama i doprla do širokog kruga publike. Ova medijska kuća je i sama preduzela mjere obuke novinara i usvajanja normi izvještavanja o nasilju nad ženama u svojim publikacijama. 90 Još jedna važna karakteristika kampanje bilo je to što se ona odnosila na ubistva iz časti i što se koristila propagandom potkrepljenom dokazima. UNFPA je finansirao studiju učestalosti slučajeva ubistva iz časti i tokom kampanje objavio nalaze Parlamentu i medijima. Osim toga, UNFPA je razvio i institucionalni kapacitet turskog Generalnog direktorata za položaj žena da razvije projekat iskorjenjivanja nasilja nad ženama na nivou cijele zemlje. 91 Upravo je 2007. godine turski ministar za pitanja žena i porodice pokrenuo Vladin projekat prevencije nasilja u porodici, sa fokusom na ubistva zbog časti i borbu protiv diskriminacije žena. Taj projekat, koji sprovodi Generalni direktorat za položaj žena, obuhvata komponentu o podizanju svijesti i poboljšanju zaštite za žene, na primjer otvaranjem sigurnih kuća. 92

Kampanja Euro 08 protiv trgovine ženama Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ženama i seksualna eksploatacija Pristup i glavni ciljevi: Tokom pripreme za UEFA 2008 Evropsko prvenstvo u fudbalu (Euro 2008) jedna koalicija koja okuplja više od 25 organizacija muškaraca i žena, organizacija za ljudska prava, centara za savjetovanje, vjerskih organizacija i sindikata zajednički je pokrenula Kampanju Euro 08 protiv trgovine ženama u Švajcarskoj. Glavni ciljevi kampanje bili su podizanje svijesti o trgovini ženama i angažovanje stanovništva na preduzimanju aktivnosti prije i tokom Evropskog prvenstva. Kampanja je osmišljena tako da podigne svijest uopšteno o problemu trgovine ženama u Evropi u svrhe prostitucije, pokrene ljude da podrže povećanje broja i kvaliteta usluga i zaštite žena koje su žrtve trgovine, podigne svijest muškaraca koji su potencijalni klijenti prostitutki i podstakne ih na odgovorno postupanje. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja je pokrenuta u martu 2008. godine i nastavljena tokom cijelog prvenstva u junu 2008. Kampanja je obuhvatila nekoliko inicijativa i instrumenata za podizanje svijesti, poput brošure i razglednica, kratkog filma i reklame na Internet stranici. Kampanja je napravila pregled najvažnijih informacija i uputstvo za edukaciju o problemu trgovine ženama u Evropi. Kampanja Euro 08 ima svoju Internet stranicu sa savjetima za korisnike

88 UNFPA – Populacioni fond UN 89 Vidjeti Internet stranicu UNFPA – Turska, http://www.unfpa.org.tr/Turkey_Advocacy.htm. 90 Programiranje za borbu protiv nasilja nad ženama: 10 studija slučaja, (UNFPA, 2007) str. 60–61. 91 Ibid, str. 57. 92 Projekat je dobio tehničku pomoć od UNFPA i finansijsku pomoć od Evropske komisije. Turska odlučna u borbi protiv nasilja nad ženama, WUNRN, 23. februar 2007, dostupno na: http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_turkey2.htm.

46 seksualnih usluga kako da prepoznaju žene koje su žrtve trgovine, kako mogu da pomognu i šta da ne čine u takvoj situaciji. Kao dio te kampanje pokrenuta je peticija za promjenama na saveznom i lokalnom nivou u pogledu zakonske zaštite žena koje su žrtve trgovine, sudskog gonjenja počinilaca dijela trgovine ljudima i preventivnog djelovanja. Peticija sa preko 70.000 potpisa je u septembru 2008. predstavljena vlastima. Područje obuhvaćeno projektom: Švajcarska, domaćin prvenstva Euro 2008, kao i druge zemlje u Evropi. Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali, kao što su razglednice, brošure i kratak film, mogu se pogledati na Internet stranici. Većina materijala postoji na četiri jezika (engleski, francuski, nemački i italijanski), ali nisu svi na sva četiri jezika. Finansiranje: Kampanja se finansirala iz sredstava prikupljenih iz privatnih i javnih izvora, uključujući i nekoliko švajcarskih gradova, kao i sredstava obezbjeđenih javnim igrama na sreću. Organizacija zadužena za sprovođenje: Euro 08 Campaign against Trafficking in Women (Kampanja Euro 08 protiv trgovine ženama) c/o FIZ – Women’s Information Center for women from Africa, Asia, Latin America and Eastern Europe (Ženski informativni centar za žene iz Afrike, Azije, Južne Amerike i Istočne Evrope) Badenerstrasse 134 8004 Zürich, Switzerland Tel: +41 079 598 80 51, Faks: +41 044 240 44 23 Imejl: kampagne-em08@fiz-info.ch Dodatne informacije: http://www.frauenhandeleuro08.ch/en/home/

4.3 Rad sa mladima S obzirom na to da je nasilje nad ženama naučeno ponašanje i proizvod socijalizacije, programi koji uključuju mlade ljude predstavljaju posebno snažne instrumente, jer mladi imaju centralnu ulogu u društvenim promjenama. Rad sa mladima protiv nasilja nad ženama može se odnositi na nekoliko vrsta projekata koji su obično usmjereni ka preventivnom djelovanju: obrazovni programi čiji su ciljevi da odvraćaju od nasilnog ponašanja i oblikuju alternative; specijalizovani programi za mlade koji su bili žrtve nasilja, ili su ugroženi nasiljem; kao i projekti u kojima mladi učestvuju kao aktivisti. Naravno, ove kategorije se međusobno ne isključuju. Od malih nogu dječaci i djevojčice se mogu učiti o nasilju i nenasilnom ponašanju i mogu im se usaditi poruke o jednakosti i vrijednosti uzajamnog poštovanja. Programi posebno namijenjeni djevojčicama mogu biti orijentisani ka osnaživanju, podizanju njihovog samopouzdanja i učenju djevojčica o vještinama pregovaranja. Dječaci se mogu učiti o tome da nasilje nije prihvatljivo i mogu im se prenositi vještine komunikacije kao alternativa nasilju. 93 Neki programi se sprovode u školama i usmjereni su ka tome da nastavnici postanu osjetljivi, kao i da ovladaju instrumentima učenja mladih ljudi o nasilju nad ženama, ulogama različitih polova, pitanjima moći, kontrole i komunikacije. Drugi projekti rade sa porodicama, kako mladim ljudima tako i njihovim roditeljima. Kurs o pitanjima rodne ravnopravnosti ili nasilja nad ženama može biti uvršten u stručnu obuku na univerzitetima i institutima, na primjer u oblastima prava, medicine, društvenog rada ili novinarstva. Pored specijalizovane nastave, obrazovne institucije, a naročito fakulteti i više škole, mogu biti okruženje za rad na podizanju svijesti o nasilju nad ženama i vođenje kampanja za poboljšanje odgovora na nasilje nad ženama. U SAD, na primjer, nedozvoljene polne radnje, nasilje u emotivnim vezama i uhođenje predstavljaju ozbiljne probleme na višim školama i fakultetima. Više od polovine svih žrtava uhođenja su uzrasta između 18 i 29 godina, najviše stope nasilja među emotivnim partnerima javljaju se kod žena uzrasta od 16 do 24 godine, a nedozvoljene polne radnje su na drugom mjestu liste najčešćih krivičnih djela počinjenih na fakultetima. 94 Iz tog razloga, Nacionalni savjetodavni odbor SAD za nasilje nad ženama je razradio nekoliko preporuka za rad u ambijentu fakulteta sa mladima, na primjer razvojem politike o tome kako reagovati na slučajeve nasilja nad ženama, formiranjem interdisciplinarne radne grupe za obezbjeđivanje sveobuhvatnog pristupa borbi protiv nasilja,

93 „Nasilje u porodici u Evropi i Evroaziji: završni izvještaj“ (USAID, 2006), str. 6. 94 „Promovisanje bezbjednosti i nenasilja na višim školama i univerzitetima“, iz „Uputstva za zaustavljanje nasilja nad ženama“ (Nacionalni savjetodavni odbor za nasilje nad ženama); može se preuzeti na adresi http://toolkit.ncjrs.org/.

47 obezbjeđivanjem dostupnosti usluga za žrtve, kao i objavljivanjem informacija za studente i studentkinje. 95

Rodna ravnopravnost je važna: priručnik o nasilju na rodnoj osnovi među mladim ljudima Direktorat za omladinu i sport pri Savjetu Evrope je na Internetu razradio priručnik namijenjen radu sa mladim ljudima na pitanjima nasilja na rodnoj osnovi, kao dio svog programa „Kompas“ za pružanje konkretnih instrumenata radnicima u praksi za rodno osjetljivi pristup edukaciji o ljudskim pravima. Priručnik „Rodna ravnopravnost je važna“ je namijenjen osobama koje rade sa mladima i pruža osnovne informacije o nasilju na rodnoj osnovi, ali i metodološke informacije i sredstva za obuku mladih ljudi. Priručnik obuhvata i informacije o tome kako uključiti ljude u borbu protiv nasilja na rodnoj osnovi, vježbe namijenjene mladima, usmjerena pitanja za diskusiju, studije slučaja i primjere dobre prakse u borbi i prevenciji nasilja na rodnoj osnovi. Ovaj priručnik je na raspolaganju na engleskom, francuskom i ruskom jeziku na Internet stranici: http://www.eycb.coe.int/gendermatters/default.htm.

„Pravo na život bez nasilja“ i „Imaš 100% pravo na nenasilje“ Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u emotivnim vezama Pristup i glavni ciljevi: Istraživanje koje je Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) sproveo na 600 hrvatskih studenata, uzrasta 16–19 godina, pokazalo je da je 60% njih iskusilo neki oblik nasilja u emotivnoj vezi, kao i da mnogi mladi ljudi imaju stav da seks pod prisilom nije oblik nasilja. Koristeći ove podatke CESI je razvio programe usmjerene ka prevenciji nasilja u adolescentskim emotivnim vezama. CESI je napravio nastavne programe za upotrebu u školama i radi sa edukatorima na držanju časova o nasilju u emotivnim vezama. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U okviru kampanje „Pravo na život bez nasilja“, CESI je osmislio školski program prevencije nasilja za adolescente u trajanju od 11 školskih sati. Program obuhvata priručnik za edukatore (Bolje spriječiti nego liječiti) i materijale za studente. Učenici dobijaju malu ukoričenu knjižicu (Tamna strana ljubavi – priča o Tanji i Mariju) koja je osmišljena tako da liči na čokoladu. U ovoj knjižici prikazani su fiktivni adolescenti i njihova emotivna veza ispunjena zlostavljanjem, što učenike navodi na diskusiju o rodnoj neravnopravnosti i neravnoteži snaga. Nakon kreiranja programa i nastavnog plana CESI je obučio trenere i školske psihologe koji su sproveli program u više od 22 grada. Nastavnici i učenici su i sami sproveli brojne lokalne inicijative na osnovu programa prevencije nasilja u emotivnim vezama. Posljednja kampanja Centra, „Imaš 100% pravo na nenasilje“, predstavlja trogodišnji projekat sprovođenja radionica za univerzitetske profesore i nastavnike u srednjim školama u cilju unaprjeđenja njihovog razumijevanja nasilja u emotivnim vezama i neposrednog rada sa mladim ljudima na prevenciji nasilja nad ženama. Osim toga, CESI upravlja radom SeZaMa – Internet stranice namijenjene mladima koja pruža jasne informacije o pitanjima seksualnosti, emotivnih veza i nasilja u vezi. SeZaM nudi usluge savjetovanja putem Interneta i mogu ga koristiti osobe sa oštećenjem čula vida. Područje obuhvaćeno projektom: Program je pokrenut u Zagrebu, Hrvatska, ali se sada proširio po cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Materijali, proizvodi, ishodi: CESI je pripremio nastavni program i materijale za učenike i upravlja radom Internet stranice koja se bavi pitanjima seksualnosti adolescenata. CESI radi na uključivanju informacija o nasilju u emotivnim vezama u standardni nastavni program za škole u Hrvatskoj. Istraživanje se može pogledati na Internet stranici organizacije. Finansiranje: Projekat se u početku finansirao sredstvima Fonda UN za podršku aktivnostima iskorjenjivanja nasilja nad ženama, dok sada prikuplja sredstva od lokalne samouprave i drugih međunarodnih donatora koji finansiraju aktivnosti u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Organizacija je, takođe, obezbijedila sredstva i od nekoliko privatnih i javnih donatora.

Organizacija zadužena za sprovođenje:

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje

Nova cesta 4 10 000 Zagreb Hrvatska Tel: +385 (0)1 24 22 800

95 Ibid.

48 Faks: +385 (0)1 24 22 801 Imejl: cesi@zamir.net Dodatne informacije: http://www.cesi.hr/eng/index.php Internet portal Seksualna edukacija za mlade – SeZaM (na hrvatskom jeziku): http://www.sezamweb.net/

Slučajevi silovanja u emotivnoj vezi kod mladih žena i razvoj dobre prakse podrške i prevencije Vrsta nasilja nad ženama: Silovanje u emotivnoj vezi i nedozvoljene polne radnje Pristup i glavni ciljevi: Mediteranski institut za rodne studije (MIGS) na Kipru koordinira ovaj transnacionalni projekat mjerenja rasprostranjenosti i učestalosti silovanja u emotivnoj vezi kod mladih žena (studentkinje uzrasta 18–20 godina) u pet zemalja – partnera na projektu. Projekat ocjenjuje stavove, ponašanje i nivoe svijesti kod mladih muškaraca i žena i radiće na podizanju svijesti korisnika projekta (mladih žena) i ciljnih grupa (državni organi, NVO, kreatori politike i policija) o silovanju u emotivnoj vezi. Drugi cilj projekta je razvoj preporuka politike za prevenciju silovanja u emotivnoj vezi i pružanje podrške žrtvama. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: MIGS sarađuje sa četiri partnerske organizacije: Univerziteom na Malti (Malta), Institutom za ravnopravnost (Grčka), Koalicijom za rodnu ravnopravnost u Letoniji (Letonija) i Centrom za informisanje o ženskim pitanjima (Litvanija). Do sada je svaki od partnera sproveo istraživanje problema silovanja u emotivnoj vezi i osmislio letke za mlade žene sa informacijama o silovanju u vezama i nedozvoljenim polnim radnjama, kao i informacijama za stupanje u kontakt sa službama pomoći u svakoj od zemalja. Dalji rad obuhvata razvoj priručnika za obuku (za državne organe, NVO i policiju u cilju unaprjeđenja podrške koju pružaju žrtvama i sprovođenja mjera za prevenciju silovanja u emotivnim vezama); radionice za obuku (jedan kurs će biti usredsrijeđen na pomenute stručnjake, dok će drugi biti namijenjen nastavnicima, školskim savjetnicima i psiholozima, studentima na univerzitetima i široj javnosti); kao i razvoj knjige o projektu u cjelini, koja može da služi kao resurs za rad. Područje obuhvaćeno projektom: Pet partnerskih zemalja: Kipar, Grčka, Letonija, Litvanija i Malta. Proizvedeni materijali i informacije mogli bi se prilagoditi za korišćenje u drugim zemljama. Materijali, proizvodi, ishodi: Brošure i izvještaji za pojedinačne zemlje, koji se mogu preuzeti sa Internet stranice. Finansiranje: Sredstva obezbijeđena od Evropske komisije, iz programa Dafne. Organizacija zadužena za sprovođenje: Mediteranski Institut za rodne studije 46 Makedonitissas Avenue Box 24005, Nicosia 1703 Cyprus Tel: +357 22 351274/76 (lok. 115) Faks: +357 22 353682 Imejl: info@medinstgenderstudies.org Dodatne informacije: Mediteranski Institut za rodne studije http://www.medinstgenderstudies.org Univerzitet na Malti: www.um.edu.mt Koalicija za rodnu ravnopravnost (Letonija) www.apvieniba.lv/eng Centar za informisanje o ženskim pitanjima (Litvanija) www.lygus.lt

Programi koji neposredno rade sa mladima starijeg uzrasta mogu ih uspješno angažovati kao partnere i zastupnike istih ideja kod njihovih vršnjaka. Osim toga, mladi imaju veoma mnogo da ponude ovom pokretu, obično kao aktivisti reforme.

Kampanja „Slušajte glasnije“

49 Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: NVO Pomoć ženama Škotske 96 je 2002. godine pokrenula trogodišnju kampanju pod nazivom „Slušajte glasnije“. Cilj ove inicijative bio je to da se djeci i mladima da glas i da se podstaknu kreatori politike da saslušaju šta oni imaju da kažu o nasilju u porodici. Ova nacionalna kampanja uperena ka kreatorima državne politike i pružaocima usluga obezbijedila je mladima platformu da predstave svoja jedinstvena iskustva, opišu vrste podrške koje su im potrebne, kao i to koje su usluge zaista bile od pomoći u njihovom slučaju. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Organizacija Pomoć ženama Škotske je blisko sarađivala sa mladima na upućivanju peticije Parlamentu Škotske sa zahtjevom da se otklone propusti u uslugama za žrtve nasilja u porodici, žene i djecu. Mladi su, takođe, pisali i biltene i pravili multimedijalne prezentacije. Tokom druge faze kampanje, Pomoć ženama Škotske je razdijelila razglednice, postere i obrazovne materijale svakoj srednjoj školi u Škotskoj. Ostale aktivnosti uključuju „tekstatlon“, u kojoj su mladi slali tekstualne poruke i e-poštu u znak podrške. Na završnoj manifestaciji djeca i mladi ljudi su se neposredno obratili političarima i radnicima u praksi, posredstvom različitih medija, u namjeri da izraze svoja jedinstvena iskustva o nasilju, kao i konkretna poboljšanja koja bi djeca i mladi u okruženju nasilja u porodici željeli da vide. Mladi ljudi su, takođe, bili aktivni učesnici u osmišljavanju, razvijanju i nadgledanju istraživačkih projekata sa organizacijom Pomoć ženama Škotske, što je istaklo specijalizovanu pomoć koja je potrebna djeci. Područje obuhvaćeno projektom: Škotska Materijali, proizvodi, ishodi: Za samu kampanju korišćen je jedan broj materijala, poput razglednica, postera i propagandnih materijala koje su napravili mladi ljudi. Četrdeset četvoro djece i mladih ljudi je tokom kampanje radilo produkciju, tekst i režiju DVD filma „Slušajte glasnije“. U tom filmu mladi opisuju svoja iskustva i vrstu pomoći koju smatraju korisnom. Film na DVD-u može se naručiti na Internet stranici organizacije Pomoć ženama Škotske. Ova organizacija je objavila i izvještaj nazvan „Djeca i mladi kao partneri u osmišljavanju i naručivanju istraživanja“ (2008), koji opisuje kako je organizacija uključila djecu i mlade u svoj rad. Izvještaj se može preuzeti na Internet stranici. Kao posljedica aktivnog uključivanja djece i mladih škotska Vlada je formirala radnu grupu na visokom nivou za razvoj politike pružanja pomoći djeci i mladima. U junu 2008. godine Škotska je usvojila Nacionalni plan borbe protiv zlostavljanja u porodici za djecu i mlade, sa 10 miliona funti opredjeljenih 97 sredstava za njegovo sprovođenje. Mladi ljudi, takođe, igraju ulogu u sprovođenju i praćenju plana. Vlada Škotske je objavila izvještaj koji opisuje prioritete mladih ljudi u situacijama nasilja u porodici kao i njihovu ulogu kao učesnika u planiranju državne politike. Finansiranje: Informacije nisu raspoložive Organizacija zadužena za sprovođenje: Scottish Women’s Aid (Pomoć ženama Škotske) 2nd Floor 132 Rose Street Edinburgh EH2 3JD Scotland Tel: +44 (0)131 226 6606 Faks: +44 (0)131 226 2996 Imejl: contact@scottishwomensaid.org.uk Dodatne informacije: http://www.scottishwomensaid.org.uk/index DVD Slušajte glasnije: http://www.scottishwomensaid.org.uk/publications/other-resources Deca i mladi kao partneri u osmišljavanju i naručivanju istraživanja: http://www.scottishwomensaid.org.uk/assets/files/publications/research_reports/SWA_Children_As_Part ners_In_Research.pdf Napravimo razliku – mladi se obraćaju škotskim ministrima: http://openscotland.gov.uk/Publications/2008/06/17120134/9

96 Prim.prev – engl. Scottish Women’s Aid 97 Heder Kodi (Heather Coady) i Skot Kameron (Scott Cameron), „Strategije za uključivanje mladih u borbu protiv nasilja“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsjek za rodna pitanja Sekretarijata OEBS, oktobar 2008. (materijal sa seminara je raspoloživ na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

50 Projekat „Ne trgovini ljudima“ Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ljudima Pristup i glavni ciljevi: Udruženje mladih advokata Gruzije (GYLA) je ključni partner u nastojanjima gruzijske Vlade da razvije sveobuhvatni odgovor na problem trgovine ljudima. Udruženje je 2006. godine pokrenulo svoj trogodišnji projekat pod nazivom „Ne trgovini ljudima“, koji je sprovelo uz blisku koordinaciju sa ministarstvima vlade, tužilaštvom, međunarodnim organizacijama i drugim NVO. GYLA je profesionalno udruženje koje se fokusira na ostvarivanje ljudskih prava putem zakona. Aktivnosti udruženja obuhvataju podizanje pravne svijesti, pružanje pravne pomoći i upoznavanje sa zakonima, kao i stručnu pomoć pri izradi nacrta zakona. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat „Ne trgovini ljudima“ imao je nekoliko pravaca. Veoma važna komponenta ovog programa je bilo rasprostranjeno sprovođenje aktivnosti podizanja svijesti. Udruženje GYLA je uvidjelo da mnogi već postojeći materijali sa porukama protiv trgovine ljudima nisu dostupni građanima Gruzije; većina njih je smatrana nevažnim. Udruženje je napravilo niz postera, radio džinglova i televizijskih spotova sa fokusom na opise porodica i stvarne priče građana Gruzije. Kampanja je iskoristila razne materijale poput brošura, kalendara, razglednica i olovaka. Naročito inovativno bilo je korišćenje knjižice veličine pasoša sa informacijama na gruzijskom i ruskom jeziku o rizicima trgovine ljudima, konzularnim informacijama i službama koje pružaju pomoć. Ova knjižica je sadržala i karticu sa informacijama za kontakt udruženja GYLA koju su putnici mogli da iscijepaju iz knjižice i nose sa sobom. Knjižica je dijeljena širom zemlje, u službama koje izdaju dokumente sa svakim novim pasošem, na gruzijsko-turskoj granici, na aerodromima, po lokalnim konzularnim predstavništvima i NVO. Preventivno djelovanje udruženja u velikoj mjeri je bilo usmjereno ka mladima i uključivalo mlade. Mladi advokati su posjećivali škole, predstavljali informacije na lokalnim emisijama u kojima su se vodile diskusije i organizovali koncert pop muzike protiv trgovine ljudima, kome je prisustvovalo između 25.000 i 30.000 mladih. Pored preventivnog rada, GYLA je preduzelo aktivnosti poboljšanja pravnog odgovora na trgovinu ljudima, poput izrade nacrta pravnih akata, pružanja pravne pomoći žrtvama i sprovođenja programa obuke za sudije, kao i za Kancelariju zaštitnika građana, graničare, turističke agencije, preduzeća koja se bave reklamiranjem i NVO. Udruženje je pružilo pomoć i pri osnivanju sigurnih kuća za žrtve trgovine ljudima. GYLA je član Stalnog savjeta za koordinaciju među agencijama za borbu protiv trgovine ljudima, koji saziva Vlada. Područje obuhvaćeno projektom: Gruzija. GYLA ima svoje predstavnike širom zemlje posredstvom direkcije u Tbilisiju i sedam regionalnih predstavništava. Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali obuhvataju brošure dijeljene sa vizama/pasošima, postere, spotove za radio i televiziju. GYLA, kao NVO, ostaje jako važan partner vlade Gruzije, ali ima i funkciju čuvara u praćenju sprovođenja politike borbe protiv trgovine ljudima. Finansiranje: Sredstva u visini od približno 200.000 američkih dolara od USAID-a za trogodišnji projekat „Ne trgovini ljudima“. Organizacija zadužena za sprovođenje: Georgian Young Lawyers’ Association – GYLA (Udruženje mladih advokata Gruzije) (direkcija) Krilovi str. #15, 0102 Tbilisi Georgia Tel: +995 32 936101 / 952353 Faks: +995 32 923211 Imejl: gyla@gyla.ge Dodatne informacije: http://www.gyla.ge/

U radu sa mladim ljudima, naravno, suštinski je važno da poruke i materijali odgovaraju njihovom uzrastu i da budu prilagođeni dječacima ili djevojčicama, kada je to potrebno. Uloženi su posebni napori da se osmisle materijali prilagođeni mladima, koji su im zanimljivi, a istovremeno prenose odgovarajuće poruke.

51 4.4 Animiranje zajednice Jasno je da je za djelotvornu borbu protiv nasilja nad ženama potrebno uključivanje širokog dijela javnosti. Dobar dio rada na nivou zajednice podrazumijeva utvrđivanje propusta u uslugama na lokalu i poboljšanja koordinacije rada različitih sektora u cilju najveće moguće zaštite za žene. Te inicijative, usmjerene ka razvoju koordiniranog odgovora zajednice, tema su odjeljka „Zaštita“ u daljem tekstu. Ovdje se animiranje zajednice odnosi na preventivni rad koji je konkretniji od poruka za podizanje svijesti namijenjenih široj javnosti. Animiranje zajednice može se odnositi na rad sa neizabranim vođama zajednice, vjerskim poglavarima i vjerskim grupama, susjedskim udruženjima, nastavnicima, lokalnim preduzećima i ostalima na lokalnom nivou na izgradnji „zajednica podrške” i povećanju bezbjednosti za žene i djevojčice na lokalnom nivou.

Odgovori zajednice na nasilje u porodici i trgovinu ženama Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici i trgovina ljudima Pristup i glavni ciljevi: Organizacija Vinrok internešnal (Winrock International) sprovela je program „Odgovori zajednice na nasilje u porodici i trgovinu ženama“ (1999-2002) u četiri zemlje učesnice OEBS-a – Jermeniji, Moldaviji, Ukrajini i Uzbekistanu. Cilj programa je bilo poboljšanje pristupa zaštiti, sudskom gonjenju i prevenciji orijentisanih ka zajednici. Radeći u partnerstvu sa lokalnim ženskim NVO, organizacija Vinrok se obraćala liderima zajednice u namjeri da poveća njihovu osjetljivost prema žrtvama i njihovu sposobnost da iskoriste koordinirane pristupe zajednice preventivnom djelovanju. Projekat je, takođe, radio na povećanju pristupa informacijama o nasilju nad ženama i njihovom širenju, na koordinaciji djelovanja na lokalnom nivou i poboljšanju usluga zaštite za žene. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Svaki od projekata je započeo istraživanjem za konkretnu zemlju sa ciljem da se odredi rasprostranjenost i obrazac nasilja u porodici i trgovine ljudima, kao i da se utvrdi pravni okvir i slabe tačke sistema odgovora. U nekim zemljama je ovo bilo prvo istraživanje takve vrste po obimu i predmetu. Naredna faza projekta bio je razvoj programa obuka na nivou zajednice i izgradnja kapaciteta lokalnih ženskih organizacija da sprovode obuku za osobe koje dolaze iz različitih društvenih/profesionalnih sfera. U svakoj zemlji su relevantni akteri na nivou zajednice bili različiti. U Uzbekistanu su vođe lokalnih mahala, neformalnih grupa starijih osoba koji donose odluke, bili među onima koji su prošli obuku o prevenciji nasilja u porodici i trgovine ljudima. Ostale aktivnosti u okviru ovog programa obuhvatale su vođenje kampanja za podizanje svijesti, posredstvom različitih javnih glasila, kao i osnivanje Savjetodavnih odbora za unaprjeđenje i nastavak saradnje i izgradnje koalicije između policije, pravnog i zdravstvenog sistema, lidera zajednica i ženskih NVO. Područje obuhvaćeno projektom: Jermenija, Moldavija, Ukrajina i Uzbekistan Materijali, proizvodi, ishodi: Izvještaji o istraživanju su široko distribuirani na engleskom, ruskom i lokalnim jezicima. Organizacija Vinrok je napravila i objavila „Priručnik za obuku: prevencija nasilja u porodici i trgovine ljudima“ i održala 165 seminara za više od 3.000 lokalnih lidera. Zahvaljujući aktivnostima ovog projekta, nekoliko institucija unutrašnjih poslova je prilagodilo ove materijale za obuku za upotrebu u svojim kursevima. Priručnik se može preuzeti na Internet stranici http://www.winrock.org/leadership/files/Dos_manual.pdf. Finansiranje: Sredstva je obezbijedio Biro za međunarodna pitanja narkotika i sprovođenje zakona Ministarstva inostranih poslova SAD. Organizacija zadužena za sprovođenje: Winrock International (saradnjom sa lokalnim partnerima) 1621 North Kent Street, Suite 1200 Arlington, VA 22209 USA Tel: +1 703-525-9430 Faks: +1 703-525-1744 Imejl: information@winrock.org Kontakt: Sara Tvid (Sarah Tweed) Tel: +1 703-860-1061 Imejl: stweed@winrock.org

52 Dodatne informacije: http://www.winrock.org/fact/facts.asp?CC=5114&bu=

Animiranje zajednice se može odnositi i na aktivnosti preduzete na lokalnom nivou u cilju poboljšanja bezbjednosti javnih prostora. Slično urbanističkom planiranju, mogu se uložiti napori da se osigura bezbjednost žena u izbjegličkim logorima i smještaju za raseljena lica, poput organizovanja komunalne policije ili fizičke rekonstrukcije tih prostora.

Bezbjedni gradovi: nasilje nad ženama i javna politika Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama koje se javljaju u krugu zajednice. Pristup i glavni ciljevi: U okviru regionalnog programa „Bezbjedni gradovi: nasilje nad ženama i javna politika“, koji je realizovan 2004. godine, organizacije u Peruu i Argentini su preduzele nekoliko inicijativa za unaprjeđenje bezbjednosti žena od nasilja na javnim mjestima uticanjem na urbanističko planiranje grada. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Prvi korak projekta bila je izrada studija o javnom nasilju nad ženama. Argentinska NVO Centro de Intercambios y Servicios Cono Sur-Argentina (CISCSA) sprovela je takva istraživanja, a zatim pomogla ženskim grupama da gradskim urbanistima prenesu preporuke za unaprjeđenje bezbjednosti u gradskim sredinama. CISCSA je, zatim, napravila vodič o rodno osjetljivom urbanističkom planiranju pod nazivom „Instrumenti za bezbjedne gradove sa stanovišta različitosti polova“. Ovaj vodič se sastoji od pet modula i sadrži pregled primjera kako se nasilje nad ženama manifestuje na javnim mjestima, razloge zašto se opštinska javna politika obično ne bavi nasiljem nad ženama, kao i neke tradicionalne pristupe bezbjednosti i sigurnosti u gradu. Završni moduli su posvećeni metodama za uključivanje rodnih pitanja u gradsku bezbjednost i instrumente za intervencije sa konkretnim primjerima dobre prakse. Vodič stavlja akcenat na suštinski značaj uključivanja žena kao učesnika u diskusije i donošenje odluka o politici bezbjednosti gradskih sredina. Područje obuhvaćeno projektom: Projekat je sproveden u dvije zemlje Južne Amerike, ali vodič sadrži primjere dobre prakse u oblasti bezbjednosti u gradskim sredinama iz drugih zemalja. Materijali, proizvodi, ishodi: Kao posljedica cjelokupnog projekta, nekoliko gradova je preduzelo relativno jednostavne j, poput postavljanja providnih autobuskih stajališta, pojačavanja uličnog osvjetljenja i zaključavanja praznih zgrada. 98 Sam vodič može se naći na Internet stranici na španskom, portugalskom i engleskom jeziku. Finansiranje: UNIFEM – Predstavništvo za Brazil i zemlje Južne kupe 99 i Španska agencija za međunarodnu saradnju (AECI). Organizacija zadužena za sprovođenje: CISCSA – Centro de Intercambio y Servicios Cono Sur, Argentina 9 de Julio 2482. X 5003 CQR Córdoba – Argentina Tel/Faks: +54 351-4891313 Imejl: gem@agora.com.ar ili ciscsa@arnet.com.ar Dodatne informacije: www.redmujer.org.ar http://www.redmujer.org.ar/publicaciones.html

S obzirom da grupe iz građanskog društva obično imaju najjasniju sliku o vrstama strategija koje će biti djelotvorne u njihovim zajednicama, 100 treba ih uključiti u ovakve projekte kao ključne partnere i relevantne aktere.

98 „Život bez nasilja je naše pravo! Fond UN za podršku aktivnostima iskorjenjivanja nasilja nad ženama. 10 godina ulaganja“, (UNIFEM, 2007), str. 9. 99 Prim. prev – zemlje na krajnjem jugu Južne Amerike (Argentina, Čile, Urugvaj i Paragvaj) 100 Ibid., str. 21.

53 5 Zaštita i pomoć Zaštita i pomoć se odnose na predviđanje mnogih potreba žena koje su preživjele nasilje. Usluge podrške bi trebalo da obuhvataju najmanje pomoć u hitnim slučajevima za žrtve, kao i njihovu djecu, ali bi bilo idealno da se bave i složenijim i dugoročnijim potrebama žrtava i porodica, tako što bi obuhvatale i zdravstvenu njegu, psiho-socijalnu pomoć, rješavanje stambenog pitanja, sigurnost, pravnu pomoć, finansijsku podršku i usluge zapošljavanja. 101 Kao što postoje razlike između vrsta nasilja nad ženama, tako se i potrebe žrtava razlikuju i ne postoji univerzalni pristup zaštiti. Usluge bi trebalo da uzmu u obzir faktore poput vrste nasilja (fizičko, psihološko ili seksualno), oblik nasilja, kontekst u kome se nasilje dogodilo i odnos sa počiniocem djela nasilja (na primjer, da li je počinilac suprug ili poslodavac?), da li se zlostavljanje ponavljalo ili je to izolovani incident, da li je žrtva u neposrednoj opasnosti ili prijavljuje zlostavljanje koje se ranije dogodilo. Važno je prepoznati oblasti preklapanja (na primjer, rasa žene, nacionalnost, pravni status, uzrast i prisustvo invaliditeta imaće uticaja na vrste usluga koje su joj potrebne). 102 Možda je jedan od najosnovnijih elemenata zaštite za žrtve nasilja „obnavljanje osjećaja sopstvene vrijednosti kod žena... jer žene obično nose osjećanje sramote i krivice nakon nasilničkog zlostavljanja”. 103 Stoga je suštinski važno da sve inicijative i usluge namijenjene žrtvama nasilja funkcionišu u skladu sa principom da mjere zaštite treba da poštuju prava, dostojanstvo i privatnost žena, kao i da potvrđuju njihovu snagu kao žrtava. 104 Žene koje imaju potrebu za pomoći trebalo bi osnažiti putem programa koji nude podršku, savjete i mogućnosti. Ti elementi stavljaju žene u najbolji položaj za donošenje odluka i promjenu svojih života. Zaštitu ne treba ponuditi na očinsko-zaštitnički način, već je treba shvatati kao način da se ženama pruži sigurnost tako da one mogu da razvijaju svoju snagu i strategije za suočavanje sa nasiljem.

5.1 Prepoznavanje žrtve Možda je najosnovniji korak u pružanju zaštite u slučajevima nasilja nad ženama ispravno prepoznavanje same žrtve. Žene su i same ponekad nesigurne u pogledu svojih zakonskih prava i, baš kao i drugi članovi društva, mogu jednostavno posmatrati nasilje nad ženama kao standardnu pojavu. Zato jedan segment prepoznavanja žrtve podrazumijeva usađivanje svijesti kod žena i djevojaka da nasilje nad ženama predstavlja kršenje ljudskih prava i obezbjeđivanje instrumenata kojima će se one boriti protiv situacije u kojoj se nalaze. O ovakvoj vrsti rada sa žrtvama, ili potencijalnim žrtvama, u velikoj mjeri je bilo riječi u odjeljku 4.1.2. ovog zbornika projekata, koji se odnosi na osnaživanje žena. Drugi kritični segment prepoznavanja je edukacija stručnih lica koja stupaju u kontakt sa žrtvama kako bi unaprijedili svoju sposobnost da prepoznaju nasilje nad ženama i ovladali vještinama dobre procjene situacije i davanja odgovarajućih i bezbjednih preporuka. Brojne su situacije u kojima nije uvijek očigledno da je žena zapravo žrtva nasilja. Na primjer, žene koje su žrtve trgovine ljudima često budu privedene tokom policijskih racija, a zatim odu na sud zbog kršenja zakona ili budu deportovane kada policija nije obučena da traži znake iskorišćavanja ili zlostavljanja. Žrtve silovanja mogu prikrivati informacije zbog osjećanja sramote, a stepen nasilja ne mora odmah biti očigledan stručnim radnicima u zdravstvu, socijalnim radnicima ili psiholozima. U trenutku sukoba u situacijama nasilja u porodici, osobi koja interveniše ne mora biti očigledno ko je žrtva, a ko počinilac nasilja. Ove poteškoće u prepoznavanju žrtve mogu se ublažiti programima obuka koje stručnim licima u oblasti krivičnog pravosuđa izoštravaju čula da osjete dinamiku nasilja nad ženama i prepoznaju znake zlostavljanja. O tome će biti više riječi u odjeljku „Procesuiranje“ u ovom zborniku. Izgradnja kapaciteta kod drugih aktera, poput lica koja pružaju socijalne usluge, radnika u zdravstvenoj zaštiti, zubara, nastavnika, vjerskih vođa, saradnika i poslodavaca takođe je u vezi sa angažovanjem cjelokupne zajednice u borbi protiv nasilja nad ženama. Konačno, prepoznavanje žrtve u velikoj mjeri zavisi i od toga kako sam zakon propisuje ko ima pravo na zaštitu pravnog sistema. Na primjer, dobrom praksom se smatra kada zakon o nasilju u porodici ima široke odredbe tako da supružnicima, bivšim supružnicima, intimnim partnerima, kao i drugim licima koja su u porodičnom odnosu ili žive u istom domu daje pravo da zatraže zaštitu zakona (na primjer, izricanje zaštitnog naloga). U slučajevima trgovine ljudima, međunarodni standardi zahtijevaju da se

101 „Odgovor države na nasilje nad ženama: trenutno stanje i potrebna poboljšanja“ (Women, Law & Development International, 1996), str. 104–105. 102 „Dobre prakse u borbi protiv nasilja nad ženama i njegovom iskorjenjivanju“, izvještaj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17–20. maj 2005), str. 23. 103 „Zaustavljanje nasilja nad ženama: programiranje prevencije, zaštite i njege“ (UNFPA, 2007), str. 48. 104 „Dobre prakse u borbi i eliminisanju nasilja nad ženama“, izvještaj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17–20. maj 2005), str. 24.

54 svim žrtvama trgovine ljudima pruži zaštita i usluge bez obzira da li su službeno klasifikovani kao žrtve ili svjedoci sudskog procesa.

5.2 Neposredna pomoć i pružanje usluga Potrebe žrtava su složene i često međusobno povezane. Neke treba rješavati istovremeno, poput potrebe za fizičkom bezbjednošću, skloništem, trenutnom medicinskom pomoći i savjetovanjem zbog doživljene traume. Iako je razdvajanje neposredne pomoći od rada sigurnih kuća, kao u ovom zborniku, u izvjesnom smislu vještačko, ovaj odjeljak se odnosi na cjelokupnu dobru praksu u razvoju i sprovođenju programa čiji je cilj podmirivanje potreba žrtava konkretnih oblika nasilja nad ženama. U sledećem odjeljku, o kriznim centrima i sigurnim kućama, dati su primjeri konkretnih uspješnih modela tih institucija. Države imaju izričitu obavezu da podmiruju potrebe žrtava nasilja nad ženama i obezbijede raspoloživost neophodnih usluga, ali treba naglasiti da to ne mora nužno da znači da je država najbolji pružalac takvih usluga. Bolji model bi bio onaj u kome država obezbjeđuje odgovarajuća finansijska sredstva za socijalne usluge, kao i pomoć za obučavanje stručnjaka. 105 Veoma često je slučaj da najuspješniji modeli neposredne pomoći za žrtve predstavljaju saradnju između specijalizovanih organizacija građanskog društva uz podršku države. Kao što je opisano u nastavku, ženski centri ili ženske grupe za podršku su opšte prihvaćeni kao pozitivni modeli pružanja pomoći. Neposredna pomoć obično podrazumijeva sveobuhvatne programe koji obuhvataju psihološku podršku, savjetovanje, zastupanje, medicinsku i pravnu pomoć, kao i sklonište. Ove usluge bi trebalo da budu raspoložive besplatno za sve žene kojima su potrebne. To znači da bi trebalo preduzeti posebne mjere da se i ženama koje pripadaju nacionalnim manjinama obezbijedi jednak pristup. Mnoge žrtve nasilja nad ženama do pomoći dolaze i putem telefonskih linija za pomoć. Takve telefonske linije predstavljaju način za pružanje informacija, pomoći i savjeta u kriznim situacijama žrtvama, kao i drugim osobama kojima je takva pomoć neophodna. Država bi trebalo da obezbijedi mogućnost da najmanje jedna takva telefonska linija radi 24 časa dnevno i pruža pomoć u hitnim slučajevima. Ne treba posebno napominjati da bi takve telefonske linije trebalo da garantuju povjerljivost informacija osobe koja poziva i da bi trebalo da na njima radi profesionalno obučeno osoblje. Postoje primjeri da i državna ministarstva i privatna preduzeća za telekomunikacije vode takve telefonske linije za pomoć kako bi one mogle da rade besplatno. Internet sve više postaje pomoćno sredstvo za žrtve nasilja nad ženama i mnoge ženske organizacije i pružaoci usluga objavljuju linkove ka informacijama i preporuke konkretnih izvora pomoći na Internetu. Međutim, za razliku od telefonskih poziva, počiniocima nasilja je mnogo lakše da kontroliše korišćenje Interneta. Na Internet stranicama koje se bave ovim problemom zaživjela je dobra praksa davanja konkretnih informacija o bezbjednosti stranice, poput korišćenja javnih, a ne kućnih računara i brisanja podataka o posjećenim Internet stranicama. Ovakve stranice obično imaju i link za „bijeg”, koji 106 omogućava korisniku da brzo prekine pregled stranice.

Put za bjekstvo: od ulice do nezavisnosti Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u komercijalnoj seks-industriji Pristup i glavni ciljevi: Kao odgovor na sve veći broj žena i djevojaka koje kao žrtve trgovine ljudima dospijevaju u Italiju i bivaju primorane da se bave prostitucijom, NVO Associazione On the Road je razvila projekat sa ciljem da ponudi konkretnu pomoć ženama i djevojkama da pobjegnu od prostitucije i uklope se u evropsko društvo. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Ova NVO je formirala male „ulične jedinice” (obično dvije osobe i jedan doktor) koje su stupale u kontakt sa ženama na ulici, nudile im medicinsku pomoć i kontraceptivna sredstva i pozivale ih da dođu u prihvatni centar koji pruža dodatnu pomoć. Ove jedinice su, takođe, dijelile pamflete sa informacijama na nekoliko jezika. Kada jedinice sretnu djevojke za koje posumnjaju da su maljoletne, traži se najbolji način da im se priđe i da se uključi lokalna policija. Projekat je, takođe, pomogao osnivanje sigurne kuće, gdje žene mogu da žive i do pet mjeseci i dobiju podršku, savjete, pravnu pomoć i obuku. U ponudi Centra je način da žene povrate svoj osjećaj samopoštovanja i dobiju snagu da pobjegnu od nasilja.

105 Ibid. 106 Ukoliko tražite dodatne informacije o bezbjednosti računara, Interneta i, na primjer, linka za bijeg sa stranice, pogledajte Internet stranicu Nacionalne mreže za zaustavljanje nasilja u porodici (http://www.nnedv.org/Internetsafety.html) ili Sredstva na Internetu za borbu protiv nasilja nad ženama (http://www.vaw.umn.edu/).

55 Područje obuhvaćeno projektom: Italija, ali je organizacija uspostavila prekograničnu saradnju i sa partnerima u Albaniji, Belgiji, Francuskoj i Portugalu. Materijali, proizvodi, ishodi: Na Internet stranici organizacije Associazione On the Road ponuđeno je više publikacija, uglavnom na italijanskom jeziku, uključujući i podatke o društvenim intervencijama u uličnoj prostituciji. Finansiranje: Sredstva je obezbijedila Evropska komisija, posredstvom programa Dafne. Organizacija zadužena za sprovođenje: Associazione On the Road Via delle Lancette, 27 – 27/A 64014 Martinsicuro (TE) Italy Tel: +39.0861.796666 – 762327 Faks: +39.0861.765112 Imejl: mail@ontheroadonlus.it Dodatne informacije: http://ontheroadonlus.it/ (samo na italijanskom jeziku) „Izgradnja novog života“, ilustrativni slučaj # 15 iz programa Dafne, može se preuzeti na adresi: http://ec.europa.eu/justice_home/daphnetoolkit/html/illustrative_projects/dpt_illustrative_projects_en.htm l

5.2.1 Sveobuhvatne i specijalizovane usluge Žene koje su doživjele nasilje najvjerovatnije su iskusile fizičko, seksualno ili psihološko nasilje, te im je stoga neophodno sveobuhvatno kratkoročno i dugoročno zbrinjavanje. Postoji veliko preklapanje u vrstama usluga koje su žrtvama potrebne, ali treba razviti i specijalizovane usluge i konkretne pristupe za određene oblike nasilja nad ženama. Konkretno, ustanovljeno je da nije moguće jednostavno prenijeti dobre modele pružanja usluga u vezi sa nasiljem nad ženama u postkonfliktnu sredinu bez uzimanja u obzir specifičnih psiholoških potreba ove grupe žrtava. Usluge savjetovanja mogu obuhvatiti pravnu pomoć, kao i savjete o zdravstvenim pitanjima, ali se, uopšteno govoreći, savjetovanje odnosi na oblik terapije koja je usmjerena ka psihološkim potrebama žrtve. Grupe za savjetovanje i samopomoć, koje ženske NVO često koriste u borbi protiv nasilja nad ženama, prepoznate su kao praksa koja obećava jer „pružaju podršku ženama, istovremeno poštujući njihovu samostalnost i ohrabrujući njihovo nezavisno odlučivanje”. 107 Psihološko savjetovanje i savjetovanje zbog doživljene traume naročito je presudno za žrtve seksualnog nasilja i jako se puno koristi u postkonfliktnim situacijama, često uporedo sa inicijativama za ostvarivanje pravde. Savjetovanje treba da pružaju obučeni stručnjaci pojedinačnim žrtvama i važno je da savjetnica ne koristi naredbodavne strategije i da bude svjesna da je potrebno osnažiti žene, 108 a ne naređivati im. Grupe za samopomoć ili podršku, sa druge strane, sačinjene su od žena koje pružaju podršku jedna drugoj. Ove grupe su veoma uspješne u pomaganju ženama da povrate samopouzdanje i ublaže osjećanja sramote i izolovanosti. Ovakve grupe za samopomoć obično nemaju velike troškove i mogu se osnovati po ad hoc principu na najosnovnijem nivou.

Žene iz ruralnih oblasti Kirgistana protiv nasilja Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Ovaj program je bio usmjeren ka povećanju pristupa žena i djevojaka iz ruralnih oblasti zaštiti od nasilja podizanjem njihove svijesti o kirgistanskom Zakonu o nasilju u porodici i formiranjem grupa za samopomoć. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kancelarija OEBS-a u Ošu je sprovodila projekat, radeći u saradnji sa partnerskom nevladinom organizacijom Ensan-Diamond. Ensan-Diamond je formirala ženske grupe za samopomoć, grupe predvođene osobama istog statusa koje pružaju pomoć žrtvama nasilja u porodici. Prilikom formiranja ovih grupa za pomoć, NVO je prvo pronašla „spoljne

107 „Okončanje nasilja nad ženama: sa riječi na djela“ (Generalni sekretar UN, 2006), str. 118. 108 Lori Hajze, Meri Elsberg, Megan Gotemeler, „Izvještaji o stanovništvu: zaustavljanje nasilja nad ženama“ (Centar za zdravlje i rodnu ravnopravnost – CHANGE, 1999), str. 33.

56 agente”, odnosno žene koje imaju dobre vještine komunikacije, dobru reputaciju i autoritet na lokalnom nivou, koje su zatim prošle temeljnu obuku. Takođe, sela i naselja u kojima su formirane ove grupe za podršku birana su sa posebnom pažnjom; minimalni uslovi zahtijevali su da imaju bar obrazovne institucije, osnovne zdravstvene ustanove, ženski komitet u lokalnoj vlasti, policiju i nevladine organizacije ili druge organizacije građanskog društva. Ženske grupe za pomoć obučavane su i o temama kao što su dinamika i oblici nasilja u porodici, samoorganizovanje, principi rukovođenja (poput povjerljivosti, jednakosti i demokratije) i načina analize lokalno raspoloživih usluga. Primarni cilj svake grupe za samopomoć je da pruža pomoć žrtvama da promijene svoj život, da im pomogne da razrade lične planove bezbjednosti i da procijeni sredstva koja im stoje na raspolaganju, kao što su zakon o nasilju u porodici i lokalne institucije. Još jedna važna stavka u razvoju ženskih grupa bila je pomoć da te grupe ostvare interakciju sa lokalnim vlastima, policijskim organima i drugim grupama na nivou zajednice u cilju obezbjeđivanja odgovarajućeg odgovora u slučajevima nasilja u porodici. Iz tog razloga je projekat bio usmjeren ka sudovima aksakala (sudovi aksakala su neformalna tijela koja se uglavnom sastoje od uglednih starijih muškaraca i, do određene mjere, žena) sa ciljem da oni postanu osjetljiviji na pitanja rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, kao i da se poveća njihovo angažovanje u slučajevima nasilja u porodici. Sprovedene su i aktivnosti sa policijskim organima, usmjerene ka policijskim inspektorima na nivou zajednice koji imaju najveće šanse da se bave slučajevima nasilja u porodici. Ovaj dio projekta je bio koordiniran sa Programom reforme policije Centra OEBS u Biškeku, a sastojao se od niza regionalnih obuka u svrhu podizanja svijesti policije o zakonu o nasilju u porodici i načinima njegove primjene. Područje obuhvaćeno projektom: Projekat se fokusirao na ruralne oblasti Kirgistana, konkretno Pokrajinu Oš i njena veća naselja. Materijali, proizvodi, ishodi: Važan ishod projekta je bilo formiranje preko 20 ženskih grupa za samopomoć, koje pružaju pomoć ženama žrtvama nasilja u porodici. Grupe za samopomoć i same koriste mini-biblioteke, knjižice i postere o nasilju u porodici kao pomoćna sredstva. Finansiranje: Vlada Francuske je obezbijedila sredstva za projekat u cjelini. S obzirom da je nedostatak finansija u ruralnim oblastima uobičajeni problem, grupe za samopomoć su podsticane da koriste lokalne škole za sastanke, da upotrebljavaju kućne telefone, ili da zatraže od lokalnih vlasti da obezbijede prostor za sastanke grupe. Organizacija zadužena za sprovođenje: Ensan-Diamond 209 Kurmanjan Datka street 714000 Osh Kyrgyzstan Tel: +996 502 32 89 60; +996 3222 560 94 Faks: +996 3222 235 73 Imejl: diamond_osh@yahoo.com OSCE Centre in Bishkek/ Field Office in Osh 139 St. Toktogula 720001 Bishkek Kyrgyzstan Tel: +996 312 66 50 15 Faks: +996 312 66 31 69 E-pošta se može poslati preko Internet stranice: http://www.osce.org/bishkek/contacts.html Dodatne informacije: http://www.osce.org/bishkek/item_1_22196.html Veoma često u slučajevima nasilja nad ženama, a naročito kada je riječ o nasilju u porodici, ovakve vrste usluga savjetovanja i pomoći potrebne su i djeci, bilo da su svjedoci nasilja ili su i sami bili žrtve. Trebalo bi razviti specijalizovane programe za djecu.

Istinite priče

57 Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Ovaj projekat bavi se uticajem nasilja u porodici na djecu svjedoke i onu koja su preživjela nasilje, a cilj projekta je iznošenje činjenica o ovom problemu, jasno i otvoreno, kako bi osjećanje tajnovitosti i stida vezan za ovu temu bilo nadvladano. Djeca se kroz projekat podstiču da govore o svojim strahovima i da traže podršku od vršnjaka i odraslih. Sprovedene aktivnosti/kako projekat funkcioniše: Projekat sprovodi sedam partnerskih organizacija. Nakon istraživanja o tome šta mladi misle i osjećaju kada je riječ o nasilju u porodici, Radionica za animaciju iz Lidsa napravila je animirani film za ciljnu grupu uzrasta od osam do 13 godina. U filmu se govori o petoro mladih koji su doživjeli različite vrste nasilja u porodici. Likovi u filmu opisuju kako je nasilje uticalo na njih, njihovu porodicu i prijatelje i uz to ističu svoje pravo na život u sigurnom okruženju i pozitivne aktivnosti koje mogu preduzeti, npr. razgovor sa prijateljima ili sa nekim odraslim ili obraćanje službama za pomoć žrtvama nasilja. Nasilje nije eksplicitno prikazano u filmu, ali se poruka prenosi uz pomoć trikova u animaciji. Uz film je priložen i vodič za nastavnike u kom je dato uputstvo kako se film koristi u nastavi ili vanškolskim aktivnostima. Područje obuhvaćeno projektom: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Austrija i Njemačka, a postoji mogućnost da se film distribuira i u drugim evropskim zemljama. Materijali, proizvodi, ishodi: Film i priručnik moguće je naručiti putem vebsajta. Finansiranje: Projekat finansira Evropska komisija, kroz program Dafne. Organizacija zadužena za sprovođenje: Leeds Animation Workshop (Radionica za animaciju iz Lidsa) 45 Bayswater Row Leeds LS8 5LF United Kingdom Tel, faks: +44 (0) 113 248 4997 Imejl: info@leedsanimation.org.uk Dodatne informacije: http://www.leedsanimation.org.uk/

Sveobuhvatna njega za žrtve silovanja u zdravstvenim centrima Vrsta nasilja nad ženama: Seksualno nasilje i postkonfliktne situacije Pristup i glavni ciljevi: Uprkos tome što je nakon četrnaest godina građanski rat u Liberiji završen, stopa seksualnog nasilja ostala je visoka. Vlada je 2006. godine usvojila nacionalni akcioni plan borbe protiv nasilja nad ženama, ali je malo toga realizovano. Ljekari bez granica (fr. Médecins Sans Frontières, MSF) odlučili su da podrže dva cilja zacrtana akcionim planom: jačanje pravosudnog sistema i obezbjeđivanje zdravstvene zaštite za žrtve seksualnog nasilja. Cilj projekta je da se osigura da žrtve seksualnog nasilja dobiju medicinsku pomoć u roku od 72 sata, što je ključan faktor u prevenciji ozbiljnih, dugoročnih posljedica silovanja. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U cilju podizanja svijesti o silovanju i neophodnosti hitne ljekarske intervencije, glumačka trupa izvodi predstavu u zdravstvenim ustanovama i na drugim lokacijama, npr. bazarima otvorenog tipa. Bilbordi i majice takođe doprinose širenju poruke. Pored njege koju obezbjeđuju ljekari u zdravstvenim centrima pod pokroviteljstvom MSF, socijalni radnici pružaju psihološku podršku time što žrtvu prate do savjetovališta. Nakon pregleda, obavlja se razgovor kako bi se utvrdilo da li je pacijentkinji ili njenoj porodici potrebna dalja zaštita i upućuje se na ostale službe. Uprkos tome što veoma mali broj žena odluči da podnese tužbu, svakoj žrtvi silovanja koja posjeti zdravstvenu ustanovu izdaje se ljekarsko uvjerenje koje se može koristiti u pravne svrhe. Područje obuhvaćeno projektom: Liberija Materijali, proizvodi, ishodi: Zahvaljujući uticajnom lobiju, ljekarska uvjerenja postala su dio nacionalne politike i sudovi u Liberiji ih zvanično priznaju i kao pravni dokument, i kao izvještaj ljekara u krivičnom postupku. Finansiranje: Informacije nisu dostupne Organizacija zadužena za sprovođenje: MEDECINS SANS FRONTIERES (Ljekari bez granica) Rue de Lausanne 78 - CP 116 -1211 – Geneva

58 21 - SWITZERLAND Tel.: +41 (22) 849.84.00, Faks: +41 (22) 849.84.04 webmaster@msf. org Dodatne informacije: http://www.azg.be/shatteredlives/index.html

5.2.2 Planiranje bezbjednosti i pomoć pri reintegraciji Dinamika NNŽ je takva da se dešava da čak i žrtve koje su zatražile pomoć specijalizovanih službi nisu u datom trenutku u mogućnosti da prekinu odnos u kom postoji nasilje (u slučaju nasilja u porodici) ili da nađu novo zaposlenje (u slučaju seksualnog uznemiravanja), a dešava se i da žrtve razmišljaju o odlasku na rad u inostranstvo i traže savjet (u slučaju trgovine ljudima). Savjetnici ili drugi pružaoci usluga mogu odigrati ključnu ulogu u individualnom radu sa nekom ženom, tako što je informišu o mogućim rizicima i pomognu joj da napravi plan aktivnosti u slučaju da se nasilje nastavi. Obezbjeđivanje konkretne pomoći žrtvama u sastavljanju plana sopstvene bezbjednosti i bezbjednosti njihove djece ili izdržavanih lica takođe je tijesno povezano sa programima reintegracije i tranzicijom iz sigurnih kuća za žrtve nasilja ka samostalnom životu.

Plan reintegracije za žrtve trgovine ljudima: dobra praksa i preporuke Nakon održavanja radionice na kojoj su predstavljeni primjeri dobre prakse kada je riječ o programima reintegracije za žrtve trgovine ljudima, moldavska NVO LaStrada sakupila je primjerke planova reintegracije od organizacija koje rade u Moldaviji, Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), Terre des Hommes, Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Centra za sprečavanje trgovine ženama. U izvještaju koji se pojavio kao rezultat tog rada – „Plan reintegracije za žrtve trgovine ljudima: dobra praksa i preporuke“ (2008) – dato je uporedno poređenje četiri plana reintegracije sa detaljima u vezi sa procjenom potreba, i korišćenom metodologijom, a dati su i primjeri strukture planova i informacije o monitoringu. Na kraju izvještaja date su preporuke kako da se uz minimum neophodnih koraka osigura uspješna reintegracija nakon nasilja; izvještaj je dostupan vebsajtu NVO LaStrada: http://www.lastrada.md/en.html.

5.2.3 Izgradnja kapaciteta pružalaca usluga Kao i svi stručnjaci koji dolaze u kontakt sa žrtvama NNŽ, potrebno je da pružaoci usluga prođu specijalizovanu obuku i senzibilizaciju za ovu temu. Pokrenuto je više inicijativa konkretno usmjerenih na poboljšanje odgovora zdravstvenog sektora na NNŽ. Nije rijedak slučaj da zaposleni u zdravstvu u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama, ali mnogi od njih smatraju da je nasilje nad ženama „stvar primjene zakona" i da nisu pozvani da se miješaju u takve slučajeve, osim da saniraju povrede. Kada prođu obuku u vezi sa nasiljem nad ženama, ljekari opšte prakse, medicinske sestre, zaposleni u hitnim službama, pa čak i stomatolozi mogu primjeniti postupak skrininga i uputiti žrtvu specijalizovanim službama. U zemljama u kojima biće krivičnog djela zavisi od toga kako medicinski radnik klasifikuje povrede, od ključnog je značaja da ljekari razumiju kako se NNŽ manifestuje i kako treba dokumentovati dokaze u slučaju krivičnog djela. Drugi aspekt izgradnje kapaciteta pružalaca usluga odnosi se na stručno osoblje u kriznim centrima i sigurnim kućama za žene. Kao što je rečeno u prethodnom tekstu, Vlada treba da finansira ne samo rad stručnih službi, već i da osigura da pružaoci usluga imaju pristup redovnim programima obuke usmjerene na stručno usavršavanje i razvoj vještina dobre prakse. Pružaoci usluga su, takođe, u opasnosti od toga da „izgore“ na poslu, pa bi trebalo sprovoditi mjere koje bi im omogućile da se na zdrav način nose sa stresom, frustracijom i beznađem. Vrsta nasilja nad ženama: Međusobno nasilje i nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Projekat ProTrain (2007–2009) usmjeren je na poboljšanje obuke za osoblje različitih službi i zdravstvene radnike u Evropi, imajući u vidu dobru praksu u prevenciji nasilja. Iako međunarodne smjernice o tome kako odgovoriti na nasilje u porodici pozivaju na sveobuhvatan, multisektorski pristup, obuke u cilju izgradnje kapaciteta uglavnom su usmjerene na pripadnike pojedinačnih profesija. Cilj ovog projekta je razvoj multisektorskog i koordiniranog programa obuke kojim će biti ojačana saradnja između stručnjaka i koji će doprinjeti zajedničkom shvatanju prevencije nasilja u porodici. Program obuke biće zasnovan na dobroj praksi u radu sa ključim stručnim grupama. Projekat ProTrain prevashodno je usmjeren na obuku zaposlenih u zdravstvu, s obzirom na to da su oni prepoznati kao grupa kojoj nije posvećeno dovoljno pažnje u ovoj oblasti.

59 Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Eksperti iz nekoliko zemalja (Austrije, Češke, Finske, Francuske, Njemačke, Mađarske i Italije) razvijaju kriterijume za procjenu dobrih programa obuke i programa obuke trenera. Dalje aktivnosti u okviru ovog projekta uključuju razvoj modula za zdravstvene radnike; multisektorsku obuku koja uzima u obzir relevantne kulturološke i socioekonomske faktore; ogledno testiranje programa u sedam pomenutih zemalja. Područje obuhvaćeno projektom: Trenutno – Austrija, Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Italija, ali je moguće da se projekat u budućnosti proširi i na druge zemlje. Materijali, proizvodi, ishodi: U okviru projekta biće izrađen katalog kriterijuma dobre prakse za procjenu evropskih programa obuke u oblasti nasilja u porodici; biće sastavljen spisak postojećih programa i materijala za obuku, kao i novi okvir programa obuke namijenjene većem broju profesija, uključujući i poseban modul za zdravstvene radnike. Ovi materijali biće dostupni na CD-u, kao i na Internetu preko nekoliko mreža koje se bave NNŽ u Evropi. Finansiranje: Projekat finansira Evropska komisija, kroz program Dafne. Organizacija zadužena za sprovođenje: Partnerske organizacije: ƒ Univerzitet u Osnabriku, Njemačka (koordinator) ƒ Univerzitet u Helsinkiju, Finska ƒ S.I.G.N.A.L. e.V., Njemačka ƒ NANE Udruženje za ženska prava, Mađarska ƒ INSTITUT DE L'HUMANITAIRE, Francuska ƒ Associazione GOAP, Italija ƒ Hitne medicinske službe Pokrajine Srednja Češka, Češka ƒ Austrijska mreža sigurnih kuća za žene/WAVE, Austrija ƒ Gesine - Frauen helfen Frauen e.V., Njemačka

Dodatne informacije: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=23023

Babice pomažu žrtvama

Vrsta nasilja nad ženama: Silovanje i seksualno nasilje u konfliktnim okruženjima Pristup i glavni ciljevi: U afričkoj regiji Velikih jezera, Međunarodni komitet crvenog krsta (MKCK) pomaže ženama žrtvama silovanja i seksualnog nasilja koje su pretrpjele tokom i neposredno nakon oružanog sukoba. Mnoge od ovih žena su udovice ili raseljena lica kojima je potrebna sveobuhvatna pomoć, što podrazumijeva zdravstvenu zaštitu, negu trudnica prije i poslije porođaja, savjetovanje nakon preživljene traume i tretman koji, uopšteno, podrazumijeva pažnju i diskreciju. Shvativši sa kakvim se preprekama žene suočavaju kada je riječ o pristupu zdravstvenim ustanovama, kao i to da je ženama izuzetno teško da govore o pretrpljenom seksualnom nasilju, MKCK je uveo praksu izgradnje kapaciteta tradicionalnih babica u kriznim područjima. Babice, koje rade na nivou zajednice, obezbjeđuju medicinsku, psihološku i socijalnu podršku žrtvama seksualnog nasilja. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Međunarodni komitet crvenog krsta različito pristupa problemu silovanja i seksualnog napada, u zavisnosti od specifičnih uslova u određenoj zemlji. U Burundiju, na primjer, MKCK je sproveo opsežan pregled postojećih zdravstvenih ustanova u kriznim regionima, kao i anketu među grupama koje su najviše pogođene problemom seksualnog nasilja (na primjer, žene i mladi). U saradnji sa lokalnim organizacijama, javnim zdravstvenim službama i Ministarstvom zdravlja, MKCK je razvio program obuke za tradicionalne babice. U Ugandi, MKCK radi u nekoliko kampova za raseljena lica gdje tradicionalne babice prolaze obuku i rade zajedno sa babicama MKCK-a. U Demokratskoj republici Kongo, MKCK ne samo da obučava tradicionalne ljekare, već je i sa lokalnim aktivistima radio na projektima podizanja opšte svijesti, kao što je, na primjer, izvođenje predstave u kojoj je prikazano silovanje i posledice silovanja kao što su žigosanje i odbacivanje. Uopšteno govoreći, zahvaljujući programima obuke, babice stiču autoritet i priznanje u zajednici, sposobnost prepoznavanja znakova seksualnog nasilja, kao sposobnost pružanja psihološke podrške. Sada babice igraju ključnu ulogu time što uspijevaju da dopru do žena koje drugačije ne bi dobile neophodnu medicinsku i psihološku pomoć, bilo zbog osjećaja stida, bilo zbog nedostatka resursa ili nedovoljne informisanosti. Babice su osobe kojima žena može da vjeruje i kojima može da se povjeri; one, takođe, upućuju pacijentkinje u medicinske centre u kojima mogu dobiti sveobuhvatniju pomoć.

60 Područje obuhvaćeno projektom: Regija Velikih jezera, posebno Burundi, Demokratska Republika Kongo, Uganda. Materijali, proizvodi, ishodi: Prema izvještajima MKCK, u područjima u kojima su tradicionalne babice prošle obuku, porastao je broj žena upućenih u zdravstvene ustanove. Finansiranje: Aktivnosti MKCK uglavnom finansira sama država, međunarodne organizacije, nacionalni Crveni krst i Crveni polumjesec, a finansiraju se i iz javnih i privatnih izvora. Organizacija zadužena za sprovođenje: International Committee of the Red Cross (ICRC) – Headquarters in Geneva (Međunarodni komitet crvenog krsta (MKCK) – sedište u Ženevi) 19 avenue de la Paix CH 1202 Geneva Tel.: +41(22)734 60 01 Zajednički faks MKCK: + 41 (22) 733 20 57 http://www.MKCK.org (strana sa kontaktima) 109 Dodatne informacije: MKCK sajt o ženama u ratnim uslovima: http://www.MKCK.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/htmlall/women7OpenDocument Žene u nesigurnom svijetu, nasilje nad ženama, činjenice, brojke i analiza, M. Vlachova i L. Biason, eds, DCAF (2005) na 121.

5.3 Krizni centri, sigurne kuće, centri za „sve usluge na jednom mjestu“ Krizni centri, prihvatilišta i sigurne kuće su od ključnog značaja kada je riječ o zaštiti žena, s obzirom na to da omogućavaju žrtvama da se sklone od nasilja. U paralelnom izvještaju irske NVO, istaknuta je ključna uloga sigurnih kuća zahvaljujući kojima je ženama omogućeno da napuste situacije u kojima postoji nasilje; takođe se napominje da nasilje nad ženama u Irskoj predstavlja ozbiljan problem i da, konkretno, „88% žena ne napušta svoje nasilne partnere jer nema gdje da ode“. 110

Više od krova nad glavom i Daleko od nasilja Mreža Žene protiv nasilja – Evropa (eng. Women Against Violence Europe (WAVE)) objavila je dva izvora dobre prakse i pristupa osnivanju i vođenju sigurnih kuća za žene. „Više od krova nad glavom“ je studija koja se bavi procjenom toga u kojoj mjeri su sigurne kuće za žene u državama kandidatima za članstvo u EU ispunile minimum od 11 zahtjeva koje su definisali stručnjaci. Mreža WAVE je sakupila podatke putem upitnika koje su partneri mreže distribuirali, kako u zemljama gdje sigurne kuće uveliko postoje, tako i u zemljama u kojima nema takvih usluga. U okviru ovog istraživanja dokumentovana je važna uloga skloništa u prevenciji nasilja nad ženama i zaštiti žrtava. U izvještaju su date informacije o tome kako treba shvatiti i poštovati minimalne standarde, koje mogu biti od koristi zemljama u kojima se sigurne kuće tek sada osnivaju. Studija je dostupna na vebsajtu WAVE: http://www.wave- network.org/start.asp?ID=19. „Daleko od nasilja“ je priručnik koji se bavi praktičnim pitanjima i izazovima na koje se nailazi pri uspostavljanju i vođenju sigurnih kuća za žene žrtve nasilja. Priručnik sadrži teorijske informacije o NNŽ, ali se uglavnom sastoji od informacija vezanih za planiranje i praktičnih koraka potrebnih za osnivanje sigurnih kuća. Veliki broj stručnjaka dao je svoj doprinos izradi priručnika, tako da on sadrži širok spektar različitih iskustava, pa se može koristiti širom Evrope i u susjednim zemljama. Priručnik „Daleko od nasilja“ dostupan je na vebsajtu WAVE: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=18&b=15.

Svjetska konferencija o sigurnim kućama za žene

109 Vidjeti takođe „Burundi: Tradicionalne babice pomažu ženama žrtvama nasilja“, dostupno na http://www.MKCK.org/web/eng/siteengO.nsf/htmlall/5kddnf7opendocument; „Kongo – Kinšasa: MKCK obezbjeđuje podršku žrtvama seksualnog nasilja“, dostupno na http://www.MKCK.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/congo-kin- women-060306?opendocument; i „Uganda: Lekcija žena iz hrabrosti“, dostupno na http://www.MKCK.org/web/eng/siteengO.nsf/htmlall/uganda-stories-270207?opendocument 110 „Paralelni izvještaj iz Irske“ (Alijansa za ljudska prava žena, 2004), str. 2.

61 U septembru 2008. godine, Savjet Alberte za sigurne kuće za žene organizovao je prvu Svjetsku konferenciju o sigurnim kućama za žene. Konferencija je okupila stručnjake u oblasti prevencije nasilja u porodici iz Kanade i cijelog svijeta u cilju povezivanja i razmjene informacija o najboljoj praksi. Jedan dan konferencije bio je, konkretno, posvećen usvajanju kreativne i djelotvorne prakse koju su različite sigurne kuće razvile u cilju pružanja usluga u situacijama kada su resursi ograničeni, namijenjene sve različitijim grupama žena. Svi materijali sa konferencije dostupni su na engleskom, francuskom i španskom jeziku na: http://www.womensshelter.ca/home_en.php.

Postoji veliki broj modela centara koji pružaju zaštitu ženama u kriznim situacijama. Svi ti centri imaju neke zajedničke karakteristike; oni pružaju neposrednu pomoć, često obezbjeđuju privremeni smještaj na mjestu daleko od nasilja i sveobuhvatne usluge o kojima je bilo riječi u prethodnom tekstu. Vodi se ozbiljna debata o tome kakvu formu bi takvi centri trebalo da imaju. Na primjer, u većini razvijenih zemalja postoje sigurne kuće za žrtve nasilja, ali je njihovo održavanje veoma skupo; od žena se zahtijeva da one i njihova djeca napuste porodični dom, što često podrazumijeva promjenu škole i raskidanje drugih veza sa zajednicom. 111 U nekim od bivših zemalja Sovjetskog Saveza gdje Vlada nije pružala podršku sigurnim kućama, NVO su formirale krizne centre u koje žrtve mogu doći i dobiti sveobuhvatnu pomoć tokom dana, ali ti centri uglavnom ne nude usluge smještaja. Uprkos tome, neki su bili veoma kreativni u korišćenju neformalnih mreža sigurnih kuća i uspijevali da privremeno smjeste žene u privatne stanove. U drugim zemljama su zabilježeni slični eksperimenti kada je riječ o manje skupim načinima podizanja nivoa bezbjednosti žena, kao što su korišćenje crkava kao skloništa ili, u industrijskim zemljama, opremanje žrtava alarmima ili mobilnim telefonima. 112 U nekim kulturama, društveno je neprihvatljivo da žena napusti porodični dom i živi na drugom mjestu. U takvim situacijama, ženska udruženja su pribjegla kreativnosti i osnovala centre ili sigurne kuće u okviru zdravstvenih ustanova u koje žene odlaze pod „izgovorom“ da imaju zdravstveni problem koji zahtijeva lečenje, a ne da bi bile zaštićene od nasilja. 113

Medica Zenica, Bosna i Hercegovina Udruženje žena Medica – Zenica koje funkcioniše kao NVO, jedna je od vodećih NVO koje su se bavile NNŽ tokom konflikta i poslijeratnim posljedicama nasilja. Osnivači NVO Medica – Zenica su 1993. godine uvidjeli da se međunarodne organizacije za pomoć ne bave posljedicama planskog silovanja tokom rata, čije su žrtve bile žene u Bosni. Medica – Zenica osnovana je kao centar za terapiju i pomoć ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje. Iako je primarni cilj organizacije bio obezbjeđivanje skloništa, psihološka podrška i terapeutsko savjetovanje žena koje su tokom rata preživjele silovanje i druge traume, Medica – Zenica je odigrala važnu ulogu u dokumentovanju različitih formi NNŽ, kao što su nasilje u porodici, seksualni napad, trgovina ljudima i seksualno uznemiravanje. Konkretno, ova organizacija jedna je od prvih NVO koje su se bavile nasiljem u porodici u Bosni i Hercegovi, problemom prisutnim kako u ratu, tako i u miru i koja je analizirala nedostatak adekvatnih službi za pomoć žrtvama. Ključna aktivnost udruženja Medica – Zenica i dalje je pružanje direktne, kompletne podrške ženama i djevojčicama. Organizacija nudi veliki broj usluga ženama i djevojčicama, kao što je osnovna zdravstvena njega, ali nudi i medicinske usluge u „zabačenim“ djelovima zemlje, skloništa za žrtve, psihološku terapiju i savjetovanje, pravnu pomoć, pomoć putem telefonske linije za hitne slučajeve. Cjelokupno osoblje organizacije prolazi specijalizovanu obuku za pružanje njege osobama koje su preživjele traumu. Organizacija, takođe, nudi ženama stručnu obuku i kurseve. Medica – Zenica je radila i na poboljšanju obezbjeđivanja usluga širom zemlje. U okviru projekta koji je 1999. godine sprovela u saradnji sa Kancelarijom Visokog komesara za ljudska prava, Medica – Zenica je radila sa velikim brojem međunarodnih organizacija i vladinih agencija prilikom sprovođenja oglednog programa u zajednici na temu prevencije i procesuiranja. Osnovni cilj ovog programa bio je da se na nivou zajednice uspostavi mreža službi za pomoć žrtvama NNŽ u zeničkom okrugu, kao i da se uspostavi jedinstveni protokol za postupanje u slučajevima NNŽ za sve sektore. Organizacija i dalje sprovodi obrazovne programe za druge pružaoce usluga, pripadnike organa reda i stručnjake u oblasti krivičnog pravosuđa i nudi obuku iz oblasti nenasilnog rešavanja konflikata i pomirenja. Medica – Zenica se, takođe, bavi istraživanjima i advokaturom, promovišući pravo žena na

111 Lori Hajze, Meri Elsberg, Megan Gotemeler, „Izvještaji stanovništva: okončati nasilje nad ženama“ (Centar za zdravlje i rodnu ravnopravnost – CHANGE, 1999), str. 33–34. 112 Ibid., str. 34. 113 Na primjer, sigurne kuće i centri za žene žrtve nasilja u porodici osnovani su u okviru zdravstvenih centara u Rusiji (Savez za zaštitu majki i djece u Mahačkali u Dagestanu i Međunarodne medicinske klinike u Čečeniji) i u Uzbekistanu. Pored toga, u SAD postoji nekoliko sigurnih kuća pod imenom „Kod sestre“. Ovaj naziv oslikava činjenicu da je mnogim ženama nelagodno da priznaju da žive u sigurnoj kući

62 život bez nasilja, kao o politike kojima se štite prava žena žrtava silovanja tokom rata. 114 Dodatne informacije: http://www.medica.org.ba/

Centar Umid, Uzbekistan Centar Umid (Nada) u Uzbekistanu, koji funkcioniše kao NVO, jeste centar za pružanje usluga ženama koje su pobjegle iz sopstvenih domova, što je često izazvano nasiljem, ali se nekada radi o ženama koje su pokušale samoubistvo, najčešće spaljivanjem. Dr Bibisora Oripova, specijalista za opekotine, 1998. godine osnovala je centar Umid, prva sigurna kuća u Uzbekistanu u kojoj se mogla dobiti psihološka, medicinska i socijalna pomoć. Mnoge žene koje su pokušale samoubistvo zapravo su bile žrtve nasilja u porodici (nasilje su trpjele od muževa, članova njegove porodice i drugih rođaka). Centar Umid ovim ženama nudi smještaj u kom mogu da se oporave od povreda, imajući u vidu činjenicu da mnoge bivaju odbačene od strane porodice nakon pokušaja samoubistva. Ženama se, putem psihološkog savjetovanja i stručne obuke za obavljanje nekog posla, pomaže da ponovo počnu da žive normalnim životom. Centar Umid ponekad nudi pravnu pomoć u krivičnim slučajevima, kao i pomoć u oblasti građanskog prava u slučaju razvoda. Centar je na početku obezbjeđivao smještaj za šest žena; danas ima kapacitet za smještaj 48 žena sa djecom. Centar takođe organizuje seminare u ruralnim predjelima kako bi se doprlo do žena koje se možda suočavaju sa krizom i sklone su samoubistvu. 115

Nedavno je veliki broj zemalja usvojio model centra „sve usluge na jedom mjestu“, dizajniranog u cilju smanjenja broja ustanova koje žrtva mora da obiđe i bolje koordinacije procesa pružanja pomoći u jednoj ustanovi. Takvi centri omogućavaju i bolji rad organa javnog reda, jer oni imaju direktan pristup žrtvi u svrhu sakupljanja dokaza, ali je sama žrtva u sigurnom okruženju u kom dobija podršku, čime se povećava i mogućnost da žrtva sarađuje sa pravosuđem.

Referalni centri za seksualne napade, UK U Ujedinjenom Kraljevstvu postoje Referalni centri za seksualne napade, sigurna mjesta gdje žrtve seksualnog napada mogu dobiti neposrednu i dugotrajniju zdravstvenu zašitu i savjetovanje. Referalni centri okupljaju na jednom mjestu sve relevantne pravne i zdravstvene institucije i službe, čime se obezbjeđuje bolja pomoć žrtvi i olakšava istražni postupak. Ovaj sistem izgrađen je po uzoru na Referalni centar Svete Marije za seksualne napade koji se nalazi u Mančesteru, a koji je prepoznat kao model dobre prakse u neposrednom obezbjeđivanju „svih usluga na jednom mjestu“. Centar Svete Marije, otvoren 1986. godine, bio je prvi centar u UK koji je odraslima – žrtvama silovanja ili seksualnog napada obezbjeđivao sveobuhvatne i koordinirane forenzičke i medicinske usluge i usluge savjetovanja. Posmatrano sa stanovišta žrtve, referalni centri smanjuju stres koji proizilazi iz neophodnosti obraćanja velikom broju službi i istražiteljâ. Pored toga, kroz praksu se pokazalo da se žrtve koje dobiju neposrednu njegu i savjetovanje oporavljaju ravnomjerno i rjeđe im je potrebna dugotrajna pomoć. Sa stanovišta sprovođenja zakona, centri pomažu policiji obezbjeđujući centralizovanu instituciju u kojoj se može sastati sa žrtvom i sakupiti dokaze. U Engleskoj i Velsu trenutno postoji 19 referalnih centara za seksualne napade. Dodatne informacije: http://www.homeofflce.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/sexual- ofiences/sexual-assault-reierral-centres/?version=2.

Centri za porodično-pravnu zaštitu, SAD Inicijativa predsjednika za osnivanje centara za porodično-pravnu zaštitu, koja predstavlja program Vlade SAD vrijedan 20 miliona dolara čiji je cilj uspostavljanje multidisciplinarnih servisnih centara po principu „sve usluge na jednom mjestu" za žrtve nasilja u porodici i njihovu djecu, pokrenuta je 2003. godine. Centri su uređeni po uzoru na Centar za porodično-pravnu zaštitu u San Dijegu, koji se smatra

114 „Bosna: rat nije završen – zaboravljeno stradanje bosanskih žena“, dostupno na www.medicamondiale.org/en/projekte-themen/projekte/bosnien-herzegowina/; „Uticaj oružanog sukoba na žene i djevojčice: konsultativni sastanak o uvođenju rodne dimenzije u politike i programe u područjima konflikta i rekonstrukcije“ (UNFPA, 2001), str. 11, 67; Tsjeard Bouta, Georg Frerks i lan Banon,,Rod, konflikt i razvoj“ (Svetska banka, 2005) str. 39. 115 Alfred Kuepers, „NVO pomaže da se preokrenu životi suicidnih žena u Uzbekistanu, uvid u stanje u Evroaziji“, 28. maj 2003. i„ Interregionalni rehabilitacioni centar Umid, rekonstrukcija izgradnje skloništa. Samarkand, Republika Uzbekistan, dvojnik“, dostupno na http://www.coun-terpart.org/Defau lt.aspx?tabid=428

63 primjerom dobre prakse u oblasti pružanja pomoći žrtvama. Model Centra za porodično-pravnu zaštitu u San Dijegu podrazumijeva da žrtva nasilja u porodici, seksualnog napada ili zlostavljanja starih, treba da posjeti manji broj institucija da bi dobila pomoć. Ovaj model centra za porodično-pravnu zaštitu ima nekoliko karakteristika koje su se pokazale djelotvornim. Na primjer, svi partneri relevantni za multidisciplinarni pristup nalaze se u centru (organi javnog reda, tužioci, službenici za uslovne kazne, advokati žrtve, advokati, zdravstveni radnici, kao i predstavnici drugih organizacija i vjerskih grupa u zajednici). Politika zajednica u kojima se ovi centri nalaze je takva da se ističe važnost hapšenja i procesuiranja; one imaju i istoriju saradnje između organa javnog reda, vladinih agencija i građanskog društva. Bezbjednost žrtve, zastupanje i povjerljivost informacija su najviši prioriteti u okviru ovog modela centra za porodično-pravnu zaštitu. Centri za porodično-pravnu zaštitu nalaze se u zajednicama koje imaju razvijene specijalizovane službe za žrtve porodičnog nasilja i koje dobijaju podršku kreatora politike na lokalnom nivou, kao i šire zajednice. 116 Trenutno postoji 31 centar za porodično-pravnu zaštitu u SAD (16 se finansira u okviru Inicijative predsjednika) i pet Međunarodnih centara za porodično-pravnu zaštitu (u Kanadi, Engleskoj i Meksiku). Dodatne informacije: http://www.familyjusticecenter.org/.

Sve u svemu, specijalizovani centri za pružanje usluga žrtvama različitih oblika NNŽ, za razliku od centara za žene opštijeg tipa, predmet su opsežne debate. Iako se preporučuje da države osnivaju centre koji mogu da odgovore na konkretne potrebe žrtava svih vidova NNŽ, u zemljama u kojima nedostaje politička volja za rješavanje problema NNŽ uopšte nije realno insistirati na uspostavljanju više specijalizovanih centara istovremeno. Najvažnije je da pri osnivanju bilo koje vrste prihvatilišta prioritet bude zaštita i bezbjednost žena i njihove djece, kao i to da se u centru podstiče samoopredeljenje žena i radi na njihovom osnaživanju.

5.4 Koordinirani odgovor zajednice/referalni mehanizmi Opšte je prihvaćeno da je koordinacija institucionalnih i pojedinačnih intervencija ključ uspjeha programâ usmjerenih na zaštitu žena od nasilja. Kako bi se odgovorilo na potrebe žrtava NNŽ, trebalo bi da postoji sistem saradnje i razmjene informacija između velikog broja agencija, makar između organa reda i zdravstvenih i socijalnih službi. Uopšteno govoreći, termin „koordinirani odgovor zajednice“ koristi se da se opiše sistem intervencija u slučaju nasilja u porodici. Model iz Duluta, strategija intervencije razvijena u okviru Projekta za intervenciju u slučaju nasilja u porodici u Dulutu, Minesota, jedan je od najpoznatijih i najranijih primjera koordiniranog odgovora zajednice koji je prilagođavan i primjenjivan u mnogim zemljama. Osnovna karakteristika modela iz Duluta je to što se zahtijeva da se svi uključeni sektori saglase o ključnim principima intervencije koji podrazumijevaju da je zaštita žrtve prevashodni cilj. 117 Pod referalnim mehanizmima podrazumijevaju se koordinirani sistemi za identifikaciju i zaštitu žrtava trgovine ljudima. Iako se ova dva sistema razlikuju po tome što se bave različitim oblicima nasilja, oni imaju zajedničke suštinske principe i komponente. Nacionalnim i lokalnim akcionim planovima mogu biti postavljeni temelji za koordiniran rad različitih agencija, ali je, takođe, neophodno više zagovarati tu ideju i obezbijediti obuke, kako bi se osiguralo da zaista postoji prava koordinacija. Pored toga, lideri u zajednici i vjerski lideri, mediji, obrazovni sistem, preduzeća i roditelji treba da odigraju svoju ulogu kao dio šire zajednice koja se bori protiv NNŽ. O inicijativama usmjerenim na ove grupe govori se na drugim mjestima u ovom dokumentu, prije svega u kontekstu prevencije.

Set instrumenata za suzbijanje nasilja nad ženama Nacionalni savjetodavni odbor SAD za suzbijanje nasilja nad ženama razvio je „Set instrumenata za suzbijanje nasilja nad ženama“, dostupan na Internetu, koji sadrži strategije i preporuke za rad u različitim uslovima i uključivanje različitih interesnih grupa, na primjer, raznih službi u zajednici, zdravstvenih radnika, pravnog sistema, medija, vjerskih zajednica, ljudi iz sporta, koledža i univerziteta, vojske i radnika. Set instrumenata podijeljen je na poglavlja u kojima je opisan pristup radu sa različitim ciljnim grupama, a date su i preporuke za poboljšanje prevencije i usluga za žrtve, uključujući i zastupanje. Iako opisane intervencije nisu nužno primjenljive u svim situacijama, set instrumenata sadrži

116 Inicijativa predsjednika za osnivanje centara za porodično-pravnu zaštitu, po uzoru na najbolju praksu (Ministarstvo pravde SAD, 2007). 117 Za više informacija vidi http://www.stopvaw.org/Coordinated_Community_Response.html

64 korisne instrukcije za poboljšanje koordiniranog odgovora i može podstaći na zajednički rad većeg broja članova zajednice. Set instrumenata dostupan je na: http://toolkit.ncjrs.org/.

Nacionalni referalni mehanizmi: udruženim naporima zaštititi prava žrtava trgovine ljudima Kancelarija OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) izradila je dokument „Nacionalni referalni mehanizmi: Udruženim naporima zaštititi prava žrtava trgovine ljudima: praktični priručnik“ kako bi pomogla Vladama država OEBS-a pri uspostavljaju okvira za promociju i zaštitu prava žrtava trgovine ljudima. Nacionalni referalni mehanizam (NRM) predstavlja okvir saradnje putem kog državni akteri ispunjavaju svoje obaveze u pogledu zaštite i promocije ljudskih prava žrtava trgovine ljudima, obezbjeđujući koordinaciju njihovog rada na uspostavljanja strateškog partnerstva sa građanskim društvom. U priručniku je dato uputstvo za kreiranje i uspostavljanje održivih struktura na nacionalnom nivou, komponenti NRM kojima se obezbjeđuje podrška žrtvama i pomaže u procesuiranju trgovaca ljudima. Priručnik je zasnovan na širokom iskustvu NVO i konkretnog rada OEBS-a na uspostavljanju funkcionalnih NRM. ODIHR je podržavala procjene primjene NRM u Belorusiji, Francuskoj, Rusiji, Turskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Očekuju se konačne procjene primjene u različitim zemljama, a rezultati će biti dostupni na vebsajtu ODIHR. Priručnik „Nacionalni referalni mehanizmi“ dostupan je na osam jezika (albanskom, engleskom, francuskom, ruskom, španskom, turskom, uzbečkom, srpskom/bosanskom/hrvatskom) na: http://www. osce.org/odihr/item_l l_13591.html.

Intervencije u okviru humanitarnih aktivnosti u slučaju rodno-zasnovanog nasilja Radna grupa za rodna pitanja i humanitarnu pomoć u okviru Međuagencijskog stalnog odbora (IASC) izdala je „Smjernice za hitne intervencije, u okviru humanitarnih aktivnosti, u slučaju rodno-zasnovanog nasilja, sa fokusom na prevenciju i odgovor na seksualno nasilje“. Svrha smjernica je uspostavljanje integrisanog međuagencijskog pristupa prevenciji i reagovanju na rodno zasnovano nasilje (RZN), u okviru humanitarnih aktivnosti. Smjernice omogućavaju zajednicama, Vladama i humanitarnim organizacijama (kao što su agencije UN, NVO i organizacije na nivou zajednice) da uspostave i koordiniraju intervencije različitih sektora u oblasti RZN u ranim fazama. Smjernice sadrže modele ključnih intervencija za korišćenje u planiranju pomoći i koordinaciji. One, takodje, predviđaju minimum intervencija za prevenciju i intervenciju u slučaju seksualnog nasilja kroz 25 spiskova aktivnosti koji pokrivaju deset oblasti (na primjer, zaštitu, bezbijednost hrane i ishranu, planiranje lokacije skloništa i informisanje i komunikacije). Smjernice su dostupne na više jezika na: http://www.hu- manitarianinfo.org/iasc/pageloader.aspx?page=content-subsidi-tf_gender-gbv

Prekipjelo Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: „Prekipjelo" je izraz koji se u Finskoj koristi da izrazi ideju prezasićenosti nečim. Ovaj izraz poslužio je kao polazna tačka četvorogodišnje kampanje u organizaciji grada Porvo, sprovedene u cilju razvoja modela saradnje i koordinacije aktivnosti većeg broja sektora u borbi protiv NNŽ. Finska vlada je 1998. godine usvojila nacionalni petogodišnji plan za prevenciju nasilja nad ženama i prostitucije. Ovim planom problem, koji se do tada smatrao privatnim, postao je javan. Nakon analize postojećih socijalnih službi za pomoć žrtvama NNŽ i zaključka da nisu odgovarajuće, lokalni centar za porodično savjetovanje u Porvou inicirao je projekat „Prekipjelo“. Centralni ciljevi programa bili su jačanje kapaciteta opštinskih vlasti za prevenciju, prepoznavanje i intervenisanje u slučaju nasilja u porodici; obezbjeđivanje bolje podrške žrtvama i njihovoj djeci; upućivanje počinilaca na programe koji bi im pomogli da prekinu nasilno ponašanje; uspostavljanje mreže organizacija koje rade na ovom problemu; započinjanje otvorene diskusije u zajednici o NNŽ. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je počeo 1999. godine, kada je centar za porodično savjetovanje okupio veliki broj institucija koje bi mogle igrati ključnu ulogu u prevenciji nasilja nad ženama – od socijalnih službi, preko organa reda, zdravstvenih službi do obrazovnih institucija – i zatražio njihov pristanak da se uključe u projekat. Projekat je dijelom realizovan putem programa obuke, značajne za uspostavljanje zajedničkog jezika između stručnjaka u oblasti nasilja u porodici. Predstavnici svih institucija uključenih u projekat razvili su model, specifičan za datu instituciju, za otkrivanje nasilja u porodici i intervenciju. Ova aktivnost doprinjela je boljem razumijevanju uloge drugih institucija, što doprinosi boljoj koordinaciji njihovih aktivnosti. Osnovane su grupe za podršku ženama žrtvama nasilja, počiniocima i djeci svjedocima. Kako bi doprli do šire javnosti, realizatori projekta napravili su pamflet o NNŽ koji sadrži informacije o tome gdje tražiti pomoć, sarađivali su sa medijima u

65 cilju upoznavanja javnosti sa svojim radom i organizovali kurs – savjetovanje za mlade parove o rizicima nasilja. Područje obuhvaćeno projektom: Grad Porvo, Finska, koji služi kao model za druge opštine u Finskoj. Materijali, proizvodi, ishodi: U sklopu projekta, razvijeni su mnogi materijali za obuku i podizanje svijesti javnosti. Među značajne ishode projekta ubrajaju se razvoj referalnog sistema za organe reda i druge službe; unaprjeđenje službi za pomoć žrtvama i osnivanje grupa za podršku ženama, djeci i počiniocima; razvoj informativnih materijala u štampanoj formi i za medije. Značajan rezultat projekta je i radna grupa sastavljena od predstavnika mnogih institucija koju je grad osnovao u cilju prevencije nasilja u porodici. Ova radna grupa je tijelo odgovorno za razvoj programa prevencije, praćenje njegove realizacije, obezbjeđivanje obuke za stručnjake, razvoj ciljanih usluga i koordinacija razmjene dobrih iskustava između organizacija. Projekat „Prekipjelo“ prepoznat je kao primjer dopre prakse u Finskoj. Kada je 2008. godine Ministarstvo zdravlja i socijalnih pitanja razvilo program podrške opštinama u definisanju koordiniranog odgovora na nasilje u porodici, ono je dalo konkretne preporuke koje se odnose na usvajanje strateškog pristupa i utvrđivanje potreba različitih osjetljivih grupa žena i djece (uključujući starije žene, žene sa invaliditetom ili pripadnice etničkih manjina), a rad sproveden u Porvou dat je kao model. Finansiranje: Nije bilo dodatnih troškova jer je projekat realizovan kao sastavni dio redovnih aktivnosti svih uključenih institucija. Organizacija zadužena za sprovođenje: Međuinstitucionalna radna grupa u opštini Porvo Predsjednik gradskog vijeća: Kaj Barlund, kaj.barlund@pp.inet.fi Predsjedavajuća međuinstitucionalne radne grupe: Marjukka Tao, s marjukka.taos@porvoo.fi Dodatne informacije: 118 Informacije o preporukama finskog Ministarstva zdravlja i socijalnih pitanja o integrisanju prevencije međusobnog nasilja i nasilja u porodici u aktivnosti opština: http://www.stm.fi/en/pressreleases/pressrelease/view/1200671.

Standardne operativne procedure Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ženama i djecom u svrhu seksualnе eksploatacije Pristup i glavni ciljevi: Cilj ovog projekta je razvoj seta standardnih operativnih procedura kako bi se osigurala koordinacija svih službi koje rade sa žrtvama interne i eksterne trgovine. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je započet formiranjem radne grupe koja se sastojala od predstavnika OEBS-a, Ministarstva pravde Kosova, Ministarstva rada i socijalne zaštite, policije, Međunarodne organizacije za migracije (IOM), UNICEF-a i nevladinih organizacija (koje obezbjeđuju skloništa/sigurne kuće). Tokom jedne godine, grupa je utvrdila najbolje metode za pomoć žrtvama trgovine ljudima, koje pokrivaju pitanja kao što su identifikacija žrtava i njihov povratak u domovinu, odgovornosti svake organizacije i plan koordinacije rada različitih službi za svaki od slučaja. Radna grupa je započela rad na razvoju operativnih procedura za pomoć strancima – žrtvama trgovine, ali je projekat naknado obuhvatio i žrtve trgovine sa Kosova kojima su bile potrebne drugačije usluge. Svaka od standardnih operativnih procedura koje su proizašle kao rezultat odnosi se na specifičnu grupu žrtava, konkretno na maloljetna lica, odrasle, lokalno stanovništvo i strane državljane. Pored razvoja operativnih procedura, OEBS je obezbijedio obuku na temu sadržaja novih sporazuma. Područje obuhvaćeno projektom: Kosovo Materijali, proizvodi, ishodi: Do kraja projekta sve uključene strane potpisale su sporazum o saradnji. Uopšteno govoreći, projekat je doprinio ne samo boljoj koordinaciji različitih službi, već i poboljšanju kvaliteta usluga. Na primjer, značajno je smanjen broj razgovora o svom iskustvu koje žrtva mora da obavi, jer je unaprijeđena razmjena informacija između različitih institucija. Radna grupa napravila je i formular za adekvatno zavođenje slučajeva koje podrazumijeva povjerljivost podataka, a ovako sačuvane informacije mogu koristiti i druge službe.

118 Helena Evalds, „Multiinstitucionalna saradnja i koordinacija u borbi protiv nasilja nad ženama: praktično iskustvo iz Finske“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, organizovanom od strane Odjеljenja za rodna pitanja Sekretarijata OEBS-a u oktobru 2008. godine (materijali sa seminara dostupni su na: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

66 Finansiranje: Finansijska sredstva nisu bila potrebna. Organizacija zadužena za sprovođenje: Misija OEBS-a na Kosovu Tel.: +381 38 500 162; +381 38 240 100 Faks: +38138 240 711 Imejl može biti poslat putem vebsajta: http://www.osce.org/kosovo/contacts.html Dodatne informacije: http://www.osce.org/kosovo/13215.htmlhttp://www.osce.org/kosovo/item_2_35554.html

5.5 Ekonomsko osnaživanje Neravnopravan ekonomski položaj žena značajno doprinosi rodno zasnovanom nasilju. Položaj ekonomske zavisnosti žena od partnera predstavlja prepreku za prekid odnosa u kom postoji nasilje. Diskriminacija na tržištu rada ženama ograničava izbor i doprinosi tome da one nerado prijavljuju seksualno uznemiravanje na poslu usljed straha od otkaza. Isto tako, nezaposlenost žena, niske zarade i lični doživljaj ekonomskog pritiska podstiču trgovinu ženama. U postkonfliktnim situacijama, proces razoružanja uglavnom podrazumijeva da muškarci dobijaju novčanu kompenzaciju za predaju oružja i municije, dok žene uglavnom ne mogu da učestvuju u takvim programima. „Nekadašnji borci se iz raznih razloga rijetko vraćaju u svoja sela, tako da migriraju ili ostaju u gradovima, doprinoseći tako prostituciji i ugrožavajući žene na druge načine. Podzemlje u kom cvjeta kriminal dijelom je posljedica politika slijepih za rodna pitanja [razoružanje, demobilizacija, reintegracija] koje su takve da žene, za razliku od muškaraca, rijetko dobijaju odgovarajuću podršku." 119 Obezbjeđivanje mogućnosti ženama za sticanje finansijske nezavisnosti putem strategija ekonomskog osnaživanja je dobro razvijena oblast. Ekonomsko osnaživanje često se sprovodi kao pojedinačan program, a nekada je dio širih razvojnih ciljeva, kao u slučaju projekata mikrofinansiranja namijenjenog ženama. Programi usmjereni na poboljšanje ekonomskog statusa žena i mogućnosti za zaposlenje često se smatraju preventivnim mjerama za smanjenje rizika da žena postane žrtva nasilja. Ovakve strategije primjenjivane su u zemljama u kojima su žene u opasnosti da postanu žrtve trgovine ljudima; ženama se daju alternativni vidovi podrške koji ne podrazumijevaju odlazak u inostranstvo. Ovi programi se uglavnom svode na stručnu obuku i pomoć pri zapošljavanju, obuku iz traženja posla, pisanja radne biografije i pripreme za razgovor za posao, a često uključuju i komponentu osnaživanja u cilju sticanja veće sigurnosti i samopouzdanja. 120 Ekonomska pomoć i pomoć pri zapošljavanju su, takođe, važan aspekt zaštite koji pomaže ženama žrtvama nasilja da postanu ekonomski nezavisne, da se reintegrišu – ukoliko su živjele u sigurnoj kući, i da žive nezavisno. Iz tog razloga, sigurne kuće i drugi centri koji ženama obezbjeđuju smještaj nude i programe za sticanje stručnih vještina i karijerno savjetovanje. Isto tako, dobro je da se u okviru programa reintegracije ženama i djevojčicama žrtvama trgovine omogući ostvarivanje prihoda. U pitanju su najčešće programi razvoja preduzetničkih vještina i programi zapošljavanja. Nije rijedak slučaj da se programi ekonomskog osnaživanja usmjereni na prevenciju nasilja sprovode uporedo sa programima za žrtve. Naravno, za razliku od rada sa rizičnim grupama, rad sa žrtvama bilo kog oblika NNŽ podrazumijeva sveobuhvatnije usluge, a nekada je neophodna dugoročna pomoć i naknadna provjera njihovog stanja.

Moldavija: Inicijativa za suzbijanje trgovine ljudima i nova perspektiva za žene Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ljudima Pristup i glavni ciljevi: Vinrok internešnal (eng. Winrock International), američka NVO, trenutno u Moldaviji realizuje višegodišnji projekat koji se bavi ekonomskim uzrocima trgovine ženama i poboljšanjem mogućnosti za zapošljavanje žena, prije svega žena između 16 i 25 godina starosti koje su u najvećoj opasnosti. Program „Inicijativa za suzbijanje trgovine ljudima u Moldaviji/Nova perspektiva za žene“ prepoznao je činjenicu da ograničeni izgledi za zaposlenje žena u Moldaviji, naročito u ruralnim predijelima, samo doprinose trgovini ženama. Projekat se bavi ekonomskim uzrocima trgovine i

119 „Izvještaj o uključivanju muškaraca u realizaciju Rezolucije 1325 o ženama, miru i bezbjednosti Savjeta za bezbjednost Ujedinjenih nacija“ (Rodna inicijativa za mir i bezbednost, 2007).

120 „Najbolja praksa u prevenciji trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2009).

67 obezbjeđuje hitne intervencije za povratak žena i djevojčica žrtava trgovine i onih koje su u opasnosti. Cilj programa je da se dopre do osjetljivih grupa – djevojaka i djevojčica koje žive u ruralnim predjelima, posjeduju nedovoljno vještina potrebnih za zaposlenje, koje žive u siromaštvu ili okruženju u kom trpe neki oblik nasilja. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Uz pomoć sistema četiri regionalna centra za podršku u Moldaviji, program obezbjeđuje konsultacije (bez prethodnog zakazivanja), obuku iz prevencije trgovine ljudima, kurseve za sticanje stručnih vještina, obuku za kratkoročno i dugoročno zapošljavanje i preduzetništvo, programe stručne prakse i pomaže osnivanje grupa za međusobnu podršku. Neke od konkretnih aktivnosti su individualne konsultacije na teme kao što je pisanje radne biografije ili razgovor za posao i poslovno planiranje, obuka iz upravljanja, stručna obuka i programi stručne prakse. Sličan program, Pomoć preduzetnicama u Moldaviji, pomaže potencijalnim preduzetnicama da pokrenu sopstveni biznis uz pomoć programa dodjele malih subvencija. Područje obuhvaćeno projektom: Moldavija Materijali, proizvodi, ishodi: Informator o programu, audio-vizuelni materijali, publikacije i priče o uspjehu. Većina dokumenata dostupna je na rumunskom, ruskom i engleskom jeziku na vebsajtu projekta. Finansiranje: Projekat finansira USAID. Organizacija zadužena za sprovođenje: New Perspectives for Women (Nova perspektiva za žene) 65, Stefan cel Mare blvd., office 603 Chisinau, MD-2001, Moldova Tel.: +373 (22) 271 290; 271 480; 271 169 Faks: +373 (22) 272 489 Dodatne informacije: http://www. winrock.org/fact/facts.asp?CC=5536&bu=9056

IMAGE – Intervencija putem mikrofinansiranja za borbu protiv SIDE i rodnu ravnopravnost Vrsta nasilja nad ženama: Mikrofinansiranje kao sredstvo borbe protiv svih oblika NNŽ. Pristup i glavni ciljevi: Fondacija za mala preduzća (FMP), Institucija za mikrofiansiranje (IMF) i Istraživački program za borbu protiv SIDE i inicijativa za razvoj u ruralnim oblastima (RADAR) u Južnoj Africi udružili su se 2001. godine u cilju realizacije projekta IMAGE (Intervencija putem mikrofinansiranja za borbu protiv SIDE i rodnu ravnopravnost, eng. Intervention with Microfinance for AIDS and Gender Equity). Ovaj projekat bavi se ekonomskim osnaživanjem siromašnih žena kao sredstvom pokretanja većih promjena u društvu. Projekat IMAGE se sastoji od mikrofinansiranja namijenjenog siromašnim grupama stanovništva i strukturirane obuke i diskusije na temu rodno-zasnovanog nasilja, HIV/SIDE i drugih društvenih pitanja. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Uopšteno govoreći, putem programa mikrofinansiranja ženama se nudi mali zajam, a jedan od uslova koje one moraju da ispune je da se sastaju svake dvije nedjelje kako bi otplatile zajam i da pohađaju obuku iz poslovnog planiranja. U projekat IMAGE uvedene su i obavezne radionice „Sestre života“. Radionice su organizovane u formi 10 jednočasovnih obuka koje se održavaju u periodu od šest mjeseci. Radionice „Sestre života“ vode žene iz lokalne zajednice obučene za podsticanje otvorenih diskusija. Radionice su koncipirane tako da jačaju samouvjerenost i podstiču kritičko mišljenje učesnica i opremaju ih vještinama komunikacije i liderstva. Radionica pokriva sljedeće teme: rodne uloge i kultura, seksualnost i rodno zasnovano nasilje, komunikacija i međuljudski odnosi i prenošenje i prevencija HIV-a. Područje obuhvaćeno projektom: Prevashodno ruralni predeli Južne Afrike. Materijali, proizvodi, ishodi: Uopšteno govoreći, projekat IMAGE bilježi impresivna postignuća, ne samo u pogledu jačanja samopouzdanja žena i njihovog uključivanja u aktivnosti zajednice, već i u pogledu smanjenja broja slučajeva fizičkog i seksualnog nasilja. Žene uključene u projekat IMAGE bile su u dvostruko manjoj opasnosti da postanu žrtve nasilja u porodici, u poređenju sa ženama koje nisu učestvovale u projektu. Stope razvoda i razdvajanja od supružnika kod učesnica u projektu ostale su iste, ali se njihov položaj poboljšao; učesnice navode su se partneri prema njima ophodili sa više poštovanja.

68 Program i materijali sa obuke korišćeni u komponenti programa „Sestre života“ dostupni su na vebsajtu: http://www.sef.co.za/content/image-study Univerzitet Vitvotersrend (Johanesburg) trenutno prati sprovođenje projekta IMAGE putem studije IMAGE, a vebsajt posvećen ovoj studiji sadrži dosta materijala, kao što su program obuke, materijali za evaluaciju, upitnici i preliminarni nalazi i rezultati studije. Finansiranje: Projekat IMAGE je relativno ekonomičan. Tekući troškovi po klijentu (nakon obuke osoblja) iznose oko pet dolara. Studija isplativosti troškova procjenjuje da je prosječan trošak projekta oko 600 dolara po slučaju spriječenog nasilja od strane supružnika/partnera. Organizacija zadužena za sprovođenje: Small Enterprise Foundation – SEF (Fondacija za mala preduzeća) P.O.Box 212 Tzaneen Limpopo 0850 South Africa Tel.: +27 15 307 5837 Faks: + 27 15 307 2977 Imejl može biti poslat putem vebsajta: http://www.sef.co.za/contacts Dodatne informacije 121 : http://www.sef.co.za/node/31 http://web.wits.ac.za/Academic/Health/PublicHealth/Radar/SocialInterventions/InterventionwithMicrofina nceforAIDSGenderEquity.htm

5.6 Pravna zaštita Postoje različiti oblici pravne zaštite žena žrtava nasilja i uglavnom se vezuju za sudski postupak. Bez obzira na to, u nastavku teksta dat je opis ovih mjera, imajući u vidu to da one imaju više zajedničkog sa drugim oblicima zaštite žena, nego što pomažu u vođenju postupka protiv počinilaca nasilja. Zaštita svjedoka je od ključnog značaja za žrtve NNŽ uključene u bilo kakav sudski postupak, pa je kao takvu treba obezbijediti prije, u toku i nakon procesa. Zaštita je naročito važna u slučaju nasilja koje se vezuje za ratne zločine, oružane sukobe ili trgovinu ljudima. Zaštita svjedoka treba da uključuje fizičku/medicinsku i psihološku podršku. Izricanje zaštitnog naloga, kao što je objašnjeno u nastavku teksta, može imati ključnu ulogu u slučajevima nasilja u porodici. Postoji nekoliko novina kada je riječ o zaštiti žrtava/svjedoka trgovine ljudima koje tim licima stoje na raspolaganju, a to su: specijalne vize i boravišne dozvole koje žrtvi omogućavaju da ostane u nekoj zemlji i da radi. Zakon o azilu uspješno je primjenjivan u cilju obezbjeđivanja zaštite ženama žrtvama nasilja u nekoj drugoj zemlji. Oblast kompenzacije i restitucije, kada je reč o žrtvama NNŽ, rapidno se razvija, imajući u vidu činjenicu da sudski postupak protiv počinioca nije dovoljna naknada za pretrpljeno. Zaplijenjena imovina lica osuđenih za krivična djela, naročito u slučajevima trgovine ljudima, može biti pretočena u sredstva za kompenzacioni fond za žrtve. Međunarodni krivični sud upravlja Fondom za žrtve u cilju pružanja pomoći najosjetljivijim žrtvama bilo kakvog zločina za koji je Sud nadležan. Žena može dobiti odštetu, kao znak prepoznavanja ili priznanja da je pretrpjela povredu ljudskih prava tokom konflikta ili represije. Odšteta može biti „kompenzaciona, restituciona, rehabilitaciona i/ili simbolična, i može biti individualna... ili kolektivna ...", novčana ili nenovčana. 122 Pri dodjeli odštete treba imati u vidu i potencijalnu štetu koju takav program može uzrokovati, kao i specifično iskustvo žene žrtve. "Konkretno sprovođenje programa odštete zahtijeva predanost i posvećenost države otklanjanju sistemskih uzroka povrede ljudskih prava. Zajednice i pojedinci treba da vide da država nije jaka samo na riječima, već da preduzima konkretne mjere za suzbijanje vidova nasilja koje su pretrpjeli...“ 123

121 http://www.wunm.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_tu rkey2.htm. 122 Romi Sigdvort, „Rodno zasnovano nasilje u tranziciji“ (Centar za proučavanje nasilja i pomirenje, 2008), str. 18 123 Ibid., str. 20

69 5.7 Programi za počinioce Iako postoji saglasnost da se rad sa počiniocima NNŽ smatra dobrom praksom, postoji više različitih shvatanja, a time i pristupa ovom pitanju. Neki programe za počinioce vide kao „liječenje“, drugi kao „obrazovanje“ ili „obuku“. U nekim zemljama ovakvi programi se sprovode po nalogu suda pa, prema tome, bez obzira na to što nisu zamišljeni kao kazna (zapravo, u SAD, od muškaraca se može zahtijevati da umjesto kazne idu na liječenje), mogu imati element prinude. Veliki broj programa smatra da je čak i nasilnicima potrebna podrška, najčešće u vidu psihološkog savjetovanja. Muškarci koji pribjegavaju nasilju mogu imati problem nedostatka samopoštovanja, problem kontrole bijesa ili problem sa ispoljavanjem emocija i uspostavljanjem međuljudskih odnosa. Pitanje nasilja je kompleksno, a studije su pokazale da oni koji su trpjeli nasilje u djetinjstvu često postaju nasilni muškarci. Ovo shvatanje, međutim, nikada ne smije biti korišćeno kao izgovor za nasilje, a ključni dio svih programa za počinioce, bilo da se smatraju liječenjem ili obrazovanjem, jeste da počinilac preuzme odgovornost za učinjena djela. Smatra se dobrom praksom da se programi za počinioce razvijaju i realizuju u koordinaciji sa službama za žrtve. Na ovaj način se osigurava da bezbjednost žena ostane prioritet, kao i ravnomjerna raspodjela i ograničenih resursa. Programi za počinioce mogu, takođe, uključivati i preventivni rad sa muškarcima i dječacima kako bi im se pomoglo da ispitaju prihvaćene pojmove muževnosti i kako bi oni postali nosioci pozitivnih promjena. Službe koje rade sa žrtvama nasilja takođe naglašavaju da su mnogi počinioci NNŽ pripadnici organa javnog reda, vojske, snaga bezbjednosti ili mirovnih trupa. Osmišljeni su programi usmjereni upravo na ove grupe, ali pošto te intervencije imaju formu obuke u okviru službe i pravila ponašanja, o njima se govori u nastavku teksta, u dijelu o procesuiranju/gonjenju.

Odbaciti nasilje: Program za muškarce – počinioce nasilja u porodici „Odbaciti nasilje“ je priručnik za realizaciju radionice od 12 sesija za muškarce – počinioce nasilja u porodici. Program je usmjeren na muškarce odgovorne za nasilje u porodici, koji žele da izmjene svoj odnos prema drugima. Priručnik je moguće koristiti u različitim kulturama. Na početku priručnika govori se o osnivanju upravnog odbora na nivou zajednice, zatim je dat opis odabira trenera i moderatora; slijede preporuke o tome kako grupi predstaviti program i kako ubijediti muškarce da učestvuju. U priručniku je, korak po korak, opisano kako se program realizuje, a opisani su i konkretni nastavni metodi kao što su vježbe igranja uloga i domaći zadaci; pored toga, u priručniku su dati o formulari za procjenu i raspored aktivnosti. Priručnik „Odbaciti nasilje“ razvila je mreža networklearning.org putem koje se nevladinim organizacijama obezbjeđuju materijali za unaprjeđivanje znanja i obuke, a zasniva se na radu Krisa Laminga iz organizacije SHED (Samopomoć u suzbijanju nasilja u porodici, eng. Self Help Ending Domestics) iz istočne Australije. Priručnik je dostupan na vebsajtu networklearning.org: http://www.networklearning.org/library/task,cat_view/gid,51/.

Rispekt: Nacionalna asocijacija za programe za počinioce nasilja u porodici i pomoćne službe podrške

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Rispekt (Respect – srp. poštovanje) je udruženje sa sjedištem u UK za programe za počinioce nasilja u porodici i pomoćne službe podrške. Cilj organizacije Rispekt je osiguravanje veće bezbjednosti žrtava nasilja u porodici putem promocije djelotvornih intervencija usmjerenih na počinioce. Organizacija podržava rad kreatora politike na poboljšanju programa za počinioce nasilja u porodici i osiguravanju bezbjednosti žrtava. Program Rispekta za počinioce orijentisan je ka četiri glavna cilja: 1) omogućiti muškarcima da razumiju i postanu svjesni obima, učestalosti i ozbiljnosti nasilja čiji su počinioci, kao i pogubnog efekta nasilja; 2) promovisati preuzimanje odgovornosti (program Rispekta nije savjetovanje za parove, već program putem kog se nastoji da se počiniocima pokaže da je nasilno ponašanje stvar izbora i da su oni ti koji prave izbor); 3) podstaći muškarce da razmotre sopstveno poimanje svojih rodno zasnovanih prava; 4) razviti poštovanje. 124 Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Rispekt je uspostavio dvije nacionalne telefonske linije za informisanje i savjetovanje: telefonska linija Rispekta (za počinioce nasilja koji traže pomoć jer žele

124 Nil Bleklok, „Strategije uključivanja počinilaca nasilja u porodici, saradnja i koordinacija u borbi protiv nasilja nad ženama: praktično iskustvo iz Finske“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, organizovanom od strane Odjeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS-a u oktobru 2008. godine (materijali sa seminara dostupni su na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

70 da se promijene) i linija za savjetovanje muškaraca (za muškarce žrtve nasilja u porodici). Rispekt preko prvopomenute linije godišnje prima oko 7.000 poziva muškaraca iz Ujedinjenog Kraljevstva kojima pomaže da razumiju situaciju u kojoj se nalaze i da postanu svjesni negativnog uticaja koji imaju na svoje partnerke, djecu i sebe. Muškarci, takođe, mogu dobiti uput za druge službe koje im mogu pružiti pomoć. U programima Rispekt-a za počinioce akcenat je na brizi za bezbjednost žrtava nasilja. Putem programa se potvrđuje iskustvo žena žrtava zauzimanjem jasnog stava da su muškarci odgovorni za svoje ponašanje, ali se, takođe, ima u vidu i činjenica da počinilac učešćem u programu može kod partnerke stvoriti nerealnu sliku da je potpuno bezbjedna. Iz tog razloga, Rispekt tijesno sarađuje sa službama koje rade sa ženama i djecom i informiše ih o tome kako njihov partner napreduje u programu savjetovanja. Ovakav pristup usmjeren je na osnaživanje žene davanjem informacija o programima za počinioce, kako bi žena mogla da se skoncentriše na sopstvenu bezbjednost i bezbjednost djece i da donosi odluke zasnovane na činjenicama. Ostali projekti koje Rispekt sprovodi uključuju Projekat za pružanje usluga mladima usmjeren na razvoj seta instrumenata za stručnjake koji sa mladima između 13 i 19 godina starosti rade na pitanju nasilja u međuljudskim odnosima/vezama; istraživanje u oblasti politike o djelotvornosti programa za počinioce nasilja u porodici; razvoj akreditacionog standarda za procjenu različitih programa za pružanje usluga i isticanje onih koji su najbolji i usmjereni na bezbjednost. Rispekt raspisuje tendere za istraživačke projekte i pruža svojim članovima mogućnost umrežavanja. Područje obuhvaćeno projektom: Ujedinjeno Kraljevstvo, posebno Engleska, Vels i Sjeverna Irska. Materijali, proizvodi, ishodi: Rispekt trenutno sprovodi obuhvatan projekt evaluacije u cilju ispitivanja ishoda učešća muškaraca u programima za počinioce. Rispekt, takođe, radi sa ljekarima u cilju kreiranja sistema upravljanja informacijama o klijentu koji će biti dostupan svim članovima organizacije kada bude ogledno uspostavljen. Prethodne srednjoročne evaluacije projekata za suzbijanje nasilja u porodici sprovedene u Londonu i Škotskoj pokazale su da kombinacija programa prevencije nasilja u porodici (za muškarce) i integrisanih službi za pružanje podrške ženama značajno doprinose bezbjednosti žena i djece. Obije studije su pokazale da je većina muškaraca koji su prošli kroz ove programe prestala sa nasiljem i drugim vidovima nasilnog ponašanja. Na vebsajtu Rispekta postoje linkovi za nekoliko istraživačkih projekata i biblioteka informacija. Finansiranje: Rad Rispekta finansira se sredstvima Vlade, putem donacija od fondacija i, u manjoj mjeri, iz privatnih izvora. Finansiranje rada telefonskih linija (za Englesku, Vels i Sjevernu Irsku) u vrijednosti od 130.000 funti godišnje direktno obezbjeđuje Vlada. Organizacija zadužena za sprovođenje: Respect lst Floor, Downstream Building 1 London Bridge London SE1 9BG United Kingdom Tel.: +44(0)20 7022 1801 Faks: +44 (0)20 7022 1806 Imejl: info@respect.uk.net Dodatne informacije: http://www.respect.uk.net/

71 6 Procesuiranje Obaveza država da nasilju nad ženama posvete dužnu pažnju u velikoj mjeri je orijentisana ka odgovoru na nasilje nakon što se ono dogodilo, uglavnom putem unaprjeđivanja zakona i pristupa ženâ pravdi. Mnoge države preduzele su korake da usvoje ili izmjene propise i da obezbjede to da pravni sistem, posebno organi unutrašnjih poslova, tužioci i sudije imaju kapacitet da u potpunosti istraže i procesuiraju slučajeve nasilja nad ženama. Ujedinjene nacije izdale su jasne preporuke državama da preduzmu mjere iz domena krivičnog pravosuđa i prevencije krivičnih djela kako bi iskorijenile nasilje nad ženama. 125 Nasilje nad ženama treba da bude tema programa reforme pravosuđa i sektora bezbjednosti. Na primjer, unaprjeđivanje poštovanja vladavine prava znači dosljednu i pravičnu primjenu zakona na sve građane. Kada se slučajevi nasilja u porodici posmatraju kao „privatna stvar“, različita od drugih oblika nasilja, nema vladavine prava. Cilj reforme sektora bezbjednosti jeste jačanje kapaciteta policije, pravosuđa i drugih da razumiju potrebe svih građana u pogledu bezbjednosti i sigurnosti i da adekvatnije odgovore na njih. Bezbjednosne prijetnje kojima su izložene žene i djevojčice uglavnom podrazumijevaju nasilje, koje se događa i kod kuće i u zajednici. U Rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN 1325 takođe je naglašeno to da je odgovornost svih država da prestanu sa praksom nekažnjavanja i da gone odgovorne za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući u to zločine povezane sa seksualnim i drugim nasiljem nad ženama i djevojčicama. Postoji mnogo informacija o integrisanju rodnog aspekta, uključujući u to i pitanje nasilja nad ženama, u zakone i reforme sektora bezbjednosti, a ovaj zbornik nema cilj da ponavlja te informacije. Umjesto toga, ovdje su sažete važne lekcije naučene u tom sektoru o tome kako obezbijediti to da u propisima bolje budu uzeta u obzir pitanja nasilja nad ženama i kako organizovati rad struktura kao što su policija, snage bezbjednosti i sudstvo. Dok su drugi vodiči i zbornici usredsrjeđeni na sektor koji treba reformisati, ovaj zbornik je organizovan tako da predstavi vrste djelotvornih intervencija, kao što su izrada posebnih zakona, internih protokola ili programa obuke, uz konkretne informacije o ciljnom sektoru kada je to relevantno.

Unaprjeđivanje krivičnog pravosuđa i reforma sektora bezbjednosti Postoji više vodiča i instrumenata koji obezbjeđuju informacije o rodnim pitanjima u reformi krivičnog pravosuđa i sektora bezbjednosti: Publikacija „Modeli strategija i praktične mere za iskorjenjivanje nasilja nad ženama u domenu krivičnog pravosuđa i prevencije krivičnih djela“ (1999) je pregled praksi, programa, politika i propisa koji daju rezultate, a koje je prikupio Međunarodni centar za reformu krivičnog prava i politiku krivičnog pravosuđa. Taj pregled izložen je u obliku baze podataka u kojoj su kataloški dati primjeri dobre prakse iz cijelog svijeta u oblasti krivičnog pravosuđa i nasilja nad ženama, svrstani u kategorije prema modelima strategija koje je formulisao generalni sekretar UN. Pregled se može naći na adresi http://www.icclr.law.ubc.ca/Site%20Map/Publications% 20Page/Elimination.htm. „Set instrumenata za rodna pitanja i reformu sektora bezbjednosti“ (2008) (DCAF, OEBS/ODIHR i UN- INSTRAW) sadrži praktičan uvod u rodna pitanja za kreatore politike i one koji sprovode reforme sektora bezbjednosti. On se sastoji od 12 instrumenata i odgovarajućih praktičnih napomena o temama kao što su reforma policije i rodna pitanja, reforma pravosuđa, kao i konkretne informacije o rješavanju problema nasilja nad ženama. Ovaj Set instrumenata može se naći na adresi http://www.dcaf.ch/gender-security-sector-reform/gssr-toolkit. cfm?navsubl=37&navsub2=3&navl=3. „Rodno osjetljiva reforma policije u postkonfliktnim društvima“ (2007) je dokument o politici UNIFEM-a i UNDP-a u kojem su izložene lekcije naučene iz rodno osjetljive reforme policije na Kosovu, u Liberiji i u Sijera Leoneu. U tom dokumentu rezimirane su ključne komponente djelotvorne reforme policije sprovedene u uslovima visoke stope seksualnog i rodno zasnovanog nasilja, a dokument je dostupan na adresi http://www.unifem.org/ resources/item_detail.php?ProductID=105. Kao što je navedeno na drugim mjestima u ovom izvještaju, grupe starješina u zajednici u nekim državama mogu da obavljaju „kvazi-pravne“ funkcije u odlučivanju o problemima zajednice, koji mogu obuhvatati i oblike nasilja nad ženama kao što su silovanje ili nasilje u porodici. Te grupe mogu i da nadziru to da li se slučajevi nasilja nad ženama procesuiraju u zvaničnom pravnom sistemu. Osim toga, one mogu imati i važan uticaj na zajednicu u cjelini, naročito u smislu pritiska zajednice na počinioce i javne osude počinilaca kako bi oni promijenili svoje nasilno ponašanje. Međutim, iako su te institucije u zajednici važni partneri u borbi protiv nasilja nad ženama i treba obezbjediti posebne programe za

125 Modeli strategija i praktične mjere za iskorjenjivanje nasilja nad ženama u domenu krivičnog pravosuđa i prevencije krivičnih djela, 12.12.1997, Rezolucija Generalne skupštine 52/86.

72 dobijanje njihove podrške, one se ne smiju posmatrati kao zamjena za zvanični pravni sistem. 126 Može se činiti da je uloga grupâ građanskog društva manje važna u procesuiranju nego u prevenciji i zaštiti. U stvari, NVO imaju važnu ulogu u formulisanju politike vezane za zakonodavne reforme, u zagovaranju pravnih mehanizama kojima se na odgovarajući način rješavaju potrebe žrtava, u osiguravanju senzibilizacije i izgradnje kapacitetâ pripadnikâ niza profesija vezanih za pravo, kao i u praćenju primjene zakonâ i djelotvornosti pravnog sistema.

6.1 Zakoni i politike Zakonodavna reforma je jedna od ključnih oblasti rada Vladâ i organizacijâ građanskog društva. Nacionalni i lokalni propisi su mehanizmi za prenošenje obaveza preuzetih putem međunarodnih sporazuma na državni nivo. Pravni sistem može da se bavi nasiljem nad ženama putem različitih oblika zakonskih propisa i politikâ, a širom svijeta ima mnogo primjera državâ koje su usvojile različite ali jednako djelotvorne pristupe zakonskom uređivanju sprječavanja nasilja nad ženama. Razumije se da puka kriminalizacija nasilja nije adekvatna, te da djelotvorni pristupi zahtijevaju sveobuhvatno zakonodavstvo koje obuhvata i odredbe o zaštiti i prevenciji i bavi se osnovnim uzrocima nasilja nad ženama, kao što je diskriminacija žena. Široko posmatrano, „zakoni“ mogu da obuhvate i akcione planove koje usvoji nacionalno zakonodavno tijelo ili kodekse ponašanja za pripadnike određene profesije u slučajevima nasilja nad ženama, usvojene kao unutrašnje akte određenog tijela. Takođe se podrazumijeva da zakoni sami po sebi imaju malu snagu, tako da ih ne treba ocjenjivati na osnovu onoga što u njima piše već na osnovu njihove primjene u praksi. Zakon se može smatrati djelotvornim ako poslije njegovog usvajanja uslede podizanje svijesti pravnikâ, izgradnja kapacitetâ za sprovođenje zakona i utvrđivanje jasnih postupaka i smjernicâ za njegovu primjenu.

Sastanak grupe eksperata sa temom dobre prakse u oblasti propisa o nasilju nad ženama U maju 2008. godine, Odsek UN za unaprjeđivanje položaja žena u okviru Odjeljenja za ekonomska i socijalna pitanja (UNDAW/DESA) i Kancelarija UN za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) sazvali su sastanak grupe eksperata sa temom dobre prakse i naučenih lekcija u oblasti propisa o nasilju nad ženama. Neki od ciljeva sastanka bili su analiza različitih pristupa u zakonima o sprječavanju nasilja nad ženama, evaluacija naučenih lekcija iz sprovođenja tih zakona i utvrđivanje dobre prakse i strategijâ za izradu propisâ. Rezultati sastanka bili su ekspertski radovi i prezentacije o kretanjima u oblasti prava i zakonodavnoj reformi u više država. Dodatne informacije: http://www.un.org/womenwatch/daw/egm/ vaw_legislation_2008/vaw_legislation_2 008.htm

6.1.1 Zakoni o rodnoj ravnopravnosti S obzirom na to da je nasilje nad ženama težak oblik diskriminacije i da ima korijen u sistemskoj nejednakosti, mjere za osiguravanje rodne ravnopravnosti predstavljaju važnu polaznu tačku za obezbjeđivanje pravne osnove za borbu protiv nasilja nad ženama. Nekoliko bivših sovjetskih republika posmatra nasilje nad ženama kao prepreku ravnopravnosti muškaraca i ženâ. Na primjer, u Tadžikistanu je usvojen Zakon o državnim garancijama ravnopravnosti muškaraca i ženâ i jednakim mogućnostima za njeno ostvarivanje, a u državnom programu rodne ravnopravnosti poseban odjeljak posvećen je konkretnim mjerama usmjerenim protiv nasilja nad ženama, pri čemu se podrazumijeva da zakon garantuje kako pravnu tako i de facto ravnopravnost. 127

6.1.2 Unapređivanje zakona i usvajanje posebnih propisa Revizija postojećih zakona s ciljem jačanja odredbi o zaštiti žrtava nasilja i o gonjenju počinilaca nasilja predstavlja polaznu tačku zakonodavne reforme koja se tiče nasilja nad ženama. Na primjer, sve 126 Primjeri projekata koji obuhvataju komponente orijentisane ka grupama u zajednici, kao što su aksakal sudovi u Kirgistanu i mahalah u Uzbekistanu, izloženi su u odjeljku „Prevencija“ u prethodnom tekstu. 127 Hairiniso Jusufi, Osnovne aktivnosti Komiteta za žene i porodicu Republike Tadžikistan s ciljem sprječavanja nasilja nad ženama, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odjeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

73 definicije nasilja nad ženama mogu biti proširene tako da svi oblici tog nasilja predstavljaju osnov za gonjenje. Definicija silovanja treba da obuhvati i silovanje u braku. Pravni postupci koji zahtijevaju da žrtva nasilja bude pokretač postupka treba da budu ukinuti, a odgovornost za procesuiranje svih krivičnih djela treba jasno da bude dodjeljena državi. U Kanadi, izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika iz 1992. godine, usvojene su zaštitne odredbe u slučajevima silovanja kojima su utvrđene stroge smjernice o vrsti dokaza koji se mogu iznijeti na suđenjima za silovanje i nedozvoljene polne radnje. Konkretno, zaštitne odredbe u slučajevima silovanja štite svedoka/žrtvu od obaveze svjedočenja o ranijem seksualnom ponašanju. Krivične sankcije za ponovljeno krivično djelo nasilja u porodici mogu biti pooštrene. Revizija postojećih zakona je, međutim, minimalistički pristup problemu nasilja nad ženama; mnoge države otišle su korak dalje i usvojile posebne zakone kojima se kriminalizuje nasilje nad ženama uopšte ili određeni oblici nasilja, kao što je nasilje u porodici, trgovina ljudima ili seksualno uznemiravanje. Na primjer, bivše sovjetske republike su, u cjelini posmatrano, utvrdile da je usvajanje posebnih zakona o sprječavanju nasilja u porodici bilo neophodno kako bi se obezbijedilo pravno stanovište o tom problemu, kako bi se njegovom rješavanju moglo pristupiti preko odgovarajućih službi i kako bi on bio obuhvaćen državnom statistikom. Usvajanjem Zakona o iskorjenjivanju silovanja u zatvorima (2003) u SAD skrenuta je veća pažnja na problem o kojem se nije mnogo znalo. Zakonom su uvedene mjere prevencije i procesuiranja koje se konkretno odnose na nasilje nad ženama lišenim slobode, osnovano je savezno tijelo zaduženo za suzbijanje silovanja u zatvorskim i pritvorskim jedinicama i stvorena je osnova za ograničavanje dodjele finansijskih sredstava onim ustanovama koje ne zadovolje osnovne standarde. 128 Statutom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju prvi put je artikulisano silovanje kao zločin protiv čovječnosti. Nakon toga, Rimskim statutom Međunarodnog krivičnog suda ta definicija je proširena, tako da je obuhvatila i „silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja uporedive težine“, i ustanovio da ta djela predstavljaju kršenje Ženevskih konvencijâ. 129 Rimskim statutom je, po nekim mišljenjima, promijenjeno globalno shvatanje specifičnog uticaja konflikata i ratova na žene. Sveobuhvatni pristup zakonodavnoj reformi koja se tiče nasilja nad ženama treba da obuhvati reviziju postojećih zakona, usvajanje posebnih propisa i formulisanje politika i procedura za sprovođenje zakonâ. Pregledi dobre prakse u izradi propisa koji se odnose na nasilje nad ženama mogu se naći u različitim vodičima kroz modele propisa.

Modeli zakona o suzbijanju nasilja nad ženama

Postoje smjernice za modele zakona o različitim vrstama nasilja, na primjer: „Okvir za modele propisa o nasilju u porodici“ (Izvještaj specijalnog izvještača o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama), 130 koji se može naći na adresi http://www2.ohchr.org/english/issues/women/rapporteur/issues.htm „Seksualno uznemiravanje na radu: nacionalni i međunarodni odgovori“ (MOR) 131 , može se naći na adresi http://www.ilo.org/public/english/protection/condtrav/ pdf/2cws.pdf „Referentni vodič za reviziju propisa protiv trgovine ljudima“ (OEBS/ODIHR) 132 , može se naći na adresi http://www.osce.org/odihr/item_ll_13596.html Ako pregledamo takve modele, možemo rezimirati nekoliko dobrih pristupa koji su zajednički za sve djelotvorne zakone protiv nasilja nad ženama. Vrsta nasilja treba da bude jasno definisana, i treba kažnjavati fizičko, seksualno i psihološko zlostavljanje. Definicije žrtve i počinioca treba da budu dovoljno široke da obuhvate različite odnose. Žrtvama nasilja nad ženama treba da budu dostupna i krivična i građanska pravna sredstva, uključujući u to naknadu štete. Uspostavljanje pravnih mehanizama kojima se obezbjeđuje djelotvorna zaštita žrtava treba da bude propraćeno radom na procesuiranju. U pristupanju problemu nasilja nad ženama veoma je djelotvoran spektar fleksibilnih zakona i pravnih sredstava, uključujući u to procedure hitnih intervencija, osmišljenih upravo u odnosu na potrebe osoba koje su preživjele nasilje. Kazne za počinioce treba da budu srazmjerne djelu.

6.1.3 Studije slučajeva dobre prakse u zakonodavstvu Modeli zakona obezbjeđuju skicu elemenata koje treba da sadrže djelotvorni propisi i mogu da služe

128 Žene u nesigurnom svijetu, nasilje nad ženama, činjenice, brojke i analiza, (DCAF, 2005), str. 97. 129 Dokument UN A/CONF.183/9. 130 Kancelarija visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava, E/CN.4/1996/53/Add.2 (1996). 131 Didri Meken, „Seksualno uznemiravanje na radu: nacionalni i međunarodni odgovori (MOR, 2005). 132 Angelika Kartuš, „Referentni vodič za reviziju propisa protiv trgovine ljudima“ (OSCE/ODIHR, 2001).

74 kao polazne tačke za izradu propisa protiv nasilja; međutim, nijedna Vlada nije zaista i usvojila zakone koji u cjelini odgovaraju tim modelima. Stoga je, dakle, korisnije proučiti studije slučajeva kako bi se ustanovili načini na koje su neke države u skorije vrijeme sprovele opsežne zakonodavne reforme vezane za nasilje nad ženama. Međutim, čak i u tim državama, aktivisti i dalje ističu oblasti u kojima su potrebne dalje reforme, što ukazuje na to da je za rješavanje problema nasilja nad ženama neophodan kontinuiran i kompleksan pristup.

Austrija Iskustvo iz Austrije služi kao model sveobuhvatnog sistema u kojem usluge podrške predstavljaju prioritet kako bi osobama koje su preživjele nasilje bilo omogućeno da traže nadoknadu u pravosudnom sistemu. Vlada Austrije podržava određeni broj usluga za žene koje su preživjele nasilje i za njihovu djecu; tim uslugama obezbjeđuju im se prava na informisanje, bezbjedno stanovanje i podršku u osnaživanju. 133 Usvajanje jakih zakona je stoga veoma važan element sistema, ali je ipak samo jedan od elemenata. Nekoliko važnih promjena u austrijskim zakonima doprinjelo je pojačanoj zaštiti osoba koje su preživjele nasilje i djelotvornijem procesuiranju slučajeva nasilja nad ženama. Na primjer, Zakonom o bezbjednosnoj policiji (1991) uređene su obaveze policije u pogledu zaštite građana od nasilja, ali najvažnije je to što je policijska zaštita proširena i na žene žrtve nasilja u kući. Zakon o sprječavanju nasilja u porodici (1997) sastoji se od tri elementa koji zajedno djeluju: ovlašćenje policije da nasilnika udalji iz domaćinstva na period od 10 ili 20 dana, pravo osobe koja je preživjela nasilje da zatraži izricanje zaštitnog naloga na duži rok u građanskom postupku i neposredna podrška žrtvama poslije policijske intervencije. Istovremeno sa usvajanjem Zakona o sprječavanju nasilja u porodici, Vlada Austrije uspostavila je sistem centara za intervencije u svim pokrajinama u državi s ciljem koordinacije aktivnosti policije i službi socijalne zaštite i usvajanja proaktivnog pristupa pomoći žrtvama. Ti centri se finansiraju sredstvima Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva za pitanja žena, ali njima upravljaju ženske NVO. Jedan od ključnih zadataka centara za intervencije jeste procjena opasnosti u situaciji nasilja u porodici. Iz tog razloga, kad policija udalji počinioca iz domaćinstva, udaljavanje se evidentira u izvještaju koji je policija dužna da dostavi lokalnom centru za intervencije. U toj fazi, centar stupa u kontakt sa osobom koja je preživjela nasilje kako bi joj ponudio dalju pomoć i podršku u planiranju njene bezbjednosti i bezbjednosti izdržavanih lica, ako ih ima. Drugi važni koraci u zakonodavstvu obuhvataju reformu Krivičnog zakonika, kojom su uvedeni procesuiranje svih slučajeva nasilja, čak i prekršaja, po službenoj dužnosti, razvoj propisa o zabrani uhođenja, kao i kriminalizacija silovanja u braku, sakaćenja ženskih genitalija i prisilnog braka. Osim toga, postoji nacrt zakona kojim će biti pooštrene kazne za ponovljena djela nasilja. Ove pojedinačne promjene u zakonodavstvu i politici pokazale su se kao uspješne jer nalažu koordinaciju rada policije, sudova i centara za intervencije i obuhvataju proaktivne mjere podrške osobama koje su preživjele nasilje. 134

Ruanda Godine 2006, Nacrt zakona o prevenciji i kažnjavanju svih vrsta rodno zasnovanog nasilja i zaštiti od njega usvojen je opštim konsenzusom u Parlamentu Ruande. Iako zakon još nije prošao konačnu fazu postupka usvajanja, proces u kojem je pripremljen i podnijet Parlamentu predstavlja primjer dobre prakse u izradi sveobuhvatnih propisa o nasilju nad ženama u postkonfliktnoj sredini. Uspjeh zakona u Ruandi u velikoj mjeri zavisi od ženskog liderstva. Osim toga, ovaj nacrt zakona je prvi propis čiji predlagač nije bila izvršna vlast. Godine 2005, uz podršku UNIFEM-a i UNDP-a, Forum žena u Parlamentu Ruande (FFRP) pokrenuo je niz konsultacija na nacionalnom nivou u sklopu projekta „Unapređivanje zaštite od rodno zasnovanog nasilja“. Poslije održavanja nacionalne konferencije na kojoj su razmatrani rodno zasnovano nasilje (RZN) i primjeri dobre prakse u međunarodnom pravu, članice Parlamenta pokrenule su visoko participativan proces „prikupljanja informacija, traženja učešća i senzibilizacije građana, kao i zakonodavaca, za problem rodno zasnovanog nasilja“. Forum je imao sastanke sa relevantnim akterima kao što su predstavnici ministarstava, nacionalna policija i kancelarije javnih tužilaca kako bi ih pridobio za borbu protiv RZN. Poslanici u Parlamentu radili su u svojim matičnim okruzima i putovali po terenu

133 Na primjer, Ministarstvo za pitanja žena finansira rad nacionalne besplatne telefonske linije koju vodi nevladina organizacija Mreža sigurnih kuća za žene. Širom zemlje ima 30 sigurnih kuća za žene koje se finansiraju sredstvima nacionalnih i lokalnih vlasti, ali rade kao nezavisne ženske organizacije, kao i 40 lokalnih i regionalnih savjetovališta koja pružaju podršku ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje. 134 Roza Logar, „Nisu dovoljni dobri zakoni. Iskustva iz Austrije u razvoju sveobuhvatnog sistema za intervencije radi prevencije nasilja nad ženama i podrške žrtvama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odjeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

75 kako bi neposredno razgovarali sa lokalnim stanovništvom i tražili mišljenja o zakonu od najširih masa. Takođe su blisko sarađivali sa Nacionalnim savjetom žena kako bi privukli veće grupe žena da učestvuju u sastancima radi prikupljanja informacija. Rezultat tog rada bio je izvještaj u kojem je dokumentovano da je više od 50% žena u Ruandi pretrpjelo partnersko nasilje i da je skoro isto toliko njih bilo silovano tokom genocida 1994. godine. U izvještaju su navedene i preporuke stanovništva i on je predstavljao osnovu za strateški politički dokument koji je FFRP koristio za formiranje konsultativnog odbora. Upravo taj odbor, u saradnji sa tehničkim savjetnicima, sastavio je Nacrt zakona o prevenciji i kažnjavanju svih vrsta rodno zasnovanog nasilja i zaštiti od njega. Osim toga, FFRP blisko sarađuje i sa odgovarajućim zvaničnicima – muškarcima kako bi pronašao dodatne pokrovitelje koji će podržati zakon. Zakon je 2006. godine podnijet odboru bez primjedbi. U ovom trenutku, očekuju se amandmani i usvajanje zakona na plenarnoj sjednici Parlamenta. Ovaj Nacrt zakona je važan propis i po svom pristupu RZN. Sveobuhvatan je i bavi se i nasiljem i drugim aspektima rodne neravnopravnosti, kao što su neplaćeni rad žena i miraz. Važno je pomenuti da je u uvodnoj napomeni opisan zamah u izradi zakona koji je uslijedio kako iz aktuelne situacije u svijetu i u Ruandi, tako i iz iskustva genocida u Ruandi. Zakon se sastoji od pet djelova: (1) ciljevi zakona i definicije termina; (2) osnovni principi prevencije RZN; (3) obaveze različitih aktera u pogledu sprečavanja RZN; (4) kazne za krivična djela povezana sa RZN; (5) oblasti preklapanja Nacrta zakona i drugih zakona iz oblasti krivičnog prava. 135

Španija U Španiji je 2004. godine usvojen Zakon o integrisanim mjerama zaštite od rodno zasnovanog nasilja, kojim je iz korijena promjenjen način na koji se pravni sistem bavi nasiljem nad ženama. Značajno je to što se tim zakonom prvi put u španskom pravu definiše rodno zasnovano nasilje. Iako se koristi termin „rodno zasnovano nasilje“, zakon se bavi nasiljem nad ženama od strane bivših ili sadašnjih partnera. Jedan važan aspekt zakona je orijentisanost ka podizanju svijesti, prevenciji i ranom otkrivanju djelâ nasilja. Zakonom su predviđene sveobuhvatne i multidisciplinarne mjere za organe unutrašnjih poslova i pravosudne organe i osnovana je komisija Vlade za rodno zasnovano nasilje. Zakonom je predviđena odgovornost za inicijative za podizanje svijesti u školama, od strane medija i u zdravstvenom sistemu. Prava žena koje su preživjele nasilje definisana su sveobuhvatno, pa su zakonom garantovana njihova građanska i ekonomska prava, zaštićen je njihov radni status i u državnom i u privatnom sektoru i obezbjeđeni su posebni oblici pomoći, stanovanje i pravna pomoć. Jedan važan element zakona je osnivanje posebnih Sudova za nasilje nad ženama, koji koordiniraju svoj rad sa timom za psihosocijalnu podršku (psiholog i socijalni radnik) i službenikom za pomoć žrtvama. Zakon je upotpunjen drugim aktivnostima iz oblasti zakonodavne reforme, uključujući u to reformu Krivičnog zakonika i uvođenje zaštitnog naloga za žrtve nasilja u porodici (2003). Da bi dobila zaštitni nalog, svaka žrtva rodno zasnovanog nasilja (čija je definicija široka i odnosi se na bračne, intimne i vanbračne partnere) koja se osjeća ugroženom može da podnese zahtjev u policiji, sudu, javnom tužilaštvu ili preko državnih uslužnih centara za žene. Ročište mora biti održano u roku od 72 sata, a istražni sudija određuje trajanje naloga. Sudija može počiniocu da zabrani kontakt sa žrtvom u domaćinstvu, na poslu ili putem sredstava komunikacija. U slučajevima visokog rizika, sudija može da naloži preventivno pritvaranje nasilnika prije suđenja. Uporedo sa krivičnim postupkom, žrtve mogu da traže mjere iz domena građanskog prava, kao što su određivanje starateljstva nad djecom i izdržavanje djece i partnera. Španskim zakonom dozvoljena je zamjena ili suspenzija kazne za krivično djelo u slučajevima nasilja nad ženama kada je kazna kraća od dvije godine, ali počinilac je u tom slučaju dužan da se pridržava zaštitnog naloga i da pohađa program psihološke rehabilitacije za nasilnike. U cjelini, te zakonske promjene u Španiji imale su pozitivne efekte, budući da je nešto što se smatralo za privatnu stvar postalo javna briga i da je poslata poruka da država ozbiljno shvata nasilje nad ženama. Usvajanjem tog zakona, stvorena je osnova za bolju koordinaciju rada policije, tužilaca i sudstva. 136

135 E. Pirson, Manifestacija liderstva u zakonodavstvu: utvrđivanje Prijedloga zakona o rodno zasnovanom nasilju u Ruandi (Inicijativa za inkluzivnu bezbjednost, 2008) i Usvajanje Prijedloga zakona o rodno zasnovanom nasilju u Parlamentu Ruande (UNIFEM, 2006), može se preuzeti na adresi http://www.un ifem.org/news_events/story_detail.php?StorylD=502. 136 Karmen de la Fuente Mendez, „Španski propisi o nasilju nad ženama: izazovi i činjenice“, stručni rad predstavljen na sastanku grupe eksperata UN sa temom dobre prakse u oblasti propisa o nasilju nad ženama, maja 2008. i Sonja Ćirinos, „Efekti razvoja španskog sistema procedura na djelotvornost procesuiranja nasilja nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odjeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

76 Turska Pristup Turske rješavanju problema nasilja nad ženama putem zakona bio je orijentisan ka holističkoj reformi Krivičnog zakonika. Aktivisti su predvodili kampanju u kojoj su zahtijevali transformaciju filozofije i principa na kojima se zasnivao prethodni zakonik, a prema kojima su „tijela i seksualnost žena tumačeni kao vlasništvo njihovih porodica, očeva, muževa i društva“. Izmjenama i dopunama koje su uslijedile iz toga, usvojenim 2004. godine, promijenjen je način na koji zakon uređuje pitanja seksualnih delikata, uključujući u to i kriminalizaciju silovanja u braku i običajne prakse kao što su zločin iz časti i otmica ženâ. Zakonom se takođe ukida diskriminacija žena koje nisu „djevice“ i neudatih žena i kriminalizuje se seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. U Turskoj su takođe usvojene konkretne zakonske mjere zaštite žrtava nasilja nad ženama, kao što je zakon kojim su uvedeni zaštitni nalozi, usvojen 1998. godine. Prema tom zakonu, sve žene žrtve nasilja i drugi koji su primjetili nasilje mogu da podnesu zahtjev za izdavanje zaštitnog naloga neposredno policiji ili sudu. Počinioci, u odnosu na koje se nalog može izvršiti, definisani su široko, tako da obuhvataju sve članove porodice, kao i partnere sa kojima se živi u domaćinstvu. Trajanje zaštitnog naloga ograničeno je na šest mjeseci, a njegovo kršenje kažnjivo je zatvorom u trajanju od tri do šest mjeseci. Tužilaštvo preko policije prati poštovanje naloga. 137

6.1.4 Akcioni planovi Vlade sve više prelaze sa izrade propisa o raznim oblicima nasilja nad ženama na izradu i sprovođenje akcionih planova, koji predstavljaju javnu politiku za šire unaprjeđivanje prava ženâ. Iako ti planovi ne predstavljaju obavezujuće propise, oni su ipak zvanično usvojene strategije koje služe kao okvir za rad Vlade. U akcionim planovima mogu se izložiti funkcije različitih ministarstava i agencija, utvrditi indikatori, opisati preventivne aktivnosti, razraditi programi obuke, uspostaviti zaštitne službe i razgraničiti odgovornosti između agencijâ, koje mogu biti i službe Vlade i NVO, i raspodijeliti sredstva iz državnog budžeta. Ima mnogo primjera akcionih planova; neki su nacionalni i odnose se na sve oblike nasilja nad ženama, neki na određene vrste nasilja, a neki su sektorski akcioni planovi. U izradi nacionalnih akcionih planova, UNIFEM je istakao iskustva dviju država. U Maroku je pripremljen Nacionalni akcioni plan za suzbijanje rodno zasnovanog nasilja uz konsultacije sa oko 200 relevantnih aktera, uključujući u to žene koje su preživjele nasilje, predstavnike krivičnopravnog sistema, zdravstvene ustanove, obrazovne ustanove i ženske NVO. Plan ima sedam poglavlja, koja se odnose na zakonodavnu reformu, podršku žrtvama nasilja (pravnu, medicinsku, psihološku, socioekonomsku), infrastrukturnu podršku za osobe koje su preživjele nasilje, podizanje svijesti, istraživanje i izgradnju partnerstava, obuku policije i razvoj politike. Akcioni plan je testiran u dva pilot-regiona prije nego što je usvojen na nacionalnom nivou. 138 U Gruziji, Državna komisija za razvoj politike unaprjeđivanja položaja žena sastavila je Nacionalni akcioni plan za suzbijanje nasilja nad ženama za period 2000–2002. godine. Planom se Ministarstvu unutrašnjih poslova i Tužilaštvu nalaže da prikupljaju podatke o nasilju nad ženama, da uspostave registar slučajeva nasilja u porodici i da sprovode preventivne aktivnosti. Planom se takođe nalaže unapređivanje istraživanja o nasilju nad ženama, informisanje javnosti o nasilju u porodici, razvoj programa za počinioce, objavljivanje podataka o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu, suzbijanje etnički motivisanog nasilja nad ženama i djevojčicama i prevencija i iskorenjivanje trgovine ženama. Zakonodavna i izvršna tijela odgovorna su za izvršenje akcionog plana u saradnji sa NVO, sindikatima i masovnim medijima. 139

Njemačka: drugi Akcioni plan za suzbijanje nasilja nad ženama Savezna Vlada Nemačke odobrila je 2007. godine drugi Akcioni plan za suzbijanje nasilja nad ženama, kojim je ažurirala prvi plan, usvojen 1999. godine. Osim što su utvrđeni ciljevi i zadaci u borbi protiv nasilja nad ženama na nacionalnom nivou, novim Akcionim planom ta pitanja su obrađena i u kontekstu međunarodne saradnje u okviru Evropske unije, Savjeta Evrope i Ujedinjenih nacija. Akcioni plan se na više mjesta poziva na Rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN 1325.

Drugi akcioni plan sastavljen je na osnovu rezultatâ sveobuhvatne studije kojom su procijenjeni obim, pozadina i posljedice nasilja nad ženama u Njemačkoj. Na primjer, jedan od zaključaka izvještaja jeste

137 Pinar llkarakan i Liz Ercevik Amado, Primjeri dobre prakse u propisima protiv nasilja nad ženama u Turskoj i problemi u njihovom sprovođenju, stručni rad predstavljen na sastanku grupe eksperata UN sa temom dobre prakse u oblasti propisa o nasilju nad ženama, maja 2008. 138 Ni minut više: kraj nasilju nad ženama (UNIFEM, 2003), str. 52. 139 Ibid., str. 54.

77 da su, u prosjeku, migrantkinje češće žrtve nasilja nego Njemice. Zato Akcioni plan obuhvata nove aktivnosti koje se odnose upravo na migrantkinje, na primjer obezbjeđivanje usluga na različitim jezicima, kao i rješavanje problema specifičnih oblika nasilja nad migrantkinjama, kao što je prisilni brak. Više informacija o Akcionom planu (samo na njemačkom jeziku) može se naći na adresi http://www.bmfsfi.de/bmfsfj/generator/BMFSFJ/Service/ Publikationen/publikationen,did=100962.html. Neke države 140 sastavile su nacionalne akcione planove za sprovođenje Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN 1325 o ženama, miru i bezbjednosti; svi ti planovi obuhvataju konkretne mjere za suzbijanje nasilja nad ženama i odgovor na njega, sa posebnim osvrtom na silovanje i seksualnu eksploataciju.

Obezbjeđivanje ravnopravnosti, davanje rodne dimenzije miru: vodič za politiku planiranja za žene, mir i bezbjednost Međunarodni Institut UN za istraživanja i obuku za unaprjeđivanje položaja žena (UN-INSTRAW) objavio je vodič za izradu akcionih planova za sprovođenje Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN 1325 pod nazivom „Obezbjeđivanje ravnopravnosti, davanje rodne dimenzije miru: vodič za politiku planiranja za žene, mir i bezbjednost“ (2006). Vodič se može preuzeti na adresi http://www.un- instraw.org/en/gps/general/implementation-of-un-scr-1325.html

Nasilje nad ženama nije više porodična stvar

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Opšti cilj projekta „Nasilje nad ženama nije više porodična stvar“ (2006–2008) bio je podrška sprovođenju novog zakona o sprječavanju nasilja u porodici u Albaniji. Projekat je bio orijentisan ka jačanju kapaciteta albanskih organizacija na nacionalnom i lokalnom nivou i u zajednici radi koordinacije njihovih aktivnosti vezanih za nasilje u porodici. Ključni dio projekta bilo je zvanično usvajanje Nacionalne strategije i Akcionog plana suzbijanja nasilja u porodici u participativnom procesu u koji su bile uključene Vlada i nevladine organizacije. Projekat se bavio i nekim drugim važnim oblastima: uvođenjem novih oblika pomoći za žrtve nasilja u porodici, izgradnjom kapaciteta za sprovođenje zakona i podizanjem svijesti šire javnosti. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je realizovao UNDP Albanije u saradnji sa albanskim centralnim i lokalnim vlastima, ženskim NVO, medijima i međunarodnim organizacijama (UNIFEM, UNFPA, UNICEF, IOM), u tri međusobno povezane komponente. Prva komponenta obuhvatala je pregled politike pravnih i socijalnih mjera zaštite žena koje su izložene nasilju u porodici, podršku u izradi Nacionalne strategije i Akcionog plana i izgradnju institucionalnih kapaciteta albanskog Ministarstva rada, socijalnih pitanja i jednakih mogućnosti (na nacionalnom i lokalnom nivou). U cilju uspješnijeg sprovođenja zakona, UNDP je stvorio uslove za partnerstvo između Ministarstva zdravlja i Ministarstva unutrašnjih poslova radi izrade smjernica za izvještavanje o slučajevima nasilja u porodici. Druge dvije komponente projekta doprinjele su boljim efektima prve komponente, a bile su usredsrjeđene na unaprjeđivanje odgovora organa unutrašnjih poslova i pomoć žrtvama nasilja u porodici na nivou lokalne zajednice (u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i mrežom ženskih NVO), kao i na podizanje svijesti o prevenciji nasilja u porodici i na promjenu stavova u društvu putem programâ za osnaživanje u školama. Područje obuhvaćeno projektom: Šest regiona u Albaniji Materijali, proizvodi, ishodi: Tokom realizacije projekta, sastavljena je Nacionalna strategija rodne ravnopravnosti i suzbijanja nasilja u porodici za period 2007–2010. godine, održane su obuke za državne službenike i policijsko osoblje, studenti su učestvovali u javnim kampanjama (na primjer „Šesnaest dana akcije“) i umjetničkim projektima protiv nasilja nad ženama. Osim toga, UNDP i UNICEF Nacionalnom zavodu za statistiku obezbjeđuju tehničku i finansijsku podršku za sprovođenje ankete domaćinstava o učestalosti i posljedicama nasilja u porodici u Albaniji. Rezultati ankete služiće za uspostavljanje prve baze podataka te vrste u zemlji i za izmjene zakona, politika i usluga vezanih za nasilje u porodici kako bi bili djelotvorniji. Finansiranje: Budžet projekta bio je približno 275.000 američkih dolara, a sredstva su obezbijedili Japanski razvojni fond za žene i UNDP Albanije. Organizacija zadužena za sprovođenje: UNDP Albania

140 Do sada, Austrija, Belgija, Danska, Finska, Island, Liberija, Norveška, Španija, Švedska, Švajcarska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Planovi se mogu naći na adresi http://www.un-instraw.org/en/gps/general/implementation-of-un-scr-1325.html

78 Rr. Leke Dukagjini P. 11/l, Kati 5, A1 Tirana, Albania Menadžer projekta: Emira Škurti Osoba za kontakt: Entela Lako Tel.: +355 4 2271 957 Tel.: +355 4 2276 614 Imejl: emira.shkurti@undp.org Imejl: entela.lako@undp.org Dodatne informacije: http://www.undp.org.al/index.php?page=projects/project&id=105

6.1.5 Kodeksi ponašanja i interne politike Pored zvanično usvojenih zakona, kodeksi ponašanja i druge mjere kojima se uređuje rad određenih sektora pokazali su se kao djelotvorni. Iako nisu u pitanju zvanično usvojeni propisi, mogu da imaju funkciju internih „propisa“ u određenoj instituciji. Protokoli i procedure su metodi za transformaciju zakonskih mjera zaštite u konkretne mjere. Mnogo pažnje posvećeno je uspostavljanju operativnih procedura u policiji, na primjer davanju ovlašćenja policiji da privodi počinioce nasilja u porodici u slučaju osnovane sumnje, obaveznom izvještavanju nadređenih i obavezi informisanja osoba koje su preživjele nasilje o zaštitnim uslugama. 141 Organizacija za evropsku bezbjednosti i saradnju i druge međunarodne organizacije sastavile su kodekse ponašanja u kojima su utvrđeni standardi ličnog i profesionalnog ponašanja na dužnosti i u slobodno vrijeme. Na primjer, kodeks ponašanja OEBS-a zabranjuje sve oblike diskriminacije zasnovane na polu, kao i povezanost sa bilo kojim osumnjičenim za umješanost u bilo kakvu aktivnost koja predstavlja povredu nacionalnog ili međunarodnog prava ili standardâ ljudskih prava, uključujući u to i povezanost sa bilo kojim osumnjičenim za trgovinu ljudima.

Projekat primjene Kodeksa ponašanja Vrsta nasilja nad ženama: Rodno zasnovano nasilje i seksualna eksploatacija Pristup i glavni ciljevi: Godine 2001, po prijemu izvještaja o seksualnim prestupima humanitarnih i mirovnih snaga u zapadnoj Africi, Odjeljenje UN za mirovne operacije (DPKO) započelo je projekat izrade kodeksa ponašanja za Misiju UN u Burundiju kako bi bile sprijeečene povrede prava. U saradnji sa Misijom UN u Burundiju, DPKO je zauzeo proaktivan stav i utvrdio jasna pravila i smjernice, u skladu sa članom 6 Rezolucije SB UN 1325, u kojem je utvrđeno da postoji potreba za obukom, smjernicama i materijalima o zaštiti, pravima i konkretnim potrebama ženâ. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Prvo je DPKO imenovao službenika sa konkretnim iskustvom u pitanjima RZN za šefa Jedinice za kodeks ponašanja u Misiji. Na početku projekta, šef Misije utvrdio je jasna pravila za vojnike UN i obezbijedio to da i mediji i lokalno stanovništvo budu upoznati sa tim pravilima. Jedinica za kodeks ponašanja, u saradnji sa drugim jedinicama u Misiji nadležnim za srodne oblasti, kao što su zaštita djece, ljudska prava i rodna pitanja, razvila je zatim politike i procedure za rješavanje slučajeva seksualne eksploatacije i seksualnog uznemiravanja. Kodeksom su takođe imenovani civilni i vojni povjerenici kojima se mogu prijaviti zloupotrebe ili sumnja da postoje zloupotrebe i utvrđena je procedura za povjerljivo rješavanje takvih prijava. Novom politikom predviđeno je da svi službenici Misije budu informisani o kodeksu ponašanja i da od njih bude zatraženo da se u pisanoj formi obavežu na njegovo poštovanje. Šef jedinice održao je obuke, informativne sastanke i sastanke radi praćenja rezultata novog kodeksa ponašanja. Zapaženo je da je primjena kodeksa ponašanja bila posebno veliki izazov usled činjenice da su odgovornosti i ovlašćenja za disciplinska pitanja na državama koje upućuju vojnike u Misiju. Zato, „ako komandant određene jedinice ne shvati ozbiljno incident ili optužbu, nema garancija da će protiv određenog vojnika biti pokrenut disciplinski postupak“. Međutim, taj izazov je riješen imenovanjem savetnika za RZN na visoku poziciju u misiji, davanjem potrebnog statusa kodeksu ponašanja kako bi se moglo početi sa njegovim promovisanjem među visokim vojnim rukovodstvom i svim divizijama mirovnih snaga. Istovremeno, šef Misije izrazio je čvrstu riješenost da osigura disciplinu i čak da izvede pred vojni sud komandante koji budu kršili ili ignorisali kodeks ponašanja ili ga ne budu u potpunosti sprovodili. Područje obuhvaćeno projektom: Mirovne snage u Burundiju; međutim, u toku projekta, javilo se interesovanje za obuku jedinica redovne vojske. Materijali, proizvodi, ishodi: Vebsajt o konferenciji „Unaprjeđivanje zaštite od rodno zasnovanog nasilja u populacijama pogođenim oružanim sukobima“, održanoj u Najrobiju 2005. godine, sadrži

141 Dokument o politici „Rodno osjetljiva reforma policije u postkonfliktnim društvima“ (UNIFEM i UNDP, 2007), str. 6.

79 linkove do dokumenata kojima se uređuje ponašanje osoblja UN. Ti materijali, koje je sastavila Radna grupa Međuagencijske stalne komisije za zaštitu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja, obuhvataju informativne dokumente o zabranjenim djelima seksualne eksploatacije, obrasce za podnošenje žalbi i opise zadataka osoba za kontakt u državama. Materijali se mogu preuzeti na adresi http://www.wom- enwarpeace.org/node/953#code. Finansiranje: Ujedinjene nacije Organizacija zadužena za sprovođenje: Odjeljenje Ujedinjenih nacija za mirovne operacije (UNDPKO) Dodatne informacije: „Unaprjeđivanje zaštite od rodno zasnovanog nasilja u populacijama pogođenim oružanim sukobima“, završni izvještaj sa konferencije, UNICEF/UNIFEM (2005), može se preuzeti na adresi http://www.womenwarpeace.org/node/953fcode. Kodeksi ponašanja pokazali su se kao veoma korisni i u oblastima koje nisu uređene propisima, na primjer u oblasti seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Umjesto da usvaja propise, Vlada Južnoafričke Republike sastavila je Kodeks dobre prakse za rješavanje slučajeva seksualnog uznemiravanja u saradnji sa organizacijama poslodavaca i zaposlenih i grupama u zajednici koje učestvuju u radu Nacionalnog savjeta za privredni razvoj i rad. 142 Iako takvi kodeksi ponašanja nisu pravno obavezujući, imali su značajan uticaj na poslodavce i doprinjeli su unaprjeđivanju politike i procedurâ na radnom mjestu. U Maleziji, na primjer, oko 100 preduzeća je usvojilo politike i uvelo mehanizme za žalbe u skladu sa Kodeksom postupanja u slučajevima seksualnog uznemiravanja koji je izdala Vlada. U SAD, sudovi po pravilu uzimaju u obzir smjernice o pitanju seksualnog uznemiravanja koje je izdala savezna Komisija za jednake mogućnosti u zapošljavanju. 143

Kodeks ponašanja OEBS-a za vojnopolitičke aspekte bezbjednosti Zemlje učesnice OEBS-a usvojile su Kodeks ponašanja, kojim se uređuje i jača saradnja u pitanjima bezbjednosti. Kodeksom se potvrđuje da je sigurnost sveobuhvatan pojam koji se odnosi na održavanje mira i poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda svih ljudi bez razlikovanja na osnovu rase, pola, jezika ili vjere. Te države takođe su se saglasile o tome da će Sekretarijatu OEBS-a podnositi godišnje izvještaje o koracima preduzetim s ciljem sprovođenja Kodeksa. U tu svrhu, pripremljen je upitnik, koji je ažuriran aprila 2009. godine i koji obuhvata nekoliko oblasti, uključujući u to sprovođenje međunarodnog humanitarnog prava. Više delegacija 144 iznijelo je namjeru da proširi svoje odgovore na pitanja u upitniku time što će uključiti i informacije o ženama, miru i bezbijednosti i o elementima uključenim u odluke Ministarskog savjeta OEBS-a koje se odnose na Akcioni plan za unaprjeđivanje rodne ravnopravnosti i za žene u prevenciji konflikta, upravljanju krizama i postkonfliktnoj rehabilitaciji.

6.2 Posebna odjeljenja i odgovori Uporedo sa razvojem posebnih zakona i procedura za rješavanje problema nasilja nad ženama, danas se smatra da je dobra praksa da države osnuju posebne agencije ili institucije koje se bave tim pitanjem. Te posebne agencije, na primjer policijske jedinice ili specijalni sudovi, mogu da unaprijede ukupnu zaštitu pravâ žrtava i da povećaju djelotvornost procesuiranja. Važnost tih institucija ilustrovana je primjerom sa Kosova/područja pod upravom UNMIK-a. Ministarstvo pravde je 2002. godine osnovalo Jedinicu za pomoć i zastupanje žrtava kako bi „interese žrtava uvelo u pravosudni sistem i obezbijedilo to da žrtve dobiju pomoć potrebnu za učestvovanje u procesu ostvarivanja pravde“. 145 Iako rad Jedinice za pomoć i zastupanje žrtava nije ograničen isključivo na žrtve nasilja nad ženama, od početka je bilo jasno da ta grupa spada u najugroženije, pa Jedinica sarađuje sa mrežom Advokati žrtava, koja je specijalizovana za rodno zasnovana krivična djela. Od svog osnivanja, Jedinica je pomogla hiljadama žrtava, a u većini slučajeva u pitanju su bili nasilje u porodici, nedozvoljene polne radnje ili trgovina ljudima. Rad Jedinice sastoji se od davanja savjeta vezanih za formulisanje politike, održavanja obuke o zastupanju interesa žrtava, pružanja pomoći i podrške žrtvama u sudskim postupcima, kao i upućivanja u druge institucije. Žrtve mogu da dobiju sveobuhvatnu pravnu pomoć, psihološku i medicinsku podršku, prevodilačke usluge, pomoć u obrazovanju i smještaj u Privremenoj sigurnoj kući. Od 2005. godine, Jedinica zajedno sa preduzećem Pošta i telekomunikacije

142 Didri Meken, „Seksualno uznemiravanje na radu: nacionalni i međunarodni odgovori (MOR, 2005), str. 33. 143 Ibid., str. 34. 144 Kanada, Češka, Danska, Estonija, Finska, Njemačka, Island, Irska, Letonija, Litvanija, Holandija, Norveška, Portugalija, Slovačka, Švedska, Švajcarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. 145 Rodno zasnovano nasilje na Kosovu: studija slučaja (UNFPA, 2005), str. 12.

80 Kosova vodi besplatnu telefonsku liniju za pomoć žrtvama rodno zasnovanog nasilja, koja predstavlja dopunu postojećoj liniji za žrtve u sklopu same Jedinice. 146

6.2.1 Policijske jedinice U više država, osnovane su posebne policijske jedinice za slučajeve različitih oblika nasilja nad ženama. Postoji izvjesna nesaglasnost o tome da li te posebne policijske jedinice treba da se sastoje isključivo od žena. Osnivanje jedinice koja se sastoji samo od žena moglo bi da ima kao neželjeni efekat to da bi pitanje nasilja nad ženama postalo trivijalno ili marginalno, naročito u državama u kojima u policijskim i bezbjednosnim snagama dominiraju muškarci. Međutim, postoji saglasnost o tome da osnivanje posebno obučenih policijskih jedinica koje se bave isključivo slučajevima nasilja nad ženama predstavlja dobru praksu. Mnoge od postojećih posebnih policijskih jedinica ili policijskih stanica imaju „prvenstveno žene policajce kako bi se obezbijedilo okruženje u kojem će žene lakše podnositi prijave i biti uvjerene da će se po njihovim prijavama pravilno postupati“. 147 Takve jedinice mogu biti posebno uspješne kada u slučajevima nasilja nad ženama sarađuju sa drugim stručnjacima, kao što su zdravstveni radnici, socijalni radnici i pravnici. U državama kao što su Indija i Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje takve posebne policijske jedinice postoje već godinama, znatno je porastao broj žena koje prijavljuju nasilje, kao i stopa privođenja, procesuiranja i osuđujućih presuda. 148 Godine 2008, Centar za planiranje i socijalne studije (Centro de Planificacion y Estudios Sociales, CEPLAES) objavio je sveobuhvatnu studiju o ženskim policijskim stanicama u četiri latinoameričke države: Brazilu, Ekvadoru, Nikaragvi i Peruu. Latinska Amerika bila je prvi region u svijetu koji je uveo široku mrežu ženskih policijskih stanica. Budući da mnoge rade već 25 godina, analiza njihovog rada u praksi može da dâ korisne podatke o njihovom nastanku i njihovoj djelotvornosti u rješavanju problema nasilja nad ženama. Iako je izvještaj skoncentrisan na latinoameričke države, u njemu su korisne informacije o kontekstu u kojem ženske policijske stanice rade, o ključnim aspektima njihovog područja rada i ovlašćenja, o saradnji sa mrežama službi socijalne zaštite i o efektima rada takvih policijskih stanica, sa posebnim osvrtom na unaprjeđivanje pristupa ženâ pravdi i kvalitet pruženih usluga. Izvještaj se može naći na adresi http://www.ceplaes.org.ee/Acceso-Justicia/.

Regionalna studija za mapiranje ženskih policijskih stanica u Latinskoj Americi U osnivanju djelotvornih posebnih policijskih jedinica postoje određeni izazovi. Te jedinice treba da imaju podršku rukovodstva i da budu integrisane u centralnu strukturu policije. Treba da se rukovode jasnom politikom i procedurama, a njihovom osoblju treba da bude obezbijeđena redovna obuka. Zajedno sa vlastima Indije, UNIFEM je obavio mnogo posla kako bi u policiji bio osnovan što veći broj „posebnih jedinica za žene i djevojčice“. Za širenje aktivnosti projekta bilo je važno uspostavljanje zvaničnog partnerstva putem Memoranduma o razumijevanju između UNIFEM-a, državne Vlade (posredstvom državne policije), Ministarstva za pitanja žena i djece i pokretača projekta, Instituta za društvene nauke „Tata“. 149 Posebne jedinice obezbjeđuju integrisanu podršku žrtvama nasilja, uključujući u to pravne savjete prilikom podnošenja krivičnih prijava, savjetovanje za žrtve trauma i upućivanje u službe za podršku.

Jedinice za istragu slučajeva nasilja u porodici Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Kosovska policijska služba je 2004. godine pokrenula reformu strukture i kadrovske popunjenosti policije kako bi djelotvornije odgovorila na slučajeve nasilja u porodici. Policijska služba je ustanovila pozicije regionalnih koordinatora za nasilje u porodici i primarnih istražitelja za nasilje u porodici. Svaka policijska stanica ima dva zaposlena istražitelja za nasilje u porodici, najčešće jednu ženu i jednog muškarca, koji čine jedinice za istragu slučajeva nasilja u porodici. Ti specijalizovani službenici postupaju po svim prijavama nasilja u porodici i sprovode istrage. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Policajci na Kosovu obavezni su da pohađaju obuku o rodnim pitanjima, pitanjima nasilja u porodici i postupcima u rešavanju takvih slučajeva, kao i o trgovini 146 „Besplatna telefonska linija za pomoć žrtvama trgovine ljudima“, saopštenje za medije, 18. avgust 2005, UNMIK, može se naći na adresi http://www.stopvaw.org/Toll-free_HelpLine_for_Victims_of_Human_Trafficking.html 147 T. Denam, „Reforma policije i rod“, iz Seta instrumenata za rodna pitanja i reformu sektora bezbjednosti (UN- INSTRAW/DCAF/OSCE, 2003), str. 15. 148 Ibid. 149 „Izgradnja novih partnerstava između vlade, akademske institucije i sistema UN“, UNIFEM, može se naći na adresi http://www.unifem.org.in/Human%20Rights%20link%204.htm.

81 ljudima i ljudskim pravima. U sklopu programa „Bolji odgovor“, OEBS je takođe obezbijedio konkretnu obuku o proceduralnim pitanjima u slučajevima nasilja u porodici, koju je tokom 2004. godine pohađalo preko 7.000 policajaca. Policajci iz jedinica za istragu slučajeva nasilja u porodici prilikom postupanja po prijavama nasilja u porodici slijede posebne procedure. Na primjer, policija je obučena da obezbijedi mjesto incidenta, oduzme oružje, razdvoji nasilnika i žrtvu, prikupi dokaze na licu mjesta, obavi razgovore sa učesnicima i svjedocima na licu mjesta, privede nasilnika i odvede žrtvu da dobije ljekarsku pomoć ili u sigurnu kuću, uz njenu saglasnost. Osim toga, istražitelji za nasilje u porodici sarađuju sa tužilaštvom prilikom izdavanja zaštitnih naloga i dužni su da izvrše privođenje u slučaju nepoštovanja naloga. Područje obuhvaćeno projektom: Kosovo/teritorija pod upravom UNMIK-a Materijali, proizvodi, ishodi: Osim osnivanja gore opisanih posebnih jedinica, Kosovska policijska služba koristi se regionalnim i nacionalnim elektronskim bazama podataka radi praćenja rodno zasnovanog nasilja. Nezvanične informacije iz studije o RZN na Kosovu/području pod upravom UNMIK- a nagovještavaju da su policajci na Kosovu počeli bolje da komuniciraju sa žrtvama nasilja i da lokalne službe, u cjelini, cijene rad jedinicâ za istragu slučajeva nasilja u porodici. Finansiranje: Finansira se sredstvima UNMIK-a, budžeta Kosova i OEBS-a. Organizacija zadužena za sprovođenje: Kosovska policijska služba http://www.kosovopolice.com/english/index_english.html Obuku održala Misija OEBS-a na Kosovu Tel.: +381 38 500 162; +381 38 240 100 Faks: +381 38 240 711 http://www.osce.org/kosovo/ Dodatne informacije: „Istraživanje o obimu rodno zasnovanog nasilja na Kosovu i njegovog uticaja na reproduktivno zdravlje žena“, Kosovska ženska mreža (2008), može se naći na adresi http://www.unfpakos.org/pub.htm

Centri za prevenciju nasilja u porodici Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Ruska NVO Sodejstvije (Pomoć) pruža podršku ženama putem telefonske linije i službe za savjetovanje u kriznim situacijama i započela je nekoliko projekata za unaprjeđivanje odgovora na nasilje nad ženama na lokalnom nivou. Ta organizacija je 2005. godine pokrenula projekat saradnje u okviru kojeg je uspostavljen model za poboljšavanje odnosa između organa unutrašnjih poslova i NVO. Cilj projekta bio je razvoj inovativnih pristupa rješavanju problema rodno zasnovanog nasilja putem koordinacije organâ unutrašnjih poslova, sudova, službi socijalne zaštite i nevladinih organizacija. Tokom druge godine projekta, centri za prevenciju nasilja u porodici koji su služili kao modeli osnovani su, u pilot-fazi, u tri policijska sektora u gradu, s ciljem jačanja kapaciteta policije i daljeg prenošenja naučenog. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U sklopu projekta saradnje, Sodejstvije je blisko sarađivalo sa lokalnom policijom, koja je i zadužena za patroliranje određenim gradskim sektorima u Rusiji. U pitanju su policajci koji će najvjerovatnije saznati za slučajeve nasilja u porodici ili reagovati na njih. Organizacija je sarađivala sa policijom u osnivanju centara za prevenciju nasilja u porodici u svim sektorima grada Čeljabinska i u četiri susjedna grada u regionu. Centri se sastoje od posebnih prostorija u svakoj policijskoj stanici sa informativnim štandovima o nasilju u porodici, uključujući u to plakate i brošure koje je pripremila NVO, a koji govore o koracima koje treba preduzeti u slučajevima nasilja u porodici. Sodejstvije je obezbijedilo obuku policajaca kako bi oni bili senzibilisani za potrebe žrtava nasilja u porodici i kako bi im bili obezbijeđeni potrebni instrumenti da žrtve i njihove porodice upute u službe za podršku. Za vrijeme obuke, policajcima su predstavljeni modeli postupanja policije koji se primjenjuju u drugim gradovima Rusije i u inostranstvu. Organizacija je takođe pomogla policiji u nabavci potrebne opreme, kao što su računari. Područje obuhvaćeno projektom: Čeljabinsk, Rusija Materijali, proizvodi, ishodi: Sodejstvije je obezbijedilo informativne štandove u centrima za prevenciju nasilja u porodici i redovno obezbjeđuje ažurirane materijale kojima se građani i policija mogu služiti u slučajevima nasilja u porodici. Godine 2007, organizovalo je regionalnu konferenciju na kojoj su policajci iz Uralskog regiona u Rusiji razmjenjivali iskustva iz rada na projektu. Više njih navelo je da od osnivanja centara za prevenciju nasilja u porodici ljudi dolaze da se informišu i da slobodnije govore o slučajevima nasilja. Policija je imala mogućnost da korisnike uputi u nevladine organizacije koje nude psihološko i pravno savjetovanje. Policija je takođe izrazila interesovanje za to da u svakom centru angažuje dvoje–troje službenika koji bi bili zaduženi konkretno za prevenciju nasilja u porodici. Najzad,

82 činjenica da je u projektu u cjelini naglasak bio na saradnji vjerovatno je imala uticaja na to da u gradu 2007. godine bude otvoren prvi krizni centar koji podržavaju lokalne vlasti; u tom projektu, NVO su odigrale važnu ulogu. Finansiranje: Projekat je podržala Ambasada SAD u Rusiji putem bespovratne pomoći Komisije za razvoj demokratije, kao i lokalne i savezne javne komore, ruske javne institucije koje podržavaju inicijative građanskog društva. Organizacija zadužena za sprovođenje: Sodeistvie Prospekt Lenina 61B, office 15 Chelyabinsk 454091 Russia Tel.: +8(351)264-01-95 Tel./fax: +8 (351) 265-35-02 Imejl: sodeistvie@chel.surnet.ru www.gender4.ru Dodatne informacije: http://www.gender74.ru/ (samo na ruskom jeziku)

Organizacija zadužena za sprovođenje: Small Enterprise Foundation – SEF (Fondacija za mala preduzeća) P.O.Box 212 Tzaneen Limpopo 0850 South Africa Tel.: +27 15 307 5837 Faks: + 27 15 307 2977 Imejl može biti poslat putem vebsajta: http://www.sef.co.za/contacts Dodatne informacije 150 : http://www.sef.co.za/node/31 http://web.wits.ac.za/Academic/Health/PublicHealth/Radar/SocialInterventions/InterventionwithMicrofina nceforAIDSGenderEquity.htm

6.2.2 Sudovi Posebne policijske jedinice omogućavaju veći broj prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama, a posebni sudovi znatno unaprjeđuju efikasnost procesuiranja tih slučajeva, smanjuju opterećenje žrtava i povećavaju stopu osuđujućih presuda. Većina inicijativa za razvoj posebnih sudova usredsrijeđena je na problem nasilja u porodici, a konkretnije na objedinjavanje pravnog postupka, kako krivičnog tako i građanskog, sa službama za podršku. Model integrisanog suda za nasilje u porodici razvijen je u SAD, a slični modeli posebnih sudova za nasilje u porodici uspostavljeni su u Australiji, Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu. Štaviše, Ujedinjeno Kraljevstvo je 2006. godine iniciralo Program za specijalne sudove za nasilje u porodici, istovremeno sa objavljivanjem Nacionalnog priručnika u kojem su izloženi preporučeni osnovni elementi takvog specijalnog suda. Trenutno u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji 98 akreditovanih specijalnih sudova za nasilje u porodici. Priručnik za razvoj specijalnih sudova, primjeri dobre prakse iz Ujedinjenog Kraljevstva i primjeri obrazaca za prikupljanje podataka mogu se naći na vebsajtu Ministarstva unutrašnjih poslova. 151

150 http://www.wunm.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_tu rkey2.htm. 151 http://www.homeoffice.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/domestic-violence/.

83 Sudovi za rodno zasnovano nasilje u Španiji Jedna važna odredba španskog Zakona o integrisanim mjerama zaštite od rodno zasnovanog nasilja jeste osnivanje specijalnih sudova za rodno zasnovano nasilje, koji imaju nadležnost i za krivične i za građanske predmete. Zakonom je prvobitno bilo predviđeno osnivanje 17 takvih sudova u cijeloj Španiji, ali danas ima 83 suda koji se bave isključivo rodno zasnovanim nasiljem i još 375 sudova koji se njime bave u velikoj mjeri, ali ne i isključivo. Opšti cilj novog sudskog sistema jeste to da žrtvama bude obezbijeđena neodložna, potpuna i djelotvorna zaštita. Sudovi za rodno zasnovano nasilje imaju široku nadležnost i za krivične i za građanske predmete, koji se uglavnom tiču raznih aspekata porodičnog prava. Ta konkretna odredba bila je kontroverzna u vrijeme donošenja zakona, jer se smatralo da je u suprotnosti sa opštim trendom uspostavljanja specijalizovanih sudova, a ne sudova opšte nadležnosti. Međutim, zagovornici zakona istakli su da je cilj novog propisa utvrđivanje procedura koje će biti od najveće koristi žrtvama ako one odluče da ostvare zaštitu na osnovu tog zakona. 152

6.2.3 Komisije za istinu i pomirenje Tranziciona pravda odnosi se na različite pristupe rješavanju široko prisutnog problema povredâ ljudskih prava, najčešće u državama koje su u fazi tranzicije iz konflikta ka miru i vladavini prava. Tranziciona pravda može se primjenjivati uporedo sa tradicionalnim sudovima ili pristupima koji ne uključuju sudstvo. Na primjer, inicijative za istinu mogu biti veoma pogodne za borbu protiv nasilja nad ženama. „Komisije za istinu orijentisane su ka pomirenju a ne ka suprotstavljanju i stoga će lakše podstaći žrtve da pojedinačno istupe i ispričaju svoje priče; to se posebno odnosi, u teoriji, na žene žrtve ili žrtve rodno zasnovanog nasilja.“ 153 Konkretno, komisije za istinu i pomirenje korišćene su u slučajevima kada se problem nasilja nad ženama nije mogao adekvatno riješiti putem zvaničnih krivičnih postupaka. Komisije za istinu i pomirenje u državama kao što su Kolumbija, Istočni Timor, Peru, Sijera Leone i Južnoafrička Republika stvorile su „priliku da se čuje glas žena, ali i da taj glas dopre do javnosti… i da seksualno nasilje nad ženama bude jasno vidljivo“. 154

Komisije za istinu i rod: načela, politike i procedure U okviru Programa za rodna pitanja Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu (MCTP), sastavljen je operativni vodič za formiranje komisija za istinu koje se bave rodnim pitanjima, koji treba da unaprijedi „interakciju procesa tranzicione pravde sa ženama koje su preživjele nasilje i koje traže pravdu i priznanje“. Taj vodič, pod naslovom „Komisije za istinu i rodna pitanja: načela, politika i procedure“, namijenjen je svima koji su uključeni u osnivanje i vođenje komisija za istinu. Vodič sadrži detaljne informacije i preporuke za rad u oblasti rodnih pitanja u svim fazama rada komisije za istinu: angažovanju osoblja, obuci, izradi opisa zadataka, izradi radnih procedura, planiranju saslušanja, sprovođenju istraga i sastavljanju izveštaja. Ovaj set resursa zasniva se na naučenom iz iskustava komisijâ za istinu iz cijelog svijeta i koristi se rezultatima važnih analiza koje su sprovele grupe žrtava, ženske grupe i drugi aktivisti. Vodič se može naći na adresi http://www.ictj.org/en/news/pubs/index.html.

6.3 Razvoj kapaciteta zaposlenih u sistemu krivičnog pravosuđa i mirovnim snagama Donošenje strogih propisa ili osnivanje posebnih jedinica za slučajeve nasilja nad ženama nije dovoljno. Neophodno je to da zaposleni koji su završili odgovarajuću obuku pravilno i dosljedno primjenjuju propise. Primjećeno je, čak i kada je riječ o dobrim zakonima, da oni koji ih sprovode, samim načinom na koji obavljaju svoje funkcije, mogu imati uticaja na mogućnost žene da ostvari pravdu. Razvoj kapaciteta službenika odgovornih za rad na problemu nasilja nad ženama čini važan dio obaveza države da u potpunosti istraži, procesuira i kazni nasilje nad ženama. U praksi se takođe pokazalo da su neke od najplodotvornijih inicijativa one u okviru kojih ženske organizacije blisko sarađuju sa policijom, sudijama ili tužiocima u izradi i realizaciji programâ obuke i pripremi literature za rad sa žrtvama nasilja nad ženama. Nevladine organizacije igraju ključnu ulogu u obezbjeđivanju perspektive ženama koje su

152 Sonja Ćirinos, „Efekti razvoja proceduralnog sistema u Španiji na djelotvornost procesuiranja slučajeva nasilja nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odjeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 153 Romi Sigdvort, „Rodno zasnovano nasilje u tranziciji“ (Centar za izučavanje nasilja i pomirenje, 2008), str. 16. 154 S. Kvast, „Reforma sudstva i rod“, iz Seta instrumenata za rodna pitanja i reformu sektora bezbednosti (UN- INSTRAVV/DCAF/OSCE, 2003), str. 24.

84 iskusile nasilje, na taj način što sa stručnog stanovišta objašnjavaju dinamiku nasilja nad ženama i uspostavljaju veze između potreba žrtava i dužnosti službenikâ u sistemu krivičnog pravosuđa. Razvoj kapaciteta kojim se unaprjeđuju funkcije službenikâ u sistemu krivičnog pravosuđa, kao što su policajci i sudije, takođe služi kao važna mjera prevencije. Kada oni steknu vještine potrebne da prepoznaju rane znake nasilja, mogu blagovremeno i adekvatno da reaguju kako bi spriječili eskalaciju. Razvoj kapaciteta takođe je uspješno primjenjen u mirovnim snagama i snagama bezbjednosti; po pravilu, takva obuka se organizuje sa temom sveobuhvatnog integrisanja rodne dimenzije u mirovne operacije.

Priručnik za rodna pitanja za mirovne operacije Jedinica UN za dobre prakse u mirovnim operacijama i Odjeljenje za mirovne operacije sastavili su Priručnik za rodna pitanja za mirovne operacije (2004), vodič u kojem su prepoznati različiti efekti konflikta po muškarce i žene i važnost toga da mirovne snage budu svjesne ranije diskriminacije i društvenih nepravdi, ali i da im ne doprinose. U vodiču su naglašena najvažnija rodna pitanja u svakoj funkcionalnoj oblasti mirovnih operacija i ponuđeni praktični instrumenti za planiranje i integrisanje rodnih pitanja u politiku i aktivnosti misije. Treba pomenuti to da ovaj priručnik naglašava rodno zasnovano nasilje kao oblast od izuzetnog značaja za sve osoblje mirovnih snaga, vojno i civilno, za političke misije i partnerske NVO koje rade u konfliktnim i postkonfliktnim sredinama. Priručnik se može naći na adresi http://pbpu.unlb.org/pbps/Pages/Public/viewprimarydoc.aspx?docid=449.

6.3.1 Obuka Postoji više pristupa djelotvornoj obuci. Obuka se može izvoditi u sklopu osnovne obuke, kao što je slučaj na policijskim akademijama, ili u obliku stručnog usavršavanja ili obuke na radu za one sa radnim iskustvom. U svakom slučaju, jedan od ključnih faktora je to da obuka postane rutinski dio sistema obrazovanja kako bi njome bili obuhvaćeni oni koji tek počinju da rade i kako bi njene poruke bile dodatno naglašene kod onih koji već rade. Sadržaj takvih kurseva varira, ali, uopšteno posmatrano, oni treba da obuhvate širok spektar tema vezanih za nasilje nad ženama i za odgovarajuća pravna pitanja (na primjer, određivanje starateljstva nad djecom, stanovanje i podjela imovine, naknada i ekonomska podrška žrtvama). Obuka treba da se pozabavi i eventualnim stereotipima prisutnim kod određenih grupa službenika sistema krivičnog pravosuđa i da polaznicima omogući da bolje razumiju iskustva i potrebe žrtava. Osim unaprjeđivanja odgovora pravnog sistema na nasilje nad ženama, jedan od efekata konkretne obuke može da bude i izgradnja povjerenja između zajednice i policije 155 , ili čak pravnog sistema u cjelini. To se naročito odnosi na manjinske zajednice ili na države u kojima od ranije postoje strah od policije i nepovjerenje u nju, kao i skepticizam u pogledu pravičnosti pravnog sistema.

Program prevencije i suzbijanja nasilja u porodici Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Od 2000. godine, Odjeljenje za demokratizaciju ODIHR/OEBS u Jermeniji, Azerbejdžanu, Gruziji i Ukrajini sprovodi program čiji su ciljevi senzibilizacija pripadnikâ organâ unutrašnjih poslova za problem nasilja u porodici, izgradnja kapacitetâ organâ unutrašnjih poslova da aktivno djeluju u prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i promovisanje saradnje između organâ unutrašnjih poslova i NVO u pogledu strategijâ i mjerâ za suzbijanje takvih delikata. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Putem posebnog programa obuke, osmišljenog u saradnji sa Saveznom policijom Austrije, organi unutrašnjih poslova i sudstva (policija, tužioci i sudije) u oblasti južnog Kavkaza i u Ukrajini uče o međunarodnim standardima i preuzetim obavezama u pogledu suzbijanja nasilja u porodici i o najboljim praksama. Obuka predstavlja priliku za diskusiju o mogućim rješenjima za unaprjeđivanje rada i organizacije institucija unutrašnjih poslova i sudstva u suzbijanju nasilja u porodici. Program takođe omogućava uspostavljanje mehanizama saradnje između organâ unutrašnjih poslova i sudstva, kao i između njih i lokalnih NVO. Predstavnici građanskog društva vode obuke ili im prisustvuju i daju informacije o dinamici nasilja u porodici, radu sa žrtvama, prikupljanju podataka i mogućim zajedničkim aktivnostima u rješavanju tog problema.

155 „Nasilje u porodici u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2006), str. 6.

85 Područje obuhvaćeno projektom: Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija i Ukrajina Materijali, proizvodi, ishodi: Rezultat programa bila je institucionalizacija planova i programâ obuke za policajce o prevenciji i suzbijanju nasilja u porodici na nacionalnom nivou u saradnji sa lokalnim NVO (Azerbejdžan, Gruzija i Ukrajina). Ostali ishodi obuhvataju izradu nacrtâ propisâ i/ili izmjenâ i dopunâ propisâ o nasilju u porodici (Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija i Ukrajina), kao i učešće u osnivanju sigurnih kuća (Gruzija). Finansiranje: Program se finansira sredstvima OEBS/ODIHR, a sprovodi se zajedno sa partnerima iz uključenih država. Organizacija zadužena za sprovođenje: OSCE Office for Democratic Institutions and Human Rights – ODIHR (Kancelarija OEBS za demokratske institucije i ljudska prava – ODIHR) Aleje Ujazdowskie 19 00-557 Warsaw Poland Tel.: +48 22 520 06 00 Faks: +48 22 520 06 05 Imejl je moguće poslati preko vebsajta http://www.osce.org/odihr/contacts.html Dodatne informacije: http://www.osce.org/item/27443.html

Vodič za VIP: nasilje nad ženama – vizija, inovativnost i profesionalizam u policijskom radu

Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici nasilja nad ženama Pristup i glavni ciljevi: Godine 2001, Odjeljenje za izučavanje zlostavljanja djece i žena Univerziteta grada Londona (London Metropolitan University) osmislilo je komplet materijalâ za samostalno učenje za policajce, poznat pod nazivom Vodič za VIP. Vodič se bavi trima osnovnim aspektima rada policije uz pomoć kojih se može transformisati način na koji organi unutrašnjih poslova reaguju na nasilje nad ženama: vizijom, inovativnošću i profesionalizmom. Vodič je istovremeno instrument za podizanje svijesti za policajce i resurs za policijske instruktore. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Vodič za VIP zamišljen je tako da ga koriste policajci u samostalnom učenju i nudi im informacije potrebne za slučajeve različitih oblika nasilja nad ženama (nasilje u porodici, uhođenje, silovanje, trgovina ženama, zločini iz časti i seksualno uznemiravanje). Vodič se sastoji od opštih informacija, studijâ slučaja i primjerâ dobre prakse u odgovoru na različite oblike nasilja nad ženama, kao i aktivnosti i kvizove koji treba da ih podstaknu na dalje razmišljanje. Takođe su dati i pozitivni primjeri međuagencijske saradnje i instrumenti za procjenu rizika i planiranje bezbjednosnih mjera, koji se koriste u radu sa žrtvama. Područje obuhvaćeno projektom: Evropa Materijali, proizvodi, ishodi: Vodič za VIP postoji u verzijama na engleskom, albanskom, rumunskom, ruskom i turskom jeziku. Verzija na engleskom jeziku može se poručiti od Odjeljenja za izučavanje zlostavljanja djece i žena, a ostale se mogu preuzeti sa vebsajta Programa Savjeta Evrope za policiju i ljudska prava. Finansiranje: Program finansira Savjet Evrope. Organizacija zadužena za sprovođenje: Child and Woman Abuse Studies Unit London Metropolitan University Ladbroke House, 62-66 Highbury Grove London N5 2AD United Kingdom Tel.: +44(0)20 7133 5014 Faks: +44 (0)20 7133 5026 Imejl: cwasu@londonmet.ac.uk Dodatne informacije: Odjeljenje za izučavanje zlostavljanja djece i žena: www.cwasu.org Vodič za VIP – Program Savjeta Evrope za policiju i ljudska prava: http://

86 www.coe.int/t/e/human_rights/police/2._publications/2.2_VIP_Guide/index. asp#TopOfPage

Obuka o rodnim pitanjima i mirovnim operacijama „Obuka o rodnim pitanjima i mirovnim operacijama“, koju su osmislili Ministarstvo inostranih poslova i spoljne trgovine Kanade (DFAIT) i Odjeljenje za međunarodni razvoj Ujedinjenog Kraljevstva (DFID) 2002. godine, predstavlja onlajn resurs za trodnevnu obuku o inkorporiranju rodnih pitanja u mirovne operacije i operacije podrške. Na vebsajtu je ponuđeno osam posebnih modula obuke za instruktore i učesnike. Svaki modul sastoji se od ciljeva učenja, materijalâ za čitanje, materijalâ za distribuciju polaznicima i vježbi. Cjelokupan kurs daje opšte informacije o važnosti uvođenja rodne dimenzije u šire tokove, kao i instrumente kojima se rodna pitanja uzimaju u obzir u okviru humanitarnog prava, tokom mirovnih operacija i u postkonfliktnom periodu. U module su uključeni i efekti i uloga rodno zasnovanog nasilja. Program obuke može se naći na adresi http://www.genderandpeacekeeping.org/.

6.3.2 Priručnici, vodiči, uputstva, protokoli Pisane smjernice za službenike u sistemu krivičnog pravosuđa predstavljaju veoma djelotvorno pomoćno sredstvo i sadrže preporuke koje se mogu primjeniti u konkretnoj situaciji nasilja nad ženama. Takvi materijali mogu obuhvatati literaturu i priručnike pripremljene i korišćene za obuku. Dobri materijali te vrste kao zajedničku karakteristiku imaju to da nude jednostavne i efikasne procese za rad u slučajevima nasilja nad ženama, pripremljeni su tako da budu jednostavni i korisni i sadrže konkretne odgovore i upućivanja na druge izvore. Akademski radovi i pravna analiza mogu biti veoma korisni za bolje razumijevanje nasilja nad ženama u cjelini, ali osnovna ideja materijala opisanih ovdje jeste to da oni predstavljaju instrumente kojima se pojednostavljuje svakodnevni rad službenika koji se bave slučajevima nasilja nad ženama.

Projekat „Pristup ženâ pravdi“ Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Poslije lobiranja građana i pritiska međunarodnih organizacija, u Albaniji je 2007. godine usvojen zakon o prevenciji i suzbijanju nasilja u porodici. Sudovi imaju važnu ulogu u borbi protiv nasilja u porodici jer im je zakonom dato ovlašćenje da izdaju zaštitne naloge. Godine 2007, Kancelarija OEBS-a u Albaniji pokrenula je projekat „Pristup ženâ pravdi“, čiji je opšti cilj bio unaprjeđivanje djelotvornosti pravosudnog sistema. Namjera je bila da se putem projekta podigne svijest o tom zakonu među pravnicima, službenicima u sudstvu, u građanskom društvu i javnosti, kako bi bili obezbijeđeni pristup pravdi i zaštita za žrtve nasilja u porodici, kao i gonjenje počinilaca. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Osnovne aktivnosti projekta bile su orijentisane ka zvaničnicima Vlade i službenicima organâ unutrašnjih poslova i sudstva. Nekoliko stotina sudija, tužilaca, policajaca, sudskih izvršitelja i advokata pohađalo je obuku o pravnim sredstvima predviđenim zakonom. Kancelarija OEBS objavila je uputstvo za primjenu zakona o suzbijanju nasilja u porodici i distribuirala ga velikom broju pravnika, zdravstvenih radnika i nevladinih organizacija. Osim toga, jedan ekspert, u bliskoj saradnji sa pravnicima iz Albanije, pripremio je priručnik u kojem nudi smjernice za sudije i sudske službenike. Taj priručnik sadrži informacije o karakteristikama nasilja u porodici, kao i tehničke smjernice o proceduri izdavanja zaštitnih naloga, pitanjima vezanim za dokaze i ulozi suda u prevenciji nasilja u porodici. Priručnik ima priloge sa modelima zahtijeva za izdavanje zaštitnog naloga i drugih sudskih dokumenata. Štampani obrasci za zaštitne naloge (modeli zahtijeva i odluka) distribuirani su velikom broju pravnika i pružalaca usluga, kao i široj javnosti, i od tada ih koriste i druge organizacije u Albaniji i inostranstvu. Osim toga, radi opšteg podizanja svijesti o problemu nasilja u porodici, korišćen je veliki broj brošura i plakata. Područje obuhvaćeno projektom: Albanija Materijali, proizvodi, ishodi: Iako nije sprovedena formalna evaluacija, znanje o nasilju u porodici i, konkretno, o tome kako se poslužiti određenim pravnim sredstvima u cjelini je poboljšano. Nevladine organizacije kojima je obezbijeđena obuka o zakonu sada pružaju pravnu pomoć uz niske troškove. Nezvanični podaci takođe nagovještavaju to da se sudije u okrugu Tirana redovno koriste priručnikom kako bi bolje razumijele, tumačile i primjenjivale zakon o suzbijanju nasilja u porodici. Sudije su takođe uvele u svakodnevni rad „scenario“ za ročišta u postupku izdavanja zaštitnih naloga, koji je jedan od priloga uz priručnik. Magistratska škola, u kojoj se obrazuju i buduće i sadašnje sudije, uvela je priručnik u upotrebu u kursevima porodičnog prava. „Albanski sudski vodič o zaštitnim nalozima“ i „Traženje zaštite od nasilja u porodici – priručnik“,

87 primjerci zahtjeva za izdavanje zaštitnog naloga, sudske odluke i drugi informativni materijali mogu se naći u verzijama na engleskom i albanskom jeziku na vebsajtu OEBS-a: http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true&limit=10&grp=404 Finansiranje: Program finansiraju Kancelarija OEBS-a u Albaniji i Inicijativa USAID za zakonska prava žena. Organizacija zadužena za sprovođenje: OSCE Presence in Albania (Kancelarija OEBS-a u Albaniji) Sheraton Tirana Hotel & Towers, lst Floor, Sheshi "Italia" Tirana Albania Tel.: +355 4 223 59 93 Faks: +355 4 223 59 94 Dodatne informacije: http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true &limit=10&grp=404

Inicijativa „Zelena knjiga“ Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici i zlostavljanje djece Pristup i glavni ciljevi: Nacionalni savjet sudija porodičnih sudova i sudova za maloljetnike SAD je 1999. godine pripremio vodič „Djelotvorne intervencije u slučajevima nasilja u porodici i zlostavljanja djece: smjernice za politiku i praksu“ kako bi unaprijedio interakciju i saradnju porodičnih sudova i službi za suzbijanje nasilja u porodici i brigu o djeci, s ciljem obezbjeđivanja boljih usluga porodicama u kojima se dešava nasilje. Nacionalni savjet je rješavao konkretan problem u SAD. Iako je u približno polovini slučajeva zlostavljanja djece majka i sama žrtva nasilja u porodici, pravosudni i socijalni sistem često ne uočavaju preklapanje ovih dvaju oblika zlostavljanja. Majke se često pogrešno okrivljuju za zlostavljanje djece, a počinioci se ne pozivaju na odgovornost. Vodič je osmišljen tako da ojača kapacitete sudova i službi za brigu o djeci i suzbijanje nasilja u porodici da se suoče sa problemom preklapanja nasilja nad ženama i nad djecom. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Odjeljenje za nasilje u porodici Nacionalnog savjeta sudija porodičnih sudova i sudova za maloljetnike sazvalo je skup sudija porodičnih sudova i stručnjaka za zlostavljanje djece i nasilje u porodici kako bi pripremili taj vodič, koji je zbog boje korica poznatiji pod nazivom „Zelena knjiga“. Vodič sadrži „sveobuhvatan skup mjera osmišljenih tako da otklone ili smanje ogromne rizike koje zlostavljane majke, radnici na slučajevima i sudije prihvataju zbog djece“. Zahvaljujući inicijativi na saveznom nivou, „Zelena knjiga“ je objavljena u isto vrijeme kada je u šest gradova započeta realizacija programa „Saradnja u borbi protiv nasilja u porodici i zlostavljanja djece“. Gradovi su dobili finansijska sredstva za sedam godina i bili su obavezni da sprovedu smjernice iz „Zelene knjige“. Smjernice se odnose na više različitih institucija i agencija koje sarađuju u unaprjeđivanju bezbjednosti žena i djece, ali većina gradova uključila je velike grupe relevantnih aktera, kao što su organi unutrašnjih poslova, organi nadležni za uslovno oslobađanje, tužilaštva, zdravstvene ustanove, zastupnici djece, ustanove za mentalno zdravlje, osobe koje su pretrpjele nasilje u porodici i druge grupe u zajednici. Šira inicijativa na saveznom nivou takođe je obuhvatila tehničku podršku i evaluaciju. Područje obuhvaćeno projektom: SAD Materijali, proizvodi, ishodi: Preporuke iz „Zelene knjige“ za sudije, službe za suzbijanje nasilja u porodici i službe za brigu o djeci, kao i informacije o evaluaciji i linkovi do demonstracionih sajtova, mogu se naći na vebsajtu projekta. Finansiranje: Inicijativu su podržale savezne institucije i privatni partneri. Organizacija zadužena za sprovođenje: National Council of Juvenile and Family Court Judges – Family Violence Department (Nacionalni savjet sudija porodičnih sudova i sudova za maloljetnike –

88 Odjeljenje za nasilje u porodici) P.O. Box 8970 Reno, NV 89507 USA Informacije o „Zelenoj knjizi“ i tome kako je nabaviti mogu se dobiti u SAD pozivanjem besplatnog telefonskog broja 800-52-PEACE. Dodatne informacije: http://www.thegreenbook.info/

6.4 Pravna pomoć Pravna pomoć može biti ključni faktor za mogućnost žene žrtve nasilja da ostvari pravdu i pristup pravnim ljekovima za nasilje nad ženama. Nepoznavanje prava ženi može biti prepreka na putu ka ostvarivanju pravde. Programi čiji je cilj pravno opismenjavanje ženâ razmatrani su kao jedan od aspekata osnaživanja ili podizanja svijesti u poglavlju Prevencija u prethodnom tekstu. Samo poznavanje zakona može biti nedovoljno, a žene su izložene velikom stresu, zastrašivanju i neizvjesnosti prilikom suočavanja sa nasilnicima u sudnici. To je naročito često kada žene traže izdavanje zaštitnog naloga protiv supružnika ili partnera. Ženske organizacije, kao što je Pomoć ženama (Women’s Aid) iz Irske, koja od 1994. vodi program pomoći u sudovima, uočile su da je dobro da zastupnik koji nije advokat radi sa žrtvom kako bi je pripremio za sudski postupak, pružio joj emocionalnu podršku, pomogao u određivanju mjera bezbjednosti i objasnio postupak i odluku suda. 156 Neravnopravan ekonomski položaj žena je pitanje koje je povezano sa ovim i koje često dovodi do toga da žene ne mogu da priušte pravnog zastupnika na sudu. U nekim državama, te žene imaju pravo na pravnu pomoć, koju finansira Vlada ili obezbjeđuju privatni advokati kao pro bono pomoć. Britanska Vlada prepoznaje presudnu ulogu pravne pomoći u okviru napora za unaprjeđivanje pristupa žrtava pravdi. Jedan od nekoliko planova za unaprjeđenje sistema krivičnog pravosuđa i uslugâ žrtvama jeste nedavno objavljena namjera Vlade da slučajevi nasilja u porodici budu izuzeti od ograničenja u pogledu troškova pravne pomoći na koje pojedinac ima pravo. 157 Alternativni načini za obezbjeđivanje stručne pravne pomoći ženama obuhvataju pravne klinike i angažovanje pravnih sekretara – studenata. U oba slučaja, pravni fakulteti mogu imati veoma važnu ulogu u iskorjenjivanju nasilja nad ženama, kako putem obuke budućih advokata koji će steći vještine za rad na tom problemu, tako i putem obezbjeđivanja pravne pomoći uz prihvatljive troškove.

Uključivanje nasilja u porodici u planove i programe pravnih fakulteta Komisija Američke advokatske komore za nasilje u porodici prepoznaje činjenicu da nasilje nad ženama ima velikog uticaja na pravničku profesiju, te razvija resurse za unaprjeđivanje cjelokupnog odgovora pravnog sistema na taj problem. U publikaciji Dobro naučite svoje studente: uključivanje nasilja u porodici u planove i programe pravnih fakulteta (2003) izloženo je nekoliko nastavnih oblasti u studijama prava u kojima se može obraditi nasilje u porodici, kao što su osnovni planovi i programi, specijalizovani seminari, klinički programi i stručna praksa u lokalnim organizacijama. Izvještaj sadrži osnovne informacije o nasilju u porodici koje svaki student prava treba da nauči, kao i načine za prevazilaženje izazova vezanih za uključivanje te teme u nastavu. Takođe su dati primjeri nastavnih materijala i programa za pojedine predmete po oblastima. Iako su u izvještaju dati primjeri iz studija prava u obrazovnom sistemu SAD, većina studija slučaja je opšteg karaktera i može se prilagoditi ili upotrijebiti i u drugačijim obrazovnim uslovima. Izvještaj se može naći na adresi http://www.abanet.org/domviol/pubs.html.

Projekat nacionalne inicijative i obuke za građansko-pravnu pomoć žrtvama trgovine ljudima Vrsta nasilja nad ženama: Prvenstveno trgovina ljudima, ali i nasilje u porodici Pristup i glavni ciljevi: Nekoliko odjeljenja Američke advokatske komore 158 formiralo je savez za unaprjeđivanje sposobnosti advokata da pružaju građanskopravnu pomoć odraslima i djeci – žrtvama

156 Vidjeti vebsajt organizacije Women's Aid, http://www.womensaid.ie/index.htm 157 „U Ujedinjenom Kraljevstvu nasilje u porodici čini 16% prijavljenih slučajeva nasilja – izveštaj Vlade“, dnevni list The Guardian, 31.10.2008, može se naći na adresi http://www.guardian.co.uk/politics/2008/oct/31/domestic-violence 158 Komisija za nasilje u porodici, Komisija za imigraciju, Inicijativa za vladavinu prava, Centar za pro bono rad, Komisija za mlade izložene riziku, Odjeljenje za individualna prava i obaveze i Centar za ljudska prava.

89 trgovine ljudima. Projekat nacionalne inicijative i obuke za građanskopravnu pomoć žrtvama trgovine ljudima ima nekoliko ciljeva – da podstakne advokate na više angažovanja u pro bono zastupanju žrtava trgovine ljudima, da podrži razvoj sveobuhvatne pravne pomoći u građanskim predmetima putem obezbjeđivanja obuke, modela pravnih dokumenata, priručnika i drugih materijala za usmjeravanje advokata u radu, da uspostavi onlajn resursni centar i da obezbijedi set instrumenata i standarde za razvoj projekata pro bono pomoći u slučajevima trgovine ljudima. Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Za vrijeme projekta, Američka advokatska komora osnovala je partnerstvo privatnog i javnog sektora sa korporacijom LeksisNeksis (davaocem pravnih podataka i informacija) iz SAD. U skladu sa svojim načelima korporativne odgovornosti, LeksisNeksis je već mnogo uradio u oblasti vladavine prava, a u ovom projektu je učestvovao obezbijedivši i resurse i ekspertizu. U sklopu projekta, Komora je u saradnji sa LeksisNeksisom održala obuku za advokate iz cijele zemlje o građanskopravnim sredstvima u slučajevima trgovine ljudima. Komora je takođe objavila nekoliko priručnika za advokate i zastupnike o zadovoljavanju specifičnih potreba žrtava trgovine ljudima, odraslih i djece, u pogledu pravnih usluga. Tokom pripreme materijala za obuku i obrazovanje, organizatori projekta konsultovali su se sa NVO i zastupnicima koji se bave problemom trgovine ljudima i tražili preporuke o ključnim oblastima na koje se treba usredsrediti. Područje obuhvaćeno projektom: SAD, ali postoji interesovanje za primjenu naučenog i u drugim zemljama. Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali za obuku, uključujući u to modele pravnih dokumenata, praktične savjete i priručnike, mogu se preuzeti sa vebsajta projekta. Na vebsajtu će uskoro biti i film o obuci, na osnovu kojeg će advokati koji pohađaju kontinuirano obrazovanje iz oblasti prava moći da ostvare bodove, ali će moći da ga koriste i drugi zastupnici. Osim toga, na vebsajtu se mogu naći i dva priručnika o zadovoljavanju potreba žrtava trgovine ljudima za pravnim uslugama, nasilju u porodici i zastupanju djece, kao i informativni pregled o korišćenju vještaka. Finansiranje: Projekat je finansiran sredstvima bespovratne pomoći Američke advokatske komore za početak rada u iznosu od 100.000 američkih dolara. Projekat se takođe oslanjao na stručno znanje, tehničku pomoć i finansijske resurse LeksisNeksisa, putem partnerstva privatnog i javnog sektora. Saradnja između ovog privatnog preduzeća i Komore znatno je doprinjela uspjehu projekta u cjelini. Organizacija zadužena za sprovođenje: American Bar Association – Commission on Domestic Violence and Section on Individual Rights and Responsibilities (Američka advokatska komora – Komisija za nasilje u porodici i Odjeljenje za individualna prava i obaveze) 740 15th Street N.W., 9th Floor Washington, D.C. 20005 USA Tel.: +1 202 662-1000 (centrala Komore) Imejl: HTCivillnfo@staff. abanet.org Dodatne informacije: http://www.abanet.org/domviol/tip/

Pravna pomoć u slučajevima rodno zasnovanog nasilja u uslovima konflikta Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje nad ženama u svim oblicima, odnosno fizičko i seksualno nasilje, nasilje u porodici, seksualna eksploatacija, dječja prostitucija, prisilna prostitucija, pretnje, tužbe za utvrđivanje očinstva i oduzimanje starateljstva nad djecom i kidnapovanje. Pristup i glavni ciljevi: U svom radu sa izbjegličkim stanovništvom u Gvineji, Američki komitet za izbjeglice (ARC) ustanovio je da rješavanje problema nasilja nad ženama u uslovima konflikta zahtijeva koordiniran sistem podrške koji odgovara na bezbjednosne, zdravstvene, psihosocijalne i pravne potrebe. Kad je uspostavljen takav sveobuhvatan međuagencijski program za prevenciju RZN, osobe koje su pretrpjele nasilje počele su da dobijaju usluge koje su im pomagale u fizičkom i psihološkom oporavku. Poslije nekog vremena, one su počele da izražavaju potrebu za pravdom, ali pravosudni sistem u Gvineji nije bio dostupan izbjeglicama. Zato je ARC ustanovio klinike za pravnu pomoć u slučajevima RZN kako bi žrtvama pružio podršku i pomoć.

90 Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Američki komitet za izbjeglice je u Gvineji osnovao dvije klinike za pravnu pomoć koje rade sa izbeglicama uz Liberije i Sijera Leonea. Te klinike pružaju tri osnovne usluge: obrazovanje iz oblasti zakonskih prava žena i djece; povjerljivo pravno savjetovanje za žene i djecu i pravno zastupanje. Komitet naglašava da nije započeo projekte pravne pomoći dok nisu uspostavljene najosnovnije službe za prevenciju i zaštitu i dok nije pridobijeno povjerenje zajednice. Osobe koje su pretrpjele nasilje i dalje imaju pristup tim službama dok traju sudski postupci. Pravna pomoć treba da bude ponuđena u sklopu sveobuhvatnog sistema odgovora na nasilje nad ženama. Te dvije klinike obrade 400–600 slučajeva godišnje. Područje obuhvaćeno projektom: Prve takve klinike osnovane su u Liberiji, Sijera Leoneu i Gvineji. Set instrumenata u kojem je opisan proces osmišljavanja pravnih usluga u slučajevima RZN takođe je korišćen u radu ARC u Pakistanu i Ruandi i na Tajlandu. Materijali, proizvodi, ishodi: Set instrumenata pod nazivom Pravna pomoć u slučajevima rodno zasnovanog nasilja: set participativnih instrumenata sadrži korake koji treba da pomognu radnicima na terenu da osmisle sveobuhvatne usluge i pravnu pomoć za žrtve rodno zasnovanog nasilja. Naglašeno je da takve programe treba sprovoditi postepeno i na način koji uvažava osobenosti kulture, u bliskoj saradnji sa ciljnom zajednicom. Set i drugi materijali mogu se preuzeti na vebsajtu. Finansiranje: Finansiranje programa obezbijedio je Biro za stanovništvo, izbjeglice i migracije Ministarstva inostranih poslova SAD. Organizacija zadužena za sprovođenje: American Refugee Committee – ARC (Američki komitet za izbjeglice – ARC) 430 Oak Grove Street, Suite 204 Minneapolis, MN 55403 USA Tel.: +1 612 872-7060 Faks: +1 612 607-6499 www.archq.org Dodatne informacije: http://www.arcrelief.org/site/PageServer?pagename=programs_GBV_bookspage

91 6.5 Međunarodnopravni mehanizmi Aktivisti se uspješno koriste međunarodnim pravom kako bi zagovarali promjene u nacionalnim pravnim sistemima. Grupe iz građanskog društva uspješno primjenjuju međunarodnopravne instrumente kako bi „vršile pritisak na Vlade da usvoje mjere prevencije, iskorjenjivanja i kažnjavanja nasilja nad ženama“. 159 Treba primjetiti da međunarodno pravo nije koristan instrument za procesuiranje pojedinačnih slučajeva ili za ostvarivanje pravde za pojedinačne žrtve nasilja, ali da može biti veoma djelotvorno u sprovođenju sistemskih promjena. Na međuregionalnom i međunarodnom nivou, postoji više konkretnih mehanizama od kojih svaki ima specifične oblike pomoći i postupke koje treba pažljivo razmotriti. Na vebsajtu „Zaustavimo nasilje nad ženama“ (Stop VAW – http://www.stopvaw.org) mogu se naći stranice o instrumentima za zagovaranje i međunarodnom pravu, sa informacijama o izradi strategija zagovaranja i poređenjima različitih mehanizama zaštite pravâ ženâ na međunarodnom nivou. Centar za reproduktivna prava takođe je objavio vodič za zagovaranje preko tijelâ UN za praćenje primjene međunarodnih ugovora, koji se odnosi prvenstveno na reproduktivna i seksualna prava, ali je od značaja i za nasilje nad ženama. 160 U daljem tekstu izloženo je nekoliko značajnih slučajeva nasilja nad ženama koji su razmatrani pred međunarodnim tijelima i iz kojih se vidi kako se mogu izgraditi argumenti primjenom međunarodnog prava. Ti slučajevi ilustruju način na koji se zagovornici pozivaju na međunarodno pravo u slučajevima kada nije bilo odgovora države.

Međunarodno pravo u nacionalnim sudovima: seksualno zlostavljanje u Indiji Godine 1992, nakon što su socijalnu radnicu brutalno silovale kolege, a slučaj nije ni istražen ni procesuiran pred lokalnim sudom, grupa ženskih NVO u Indiji obratila se Vrhovnom sudu sa zahtjevom da bude sastavljen zakon o seksualnom zlostavljanju. Tvrdile su da Parlament Indije nije donio nikakav zakon te vrste. Zahtjev se pozivao na Ustav Indije, kao i na Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i preporuku 19 uz Konvenciju, koja se odnosi na nasilje nad ženama. Sud je razmotrio konkretno pitanje da li je nečinjenje države Indije u tom slučaju predstavljalo propust države da zaštiti žene od seksualnog zlostavljanja i diskriminacije, što je pravo koje je garantovano Ustavom i CEDAW-om. Sud je odlučio da rodna ravnopravnost zahtijeva zaštitu od seksualnog uznemiravanja i sastavio set smjernica koje su bile na snazi dok vlasti nisu donijele propise. 161

Međunarodni sudovi: propust države da odgovori na nasilje nad ženama Januara 2008. godine, Evropski sud za ljudska prava postupao je u predmetu protiv Ruske Federacije u vezi sa incidentom u kojem su policajci napali, mučili i silovali jednu ženu dok su je ispitivali kao svjedoka krivičnog djela. Krivični postupak je pokrenut pred ruskim sudom, ali je odložen usljed različitih proceduralnih pitanja u vezi sa istragom. Nekoliko godina kasnije, postupak pred lokalnim sudom još nije bio završen. Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da je došlo do kršenja Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, među čijim potpisnicama je i Rusija, odnosno da je država povrijedila prava žrtve time što joj nije obezbijedila djelotvornu istragu i time što su je silovali i mučili policajci, koji su državni službenici. Sud je naložio da joj država isplati naknadu štete u iznosu od 70.000 evra. 162 Nečinjenje SAD u slučaju nasilja u porodici predmet je žalbe koju razmatra Interamerička komisija za ljudska prava (IACHR). Godine 1999, tri kćeri podnositeljke žalbe ubio je njen bivši suprug nakon što policija Kolorada nije sprovela zabranu pristupa koja je bila izrečena bivšem supružniku. Nakon što je on oteo djecu, podnositeljka žalbe je više puta pozvala lokalnu policiju i izrazila strah da će on nauditi djevojčicama. Poslije nekoliko sati, bivši suprug je ubijen kada je napao lokalnu policijsku stanicu. Tada je otkriveno da je već ubio svoje tri kćeri. Podnositeljka žalbe je podnijela tužbu protiv lokalne policije, ali Vrhovni sud SAD je ustanovio da ona nije imala ustavno pravo na policijsko izvršenje zabrane pristupa. Kada je IACHR prihvatila slučaj, to je bila prva pojedinačna žalba koju je žrtva nasilja u porodici podnijela protiv SAD zbog povreda međunarodnog humanitarnog prava. 163

159 „Ni minut više: kraj nasilja nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 19. 160 „Prava se moraju poštovati: vodič za zastupnike o radu tijelâ UN za praćenje primjene sporazumâ o reproduktivnim i seksualnim pravima” (Centar za reproduktivna prava, 2002), može se naći na adresi http://www.reproductiverights.org/ pub_bo_tmb.html. 161 Ibid., str. 22 i „Ostvarivanje ravnopravnosti: sprovođenje Konvencije o ukidanju svih oblika nasilja nad ženama (UNIFEF, 1998), str. 19. 162 Predmet Maslova i Nalbandov protiv Rusije (prijava br. 839/02), presuda, Evropski sud za ljudska prava, 24.01.2008. 163 „Interamerička komisija za ljudska prava smatra SAD odgovornim za zaštitu žrtava nasilja u porodici“, saopštenje za medije, 09.10.2007, Američka unija za građanske slobode (ACLU).

92 Mehanizmi predviđeni sporazumima: nasilje u porodici u Mađarskoj Godine 2005, Komitet za ukidanje diskriminacije žena donio je zaključke u prvom slučaju koji je razmatrao na osnovu Fakultativnog protokola uz CEDAW. Taj slučaj se dogodio u Mađarskoj kada je podnositeljka žalbe, žrtva nasilja u porodici, tvrdila da su njena prava na osnovu CEDAW-a povrijeđena kada je država zanemarila svoju obavezu da je zaštiti od nasilnog supruga. Podnositeljka žalbe je izložila specifičnu situaciju u Mađarskoj, gdje ne postoji mehanizam zaštitnog naloga, a krivični postupak traje dugo i nasilnik se najčešće ne kažnjava. Komitet je utvrdio da su prava podnositeljke žalbe povrijeđena time što država nije ispunila svoju dužnost da joj obezbijedi djelotvornu zaštitu od ozbiljnih opasnosti po njeno fizičko i mentalno zdravlje. Komitet je izdao više preporuka Mađarskoj, uključujući u to i neodložne mjere kojima se garantuje bezbjednost podnositeljke žalbe i njene djece, obezbjeđivanje pristupa sigurnom smještaju za žrtvu, obezbjeđivanje maksimalne zakonske zaštite svih žrtava nasilja u porodici, izradu strategije za rješavanje problema nasilja u porodici, obezbjeđivanje obuke za službenike krivičnog pravosuđa i izradu programa podrške žrtvama i programa rehabilitacije počinilaca. Odluka Komiteta posebno je značajna jer je njom jasno utvrđeno to da nasilje u porodici predstavlja oblik diskriminacije i da su države dužne da ispunjavaju sve obaveze iz CEDAW-a u vezi sa nasiljem nad ženama. 164

164 Stavovi Komiteta za ukidanje diskriminacije žena, saopštenje br. 2/2003, predmet gđa A. T. protiv Mađarske, 26.01.2005.

93 7 Zaključak Iskorjenjivanje nasilja nad ženama je proces za koji su potrebni politička volja, adekvatni resursi i udruženi dugoročni napori većeg broja aktera iz različitih sektora, koji obuhvataju zakonodavnu reformu, reformu sektora bezbjednosti, zaštitu ljudskih prava i zagovaranje prava žrtava, rad na demokratizaciji i javno zdravlje. Kao što se vidi u ovom zborniku, inicijative čiji je cilj prevencija nasilja nad ženama, zaštita žrtava i gonjenje počinilaca mogu se javiti u različitim, ali jednako djelotvornim oblicima. Zajedničke karakteristike koje leže u osnovi dobrih praksi obuhvataju nalaženje kreativnih rješenja za jedan univerzalni problem, sprovođenje održivih aktivnosti i usredsređivanje na one intervencije kojima se postižu stvarni efekti. U ovom zborniku istaknuti su brojni projekti, od kojih su neki veoma ograničeni a neki širi, koje su sprovodile Vladine agencije, nevladine organizacije, međuvladine agencije kao što je OEBS, kao i neka privatna preduzeća, ili partnerstva tih aktera, što je bio slučaj kod mnogih uspješnih projekata. Srž ovog zbornika su dobre prakse na području OEBS-a, ali ova bogata zbirka materijala o radu na suzbijanju nasilja nad ženama može biti od velike koristi i drugim područjima. I dalje, OEBS je potpuno posvećen borbi protiv nasilja nad ženama. Strukture OEBS-a i zemlje učesnice obavezale su se na intenziviranje napora u toj oblasti. Nadamo se da će informacije u ovom zborniku biti korisne u tom radu i da će inspirisati one koji osmišljavaju strategije i programe borbe protiv nasilja nad ženama, da će pružiti odgovore, ohrabrenje i smjernice za konsolidovanje postojećih djelotvornih pristupa i razradu novih.

94 Prilog: Indeks resursa i praktičnih postupaka Uvod Primjeri zbornikâ dobrih praksi o NNŽ (resurs) Razumijevanje NNŽ: istraživanje i evaluacija Resursi o statističkim podacima za rodno zasnovano nasilje (resurs) Prikupljanje podataka Baza podataka o nasilju nad ženama (resurs) Analiza iskustava i potrebâ Glasovi žrtava (praksa) žrtava Etička i bezbjednosna preporuka za istraživanje o NNŽ (resurs) Praćenje pravnog sistema Tragom pravosudnog sistema: „Uticaj krivičnog pravosuđa u Gautengu na smanjivanje broja slučajeva silovanja“ (praksa) Analiza budžeta Rodno osjetljivo budžetiranje (resurs) Prevencija Kampanje za podizanje Alati za podizanje svijesti i komunikaciju (resurs) svijesti Globalne kampanje Kampanje UN o nasilju nad ženama (resurs) Šesnaest dana borbe protiv rodno zasnovanog nasilja (praksa) Kampanja „Zaustavimo nasilje nad ženama“ (resurs) Kampanje na regionalnom Kampanja „Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici“ nivou (resurs) Kampanje na nacionalnom Kampanje podizanja svijesti u Francuskoj (praksa) nivou Kampanja nulte tolerancije (praksa) Prava žena su ljudska prava (praksa) Gole činjenice (praksa) Lokalne i lokalizovane Žene u crnom (praksa) kampanje Projekat „Clothesline“ (praksa) Aviokompanije u borbi protiv seksualnog turizma u koji su uključena djeca (praksa) Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja (praksa) Pružanje ruke ženama/pravna Kako reći „ne“ svom šefu (praksa) pismenost/osnaživanje žena DOSTA JE BILO (praksa) Rad sa kreatorima politike Rodna ravnopravnost?! (praksa) Borba protiv nasilja u porodici jačanjem javnih mehanizama i pravnog okvira na nacionalnom nivou (praksa) Saradnja žena gradonačelnika (praksa) Obuka za zaposlene u Instrumenti za medije prilikom izvještavanja o nasilju u porodici medijima (praksa) Komplet materijala za medije: Činjenice o Rezoluciji 1325 Savjeta bezbijednosti Ujedinjenih nacija (praksa) Rad sa muškarcima i Udruženje MenEngage i Promundo (resurs) dječacima Kampanja „Bijela traka”(praksa) Kampanje „Vaspitavanje dječaka da postanu muškarci“ i

95 „Očevi osnivači“ (praksa) Program „Muškarci u borbi za pravdu“, Regionalna mreža muškaraca udruženih protiv nasilja na rodnoj osnovi (praksa) Broj do tri: ti, ona, tvoja porodica. Izvuci iz sebe ono najbolje. Kampanja „Zaustavimo nasilje” (praksa) Heroji časti (praksa) Propagandna kampanja „Zaustavite nasilje nad ženama!“ (praksa) Kampanja Euro 08 protiv trgovine ženama (praksa) Rad sa mladima Rodna ravnopravnost je važna: priručnik o nasilju na rodnoj osnovi među mladim ljudima (resurs) „Pravo na život bez nasilja“ i „Imaš 100% pravo na nenasilje“(praksa) Slučajevi silovanja u emotivnoj vezi kod mladih žena i razvoj dobre prakse podrške i prevencije (praksa) Kampanja „Slušajte glasnije“(praksa) Projekat „Ne trgovini ljudima“(praksa) Animiranje zajednice Odgovori zajednice na nasilje u porodici i trgovinu ženama (praksa) Bezbjedni gradovi: nasilje nad ženama i javna politika (praksa)

Zaštita i pomoć

Neposredna pomoć i pružanje Put za bjekstvo: od ulice do nezavisnosti (praksa) usluga Sveobuhvatne i Žene iz ruralnih oblasti Kirgistana protiv nasilja (praksa) specijalizovane usluge Istinite priče (praksa) Sveobuhvatna njega za žrtve silovanja u zdravstvenim centrima (praksa) Planiranje bezbjednosti i Plan reintegracije za žrtve trgovine ljudima: dobra praksa i pomoć pri reintegraciji preporuke (resurs) Izgradnja kapaciteta pružalaca ProTrain (praksa) usluga Babice pomažu žrtvama (praksa) Krizni centri, sigurne kuće, Više od krova nad glavom i Daleko od nasilja (resurs) centri za „sve usluge na Svjetska konferencija o sigurnim kućama za žene (resurs) jednom mjestu Medica Zenica, Bosna i Hercegovina (praksa) Centar Umid, Uzbekistan (praksa) Referalni centri za seksualne napade, UK (praksa) Centri za porodično-pravnu zaštitu, SAD (praksa) Koordinirani odgovor Set instrumenata za suzbijanje nasilja nad ženama (resurs) zajednice/referalni mehanizmi Nacionalni referalni mehanizmi: udruženim naporima zaštititi prava žrtava trgovine ljudima (resurs) Intervencije u okviru humanitarnih aktivnosti u slučaju rodno- zasnovanog nasilja (resurs) Prekipjelo (praksa) Standardne operativne procedure (praksa) Ekonomsko osnaživanje Moldavija: Inicijativa za suzbijanje trgovine ljudima i nova perspektiva za žene (praksa)

96 IMAGE – Intervencija putem mikrofinansiranja za borbu protiv SIDE i rodnu ravnopravnost (praksa) Programi za počinioce Odbaciti nasilje: Program za muškarce – počinioce nasilja u porodici (resurs) Rispekt: Nacioalna asocijacija za programe za počinioce nasilja u porodici i pomoćne službe podrške (praksa)

Procesuiranje Unaprjeđivanje krivičnog pravosuđa i reforma sektora bezbjednosti (resurs) Zakoni i politike Sastanak grupe eksperata sa temom dobre prakse u oblasti propisa o nasilju nad ženama (resurs) Unapređivanje zakona i Modeli zakona o suzbijanju nasilja nad ženama (resurs) usvajanje posebnih propisa Studije slučajeva dobre Austrija (praksa) prakse u zakonodavstvu Ruanda (praksa) Španija (praksa) Turska (praksa) Akcioni planovi Njemačka: drugi Akcioni plan za suzbijanje nasilja nad ženama (praksa) Obezbjeđivanje ravnopravnosti, davanje rodne dimenzije miru: vodič za politiku planiranja za žene, mir i bezbjednost (resurs) Nasilje nad ženama nije više porodična stvar (praksa) Kodeksi ponašanja i interne Projekat primene Kodeksa ponašanja (praksa) politike Kodeks ponašanja OEBS-a za vojnopolitičke aspekte bezbijednosti (praksa) Posebna odjeljenja i odgovori - Policijske jedinice Regionalna studija za mapiranje ženskih policijskih stanica u Latinskoj Americi (resurs) Jedinice za istragu slučajeva nasilja u porodici (praksa) Centri za prevenciju nasilja u porodici (praksa) - Sudovi Sudovi za rodno zasnovano nasilje u Španiji (praksa) - Komisije za istinu i pomirenje Komisije za istinu i rod: načela, politike i procedure (resurs) Razvoj kapaciteta zaposlenih Priručnik za rodna pitanja za mirovne operacije (resurs) u sistemu krivičnog pravosuđa i mirovnim snagama - Obuka Program prevencije i suzbijanja nasilja u porodici (praksa) Vodič za VIP: nasilje nad ženama – vizija, inovativnost i profesionalizam u policijskom radu (praksa) Obuka o rodnim pitanjima i mirovnim operacijama (resurs) - Priručnici, vodiči, uputstva, Projekat „Pristup ženâ pravdi“ (praksa) protokoli Inicijativa „Zelena knjiga“ (praksa) Pravna pomoć Uključivanje nasilja u porodici u planove i programe pravnih fakulteta (resurs) Projekat nacionalne inicijative i obuke za građansko-pravnu pomoć žrtvama trgovine ljudima (praksa) Pravna pomoć u slučajevima rodno zasnovanog nasilja u

97 uslovima konflikta (praksa) Međunarodnopravni Međunarodno pravo u nacionalnim sudovima: seksualno mehanizmi zlostavljanje u Indiji (praksa) Međunarodni sudovi: propust države da odgovori na nasilje nad ženama (praksa) Mehanizmi predviđeni sporazumima: nasilje u porodici u Mađarskoj

98

Организация по безопасности и сотрудничеству в Европе

Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ. Сборник примеров хорошего опыта

Секретариат ОБСЕ, Oфис Генерального Секретаря, Гендерная секция Июнь 2009 г. Гендерная секция ОБСЕ

Гендерная секция выполняет программы ОБСЕ, связанные с гендерными вопросами, и является частью офиса Генерального Секретаря. Она помогает структурам ОБСЕ, среди которых Секретариат, институты и миссии в 19 странах, достичь гендерного равенства в их организа­ ционных подразделениях и рабочей атмосфере и интегрировать гендерный взгляд в программы, проекты, политику и деятельность ОБСЕ.

Гендерная секция консультирует политические и операционные структуры ОБСЕ по вопросам создания, исполнения, наблюдения и оценки общей стратегии ОБСЕ, относительно учета гендерных вопросов согласно Плану действий по поддержке гендерного равенства 2004.

Гендерная секция предоставляет техническую экспертизу, возможности для расширения потен­ циала и инструменты для достижения гендерного равенства в структурах и деятельности ОБСЕ.

www.osce.org/gender equality@osce.org Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ.

Сборник примеров хорошего опыта Благодарности Примеры хорошего опыта, представленные в данной публикации, исследовались и документировались Элизабет Дюбан, консультантом, от имени Гендерной секции и под руководством Джамили Сефтауи, начальника секции и старшего советника по гендерным вопросам.

Свой вклад в данную книгу внесли также: Алла Куватова (Ассоциация НПО за гендерное равенство и искоренение насилия в отношении женщин, Таджик­истан), Аманда Клоер (Американская ассоциация юристов, США), Андро Гигаури (Грузия), Конни Камара (Международный американский комитет беженцев, США), Дилором Хаидарова (ОБСЕ, Таджикистан), Джемма Коннелл (Отдел ООН по улучшению положения женщин, США), Мадис Ваиномаа (миссия ОБСЕ в Сербии), Майя Голдштейн (Присутствие ОБСЕ в Албании), Мухтар Ирисов (ОБСЕ, Кыргизстан) и Нил Блэклок («Респект», Соединенное Королевство). Кроме того, ценные комментарии предоставили все эксперты и многие участники Семинара экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном в октябре 2008 года в Душанбе. Моника Гутиерез, советник по гендерным вопросам связывалась с представительствами ОБСЕ на местах, и они вместе рецензировали ранние версии этого сборника.

Данная публикация – часть внебюджетного проекта: «ОБСЕ: Инновационные подходы к борьбе с насилием в отношении женщин».

Старший советник по гендерным вопросам благодарит Постоянные представительства в ОБСЕ Австрии, Германии, Греции, Финляндии и Франции за поддержку и финансирование данного проекта.

Публикация Секретариата ОБСЕ, ОГС/Гендерная секция www.osce.org/gender

Под редакцией Джамили Сефтауи Старшего советника по гендерным вопросам, ОГС/Гендерная секция jamila.seftaoui@osce.org

© ОБСЕ, 2009 Все права защищены ISBN: 978-92-9234-534-1

Все взгляды, мнения, ссылки или отзывы, включенные или ссылающиеся в «Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ. Сборник примеров хорошего опыта» отражают позицию их авторов, и включение ссылок на них не подразумевает официального одоб- рения либо принятия их ОБСЕ. Пожалуйста, обратите внимание, что сборник содержит ссылки на интернет-сайты, которые не являются сайтами ОБСЕ и поддерживаются третьими лицами, и которые могут содержать материалы, защищенные авторскими правами, либо другими правами третьих лиц. Поскольку ОБСЕ не имеет контроля над этими интернет-сайтами, она не несет ответственности и не имеет юридических обязательств за наличие, точность или полноту содержания внешних для ОБСЕ интернет-сайтов, ОБСЕ также не утверждает, что их использование не может нарушить указанные выше права.

Ссылаться на: «Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ. Сборник примеров хорошего опыта», под редакцией Джамили Сефтауи. Вена, 2009

Перевод с английского: Алеся Муравьева Дизайн: Ульф Харр Отпечатано Gutenberg Press LTD Содержание Предисловие 5 Список сокращений и аббревиатур 7 1 Введение 9 1.1 Формы насилия в отношении женщин 11 1.2 Цель данного сборника 13 1.3 Что охватывает данный сборник 16 1.4 Структура и методология 17

2 Выявляя хороший опыт и подходы 21   2.1 Что такое хороший опыт и как мы его оцениваем? 21

 2.2. Общие принципы, определяющие хороший опыт 2.3 Стратегии, лежащие в основе хорошего опыта 22 23

3 П  онимая насилие в отношении женщин: исследования и оценка 27  3.1 Сбор информации 27

 3.2 Индикаторы, измеряющие насилие в отношении женщин 3.3 Анализ опыта и потребностей пострадавших 29 30 3.4 Контроль и наблюдение 32

 3.4.1 Контроль над юридической системой 3.4.2 Наблюдение за средствами массовой информации 34 36 3.4.3 Анализ бюджета 36 3.5 Исследования как пропаганда 37

4 Предупреждение 41 4.1 Кампании по повышению информиро­ванности 41 4.1.1 Общественная осведомленность 42 Глобальные кампании 42 Региональные кампании 45 Национальные кампании 46 4.1.2 Дотягиваясь до женщин/ Правовая грамотность/ Расширение потенциала и возможностей женщин 55 4.1.3 Работая с политиками 58 4.1.4 Обучая профессионалов СМИ 62 4.2 Работая с мужчинами и мальчиками 64 4.3 Работая с молодежью 72 4.4 Мобилизация сообщества 79

5 Защита и помощь 83 5.1 Идентификация пострадавших 83

 5.2 Прямая помощь и предоставление услуг 84

 5.2.1 Всеохватывающие и специализированные службы 86

 5.2.2 Планирование безопасности и помощь в реинтеграции 91

 5.2.3 Расширение возможностей сотрудников служб 91

 5.3 Кризисные центры, убежища и центры «одного окна» 94

 5.4 Координированная реакция сообщества/механизмы перенаправления 99 5.5 Повышение экономического потенциала и возможностей 104 5.6 Правовые меры защиты 107 5.7 Программы для лиц, совершивших насилие 108

6 Судебное преследование 113 6.1 Законы и политика 115 6.1.1 Законы о гендерном равенстве 115 6.1.2 Усиливая законы и принимая специализированное законодательство 116 6.1.3 Изучение примеров хорошего опыта в законодательстве 117 6.1.4 Планы действий 121 6.1.5 Кодексы поведения и внутренняя политика 124 6.2 Специализированные отделы и реагирование 127 6.2.1 Полицейские бригады 127 6.2.2 Суды 131 6.2.3 Комиссия по поиску правды и примирению 132 6.3 Расширение возможностей профессионалов уголовной юстиции и миротворческих сил 133 6.3.1 Обучение 133 6.3.2 Пособия, руководства, учебники, правила 136 6.4 Правовая помощь 139 6.5 Международные правовые механизмы 143

7 Заключение 147 Приложение: указатель ресурсов и примеров опыта 149

4 Предисловие «Государства-члены ОБСЕ … осудили насилие в отношении женщин через План действий ОБСЕ по поддержке гендерного равенства. Сейчас нам нужны конкретные действия, способные перевести эти заверения и обязательства в реальные условия». Элизабет Рейн, бывший Министр по вопросам равноправия и бывший Министр обороны Финляндии, выступая перед Постоянным советом ОБСЕ в Вене, 15 декабря 2008 года.

Насилие в отношении женщин – это не новая проблема. Глубокие страдания и ущерб, наносимые этим распространенным нарушением прав человека, мало изменились за века, если вообще изменились. В большой степени то же неравенство и неравномерное распределение власти, которые способствуют насилию в отношении женщин, существуют и сегодня. Что изменилось, так это пейзаж, контекст, в котором происходит насилие в отношении женщин. Насилие в отношении женщин больше не рассматривается, как неизбежная часть семейной жизни, социальных отношений, рабочего места или войны. Насилие в отношении женщин нельзя оправдать. С ростом женского движения, женщины-активисты потребовали обра- тить внимание на насилие – это фундаментальное отрицание равных прав. За прошедшие десятилетия произошли существенные изменения на глобальном уровне, в озвучивании государственных обязательств бороться с насилием в отношении женщин, независимо от того, совершенно ли оно частным лицом или государством, в военное или мирное время. Для последних десятилетий 20-го века была характерна значительная активность в борьбе с насилием в отношении женщин, призывы действовать для исправления зла и попытки реагировать на международном и местном уровнях, а первые годы 21-го века включают определенный анализ. Гораздо больше внимания в последние годы уделялось «инвентаризации» работы и попыткам каталогизировать интервенции, которые в действительности привели к уменьшению случаев насилия в отношении женщин, увеличению защиты и помощи тем, кто пережил насилие, и положили конец безнаказан- ности тех, кто совершает такое насилие. Интерес к выделению положительного опыта по борьбе с насилием в отношении женщин в большой мере вытекает из признания того факта, что, несмотря на огромнейшую работу в этой сфере, насилие в отношении женщин продолжается в каждой стране мира, и, в некоторых случаях, таких, как вооруженные конфликты или постконфликтное восстановление, даже увеличивается. ОБСЕ признает связь между обеспечением гендерного равенства, иско- ренением насилия в отношении женщин и достижением настоящей и долго- срочной безопасности для всех граждан. Когда насилию в отношении женщин позволяют продолжаться – это сохраняет дискриминацию, а в результате – усиливает нестабильность и препятствует развитию любой нации. Борьба с насилием в отношении женщин – в сердце мандата ОБСЕ. Государства-члены ОБСЕ подтвердили необходимость борьбы с наси- лием в отношении женщин, приняв План действий по поддержке гендерного равенства (2004), в который включены директивы Секретариата по разработке программ по предупреждению насилия в отношении женщин. Решение Минис- терского совета ОБСЕ по более эффективному предупреждению и борьбе с насилием в отношении женщин (2005) рекомендует государствам-участникам

5 ОБСЕ меры, которые необходимо предпринять для повышения эффективности предупреждения насилия, улучшения защиты и помощи пострадавшим. Кроме того, Решение ОБСЕ относительно женщин в предотвращении конфликтов, регулирования кризисов и в постконфликтном восстановлении (2005) интегри- рует резолюцию 1325 Совета безопасности ООН «Женщины и мир и безопас- ность» во всю деятельность ОБСЕ и призывает государства-члены обеспечить полное участие женщин в предотвращении конфликтов, регулировании кризи- сов и постконфликтном восстановлении. Именно в такой атмосфере Гендерная секция офиса Генерального сек- ретаря возглавила инициативу, в результате которой и появился настоящий сборник. «Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ» Сборник положительного опыта начался в октябре 2008 года с Семинара экспертов по инновационным подходам к предотвраще- нию насилия в отношении женщин, проведенному в Душанбе, Таджикистан. Семинар собрал вместе 89 международных экспертов, политиков, активистов НПО и представителей международных организаций из 21 страны для того, чтобы поделиться информацией о хорошем опыте и эффективных подходах к предупреждению насилия в отношении женщин, защите пострадавших и судебном преследовании виновных. Особое внимание было уделено четвертой теме – участию, усилиям по вовлечению молодых людей и мужчин в борьбу с насилием в отношении женщин. Семинар не был форумом для открытия абсолютно новых стратегий или подходов, а скорее мероприятием, на котором участники делились своими экспертными знаниями и практическим опытом. Участники нашли общее во всех странах и обсудили инновации и новый опыт, который является ключевым для эффективных интервенций. Важной целью настоящего сборника, таким образом, стало дополнение идей Семинара экспертов и демонстрация некоторого хорошего опыта, кото- рый появился в результате поддерживаемых ОБСЕ инициатив, а также про- ектов, поддерживаемых другими организациями, что может принести пользу будущей работе в регионе ОБСЕ. Этот сборник должен быть доступным и полезным для специалистов, работающих с гендерными вопросами, но также и для многих других сотрудников ОБСЕ, работающих, например, в таких сферах, как права человека, демократизация, борьба с торговлей людьми, построение правового государства, реформы полиции или армии. Насилие в отношении женщин – комплексная проблема, требующая подхода, вовлекающего все сектора, и данный сборник предоставляет значительное количество примеров различных инициатив, направленных на предупреждение, защиту и судебное преследование. Разумеется, данный сборник предполагает гораздо более широкую аудиторию, чем структуры ОБСЕ, включающую политиков, представителей правоохранительных органов, юристов, сотрудников социальных служб, преподавателей, журналистов, членов профсоюзов, представителей частного сектора, донорских организаций и, особенно важно, организаций гражданского общества во всех странах – членах ОБСЕ. Данный сборник служит первым шагом к принятию эффективного и проверенного опыта, поскольку действительные изменения должны произойти на уровнях государств. Мы надеемся, что данный ресурс будет способствовать дальнейшему обсуждению различных сторон опыта, который доказал свою эффективность и приведет к совместному исполнению конкретных новых инициатив. Такие инициативы в идеале должны выполняться в партнерствах, например, между государственными органами и группами гражданского общества, между государствами, и между государствами-членами и Секрета- риатом ОБСЕ, ее институтами и миссиями.

Джамиля Сефтауи Старший советник по гендерным вопросам

6 Список сокращений и аббревиатур AВА Американская ассоциация юристов МА Международная Амнистия CEDAW Конвенция о ликвидации всех форма дискриминации в отношении женщин ЦВЕ Центральная и Восточная Европа СЕ Совет Европы ОУПЖ Отдел ООН по улучшению положения женщин ДКВС Женевский центр по демократическому контролю за вооруженными силами DFID Департамент международного развития (Соединенное Королевство) ДПКО Операции ООН по поддержанию мира ДН Домашнее насилие ЕСПЧ Европейский суд по правам человека ЭКЛАК Экономическая комиссия ООН для Латинской Америки и Карибского бассейна ЕС Европейский союз ГН Гендерное насилие (Насилие на гендерной почве) GTZ Немецкое общество по техническому сотрудничеству ВИЧ/СПИД Вирус иммунодефицита человека/синдром приобретенного иммунного дефицита МКПЧ Межамериканская комиссия по правам человека МПК Межучережденческий постоянный комитет МОТ Международная организация труда МОМ Международная организация по миграции НПО Неправительственная организация НМПЖ Национальный механизм перенаправления жертв БДИПЧ Бюро демократических институтов и прав человека ОБСЕ Организация по безопасности и сотрудничеству в Европе ИОО Институт «Открытое общество» ООН Организация Объединенных наций МУНИУЖ Международный учебный и научно-исследовательский институт ООН по улучшению положения женщин ПРООН Программа развития ООН ЭКЕ ООН Экономическая комиссия ООН для Европы ЮНФПА Фонд ООН в области народонаселения ЮНИСЕФ Детский фонд ООН ЮНИФЕМ Фонд ООН для развития в интересах женщин МООНК Миссия ООН по делам временной администрации в Косово УНПООН Управление ООН по наркотикам и преступности РСБООН 1325 Резолюция Совета безопасности ООН 1325 «Женщины и мир и безопасность» АМР США Агентство США по международному развитию НОЖ Насилие в отношении женщин ВОЗ Всемирная организация здравоохранения СМИ Средства массовой информации

7 8 1 Введение Насилие в отношении женщин (НОЖ) – одно из самых распространенных и устойчивых нарушений прав человека в мире, происходящее от глубоко укоренившегося представления о неравноправном положении женщин. Как основная, но предотвратимая причина плохого здоровья и смертности среди женщин, насилие в отношении женщин является и проблемой здравоохране- ния. Насилие в отношении женщин имеет разрушительное воздействие на общество в целом, влияя на производительность женщин и выливаясь в общие экономические потери. Борьба с таким насилием, особенно в условиях обществ после вооруженных конфликтов и в переходные периоды, имеет существенное влияние на человеческую безопасность. Действительно, остав- шись без внимания, насилие в отношении женщин затрудняет развитие страны, становясь причиной серьезных проблем в семье, обществе и социаль- ных структурах, и, в конце концов, наносит вред гораздо большему количеству людей, чем изначальным жертвам.1 В то время как универсальная статистика о распространенности отсутс- твует, глобальные, региональные и национальные исследования говорят о том, что насилие в отношении женщин ужасающе распространено. По крайней мере, каждая третья женщина хотя бы раз в жизни прошла через физическое, сексуальное или психологическое насилие, как правило, со стороны сексуаль- ного партнера.2 Согласно всемирному исследованию Всемирной организации здравоохранения (ВОЗ) распространенность физического и/или сексуального насилия варьирует от 29% до 62% женщин, участвовавших в исследовании.3 Совет Европы (СЕ) предполагает, что в государствах-членах от каждой пятой до каждой четвертой женщины хотя бы один раз в своей взрослой жизни про- шли через физическое насилие, и больше чем каждая десятая были жертвами сексуального насилия с применением силы.4 Необходимо отметить, что исследования, оценивающие распространен- ность насилия в отношении женщин, проводятся именно потому, что проблема латентная, и официальная статистика зачастую неточна. Некоторые формы НОЖ, такие, как сексуальное насилие, хронически не учитываются.5 Другие формы насилия иногда вообще не признаются таковыми, например, сексуаль- ное домогательство или насилие, направленное против женщин в период воо- руженных конфликтов, и, таким образом, никогда не фиксируются в нацио- нальной статистике. Однако и без четкой статистики мы знаем, что насилие в отношении женщин влияет на все социально-экономические слои, людей с

1 Существуют различные мнения об употреблении и переводе термина «жертва» в кон- тексте НОЖ. Многие предпочитают термины «потерпевшая» или «пострадавшая», поскольку они несут в себе юридический смысл и предполагают соответственную юридическую защиту. В переводе данной работы используются все три термина, которые взаимозаменяемы, кроме тех случаев, когда контекст требует более юридического термина «пострадавшая» или «потерпевшая». 2 «Hа сколько широко распространено насилие в отношении женщин?», информационный бюллетень, Кампания Генерального секретаря ООН: «Сообща покончим с насилием в отно- шении женщин», февраль 2008. 3 WHO Multi-country Study on Women’s Health and Domestic Violence against Women, (WHO, 2005), p.5. 4 Fact Sheet, Council of Europe Campaign to Combat Violence against Women, including Domestic Violence, at http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesticviolencecampaign/ Fact_Sheet_en.asp. 5 Например, исследования распространенности НОЖ в нескольких странах выявили, что только о приблизительно от 4% до 13% сексуальных нападений не-партнерами когда-либо сообщалoсь. «Искоренение изнасилования и других форм сексуального насилия во всех их проявлениях, в том числе в ходе конфликтов и связанных с ними ситуациях» ) (Генеральный секретарь ООН, 2008), A/63/216, параграф 22).

9 разным уровнем образования и имеет глобальное влияние на жизни милли- онов женщин и девочек. Существенные изменения, произошедшие за последние 15 лет, предпола- гают, что такая печальная статистика не должна рассматриваться ни как неиз- бежная, ни как неподлежащая изменению. В начале 90х годов прошлого века на искоренении насилия в отношении женщин сфокусировалась деятельность ООН, и были установлены обязательства государств по защите от таких нару- шений прав человека и ответному реагированию на случаи таких нарушений. Общая рекомендация №19 к Конвенции ООН о ликвидации всех форм дискри- минации в отношении женщин (CEDAW), принятая в 1992 году, четко говорит, что НОЖ – это форма дискриминации, которая затрудняет женщинам реализа- цию принципа равноправия. Декларация ООН 1993 года по искоренению насилия в отношении женщин подчеркивает право женщин не подвергаться насилию. Важно также, что в Декларации об искоренении насилия в отноше- нии женщин подтверждается принцип «необходимых усилий» – концепции, согласно которой государства обязаны предпринимать усилия, направленные на предупреждение насилия и защиту женщин, реагировать на акты насилия, совершенные государственными или частными лицами, наказывать тех, кто совершает акты насилия и предоставлять компенсацию жертвам. Стандарт «необходимых усилий» часто вкратце описывается, как необходимость госу- дарств соблюдать «три П» («three P») – от английских слов, начинающихся с буквы «П», и обозначающих «предупреждение/предотвращение» (англ. «рrevention») насилия в отношении женщин, «защиту» (англ. «protection») пост- радавших и судебное преследование (англ. «prosecution») лиц, совершивших акты насилия в отношении женщин. Будучи самой крупной в мире региональной организацией по безопас- ности, Организация по безопасности и сотрудничеству в Европе (ОБСЕ) спо- собствует установлению всесторонней безопасности через предотвращение конфликтов, регулирование кризисов и постконфликтное восстановление. ОБСЕ осуществляет широкий спектр деятельности, относящейся ко всем трем измерениям безопасности: человеческому, военно-политическому и экономи- ческо-экологическому. Устойчивость насилия в отношении женщин представ- ляет собой существенный вызов для всех государств-участников ОБСЕ, и необходимость ответа на этот вызов – в сердце мандата ОБСЕ. Насилие в отношении женщин – результат гендерного неравенства в возможностях жен- щин осознать свои права, включая равный доступ к образованию, трудоуст- ройству, ресурсам и принятию решений. Таким образом, ОБСЕ рассматривает НОЖ как серьезную преграду на пути установления гендерного равенства. И недавнее финское председательство в ОБСЕ, и теперешнее греческое концен- трировались на гендерном равенстве как на приоритете, который пронизывает всю деятельность и влияет на все аспекты работы ОБСЕ. Предупреждение и борьба с насилием в отношении женщин – приоритетная сфера для ОБСЕ в рамках более широкой работы по способствованию установления гендерного равенства и обращению к женским вопросам в сфере безопасности. В 2004 году 56 государств-членов ОБСЕ высказали свою заинтересован- ность в продвижении равенства между женщинами и мужчинами и уменьше- нием дискриминации путем принятия «Плана действий по поддержке гендер- ного равенства». «План действий» указывает исполнительным структурам ОБСЕ, в частности Секретариату, на необходимость разработки программ, наблюдению за прогрессом по предупреждению НОЖ и поддержки исполни- тельных структур ОБСЕ и государств-членов в осуществлении соответствую- щих обязательств по содействию установлению гендерного равенства.6 В 2005 году Министерский Совет по вопросам предупреждения и борьбы с насилием в отношении женщин рекомендовал государствам-членам виды мер, которые

6 См. параграф 44(c) «План действий ОБСЕ по поддержке гендерного равенства», принят Решением № 14/04, MC.DEC/14/04 (2004).

10 1 Введение

должны быть предприняты для улучшения ситуации по предупреждению насилия, защите и помощи пострадавшим.7 Другая резолюция8 ОБСЕ, принятая в 2005, концентрируется на Женщинах в предотвращении конфликтов, регули- ровании кризисов и постконфликтном восстановлении и интегрирует боль- шинство положений Резолюции Совета Безопасности ООН 1325 (РСБООН 1325) в работу ОБСЕ. Резолюции Совета безопасности ООН 1325 и 1820 призы- вают все стороны, вовлеченные в вооруженные конфликты, принять специаль- ные меры для защиты женщин и девочек от насилия на гендерной почве, особенно от изнасилований и других форм сексуального насилия, и любого насилия в ситуациях вооруженных конфликтов. В последние годы наблюдается улучшение анализа прогресса в иско- ренении НОЖ. Очевидно, что сделаны огромнейшие шаги: от простого озву- чивания того факта, что насилие в отношении женщин является нарушением прав человека до разработки и проверки теорий о причинах и влиянии НОЖ. Многие правительства приняли законы, внедрили стратегии и расширили сети социальных служб для того, чтобы лучше помогать пострадавшим от насилия. Организации гражданского общества, особенно женские организации, были, наверное, основным инструментом, проталкивающим изменения. Женские неправительственные организации (НПО) по всему миру работали как в оди- ночку, так и в коалициях, чтобы повысить информированность о проблеме, защитить жертвы и потребовать восстановления справедливости. Тем не менее, несмотря на десятилетие активной работы, еще очевидно, что женщины не стали намного свободнее от насилия, чем они были в прошлом. Ситуация скорее парадоксальная, по мнению ЮНИФЕМ. «Пейзаж насилия на гендерной почве трансформировался … [но] вместо того, чтобы иметь существенное уменьшение насилия в отношении женщин … вызовы стали более сложными, противодействие изменениям глубже, ответные удары против усиления роли женщин более очевидными и методы, используемые для поддержания status quo, более изощренными и коварными.”9 Именно в такой атмосфере оценка эффективного опыта и возможностей применения перспективных стратегий в изменяющихся условиях жизненно необходима для продолжающихся усилий по искоренению насилия в отношении женщин.

1.1 Формы насилия в отношении женщин Насилие в отношении женщин проявляет себя в формах физического, сексу- ального и психологического вреда.10 Эти категории насилия не взаимоисклю- чающие, и формы НОЖ должны пониматься широко, чтобы охватывать спектр поведений, направленных на установление власти и контроля над женщинами. В Декларации ООН об искоренении насилия в отношении женщин обоз- начены три основные формы НОЖ, основываясь на том, где происходят акты насилия, а также на отношениях между лицом, совершающим насилие, и жертвой: (1) насилие в семье; (2) насилие в обществе; и (3) насилие со стороны или при попустительстве государства.11 Насилие, совершаемое в семье, вклю- чает в себя домашнее насилие, которое также иногда называют насилием со

7 OSCE MC. Decision No. 15/05, Preventing and Combating Violence Against Women, (2005). 8 OSCE MC. Decision No.14/05, Women in Conflict Prevention, Crisis Management and Post- Conflict Rehabilitation (2005). 9 Not A Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 12. 10 Некоторые эксперты НОЖ говорят также об экономическом насилии. Термин может относиться к нарушениям экономических прав женщин государствами (например, невыплата пособий) или частными лицами (например, супругом, который контролирует семейный бюджет). 11 Декларация ООН об искоренении насилия в отношении женщин, 20 декабря 1993, A/RES/48/104.

11 стороны сексуального партнера или супружеским насилием, чтобы пояснить, что между жертвой и лицом, совершающим насилие, существуют длительные отношения. Изнасилования в браке и сексуальное насилие над детьми также являются видами НОЖ, которые происходят дома. Насилие в обществе вклю- чает в себя изнасилование и сексуальное нападение, сексуальное домогатель- ство на рабочем месте и в образовательных учреждениях, а также эксплуата- цию женщин и девочек через торговлю людьми и проституцию. Насилие, совершаемое государством, включает в себя изнасилования во время войн и представителями правоохранительных органов, органов безопасности и воен- ными, как во время вооруженных конфликтов, так и в мирное время, или миротворческим персоналом в неконфликтных условиях, а также насилие над женщинами, находящимися в государственных учреждениях и под государс- твенным контролем. Эти категории обозначают общие понятия и показывают масштаб НОЖ, но к ним нельзя относиться, как к чему-то неизменному. Правозащитники и люди, предоставляющие помощь потерпевшим от НОЖ, часто сталкиваются с формами НОЖ, которые еще недостаточно признаны таковыми правоохранительными органами и юридическими системами, такими, например, как навязчивое преследование или использование новых технологий, например, интернета или электронной почты для совершение кибер насилия в отношении женщин.12 В данном сборнике иногда используется термин «гендерное насилие/ насилие на гендерной почве». Под гендерным насилием (ГН) подразумевается вред, наносимый лицу (женщине или мужчине) в результате властного нера- венства, которое в свою очередь обусловлено разделением гендерных ролей. Насилие на гендерной почве – это не синоним понятия насилия в отношении женщин, но часто используется именно в таком смысле, поскольку женщины – первоочередные цели ГН. Из-за гендерной дискриминации, которая ставит женщин в уязвимые и безвластные позиции, женщины-жертвы «страдают гораздо тяжелее от последствий по сравнению с мужчинами».13 Насилие, осуществляемое над женщинами и девочками в периоды воору- женных конфликтов и во время постконфликтного восстановления показало себя как наиболее шокирующая форма НОЖ. В действительности, НОЖ в условиях конфликтов – это не специфическая форма насилия, а изменяюще- еся по интенсивности и масштабам насилие. НОЖ во время и в постконфликт- ных условиях показывает специфический переход от частной к общественной сферам. Насилие в отношении женщин «часто имеет корни в доконфликтной ситуации, но усиливается и часто начинает восприниматься как приемлемая практика в течение конфликта и в постконфликтной фазе… с переходом от конфликта к миру [гендерное насилие] скорее переходит из общественной сферы в частную через увеличение домашнего насилия».14 Недавние конфликты продемонстрировали этот феномен. Изнасилования и сексуальное насилие были использованы специально как тактика войны, и женщины, кото- рые вынуждено покинули свои дома, как беженцы, или живут в лагерях для временно перемещенных лиц, особенно уязвимы перед НОЖ. К сожалению, в некоторых случаях, миротворческие миссии были вовлечены в сексуальную эксплуатацию. Постконфликтная нестабильность приводит к тому, что боль- шее число женщин эксплуатируется через проституцию и увеличение торговли женщинами и девочками. Увеличение случаев домашнего насилия часто следует за официальным прекращением враждебных действий, и насилие переходит в семейную сферу.

12 См., Finding a difficult balance: Human rights, law enforcement and cyber violence against women, genderIT.org, 19 August 2008, доступно по адресу http://www.genderit.org/en/index. shtml?w=a&x=96169. 13 UNFPA Strategy and Framework for Action to Addressing Gender-based Violence 2008-2011. 14 Tsjeard Bouta, Georg Frerks and Ian Bannon, Gender, Conflict and Development, (World Bank, 2005), p. 33.

12 1 Введение

Очевидно, что конфликтные и чрезвычайные ситуации сильно повышают уязвимость женщин и риски пострадать от специфических форм НОЖ. Конф- ликты разрушают инфраструктуру, ведут к экономической нестабильности, создают глубокие травмы и сильно повышают количество доступного легкого оружия. Конфликты, в которых мужчины являются основными сражающимися, имеют и менее заметное влияние, такое как существенная коррекция традици- онных гендерных ролей. Важно, чтобы НОЖ в конфликтных условиях не было отделено от уроков и примеров хорошего опыта, применяемых к другим формам НОЖ. Насилие в отношении женщин в условиях конфликтов существенно связано с уровнем и терпимостью к такому насилию во вне- конфликтной обстановке. Насилие в отношении женщин «не появляется ниот- куда в течение конфликта. [Насилие на гендерной почве] давняя и эндемичная проблема во всем мире, которая часто драматически выходит на поверхность в чрезвычайных ситуациях».15 Международное сообщество предприняло шаги для того, чтобы серьезно рассмотреть уникальный опыт женщин в конфликтах и роль, которую они могут играть в инициативах по установлению мира и безопасности. Резолюция Совета безопасности ООН № 1325 в отношении «Женщин и мира и безопас- ности» (2000) (РСБООН 1325) призывает обеспечить полноправное участие женщин в процессе принятия решений по вопросам предотвращения конфлик- тов и приданию исключительной важности гендерным вопросам в работе по безопасности. Защита женщин и девочек от насилия на гендерной почве во время вооруженных конфликтов подчеркивается как сфера, которой необхо- димо уделить особое внимание. Решение ОБСЕ № 14/05 в отношении женщин в предотвращении конфликтов, регулировании кризисов и постконфликтном восстановлении (2005) интегрирует РСБООН 1325 в работу ОБСЕ и призывает государств-участников предпринять активные шаги для обеспечения полного участия женщин на «всех уровнях предотвращения конфликтов, регулирова- ния кризисов и их разрешением и постконфликтного восстановления». Резо- люция Совета безопасности ООН 1820 (2008) подтверждает обязательства по защите женщин от насилия, подчеркивая, что «…несмотря на … неоднократ- ные заявления с осуждением насилия в отношении женщин и детей в условиях вооруженного конфликта … и … призывы ко всем сторонам в вооруженных конфликтах немедленно положить конец таким актам, такие акты по-прежнему совершаются, причем в отдельных случаях – систематически и повсеместно и с пугающей жестокостью». Резолюция 1820 призывает к прекращению всякого сексуального насилия, используемого в конфликтах, разработке стратегий нулевой терпимости и обучающих программ, а также усилению институтов на национальном уровне, оказывающих помощь жертвам.

1.2 Цель данного сборника Государства-члены ОБСЕ признают, что предотвращение насилия в отношении женщин – это приоритет, и для того, чтобы облегчить работу в этой сфере ОБСЕ разработала руководство по типам мер, которые необходимо предпри- нять для улучшения защиты женщин и помощи пострадавшим от насилия. Данная работа не ставит целью повторить такие рекомендации и руководства ОБСЕ. Она – скорее каталог примеров специфического хорошего опыта, который уже используется в государствах региона ОБСЕ и других регионах, которые могут быть адаптированы и повторены в других странах. Общей целью данной работы является предоставление рекомендаций в отношении эффективных инициатив по предупреждению насилия в отношении женщин, защиты пострадавших и судебном преследовании лиц, совершивших насилие.

15 Enhancing Protection from Gender-Based Violence in Populations Affected by Armed Conflict, Workshop Report, (UNIFEM and UNICEF, 2005), p. 20.

13 Данная работа не шаблон для разработки новых проектов, но точка отсчета для применения эффективных и проверенных подходов. По всему миру было осуществлено большое количество программ и проектов, направленных на искоренение НОЖ, однако мало работ о практи- ческих ответах, и очень редко встречаются описания специфических подхо- дов, конкретных действий, которые сработали, и результатах или успехах, которых они достигли. Многие доклады перечисляют «усвоенные уроки» с общими рекомендациями и описаниями общих эффективных стратегий для борьбы с НОЖ. Другие – описывают лишь суть конкретного проекта и редко предоставляют достаточно деталей, чтобы понять контекст, в котором данная инициатива разрабатывалась и исполнялась. Таким образом, важной целью данного сборника является описание инновационных подходов в понятной и доступной манере, предоставление информации об общем подходе, о том, как конкретный проект исполнялся, об организации, которая выполняла проект, и конкретных результатах проекта. При написании данного сборника были рассмотрены усилия других орга- низаций по сбору примеров положительного опыта борьбы с НОЖ. Эти иници- ативы должны быть отмечены, поскольку предполагается, что данная работа будет дополнять, а не дублировать их. Ниже приведены несколько примеров таких, уже существующих, сборников.

Примеры В 2006 году Генеральный секретарь ООН начал углубленное исследо- вание НОЖ. Финальный доклад «Остановим насилие в отношении жен- сборников щин: от слов – к делу» включает в себя анализ обещающего опыта в хорошего опыта трех сферах: право и судебная система, предоставление услуг и по борьбе с предупреждение.16 НОЖ Фонд ООН по народонаселению (ЮНФПА) опубликовал двухтомный доклад о случаях НОЖ, основываясь на их опыте работы по всему миру: «Создавая программы против насилия в отношении женщин». В целом в докладе присутствуют детальные описания 18 проектов, задействованных партнеров, процесс выполнения, усвоенные уроки и опыт, который доказал эффективность в каждом случае.17

В 2005 году Отдел ООН по улучшению положения женщин совместно с Управлением ООН по наркотикам и преступности собрали группу экспертов для идентификации факторов, которые делают конкретную инициативу хорошим опытом и обозначения законов, планов, страте- гий и других подходов, которые были эффективными в борьбе с наси- лием в отношении женщин.18 Заключительный отчет о встрече указы- вает на определенные трудности при попытке обозначить общие элементы хорошего опыта и определяет общие принципы, объединяю- щие хороший опыт в законодательстве, предоставлении услуг и в предупреждении.19

16 Доклад на английском языке можно найти по адресу: http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-sg-study.htm. 17 Programming to Address Violence Against Women, 10 Case Studies (UNFPA, 2007), публикация доступна на: http://www.unfpa.org/public/publications/pid/386. Programming to Address Violence Against Women, 8 Case Studies, Volume 2 (UNFPA, 2009), публикация доступна на: http://www.unfpa.org/public/publications/pid/1913. 18 Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 May 2005). 19 Доклады экспертов и финальный отчет на английском языке можно найти на http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-egms-goodp2005.htm

14 1 Введение

В 2002 году Фонд развития женщин ООН (ЮНИФЕМ) провел ряд региональных исследований в целях выяснения размера и природы насилия в отношении женщин и для каталогизации усилий, направ- ленных на борьбу с этой проблемой. Результаты исследований подчеркнуты в докладе «Не минутой больше: искореним насилие в отношении женщин» (2003), в котором рассматриваются общие элементы обещающих стратегий со всего мира.20

В рамках своей кампании 2005-2007 годов, направленной против домашнего насилия, Совет Европы исследовал прогресс, сделанный государствами-членами. В то время как выявление инновационных подходов не было основной целью, в результате обзорного исследова- ния, тем не менее, появилась полезная информация о развитии и положительном опыте в Европе.21

Бюро Европы и Евразии агентства США по международному развитию (АМР США) периодически проводит исследования различных аспек- тов НОЖ с целью повышения соответствия программ АМР США в этой сфере, обмена информацией о положительном опыте и выработке рекомендаций экспертов для дальнейшей работы. Недавние доклады концентрировались на лучшем опыте программ, направленных на предотвращение торговли людьми, защите и помощи жертвам тор- говли, и методам предоставления совместных услуг жертвам домаш- него насилия и торговли людьми.22

В 2007 году НПО «Ченджмэйкерс» («���������������������������������� Changemakers���������������������� » – «Создатели измене- ний») спонсировало совместное соревнование на тему домашнего насилия – «Не частное дело! Положим конец насилию в интимных и семейных отношениях». Модель совместного соревнования, предло- женная «Ченджмэйкерс», используется для выявления обещающих решений проблемы домашнего насилия и поддержки дискуссии об инновационных подходах. В рамках соревнования «Ченджмэйкерс» создало матрицу «наиболее обещающих и инновационных принципов транспонированных против базовых факторов, которые влияют на конкретную социальную проблему», известную как «Мозаика реше- ний». Мозаика суммирует 42 конкретных проекта, которые рассматри- вают пересечение доказанных принципов с барьерами, которые оста- ются в борьбе с насилием со стороны интимного партнера.23 Инфор- мацию о 31 проекте из 13 стран можно найти на сайте организации.24

20 Доклад на английском языке можно найти на: http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=7. 21 См. например, Protecting women against violence: Analytical Study of the Results of the Second Round of Monitoring the Implementation of Recommendation Rec (2002) 5, (Council of Europe/CDEG, 2008) 2 rev (2008), публикация доступна на: http://www.coe.int/T/E/Human_Rights/Equality/05._Violence_against_women/. 22 См., например, Best Practices for Programming to Protect and Assist Victims of Trafficking in Europe and Eurasia, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-295); Best Practices in Trafficking Prevention in Europe and Eurasia, (USAID, 2009) (Doc ID: PN-ADN-296); Methods and Models for Mixing Services for Victims of Domestic Violence and Trafficking in Persons in Europe and Eurasia, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-297). Все доклады доступны по адресу: http://dec.usaid.gov, при поиске использо- вать идентификационные номера документов. 23 «Мозаику решений» можно найти по адресу: http://www.changemakers.net/en-us/competition/endabuse/mosaic. 24 Информация, предоставленная кампании доступна по адресу: http://www.changemakers. net/en-us/competition/endabuse.

15 Обращение к НОЖ требует сложных и скоординированных усилий нескольких участников, в первую очередь правительств и неправительственных организаций, и мы надеемся, что данный сборник будет полезным ресурсом для широкого круга заинтересованных лиц, таких как разработчики стратегий, представители правоохранительных структур, профессиональные юристы, агентства социальных услуг, преподаватели, журналисты, представители проф­союзов, международных, донорских организаций и других. Признавая вклад организаций гражданского общества в борьбу с насилием в отношении женщин, этот сборник должен стать особенно полезным руководством для женских и правозащитных организаций, но необходимо подчеркнуть, что это в первую очередь посыл правительствам – на них лежит основная ответствен- ность в искоренении НОЖ. Где возможно, в сборнике подчеркнуты эффектив- ные партнерства между правительствами и неправительственными секторами. Под флагом корпоративной ответственности, частный сектор становится все более активным в борьбе с насилием в отношении женщин. Частный сектор не только поддерживает антинасильственные программы через финан- сирование фондов и напрямую женских организаций,25 но также и независимо разрабатывает положительные инициативы, такие как принятие кодексов поведения наемных работников и политики нулевой терпимости к актам насилия, распространение информации сотрудникам, клиентам и партнерам, и предоставление технической помощи организациям. В данный сборник включены несколько примеров инициатив частного сектора с целью поощре- ния развития частно-общественных партнерств для борьбы с НОЖ.

1.3 Что охватывает данный сборник Замысел этого сборника не ограничен никакой отдельной формой НОЖ. Тем не менее, собирая информацию о положительном опыте, было замечено, что гораздо больше информации существует о деятельности, направленной на борьбу с домашним насилием, или насилием в семье, чем о других формах насилия. Современные исследования подтверждают, что домашнее насилие – это распространенная форма НОЖ. Например, по наблюдению в странах-чле- нах Совета Европы среди женщин, сталкивающихся с насилием, чаще всего это насилие со стороны партнера или бывшего партнера. От 12% до 15% жен- щин из региона Совета Европы подвергались домашнему насилию.26 Глобаль- ные исследования говорят о том, что половина убитых женщин, убиты быв- шими или теперешними мужьями или партнерами, а в некоторых странах эта цифра доходит до 70%.27 Настоящий сборник ставит целью каталогизировать некоторые примеры лучшего опыта борьбы с домашним насилием и одновре- менно показать хороший опыт и инновационные подходы, ставящие своей целью борьбу с другими формами НОЖ.

25 Например, в 2008 г. Avon Products, Inc. объявил о создании частно-общественного партнерства с ЮНИФЕМ и предоставил $1 миллион долларов США трастовому фонду ООН по «Искоренению насилия в отношении женщин». *ЮНИФЕМ и Avon объявили о создании партнерства для искоренения насилия в отношении женщин и улучшению положения женщин: компания предоставляет средства трастовому фонду ООН*, пресс-релиз, 4 марта 2008. В 2009 г., Avon предоставила дополнительно $250,000 USD трастовому фонду. Avon предоставляет более $1.75 million для Нового Партнерства в целях искоренения насилия в отношении женщин, информация доступна на: http://responsibility.avoncompany.com/page-127- avon-commits. The Body Shop в настоящий момент проводит международную кампанию против домашнего насилия «Остановим насилие в семье». http://www.thebodyshop.co.uk/_en/_gb/values-campaigns/stop-violence.aspx?. 26 См. Fact Sheet, Council of Europe Campaign to Combat Violence against Women, including Domestic Violence, публикация доступна на: http://www.coe.int/t/dg2/equality/ domesticviolencecampaign/Fact_Sheet_en.asp. 27 «На сколько широко распространено насилие в отношении женщин?», информационный бюллетень, Кампания Генерального секретаря ООН «Сообща покончим с насилием в отношении женщин» февраль 2008.

16 1 Введение

Огромная работа была проделана по проблеме торговли женщинами и девочками, большинство из которой каталогизировано в специальных публи- кациях по странам или темам. По этой причине, настоящий сборник хотя и включает положительные инициативы по борьбе с торговлей и сексуальной эксплуатацией женщин и девочек, но не концентрируется на них. Особенно важная цель данного сборника – подчеркнуть проекты, кото- рые направлены на борьбу с НОЖ в контексте конфликтов и постконфиктной реконструкции. Как сказано выше, НОЖ в условиях конфликтов не является уникальной формой насилия, а охватывает другие акты, такие как изнасилова- ния, торговлю людьми и домашнее насилие. Мало кто из государственных агентств или институтов, тем не менее, обращает достаточное внимание на усилия по предупреждению, защите и судебном преследовании в контексте конфликтов. В то время как для настоящего сборника это представляет существенную непростую задачу, ОБСЕ, в силу своего мандата всеобъемлю- щей безопасности и возможности географического доступа, естественно, хорошо расположена, чтобы стать лидером в разработке сборника примеров хорошего опыта по НОЖ, охватывающего специфическую природу конфликт- ных и постконфликтных ситуаций и извлечь из этого пользу. Данный сборник – попытка охватить опыт, который выработан в борьбе с НОЖ в постконфликт- ных условиях, но необходимо отметить, что большинство из проектов направ- лены на определенные формы НОЖ, например, на домашнее насилие или сек- суальное нападение, и исполнители программ не всегда подробно объясняют, каким образом при выборе подхода учитывались условия. Некоторые примеры положительного опыта в данном сборнике из стран, которые борются с НОЖ десятилетиями, в то время как другие были разрабо- таны в странах, которые только сейчас начали обращать внимание на эту про- блему – таким образом, есть примеры обещающих проектов с обоих концов спектра. Даже в самых «развитых» странах есть необходимость в «рутинной» и «базовой» работе в таких областях как повышение информированности и пре- доставлении услуг. В тоже время, практикующие специалисты из стран, кото- рые разрабатывают базовые программы, могут воспользоваться информацией о новых теориях, новых возникающих типах НОЖ и наиболее острых програм- мах, а также избежать некоторых непредумышленных последствий, с кото- рыми столкнулись другие, проверяя новые подходы. Хорошо известно, что дети часто являются сопутствующими жертвами насилия в отношении женщин, независимо от того, являются ли они прямой целью такого насилия. В то время как эффективная антинасильственая про- грамма рассматривает проблему со всех сторон, насилие против детей подра- зумевает свой собственный набор ответных мер. Данный сборник специально не рассматривает программы, направленные на помощь детям. Однако многое из положительного опыта отвечает и нуждам детей, поскольку все примеры – о помощи женщинам, которые чаще всего и являются людьми, которые забо- тятся о детях. Данный сборник говорит о насилии в отношении женщин, и этот термин должен рассматриваться как синоним насилия в отношении человека женского пола любого возраста и в данный сборник включены примеры поло- жительного опыта, направленые на борьбу с насилием в отношении девочек. И, наконец, сборник также обращается к опыту и проектам, имеющим целью искоренение насилия на гендерной почве, как насилия, совершаемого против человека (женщины или мужчины) в результате неравноправного рас- пределения власти, основанного на гендерных ролях.

1.4 Структура и методология Есть несколько специфических моментов в том, как данный сборник обраща- ется к вопросу насилия в отношении женщин. Поскольку было замечено, что многие из лучших подходов направлены на изначальные факторы, являющи- еся причинами всех форм насилия в отношении женщин, классификация по

17 типу насилия была признана бесполезной и положительный опыт в данном сборнике не объединен согласно типу насилия, против которого он направлен. Тем не менее, были приложены усилия для того, чтобы разделить формы НОЖ там, где специфическая практика была очень узконаправленной, как, например, в случае работы на уменьшение спроса со стороны мужчин в экс- плуатации проституток и жертв торговли людьми. Сборник классифицирует хороший опыт и подходы на основе того, направлены ли они на предупреждение, судебное преследование или защиту. Необходимо отметить, однако, что даже такое разделение может быть неточным. Насилие в отношении женщин требует многостороннего и много- уровневого подхода и много положительного опыта основывается на другом опыте, как бы впитывая его. Например, информационные кампании и кампании по повышению правовой грамотности, направленные на женщин, которые могут испытывать насилие, неизбежно приведут к увеличению числа женщин, обращающихся за помощью. Поэтому такие информационные кампании (предупреждение) должны учитывать достаточно ли имеющегося количества услуг, для того, чтобы откликнуться на возросшее осознание женщинами ситуации и отвечать их потребностям (защита).28 Структура настоящего сборника составлена так, чтобы представить информацию наиболее удобным способом для практикующих специалистов, которые разрабатывают программы и намерены ознакомиться и повторить известный хороший опыт. Сборник, таким образом, организован вокруг типов опыта, о котором существует согласие, что он на самом деле «хороший». В таких рамках, в которых описываются общие подходы, даны специфические примеры обещающих и инновационных проектов и примеров. Упоминаются некоторые заметные ресурсы, рекомендации и наборы инструментов, в тех случаях, когда они кажутся наиболее полезными в разработке хорошего опыта. Где возможно, даются сноски на то, где можно получить дополнитель- ную информацию. Информация для данного сборника собиралась из доступных источников, в основном через интернет. Материалы, опубликованные международными и межрегиональными организациями, ООН, Советом Европы, ЕС и ОБСЕ, напри- мер, были важнейшей отправной точкой для данного проекта. Эти организации собрали большое количество руководств о том, как стандарты прав человека в области НОЖ должны применяться на национальном уровне. Эти руководс- тва составляют основу для определения лучшего опыта. В дополнение к опре- делению стандартов, ООН, Совет Европы, ЕС и ОБСЕ также предоставляют финансирование большому количеству различных организаций для выполне- ния разнообразных программ по борьбе с НОЖ. Таким образом, на информа- цию от этих групп, а также других агентств (и государственных, и частных) о подходах и проектах, которые они считают заслуживающими внимания, было обращено особое внимание при составлении этого сборника. Необходимо признать, что серьезно недостает оценки проектов и информации об их стандартном измеримом влиянии. Даже в тех случаях, когда доноры и оцени- вают финансируемые ими проекты, – это поднимает вопрос о независимости оценки, а также о том, каким образом можно сравнивать программы при отсутствии общих индикаторов, способных измерить успех. Эта тема более подробно будет обсуждаться далее, но, тем не менее, важно обозначить, что многие примеры инновационных и положительных подходов к борьбе с насилием в отношении женщин могли быть неизбежно незамечены, при использовании методологии, описанной выше. Созданию данного сборника в большей степени помог семинар экспер- тов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованный Гендерной секцией ОБСЕ с 20 по 28 октября в Душанбе, Таджикистан, на котором международные эксперты из 21 страны

28 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), р. 35.

18 1 Введение

описывали инициативы, доказавшие свою успешность и обсуждали общие черты инновационных подходов в сферах предотвращения, защиты и судебного преследования.29

29 Материалы с Семинара экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией ОБСЕ, Секретариатом ОБСЕ в октябре 2008 можно найти по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html. Информация, собранная специальным докладчиком во время консультаций с НПО из стран СНГ по вопросам НОЖ, проведенных в сентябре 2008 года в Санкт-Петербурге, Россия, также включены в данный сборник.

19 20 2 Выявляя хороший опыт и подходы

2.1 Что такое хороший опыт и как мы его оцениваем? “Лучший опыт” в борьбе с насилием в отношении женщин очень много обсуж- дался на международном, национальном и местном уровнях, но как мы опре- деляем, что подход, на самом деле, «лучший»? Что мы в целом можем сказать о наиболее обещающих, инновационных и успешных подходах к борьбе с насилием в отношении женщин? Несмотря на попытки идентифицировать лучший опыт для того, чтобы его можно было изучать и повторить, не сущест- вует каких-либо согласованных принципов или критериев того, что составляет такой опыт. Более того, существует растущее нежелание даже употреблять термин «лучший» и осторожность в объявлении каких-либо подходов лучшими, чем другие. Поэтому, данный сборник, как и другие каталогизирующие иссле- дования о борьбе с НОЖ, оценивает опыт как «хороший», «обещающий», и даже «эффективный».30 Но даже при этом необходимо осторожно оценивать опыт как «хороший» или «обещающий». Эффективность подхода во многом зависит от стандартов, на основании которых его оценивают, а также специ- фического местного контекста, в котором его применяют. Как отмечает Генеральный секретарь ООН: “на то, что хорошо работает, влияет состояние государства, его преданность равноправию женщин, его отношения с НПО и гражданским обществом и ресурсы, которые доступны».31 Более того, разнообразие контекстов, в которых происходит насилие в отно- шении женщин, а также множество и разнообразие ответов, делает затрудни- тельным обобщение опыта, который может быть эффективным глобально. На самом деле, подходы, которые являются эффективными в помощи одним женщинам, могут оказаться неэффективными в отношении тех, кто сталкива- ется с множеством проблем или дискриминацией, например, женщин-бежен- цев или инвалидов. И, наконец, тот факт, что было очень мало оценок и дол- госрочных исследований специфических программ или подходов, еще больше ограничивает полезность характеристики некоторых подходов как «хороших». Для того, чтобы выделить хотя бы какие-нибудь критерии хорошего опыта, данный сборник опирается на несколько базовых критериев. «Хоро- ший» опыт – это инновационный опыт (он представляет собой креативный подход к решению обычных проблем), с долгосрочной перспективой (базиру- ется на мультисекторальном партнерстве) и эффективный (он демонстрирует эффект в уменьшении НОЖ или его влиянии). Хороший опыт «социально, культурно, экономически и экологически долгосрочен», у него есть потенциал для повторения, и он может вдохновлять на новые инициативы в других контекстах.32

30 См. Ending Violence against Women: From Words to Action, (UN Secretary-General, 2006), p. 101; Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 May 2005). 31 Ending Violence against Women: From Words to Action, р. 286. 32 Это определение – выжимка из критериев, предложенных Институтом прав человека и гуманитарного права имени Рауля Валленберга. См. Gender Justice Best Practices (2007) и сайт ЮНЕСКО на тему What is a Best Practice?, по адресу: http://www.unesco.org/migration.

21 2.2. Общие принципы, определяющие хороший опыт Несмотря на отсутствие согласия на тему того, что составляет лучший или хороший опыт, существует взаимопонимание о ключевых факторах и характе- ристиках, которые лежат в основе эффективных интервенций. В определенных комбинациях, эти характеристики можно найти в хорошем опыте и их можно рассматривать в качестве стандартов или предусловий для борьбы с насилием в отношении женщин. Эти предусловия, например, «повышение потенциала и возможностей женщин», как правило, не одиноко стоящие цели, а стратегии более высокого уровня, которые вписываются в программу или проект. Иссле- дование Генерального секретаря ООН о насилии в отношении женщин33 также обозначает руководящие принципы в сферах законодательства и юриспруден- ции, предоставлении услуг и предотвращении. Приведенный ниже список не исчерпывающий, но это попытка предоставить рамки руководящих принципов, которые были выделены из рекомендаций международных организаций или обозначены практикующими специалистами о том, как исполнять обязательс- тва по борьбе с насилием в отношении женщин:

Права женщин как права человека: Основополагающая стратегия для всей работы по пропаганде – четко демонстрировать, что насилие в отношении женщин связано с нарушением остальных прав человека, и поэтому у госу- дарств есть обязательства по надлежащему исполнению своих обязанностей. Важным связующим принципом для всего хорошего опыта является то, что он обращается к корневым причинам насилия в отношении женщин,34 таким как структурное неравенство между мужчинами и женщинами, вопросами распре- деления власти и контроля, и гендерной дискриминации.

Сами женщины – в центре внимания: Основополагающими характеристиками всего хорошего опыта является то, что он делает женщин более сильными экономически, политически и в других областях, приносит изменения в их жизнь и в общество. Женщины, пережившие насилие, особенно те, кто поль- зуется соответствующими службами поддержки, должны участвовать в про- ектировании, исполнении и оценке программ. Эффективными интервенциями являются те, которые базируются на понимании потребностей, высказанных самими женщинами, а не от лица женщин.

Мужчины ответственны и также вовлечены: Основным принципом деятель- ности по борьбе с насилием в отношении женщин является то, что она направ- лена на мужчин. Программы, которые направлены на мужчин, бывают самыми различными – от тех, которые направлены на признание ответственности мужчин как лиц, совершивших насилие, и установление соответствующих судебных мер и методов лечения, до других, которые вовлекают неагрессив- ных мужчин в качестве положительных ролевых моделей, в качестве активис- тов по предотвращению насилия в отношении женщин и как пропагандистов гендерного равенства во всех сферах.

Политические обязательства и лидерство: Хороший опыт тот, который базируется и поддерживается очевидной политической волей национальных органов власти. Лидеры всех уровней, политики, представители религиозных

33 Углубленное исследование, посвященное всем формам насилия в отношении женщин. Доклад Генерального секретаря ООН (2006), A/61/122/Add.1. 34 Многие интервенции оказывают определенный положительный эффект на смягчение насилия в целом, например, ограничение показа сцен насилия по ТВ или в кино, но основная стратегия влияния на насилие в отношении женщин – это признание и повышение информиро- ванности про специфические и лежащие в основе причины этой формы насилия.

22 2 Выявляя хороший опыт и подходы

властей, местных сообществ и даже известные спортсмены и просто узнавае- мые люди могут повлиять на то, как относятся к насилию в отношении женщин в обществе и могут сыграть роль в изменении социальной терпимости к этой проблеме.

Подходы, базирующиеся на доказательствах: Все эффективные интервен- ции поддерживаются точной эмпирической информацией о масштабах насилия в отношении женщин, причинах и последствиях для каждой потерпев- шей женщины, а также членов семьи и общества в целом.35

Координация, сотрудничество и партнерство: Мультисекторный подход, который координирует работу и вовлекает широкий спектр действующих лиц – принцип, который руководит любой работой по улучшению общего ответа на насилие в отношении женщин. Вовлеченные конкретные действующие и заин- тересованные лица могут меняться в зависимости от типа НОЖ, к которому обращаются, но стратегия остается неизменной – работа должна вестись с широким кругом профессионалов и спектром услуг от национального уровня до уровня сообществ и общин, и способствовать организации межсекторных партнерств.

Обмен знаниями, построение навыков и обучение: Использование обмена знаниями и обучающих программ – это скорее тактика, а не стратегия. Однако это включено в данный сборник, чтобы проиллюстрировать, что практикующие специалисты, работающие с НОЖ, должны регулярно и рутинно обмениваться информацией и участвовать в улучшении навыков. Как следствие, обучение лиц, предоставляющих услуги, правоохранителей, представителей юриди- ческого и медицинского секторов, разработчиков стратегий и других важных вовлеченных лиц должно быть интегрировано в обычное развитие персонала, и эти лица должны быть информированы о согласованных стандартах и руко- водящих принципах.

Наблюдение и оценка: Любая стратегия, подход или проект должны включать в себя план по наблюдению и оценке достигнутого прогресса и воздействия.

2.3 Стратегии, лежащие в основе хорошего опыта Действительные изменения в направлении искоренения насилия в отноше- нии женщин требуют «скоординированных и длительных усилий на многих уровнях».36 Хороший опыт поддерживается различными стратегиями, которые определяют уровень, на котором работает проект, и как он взаимодействует с другими программами. Интервенции могут рассматриваться как спектр от «микро-уровня», который обслуживает нужды потерпевших, изменяет социальные отношения, повышает информированность мужчин и женщин, через «мезо-уровень», целью которого являются местные институты, до, наконец, «макро-уровня» на

35 Активисты, работающие над искоренением НОЖ, отмечают, что не так редко офици- альные лица уменьшают проблему, приводя в пример распространенность других форм насилия, количество мужчин – жертв насилия или другие более «актуальные» социальные про- блемы. Специальный докладчик ООН о насилии в отношении женщин, его причинах и последс- твиях, подчеркивает важность обоснования реальными доказательствами структуры насилия в отношении женщин и того, как женщины испытывают такое насилие. Это необходимо для оспаривания той точки зрения, что НОЖ – это не особая проблема, требующая особого под- хода. См. например, заявление Якина Эртюрка на конференции СИДА по вопросам насилия на гендерной почве, Стокгольм, 12 сентября 2008 г. 36 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 12.

23 котором реализуются стратегии высокого уровня и законодательные измене- ния.37 По-другому, некоторые интервенции могут характеризоваться как краткосрочные, это те, которые направлены на немедленное улучшение ситуа- ции и те, для которых необходим долгосрочный подход – они стремятся к изменению системы. Определение того, как взаимодействуют кратко – и долгосрочные интервенции – важная часть выработки стратегии, которая лежит в основе хорошего опыта. Хотя насилие в отношении женщин является отдельной социальной проблемой, с которой необходимо работать через направленные инициативы, оно также имеет связь с другими вопросами прав человека, например, здравоохранением и развитием. Именно поэтому эффективной стратегией для хорошего опыта будет подход к насилию в отношении женщин не как к изолированной проблеме. В целом эффективным оказывается внедрение анти-НОЖ посланий в те программы, с которыми имеется существенное пересечение, например, в программы по предупреждению ВИЧ/СПИДа, программы по репродуктивному здоровью, планированию семьи, правовой реформе, развитию микро-предпринимательской деятельности или программы по доступу и использованию земли. Основной целью данного сборника является предоставление информа- ции о хорошем опыте, отдельных проектах, которые кажутся инновационными и эффективными. Сборник помещает положительный опыт в рамки руководя- щих принципов и подходов. И, наконец, примеры, приведенные здесь, должны иллюстрировать, как стратегически бороться с НОЖ – на микро – и макро- уровнях, а также межотраслевые вопросы.

37 Ending Violence against Women and Girls- Protecting Human Rights: Good Practices for Development Co-operation, (GTZ, 2005), p. 57.

24 26 3 Понимая насилие в отношении женщин: исследования и оценка Недостаток информации о природе насилия в отношении женщин, неточная статистика о нем, в дополнение к скрытой природе самой проблемы или, как может оказаться в конфликтных ситуациях, информация потеряна или уничтожена, – все это затрудняет стратегические усилия и означает, что услуги могут не существовать, быть недостаточными, либо не отвечать реальным пот- ребностям. Как уже указывалось выше, эффективные интервенции основаны на точной информации о конкретном типе насилия в отношении женщин, на который они направлены, и специфическом контексте. Подход, основанный на фактах, является руководящим принципом работы по борьбе с насилием в отношении женщин, и, необходимо отметить, что в последнее время проделана большая работа по выявлению хорошего опыта в измерении насилия в отноше- нии женщин. Сами по себе исследования являются хорошим опытом, когда они используются (1) предварительно, для того, чтобы понять проблему насилия в отношении женщин на том уровне, на котором будет производиться работа, для того, чтобы создать целенаправленную стратегию, а также установить изначальные параметры, относительно которых будет измеряться прогресс; (2) позже, в форме оценки программы для того, чтобы изучить успехи, собрать «усвоенные уроки» и улучшить будущую деятельность.

На странице, посвященной статистике насилия на гендерной почве, Источники сайта Экономической комиссии ООН для Европы (ЭКЕ ООН), есть мульти-медийная презентация, подготовленная ЕЭК ООН и институтом статистики развития гендерной статистики Мирового банка, посвященная НОЖ, а по насилию также руководящим принципам разработки индикаторов, статистики на гендерной и обзоров. Более подробная информация находится по адресу: почве http://www.unece.org/stats//gender/vaw/resources.html.

3.1 Сбор информации Сбор точной информации о распространенности и масштабах определенной формы насилия в отношении женщин, его причинах и последствиях – первый шаг к разработке точных и целенаправленных интервенций, который не должен рассматриваться как конечная цель. Государства призывались к разработке исследований о природе насилия в отношении женщин,38 и сейчас все более приветствуются действия тех государств, чьи стратегии основаны на сильной информационной базе.

Генеральный секретарь ООН поддерживает создание глобальной и База данных скоординированной информационной базы данных «о масштабах, характере и последствиях всех форм насилия в отношении женщин, а по вопросам также о результатах и эффективности политики и программ, включая насилия в отношении женщин 38 «Типовые стратегии и практические меры по искоренению насилия в отношении женщин в области предупреждения преступности и уголовного правосудия», приложение к резолюции «Меры в области предупреждения преступности и уголовного правосудия с целью искоренения насилия в отношении женщин», 12 декабря 1997, ГА резолюция 52/86.

27 передовую практику в сфере борьбы с таким насилием».39 Инфор- мационная база данных будет доступна общественности и будет содержать информацию о мерах, предпринятых в следующих сферах: законодательной и политической, институциональных механизмов, местной, региональной и международной координации, услуг для женщин, потерпевших от насилия, повышения информированности и улучшения институциональных возможностей, исследований и оценки, информации и статистики. ООН попросила государства-члены предоставить информацию путем заполнения опросного листа и призвала обозначить ответственных на национальном уровне для обновления информационной базы в будущем. Информационная база заработала в марте 2009 года и ожидается, что она существенно облегчит сравнительный анализ информации из различных стран, а также обмен информацией об эффективном опыте. Войти в базу: http://webapps01.un.org/vaw/home.action

Некоторые государства также приняли положительные меры по сбору информации через исследования на национальном уровне и оценки.40 В настоящий момент Мексика подготавливает «Национальную оценку статуса гендерного насилия», которая будет использована для определения масшта- бов, форм и обстоятельств насилия на гендерной почве для использования при разработке политики правительства; информация также будет включена в национальную информационную базу. Франция также провела несколько исследований на национальном уровне, которые послужили основой для последующих кампаний и разработке услуг. Крупномасштабные исследования по сбору информации для пропаган- дистской работы также проводят НПО. Например, в 2007-2008 годах Центр общественных исследований «Турпаджан» Американского университета в Армении тесно работал с Центром прав женщин для проведения националь- ного исследования о домашнем насилии в Армении. Исследование было проведено через интервью и опросные листы для получения надежной инфор- мации о типах и причинах НОЖ, а также отношения женщин к домашнему насилию. Информация, полученная в ходе исследования, была использована Центром прав женщин в качестве базы для разработки стратегий по повыше- нию информированности и проектов законов.41 Исследования распространенности, базирующиеся на населении, предпринятые в некоторых странах, в основном ограничивались близкими партнерами или домашним насилием.42 Гораздо меньше исследований сущес- твует о распространенности, особенно в период всей жизни, изнасилований, сексуального насилия, сексуального домогательства на рабочем месте или в образовательном учреждении, или торговли женщинами.43

39 Активизация усилий в целях искоренения всех форм насилия в отношении женщин, 30 января 2007, ГА резолюция 61/143. 40 Активизация усилий в целях искоренения всех форм насилия в отношении женщин, Генеральный секретарь ООН, 2008, A/63/214 параграф 58. 41 Исследовательский проект финансировался фондом Помощи института «Открытое общество», офисом ОБСЕ в Ереване и Catholic Relief Services, Армения. Ani Dallakyan, Narine Hakobyan и Lucig H. Danielian Report on Nationwide Survey Findings: Domestic Violence and Abuse of Women in Armenia, (2007). 42 Addendum on Developing Transnational Indicators on Violence Against Women to Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences, 25 February 2008, A/HRC/7/6/Add.5, para. 155. 43 В действительности, исследование НОЖ, проведенное в Германии, выявило, что количество случаев сексуального домогательства в четыре раза выше количества случаев физического или сексуального насилия партнером, а случаев насилия со стороны близкого партнера больше в отдельных группах населения, таких как иммигранты, беженцы, заключенные и проститутки. Ibid. параграф 183.

28 3 Понимая насилие в отношении женщин

В дополнение к исследованиям о распространенности, некоторые государства также эффективно собирают «информацию, базирующуюся на услугах» о насилии в отношении женщин из различных источников, таких как учреждения здравоохранения, полицейские участки, суды, услуги социальной поддержки и предоставления жилья, горячие линии и убежища.44 Обмен и координация информацией между агентствами и учреждениями, предоставля- ющими услуги, помогает создать более четкую картину проблем НОЖ и того, насколько эффективно ведется работа по борьбе с ним. Например, недавно в Канаде была собрана ранее полученная через исследования информация от полиции, судов, социальных служб для того, чтобы посмотреть на тенденции в изменении насилия в отношении женщин.45 В Таджикистане, коалиция НПО «От юридического к фактическому равенству» работает с 25 кризисными центрами и одним временным убежищем для женщин в целях улучшения работы этих институтов, обращая особое внимание на их способность соби- рать информацию, контролировать и оценивать работу. Коалиция разработала унифицированную системную информационную базу, используя Microsoft Access, которая доступна центрам и с государственной, и с неправительствен- ной поддержкой. Система легка в использовании и информация, полученная от клиента, может быть легко введена в информационную базу. База также используется для написания докладов, которые передаются соответствующим государственным институтам для наблюдения за тенденциями и оценкой предоставляемых услуг. В настоящий момент коалиция работает с Комитетом по статистике Таджикистана и информационным советом Министерства внутренних дел для улучшения сбора статистической информации и для правительства, и для НПО.46

3.2 Индикаторы, измеряющие насилие в отношении женщин Индикаторы предоставляют «простое обобщение сложной картины, абстраги- руясь и представляя в ясной манере самые основные моменты, необходимые для принятия важных решений».47 Индикаторы измеряют и контролируют про- гресс. Они играют ключевую роль в предоставлении стратегических направ- лений, но они не «замена для глубинных исследований … [поскольку они] предлагают сравнительно мало с точки зрения процессов и объяснений».48 Индикаторы должны дополнять более комплексные гендерные анализы. Такие индикаторы помогут обобщить комплексную информацию в доступной форме и, тем самым, усилить возможности развития стратегий, и повысить уровень осведомленности общественности.49

44 Активизация усилий в целях искоренения всех форм насилия в отношении женщин, Генеральный секретарь ООН, 2008, A/63/214 параграф 61. 45 Ibid. 46 Татьяна Бозрикова, Развитие механизмов сотрудничества между НПО Таджикистана в предотвращении насилия в отношении женщин, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара можно посмот- реть по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 47 Indicators to Measure Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW, 2007), para 4. 48 Addendum on Developing Transnational Indicators on Violence Against Women to Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences, supra, para. 79. 49 Джемма Конелл, Работа Отдела ООН по улучшению положения женщин в сфере борьбы с насилием в отношении женщин, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной сек- цией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 материалы семинара можно посмотреть по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). См. также http://www.un.org/womenwatch/daw/ vaw/v-issues-focus.htm.

29 На международном уровне существует несколько инициатив по опре- делению и разработке общих индикаторов для измерения размера насилия в отношении женщин и ответа государств на такое насилие. Коротко, Отдел ООН по улучшению положения женщин и Статистический комитет ООН кон- центрируются на разработке глобальных индикаторов для измерения масш­ табов насилия в отношении женщин. Работая с группой экспертов и другими агентствами ООН, в 2007 Отдел разработал группу индикаторов, которые были переданы на рассмотрение Статистического комитета.50 Несколько региональ- ных организаций и национальных правительств разработали вдохновляющие индикаторы для измерения НОЖ. Например, Экономическая комиссия ОНН для Латинской Америки и Карибского бассейна (ЭКЛАК) разработала Путе- водитель технической помощи для разработки и использования гендерных индикаторов, в котором предлагается измерять степень физического, психо- логического и сексуального насилия в отношении женщин, а также уровень незаявленного насилия.51 Европейский союз также разработал индикаторы, измеряющие домашнее насилие и сексуальное домогательство, которые могут быть использованы для оценки прогресса отдельных государств и сравнения его у различных наций в таких сферах, как службы поддержки женщин, нали- чие законодательной базы и стратегий, и бюджетные ассигнования.52 Специальный докладчик по насилию в отношении женщин концентри- руется на разработке индикаторов для измерения прогресса государств в борьбе с НОЖ.53 Она рассмотрела существующие предложения по разработке общих индикаторов по насилию в отношении женщин на уровне ООН, а также то, как такие индикаторы могут быть использованы для измерения и каталоги- зации индикаторов на уровне результатов, структуры и процесса.54

3.3 Анализ опыта и потребностей пострадавших Осуществление глубинного анализа опыта женщин, испытавших насилие, в рам- ках исследований и сбора информации является хорошей практикой. В целом, сбор статистической информации – в зоне ответственности государственных структур,55 но НПО могут играть ключевую роль в том, чтобы голоса постра- давших были интегрированы в стратегические решения. Опыт пострадавших по таким вопросам, как последствия насилия, влияние насилия на их детей и других членов семей, препятствия, с которыми они сталкиваются в сферах здравоохранения и юриспруденции, а также когда пытаются выйти из ситуации с насилием, при получении помощь и т.д. могут обогатить содержание соответс- твующих программ по предупреждению, защите и судебному преследованию.

Голоса В 2007 году Международный центр по миграционной политике и развитию (ICMPD) опубликовал исследование: «Слушая пострадавших: пострадавших

50 Ibid. 51 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 96; Indicators to Measure Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW, 2007), p. 12. 52 Ibid., p. 17. 53 См. в общем, Показатели, касающиеся насилия в отношении женщин и ответные меры государств, доклад Специального докладчика по вопросу о насилии в отношении женщин, его причинах и следствиях, 2008, A/HRC/7/6. 54 См. в общем, Addendum on Developing Transnational Indicators on Violence Against Women to Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences, supra. 55 В то время как государственные структуры являются обязательными институтами для регулярного сбора статистики по случаям НОЖ, НПО также успешно используют иссле- дования, собранную информацию из заполненных клиентами форм и другие методики для демонстрации существования НОЖ и привлечения внимания к этой проблеме.

30 3 Понимая насилие в отношении женщин

опыт идентификации, возврата и помощи в Юго-восточной Европе». Это исследование было проведено путем интервьюирования 80 человек, подвергшихся торговле. Оно показывает опыт пострадавших в иден- тификации, механизме перенаправления, возвращении, помощи и защите; представляет собой пример хорошего опыта и указывает на существующие пробелы с точки зрения самих пострадавших.56

В Таиланде, программа НПО по развитию самодостаточности женщин- мигрантов (SEPOM) провела исследование опыта женщин, которые оказались в Японии в результате торговли людьми. Инновационным аспектом данного проекта стало то, что это исследование проводили женщины, сами прошедшие через опыт торговли людьми. Женщины получили образование и поддержку для развития своих исследова- тельских навыков. Такой метод поддержал и самих женщин, сделав их более независимыми, и обогатил исследование, которое раскрыло детальную информацию о ситуации с детьми женщин, подвергшихся торговле людьми, предоставив внутренний взгляд, который вряд ли бы был доступен более «нейтральному» исследователю.57

Исследования о насилии в отношении женщин, особенно включающие опыт пострадавших, поднимают этические вопросы и для участников, и для исследователей. Неимоверно важно, чтобы в тех случаях, когда пострадав- шая включена в исследовательский проект, ее безопасность и физическая, и психологическая, а также конфиденциальность и права человека были постоянной заботой. Исследователи и интервьюеры должны иметь навыки и подготовку, чтобы не только обеспечить безопасность интервьюируемых, но и оградить себя от вреда.

Всемирная организация здравоохранения (ВОЗ) разработала руко- Рекомендации водство по этическим рекомендациям и рекомендациям по безопас- ности для исследований насилия в отношении женщин в нескольких по этике и специфических контекстах. Руководство доступно на сайте ВОЗ по безопасности адресу: http://www.who.int/gender/documents/en/. для исследований Рекомендации по этике и безопасности для исследований, докумен- тации и наблюдения за сексуальным насилием в чрезвычайных НОЖ условиях (2007).

Женщины на первом месте: Рекомендации по этике и безопасности для исследований домашнего насилия в отношении женщин (2003).

Рекомендации ВОЗ по вопросам соблюдения этики и обеспечения безопасности при проведении интервью с женщинами, пострадав- шими от торговли людьми (2003).

56 Исследование доступно по адресу: http://www.icmpd.org. 57 Ending Violence against Women and Girls- Protecting Human Rights: Good Practices for Development Co-operation, (GTZ, 2005), pр. 34-35.

31 3.4 Контроль и наблюдение Контроль за применением законов, доступность и соответствие служб для пострадавших и изменение восприятия насилия в отношении женщин со сто- роны общества – вот только несколько примеров процесса, который помогает понять размер проблемы. Контроль и наблюдение предполагают некоторые из хороших примеров, уже описанных выше, таких как использование стандарт- ных индикаторов, проведение регулярного сбора информации и привлечение женщин к анализу их конкретных нужд. Такой вид контроля отличается от конт­роля и оценки программ-предмета, который также очень важен, но кото- рый находится за рамками данного сборника. Существуют хорошие примеры программ по контролю в целях улучшения ответа на насилие в отношении женщин, проводимых и правительствами, и НПО. В 2008 году Министерство социальных дел и здоровья Финляндии и Ассоциация финских местных и региональных властей выпустили рекоменда- ции, согласно которым измерения предотвращения и ответа на межличностное и домашнее насилие должны быть интегрированы в муниципальную стратегию социального обеспечения. В частности, муниципалитеты призываются принять «межсекторный» и «мультипрофессиональный» подход.58 В 2011 году финское правительство проведет национальную оценку того, как эти рекомендации были исполнены. Контролирующий компонент этой министерской инициативы – важное побуждение муниципальным правительствам взять на себя ответст­ венность за разработку программ по предотвращению насилия и координации работы служб помощи. 59

Контролируя Тип НОЖ: изнасилование правосудие: Подход и основные цели: проект-исследование изучает, как система исследование уголовной юстиции Южной Африки работает с жалобами об изнасило- причин умень- ваниях для того, чтобы призвать к ответственности систему уголовной шения количес- юстиции и предоставить взгляд изнутри на то, почему система может быть неэффективной в сдерживании сексуального насилия. тва дел об изна- Исследование изучает весь процесс «хода» жалоб об изнасилованиях, силованиях при результаты, и период времени, который проходит между изначальным прохождении заявлением и моментом, когда полиция или суд заканчивают дело, а через систему также собирает информацию о характеристиках заявленных изнаси- лований и лиц их совершивших. уголовной юстиции Предпринятые действия/как работает проект: несколько государс- твенных и негосударственных организаций сотрудничали в этом проекте для того, чтобы проследить за продвижением дел об изнаси- ловании по судебной системе одной из южноафриканских провинций: Центр юридической помощи для искоренения насилия в отношении женщин «Цварананг», Южноафриканский совет медицинских иссле- дований и Центр изучения насилия и примирения работали вместе с

58 Prevention of interpersonal and domestic violence to be integrated into municipal welfare and security planning, Press Release, 12 May 2008, Ministry of Social Affairs and Health Association of Finnish Local and Regional Authorities, публикация доступна на: http://www.stm.fi/en/pressreleases/ pressrelease/view/1200671#en. 59 Хелена Эвалдс, Координация между профессионалами и сотрудничество в борьбе с насилием в отношении женщин: практический опыт из Финляндии, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара можно посмотреть по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

32 3 Понимая насилие в отношении женщин

южноафриканскими полицейскими и Национальным отделом юстиции и конституционного развития. Исследователи использовали метод семплирования для того, чтобы отобрать более 2,000 дел для изуче- ния из почти 12,000 заявленных случаев изнасилований в год. Были рассмотрены официальные записи 70 полицейских участков, а также отделов семейного насилия, защиты детей и сексуальных право­ нарушений и судов магистратуры. Одним из основных результатов явилось то, что исследование показало, что приблизительно в поло- вине заявленных случаев производились аресты, судебные слушания начинались в приблизительно каждом пятом случае, вынесение приговора было в каждом 20 случае и 15% преступников получали меньше предусмотренного в таких случаях наказания. Исследование также представило важную информацию о сборе медицинско-юриди- ческих доказательств и о том, как потерпевшие общались с системой уголовной юстиции. Например, более трети потерпевших по разным причинам решили не ввязываться в процессы уголовной юстиции.

Географический фокус: провинция Готенг (the Gauteng Province), Южная Африка

Материалы, продукция, результаты: результаты исследования содержатся в докладе «Контролируя правосудие: уменьшение количес- тва дел об изнасилованиях при прохождении через систему уголовной юстиции в Готенге (2008). В докладе содержится ряд деталь- ных рекомендаций по улучшению усилий по предотвращению, защите разных потерпевших и того, как судебная система отвечает на случаи изнасилований. Кстати, исследование было проведено до введения в силу нового закона о сексуальном насилии, так что это исследование может быть использовано в качестве основы в измерении влияния закона.

Информация о финансировании: финансировалось норвежским центром прав человека, фондом «Открытое общество», фондом Форда и Советом медицинских исследований.

Исполняющие организации: Центр юридической помощи для искоренения насилия в отношении женщин «Цварананг» Tshwaranang Legal Advocacy Centre to End Violence Against Women (TLAC) тел.: +27 (11) 403-8230/4267 факс: +27 (11) 403-4275 www.tlac.org.za

Южноафриканский совет медицинских исследований Отдел исследований гендерных и медицинских вопросов South African Medical Research Council (MRC) Gender & Health Research Unit тел.: +27 (12) 339-8526 факс +27 (12) 339-8582 www.mrc.ac.za

Центр изучения насилия и примирения Centre for the Study of Violence and Reconciliation (CSVR) тел.: +27 (11) 403-5650 факс: +27 (11) 339-6785 www.csvr.org.za

33 Дополнительная информация: доклад можно загрузить с сайта Центра изучения насилия и примирения: www.csvr.org.za в разделе “Publications.”

Национальный центр по предотвращению насилия «АННА», российская неправительственная организация, создал Независимую национальную комис- сию по правам женщин и насилию в отношении женщин для контроля за тем, насколько женщины в России защищены от насилия. Принимая во внимание политическую ситуацию в настоящий момент, было решено, что более конс- труктивным будет сформировать комиссию из российских независимых экс- пертов, которые будут критиковать, основываясь на опыте и знании ситуации на местах. Комиссия собрала статистическую информацию, провела оценку и исследования по регионам существующего законодательства, типах и масш- табах служб поддержки для пострадавших, отметила препятствия, с которыми сталкиваются пострадавшие при получении помощи, и оценила вредные куль- турные традиции и хороший опыт, используемый в России. Предполагается, что комиссия будет публиковать доклады ежегодно.60

3.4.1 Контроль над юридической системой Регулярный контроль над исполнением законов и за действиями профессиона- лов уголовной юстиции в целом является важным инструментом обеспечения нормального функционирования юридической системы для обеспечения постоянного и справедливого судебного преследования лиц, совершивших насилие, и полной защиты пострадавших. Наблюдение за тем, как обращаются с делами НОЖ, предоставляет важную информацию о возможных слабостях системы. В России, милиция в Свердловской области собирает информацию о количестве специфических дел о домашнем насилии, которые поступают к ним,61 рассматриваются в судах и количестве вынесенных приговоров.62 Таким образом, они в состоянии продемонстрировать, что более половины из этих дел так никогда и не поступают судье, а в огромном количестве тех, которые доходят до суда, какая-либо форма примирения сторон приветствуется и дела закрываются. Для того, чтобы обосновать существенные выводы об эффективности юридической системы в борьбе с насилием в отношении женщин, масштабы такого контроля вовсе не должны быть большими. Например, городской контролер Лос-Анджелеса, Калифорния, недавно провел аудиторскую про- верку того, как полиция Лос-Анджелеса использовала федеральный грант в 4 миллиона долларов США – фондов, которые выделялись специально для улуч- шения проверки доказательств в случаях изнасилования. Предполагалось, что федеральные деньги помогут уменьшить время, необходимое для проверки физиологических доказательств, собранных после сексуальных насилий. Аудит контролера, тем не менее, выявил, что, несмотря на увеличенное финан- сирование, отставание в проверке увеличилось. На данный момент есть более 7,000 непроверенных доказательств, и полицейский отдел не в состоянии следовать закону штата, требующему сообщать жертвам изнасилования, если их доказательства не прошли проверку в течение двух лет после инцидента.

60 Андрей Синельников, Права человека и насилие в отношении женщин: мониторинг как средство продвижения изменений в ответ на насилие на гендерной почве, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара можно посмотреть по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 61 Дела, классифицируемые как «легкие телесные повреждения» согласно УК РФ. 62 CEDAW Assessment Tool Report for the Russian Federation, (ABA, 2006), р. 122.

34 3 Понимая насилие в отношении женщин

НПО, Human Rights Watch, проводит информационную кампанию о недавнем аудите, подчеркивая, что отставание серьезно влияет на право жертвы на справедливость; дела жертв не рассматриваются в течение разумного срока, и опоздания с проверкой доказательств отражаются на 10-летнем сроке исковой давности для передачи таких дел в суд. 63 В случаях, когда контроль осуществляется НПО, он используется в пропагандистских или информационных целях, например, для подчеркивания необходимости разработки и применения более направленных законов и про- цедур, для привлечения внимания общественности к судебным ошибкам и для регулярных проверок судебной системы в целях улучшения образовательных программ.

Тип НОЖ: домашнее и сексуальное насилие в отношении женщин и СМОТРИ детей.

Подход и основные целиs: СМОТРИ (WATCH) – это программа наблю- дения за судами, которая призывает к ответственности за свои действия систему уголовной юстиции и вырабатывает рекомендации по увеличению безопасности женщин и детей. Программа выявляет проблемные сферы в судебной системе и, через неконфронтацион- ный процесс, работает с судами и агентствами социальной помощи для получения систематических улучшений. СМОТРИ публикует результаты специальных наблюдений и исследовательских проектов в ежеквартальных бюллетенях, которые служат повышению информи- рованности общества и в пропагандистских целях.

Предпринятые действия/как работает проект: СМОТРИ обучает доб- ровольцев наблюдению за ходом судебных заседаний по уголовным и гражданским делам в сфере домашнего насилия, сексуального нападения и насилия над детьми, либо оставления их без внимания. Добровольцы обеспечивают присутствие общественности в зале судебного заседания и объективно смотрят за доступным наблюдению поведением персонала суда, используя стандартный материал и проверочные листы, подготовленные СМОТРИ. Добровольцы следят за индивидуальными делами и наблюдают за тенденциями в судебной системе. Более того, персонал СМОТРИ исследует сферы, вызывающие особую заботу, и публикуют результаты. Такая деятельность является базой для работы с системой в целях привнесения необходимых улучшений.

Географический фокус: программа работает в судах Хеннепин, штат Миннесота, США, но другие программы наблюдения за судами с различными сферами фокусирования повторены в других местах.

Материалы, продукты, результаты: СМОТРИ предлагает интернет- трейнинги, а также техническую помощь и руководство по организации программы наблюдения за судами (на продажу).

Информация о финансировании: частные пожертвования и гранты фондов, опора на добровольцев, которых организация набирает и обучает несколько раз в год. Добровольцы платят 25 долларов США за обучение.

63 USA: Los Angeles Police Fail to Use Funds to Test Rape Kits, Press Release, October 20, 2008, Human Rights Watch, публикация доступна на: http://www.hrw.org/en/category/topic/ women%E2%80%99s-rights

35 Исполняющая организация: СМОТРИ (WATCH) 608 Second Avenue South Northstar East Suite 465 Minneapolis, MN 55402, U.S.A. тел.: 612-341-2747 факс: 612-339-1171 электронная почта: watch@watchmn.org

Дополнительная информация по адресу: http://www.watchmn.org/home.html

3.4.2 Наблюдение за средствами массовой информации Наблюдение за тем, как средства массовой информации (СМИ) реагируют реа- гируют и обращаются к вопросу насилия в отношении женщин, может предо- ставить важную информацию о том, какого рода посылы общество регулярно получает об этом вопросе и также может дать полезный «взгляд изнутри», помогающий понять сферы для потенциального повышения чувствительности и обучения профессионалов СМИ, тема, которая более подробно обсуждается в другом месте данного сборника. В 2006 году западноукраинский центр «Перспективы женщин» предпринял 4-х месячное наблюдение за освещением в прессе домашнего насилия, проанализи­ровав в целом 276 выпусков десяти региональных и национальных газет.64 Даже такой, относительно малый проект открыл важную информацию. Например, статьи в прессе скорее показывали чувствительное содержание, чем предупреждающую или образовательную информацию. Домашнее насилие в большинстве описывалось как «событие», а не как преступление. Большинство дел, о которых писалось, закончились убийством, что не отражает общий уровень смертности в Украине от домаш- него насилия. В то время как журналисты выбирали для освещения самые крайние случаи, они не предоставляли комментариев экспертов либо инфор- мации о том, где потерпевшие от домашнего насилия могут найти помощь.

3.4.3 Анализ бюджета То, как правительство распределяет ресурсы, отражает политические приори- теты данного правительства. Чувствительный к гендерным вопросам анализ бюджета может, таким образом, быть использован для выявления размера поддержки, который правительство конкретно ассигнует на борьбу с насилием в отношении женщин. Как сказал об этом автор исследования бюджетных ассигнований, направленных на исполнение закона о домашнем насилии в Южной Африке: «поскольку ни у одной страны нет доступа к неограниченным фондам для финансирования своей работы, и все должны работать в рамках определенных ограничений, необходимо делать выбор о том, какие про- граммы должны быть приоритетными. Это не простые технические решения, но политический выбор…»65 Бюджетный анализ может быть сделан путем

64 Х. Федкович, И. Трохум, М. Чумало, Борясь с домашним насилием: украинский и междуна- родный опыт, (западно украинский центр «Перспективы женщин», 2007). 65 Lisa Vetten, «Show Me the Money»: A review of budgets allocated towards the implementation of the Domestic Violence Act (no. 116 of 1998), Politikon, Vol. 32, No. 2, November 2005, pp. 277-295, публикация доступна на: http://www.csvr.org.za.

36 3 Понимая насилие в отношении женщин

рассмотрения таких факторов, как траты на предупреждение (например, кам- пании, повышающие информированность населения), на социальные службы, юридическую помощь, полицию или даже связанные с планированием муници- пальных безопасных публичных пространств. Мексиканская НПО «Консорциум для парламентского диалога и равенства» («Consorcio para el Diálogo Parlamentario y la Equidad») проводит регулярное наблюдение за ассигнованием средств в национальном бюджете на женские вопросы, в частности для того, чтобы определить эффективно ли правительство распределяет средства, выделенные ранее на борьбу с насилием в отношении женщин. Один из основателей данного проекта отме- чает, что Консорциум – первая феминистская группа в мире, которая взяла на себя такую контролирующую роль, что особенно сложно в Мексике, где в целом, даже на национальном уровне, финансовыми вопросами занимаются мужчины. Сейчас Консорциум тесно работает с парламентской комиссией по вопросам гендера и равенства в Мексике, и правительство рассматривает их в качестве официального партнера в переговорах. Методология наблюдения и стратегии, используемые в этом проекте, который начался с маленького гранта в 10,000 евро, успешно применяются другими женскими группами в Латинской Америке.66

Анализ бюджета с точки зрения гендера превратился в хорошо Бюджет, разработанную сферу, и существует много примеров методологий, которые хорошо зарекомендовали себя при проверке местных и наци- чувствительный ональных расходов на НОЖ. И ЮНИФЕМ, и ЮНФПА поддерживали ини- к гендерным циативы по всему миру по увеличению возможностей женских НПО вопросам по проведению бюджетного анализа. ЮНИФЕМ предлагает несколько ресурсов по контролю над бюджетом и процессами, которые влияют на бюджетную политику, например: Формирование бюджеты с учетом прав женщин: контроль над соответствием правительственных бюд- жетов CEDAW (2006) и Бюджетная политика на практике, отвечающая гендерным требованиям: обучающее руководство (2006). Материалы доступны по адресу: http://unifem.org/resources/.

Польское НПО «Сеть женщин Восток-Запад» (NEWW-Polska) выполняет бюджетный проект в Гданьске. Этот проект вырос из нескольких программ NEWW-Polska и в его рамках НПО проводит анализ местного бюджета в нескольких областях, включая домашнее насилие и намерена провести сравнительный анализ с другими странами СНГ и Центральной и Восточной Европы и региона ЕС. Информация о бюджете, отвечающем гендерным требованиям, инструменты для анализа, информационные сборники и доклады доступны на сайте NEWW: http://www.neww.org/en/achivements/budzet/0.html.

3.5 Исследования как пропаганда Исследования могут быть сильным инструментом пропаганды. Всемирная организация здравоохранения и программа для соответствующей технологии в здравоохранении (PATH) опубликовали «Исследуя насилие в отношении

66 См. Women Keep an Eye on the Treasury, на английском языке доступно на: http://www. mamacash.org/page.php?id=1710. Информация на испанском также доступна на сайте «Consorcio para el Diálogo Parlamentario y la Equidad»: http://www.consorcio.org.mx

37 женщин: практическое руководство для исследователей и активистов»,67 все­ стороннее руководство, которое показывает, как разработать исследователь- скую стратегию, подходы к количественному и качественному исследованиям, анализировать информацию и использовать результаты исследований в пропаганде. В некоторых случаях, только благодаря исследованиям и документации, женские группы смогли определить существование некоторых типов насилия в отношении женщин. Например, Женский центр правовой помощи и консульти- рования (WCLAC) на оккупированных палестинских территориях признал, что «убийства чести» происходили регулярно, но не было достоверной информа- ции: полиция и суды докладывали такие дела как самоубийства или несчаст­ ные случаи. Женский центр начал всесторонне документировать такие дела и также провел обширные интервью с полицией, лидерами сообществ и рели- гиозными лидерами. В конце концов, исследование сформировало базу для дальнейших проектов, таких как повышение информированности и обучение, и, в результате, способствовало большему признанию факта наличия «убийств ”чести”» в обществе.68 Болгарский фонд по гендерным исследованиям, работая совместно с Квиннофорум, Швеция, предпринял пилотное исследо- вание насилия, связанного с «честью», преимущественно среди меньшинств в Болгарии для того, чтобы показать спрятанную проблему НПО и обществу в целом. Исследование, которое заключалось в выявлении этой специфической формы насилия, привело к нескольким открытиям, например, что насилие, связанное с «честью», в целом соединяется с домашним насилием, что понятие различных групп риска должно быть улучшено, и что необходимы дальнейшие исследования и повышение информированности общества в целом для улуч- шения предупреждающих и защищающих усилий.69 Установление фактов нарушения прав человека или документация могут быть использованы для того, чтобы заострить внимание на сферах, в которых государства не выполняют свои обязательства согласно международному праву. Такой тип исследований использует международные соглашения в качестве рамок и обычно включает анализ юридической защиты от насилия в отношении женщин с точки зрения формально написанных законов, а также все барьеры, с которыми сталкиваются женщины в восстановлении прав чело- века на практике: такие, как отсутствие стратегий, широко распространенные стереотипы у профессионалов, неадекватное финансирование и т.д. Руко- водство «Документируя нарушения прав женщин негосударственными лицами: стратегии активистов из мусульманских стран»,70 описывает соответствующие соглашения и механизмы наблюдения за их исполнением на уровне ООН и включает информацию о пропагандистских стратегиях. Экономический анализ также может быть применен к борьбе с наси- лием в отношении женщин, в качестве инструмента пропаганды. Измерение экономической цены насилия в отношении женщин – форма анализа, которая иллюстрирует экономическое влияние на государство, бизнес, сообщества и индивидуумов. Этот тип анализа также может подтолкнуть к принятию бюджетных решений путем подчеркивания огромнейших затрат, которые полу- чаются в тех случаях, когда нет реакции на насилие в отношении

67 Lori Heise and Mary Ellsberg. Researching Violence Against Women: A Practical Guide for Researchers and Activists, (WHO, PATH, 2005). 68 A Life Free of Violence Is Our Right! UN Trust Fund to End Violence Against Women. 10 Years of Investment, (UNIFEM, 2007), p. 11. 69 Pilot study on HRV /honour related violence in Bulgaria: The challenge for intervention institutions. (Bulgarian Gender Research Foundation with Kvinnoforum, 2004), публикация доступна на: http:// www.bgrf.org/en/?publications&article=3 70 Jan Bauer and Anissa Hélie, Documenting Women’s Rights Violations by Non-State Actors: Activist Strategies from Muslim Countries, (Rights & Democracy and Women Living Under Muslim Laws, 2006).

38 3 Понимая насилие в отношении женщин

женщин.71 Существует несколько методик по подсчету экономической стоимости насилия в отношении женщин, и они различаются в зависимости от масштабов анализа – прямые потери от поддержки служб, связанных с помощью потерпевшим, непрямые потери, связанные с потерей работы и производительности и ценой, которая определяет человеческие страдания. Даже при рассмотрении различных факторов, исследования из таких разных стран как Испания, Канада, Новая Зеландия, Франция и Чили оценивают стоимость насилия в отношении женщин в сотни миллионов евро.72

71 Ending Violence against Women: From Words to Action, (UN Secretary-General, 2006), р. 61. 72 Ibid. Annex 2, Costs of violence against women: selected studies generating a monetary estimate of costs, p. 179.

39 40 4 Предупреждение Всемирная организация здравоохранения (ВОЗ) рекомендует рассматривать предупреждение насилия в отношении женщин как один из основных при- оритетов в национальных здравоохранительных, социальных и юридических повестках дня как для индустриально развитых, так и для развивающихся стран.73 ВОЗ также разделяет деятельность по предупреждению на три уровня: первичное предупреждение (предупреждение самого факта насилия); вторичное предупреждение (немедленная реакция на случившееся насилие для уменьшения последствий) и третий уровень (долгосрочный уход и под- держка пострадавших для предупреждения дальнейших неблагоприятных последствий).74 Несмотря на признанную ценность первичного предупрежде- ния, эксперты отмечают существенную нехватку непрерывных и долгосрочных инвестиций в эти усилия. Первичное предупреждение может выступать в разных формах, но в его основе – концентрация на изменении взглядов, свя- занных с гендером, и стереотипов как на индивидуальном уровне у мужчин и женщин, так и на уровне общества.

4.1 Кампании по повышению информиро­ванности Повышение информированности – ядро предупреждающих усилий и может включать в себя работу с обществом в целом для изменения социальных взглядов и терпимости к насилию в отношении женщин, демонстрацию обще- ственности размеров данной проблемы, прекращение секретности о НОЖ и передачу ясного посыла о том, что к НОЖ нельзя относиться с терпением. Кампании по повышению информированности также могут быть направлены на специфические группы с использованием более узких посылов.

«Рисуя жизнь без насилия»: Эта публикация ЮНИФЕМ и Медийных Инструменты материалов Клирингхаус центра Джона Хопкинса для коммуникаци- онных программ собрала различные медийные и коммуникационные для повышения стратегии и материалы, используемые по всему миру для борьбы с осведомлен- НОЖ. В этот источник включены примеры инновационных коммуника- ности и тивных методов специфических для домашнего насилия, сексуального улучшения насилия и домогательства, вредных традиций, торговли людьми и коммерческой сексуальной эксплуатации, в основном в форме навыков плакатов и видеоклипов. Сборник доступен по адресу: передачи http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=8. информации «Меняя жизнь к лучшему: стратегические коммуникации для искоре- нения насилия в отношении женщин»: Это пособие от ЮНИФЕМ ставит целью обмен «усвоенными уроками» от женских организаций, работа- ющих над искоренением НОЖ по всему миру. Пособие предлагает тех- ническую поддержку другим пропагандистам по разработке посылов, работе со СМИ и разработке стратегических коммуникаций. Пособие также можно использовать в образовательных целях. Этот источник содержит примеры коммуникационных стратегий, практические советы и подсказки от активистов, а также описания реальных

73 WHO Multi-country Study on Women’s Health and Domestic Violence against Women, (WHO, 2005), р. 91. 74 Насилие и его влияние на здоровье. Доклад о ситуации в мире, ВОЗ, 2002, стр. 15.

41 кампаний. Пособие на русском и английском языках можно найти по адресу: http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=6.

«Искореняя насилие в отношении женщин»: ЮНФПА на базе интер- нета разработал мультимедийную экспозицию для пропаганды и разработки программ. На сайте можно найти информацию о том, как разработать пропагандистские кампании и кампании по повышению информированности, исследование проектов из 10 стран и советы активистов. Экспозиция находится по адресу: http://www.unfpa.org/ endingviolence/html/index.html

4.1.1 Общественная осведомленность Кампании по повышению общественной осведомленности могут быть исполь- зованы для инициирования общественных дебатов о насилии в отношении женщин и для того, чтобы поколебать устоявшиеся социальные нормы. Действительно, одни из самых обещающих информационных кампаний – это те, которые используют основные СМИ и доступные технологии для разме- щения редко-слышимых или провоцирующих размышления информационных сообщений о насилии в отношении женщин. Например, НПО объединились с провайдерами мобильной связи для рассылки сообщений против насилия их клиентам.75 Термином «социальный маркетинг» описывается использование технологий из мира рекламы для распространения социально значимых информационных сообщений. Для широкого распространения информационных сообщений исполь- зуется и поп-культура. Кампании, направленные на общество в целом, могут повлиять на общее отношении к проблеме путем использования информации, собранной с помощью исследований об уровне распространенности или экономической стоимости насилия, как уже и говорилось выше. Кампании по повышению осведомленности могут использовать различные СМИ (телевиде- ние, радио, кино, театр, танцы, интернет и т.д.), а также инструменты для распространения сообщений (плакаты, брошюры, календари, футболки и т.д.). И, наконец, некоторые национальные правительства провели широко- масштабные информационные кампании, но в большинстве стран за этими усилиями стоят неправительственные организации. Как уже говорилось выше, долгосрочные усилия требуют существенных ресурсов, но в тоже время, необходимо, чтобы НПО были вовлечены в дизайн и распространение инфор- мационных сообщений обществу.

Глобальные кампании

Кампании ООН В настоящий момент ООН проводит несколько глобальных кампаний по повышению осведомленности о специфических аспектах насилия против насилия в отношении женщин и призывает к дальнейшим действиям. в отношении женщин 75 Российская женская организация «Женский союз», Барнаул, рассказала, что оператор сотовой связи согласился на рассылку сообщений 25 ноября, в день, объявленный ООН Международным днем за искоренение насилия в отношении женщин. (Личные записи с конфе- ренции по домашнему насилию, 18 ноября 2004, Москва). Как часть международной кампании Международной амнистии «Остановим насилие в отношении женщин» участники норвежской секции разослали сообщения с мобильных телефонов на сеть Международной амнистии. (Пресс-релиз, март 2004, адрес: http://www.amnesty.org.ru/pages/vestnik29-03-rus.)

42 4 Предупреждение

Кампания «Сообща покончим с насилием в отношении женщин» (2008- 2015) концентрируется на глобальной пропаганде; укреплении усилий и партнерств на национальном и региональном уровнях, и ведущей роли ООН в качестве примера. Государства призываются принять и усилить законы, а также улучшить правоприменительную практику таких законов, чтобы положить конец безнаказанности. Генеральный секретарь сформирует глобальную сеть мужчин-лидеров для помощи в мобилизации мужчин и мальчиков на борьбу с насилием в отноше- нии женщин, и он организует мероприятие на высоком уровне в 2010.76 Более подробная информация по адресу: http://endviolence.un.org/ и http://www.un.org/russian/women/endviolence/.

Кампания «Скажи нет насилию в отношении женщин» – глобальная интернет-кампания по пропаганде, которую ЮНИФЕМ начал в 2007 году. Эта инициатива, возглавляемая послом Доброй воли ЮНИФЕМ Николь Кидман, демонстрирует растущее движение, призывающее сделать всю работу, направленную на искоренение насилия в отно- шении женщин, приоритетом для всех правительств. 25 ноября 2008 года в Международный день борьбы за искоренение насилия в отно- шении женщин, более 300,000 подписей были переданы Генеральному секретарю ООН. На сегодняшний момент более 5 миллионов человек поддержали кампанию.77 Дополнительная информация доступна по адресу: http://www.saynotoviolence.org/.

Кампания «Остановим изнасилования сейчас: действия ООН против сексуального насилия в период конфликтов» – это совместная инициатива 12 институтов ООН в целях «улучшения координации и повышения ответственности, расширения программ и пропаганды и поддержки национальных усилий по предупреждению сексуального насилия и эффективного реагирования на нужды потерпевших». Действия ООН осуществляются в трех направлениях: расширение возможностей программ в области борьбы с гендерным насилием и координации на уровне стран, повышение осведомленности и гене- рирование политической воли на борьбу с сексуальным насилием, обобщение знаний и эффективного опыта в сфере сексуального наси- лия в условиях конфликтов. Сайт кампании предлагает пособия для участия в кампании, а также дальнейшие ресурсы для пропаганды. Дополнительная информация по адресу: http://www.stoprapenow.org/.

Тип НОЖ: все формы НОЖ Кампания «16 Подход и основные цели: кампания была начата в 1991 году Центром дней против за глобальное лидерство женщин (CWLG) в целях повышения осведом- насилия на ленности о НОЖ и координации НПО по всему миру в специальные гендерной дни кампании вокруг согласованного формата и объединенного почве»/ CWLG сообщения-посыла.

76 Джемма Коннелл, Работа Отдела ООН по улучшению положения женщин в сфере борьбы с насилием в отношении женщин, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 77 Наргиз Азизова, Предотвращение и реагирование на насилие в отношении женщин в Таджикистане: Действия ООН, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, там же.

43 Предпринятые действия/ как работает проект: кампания проходит с 25 ноября по 10 декабря. Каждый год Центр инициирует кампанию, пред- лагая тему и примеры действий. Участники кампаний со всего мира могут воспользоваться своими собственными инструментами для проведения своих собственных кампаний на региональном, нацио­ нальном уровнях или в общине. Центр выполняет координирующую функцию через свой сайт, на котором НПО могут узнать о действиях друг друга, загрузив материалы на различных языках.

Географический фокус: глобально

Материалы, продукция, результаты: сайт включает в себя материалы, которые можно загрузить, а также ссылки на информацию о кампа- ниях по всему миру.

Информация о финансировании: индивидуальные кампании финансируют себя сами.

Исполняющая организация: Центр за глобальное лидерство женщин (Center for Women’s Global Leadership) Ратджерс, Государственный университет Нью-Джерси (The State University of New Jersey) 160 Ryders Lane New Brunswick, NJ 08901-8555, U.S.A. тел.: 1-732-932-8782 факс: 1-732-932-1180 электронная почта: cwgl@igc.org

Дополнительная информация: http://www.cwgl.rutgers.edu/16days/home.html

Кампания Тип НОЖ: теоретически, любая форма насилия в отношении женщин, но кампания сконцентрировалась на насилии дома (домашнем наси- «Остановим лии) и на насилии в условиях конфликтов, а также на дискриминации насилие в отно- в отношении женщин в целом. шении женщин»/ Международная Подход и основные цели: в 2004 году, Международная Амнистия (МА) начала свою кампанию «Остановим насилие в отношении женщин» Амнистия для достижения нескольких долгосрочных эффектов: отмены законов, которые дискриминируют женщин, или поддерживают безнака- занность НОЖ; принятия и исполнения эффективных законов и правоохранительной практики, защищающих пострадавших; призыв государств к ответственности; и обеспечения эффективных действий по предупреждению НОЖ.

Предпринятые действия/ как работает проект: кампания проводится отделениями Международной амнистии при поддержке офиса Секретариата и в партнерстве с женскими организациями и другими правозащитными группами. Кампания использует широкий набор инструментов (включая стратегическое лоббирование, исследования, работу со средствами массовой информации, написание писем и интернет-кампании), а также разнообразные действия, разработан- ные национальными отделениями.

Географический фокус: глобально

44 4 Предупреждение

Материалы, продукция, результаты: отдельные действия в рамках более широких кампаний могут быть самыми различными и инфор- мацию о материалах можно найти на сайтах отделений МА. Между- народная Амнистия также опубликовала пособие для активистов, работающих с «Остановим НОЖ» с пошаговыми рекомендациями к разработке кампаний. Пособие для активистов: «Делая права реальностью: Работая в кампании – Остановим насилие в отношении женщин», можно загрузить с сайта.

Информация о финансировании: нет

Исполняющая организация: Международная амнистия Международный секретариат 1 Easton Street London, WC1X ODW, U.K. тел.: +44-20-74135500 факс: +44-20-79561157

Дополнительная информация: http://www.amnesty.org/en/campaigns/stop-violence-against-women Сайт МА Канады разместил информацию об инструментах для проведения кампаний: www.amnesty.ca/stoptheviolence

Региональные кампании

В 2005 году Совет Европы (СЕ) принял План действий, который призвал Кампания к созданию рабочей группы независимых экспертов (Рабочая группа по борьбе с насилием в отношении женщин, включая домашнее наси- «Остановим лие) и разработке общеевропейской кампании по борьбе с насилием домашнее в отношении женщин. Кампания «Остановим домашнее насилие в насилие отношении женщин» началась в ноябре 2006 года и в течение более в отношении 18 месяцев, пока она продолжалась, к ней подключились все 47 госу- дарств-членов. Целями кампании были улучшение исполнения реко- женщин»/Совет мендаций СЕ по защите женщин от насилия, поддержка криминализа- Европы ции домашнего насилия и воспитание нового отношения к НОЖ, так, чтобы к этому явлению больше не относились с терпением. Во время проведения кампании государства-члены призывались сделать значи- тельный прогресс в нескольких областях: юридических и политичес- ких мер, поддержки и защиты жертв, сбора информации и повышения осведомленности. Поощрялось также определение государствами- членами контактных лиц в парламентах, организация национального центра и образование национальных рабочих групп для определения первостепенных шагов, которые необходимо предпринять для борьбы с домашним насилием. Контактная информация этих официальных лиц национального уровня доступна на сайте кампании.

В завершение кампании, СЕ каталогизировал действия государств- членов, большинство из которых сообщило, что они либо провели специальные мероприятия как часть кампании, либо кампания уско- рила прогресс в тех сферах, где работа уже велась. Большинство стран провели кампании по повышению осведомленности в виде фотовыставок и распространения плакатов, которые представляли согласованную группу посылов. Некоторые государства разработали

45 национальные планы действий, а некоторые внесли изменения в законодательство в целях улучшения юридической защиты постра- давших от домашнего насилия. В целом, меньше всего улучшений наблюдалось в сфере предоставления услуг. Подводя итоги кампании в целом, Рабочая группа разработала специфические рекомендации для дальнейшей работы СЕ в сфере борьбы с НОЖ. Эти рекомендации включают в себя: разработку юридически обязывающего инстру- мента по искоренению всех форм насилия в отношении женщин в Европе; установление механизма, позволяющего контролировать исполнение такого соглашения или конвенции; разработка всеохва- тывающей системы защиты; развитие всесторонних служб для всех пострадавших от насилия; и принятие обязательств по соответствую- щему финансированию и предоставлению ресурсов для поддержки НПО, осуществляющих такие услуги.78 Дополнительная информация: http://www.coe.int/stopviolence

Национальные кампании

Кампании по Тип НОЖ: все формы НОЖ, а также кампании направленные на борьбу с домашним насилием, изнасилованиями, насилием на рабо- повышению чем месте, принудительными браками и женским обрезанием. осведомлен- ности во Подход и основные цели: правительство Франции предприняло Франции значительные шаги, направленные на борьбу с насилием в отно- шении женщин, проблемой, которая была относительно скрыта во французском обществе. Министерство занятости, социальных связей и жилья, работая с региональными «Офисами женщин за права и равенство», разработало и провело четыре больших кампании по повышению осведомленности на национальном и региональном уровнях: «Пробивая молчание» (2001), «Остановим насилие: говорить об этом – значит действовать» (2006), «Говори, пока не поздно» (2007), «Не позволь насилию укорениться. Реагируй» (2008).

Предпринятые действия/ как работает проект: между 2001 и 2006 годами французское правительство провело пять крупномасштабных исследований по теме насилия в отношении женщин. Информация, полученная в результате, была использована для кампаний. Иссле- дование 2001 года выявило, что каждая десятая женщина является жертвой домашнего насилия. Первая кампания, «Пробивая молчание», была направлена на женщин и использовала сообщение-посыл о том, что в их ситуации нет ничего стыдного, но для того, чтобы получить помощь, они должны говорить о проблеме. Исследования 2006 года о насилии со стороны интимного партнера концентрировались специально на уровне убийств и поведении лиц, совершивших наси- лие. Кампания по завершению исследования «Остановим насилие: говорить об этом – значит действовать» подчеркивала необходи- мость предупреждения через брошюры, плакаты и общественные объявления на телевидении, все из которых содержали телефоны

78 Роза Логар, Обзор целей, стратегий и результатов кампании Совета Европы, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

46 4 Предупреждение

национальных горячих линий, информацию об организациях, которые могут предоставить помощь, и советы относительно юридических вопросов и получения помощи. В 2007 году была открыта единствен- ная национальная бесплатная телефонная линия, и третья кампания, «Говори, пока не поздно», была использована для широкой рекламы этой службы. Печатные материалы с информацией о телефонной линии также содержат сообщения, что все формы НОЖ – наказуемы по закону и информацию о юридических аспектах и различных про- фессионалах, которые могут оказать помощь. В этой кампании также использовался короткий фильм, распространенный через интернет, показывающий потенциально смертельные последствия молчания о насилии. Самая недавняя кампания, «Не позволь насилию укоре- ниться. Реагируй» основывалась на исследовании 2007 года о таких формах НОЖ, как принудительные браки и насилие на рабочем месте. Эта кампания умышленно представляет менее драматичные посылы. Она направлена на более широкую аудиторию, включая мужчин и представителей системы уголовной юстиции, а также рассматривает влияние насилия на детей.

Географический фокус: Франция

Материалы, продукция, результаты: было создано большое количество печатной продукции в формах брошюр, карточек и плакатов. Видео- ролики и печатная реклама были использованы в основных СМИ, например, на телевидении, в интернете и популярных журналах. Французское правительство поддерживает сайт, где можно найти материалы кампаний, более подробную информацию о типах насилия в отношении женщин, а также помощь. Сайт предоставляет возмож- ность ознакомиться с видео роликами, показаниями потерпевших и свидетелей, а также выразить свое собственное мнение.

Информация о финансировании: нет

Исполняющая организация: Министерство занятости, социальных связей и жилья Офисы Женщин за права и равноправие

Дополнительная информация:79 Французский национальный сайт «Остановим насилие»: www.stop-violences-femmes.gouv.fr

Тип НОЖ: все формы НОЖ Кампания Подход и основные цели: кампания нулевой терпимости проводится нулевой благотворительным фондом с таким же именем. Кампания ставит терпимости своей целью предупреждение мужского насилия, направленного против женщин и детей, путем изменения общественного отношения и оценки этого явления, которое поддерживает неравенство и само насилие. Проект повышает осведомленность всего общества о НОЖ, его природе и распространенности. «Нулевая терпимость» связывает НОЖ с более широкими вопросами равенства и прав человека для

79 Мари-Кристин Креспи, Информационные кампании во Франции, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

47 всех. Все кампании взяли на вооружение подход, который говорит о том, что только лишь образования общества недостаточно и подде- рживали всесторонний ответ на проявления насилия, подразумеваю- щий три «П» – предупреждение, предоставление поддержки (защита) и юридическая защита (судебное преследование).

Предпринятые действия/как работает проект: в 1992 году после проведения местного исследования о НОЖ, Женский комитет эдин- бургского регионального совета начал первую кампанию нулевой терпимости, сфокусированную на предупреждении мужского насилия в отношении женщин, первую такого рода в Британии. Кампания продолжалась 6 месяцев и использовала 4 черно-белых плаката для изменения преобладающего мнения о НОЖ. Используя схожую модель первого проведенного исследования, фонд «Нулевой терпимости» провел серию очень заметных кампаний, которые обращались к специфическим проблемным областям, например, недостатке знаний о распространенности НОЖ (распространенность); объяснениям, используемым мужчинами в оправдание совершения насилия (оправ- дания); недостаточной реакции системы правосудия (правосудие). Другая образовательная работа была направлена на молодежь через уроки о гендерной дискриминации и насилии, а также пропаганде ненасильственных отношений, основанных на равенстве и обучение навыкам общения.

Географический фокус: первая кампания по нулевой терпимости была начата в Эдинбурге, Шотландия. С того времени, кампания служила примером для многих других организаций, например, кампании Совета Европы, направленной на борьбу с насилием в отношении женщин, включая домашнее насилие.

Материалы, продукция, результаты: материалы кампании, обучающие материалы, плакаты и товары можно купить через сайт кампании. С этого же сайта можно загрузить результаты исследований.

Информация о финансировании: нет

Исполняющая организация: Благотворительный фонд «Нулевая терпимость» The Zero Tolerance Charitable Trust 11 Maritime Street Edinburgh EH6 6SB, Scotland, U.K. тел.: 0131 624 8955 факс: 0131 624 8959 электронная почта: info@zerotolerance.org.uk

Дополнительная информация: http://www.zerotolerance.org.uk/index.php

Права Тип НОЖ: все формы НОЖ как виды дискриминации на гендерной почве женщин – часть Подход и основные цели: целью данного проекта было перенесение общих прав вопросов прав женщин в группу основных вопросов, обсуждаемых человека в обществе, через использование профессиональных медийных проектов, таких как музыка и видео. «Прорыв» («Breakthrough»), между- народное НПО, имеющее цель – изменение отношения в обществе к женщинам и девочкам.

48 4 Предупреждение

Предпринятые действия/ как работает проект: «Прорыв» работал с медийными профессионалами для создания альбома популярной музыки о правах женщин, некоторые из которых напрямую обраща- лись к НОЖ. Они также создали видеоклипы, которые были показаны основными телевизионными каналами во множестве стран. Видео­ клипы оказались такими популярными, что были номинированы на награды. НПО также разработала обучающие материалы и короткие руководства о том, как поступать с отдельными типами НОЖ, например, с домашним насилием или сексуальным домогательством.

Географический фокус: альбом и видео клипы были направлены на индийскую аудиторию, но они завоевали популярность в большом количестве других стран.

Материалы, продукция, результаты: альбом, видеоклипы, образова- тельная программа и стипендии для женщин и девочек.

Информация о финансировании: организация получила поддержку ЮНИФЕМ и других международных агенств.

Исполняющая организация: «Прорыв» Индия «Прорыв» США (Breakthrough India) (Breakthrough USA) #104, Blue Apartments 4 West 37th Street Safdarjung Ring Road 4th Floor New Delhi 110029, India New York, NY 10018, U.S.A. тел.: 91-11-2617-6181 тeл.: 1-212-868-6500 факс: 91-11-2617-6185 факс: 1-212-868-6501

Дополнительна информация: http://www.breakthrough.tv

Тип НОЖ: торговля людьми: женщины и девочки Голые факты Подход и основные цели: «Голые факты» – четвертая кампания против торговли людьми сербской НПО АСТРА. Эта кампания, начатая в июне 2008, рассматривает проблему растущего безразличия в обществе и терпимости к нарушениям прав человека и насилию. Таким образом, кампания направлена на общество в целом, особенно на детей и молодежь, с информационными сообщениями, что торговля людьми существует в Сербии. Кампания также призывает людей быть осто- рожными, осведомленными и докладывать о случаях торговли людьми.

Предпринятые действия/как работает проект: в сердце кампании «Голые факты» – общественные публичные объявления и радио под- борки, состоящие из фактов, касающихся проблемы торговли женщи- нами и детьми. Семь уважаемых в Сербии мужчин (директора, журна- листы, редакторы, актеры, политики), которые известны отстаиванием правды, представляют факты. Объявления особенно привлекают внимание, поскольку объявляющие сами голые – способ привлечь внимание к вопросу и изменить понятие, что голые женщины – это приемлемый маркетинговый инструмент. Сообщение популяризи- рует горячую телефонную линию АСТРА и заканчивается фразой: «Женщины – не мясо. Дети – не рабы. Люди – не товары». Кампания использует два типа листовок: один об АСТРЕ, направленный на органи­зации и потенциальных партнеров, а другой – на молодых людей в группах риска с советами о работе и образовательных

49 возможностях заграницей и путями, способными помочь оградить себя от торговцев людьми. На самом деле, несколько действий в рамках кампании были направлены на молодых людей, например, кампания была наиболее активной в июне и сентябре, когда студенты либо ищут работу, либо возвращаются в учебные заведения, оставляя свои семьи.

Географический фокус: Сербия

Материалы, продукция, результаты: для передачи своего посыла кампания использовала различные материалы: теле- и радио вставки, плакаты, календари, записные книжки, чашки, освежители воздуха для машин. В 22 местах по всей Сербии были размещены билборды, а плакаты кампании – на автобусах в Белграде. Публичные обращения могут быть услышаны на сайте АСТРА: http://www.astra.org.yu/novi/ eng/?page_id=112.

Кампания привлекла много внимания за пределами проекта, включая награду за социальный маркетинг, за телевизионные вставки и при- глашения сотрудникам АСТРА участвовать в телевизионных и радио ток-шоу. НПО говорит, что во время самых интенсивных месяцев кам- пании, количество звонков на их горячую линию увеличилось на 20%-25%. Предыдущие информационные кампании привели к увеличе- нию числа звонков, большей узнаваемости проблемы и помощи жерт- вам торговли людьми.

Информация о финансировании: кампания «Голые факты» была под- держана миссией ОБСЕ в Сербии и австрийским агентством сотруд- ничества для развития (АСР), а также несколькими местными медий- ными спонсорами. Например, местные СМИ предоставили бесплатно время для телевизионных роликов и радиоподборок, рекламные места на автобусах также были предоставлены бесплатно.

Исполняющая организация: АСТРА/ASTRA [адрес защищен] номер SOS: +381 11 3347 817 [рабочие дни: 14:00-20:00] электронная почта: astrasos@sezampro.rs

Дополнительная информация: http://www.astra.org.yu/novi/eng/?page_id=112 http://www.osce.org/item/31830.html

Кампании на местном уровне

Женщины в Тип НОЖ: все формы НОЖ, концентрируясь на связи между мужским насилием в отношении женщин в мирное время и во время черном конфликтов.

Подход и основные цели: «Женщины в черном» – это глобальная сеть женщин, которые преданы идее справедливого мира и активно высту- пают против несправедливости, войны, милитаризма и других форм насилия. Группы «Женщин в черном» самоорганизуемые и используют ненасильственную и неагрессивную тактику для выступлений против любого проявления насилия, милитаризма или войны и для

50 4 Предупреждение

изменения милитаристских действий правительств. Работу группы вдохновляют ее феминистические взгляды о том, что мужское насилие в отношении женщин дома и в обществе и насилие в отношении женщин во времена конфликтов – взаимосвязаны. Движение пока- зывает, что женщины в целом испытывают войны по-другому, нежели мужчины: они боятся изнасилований и гораздо чаще могут оказаться среди перемещенных лиц. Таким образом, целью «Женщин в черном» является обеспечение того, чтобы женский взгляд на безопасность и войны был услышан.

Предпринятые действия/ как работает проект: «Женщины в черном» – общемировое движение, но они в основном организуют публичные выступления и бдения на местном уровне. В таких действиях, как правило, принимают участие только женщины и чаще всего – это женщины одетые во все черное, стоящие в молчании в обществен- ных местах. Они используют своего рода форму ненасильственного бдения: регулярно, через определенные промежутки времени, держат плакаты и раздают листовки. Бдения обычно организуются в опре- деленные регулярные часы, вокруг четких и ясных посылов, и часто такие бдения молчаливы или, по-крайней мере, не включают декла- мацию лозунгов. Любая группа женщин в любом уголке мира может организовать такое бдение. В то время как «Женщины в черном» – это только женский активизм за мир, в некоторых регионах мужчины под- держивают их работу, а «Женщины в черном» поддерживают мужчин, которые выступают против насилия.

Географический фокус: «Женщины в черном» появились в 1988 году в Израиле, когда израильские еврейские женщины стали проводить еженедельные бдения в общественных местах, протестуя против израильской оккупации Западного берега реки Иордан и сектора Газа, требуя мира между Израилем и Палестиной. Итальянские женщины, которые поддерживали «Женщин в черном», привезли идею в Италию, где они проводили свои собственные бдения. Когда началась война в бывшей Югославии, контакты между итальянскими женщинами и активистами феминисток в Сербии, привели к созданию «Женщин в черном» (Zene u Crnom) в Белграде в 1991 году. Сербские «Женщины в черном» – одна из самых активных и заметных групп, проводящая еженедельные бдения, а также занимающаяся другой работой, такой как организация образовательных семинаров, конфе- ренций, и выпуск общественных заявлений. Сегодня движение «Жен- щины в черном» повторено по всему миру и включает в себя многих женщин из этнических и национальных групп. Испанские «Женщины в черном» (Mujeres de Negro) предприняли существенные шаги для объединения групп «Женщин в черном» и разработки системы «коор- динаторов по странам», что сделало «Женщин в черном» общемировой сетью.

Материалы, продукты, результаты: связи с существующими группами «Женщин в черном» происходят через обширный сайт, с которого есть выход на страницы других групп «Женщин в черном».

Информация о финансировании: нет

Исполняющая организация: Контактная информация о бдениях «Женщин в черном» и контактная информация по странам доступна по адресу: http://www.womeninblack.org/vigils/vigils.html

Дополнительная информация: http://www.womeninblack.org/

51 Проект бельевой Тип НОЖ: все формы НОЖ, с особым вниманием к интимному индиви- дуальному насилию, такому как изнасилования, избиения, инцест и веревки сексуальное насилие над детьми.

Подход и основные цели: в 1990 году группа женских организаций из штата Массачусетс, США, объединилась для разработки инфор- мационного инструмента, который может помочь прорвать тишину и привести свидетелей большого количества НОЖ. Проект бельевой веревки – это визуальный показ, который исполняет роль образова- тельного инструмента для повышения информированности о распро- страненности НОЖ и его разрушительных последствиях. Создание показов для проектов также помогает восстановлению пострадавших от насилия, а также тем, кто потерял членов семьи или друзей.

Предпринятые действия/как работает проект: проект бельевой веревки состоит из рубашек, висящих на веревке. Члены семьи, друзья и активисты оформляют рубашки так, чтобы они представляли опыт женщины или ребенка с НОЖ. Разный цвет рубашек представ- ляет разные формы насилия, а также выжила ли жертва насилия. Рубашки висят вместе на «бельевой веревке», которая развешивается в общественных местах, конференциях, митингах и т.д.

Географический фокус: проект бельевой веревки родился в США и был повторен более 500 раз и в США, и в других странах. Организа- торы оценивают общее количество рубашек на веревках в районе 50,000 – 60,000 тысяч. Например, коалиция избитых женщин Минне- соты также проводит проект бельевой веревки, который посвящен памяти женщин и детей, погибших в результате домашнего насилия.

Материалы, продукция, результаты: сайт предлагает шаги и советы для желающих начать проект бельевой веревки, а также информаци- онную брошюру, которую можно загрузить с сайта: http://www.clotheslineproject.org/How_to_Start_a_CLP.htm.

Информация о финансировании: проект в целом малобюджетный, пос- кольку добровольцы создают свои собственные рубашки. Коалиция избитых женщин Миннесоты требует взноса в 100 долларов от органи- заций, которые хотят повесить веревку у себя.

Исполняющая организация: Проект бельевой веревки The Clothesline Project Национальное контактное лицо: Кэрол Чичетто (Carol Chichetto) P.O. Box 654 Brewster, MA 02631, U.S.A. электронная почта: ClotheslineProject@verizon.net

Дополнительная информация: Проект бельевой веревки: http://www.clotheslineproject.org/ Коалиция избитых женщин Миннесоты: http://www.mcbw.org/

52 4 Предупреждение

Тип НОЖ: торговля детьми в целях сексуальной эксплуатации (отно- Авиакомпании сится не только к НОЖ и фокусируется на девочках, которых эксплуа- тируют через секс туризм). борются с секс туризмом, Подход и основные цели: в 2006 году Французские авиалинии (Air вовлекающим France) присоединились к кампании, начатой ECPAT (Покончим с детей детской проституцией, детской порнографией и торговлей детьми в сексуальных целях) с целью повышения информированности обще- ственности о секс туризме. Французские авиалинии создали плакаты и брошюры для использования в своих билетных кассах и стойках в аэропортах и поддержали создание 90-минутного фильма, который показывается на всех ее длительных рейсах.

Предпринятые действия/ как работает проект: Французские авиали- нии сотрудничали с ECPAT в этой конкретной программе, и кампания обеспечила услуги своего собственного корпоративного рекламного агентства для производства материала для кампании бесплатно. Фильм, который показывается во время почти 100 длительных полетов, показывает реальность сексуальной эксплуатации детей, с фокусом на девочек, и подчеркивает существование законов, запрещающих секс туризм, включающий детей.

Географический фокус: связан с полетами Французских авиалиний. Каждый день фильм видят около 46,000 путешественников.

Материалы, продукция, результаты: копии плакатов, брошюр, ролик о фильме и информационный буклет для профессионалов в индустрии туризма можно посмотреть и скачать на французском языке с сайта ECPAT, Франция. Недавно голландская авиакомпания KLM проинфор- мировала всех своих клиентов о секс туризме, включающим детей, и призвала их докладывать о любых действиях, которые кажутся свя- занными с детской проституцией, соответствующему гостиничному, туристическому или авиа оператору, национальному посольству или местной полиции.

Информация о финансировании: минимальное, поскольку материалы для кампании были бесплатно предоставлены рекламным агентством.

Исполняющая организация: ЕСРАТ Франция ECPAT France c/o Groupe Developpement BAT 106 – BP 07 93352 LE BOURGET CEDEX тел.: 01.49.34.83.13 факс: 01.49.34.83.10 электронная почта: contact@ecpat-france.org

Дополнительная информация: http://www.ecpat-france.org/ в разделе «предыдущие кампании» (“campagnes précédentes.”)

53 Корпоративный Тип насилия: домашнее насилие союз за Поход и основные цели: Корпоративный союз за искоренение наси- искоренения лия со стороны близкого партнера (СAEPV) – это базирующаяся насилия в США организация, основанная в 1995 году бизнес лидерами для со стороны помощи в предупреждении домашнего насилия, используя ресурсы интимного корпоративной сферы. CAEPV работает в направлении повышения партнера информированности о домашнем насилии с целью уменьшения пос- ледствий и стоимости домашнего насилия для нанимателя. В то время как большинство проектов Корпоративного союза концентрируются на рабочих местах, организация также прилагает усилия для обра- зования общества в целом, фокусируясь на молодых людях, о рисках домашнего насилия и характеристиках здоровых отношений. Рабочее место – не только возможность для предоставления практической поддержки и совета работникам, которые может быть проходят через опыт насилия, но бизнес также может играть роль в предупреждении домашнего насилия через повышение общей осведомленности своих сотрудников, а также поддерживая местные организации, которые напрямую работают с потерпевшими от домашнего насилия.

Предпринятые действия/как работает проект: Корпоративный союз за искоренение насилия со стороны близкого партнера состоит из более чем 50 прогрессивных компаний и достигает, по своим оценкам, 1 миллион наемных работников в США. Члены союза, в основном, бази- рующиеся в США компании, но есть и мультинациональные. Члены компаний и организации представляют различные секторы бизнеса и профессиональных сообществ. Через свой Консультативный совет, состоящий из экспертов в сфере домашнего насилия, ежегодного членства, CAEPV разрабатывает инициативы по повышению осведом- ленности, которые чаще всего направлены на рабочее место. Такая деятельность может быть легко модифицирована, поставлена другая «марка/брэнд» членами для их собственного использования или с «маркой/брэндом» можно поделиться с местными организациями, осуществляющими поддержку. Например, проект «Безопасная работа 2010» (Safe Work 2010 ) – это национальная инициатива, призывающая корпоративных лидеров признать влияние домашнего насилия на работу и принять меры по борьбе с ним. Исследовательская информа- ция CAEPV показала, что 90% руководителей высшего звена считают, что домашнее насилие влияет на частную жизнь и работу их сотруд- ников, но они серьезно недооценивают количество работающих, кото- рые являются жертвами домашнего насилия в США. Национальное исследование показало, что каждый пятый работающий взрослый – жертва, и 64% таких работников считают, что домашнее насилие влияет на их работу, в отличие от предположенных руководителями 6%. «Безопасная работа 2010» направлена на обеспечение принятия на себя обязательств действовать 200-ми управляющими ведущих компа- ний. Другие проекты нацелены на образование общества о домашнем насилии. Например, «День: Время говорить» – национальная кам- пания, возглавляемая членом CAEPV Лиз Клэарборн, Инк. Работает через радио программы, статьи в популярных журналах, программы в школах и специально созданные печатные ресурсы для развития общественного диалога о домашнем насилии.

Географический фокус: в основном США, но несколько бизнесов, пред- ставленных в Корпоративном союзе, – мультинациональные. Один из членов CAEPV – турецкая частная медийная компания, Hürriyet Gazetecilik ve Matbaacılık A.S˛, в 2004 году начала кампанию «Нет домаш- нему насилию» в партнерстве с другими медийными структурами и

54 4 Предупреждение

правительством Турции, а также совместив свои усилия с ЮНФПА.80

Материалы, продукция, результаты: CAEPV пропагандирует лучший опыт в программах по домашнему насилию на рабочих местах и ресурсы, разработанные своими членами через свой сайт. Многие материалы, от конференций до специализированных проектов, такие как девизы, плакаты, листовки и буклеты, можно найти на сайте: http://www.caepv.org/about/programs.php. Лучший опыт собран членами CAEPV и доступен по адресу: http://www.caepv.org/getinfo/bestprac.php. Руководство по созданию и претворению в жизнь политики компании против домашнего насилия доступно по адресу: http://www.caepv.org/ action/program.php. Другие материалы можно приобрести у Корпора- тивного союза, членство в котором предполагает свободный доступ ко всем материалам.

Информация о финансировании: члены союза платят годовой взнос, вычисляемый в зависимости от размеров организации. Члены Корпоративного союза могут взять на себя ответственность за исполнение проекта против домашнего насилия и застраховать такой разработанный и проводимый ими проект. Корпоративный союз – это некоммерческая организация, так что они также могут принимать пожертвования.

Исполняющая организация: Корпоративный союз за искоренение насилия со стороны близкого партнера Corporate Alliance to End Partner Violence 2416 East Washington Street, Suite E Bloomington, IL 61704, U.S.A. тел.: (309) 664-0667 факс: (309) 664-0747 электронная почта: caepv@caepv.org

Дополнительная информация: http://www.caepv.org/

4.1.2 Дотягиваясь до женщин/ Правовая грамотность/ Расширение потенциала и возможностей женщин Сами женщины являются ядром любой инициативы по искоренению насилия в отношении женщин. В то время как, естественно, существует несметное количество проектов, направленных специально на женщин, таких как органи- зация групп самопомощи или горячих телефонных линий – все это услуги для помощи тем женщинам, которые уже в какой-то степени идентифицировали себя, как люди, проходящие или прошедшие через опыт насилия. Активисты, работающие с НОЖ, отмечают, что некоторым женщинам недостает понима- ния того, что насилие на гендерной почве – это не неотъемлемая часть того, что называется «быть женщиной», а нарушение прав человека, и существуют

80 См. главу 4.2 Работая с мужчинами и мальчиками, далее. Для дополнительной информации о Hürriyet и ЮНИФЕМ «Остановим насилие в отношении женщин!» пропагандистская кампания в Турции.

55 механизмы восстановления прав и реабилитации. Таким образом, повышение информированности женщин может иметь схожие черты с повышением информированности общества в целом, как, например, пропаганда того, что насилие в отношении женщин является неприемлемым. Однако чаще всего, повышение информированности женщин принимает формы «дотягивания» до них, которое может быть направлено на женщин в группах риска, таких, как женщины, собирающиеся работать за границей, или работающие в сфере коммерческого секса, или отдельные группы женщин, у которых может быть ограничен доступ к информации, таких как женщины из сельской местности, женщины с недостаточным уровнем образования, женщины с ограниченными возможностями, мигранты или беженцы. Правовая грамотность – это специ- фическая форма «дотягивания», предоставляющая женщинам информацию о местных законах с целью улучшить их понимание того, как можно воспользо- ваться юридической системой в целях защиты чьих-то прав. Важным принци- пом всех материалов по повышению информированности женщин является то, что в них содержится посыл и информация, расширяющая возможности женщин, и даются конкретные альтернативы, помогающие избежать насилия или вырваться из него, если оно уже случилось.81 Программы расширения экономических возможностей часто характеризуются, как работа по предуп- реждению, но поскольку они также являются и эффективными компонентами служб помощи для женщин, пострадавших от насилия, они более детально рассматриваются в главе о «Защите» далее.

Как сказать Тип НОЖ: сексуальное домогательство на рабочем месте «Нет» ачальнику Подход и основные цели: после того, как опрос общественного мне- ния показал, что к сексуальному насилию в отношении женщин в Словении и Хорватии относятся с большой долей терпимости, и боль- шинство жертв не в курсе своих юридических прав, Женский форум объединенного списка социал-демократов совместно с коалицией профсоюзов, женских НПО, университетами, представителями СМИ и частным сектором (Торговой палатой) разработал проект. Кампания «Как сказать «Нет» начальнику» (1997-1999) имела несколько взаимосвя- занных целей: предоставить женщинам специальную информацию, вовлечь СМИ для того, чтобы повысить уровень информированности о сексуальном домогательстве, изменить социальное отношение к вопросу и внести изменения в существующее законодательство.

Предпринятые действия/как работает проект: проект работал в двух основных направлениях: дотянуться до женщин и вовлечь СМИ. Через обучающий компонент проекта «обучение обучающих», работающие женщины научились «как сказать «нет» начальнику» в случаях сексу- ального домогательства. Специальные материалы, разработанные во время кампании, были использованы во время обучающих семина- ров, в частности, видео, представляющее проблему, пособие по разработке внутренних правил компании по предупреждению и искоренению сексуального домогательства и некоторые примеры семинаров, которые можно провести на рабочем месте, а также модель фирмы, которая является дружественной по отношению к женщинам. Коалиция начала общенациональные медийные кампа- нии с использованием листовок, плакатов и буклетов, которые были широко распространены в общественных местах (банках, почтовых

81 В этом смысле повышение информированности тесно связано с программами, которые фокусируются на защите, такими, как работа с женщинами по выработке планов безопас- ности, которые обсуждаются в главе о «Защите» этого сборника.

56 4 Предупреждение

отделениях, железнодорожных станциях, институтах здравоохране- ния), а также активистами профсоюзов.

Географический фокус: Словения и Хорватия

Материалы, продукция, результаты: листовки, плакаты, пособие, видео и другие образовательные материалы. Используя медийные события, обеспечивая интервью с женщинами лидерами в СМИ и распространяя материалы, повышающие информированность, проект в результате обеспечил публикацию и трансляцию большого коли- чества статей, печатных и радио объявлений по теме сексуального домогательства в обеих странах.

Значительные изменения последовали за кампаниями в обеих стра- нах, например, появились поддерживаемые государством телефонные линии, предлагающие помощь жертвам домогательства, в Словении был принят закона против сексуального домогательства на рабочем месте, а в Хорватии – профсоюзы приняли соответствующую стратегию.

Информация о финансировании: финансировалось трастовым фондом ООН в поддержку действий, направленных на искоренение насилия в отношении женщин.

Исполняющая организация: Коалиция проекта «Как сказать «нет» начальнику», Словения

Дополнительная информация: Рисуя жизнь свободную от насилия: медийные и коммуникационные стратегии по искоренению насилия в отношении женщин, Глава 2: Сексуальное нападение и принуждение (ЮНИФЕМ): http://www.unifem. org/resources/item_detail.php?ProductID=8

«Миссия возможна»: пособие по гендеру и пропаганде в СМИ, Модуль 9: Как обеспечить присутствие вопроса в сфере инте- реса СМИ (WACC): http://www.whomakesthenews.org/get_involved/ advocacy_training_modules

Тип НОЖ: домашнее насилие ИЗБАВЬСЯ ОТ Подход и основные цели: ИЗБАВЬСЯ ОТ ЭТОГО – это программа фонда ЭТОГО Салонов против домашнего насилия, которая мобилизует профессио­ (“CUT IT OUT”) нальных парикмахеров на борьбу с домашним насилием. Понимая, что многие из избитых женщин никогда не пойдут в полицию или в убежище, но они готовы говорить с людьми в том окружении, где они чувствуют себя в безопасности, например, в парикмахерских, программа ставит своей целью обучить таких профессионалов видеть признаки и перенаправлять своих клиентов. Программа также повышает осведомленность о домашнем насилии через материалы, которые выставлены в салонах.

Предпринятые действия/ как работает проект: программа включает в себя обучение для тех, кто предоставляет помощь женщинам, кото- рые, в свою очередь, проводят семинары с парикмахерами в своих общинах. Во время семинаров парикмахеров обучают видеть при- знаки домашнего насилия, рассказывают о наличии служб в округе

57 и тому, как безопасно перенаправить клиентов в эти службы. Проект включает обучающий набор с карточками и плакатами, а также информацией о том, в каком безопасном месте лучше разместить такой материал.

Географический фокус: программа была начата, как инициатива по всему штату Алабама, США, но, с тех пор, была проведена во многих других штатах.

Материалы, продукция, результаты: материалы можно заказать, а пример плаката скачать с сайта проекта.

Информация о финансировании: проект принимает частные пожерт­ вования и также поддерживается частным бизнесом и работает в партнерстве с Национальной ассоциацией косметологии.

Исполняющая организация: Фонд «Салоны против домашнего насилия» (Salons Against Domestic Abuse Fund) Для того, чтобы связаться с организаторами, заполните форму в интернете: http://www.cutitout.org/contactus.aspx. или позвоните по тел. +1 (312) 527-6765 для более подробной информации.

Дополнительная информация: http://www.cutitout.org/index.html

4.1.3 Работая с политиками Под обучением политиков понимается обучение избранных лидеров, сотруд- ников министерств, членов парламентов и рассматривается здесь, как повышение информированности или развитие возможностей, и отличается от обучения профессионалов, таких как социальные работники, работники правоохранительных органов или здравоохранения, которые напрямую кон- тактируют с потерпевшими от насилия. Этот тип обучения описан в главах о «Судебном преследовании» и «Защите» далее. В целом, работа с политиками – часть стратегии лоббирования, например, в целях улучшения гендерного баланса в организациях, принимающих решения, увеличения возможностей лидеров работать в сотрудничестве с общинами и НПО над проблемами, кото- рые оказывают влияние на женщин, или внесения темы насилия в отношении женщин в повестку дня обсуждения вопросов здравоохранения, общественной безопасности или бюджета.

Гендерное Тип НОЖ: потенциально все формы НОЖ, через пропаганду гендерного равенства равенство?! Подход и основные цели: в 2006 году парламент Казахстана начал обсуждение проекта закона о Гендерном равенстве. НПО Казахстана «Лига феминисток», решила, что для того, чтобы улучшить ответ правительства на НОЖ, необходимо сначала поработать с парла- ментариями, изменить их взгляды на гендерные вопросы и проде- монстрировать важность гендерного равенства. НПО стратегически воспользовалась возможностью рассмотрения проекта закона для повышения уровня осведомленности парламентариев по вопросам гендерного равенства и активному лоббированию принятия закона.

58 4 Предупреждение

Предпринятая деятельность/как работает проект: Лига феминисток создала 3 коротких мультфильма «Гендерное равенство?!», «Равенство прав и возможностей» и «Неоплаченный домашний труд», которые представляют зрителю различные аспекты гендерного равенства. Фильмы основаны на эмпирических доказательствах, но демонс- трируют в доступной форме, что общества, в которых женщины и мужчины не равноправны, не могут функционировать, и что женская домашняя работа не должна рассматриваться как «бесплатная». В 2006 году Лига феминисток провела круглые столы на тему равных прав в Казахстане, где фильмы были показаны. Кроме того, НПО предприняла «атаку мультфильмами», разослав копии фильмов на дисках каждому парламентарию. Организация также провела образовательные семинары и обсуждения с парламентариями. Важно, что организация также планирует дополнительный фильм по вопросам домашнего насилия, а именно по вопросу частного судебного преследования.

Географический фокус: Казахстан, но фильмы были также использо- ваны и в Киргизстане. Фильмы практически без слов, так что легко могут быть адаптированы в любой стране.

Материалы, продукция, результаты: короткие мультфильмы на CD, которые были широко распространены. Согласно Лиге феминисток парламентарии положительно восприняли мультфильмы, заметив, что гендерное равенство не такая уж «страшная» идея, как они боялись. В конце концов, парламент принял закон, но с тех пор дело остановилось.

Информация о финансировании: финансирование от института «Открытое общество», мама Кэш и ОБСЕ.

Исполняющая организация: Лига феминисток P.O. Box 521 Алматы 480091 Кахахстан тел./факс 7 (3272) 610 241 feminist@women.kz

Дополнительная информация:82 http://www.women.kz/

Тип НОЖ: все формы НОЖ, но с особым вниманием к домашнему Борьба с насилию насилием в Подход и основные цели: в 2005 году «Ассоциация НПО по вопросам семье гендерного равенства и предотвращения насилия в отношении жен- через усиление щин Республики Таджикистан», коалиция 5 НПО, инициировала проект общественных для развития партнерства с правительством Таджикистана, донорс- кими и международными организациями и НПО для того, чтобы вместе механизмов обратиться к вопросам гендерного равенства и НОЖ. Проект «Борьба и укрепление с насилием в семье через усиление общественных механизмов и юридической базы на 82 Дополнительная информация с презентации Евгении Козыревой, «Лига феминисток», национальном региональные консультации восточноевропейских и среднеазиатских НПО с участием специ- уровне ального докладчика по НОЖ, его причинам и последствиям, 18-19 сентября 2008, Санкт-Пе- тербург; и Круглый стол «Равные права и возможности в Казахстане», 16 июня 2006, Алматы, доступна по адресу: http://www.owl.ru/content/news/worldwide-2006/p60694.shtml.

59 укрепление юридической базы на национальном уровне» ставит целью работу с правительством для исполнения Государственной программы по гендерному равенству 2001-2010, особенно той ее части, которая направлена на искоренение НОЖ.

Предпринятые действия/как работает проект: в рамках проекта Ассо- циация работала над усилением специальных механизмов сотрудни- чества в борьбе с НОЖ, таких как межотраслевой Координационный Совет по предупреждению НОЖ, лоббирование изменений в законо- дательстве, направленных на борьбу с НОЖ, например, принятие Закона о домашнем насилии. Ассоциация также проводила обучение таджикскому законодательству в области гендерного равенства пред- ставителей правоохранительных структур, медицинских учреждений, социальных служб и лидеров местных органов власти, а также рабо- тала со СМИ в целях популяризации информации о проблеме НОЖ в стране. Проект также включал в себя компонент сбора информации об услугах, предоставляемых кризисными центрами, и анализ работы по НОЖ специальных отделов полиции Казахстана.

Географический фокус: Таджикистан

Материалы, продукция, результаты: в 2006 году был создан Коорди- национый совет по вопросам предупреждения НОЖ, возглавляемый заместителем премьер-министра Таджикистана и с участием предста- вителей от министерств и НПО. Координационный совет несколько раз встретился напрямую с представителями СМИ. Ассоциация организо- вала конкурс для молодых журналистов на тему проблемы НОЖ, опуб- ликовала несколько статей в газетах, а также помогла организации нескольких программ на телевидении и радио, посвященных теме предупреждения насилия в семье. Ассоциация провела 83 семинара по всей стране для почти 2000 участников, включая полицию, судей, работников здравоохранения, местных лидеров, преподавателей, жур- налистов, студентов университетов и женских организаций. В течение проекта Ассоциация помогала процессу 16 министерств и ведомств таджикского правительства в обсуждении и выработке окончатель- ного варианта закона о домашнем насилии («О социальной защите от насилия в семье») и разработке проекта поправок в существующие законы.83 Информация, собранная кризисными центрами, была вклю- чена в теневой доклад Комитету СИДА (CEDAW) (2006).

Информация о финансировании: финансирование от трастового фонда ООН в поддержку действий, направленных на искоренение насилия в отношении женщин

Исполняющая организация: Ассоциация НПО за гендерное равенство и искоренение насилия в отношении женщин Республики Таджикистан. ул. Аини, д. 53, офис 3, Душанбе, Таджикистан тел. (992-372)-221-13-33, 221-21-49, электронная почта: lwl_toj@rambler.ru

Дополнительная информация: Теневой доклад о реализации Конвенции об искоренении всех форм дискриминации относительно женщин, подготовлен неправительс- твенными организациями Таджикистана: http://www.iwraw-ap.org/ resources/pdf/Tajikistan%20final%20report%20English.pdf

83 Закон еще не принят.

60 4 Предупреждение

Тип НОЖ: потенциально все формы НОЖ через усиление лидерства Связывая женщин в гендерных вопросах женщин-мэров Подход и основные цели: проект «Связывая женщин-мэров» (2002- 2004) – инициатива Гендерной рабочей группа Пакта о стабильности, разработанный в 12 странах/территориях региона Пакта о стабиль- ности. Румынское НПО, Fundatia Sanse Egale pentru Femei (фонд Равных возможностей для женщин, SEF) возглавила работу. Целью проекта было улучшение лидерских навыков женщин-мэров для построения региональных и международных партнерств и сотрудничества по проектам, улучшающим уровень жизни женщин и детей в местных сообществах. В то время как работа по борьбе с НОЖ не была основ- ной целью, несколько партнеров проекта обратились к вопросам прав женщин и их социальной защиты.

Предпринятые действия/как работает проект: около 50 женщин-мэров из стран и территорий Пакта о стабильности участвовали в проекте, который был разделен на две фазы. Во время первой фазы акцент был сделан на развитии сотрудничества между женщинами-мэрами, мес- тными органами власти и местными сетями женщин для выполнения небольших проектов, улучшающих жизнь женщин и детей. В Румынии и Болгарии улучшение функционирования служб для женщин, постра- давших от насилия, было одной из сфер, на которой фокусировались мэры. Вторая фаза проекта была посвящена созданию национальных и региональных возможностей общения для женщин-мэров. Проект широко использовал Информационные и Коммуникационные техно- логии (ИКТ), такие как электронная почта, интернет-сайты, и поэтому был относительно дешевым.

Географический фокус: 12 стран/территорий Пакта Стабильности в тот момент – Албания, Болгария, Босния и Герцеговина, Венгрия, Греция, Косово, БЮР Македония, Молдова, Румыния, Сербия и Черногория, Словения, Ховатия.

Материалы, продукция, результаты: проект «Связывая женщин-мэров» был признан положительным опытов в использовании ИКТ для пропа- ганды вопросов гендерного равенства.

Информация о финансировании: проект финансировался немецким и австрийским правительствами, с общим бюджетом (обе фазы) 157,000 евро.

Исполняющая организация: фонд Равных возможностей для женщин Fundatia Sanse Egale pentru Femei (SEF) 19, Impacarii/Petre Tutea str., bl. 913, tr. 1, et. 1, ap. 3 Iasi, 700731, Romania тел.: +40 232 211713; +40 332 425455 факс: +40 332 401005 электронная почта: sef@sef.ro http://www.sef.ro/

Дополнительная информация: http://www.sef.ro/?lang=en&page=proiecte_ si_campanii.proiecte_anterioare&id=24

61 4.1.4 Обучая профессионалов СМИ Также, как и при обучении чиновников, программы обучения профессионалов СМИ нацелены на улучшение их осведомленности и понимания насилия в отношении женщин. Целями такого рода повышения информированности является то, чтобы эти профессионалы, которые будут использовать информа- цию в своей работе, при создании сообщений в СМИ не увековечивали стереотипы, такие как обвинения жертв, недостаточно чувствительное отношение к вопросу, как иногда случается в случаях торговли женщинами и девочками, чтобы профессионалы СМИ с уважением относились к конфиденциальности и не раскрывали имени пострадавшей, если она того желает, и включали в свои сообщения о случаях насилия информацию о службах, доступных жертвам.

Инструменты Тип НОЖ: домашнее насилие для СМИ Подход и основные цели: центр «Албанский гендерный союз за при освещения развитие» осуществлял наблюдение за СМИ с 2000 года и выяснил, домашнего что албанские средства массовой информации рисуют женщин в насилия унижаю­щей манере, которая делает сильнее неравные гендерные роли и пропагандирует гендерную дискриминацию. Центр провел несколько проектов, направленных на повышение гендерной чувстви- тельности к вопросам освещения НОЖ в СМИ, с фокусом на домашнем насилии.

Предпринятые действия/как работает проект: центр «Албанский гендерный союз за развитие» организует обучение профессионалов СМИ по вопросам домашнего насилия. В 2005 году опубликовал свое собственное пособие для представителей СМИ под названием «Насилие угрожает всем нам…». Проект центра по СМИ в настоящий момент имеет два компонента: обучение гендерно-чувствительному освещению домашнего насилия и публикацию пособия по точному освещению домашнего насилия и других преступлений в семье, а также буклета, состоящего из 10 лучших статей на тему домашнего насилия, выбранных из написанных теми журналистами, которые приняли участие в обучении.

Географический фокус: Албания

Материалы, продукция, результаты: пособия и сборники лучших статей

Информация о финансировании: в настоящий момент грант Демократической комиссии посольства США в Албании, а также общее финансирование через международную женскую программу института «Открытое общество»

Исполняющая организация: «Албанский гендерный союз за развитие» (Gender Alliance for Development Center) Street Rr. “Abdyl Frashëri”, P.10/1 Ap. 3 Tiranë , Albania 2418 тел.: +355 255514/15 факс: +355 255515 электронная почта: qdi@gadc-al.org

Дополнительная информация: http://www.gadc-al.org/

62 4 Предупреждение

Тип НОЖ: НОЖ в ситуациях конфликтов В помощь СМИ: Подход и основные цели: основная сфера деятельности женского факты о НПО «Саати» (Saathi) – повышение информированности о НОЖ, как резолюции нарушении прав человека. «Саати» также проводит специальные про- Совета екты по повышению информированности СМИ о резолюции № 1325 безопасности Совета безопасности ООН (РСБООН 1325), обращая особое внимание на актуальность резолюции в отношении женщин Непала, которые ООН № 1325 имеют опыт вооруженного конфликта. Работа «Саати» не только повы- шает образование профессионалов СМИ о наличии РСБООН 1325, но и предоставляет им инструменты для освещения женских вопросов, а также вопросов мира и безопасности.

Предпринятые действия/как работает проект: «Саати» составила и напечатала обзор в помощь профессионалам СМИ, а также книжку о РСБООН 1325 для журналистов и активистов СМИ. Обзор для СМИ «Факты о резолюции Совета безопасности ООН 1325» представляет широкую общую информацию о роли женщин в мирном процессе, переходной юстиции и примирении, и обращает внимание на НОЖ в течении и после конфликта. В обзоре присутствуют многочисленные примеры того, как взятые обязательства в РСБООН 1325 применимы к конкретному опыту женщин Непала. Большая часть информации посвящена роли СМИ с примерами идей для историй о женщинах, мире и безопасности, а также международным событиям, с которыми может быть связано освещение в СМИ. Материалы могут быть исполь- зованы для ориентирующих программ для журналистов по всему Непалу. В дополнение, «Саати» провела несколько круглых столов и конференций по вопросам женщин в конфликтных и постконфликт- ных ситуациях, которые имели широкое участие представителей СМИ и освещение.

Географический фокус: Непал

Материалы, продукция, результаты: 20-страничный обзор в помощь СМИ можно загрузить на английском и непальском языках с сайта «Саати»: http://saathi.org.np/index.php?page=publication

Информация о финансировании: нет

Исполняющая организация: «Саати» Непал SAATHI Nepal Ekantakuna, Lalitpur P.O. Box 7770 Kathmandu Nepal тел.: +977 (1) 5554560 факс: +977 (1) 5554543 электронная почта: saathi.ktm@gmail.com

Дополнительная информация: http://www.saathi.org.np/

63 4.2 Работая с мужчинами и мальчиками Если когда-то борьба с насилием в отношении женщин велась почти исключи- тельно среди женщин через усилия по предупреждению и организации служб в помощь потерпевшим, то в последние годы правительства, организации по развитию и активисты стали обращать больше внимания на отношение и поведение мужчин. Предупредительная работа, которая направлена на мужчин и мальчиков, признает роль, которую играют мужчины в закреплении насилия и, тот факт, что такое насильственное поведение и принятие насилия являются результатом социализации, культурных норм, определением того, что значит быть мужчиной, и исторически сложившимися гендерными ролями. Не менее важная часть работы с мужчинами – это признание того, что не все мужчины агрессивны, огромное количество мужчин осуждают агрессивное поведение, а также того, что насилие в отношении женщин наносит вред и мужчинам. Мальчики, которые видят насилие со стороны мужчин, сильно страдают, и в то время как для них риск стать лицом, совершающим насилие, выше, не все перенимают агрессивную манеру поведения. Неагрессивные мужчины и мальчики могут играть важнейшую роль в качестве «агентов по изменению отношений, поведения и более широких властных отношений, которые сдер- живают насилие на гендерной почве… У мужчин есть качества, возможности и взгляды, которые можно использовать для положительного влияния на гендерные властные отношения и покончить с насилием на гендерной почве. Мужчины также играют исключительную роль как защитники, сторонники и партнеры».84 Вовлечение мужчин и мальчиков в усилия по предотвращению насилия в отношении женщин может принимать различные формы. Существуют примеры успешных кампаний, в которых ведущую роль играли мужчины, выступавшие в качестве ролевых моделей для неагрессивного поведения. Другие проекты стремятся к партнерству с мужчинами и мальчиками. Еще одной успешной стратегией была работа в институтах, где доминируют мужчины, таких как вооруженные силы и полиция, или передача посылов о насилии в отношении женщин через «места, где собираются мужчины», например, спортивные мероприятия. Посылы могут быть также направлены на лиц, которые потенци- ально могут совершить насилие в отношении женщин, например, обществен- ные кампании, сделанные с целью уменьшить спрос на сексуальные услуги женщин и девочек – жертв торговли людьми. Кроме того, в некоторых странах были открыты специальные горячие линии и кризисные центры для мужчин, услуги которых публично рекламируются. Увеличилось и количество программ для лиц, совершивших насилие, и эта тема превратилась в хорошо разработанное поле для исследований. В данном сборнике программы, работающие напрямую с лицами, совершившими насилие, рассматриваются в контексте «Защиты», далее.

Союз «MenEngage» (вовлечение мужчин) – глобальный союз НПО, работаю­ щих по вовлечению мужчин и мальчиков в усилия, направленные «MenEngage» и на ликвидацию гендерного неравенства. Информация о членстве, а «Promundo» также ссылки на региональные и национальные сети можно найти на сайте. Сайт также предлагает ресурсы, такие как пособия, информа- ционные сборники, и информацию о кампаниях мужчин: http://www.menengage.org/.

«Promundo» – бразильская организация, которая работает по вопро- сам пропаганды гендерного равенства и предупреждения насилия в

84 The Role of Men and Boys in Achieving Gender Equality, Report of the Expert Group Meeting, (DAW, 2004), p. 32, para 89.

64 4 Предупреждение

отношении женщин и детей по всему миру. Ресурсы, включающие обучающие материалы, исследования и фильмы о работе с мужчинами и мальчиками доступны на сайте «Promundo»: http://www.promundo.org.br/.

Тип НОЖ: все формы НОЖ Кампания белой Подход и основные цели: в 1991 году группа мужчин в Канаде собра- ленточки лась вместе, чтобы призвать мужчин заговорить вслух о насилии в отношении женщин. Их идея состояла в том, что мужчины не наследс- твенно агрессивны, и что у них у всех есть роли и ответственность, чтобы покончить с НОЖ. Основная цель кампании – повысить уро- вень образования мужчин и мальчиков с помощью белой ленточки – символа угнетения женщин мужчинами. Кампания призывает мужчин и мальчиков поклясться: никогда не совершать, не прощать и не молчать об актах насилия в отношении женщин и девочек.

Предпринятые действия/как работает проект: Кампания белой ленточки (КБЛ) проводится в Канаде каждый год с 25 ноября (Между- народный день искоренения насилия в отношении женщин) до 6 дека- бря (Национальный день в Канаде памяти и действий против насилия в отношении женщин). Активисты в других странах часто используют 16 Дней действий в качестве платформы, многие проводят кампании в другое время года. В Канаде работа КБЛ организована добровольным Советом директоров и небольшим штатом, но в целом КБЛ – это децен- трализованная программа. Различные организации и люди со всего мира могут начать кампанию так, как подходит для их местных сооб- ществ и принимая во внимание лучшие пути «дотягивания» до мужчин и мальчиков, работая в соответствии с целями и философией КБЛ.

Географический фокус: сегодня Кампания белой ленточки – крупнейшее усилие мужчин, работающих по искоренению НОЖ в мире. Активисты из 55 стран регулярно принимают участие в действиях по борьбе с НОЖ. На сайте КБЛ размещена информация о кампаниях по всему миру и ссылки.

Материалы, продукция, результаты: активисты используют маленькие белые ленточки или значки с символом белой ленточки, майки с символом, шляпы или банданы, помещают символы на плакаты, памф- леты или в рекламные материалы. Кампания выпустила «Сборник для образования и действий» для работы с молодыми людьми. В сборнике содержатся и примеры уроков в классе, и примеры проектов, которые можно проводить во всей школе для повышения информированности о насилии в отношении женщин и для пропаганды гендерного равенства и здоровых отношений. Некоторые материалы КБЛ можно посмотреть и заказать через сайт кампании.

Информация о финансировании: основную финансовую поддержку кампания получает не от правительства, а полагается на индивиду- альную и корпоративную поддержку и фонды, выделяемые специ- ально для проекта из государственных источников. Организаторы замечают, что государственное финансирование интервенций и служб поддержки для женщин, пострадавших от насилия, остается недостаточным, и поэтому они не хотят дальше ограничивать возможное финансирование. По этой причине КБЛ не использует правительственные фонды для своей основной работы.

65 Исполняющая организация: Кампания бедой ленточки (The White Ribbon Campaign) 365 Bloor St. East Toronto, Ontario Canada M4W 3L4 тел.: +1(416) 920-6684; бесплатный звонок: 1-800-328-2228 факс: +1 (416) 920-1678 электронная почта: info@whiteribbon.ca

Дополнительная информация: http://www.whiteribbon.ca/ КБЛ организует дискуссии на форумах и блогах, вход через сайт, для людей, которые работают по искоренению НОЖ.

Кампании Тип НОЖ: все формы НОЖ «Воспитывая Подход и основные цели: фонд Предотвращения насилия в семье из малчиков (FVPF) работает по предотвращению НОЖ через несколько программ мужчин» и общественного образования, некоторые из них направлены на «Отцы- мужчин и мальчиков. В 2002 году фонд начал большую и очень успешную общественную программу под названием «Воспитывая из основатели» малчиков мужчин», которая «вдохновляет мужчин обучать мальчиков тому, что насилие – не равно силе.» Эта кампания концентрируется на поощрении мужчин объяснять мальчикам, начиная с раннего воз- раста, что «быть мужчиной» – это значит выражать себя без насилия и относится к людям равно и с уважением. Мужчин поощряют быть ролевыми моделями, демонстрирующими как общаться с другими людьми в повседневной жизни с уважением. Вторая кампания, «Отцы- основатели», была начата в 2003 году, совпав с праздником в США – Днем отцов. Кампания призывает мужчин (и женщин, которые хотят показать свое уважение к мужчинам) публично пообещать бороться с НОЖ и увеличить финансирование программ борьбы с НОЖ. Фоку- сируясь на отцах, программа напоминает мужчинам об их роли в воспитании детей, особенно мальчиков, и о положительном влиянии.

Предпринятые действия/как работает проект: кампания «Воспиты- вая из малчиков мужчин» использовала несколько телевизионных обращений и плакатов, а также брошюры о том, что мужчины могут сделать для мальчиков в качестве примеров неагрессивного и уважи- тельного поведения. Брошюры, сделанные специально для сообществ, разрабатывались для афро-американских мужчин и американских индейцев. Кампания «Отцы-основатели» была начата 350 мужчинами различного происхождения. Они вместе сделали публичное заявление (опубликованное на правах рекламы в газете Нью Йорк Таймс (New York Times), призывая искоренить НОЖ. Этот документ стал известен как Декларация Дня отцов и новые члены приглашаются к ее подпи- санию. Несколько влиятельных общественных фигур-мужчин стали отцами-основателями и записали публичные обращения о кампании.

Географический фокус: США, но многие из основных принципов могут быть повторены в любом другом месте.

Материалы, продукция, результаты: плакаты, брошюры, и обществен- ные открытые заявления можно посмотреть на сайте кампании. Фонд предупреждения семейного насилия также разработал «Уголок

66 4 Предупреждение

тренера» – ресурсный сайт, который предоставляет мужчинам инс- трументы для обучения мальчиков, используя язык спорта. Несколько тренеров спортивных команд США дали свои советы и заявления этому сайту. В «Уголке тренера» находится «Игровая книга: Воспитывая из малчиков мужчин» – учебник с информацией о НОЖ, советы по передаче информации мальчикам и молодым мужчинам и планирова- нию и распознаванию моментов, которые могут быть использованы для образования. Как и сайт, учебник использует язык и образы из спортивных мероприятий.

Информация о финансировании: недоступна

Исполняющая организация:

Фонд предупрежде- Офис в Вашингтоне Офис в Бостоне ния насилия в семье (Washington, DC Office) (Boston Office) Family Violence 1101 14th Street NW, 67 Newbury Street, Prevention Fund Suite 300, Mezzanine Level 383 Rhode Island St. Washington, DC 20005 Boston, MA 02116 Suite #304 U.S.A. U.S.A. San Francisco, CA тел.: +1 (202) 682-1212 тел.: +1 (617) 262-5900 94103-5133 факс: +1 (202) 682-4662 факс: +1 (617) 262-5901 U.S.A. электронная почта: тел.: +1 (415) 252-8900 info@endabuse.org факс: +1 (415) 252-8991

Дополнительная информация: фонд Предупреждения насилия в семье: http://endabuse.org/ Воспитывая из малчиков мужчин: http://endabuse.org/cbim/ Отцы-основатели: http://founding-fathers.org/ Уголок тренера: http://www.coaches-corner.org/

Тип НОЖ: все формы НОЖ и ВИЧ/СПИД Программа Подход и основные цели: региональная сеть африканских женщин «Мужчины за для развития и взаимодействия (FEMNET) – обще-африканская орга- справедливость», низация, состоящая из 25 организаций. FEMNET работает в сильно региональная патриархальных условиях. В 2001 году после того, как исследование сеть мужчин выявило, что некоторые организации мужчин заинтересованы в учас- тии в деятельности, направленной на борьбу с НОЖ, но имеют огра- против насилия ниченные возможности, FEMNET инициировала программу «Мужчины на гендерной за справедливость». Подход FEMNET заключался в том, чтобы создать почве и поддержать региональную сеть мужчин, которые связаны своей активностью вокруг вопросов НОЖ и ВИЧ/СПИД.

Предпринятые действия/как работает проект: FEMNET вначале собрала мужчин-активистов на региональную обучающую программу, где обсуждались стратегии, которые могут применить мужчины в борьбе с НОЖ. Организация предоставляет мужским группам поддержку в логистике, для того, чтобы вовлечь их в повыше- ние информированности мужчин из различных возрастных групп, профессий и религий. Активисты вовлекают других мужчин в дис- куссии об отрицательных стереотипах у мужчин и вредных манерах поведения. Пример инициативы – Мужская путешествующая конференция, которая состоялась в 2003 году во время 16 Дневной

67 кампании.85 Более 100 мужчин из 6 стран путешествовали из Кении в Малави в автобусе, оформленном посылами о борьбе с НОЖ, останав- ливаясь по дороге, чтобы вовлечь людей в дискуссии через музыку, танцы и театральные представления.

Географический фокус: создавая региональную сеть мужчин против насилия на гендерной почве, FEMNET работает с мужскими группами в нескольких африканских франко- и англоязычных странах, призы- вая их стать активными в борьбе с НОЖ.

Материалы, продукция, результаты: FEMNET разработала материалы для СМИ на нескольких местных языках. Проект также привел к развитию лучших служб для мужчин.

Информация о финансировании: изначально проект финансировался трастовым фондом ООН в поддержку действий за искоренение насилия в отношении женщин, а теперь привлек и других между- народных доноров (фонд Хейнрика Болля и Управление Верховного комиссара ООН по делам беженцев).

Исполняющая организация: Сеть африканских женщин для развития и взаимодействия (African Women’s Development & Communication Network FEMNET) KUSCCO Center Kilimanjaro Road off Mara Road in Upper Hill P.O. Box 54562, 00200 Nairobi, Kenya тел.: +254 20 3741301/20 ; +254 20 2341516/7 факс: +254 20 3742927 электронный адрес: admin@femnet.or.ke

Дополнительная информация: http://www.femnet.or.ke

«Сосчитай до Тип НОЖ: домашнее насилие трех: ты, она, Подход и основные цели: в сентябре 2007 года в Венесуэле началась ваша семья. первая в истории превентивная исключительно венесуэльская Покажи лучшее кампания, направленная на мужчин и мальчиков. Основной целью в себе». кампании было преодоление стереотипов, которые легитимизируют НОЖ в близких отношениях. Кампания «Сосчитай до трех» отличалась Кампания за от предыдущих, которые фокусировались на женщинах и призывали прекращение их сообщать о домашнем насилии. Эта кампания была направлена на насилия мужчин, призывая их «сосчитать до трех» и подумать о своем агрес- сивном поведении, не осуждая и не обвиняя их.

Предпринятые действия/как работает проект: совместный проект НПО и Государственного института женских вопросов, а также агентств ООН и частного банка, кампания проводится с 21 сентября (Между- народный день мира) до 25 ноября (Международный день за искоре- нение насилия в отношении женщин). Материалы кампании разме- щаются в печатных средствах массовой информации, в кинотеатрах, на радио, телевидении и общественном транспорте. Частью проекта является наблюдение за изменением отношения к вопросу. До начала кампании был проведен опрос 1,200 мужчин в возрасте от 13 до 55 лет

85 См. выше информацию о кампании «16 Дней против насилия на гендерной почве».

68 4 Предупреждение

из различных социально-экономических групп, чтобы определить их понимание и отношение к НОЖ. Второе исследование было проведено после завершения кампании, чтобы измерить ее влияние.

Географический фокус: Венесуэла

Материалы, продукция, результаты: материалы кампании, например, плакаты, короткий фильм и радио объявления можно загрузить с сайта ПРООН/Венесуэла: http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_docman&task=cat_view& gid=77&Itemid=81

Информация о финансировании: частный банк, через свой фонд корпоративных пожертвований, предоставил изначальное финанси- рование в размере 300,000 долларов США. Кроме того, Министерство информации, согласно закону, предоставляет рекламное время на общественных теле- и радиостанциях, что позволяет транслировать сообщения кампании бесплатно.

Исполняющая организация: Женский фонд – фонд для предупреждения домашнего насилия в отношении женщин (Fundamujer- Fundación para la Prevención de la Violencia Doméstica hacia la Mujer) fundamujer@fundamujer.org.ve

Дополнительная информация: http://www.fundamujer.org.ve/ http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_content&task=view&id=47 (только на испанском)

Тип НОЖ: насилие, связанное с «честью» Герои чести Подход и основные цели: «Электра» (Elektra) – шведская НПО, которая занимается насилием, связанным с «честью», а также другими типами НОЖ, через пропаганду прав человека, гендерного равенства и демократических ценностей. Основной целью «Электры» была помощь женщинам, но в рамках организации, группа молодых мужчин из организации создала новый проект – «Герои чести» (Sharaf Hjältar), который нацелен на предоставление ролевых моделей для других мужчин и мальчиков, отрицающих «культуру чести». Организаторы подчеркивают, что, в то время как, женщины и девочки страдают от огромного угнетения, мужчины также ощущают отрицательный эффект от жизни в обществе, ограничивающем женскую свободу. «Герои чести» работают среди иммигрантов и сами «герои» представ- ляют группы иммигрантов различного происхождения. Они говорят, что использование «чести» для оправдания угнетения женщин не уникально для мусульманской культуры.

Предпринятые действия/как работает проект: у «Электры» есть несколько «героев», работающих вплотную с мужчинами, мальчиками и молодыми отцами в основном в возрасте от 15 до 22 лет. Они обща- ются с различными организациями для того, чтобы получить доступ к молодым людям из иммигрантских групп. Проект работает в направ- лении развития диалога с различными группами о сотрудничестве и методах, с помощью которых можно изменить отношение к правам женщин и организовать кампании против насилия, связанного с

69 «честью». «Герои чести» также работают через неформальные встречи и обсуждения в школах с молодыми мужчинами и женщинами.

Географический фокус: «Герои чести» начали работать в Стокгольме, а теперь проводят программы в пяти городах Швеции.

Материалы, продукция, результаты: недоступны

Информация о финансировании: «Герои чести» предлагают лекции и обучающие семинары, за которые они взимают плату.

Исполнительная организация: «Электра» Elektra Fryshuset: Box 920 22 120 06 Stockholm Sweden тел.: 08-4622206; 08-4622298 электронная почта: elektra@fryshuset.se

Дополнительная информация: http://www.elektra.nu/index2.htm (информация на шведском, арабском, фарси, сомалийском, курдском, турецком) http://www.norden.org/webb/news/news.asp?lang=6&id=6904 (только на английском)

«Остановим В 2004 году ЮНФПА начала широкомасштабную информационную кампанию в Турции для привлечения внимания и инициирования насилие в общенациональной дискуссии о НОЖ. В кампанию было вовлечено отношении большое количество заинтересованных лиц: политики, представители женщин!» – НПО, частного сектора, известные люди Турции, но основным дости- пропагандист- жением стало вовлечение в кампанию мужчин. Турецкая федерация футбола играла активную роль в кампании, обеспечивая то, что все ская кампания футболисты Супер-лиги носили майки с эмблемой кампании и демонс- трировали растяжки с девизами кампании во время нескольких футбольных матчей. Турецкий спортивный канал также транслировал информацию о кампании во время и в перерывах матчей.86 Одновре- менно, турецкая медийная кампания и издатель самой распростра- няемой газеты в Турции, Hürriyet, также проводила кампанию против домашнего насилия. Кампании проводились раздельно, но тесно сотрудничая, они добились взаимодополняемости. Кампания газеты «Hürriyet» в открытую выступила против НОЖ и достигла большой аудитории. Сама компания приняла меры к обучению журналистов и принятию стандартов освещения НОЖ в своих публикациях.87

Другой важной чертой кампании было то, что она обратилась к убийствам, связанным с «честью» и использовала основанную на доказательствах пропаганду. ЮНФПА поддержал исследование случаев убийств «чести» и предал гласности результаты во время кампании через Парламент и СМИ. ЮНФПА также разработал институциональные возможности Генерального директората Турции

86 См. сайт ЮНФПА/Турция: http://www.unfpa.org.tr/turkey/Turkey_Advocacy.htm. 87 Programming to Address Violence Against Women: 10 Case Studies, (UNFPA, 2007), pр. 60-61.

70 4 Предупреждение

по статусу женщин для разработки общенационального проекта по искоренению НОЖ.88 И, действительно, в 2007 году турецкое Министер­ ство по делам женщин и семьи начало правительственный проект по предупреждению домашнего насилия, обращая особое внимание на убийства «чести» и искоренение дискриминации в отношении жен- щин. Проект, выполняющийся Генеральным директоратом по статусу женщин, включает в себя повышение информированности и улучше- ние защиты женщин, например, через организацию убежищ.89

Тип НОЖ: торговля женщинами и сексуальная эксплуатация «Евро 08» Подход и основные цели: во время подготовки к европейскому фут- кампания больному чемпионату УЕФА 2008 года (Евро 2008) коалиция более чем против торговли 25 женских и мужских организаций, правозащитных организаций, женщинами центров консультирования, религиозных организаций и профсоюзов, совместно, начали в Швейцарии «Евро 08 Кампанию против торговли женщинами». Основными целями кампании были повышение инфор- мированности о торговле женщинами и мобилизация населения на принятие мер до и во время чемпионата Европы. Кампания была организована для повышения информированности в целом о проб­ леме торговли женщинами с целью занятия проституцией в Европе и для мобилизации населения в поддержку увеличения числа служб и улучшения защиты пострадавших женщин, а также для повышения информированности мужчин, потенциальных клиентов проституток, призывая их действовать ответственно.

Предпринятые действия/как работает проект: кампания была начата в марте 2008 года и продолжалась до окончания чемпионата в июне 2008. Кампания использовала различные инициативы и инструменты повышения информированности, например, брошюры и открытки, короткий фильм и рекламу на сайтах. Кампания опубликовала информационный бюллетень и образовательное пособие о проблеме торговли женщинами в Европе. Кампания Евро 08 включала в себя сайт с советами для клиентов секс работников, например, как распоз- нать женщин, подвергающихся торговле, как им можно помочь, и что нельзя делать в таких ситуациях. В рамках кампании была написана петиция, призывающая к изменениям на федеральном и местном уровнях в системе юридической защиты женщин, подвергшихся торговле, судебном преследовании по делам о торговле людьми и предупреждающей работе. В сентябре 2008 года петиция с более чем 70,000 подписями была передана властям.

Географический фокус: Швейцария, место проведения Евро 2008, а также другие страны Европы.

Материалы, продукция, результаты: материалы, такие как открытки, брошюры и отрывок из фильма можно посмотреть на сайте. Большинс- тво материалов существует на четырех языках (английском, француз- ском, немецком и итальянском), но не все доступны на всех четырех.

88 Ibid., p. 57. 89 Проект получил техническую поддержку ЮНФПА и финансовую от Европейской комиссии. «Turkey Firm in Fighting Violence Against Women», доклад сети женщин ООН, 23 фев- раля 2007, доступен на: http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_turkey2.htm.

71 Информация о финансировании: кампания была поддержана част- ными и государственными источниками, включая несколько швей- царских городов и фондами, полученными от разыгрывания местных лотерей.

Исполняющая организация: Евро 08 Кампания против торговли женщинами (Euro 08 Campaign against Trafficking in Women) c/o FIZ – Women’s Information Center for women from Africa, Asia, Latin America and Eastern Europe (Информационный центр для женщин из Африки, Азии, Латинской Америки и Восточной Европы) Badenerstrasse 134 8004 Zürich Switzerland тел.: 079 598 80 51 факс: 044 240 44 23 электронная почта: kampagne-em08@fiz-info.ch

Дополнительная информация: http://www.frauenhandeleuro08.ch/en/home/

4.3 Работая с молодежью Поскольку насилие в отношении женщин – это выученное поведение и продукт социализации, программы, вовлекающие молодых людей, особенно важный предупреждающий инструмент, так как молодежь играет основную роль в изменении социальных взглядов. Работа с молодыми людьми в сфере борьбы с насилием в отношении женщин может относиться к нескольким типам проектов, которые обычно работают с предупреждением: образовательные программы с целью отбить охоту к агрессивному поведению и предоставление альтернативных примеров; специализированные проекты для молодежи, которая имеет опыт насилия, или находится в группе риска быть подвергнутым насилию; и проекты, вовлекающие молодежь в качестве активистов. С раннего возраста мальчики и девочки могут быть обучены тому, что такое насилие и неагрессивное поведение, а также получить посылы о том, что такое равенство и какова ценность взаимного уважения. Программы специ- ально для девочек могут концентрироваться на развитии возможностей, повы- шении уверенности в себе и обучению навыкам поведения в трудных ситуа- циях. Мальчиков можно обучать тому, что насилие – неприемлемо и навыкам общения, как альтернативе насилию.90 Некоторые программы осуществляются на базах школ и фокусируются на повышении понимания учителями тонкости проблемы, предоставляя им инструменты обучения молодых людей борьбе с насилием в отношении женщин, гендерным ролям, вопросам власти, контроля и общения. Другие проекты работают с семьями: и с молодыми людьми, и с их родителями. Обучение гендерным вопросам или борьбе с насилием в отно- шении женщин может быть инкорпорировано в программу профессиональной подготовки, например, в университетах и институтах, на юридических факуль- тетах, медицинских вузах, подготовки социальных работников и журналистов. Кроме специализированных классов, образовательные институты, особенно университеты и колледжи, могут быть местами для проведения информационной работы по борьбе с НОЖ и кампаний за улучшение реакции на НОЖ. В США, например, сексуальное насилие, насилие во время свиданий, преследование – серьезные проблемы на кампусах университетов и

90 Domestic Violence in Europe and Eurasia: Final Report, (USAID, 2006), р. 6.

72 4 Предупреждение

колледжей. Более половины жертв преследования в возрасте от 18 до 29 лет, самый высокий уровень насилия со стороны интимного партнера среди жен- щин от 16 до 24 лет, а сексуальное насилие – второе по распространенности преступление, совершаемое на университетских кампусах.91 По этой причине, Национальный Совещательный комитет США по борьбе с насилием в отноше- нии женщин разработал несколько рекомендаций для работы в университетах и с молодыми людьми. Например, по разработке политики реагирования на случаи НОЖ, по созданию междисциплинарной рабочей группы для обес- печения всестороннего подхода к борьбе с насилием, по предоставлению доступных служб для потерпевших, а также по популяризации информации среди студентов женского и мужского полов.92

Отдел Совета Европы по делам молодежи и спорта разработал интер- Вопросы нет-пособие для работы с молодыми людьми по вопросам насилия на гендерной почве, как часть своей программы «Компас», предостав- гендера: посо- ляющей практикующим специалистам специальные инструменты бие о гендерном для гендеро-чувствительного подхода к образованию в области прав насилии, человека. Пособие, «Гендерные вопросы», предназначено для людей, касающемся работающих с молодежью, и предоставляет общую информацию о насилии на гендерной почве, а также методологическую информацию молодых и ресурсы для обучения молодых людей. Пособие включает в себя людей информацию о том, как мобилизовать на борьбу с насилием на ген- дерной почве, упражнения, направленные на молодежь, вопросы для обсуждения, описания дел и примеры положительного опыта в борьбе и предупреждении насилия на гендерной почве. Пособие доступно на английском, французском и русском языках на сайте: http://www.eycb.coe.int/gendermatters/default.htm

Тип НОЖ: насилие во время свиданий «Право жить без Подход и основные цели: исследование, проведенное Центром образо- насилия» и вания, консультаций и исследований (CESI), 600 хорватских студентов, «У тебя есть 100% в возрасте от 16 до 19 лет, выявило, что 60% из них имеют какой-либо право на опыт насилия с человеком, с которым у них интимные отношения, и отсутствие что многие молодые люди придерживаются взглядов, что насильс- твенный секс – это не форма насилия. Используя эту информацию, насилия» CESI разработал программы, которые нацелены на предупреждение насилия в юношеских отношениях. CESI разработал образовательную программу для использования в школах и также работает с препода- вателями по вопросам проведения уроков по борьбе с насилием во время свиданий.

Предпринятые действия/как работает проект: в рамках программы «Право на жизнь без насилия», CESI создало 11-часовую программу на базе школ, по предупреждению насилия для использования среди молодежи. Программа включает в себя пособие для преподавателей («Лучше быть в безопасности, чем потом жалеть») и материалы для студентов. Студенты получают небольшую книжку («Темная сторона любви – история Тани и Марио»), оформленную как шоколадный

91 Promoting Safety and Nonviolence on College and University Campuses, from Toolkit To End Violence Against Women, (National Advisory Council on Violence Against Women), публикация доступна на: http://toolkit.ncjrs.org/. 92 Ibid.

73 батончик. Книжка использует вымышленных подростков для описа- ния агрессивных отношений, что должно подвести студентов к дискус- сии о гендерном неравенстве и дисбалансе власти. После создания программы CESI обучил преподавателей и школьных психологов, которые провели программу в 22-х городах. Преподаватели и ученики сами провели множество местных инициатив по предупреждению насилия во время свиданий. Последняя кампания CESI «У тебя есть 100% право на отсутствие насилия» – это 3-х летний проект, который фокусируется на проведении семинаров для лекторов университетов и учителей школ с целью улучшения понимания ими проблемы наси- лия во время свиданий и работы напрямую с молодыми людьми по предупреждению НОЖ.

У CESI также есть легкодоступный для молодежи сайт «Сезам» (SeZaM), который предоставляет информацию по вопросам сексуальности, отношений и насилия во время свиданий. Сайт предлагает онлайно- вое консультирование и доступ для людей с ограниченными возмож- ностями зрения.

Географический фокус: программа была начата в Загребе, Хорватия, но теперь распространилась по всей Хорватии, Боснии и Герцего- вине, и Сербии.

Материалы, продукция, результаты: CESI составила программу и материалы для студентов, а также поддерживает сайт, который пос- вящен подростковой сексуальности. CESI работает над включением информации о насилии во время свиданий в регулярную программу хорватских школ. Исследование доступно на сайте организации.

Информация о финансировании: изначально проект финансировался трастовым фондом ООН по поддержке действий за искоренение насилия в отношении женщин, а сейчас привлек средства от местных органов власти, других международных доноров, которые поддержи- вают работу в Боснии и Герцеговине, и Сербии. Организация также привлекла финансирование от различных частных и государствен- ных доноров.

Исполняющая организация: CESI – Центр образования, консультаций и исследований (CESI – Center for Education, Counseling and Research) Nova cesta 4 10 000 Zagreb Croatia тел.: +385 (0)1 24 22 800 факс: +385 (0)1 24 22 801 электронная почта: cesi@zamir.net

Дополнительная информация: http://www.cesi.hr/eng/index.php Интернет портал – Сексуальное образование для молодежи «Сезам» (SeZaM) на хорватском: http://www.sezamweb.net/

74 4 Предупреждение

Тип НОЖ: изнасилования во время свиданий и сексуальное насилие Случаи Подход и основные цели: Средиземноморский институт гендерных изнасилования исследований (MIGS) на Кипре координирует этот транснациональ- молодых ный проект для измерения распространенности случаев изнасилова- женщин во ний молодых женщин во время свиданий (студентки университетов время свиданий. 18-20 лет) в пяти странах-партнерах. Проект оценивает отношение, поведение и уровень информированности молодых мужчин и жен- Развитие щин о проблеме и будет распространять информацию о ней среди хорошего опыта молодых женщин и конкретных групп (правительства, НПО, политики предотвраще- и полиция). Еще одной целью проекта является выработка стратеги- ния и ческих рекомендаций для предупреждения изнасилований во время поддержки свиданий и предоставления поддержки жертвам. пострадавших Предпринятые действия/как работает проект: MIGS работает с четырьмя партнерскими организациями: университетом Мальты (Мальта), Институтом равенства (Греция), Коалицией за гендерное равенство в Латвии (Латвия) и Информационным центром по женс- ким вопросам (Литва). На сегодняшний момент каждый из партнеров провел исследования проблемы изнасилований во время свиданий и разработал буклеты для молодых женщин с информацией об изнасилованиях во время свиданий и сексуальном насилии, а также контактной информацией о службах поддержки в каждой стране. Дальнейшая работа будет включать разработку обучающего пособия (для правительств, НПО и полиции в целях улучшения предоставля- емой ими поддержки пострадавшим и внедрении мер, предупрежда- ющих изнасилования во время свиданий); проведение обучающих семинаров (один курс будет сконцентрирован на указанных выше профессионалах, а второй будет направлен на преподавателей, школьных психологов, студентов университетов и общественность в целом); и развитии ресурсной книги о проекте в целом.

Географический фокус: пять стран-партнеров – Греция, Кипр, Латвия, Литва и Мальта. Произведенные материалы и информация могут быть адаптированы к другим странам.

Материалы, продукция, результаты: брошюры и доклады по странам, которые можно загрузить с сайтов.

Информация о финансировании: финансирование Европейской комис- сии через программу Дафне (Daphne Program).

Исполняющая организация: Средиземноморский институт гендерных исследований (Mediterranean Institute of Gender Studies) 46 Makedonitissas Avenue Box 24005, Nicosia 1703 Cyprus тел.: +357 22 351274/76 (доп. 115) факс: +357 22 353682 электронная почта: info@medinstgenderstudies.org

Дополнительная информация: Средиземноморский институт гендер- ных исследований: http://www.medinstgenderstudies.org Университет Мальты: www.um.edu.mt Коалиция за гендерное равенство (Латвия): www.apvieniba.lv/eng Информационный центр по женским вопросам (Литва): www.lygus.lt.

75 Программы, которые напрямую работают с молодежью постарше, могут успешно привлекать их в качестве партнеров и пропагандистов среди своих сверстников. Более того, у молодых людей есть много, что они могут предложить движению в целом, в качестве активистов реформ.

Кампания Тип НОЖ: домашнее насилие «Слушай громче» Подход и основные цели: в 2002 году, НПО «Помощь женщинам Шотлан- дии» начала 3-х летнюю кампанию «Слушай громче» – инициативу, направленную на предоставление возможностей говорить для детей и поощрить политиков слушать то, что детям есть сказать о домашнем насилии. Эта кампания, направленая на людей, определяющих поли- тику в правительстве, и тех, кто предоставляет услуги, предоставила молодым людям платформу для описания своего уникального опыта, типов поддержки, которые им необходимы, а также служб, которые были на самом деле полезными в их случаях.

Предпринятые действия/как работает проект: «Помощь женщинам Шотландии» работала в тесном сотрудничестве с молодыми людьми по написанию петиции в шотландский парламент с просьбой обра- тить внимание на пробелы в предоставлении услуг потерпевшим от домашнего насилия женщинам и детям. Молодые люди также выпускали информационные бюллетени и создавали мультимедийные презентации. Во время второй фазы кампании «Помощь женщинам Шотландии» распространяла открытки, плакаты и образовательные материалы в каждой школе в Шотландии. Другая деятельность включала в себя «текстофон», в котором молодые люди посылали сообщения и электронные послания, показывающие их поддержку. В заключении, дети и молодые люди напрямую обратились к политикам и практикам через различные СМИ для передачи своего уникального опыта насилия и пожелания конкретных улучшений, которые хотели бы видеть дети и молодежь, в ситуациях семейного насилия. Молодые люди также были активными участниками составления, разработки и контроля над исполнением исследовательских проектов совместно с «Помощью женщинам Шотландии», которые пролили свет на специали- зированную поддержку, в которой нуждаются дети.

Географический фокус: Шотландия

Материалы, продукция, результаты: сама кампания использовала раз- личные материалы, такие как открытки, плакаты и пропагандистские материалы, созданные молодыми людьми. Сценарий, режиссерская и продюсерская работы над DVD «Слушай громче» проделаны 44 детьми и молодыми людьми во время кампании. В фильме молодые люди описывают свой опыт и тип поддержки, который помог им. DVD можно заказать на сайте «Помощи женщинам Шотландии». «Помощь женщинам Шотландии» также опубликовала доклад «Дети и молодые люди как партнеры в составлении и исполнении исследования» (2008), в котором описывается, как организация привлекала детей и молодых людей к своей работе. Доклад можно загрузить с сайта.

В результате активного участия детей и молодых людей, правитель­ ство Шотландии создало рабочую группу на высоком уровне для разработки стратегий в помощь молодым людям и детям. В июне 2008 Шотландия приняла Национальный план действий против домашнего

76 4 Предупреждение

насилия в помощь детям и молодым людям и выделило 10 миллионов фунтов на его исполнение. Молодые люди также играют роль в испол- нении и наблюдении за исполнением плана.93 Шотландское прави- тельство выпустило доклад, в котором описаны приоритеты молодых людей в ситуациях домашнего насилия, и их роль в государственном планировании.

Информация о финансировании: нет

Исполняющая организация: «Помощь женщинам Шотландии» (Scottish Women’s Aid) 2nd Floor 132 Rose Street Edinburgh, EH2 3JD, Scotland тел.: 0131 226 6606 факс: 0131 226 2996 электронная почта: contact@scottishwomensaid.org.uk

Дополнительная информация: http://www.scottishwomensaid.org.uk/index DVD «Слушай громче»: http://www.scottishwomensaid.org.uk/publications/ other-resources «Дети и молодые люди как партнеры в создании и проведении исследования»: http://www.scottishwomensaid.org.uk/assets/files/ publications/research_reports/SWA_Children_As_Partners_In_Research.pdf «Изменяя ситуацию – молодые люди говорят шотландским министрам»: http://openscotland.gov.uk/Publications/2008/06/17120134/9

Тип НОЖ: торговля людьми Проект «Нет Подход и основные цели: Ассоциация молодых юристов Грузии торговле (GYLA) – ключевой партнер в программе грузинского правительства людьми» по разработке всестороннего ответа на проблему торговли людьми. В 2006 GYLA инициировала 3-х летний проект «Нет торговле людьми», который она проводила в тесном сотрудничестве с министерствами правительства, офисом Генерального прокурора, международными организациями и другими НПО. GYLA – профессиональная ассоци- ация, которая концентрируется на юридической правозащитной деятельности. Деятельность GYLA включает в себя повышение право- вой грамотности, предоставление правовой помощи, проведение пра- вовых семинаров, а также экспертизы по написанию юридических документов.

Предпринятые действия/как работает проект: проект «Нет торговле людьми» имеет несколько направлений. Важным компонентом прог­ раммы было широкомасштабное проведение действий, повышающих осведомленность. GYLA заметила, что многие из готовых материалов по вопросам торговли людьми были недоступны грузинскому населе- нию, а многие оказались не относящимися к делу. GYLA разработала

93 Хизер Коади и Скотт Камерон, Стратегия по привлечению молодежи в борьбу с насилием презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

77 плакаты, радио- и телевизионные обращения, которые концентриро- вались на портретах семей и реальных историях от граждан Грузии. Кампания пользовалась различными материалами, такими как бро- шюры, календари, открытки и ручки. Инновационным стало исполь- зование буклета, размером с паспорт, с информацией на грузинском и русском языках о рисках торговли людьми, а также консульская информация и контакты агентств, которые предоставляют помощь. В буклет была также включена отрывная карточка с контактной инфор- мацией о GYLA, которую путешественники могли взять с собой. Буклет распространялся широко, через офисы гражданской регистрации, с каждым новым выданным паспортом, на грузино-турецкой границе, в аэропортах, через местные консульские учреждения и НПО. Предуп- редительные усилия GYLA в большой степени концентрировались на молодежи и включали молодежь. Молодые юристы посещали школы, представляли информацию на местных ток-шоу и организовали поп- концерт против торговли людьми, на котором присутствовало от 25,000 до 30,000 молодых людей.

В дополнение к работе по предупреждению, GYLA предприняла дейс- твия по улучшению юридического ответа на торговлю людьми, такие как подготовка проектов законов, предоставление юридической помощи пострадавшим и проведение обучающих программ для судей, а также представителей офиса Омбудсмена, пограничников, тур­ агенств, рекламных фирм и НПО. GYLA также помогала в организации убежищ для жертв торговли людьми. GYLA – член Постоянного Межведомственного Координационного Совета по борьбе с торговлей людьми, собираемого правительством.

Географический фокус: Грузия. У GYLA есть представительства по всей стране: головной офис в Тбилиси и семь региональных офисов.

Материалы, продукция, результаты: материалы включают брошюры, распространяемые с визами/ паспортами, плакаты, радио- и теле- визионные обращения. GYLA остается важным партнером НПО для грузинского правительства, но также служит и контролером за испол- нением стратегий, направленных на борьбу с торговлей людьми.

Информация о финансировании: финансирование в размере прибли- зительно $200,000 долларов США было получено от USAID на 3-х летний проект «Нет торговле людьми».

Исполняющая организация: Ассоциация молодых юристов Грузии (Georgian Young Lawyers’ Association (GYLA) (головной офис) ул. Крилови, д. 15, офис 0102 Тбилиси, Грузия тел.: (995 32) 936101 / 952353 факс: (995 32) 923211. электронная почта: gyla@gyla.ge

Дополнительная информация: http://www.gyla.ge/

78 4 Предупреждение

При работе с молодыми людьми, естественно важно, чтобы материалы и посылы соответствовали возрасту и, когда необходимо, были адаптированы для мальчиков или девочек. Особые усилия были приложены к созданию мате- риалов, понятных молодежи, которые интересны молодым людям и в тоже время несут последовательные посылы.

4.4 Мобилизация сообщества Очевидно, что для эффективной борьбы с насилием в отношении женщин необходимо вовлечение широкого спектра всех слоев общества. Большая часть работы в сообществах состоит в выявлении пробелов в предоставлении услуг на местах и улучшении координации различных секторов для макси- мальной защиты женщин. Эти инициативы по разработке скоординированной реакции сообществ будут обсуждаться ниже, в разделе «Защита». Здесь, мобилизация сообщества относится к работе по предупреждению, которая более направленная, чем простое повышение информированности общества в целом. Мобилизация сообщества может подразумевать работу с неизбран- ными лидерами сообществ, религиозными лидерами, и группами, организо- ванными на базе веры, ассоциациями соседей, преподавателями, местными бизнесменами и другими группами на местном уровне для организации «сооб- ществ в поддержку» и увеличения безопасности женщин и девочек на местном уровне.

Тип НОЖ: домашнее насилие и торговля людьми Реакция Подход и основные цели: Винрок Интэрнэшнл (Winrock International) со­обществ на выполняла программу «Общественные инициативы по предуп- домашнее реждению торговли женщинами и домашнего насилия» (1999-2002) насилие и в 4 странах ОБСЕ – Армении, Молдове, Украине и Узбекистане. торговлю Программа была направлена на улучшение подходов на местном уровне со­обществ к защите, судебному преследованию и предуп- женщинами реждению. Винрок Интернэшнл работала в партнерстве с местными женскими НПО, направляя свою деятельность на лидеров сообществ с целью повышения их чувствительности к жертвам и увеличения их возможностей использовать скоординированные подходы внутри сообщества для предупредительных усилий. Проект также работал в направлении улучшения доступа и распространения информации о НОЖ, координации усилий на местном уровне и улучшения служб защиты для женщин.

Предпринятые действия/как работает проект: каждый проект начинался с исследований в каждой отдельной стране о распростра- ненности и типах домашнего насилия и торговли людьми, а также с рассмотрения юридической базы и выявления слабых мест в системе реагирования. В некоторых странах такого рода исследование стало первым в своем роде с точки зрения масштабов и темы. Следующей фазой проекта стала разработка обучающих программ в сообщес- твах, и построение институциональных возможностей местных женских организаций осуществлять образование мультидисципли- нарных аудиторий. Заинтересованные лица в сообществах были различными в разных странах, в Узбекистане, например, лидеры мес- тных соседских общин (на узбекском – «махалля»), неофициальные группы, принимающие решения и состоящие из старших по возрасту представителей общин, были среди тех, кто принял участие в обра- зовательной программе по предупреждению домашнего насилия и торговли людьми. Другая деятельность в рамках программы включала

79 проведение кампаний по повышению информированности с исполь- зованием различных СМИ, и созданием Консультативных советов для поощрения дальнейшего сотрудничества и построения коалиций между правоохранительными органами, юридической и медицинской системами, лидерами сообществ и женскими НПО.

Географический фокус: Армения, Молдова, Украина и Узбекистан

Материалы, продукция, результаты: результаты исследований были широко распространены на английском, русском и местных языках. Винрок разработала и опубликовала «Обучающее пособие: предупреждение домашнего насилия и торговли людьми» и провела 165 обучающих семинаров для более чем 3,000 лидеров сообществ. В результате проекта несколько правоохранительных структур взяли обучающие материалы для использования в своих собственных обучающих программах. Пособие доступно на: http://www.winrock.org/ leadership/files/Dos_manual.pdf

Информация о финансировании: финансирование было предостав- лено Бюро государственного департамента США по международному наркотраффику и правоохранительным органам.

Исполняющая организация: Винрок Интернэшнл (работая с местными партнерами) (Winrock International) 1621 North Kent Street, Suite 1200 Arlington, VA 22209, U.S.A. тел.: +1 703-525-9430 факс: +1 703-525-1744 электронная почта: information@winrock.org

Дополнительная информация: http://www.winrock.org/fact/facts.asp?CC=­5114&bu; http://ukraine.winrock.org/DOS/index.html

Мобилизация сообществ может также относиться к действиям, предпри- нятым на местном уровне для повышения безопасности общественных мест. Также как и при городском планировании, усилия могут быть предприняты по обеспечению безопасности женщин в лагерях для беженцев и перемещенных лиц, например, организация патрулирования сообществами или физическая реорганизация мест.

Безопасные Тип НОЖ: все формы НОЖ, которые происходят в общественных местах города: Насилие Подход и основные цели: в течение 2004 года, региональная про- в отношении грамма «Безопасные города: Насилие в отношении женщин и обще- женщин и ственные правила» организованная в Перу и Аргентине предприняла общественные несколько инициатив, направленных на повышение безопасности женщин от насилия в общественных местах путем обращения внима- правила ния на городское планирование.

Предпринятые действия/как работает проект: первым шагом проекта было проведение исследований об общественном насилии в отно- шении женщин. Аргентинское НПО «Centro de Intercambios y Servicios

80 4 Предупреждение

Cono Sur-Argentina» (CISCSA) провела такое исследование, а затем помогла женским группам донести до тех, кто планирует город, то, как можно повысить безопасность в городских условиях. CISCSA затем опубликовала пособие по чувствительному к гендеру муниципаль- ному планированию: «Советы по пропаганде безопасных городов с точки зрения гендера». Пособие состоит из пяти модулей и включает в себя общий обзор того, как НОЖ проявляет себя в общественных местах, почему НОЖ обычно не упоминается в муниципальных общественных правилах и несколько традиционных подходов к защите в городских условиях и безопасности. Заключительный модуль посвящен методам включения гендерных взглядов в городскую безопасность и инструментам интервенции с конкретными приме- рами положительного опыта. Пособие подчеркивает обязательность включения женщин в качестве участников в дискуссии и принятие решений относительно правил городской безопасности.

Географический фокус: проект был исполнен в двух латиноамерикан- ских странах, но пособие включает в себя примеры хорошего опыта безопасного городского планирования из других стран.

Материалы, продукция, результаты: в результате всего проекта, несколько городов предприняли относительно простые действия, такие как организация безопасных остановок общественного транспорта, которые хорошо просматриваются, увеличение освеще- ния улиц и закрытие доступа в пустующие здания.94 Само пособие доступно на сайте на испанском, португальском и английском языках.

Информация о финансировании: ЮНИФЕМ – офис для Бразилии и Южного конуса и Испанское агентство Международного сотрудничес- тва (AECI)

Исполняющая организация: CISCSA- Centro de Intercambio y Servicios Cono Sur, Argentina 9 de Julio 2482. X 5003 CQR Córdoba, Argentina тел./факс. 54-351-4891313 Электронная почта: gem@agora.com.ar / ciscsa@arnet.com.ar

Дополнительная информация: www.redmujer.org.ar http://www.redmujer.org.ar/publicaciones.html

Поскольку группы гражданского общества, как правило, имеют самое лучшее представление о тех типах стратегий, которые будут эффективными в их сообществах,95 их необходимо вовлекать в такие проекты в качестве основ- ных партнеров и заинтересованных лиц.

94 A Life Free of Violence Is Our Right! UN Trust Fund to End Violence Against Women. 10 Years of Investment, (UNIFEM, 2007), р. 9. 95 Ibid., p. 21.

81 82 5 Защита и помощь Защита и помощь подразумевают заботу о многочисленных нуждах постра- давших от насилия в отношении женщин. Службы поддержки должны, как минимум, предоставлять немедленную помощь пострадавшей, а также ее детям. Однако в идеале они должны обращаться к более всеохватывающим и долгосрочным потребностям пострадавших и их семей, которые могут вклю- чать в себя медицинское обслуживание, психологическую и социальную под- держку, жилищную поддержку, безопасность, предоставление юридической и финансовой помощи, и помощи по поиску работы.96 Также как различаются типы НОЖ, потребности пострадавших также не одинаковы – не существует единого подхода для всех. Службы должны принимать к сведению такие фак- торы, как тип насилия (имеется ввиду физическое, психологическое или сексу- альное), форму насилия, контекст, в котором случилось насилие, и отношения с лицом, совершившим насилие (например, был это муж или начальник), было ли насилие единичным случаем или повторяющимся, находится ли жертва в опасности в настоящий момент или заявляет о насилии, произошедшем ранее. Важно осознавать те аспекты, которые могут повлиять на тип услуг, в которых будет нуждаться женщина (например, расу женщины, этническую принадлеж- ность, правовой статус, возраст, является ли она лицом с ограниченными возможностями и т.д.)97 Наверное, одним из самых фундаментальных принципов защиты постра- давших является «возвращение женщине чувства собственного достоинства, … поскольку зачастую женщины испытывают чувство стыда и вины после насилия».98 Именно поэтому критически важно, чтобы все инициативы и работа служб для пострадавших от насилия основывались на том принципе, что защитные меры должны уважать права женщин, их достоинство и кон- фиденциальность, и подтверждать их силу, как людей выживших после наси- лия.99 Женщины, нуждающиеся в помощи, должны расширять свой потенциал и возможности через программы, предлагающие поддержку, советы и варианты выхода из ситуации. Эти способы предоставляют женщинам самую выгодную позицию, для того, чтобы сделать выбор и изменить свою жизнь. Защита не должна предлагаться в «отцовской» манере, но должна рассматри- ваться как возможность обеспечить женщинам безопасность для того, чтобы они смогли развить свои собственные сильные качества и стратегии для борьбы с насилием.

5.1 Идентификация пострадавших Наверное, самым фундаментальным шагом для предоставления защиты в случаях НОЖ является правильная идентификация самой пострадавшей. Сами женщины зачастую не уверены в своих юридических правах и, как и другие члены общества, могут рассматривать НОЖ как норму. Таким образом, одним из аспектов идентификации жертвы является предоставление женщинам и девочкам информации о том, что НОЖ – нарушение прав человека и о том,

96 State Response to Domestic Violence: Current Status and Needed Improvements, (Women, Law & Development International, 1996), pр. 104-105. 97 Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 май 2005), р. 23. 98 Ending Violence Against Women: Programming for Prevention, Protection and Care, (UNFPA, 2007), р. 48. 99 Good Practices in Combating and Eliminating Violence Against Women, Report of the Expert Group Meeting, (DAW and UNODC, 17-20 May 2005), p. 24.

83 какие существуют инструменты для реагирования на их ситуацию. Тип работы с пострадавшими, или потенциальными пострадавшими, в большой мере опи- сан в части 4.1.2. данного сборника по развитию потенциала и возможностей женщин. Другим критическим аспектом идентификации является образование профессионалов, которые контактируют с пострадавшими, для улучшения их возможностей по распознаванию НОЖ и предоставление им навыков правиль- ной оценки ситуации и перенаправления пострадавших в соответствующие и безопасные службы. Существует много ситуаций, в которых не очевидно, что женщина является жертвой НОЖ. Например, в случаях, когда представители правоохранительных органов не обучены видеть признаки эксплуатации и насилия, женщины, подвергшиеся торговле, которые часто попадают в поли- цию во время рейдов, подвергаются судебному преследованию за нарушение закона и депортации. Жертвы изнасилований могут скрывать информацию из чувства стыда, и масштаб насилия может быть не очевиден врачам, социаль- ным работникам и психологам. В случаях конфликтов в ситуациях с домашним насилием для вмешивающегося лица может быть не очевидно, кто жертва, а кто лицо, совершившее насилие. Такие трудности в идентификации пострадав- ших могут быть преодолены с помощью обучающих программ, повышающих чувствительность профессионалов уголовной юстиции к динамике НОЖ и помогающих увидеть признаки насилия. Они рассматриваются в главе «Судеб- ное преследование» данного сборника. Повышение возможностей других действующих лиц, таких как сотрудни- ков социальных служб, работников здравоохранения, зубных врачей, препо- давателей, религиозных лидеров, сослуживцев, нанимателей, также связано с вовлечением общины в целом в борьбу с НОЖ. И, наконец, идентификация жертв часто зависит от того, как само законодательство определяет тех, кого должна защищать правовая система. Считается хорошим опытом написание закона, например, о домашнем насилии широко, включая право на защиту согласно этому закону (например, получе- ние защитного ордера) для супругов, бывших супругов, интимных партнеров, а также других лиц, относящихся к кругу семьи или проживающих под одной крышей. В случаях торговли людьми международные стандарты требуют, чтобы независимо от формальной классификации лица, подвергшегося тор- говле, как жертвы или свидетеля в уголовном деле, им всем предоставлялась защита и возможность воспользоваться специальными службами.

5.2 Прямая помощь и предоставление услуг Потребности пострадавших велики и часто взаимосвязаны. К некоторым необходимо обращаться одновременно, например, необходимость в физичес- кой безопасности, убежище, немедленной медицинской и психологической помощи при травмах. В то время как это немного неестественно разделять прямую помощь и функционирование убежищ, как в данном сборнике, данная глава рассказывает об общем хорошем опыте в развитии и исполнении программ, которые отвечают нуждам пострадавших от конкретных форм НОЖ. В разделе, посвященном кризисным центрам и убежищам, есть примеры конкретных успешных моделей данных институтов. У государств есть положительные обязательства – реагировать на нужды пострадавших от НОЖ и сделать соответствующие службы доступными, но необходимо отметить, что это необязательно означает, что государства являются самыми лучшими структурами, предоставляющими такие услуги. Лучшей будет та модель, при которой государство предоставляет адекватное финансирование социальных служб, а также поддержку обучению

84 5 Защита и помощь

специалистов.100 Очень часто лучшими моделями предоставления прямой помощи пострадавшим оказываются модели сотрудничества между специали- зированными организациями гражданского общества и государственной под- держкой. Как будет показано ниже, центры «женщины женщинам» или группы поддержки женщин считаются положительными примерами предоставления поддержки. Прямая поддержка, как правило, охватывает сложные программы, которые включают в себя психологическую поддержку, консультирование, информационно-пропагандистскую, медицинскую и юридическую помощь, а также предоставление убежища. Эти услуги должны быть доступны любой женщине, которая в них нуждается, бесплатно. Это означает, что необходимо специально позаботиться, чтобы женщины, представляющие какие-либо группы меньшинств, имели равный доступ к ним. Многие пострадавшие от НОЖ получают помощь через телефонные горя- чие линии и линии помощи. Такие горячие линии являются путем предостав- ления информации, поддержки и кризис-консультирования пострадавших, а также других, кого может волновать или задевать эта проблема. Как минимум, государство должно поддерживать хотя бы одну такую горячую линию, рабо- тающую 24 часа в сутки, которая может предоставлять неотложную помощь. Нет необходимости даже упоминать, что такая телефонная линия должна обеспечивать конфиденциальность позвонившего и обслуживаться профес- сионально подготовленными сотрудниками. Существуют примеры и государс- твенных, и частных телекоммуникационных компаний, поддерживающих такие телефонные линии, чтобы они могли оперировать бесплатно для звонящих. Увеличивается использование интернета в качестве ресурса для по­страдавших от насилия в отношении женщин, и многие женские орга- низации и те, кто предоставляет услуги, включают ссылки с информацией и адресами специальных источников помощи в сети. Однако, в отличие от телефонных звонков, использование интернета проследить гораздо легче для лица, совершающего насилие. Стало хорошей практикой для таких сайтов включать специальную информацию о безопасном использовании интернета, такую как использование общественных, а не домашних компьютеров, и унич- тожать историю о посещенных сайтах. Такие сайты также, как правило, имеют ссылку «спасение», что позволяет пользователю быстро покинуть сайт.101

Тип НОЖ: насилие в коммерческой сексуальной работе Дорога Подход и основные цели: в ответ на рост числа женщин и девочек, спасения: подвергнутых торговле людьми, и оказавшихся в результате в Италии, с улицы к которых принудили заниматься проституцией, НПО «Ассоциация на автономии дороге» разработала проект с целью предложить конкретную помощь женщинам и девочкам по спасению от проституции и интегрирова- нию в европейское общество.

Предпринятые действия/как работает проект: НПО разработало маленькие «уличные бригады» (как правило, два сотрудника и врач), которые контактировали с женщинами на улице и предлагали им медицинскую помощь и контрацептивны, а также приглашали их прийти в центр, который предоставляет дальнейшую поддержку. Бригады также распространяли информационные бюллетени на

100 Ibid. 101 Для дополнительной информации о компьютерной и интернет безопасности и о, например, кнопках спасения, см. Национальную сеть по искоренению домашнего насилия: http://www.nnedv.org/internetsafety.html или онлайновые ресурсы по насилию в отношении женщин: http://www.vaw.umn.edu/.

85 нескольких языках. Когда бригады сталкивались с девочками, кото- рые, по их мнению, могли быть несовершеннолетними, они осторожно решали, как лучше всего к ним подойти и также связывались с мест- ной полицией. Кроме того, в рамках проекта было поддержано созда- ние убежища, в котором женщины могут жить до 5 месяцев и получать поддержку, консультирование, правовую помощь и обучение. Центр предлагает средства, которые могут помочь женщинам вернуть уве- ренность в себе и открыть перед ними возможности уйти от насилия.

Географический фокус: Италия, но организация также установила сотрудничество за границей с партнерами в Албании, Бельгии, Португалии и Франции.

Материалы, продукция, результаты: сайт «Ассоциации на дороге» предлагает несколько публикаций, большинство на итальянском, включая информацию о социальных интервенциях в уличную проституцию.

Информация о финансировании: финансирование Европейской комиссии через программу Дафне (Daphne Program).

Исполняющая организация: Ассоциация на дороге (Associazione On the Road) Via delle Lancette, 27 – 27/A 64014 Martinsicuro (TE) Italy тел.: +39.0861.796666 – 762327 факс: +39.0861.765112 электронная почта: mail@ontheroadonlus.it

Дополнительная информация: http://www.ontheroadonlus.it/ (только на итальянском) «Строя новую жизнь», иллюстративное дело № 15, Дафне доступно на: http://ec.europa.eu/justice_home/daphnetoolkit/html/illustrative_projects/ dpt_illustrative_projects_en.html

5.2.1 Всеохватывающие и специализированные службы Лица, пережившие НОЖ, скорее всего испытали физическое, сексуальное или психологическое насилие, и, таким образом, нуждаются во всеохватывающей заботе и немедленной, и долгосрочной. Службы, необходимые пострадавшим, часто пересекаются, но должны быть разработаны и специализированные службы, и специализированные подходы к различным формам НОЖ. В частности, было выявлено, что нельзя просто перенести хорошие модели предоставления служб против НОЖ в постконфликтную ситуацию, не обра- щая внимание на специфические психологические потребности этой группы пострадавших. Консультационные услуги могут включать в себя правовую помощь, а также советы по вопросам здоровья, но чаще всего консультирование относится к той форме терапии, которая отвечает на психологические нужды пострадавшей. Консультирование и группы самопомощи широко используются женскими НПО в борьбе с НОЖ и признаются обещающим опытом, так как они «предоставляют поддержку женщинам с уважением к их независимоти

86 5 Защита и помощь

и поощряют независимое принятие ими решений».102 Психологическое кон- сультирование и консультирование в травматических ситуациях практически критическое для жертв сексуального насилия и также широко применяется в постконфликтных условиях, часто параллельно с правовыми инициативами. Консультирование должно предоставляться обученными профессионалами каждой пострадавшей индивидуально и важно, чтобы лицо, предоставляющее советы использовало непрямолинейные стратегии и было в курсе необходи- мости открывать перед женщинами больше возможностей,103 а не инструкти- ровать их. С другой стороны, группы самопомощи или поддержки создаются из женщин, которые предоставляют поддержку друг другу. Эти группы были очень успешными в помощи женщинам вернуть уверенность в себе и смягчить чувства стыда и изоляции. Такие группы самопомощи, как правило, не очень финансово затратные и могут быть сформированы «по случаю» на самом низовом уровне.

Тип НОЖ: домашнее насилие Сельские Подход и основные цели: эта программа фокусировалась на улучше- женщины в нии доступа сельских женщин и девочек к защите от насилия через Кыргызстане повышение их информированности о законе против домашнего против насилия насилия в Кыргызстане и через создание групп самопомощи.

Предпринятые действия/как работает проект: этот проект выполнялся полевым офисом ОБСЕ в городе Ош, который работал в сотрудни- честве с партнерской организацией НПО «Ensan-Diamond». «Ensen- Diamond���������������������������������������������������������� » создал женские группы самопомощи, группы, в которых жен- щины помогали женщинам с похожим опытом в области домашнего насилия. Создавая группы самопомощи, НПО вначале отобрало «вне- шних агентов», женщин с хорошими коммуникационными навыками, имеющими хорошую репутацию и авторитет в округе, для глубокого обучения их. Внимательно отбирались и деревни, и поселения, в кото- рых создавались такие группы поддержки: необходимо было, чтобы в них имелись, как минимум, образовательные учреждения, базовые организации здравоохранения, женский комитет в местных органах власти, полицейское отделение и НПО или другие группы гражданс- кого общества. Группы поддержки женщин также обучались по таким темам, как динамика и формы домашнего насилия, самоорганизация, основные принципы (такие как конфиденциальность, равноправие и демократия) и тому, как анализировать имеющиеся службы на мес- тах. Основной целью является организация каждой группы помощи так, чтобы они предоставляли потерпевшим помощь в изменении их жизни, разработке индивидуальных планов безопасности и предо- ставлении доступа к возможным для них ресурсам, таким как закон о домашнем насилии и местные институты. Другим важным аспектом развития женских групп была помощь им в общении с местными органами власти, представителями правоохранительных структур и другими группами сообщества для помощи в обеспечении адекватной реакции на случаи домашнего насилия.

С этой целью проект фокусировался на судах аксакалов (суды акса- калов – это неформальные организации, состоящие, в основном, из уважаемых пожилых мужчин и, в какой-то степени, женщин) для того,

102 Ending Violence against Women: From Words to Action, (UN Secretary-General, 2006), р. 118. 103 Lori Heise, Mary Ellsberg, Megan Gottemoeller, Population Reports: Ending Violence Against Women, (Center for Health and Gender Equity- CHANGE, 1999), р. 33.

87 чтобы повысить их чувствительность к гендерным вопросам в целом, а также к вопросам домашнего насилия и увеличить их вовлечен- ность в дела о домашнем насилии. Работа также проводилась с пред- ставителями правоохранительных структур, фокусируясь на инспек- торах на местах, которые, скорее всего, и будут разбираться с делами о домашнем насилии. Эта часть проекта координировалась с Про- граммой по реформе полиции центра ОБСЕ в Бишкеке и состояла из серии региональных обучающих семинаров в целях повышения информированности полиции о Законе о домашнем насилии и тому, как его применять.

Географический фокус: проект фокусировался на сельской местности Кыргызстана, особенно провинции Ош и крупнейших деревнях в ней.

Материалы, продукция, результаты: важным результатом проекта явилось создание 20 женских групп самопомощи, помогающих женщи- нам, потерпевшим от домашнего насилия. Сами группы самопомощи используют мини-библиотеки, буклеты и плакаты о домашнем наси- лии, в качестве дополнительного ресурса.

Информация о финансировании: финансирование от французского правительства проекта в целом. Поскольку недостаток средств в сельской местности – типичная проблема, группы самопомощи поощ- рялись в использовании местных школ для встреч, использовании домашних телефонов или в обращении к местным органам власти с просьбой о предоставлении помещения для собраний групп.

Исполняющая организация: Ensan-Diamond ул. Курманян Датка 209 714000 Ош Кыргызстан тел.: +996-502-32 89 60; +996-3222-560 94 факс: +996-3222-235 73 электронная почта: diamond_osh@yahoo.com

Центр ОБСЕ в Бишкеке Офис в Ош ул. Токтогула 139 720001 Бишкек Кыргызстан тел.: +996 312 66 50 15 факс: +996 312 66 31 69 электронную почту можно послать через сайт: http://www.osce.org/bishkek/contacts.html

Дополнительная информация: http://www.osce.org/bishkek/item_1_22196.html

88 5 Защита и помощь

Очень часто в делах НОЖ, особенно в делах о домашнем насилии, детям также необходимы такого рода консультации и предоставление служб под- держки, независимо от того, были ли они свидетелями насилия или являются жертвами сами. Должны быть разработаны специализированные службы для детей.

Тип НОЖ: домашнее насилие Домашняя Подход и основные цели: этот проект направлен на борьбу с влиянием правда домашнего насилия на детей свидетелей и жертв насилия, и ставит целью предоставление фактов о проблеме в ясной и честной манере, противопоставляя это чувствам секретности и стыда, которые окуты- вают этот вопрос. Этот проект подбадривает детей говорить о своих страхах и искать поддержку и у ровесников, и у взрослых.

Предпринятые действия/как работает проект: этот проект был пред- принят семью партнерскими организациями. После проведения иссле- дования о том, что молодые люди думают и чувствуют о домашнем насилии, Анимационной студией в Лидсе был создан анимационный фильм для подростков от 8 до 13 лет. В фильме рассказывается о 5 молодых людях, которые в разной форме пережили домашнее наси- лие. Характеры в фильме описывают, как домашнее насилие повли- яло на них, их семьи и их друзей, и также подчеркивают свое право жить в безопасном окружении и показывают методы, которыми они могут воспользоваться, например, поговорить с друзьями, взрослыми или специальными службами. Фильм не описывает никакого насилия, но передает посылы, пользуясь трюками анимации. К фильму прила- гается пособие для учителей о том, как использовать фильм на уроках или в деятельности после уроков.

Географический фокус: Соединенное королевство, Ирландия, Австрия и Германия и потенциал для распространения в других европейских странах.

Материалы, продукция, результаты: фильм и буклет можно заказать через сайт.

Информация о финансировании: финансирование Европейской комиссией через программу Дафне (Daphne Program).

Исполняющая организация: Студия анимации в Лидсе 45 Bayswater Row Leeds LS8 5LF, U.K. тел/факс: +44 (0) 113 248 4997 электронная почта: info@leedsanimation.org.uk

Дополнительная информация: http://www.leedsanimation.org.uk/

89 Всесторонняя Тип НОЖ: сексуальное насилие в постконфликтных условиях забота о Подход и основные цели: несмотря на окончание 14-летней гражданс- жертвах кой войны, уровень сексуального насилия в Либерии остается высо- изнасилований ким. В 2006 году правительство начало работать по Национальному в медицинских плану действий по борьбе с насилием в отношении женщин, но уро- вень исполнения плана был низким. Врачи без границ (MSF) решили центрах поддержать две цели в плане: усиление системы правосудия и улуч- шение медицинской помощи жертвам сексуального насилия. Проект сосредоточился на обеспечении того, чтобы жертвы получали меди- цинскую помощь в течение 72 часов, как критический фактор ограни- чения отрицательных долгосрочных последствий изнасилований.

Предпринятые действия/как работает проект: для того, чтобы повы- сить осведомленность об изнасилованиях и необходимости немедлен- ной медицинской помощи, театральная труппа играет пьесы в меди- цинских учреждениях и общественных местах, таких как, например, уличные рынки. Билборды и майки также помогают распространять информационный посыл.

Кроме медицинской помощи, оказываемой врачом в медицинских учреждениях, обслуживаемых Врачами без границ, социальный работник предоставляет психологическую поддержку, сопровождая жертв изнасилований на консультации. После осмотра, на последую- щей встрече выясняется, необходима ли пациентке или семье допол- нительная защита и ее перенаправляют в другие службы. Несмотря на очень малое количество женщин, которые решают обратиться в суд, медицинский юридический сертификат выдается каждой жертве изнасилования, которая обращается в медицинское учреждение.

Географический фокус: Либерия

Материалы, продукция, результаты: благодаря эффективному лоббиро- ванию, медицинские юридические сертификаты стали частью нацио­ нальной политики, и суды в Либерии официально признают их как юридический сертификат и как документ, подтверждающий осмотр жертвы, в случаях судебного преследования за изнасилование.

Информация о финансировании: нет

Исполняющая организация: Врачи без границ Mé decins Sans Frontiè res Rue de Lausanne 78 - CP 116 - 1211 - Geneva 21 Switzerland тел.: +41 (22) 849.84.00 факс: +41 (22) 849.84.04 webmaster@msf.org

Дополнительная информация: http://www.azg.be/shatteredlives/index.html

90 5 Защита и помощь

5.2.2 Планирование безопасности и помощь в реинтеграции Динамика НОЖ такова, что даже те пострадавшие, которые обратились за помощью в специализированные службы, могут, тем не менее, быть не в том положении, чтобы разорвать отношения с лицом, совершившим насилие (в случаях домашнего насилия) или перейти на новую работу (в случаях сексуаль- ного домогательства), или, могут быть в ситуации, когда они рассматривают возможность поездки за границу на заработки и ищут совета (в случаях торговли людьми). Консультанты или другие сотрудники служб могут сыграть ключевую роль, близко работая с конкретными женщинами, предоставляя информацию о рисках и помогая разработать план действий на случай, если насилие повторится вновь. Предоставление потерпевшим конкретной помощи в разработке планов собственной индивидуальной безопасности и безопас- ности их детей или зависимых от них лиц тесно связано с программами по реинтеграции и переходу от жизни в убежище к независимой жизни.

После семинара на тему лучшего опыта в сфере программ по реин- План по теграции лиц, пострадавших от торговли людьми, молдавское НПО «LaStrada» собрала примеры планов по реинтеграции от работающих реинтеграции в Молдове организаций: ПРОООН, Terre des Hommes (Земля людей), жертв торговли Международной организации по миграции (МОМ) и Центра по предуп- людьми: реждению торговли женщинами. Доклад, появившийся в результате: хороший опыт и «Планы реинтеграции для жертв торговли людьми: хороший опыт и рекомендации» (2008) предлагает пошаговое сравнение четырех рекомендации интеграционных планов с детальной оценкой потребностей, исполь- зованной методологии, примеров форм и информацией о контроле. Доклад заканчивается рекомендациями по минимально необходимым шагам для обеспечения успешной реинтеграции после насилия и доступен на сайте «LaStrada»: http://www.lastrada.md/en.html.

5.2.3 Расширение возможностей сотрудников служб Как и в случае со всеми профессионалами, контактирующими с пострадав- шими от НОЖ, сотрудникам служб необходимо специальное обучение и пони- мание чувствительности вопроса. Существует несколько инициатив, направ- ленных специально на улучшение реакции медицинского сектора на НОЖ. Для медиков видеть пострадавших не такая уж редкая практика, но многие при- держиваются взглядов, что насилие в отношении женщин – это «дело право- охранительных органов», и они не находятся в положении, чтобы вмешиваться в такие дела, кроме как для оказания медицинской помощи. В случаях, когда они имеют подготовку о насилии в отношении женщин, врачи, медсестры, сотрудники скорой помощи и даже зубные врачи могут распознавать жертв и компетентно перенаправлять пострадавших в соответствующие службы. В тех странах, где тяжесть обвинений зависит от того, как классифицированы телесные повреждения медицинским работником, критически важно, чтобы осматривающий врач понимал, как выражается насилие в отношении женщин и какие доказательства должны быть зафиксированы в уголовном деле. Другой аспект расширения возможностей служб, обеспечивающих под- держку пострадавших, направлен на тех профессионалов, которые работают в кризисных центрах и убежищах для женщин. Как уже говорилось выше,

91 государственное финансирование должно не только обеспечивать функцио- нирование служб, но также и то, чтобы люди, предоставляющие услуги, имели доступ к регулярным обучающим программам для профессионального разви- тия и улучшения навыков положительного опыта. Кроме того, такие сотруд- ники находятся в группе риска тех, кто может «сгореть на работе», поэтому необходимо принимать меры для того, чтобы помогать им при необходимости справляться с чувствами стресса, разочарования и беспомощности.

ProTrain Тип НОЖ: межличностное и домашнее насилие

Подход и основные цели: проект «ProTrain» (2007-2009) направлен на улучшение мульти-профессиональной и медицинской помощи в Европе, базируясь на хорошем опыте предупреждения насилия. Хотя международные рекомендации призывают к всеохватываю- щему и многосекторному подходу к ответу на домашнее насилие, большинство обучающих программ по расширению возможностей работает отдельно с каждой группой профессионалов. Данный проект ставит целью разработать многосекторную и скоординированную обучающую программу, которая усилит сотрудничество между про- фессионалами и внесет свой вклад во взаимопонимание по вопросу предупреждения домашнего насилия. Обучающая программа будет базироваться на обещающей практике работы с ключевыми профес- сиональными группами. Проект «ProTrain» фокусируется на обучении лиц, предоставляющих медицинские услуги, отметив их как группу, которой оказывается недостаточно внимания.

Предпринятые действия/как работает проект: эксперты из нескольких стран (Австрии, Венгрии, Германии, Италии, Финляндии, Франции и Чехии) разрабатывают критерии оценки хорошей образовательной программы и программы по подготовке преподавателей. Дальнейшие действия в рамках данной программы включают в себя развитие программы для медиков и образовательной многосекторной прог­ раммы, которая охватывает соответствующие культурные и социаль- но-экономические факторы и пилотное тестирование программы в семи указанных странах. Географический фокус: в настоящий момент Австрия, Венгрия, Германия, Италия, Финляндия, Франция и Чехия, но в будущем возможно расширение.

Материалы, продукция, результаты: этот проект произведет хороший каталог практических критериев для европейских образовательных программ в сфере домашнего насилия, проведет «инвентаризацию» существующего обучающего материала и программ и создаст новые рамки для много-профессиональной обучающей программы, включая специальные модули для работников медицинской сферы. Эти мате- риалы будут собраны на CD и доступны в интернете через несколько сетей, занимающихся НОЖ в Европе.

Информация о финансировании: финансирование Европейской комиссией через программу Дафне (Daphne Program).

Исполняющая организация: Партнерские организации:  · Университет Останбрюк (University of Osnabrück), Германия (координатор) · Университет Хельсинки, Финляндия · S.I.G.N.A.L. e.V., Германия

92 5 Защита и помощь

 · Ассоциация НАЗОВИ права женщин (NANE Women’s Right Association), Венгрия  · ИНСТИТУТ ГУММАНИТАРНЫХ ЗНАНИЙ (INSTITUT DE L’HUMANITAIRE), Франция · Associazione GOAP, Италия  · Неотложная медицинская помощь центрально-богемского региона (Emergency Medical Services of Central Bohemian Region), Чехия · Австрийская сеть женских убежищ/WAVE, Австрия · Gesine – Frauen helfen Frauen e.V., Германия

Дополнительная информация: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=23023

Тип НОЖ: изнасилования и сексуальное насилие в условиях конфликтов Акушерки Подход и основные цели: в районе Великих озер в Африке Между- помогают народный комитет Красного Креста (МККК) помогает женщинам – пострадавшим жертвам изнасилований и сексуального нападения, произошедших во время вооруженного конфликта и после. Многие из этих женщин – вдовы или перемещенные лица, которым необходима всесторонняя помощь, такая как медицинская, помощь до и после рождения ребенка для беременных, пост-травматическое консультирование, общая помощь, основанная на понимании и конфиденциальности. Понимая преграды, с которыми сталкиваются женщины на пути к медицинс- кому обслуживанию, и огромные трудности, которые женщины испы- тывают, рассказывая о своем опыте сексуального насилия, Красный Крест взял на вооружение подход, при котором расширяются возмож- ности традиционных акушерок в затронутых районах. Акушерки, работающие на уровне общин, предоставляют медицинскую, психоло- гическую и социальную помощь жертвам сексуального насилия.

Предпринятые действия/как работает проект: Красный Крест исполь- зовал различные подходы к вопросам изнасилований и сексуального нападения в зависимости от условий в странах. Например, в Бурунди, МККК провел широкое исследование наличия медицинских учрежде- ний в затронутых регионах и проинтервьюировал группы, которые были наиболее озабочены проблемой сексуального насилия (напри- мер, женщин и молодых людей). Работая совместно с местными орга- низациями, государственными медицинскими учреждениями и Минис- терством здравоохранения, МККК разработал обучающую программу для традиционных акушерок. В Уганде, МККК работает в нескольких лагерях для временно перемещенных лиц, в которых традиционные акушерки получают обучение и работают вместе с акушерами из Красного Креста. В Демократической республике Конго Красный Крест не только обучал традиционных профессионалов, но и работал с местными активистами в проектах по повышению информирован- ности, например, участие в пьесе, осуждающей изнасилования и его последствия, такие, как клеймление позором и отторжение.

В целом, обучение дает акушеркам авторитет и признание в своих общинах, а также навыки узнавать сексуальное насилие и возмож- ность предоставлять психологическую поддержку. Акушерки сейчас играют ключевую роль в «дотягивании» до женщин, которые в против- ном случае не получили бы необходимой медицинской и психологи- ческой помощи, независимо от того, произошло бы это по причине чувства стыда, недостатка ресурсов или информации. Акушерки –

93 это люди, которым женщина может доверять и довериться, и они также могут направить женщин в медицинские центры для более сложной медицинской помощи.

Географический фокус: район Великих озер, особенно Бурунди, Демократическая республика Конго и Уганда.

Материалы, продукция, результаты: МККК сообщает, что в районах, в которых традиционные акушерки прошли через обучение, наблю- дается увеличение числа женщин, обратившихся в медицинские учреждения.

Информация о финансировании: работа МККК в целом финансируется государствами, международными организациями, национальными обществами Красного Креста и Красного Полумесяца, а также из общественных и частных источников.

Исполняющая организация: Международный комитет Красного Креста (МККК) International Committee of the Red Cross (ICRC) 19 Avenue de la Paix 1202 Geneva Switzerland тел.: +41 (22) 734 60 01 МККК общий факс: +41 (22) 733 20 57 http://www.icrc.org

Дополнительная информация:104 МККК сайт о женщинах в условиях войны: http://www.icrc.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/htmlall/ women?OpenDocument

Women in an Insecure World, Violence Against Women, Facts, Figures and Analysis, M. Vlachova and L. Biason, eds, DCAF (2005) на 121.

5.3 Кризисные центры, убежища и центры «одного окна» Кризисные центры, убежища и безопасные дома являются ядром защиты жен- щин, предоставляя пострадавшим шанс сбежать от насилия. Теневой доклад ирландской НПО подчеркивает критическую роль убежищ в помощи женщи- нам покинуть ситуацию насилия, замечая, что насилие в отношении женщин в Ирландии остается серьезной проблемой и, в частности, «88% женщин не уходят от своих агрессивных партнеров, потому, что им некуда идти».105

«Больше, чем Сеть «Женщины против насилия в Европе» (WAVE) опубликовала два сборника хорошего опыта и подходов к организации и функциониро- просто крыша ванию убежищ для женщин. «Больше, чем крыша над твоей головой» – над твоей головой» и «Убегая от 104 См. так же Burundi: Traditional midwives assist women victims of violence, доступно на: http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/5kddnf?opendocument ; насилия» Congo-Kinshasa: The ICRC provides support for victims of sexual violence, доступно на: http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/congo-kin-women-060306?opendocument ; и Uganda: A lesson in courage given by women, доступно на: http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/uganda-stories-270207?opendocument 105 Shadow Report Ireland, (Women’s Human Rights Alliance, 2004), р. 2.

94 5 Защита и помощь

это исследование, которое оценивает степень, в которой убежища для женщин в ЕС и странах-кандидатах соответствуют 11 минимальным стандартам, определенными экспертами. WAVE собрала информацию через опросные листы, розданные через сеть своих партнеров в странах, где есть опыт убежищ и в тех странах, где такие службы отсутствуют. Исследование также фиксирует важную роль, которую убежища играют в предупреждении насилия в отношении женщин и защите пострадавших. Доклад предоставляет информацию о том, как понимать и внедрять минимальные стандарты, которая может быть полезна странам, которые в данный момент организуют убежища. Исследование доступно на сайте WAVE: http://www.wave-network.org/ start.asp?ID=19.

«Убегая от насилия» – это учебник, который обращается к практичес- ким вопросам и трудностям при организации и функционировании убежищ для женщин, подвергшихся насилию. В учебник включена теоретическая информация о НОЖ, но, в основном, он посвящен информации о шагах по планированию и организации, необходимых для открытия убежища. Многие эксперты внесли свой вклад в учебник, так что там представлен широкий спектр опыта, который применим по всей Европе и соседним странам. «Убегая от насилия» доступно на сайте WAVE: http://www.wave-network.org/start. asp?ID=18&b=15.

В сентябре 2008 года Совет Альберта (Alberta Council) по убежищам Мировая для женщин организовал первую мировую конференцию по убежи- щам для женщин. Конференция собрала вместе профессионалов, конференция работающих в сфере предупреждения семейного насилия из Канады по убежищам и всего мира, чтобы познакомиться и поделиться лучшим опытом. для женщин Один день конференции был специально посвящен оригинальному и эффективному опыту, наработанному убежищами, предоставляя услуги в условиях, когда ресурсы ограничены и для растущего коли- чества женщин из разнообразных групп. Все материалы конференции доступны на английском, французском и испанском по адресу: http://www.womensshelter.ca/home_en.php

Существует несколько моделей центров, которые предлагают женщинам помощь в кризисных случаях. Все такие центры похожи тем, что они предо- ставляют женщинам немедленную помощь, часто временное место для прожи- вания вдали от насилия и всеохватывающие услуги, которые рассматривались выше. Существует также и дискуссия на тему того, какую форму должны иметь такие центры. Например, большинство развитых стран имеют убежища для пострадавших от насилия, но они дороги в обслуживании и требуют, чтобы женщина и дети покинули семейный дом, что зачастую выливается в необхо- димость сменить школу и оставить в прошлом другие связи с их общиной.106 В некоторых странах бывшего Советского Союза государственная поддержка убежищ недостаточна, но НПО создали кризисные центры, в которые пос- традавшие могут прийти за всеохватывающей помощью в течение дня, но, которые, как правило, не могут предоставить услуги убежища. Тем не менее, некоторые применили очень нестандартные подходы и использовали нефор- мальную сеть безопасных домов для временного размещения женщин на частных квартирах. В других странах существуют схожие эксперименты с

106 Lori Heise, Mary Ellsberg, Megan Gottemoeller, Population Reports: Ending Violence Against Women, (Center for Health and Gender Equity- CHANGE, 1999), p3. 33-34.

95 более дешевыми методами, которые, тем не менее, повышают безопасность женщин, такими, например, как использование убежищ в церквях, а в индус- триальных странах – предоставление женщинам мобильных телефонов или «тревожных кнопок».107 В некоторых культурах считается социально неприем- лемым для женщин уходить из семейного дома и жить где-то в другом месте. К таким ситуациям женщины также подходили креативно и организовывали центры и убежища в медицинских учреждениях, предлагая женщинам «при- крытие», как будто они ищут помощи по медицинской проблеме, а не защиты от насилия.108

Medica Zenica, «Medica Zenica» – это женская организация на базе НПО, одна из ведущих организаций, работавшая по вопросам НОЖ в течение Босния и конфликта и с послевоенными последствиями насилия. В 1993 году Герцеговина основатели «Medica Zenica» увидели, что международные организации помощи в большинстве своем не обращаются к проблеме система- тических изнасилований, используемых против боснийских женщин во время войны. «Medica Zenica» была создана как терапевтический центр для предоставления помощи женщинам и девочкам, имевшим опыт насилия. Хотя основной целью организации было предостав- ление убежища, психологической поддержки и терапевтического консультирования женщинам, прошедшим через изнасилование во время войны, а также травмы, «Medica Zenica» сыграла важную роль в документировании существования различных типов НОЖ, таких как домашнее насилие, сексуальное насилие, торговля людьми и сексуальное домогательство. В частности, организация стала одной из первых НПО, исследовавших домашнее насилие в Боснии и Герцего- вине, проблемы существовавшей и во время войны, и во время мира, и проанализировала недостаточность соответствующих служб для потерпевших. Ядром работы «Medica Zenica» остается, основанная на клиентах, всеохватывающая поддержка женщинам и девочкам. Центр предлагает ряд услуг для женщин и девочек, таких, как первоначаль- ная медицинская помощь, а также «дотягивание» до отдаленных угол- ков страны, предоставление убежищ для потерпевших, психологичес- кая терапия и консультирование, правовая помощь, и помощь через горячие телефонные линии. Все сотрудники организации получают специализированное обучение чувствительному обращению с пост- радавшими, получившими травму. Организация также предоставляет женщинам профессиональное обучение и повышение квалификации.

«Medica Zenica» также работала по улучшению предоставления услуг в целом по стране. В совместном проекте с Офисом Верховного комис- сара ООН по правам человека в 1999 году, «Medica Zenica» работала с несколькими международными организациями и правительственными агентствами для проведения пилотной программы в одном из со­обществ по предупреждению и судебному преследованию. Основой данной кампании явилось создание на уровне сообщества сети услуг для потерпевших от НОЖ в регионе Зеника и разработкa правил работы с делами o НОЖ во всех секторах.

107 Ibid., p. 34. 108 Например, убежища и центры для женщин-жертв домашнего насилия были созданы в медицинских центрах в России (Лига защиты матерей и детей в Махачкале, Дагестан, и Международный медицинский корпус поддержал клиники в Чечне) и Узбекистане. Кроме того, в США существует несколько убежищ, которые называются «Дом моей сестры» – имя, которое отвечает нуждам тех женщин, которые не хотят говорить, что они жили в убежище.

96 5 Защита и помощь

Организация продолжает выполнять образовательные программы для других сотрудников служб, представителей правоохранительной системы, криминальной юстиции и предлагает обучение в ненасиль- ственном разрешении конфликтов и примирении. «Medica Zenica» также проводит исследования и пропагандистскую работу, популяри- зуя права женщин жить вне насилия и политику, которая защищает права женщин, прошедших через изнасилование во время войны.109

Дополнительная информация: http://www.medica.org.ba/.

Центр «Умид» (Надежда) – служба на базе НПО для женщин, которые Центр «Умид», спасаются из своих домов, многие из-за насилия, некоторые являются выжившими после попытки покончить жизнь самоубийством, часто Узбекистан через самосожжение. Доктор Бибисора Арипова, специалист по ожогам, основала Центр в 1998 году – первое убежище в Узбекистане, предоставлявшее психологическую, медицинскую и социальную помощь. Многие женщины, которых подтолкнули к самоубийству, являются и жертвами домашнего насилия (от мужа, его родителей и других членов семьи). Центр «Умид» предлагает таким женщинам место, где можно пожить и восстановиться после полученных травм, поскольку после попытки самоубийства многих отвергают их семьи. Женщинам помогают отстроить свои жизни через психологическое консультирование и обучение каким-либо профессиональным навы- кам. В некоторых случаях центр «Умид» предлагает правовую помощь в уголовных делах, а также в гражданских, которые могут явиться результатом подачи на развод. Изначально центр мог принять только 6 женщин – сегодня в нем могут разместиться 48 женщин и их детей. Центр проводит семинары и в сельской местности, используя возмож- ности «дотянуться» до женщин, которые возможно переживают кризис и существует риск, что они решат покончить жизнь самоубийством.110

Не так давно некоторые страны приняли модель центра «одного окна» («one stop»), созданнyю для уменьшения количества институтов, которые должна посетить пострадавшая и для координации процесса помощи в одной организации. Кроме того, такие центры приводят к более эффективной работе правоохранительных органов, так как у них появляется доступ к пострадавшей для сбора доказательств в условиях, когда сама пострадавшая находится в безопасном и поддерживающем ее окружении, что делает возможность ее сотрудничества с системой правосудия более реальной.

Соединенное Королевство создало систему центров для пострадав- Центры помощи ших от сексуального нападения – безопасные места, в которых жер- твы сексуального нападения могут получить как немедленную, так пострадавшим и долгосрочную медицинскую помощь и консультирование. Центры от сексуального нападения, Соединенное 109 Bosnia: War is not Over – The Forgotten Suffering of Bosnian Women, публикация доступна на: Королевство http://www.medicamondiale.org/en/projekte-themen/projekte/bosnien-herzegowina/; The Impact of Armed Conflict on Women and Girls: A Consultative Meeting on Mainstreaming Gender in Areas of Conflict and Reconstruction, (UNFPA, 2001) p. 11, 67; Tsjeard Bouta, Georg Frerks and Ian Bannon, Gender, Conflict and Development, (World Bank, 2005), p. 39. 110 Alfred Kueppers, NGO Helps Turn Around Lives of Suicidal Women in Uzbekistan, Eurasia Insight, 28 May 2003 and The Umid Interregional Rehabilitation Center, Reconstruction of Shelter Building. Samarqand, Republic of Uzbekistan, Counterpart, публикация доступна на: http://www.counterpart. org/Default.aspx?tabid=428

97 собрали вместе все соответствующие медицинские и юридические службы и отделы под одной крышей, что позволяет лучше помогать жертве и помогает уголовному расследованию. Система перенята у центра Святой Мэри для пострадавших от сексуального нападе- ния (St. Mary’s Sexual Assault Referral Centre) в Манчестере, который был признан примером положительного опыта в предоставлении немедленной помощи и служб «одного окна». Центр Святой Мэри был открыт в 1986 году и стал первым центром такого рода в Соединенном Королевстве, предоставляющим всесторонние и скоординированные консультативные, медицинские, а также услуги по сбору судебных доказательств взрослым, жертвам изнасилования или сексуального нападения. Для пострадавших система таких центров уменьшает стресс, связанный с необходимостью разбираться с многочисленными службами, предоставляющими услуги, и уголовным расследованием. Более того, опыт показывает, что потерпевшие, получившие немед- ленную помощь и консультацию, поправляются более устойчиво, и им реже необходим долгосрочный уход. Для правоохранительных органов центры – это централизированные учреждения, в которых они могут встретиться с потерпевшими и собрать доказательства.

В настоящий момент 19 центров помощи пострадавшим от сексуаль- ного нападения работают в Англии и Уэльсе. Дополнительную информацию можно найти по адресу: http://www.homeoffice.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/sexual- offences/sexual-assault-referral-centres/?version=2.

Центры Президентская инициатива по созданию Центров семейного право- судия, начатая в 2003 году, – это $20 миллионная федеральная прог­ семейного рамма по созданию специализированных мультидисциплинарных правосудия, центров услуг «одного окна» для пострадавших от семейного насилия США и их детей. В качестве модели послужил центр семейного правосудия в Сан Диего, который считается хорошим опытом в сфере оказания услуг потерпевшим. Модель центра в Сан-Диего уменьшает количес- тво учреждений, в которые должна обратиться за помощью жертва домашнего насилия, сексуального нападения или насилия над пожи- лыми людьми. У модели центра семейного правосудия есть несколько эффективных черт. Например, все соответствующие партнеры мульти­ дисциплинарного подхода размещены в центре (правоохранители, обвинители, должностные лица, осуществляющие надзор над условно осужденными, адвокаты потерпевших, юристы, медицинские работ- ники, а также сотрудники других организаций общины и религиозных групп). Общины, в которых расположены данные центры, приняли политику, которая особенно подчеркивает важность ареста и судеб- ного преследования нарушителей, а также историю сотрудничества между правоохранительными органами, государственными агент- ствами и гражданским обществом. Безопасность, защита и конфи- денциальность жертвы – самое главное в модели Центра семейного правосудия. Центры семейного правосудия расположены в общинах с хорошо развитыми услугами для пострадавших от домашнего наси- лия и также получают местную поддержку от политиков и общества в целом.111

В настоящий момент в США 31 центр семейного правосудия (по прези- дентской инициативе финансирование получили 16) и пять междуна-

111 The President’s Family Justice Center Initiative Best Practices, (U.S. Department of Justice, 2007).

98 5 Защита и помощь

родных центров семейного правосудия в Канаде, Англии и Мексике.

Дополнительную информацию можно получить по адресу: http://www.familyjusticecenter.org/.

И, наконец, много обсуждается вопрос работы специализированных цен- тров, которые обращаются к различным формам НОЖ, а не являются более общими центрами для всех форм. В то время как государствам рекомендуется разрабатывать центры, отвечающие специфическим нуждам пострадавших от всех типов НОЖ, в странах, где отсутствует большая политическая воля к борьбе с НОЖ в целом, нереалистично лоббировать создание нескольких специализированных центров одновременно. Самым главным в организации любого вида убежища является приоритет в предоставлении защиты и безо- пасности женщине и ее детям и то, что такие центры должны способствовать самоопределению женщины и расширению ее возможностей.

5.4 Координированная реакция сообщества/ механизмы перенаправления Стало уже общепризнанным, что координация институционального и индиви- дуального ответов является ядром эффективных программ, которые защи- щают женщин от насилия. Для того, чтобы отвечать на нужды пострадавших от НОЖ, сотрудничество и обмен информацией должны происходить регулярно среди большого количества агентств, как минимум правоохранительных, медицинских, детского благополучия и агентств социальных услуг. В целом, термин «Координированная реакция сообщества» используется для описания системы ответа на домашнее насилие. Модель Дулит (the Duluth model) – стратегия интервенции, разработанная проектом интервенции в слу- чаях домашнего насилия в Дулите, Миннесота, один из наиболее известных и ранних примеров координации реакции сообщества, который был модифици- рован и повторен во многих странах. Основной чертой модели Дулит является требование, чтобы все вовлеченные сектора договорились об основных принципах интервенции, которые делают защиту жертвы первостепенной заботой. На практике координация обычно проводится согласно соглашениям и политике, принятыми между агентствами.112 Механизмы перенаправления относятся к координированным системам для идентификации и защиты жертв торговли людьми. В то время, как эти две системы отличаются, поскольку они являются ответами на довольно разные формы насилия, они, тем не менее, имеют общие основные принципы и компоненты. Национальные и местные планы действий могут заложить основу для координации работы различных агентств, но для обеспечения реальной координации необходимы и обучающие программы, и усилия по пропаганде. Более того, религиозные лидеры и лидеры общин, СМИ, образовательная система, бизнес и родители, у всех есть роль как представителей общины в целом, которая может себя организовать на борьбу с НОЖ. Инициативы, направленные на эти группы, обсуждаются в других частях данного сборника, в основном в главе, посвященной усилиям по предупреждению.

112 Дополнительная информация: http://www.stopvaw.org/Coordinated_Community_Response.html

99 Набор Национальный консультативный совет США по вопросам насилия в отношении женщин разработал онлайновый «Набор инструментов для инструментов искоренения насилия в отношении женщин», который включает для в себя рекомендации и стратегии для работы в различных условиях искоренения и с привлечением различных заинтересованных лиц, например, – насилия в со службами на уровне общин, медицинскими профессионалами, судебной системой, средствами массовой информации, религиоз- отношении ными группами, спортсменами, колледжами и университетами, а женщин также работа с армией и на рабочих местах. Каждая глава набора инструментов описывает подход к работе с конкретной аудиторией и включает рекомендации для усиления работы по предупреждению насилия и улучшению работы служб и защиты пострадавших. В то время как описываемые интервенции могут быть неприемлемыми для всех условий, набор инструментов предлагает полезные инструкции для стратегий по улучшению координации реагирования и может вдохновить на работу с более широким кругом представителей сообществ. Набор инструментов можно посмотреть по адресу: http://toolkit.ncjrs.org/.

Национальные Бюро демократических институтов и прав человека ОБСЕ (БДИПЧ) разработал практическое руководство «Механизмы перенаправления механизмы жертв торговли людьми на национальном уровне» для помощи пра- перенаправле- вительствам стран-участниц ОБСЕ в разработке основ пропаганды ния: объединяя и защиты прав лиц, подвергшихся торговле людьми. Национальные усилия по механизмы перенаправления жертв (МПЖ) – это структура сотрудни- чества, в рамках которой государства выполняют свои обязательства защите прав по защите и поощрению прав человека – жертвы торговли людьми, жертв торговли координируя свои усилия в стратегическом партнерстве с людьми гражданским обществом.

Практическое руководство предоставляет рекомендации о том, как создать и воплотить в жизнь устойчивые структуры на национальном уровне, компоненты МПЖ, которые предоставляют поддержку постра- давшим и обеспечивают судебное преследование виновных в тор- говле людьми. Оно также основано на опыте НПО и представительств ОБСЕ на местах по способствованию создания успешных МПЖ. БДИПЧ поддержал работы по оценке того, как организуются МПЖ в Беларуси, Франции, Турции и Соединенном Королевстве. Оценки организации МПЖ по странам подготавливаются и будут размещены на сайте БДИПЧ. Практическое руководство размещено на сайте на 8 языках (албанском, английском, испанском, русском, сербохорватском, турецком, узбекском и французском): http://www.osce.org/odihr/item_11_13591.html.

Интервенции Рабочая группа по вопросам гендера и гуманитарной помощи Межуч- режденческого постоянного комитета (МПК) выпустила Руководящие против насилия положения в отношении мер по борьбе с гендерным насилием в на гендерной условиях гуманитарных операций: фокусируясь на предупреждении почве в сексуального насилия и реагировании на такое насилие. Цель условиях гума- руководящих положений в установлении интегрированного межуч- режденческого подхода к предупреждению гендерного насилия нитарных (ГН) и реагированию на такое насилие в условиях гуманитарных операций чрезвычайных ситуаций. Руководящие положения дают возможность общинам, правительствам и гуманитарным организациям (таким как

100 5 Защита и помощь

агентства ООН, НПО и организациям в общинах) установить и коорди- нировать многосекторные интервенции, которые обращаются к НОЖ на ранних стадиях чрезвычайных ситуаций. Руководящие положения содержат матрицу ключевых интервенций для использования в пла- нировании помощи и координации. Положения также устанавливают минимальные интервенции для предупреждения и реагирования на сексуальное насилие через описание 25 действий, охватывающих десять секторов (например, защита, продовольственная безопасность и питание, убежище, планирование местонахождения, информация и средства коммуникации.) Руководящие положения доступны на нескольких языках по адресу: http://www.humanitarianinfo.org/iasc/pageloader.aspx?page=content- subsidi-tf_gender-gbv

Тип НОЖ: домашнее насилие Полный до Подход и основные цели: «Полный до краев» – это выражение, которое краев используется в Финляндии для того, чтобы донести мысль о том, что кто-то «сыт по горло» чем-либо. Эта фраза послужила отправной точкой для начала 4-х летней кампании, проведенной городом Порву для разработки модели многопрофессиональной координации и сотрудничества в борьбе с НОЖ. В 1998 году финское правительство приняло Национальный пятилетний проект по предупреждению насилия в отношении женщин и проституции. Этот план осветил ту проблему, которая в целом считалась частным делом. После анализа существовавших социальных служб для пострадавших от НОЖ и выяснения, что они неадекватны существующей проблеме, местный центр семейного консультирования города Порву инициировал программу «Полный до краев». Основными целями программы были усиление возможностей муниципальных властей предупреждать, узнавать и вмешиваться в случаи домашнего насилия; предоставлять лучшую поддержку пострадавшим и их детям; перенаправлять виновников в программы, которые могут им помочь прекратить свое агрессивное поведение; создать сеть организаций, вовлеченных в эту работу; и организовать открытую дискуссию о НОЖ в обществе.

Предпринятые действия/как работает проект: проект начался в 1999 году, когда центр семейного консультирования созвал вместе широкий спектр агентств, которые могли играть ключевую роль в предупреждении насилия в отношении женщин, от социальных служб до правоохранительных органов, медицинских служб и образователь- ных учреждений, для получения их согласия на участие в проекте. Проект был исполнен частично через образовательные программы, которые были критическими для нахождения общего языка о домаш- нем насилии между профессионалами. Каждый властный институт, вовлеченный в проект, разработал специфические для своего учреж- дения модели для определения случаев домашнего насилия и вмеша- тельства. Это помогло усилить понимание агентствами функций друг друга для лучшей координации совместной работы. Были иницииро- ваны группы поддержки женщин, переживших насилие, виновников насилия и детей – свидетелей насилия. Для работы с населением организаторы проекта разработали брошюру о НОЖ, содержащую информацию о том, где искать помощь, а также работали со СМИ для популяризации идущей работы и разработали курс для молодых пар, чтобы рассказать им о рисках насилия.

101 Географический фокус: город Порву, Финляндия, как модель для других финских муниципальных образований.

Материалы, продукция, результаты: в течение программы были раз- работаны разнообразные материалы профессионального обучения и повышения информированности. Важные результаты проекта включают разработку системы перенаправления между правоохра- нительными органами и представителями служб, предоставляющих услуги; улучшение услуг для пострадавших и организация групп для женщин, детей и виновных в насилии; и разработка информационных материалов в печатных и других средствах массовой информации. Важный результат проекта – межведомственная рабочая группа, созданная городом для предупреждения домашнего насилия. Рабочая группа – это организация, ответственная за разработку программы предупреждения, наблюдения за ее выполнением, предоставления обучения профессионалам, разработку нацеленных услуг и координа- цию обмена опытом между всеми организациями.

Программа «Полный до краев» была признана хорошим примером в Финляндии. В 2008 году Министерство социальных дел и здоровья раз- работало программу поддержки муниципалитетов в развитии скоор- динированного ответа на домашнее насилие, где представило конк- ретные рекомендации по использованию стратегического подхода и определению потребностей различных групп уязвимых женщин и детей (включая пожилых женщин, женщин с ограниченными возмож- ностями и женщин из национальных меньшинств), и привело работу, проведенную Порву в качестве примера.

Информация о финансировании: программа не потребовала допол- нительных затрат, она была проведена как часть регулярной работы этих ведомств.

Исполняющая организация: Межведомственная рабочая группа в муниципалитете Порву. Председатель городского совета: Кай Барлунд (Kaj Bärlund), kaj.barlund@pp.inet.fi Председатель межведомственной рабочей группы: Марюкка Тао (Marjukka Tao), s marjukka.taos@porvoo.fi

Дополнительная информация:113 информация о рекомендациях финского Министерства социальных дел и здоровья по интеграции муниципальной деятельности по предупреждению межличностного и домашнего насилия: http://www.stm.fi/en/pressreleases/pressrelease/ view/1200671

Стандартные Тип НОЖ: торговля женщинами и детьми в целях сексуальной эксплуатации рабочие процедуры Подход и основные цели: целью данного проекта была разработка набора стандартных рабочих процедур для обеспечения коорди-

113 Хелена Эвалдс, Координация между профессионалами и сотрудничество в борьбе с насилием в отношении женщин: практический опыт из Финляндии, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

102 5 Защита и помощь

нации всех служб, предоставляющих услуги жертвам внутренней и международной торговли людьми.

Предпринятые действия/как работает проект: проект начался с созда- ния рабочей группы ОБСЕ, Отдела юстиции Косово, Министерства труда и социального благополучия, полиции, Международной органи- зации миграции (МОМ), ЮНИСЕФ и НПО (теми, которые предоставляют убежища). В течение одного года группа договорилась о лучших методах помощи жертвам торговли людьми, охватывая различные вопросы – от идентификации жертвы до ее возвращения в страну происхождения, от обязательств каждой организации до плана по координации работы между агентствами при обращении с каждым случаем. Рабочая группа начала с развития рабочих процедур помощи иностранным жертвам торговли людьми, но в дальнейшем проект был расширен, чтобы охватить пострадавших граждан, которым необходимы иные услуги. Стандартные рабочие процедуры по­явившееся в результате, обращаются к специфическим группам жертв, в частности, к несовершеннолетним, взрослым, местным жителям и иностранным гражданам. Кроме того, при разработке рабочих процедур ОБСЕ предоставило обучение, способствовавшее пониманию содержания новых соглашений.

Географический фокус: Косово

Материалы, продукция, результаты: к концу проекта, все стороны подписали соглашение о сотрудничестве. В целом проект способство- вал улучшениям не только в координации между теми, кто оказывает услуги, но и в качестве услуг. Например, количество раз, когда жертве приходилось рассказывать о своем опыте было значительно умень- шено, поскольку агентства стали лучше обмениваться информацией. Рабочая группа разработала форму для лучшего механизма перена- правления и конфиденциальности при документации дел.

Информация о финансировании: в финансовых средствах не было необходимости

Исполняющая организация: Миссия ОБСЕ в Косово тел.: +381 38 500 162; +381 38 240 100 факс: +381 38 240 711 электронную почту можно послать через сайт: http://www.osce.org/ kosovo/contacts.html

Дополнительная информация: http://www.osce.org/kosovo/13215.html http://www.osce.org/kosovo/item_2_35554.html

103 5.5 Повышение экономического потенциала и возможностей Неравный экономический статус женщин играет важную роль в подкреплении гендерного насилия. Экономическая зависимость женщины от партнера создает препятствия для разрыва отношений, в которых существует насилие. Дискриминация в трудовой сфере ограничивает выбор женщин и может делать их скрытными в случаях сексуального домогательства на рабочем месте из-за страха потерять работу. Также женская безработица, низкие зарплаты и собственные представления женщин об экономическом давлении являются подстегивающими факторами для торговли людьми. В постконф- ликтных условиях процесс разоружения, как правило, приводит к тому, что мужчины получают компенсацию в форме наличных денег за сдачу оружия и боеприпасов, в то время как женщины обычно не могут участвовать в таких программах. «Часто бывшие воюющие не возвращаются в свои деревни по разным причинам, и, таким образом мигрируют или остаются в сельской местности, способствуя проституции и другим повышающим уязвимость женщин формам. Этот получающийся в результате процветающий подпольный мир и высокий уровень криминализации – частично результат непринятия во внимание гендерных вопросов в процессах [разоружения, мобилизации и реинтеграции], в которых женщины редко получают адекватную поддержку по сравнению с мужчинами».”114 Предоставление женщинам средств для финансовой независимости через стратегии повышения экономического потенциала и возможностей – хорошо разработанная сфера. Повышение экономического потенциала и возможностей часто рассматривается как самодостаточная программа или как средство для достижения дальнейших более широких целей развития, как в случае с проектами по микро финансированию, направленными на женщин. Программы по улучшению экономического статуса женщин и возможнос- тей устроиться на работу часто характеризуются как предупредительные меры, понижающие риск женщин стать жертвой насилия. Такие стратегии использовались в странах, где женщины подвергаются риску стать жертвами торговли людьми, поскольку дают им альтернативные источники доходов без отъезда за границу. В большинстве своем эти программы концентрируются на профессиональном образовании и поиске места работы, обучению стратегиям по поиску работы, написанию résumé и технике прохождения собеседования и часто включают компоненты, повышающие потенциал и возможности женщин для повышения их уверенности в себе и чувства собственного достоинства.115 Предоставление женщинам экономической помощи и помощи в поисках работы – также важные аспекты услуг по защите, которые помогают женщи- нам, пережившим насилие, стать финансово независимыми и реинтегриро- ваться, в тех случаях, когда они жили в убежищах, и дают им возможность начать жить независимо. По этой причине убежища и другие центры, которые предоставляют женщинам жилье, пока идет процесс разбирательства с фак- том насилия, часто проводят обучение навыкам работы и предлагают рекомен- дации по ее поиску. Таким же образом, хорошим опытом являются программы по интеграции женщин и девочек, прошедших через опыт торговли людьми, которые предоставляют возможности для заработка денег. Чаще всего такие программы принимают формы развития предпринимательских возможностей и программы по трудоустройству. Не редкостью для программ по повышению экономического потенциала и возможностей, которые ставят своей целью предупреждение насилия, является сотрудничество с программами для потерпевших. Естественно, что при работе с потерпевшими от любой формы

114 Report on Involving Men in the Implementation of UN Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security, (Gender Action for Peace and Security-GAPS, 2007). 115 Best Practices in Trafficking Prevention in Europe and Eurasia, (USAID, 2009).

104 5 Защита и помощь

НОЖ, в отличие от работы с группами риска, необходимы более сложные услуги и также может потребоваться долгосрочная помощь и последующее наблюдение.

Тип НОЖ: торговля людьми Инициатива, Подход и основные цели: Винрок Интернэшнл (Winrock International) направленная – американское НПО, которое в данный момент выполняет проект против торговли длиной в несколько лет в Молдове, обращающийся к экономическим людьми, и корням, приводящим к торговле женщинами, и ставящий целью рас- предоставление ширить возможности трудоустройства женщин, особенно в возрасте от 16 до 25 лет, которые подвержены наибольшим рискам. Молдавская новых перспек- инициатива против торговли людьми/программа Новых перспектив тив для женщин для женщин признает, что ограниченные экономические перспективы в Молдове для женщин в Молдове, особенно в сельской местности, являются фак- торами, подстрекающими торговлю людьми. Программа обращается к экономическим причинам торговли людьми и предоставляет кризис- ные интервенции для возвращения женщин и девочек-жертв торговли людьми, а также тех, кто находится под риском такой торговли. Программа ставит своей целью достичь особенно уязвимых молодых женщин и девочек – тех, которые живут в сельской местности, с огра- ниченными навыками работы, живущих в бедности или в унижающих достоинство ситуациях.

Предпринятые действия/как работает проект: через систему 4-х реги- ональных центров поддержки в Молдове, программа предоставляет консультации тем, кто заходит в центр, обучает предупреждению тор- говли людьми, организовывает курсы, повышающие профессиональ- ные навыки, обучение, помогающее найти коротко- и долгосрочную работу и развить предпринимательские навыки, стажировки, и помо- гает в развитии групп поддержки, в которых люди одного возраста, опыта и т.д. поддерживают друг друга. Некоторые из специальных действий включают индивидуальные консультации по таким темам, как написание résumé, бизнес планирование и подготовка к собесе- дованиям, развитие лидерских качеств, профессиональные курсы и стажировки. Связанная с этой программой «Помощь женщинам- предпринимателям в Молдове» помогает потенциальным женщинам- предпринимателям начать свое собственное дело с помощью про- граммы малых грантов.

Географический фокус: Молдова

Материалы, продукция, результаты: бюллетень программы, аудио- визуальные материалы, публикации и истории успеха доступны на сайте программы, многие на румынском, русском и английском языках.

Информация о финансировании: финансирование было предостав- лено АМР США

Исполняющая организация: Новые перспективы для женщин 65, Stefan cel Mare blvd., office 603 Chisinau, MD-2001, Молдова тел.: +373 (22) 271 290; 271 480; 271 169 факс: +373 (22) 272 489

105 Дополнительная информация: http://www.winrock.org/fact/facts.asp?CC=5536&bu=9056

ИМИДЖ – Тип НОЖ: использование микро-финансирования как платформы по обращению ко всем типам НОЖ. интервенции микро-финанси- Подход и основные цели: в 2001 году фонд Малого предпринима- рованием про- тельства (SEF), Институт микро-финансирования (MFI) и программа тив СПИДа и за «Исследований в области распространения СПИД в сельской мест- ности и деятельности по развитию» (RADAR) в Южной Африке стали гендерное сотрудничать по выполнению проекта «Имидж» (интервенции микро- равенство финансированием против СПИДа и за гендерное равенство). Данный проект рассматривает повышение экономического потенциала и воз- можностей бедных женщин в качестве платформы для более глубоких социальных изменений. «Имидж» сочетает направленное на бедность и ориентированное на группы микро-финансирование со структури- рованным обучением и дискуссиями о гендерном насилии, ВИЧ/СПИДе и другими социальными темами.

Предпринятые действия/как работает проект: в общем, в программах по микро-финансированию женщинам предлагают небольшие кре- диты, при условии, что они будут выплачивать их частями каждые две недели и участвовать в обучении бизнес-планированию. Проект «Имидж» расширил эту программу, включив обязательные семи- нары – «Сестры жизни». Семинары представляют собой 10 часовых интерактивных обучающих курсов, которые проводятся каждые 6 месяцев. Женщины из местных общин, которые обучены ведению открытых дискуссий, проводят сессии «Сестры жизни». Сессии струк- турированы так, чтобы повышать уверенность участников в себе, обучить их коммуникационным и лидерским навыкам и развить их критическое мышление. Темы обучения включают гендерные роли и культуру, сексуальность и гендерное насилие, общение и отношения, предупреждение и передача ВИЧ.

Географический фокус: в основном сельские районы Южной Африки

Материалы, продукция, результаты: проект «Имидж» в целом расска- зывает о впечатляющих результатах, не только в области повышения уверенности в себе женщин и их вовлеченности в жизнь общины, но и уменьшения количества случаев физического и сексуального насилия. Шансы испытать насилие у женщин, которые участвовали в проекте «Имидж», в два раза ниже, чем у тех, которые в проекте не участвовали. Уровень разводов и расставаний среди участвовавших женщин не изменился, но повысился статус женщин, и, по сообще- ниям, их партнеры стали относится к ним с большим уважением.

Программа и материалы обучения, использованные в компоненте программы «Сестры жизни» доступны на сайте: http://www.sef.co.za/ content/image-study

Университет Витватерсранд (Йоханнесбург) в настоящий момент наблюдает за проектом «Имидж» через исследование «Имидж». На сайте, разработанном для этого исследования, размещено большое количество материалов, таких как протоколы обучения, оценивающие материалы, вопросники, и предварительные результаты исследования.

106 5 Защита и помощь

Информация о финансировании: проект «Имидж» относительно эффек- тивный с точки зрения стоимости. Текущие расходы на одного кли- ента (после обучения сотрудников) около 5 долларов США. Исследова- ние стоимостной эффективности общей цены проекта приблизительно 600 долларов США за каждый случай предупрежденного насилия со стороны интимного партнера.

Исполняющая организация: Фонд малого предпринимательства (Small Enterprise Foundation (SEF) P.O. Box 212 Tzaneen Limpopo 0850 South Africa тел.: +27 15 307 5837 факс: +27 15 307 2977 электронную почту можно послать через сайт: http://www.sef.co.za/contacts

Дополнительная информация:116 http://www.sef.co.za/node/31 http://web.wits.ac.za/Academic/Health/PublicHealth/Radar/ SocialInterventions/InterventionwithMicrofinanceforAIDSGenderEquity.htm

5.6 Правовые меры защиты Юридические меры защиты женщин, пострадавших от насилия, различны и обычно связаны с правовыми процедурами. Описания некоторых таких мер защиты, тем не менее, приводятся в этом сборнике, поскольку они связаны с другими мерами по защите женщин не меньше, а иногда и больше, чем с облегчением процесса судебного преследования. Защита свидетелей принципиальна для пострадавших от НОЖ, вовлеченных в любые юридические процессы, и должна быть обеспечена до, в течение и после суда. Защита особенно важна в случаях насилия связанного с военными преступлениями, вооруженными конфликтами и торговлей людьми. Защита свидетелей должна включать физическую/медицинскую и психологическую поддержку. Защитные ордера, как будет показано ниже, могут выполнить эту критическую функцию в случаях домашнего насилия. Несколько правовых нововведений расширили защиту, доступную пострадавшим/свидетелям торговли людьми, такие как специальные визы и виды на жительство, которые позволяют пострадавшим оставаться в стране и работать. Законодательство о предоставлении убежища также успешно используется для предоставления женщинам, убегающим от насилия, защиту в третьей стране. Быстро развивается и сфера предоставления компенсации и реституции жертвам НОЖ, базируясь на понимании, что юридические процессы против лица, совершившего насилие, – недостаточная компенсация за причиненный ущерб. Активы, конфискованные у преступников, особенно в делах о торговле людьми, могут быть положены в фонды компенсации жертвам. Междуна- родный уголовный суд управляет трастовым фондом для жертв, который предназначен для помощи наиболее уязвимым пострадавшим от любого преступления, которое попадает под юрисдикцию суда.

116 http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_turkey2.htm.

107 Компенсация может быть выдана в качестве определения и признания того факта, что женщина пострадала от нарушений прав человека во время конфликта или репрессий. Компенсации могут быть «возвращающими, рес- титуционными, реабилитирующими и/или символическими по своей природе и могут быть индивидуальными … или коллективными … денежными или не денежными».117 Распределение компенсаций требует тонкого подхода и учетa потенциально отрицательных последствий, которые может вызвать такая программа, а также понимания специфического опыта женщин во время конфликта. «Исполнение программ по компенсациям должно сопровождаться конкретными обязательствами и усилиями со стороны государства, обра- щенными на структурные причины нарушений прав человека. Сообщества и индивидуумы должны проследить, чтобы государство не просто неискренне оплатило за страдания, а приняло конкретные шаги для компенсации всего вреда, причиненного им в прошлом …».118

5.7 Программы для лиц, совершивших насилие В то время как имеется согласие о том, что программы, работающие с лицами, совершившими НОЖ, являются хорошим опытом, существует несколько «философий» и подходов к этой работе. Некоторые модели рассматривают работу с лицами, совершившими насилие, как «лечение», другие – как «образование» или «воспитание». В некоторых странах участие в программах, работающих с лицами, совершившими насилие, решается судами и, таким образом, хотя и не подразумеваются как наказание (на самом деле в США мужчин могут принудить посещать воспитательные мероприятия вместо наказания), оно может содержать элемент принуждения. Огромное количество программ также признают, что даже агрессивные мужчины нуждаются в поддержке, часто в форме психологического консультирования. Мужчины, которые используют насилие, часто страдают от заниженного чувства собственного достоинства, проблем управления отрицательными эмоциями и проблем, связанных с выражением эмоций и созданием межличностных отношений. Динамика насилия – комплексная, и исследования показали связь между агрессивными мужчинами и теми, кто испытывал насилие в детстве. Понимая это, тем не менее, никогда нельзя принимать все эти аргументы в качестве оправдания насилия, и существенной частью всех программ, работающих с лицами, совершившими насилие, независимо от того, терапевтические они или образовательные, является тот факт, что лицо, совершившее насилие должно брать персональную ответственность за свои действия. Считается хорошим опытом разработка и проведение программ для лиц, совершивших насилие, в тесном сотрудничестве с услугами для потер- певших. Это обеспечивает приоритет безопасности женщин и равномерное распределение скудных ресурсов. Программы для лиц, совершивших насилие, также могут обогатить предупредительную работу с мужчинами и мальчиками, помочь проверить принятые понятия «мужественности» и вовлечь мужчин в качестве положительных примеров для изменений. Лица, предоставляющие услуги потерпевшим, также отмечают, что совсем не маленькое количество лиц, совершивших НОЖ, представители правоохранительных органов, армии, войск безопасности или сотрудники миротворческих контингентов. Интервенции были составлены так, чтобы достичь именно эти группы, но поскольку они принимают формы обучения на

117 Romi Sigdworth, Gender-Based Violence in Transition, (Centre for the Study of Violence and Reconciliation, 2008), p.18. 118 Ibid., p. 20.

108 5 Защита и помощь

службе и создания правил поведения, они будут обсуждаться ниже, в главе о судебном преследовании.

«Избавляясь от насилия» – учебник, составленный для 12-сессионного Избавляясь от семинара для мужчин, которые применяют домашнее насилие. Программа рассчитана на мужчин, виновных в домашнем насилии, насилия: курс и тех, кто хочет изменить свои межличностные отношения. Учебник для мужчин, составлен для использования в различных культурных условиях. которые Он начинается с образования руководящего комитета на уровне применяют общины, описывает подбор преподавателей и ведущих, способы преподавания курса группе, а также того, как уговорить мужчин домашнее посещать эти сессии. Учебник описывает шаги по организации курса насилие и предлагает специальные образовательные инструменты, такие как упражнения ролевой игры и домашние задания, а также формы оценки и расписание. «Избавляясь от насилия» был разработан «networklearning.org» (обучающаясеть.org) – НПО, входящие в эту сеть, предоставляли материалы для улучшения знаний и обучения. Учебник основывается на работе Криса Ламинга (Chris Laming) из организации SHED (Самопомощь в искоренении домашнего насилия (Self Help Ending Domestics) в Восточной Австралии. Учебник доступен на сайте организации «networklearning.org» или напрямую по адресу: http://www.networklearning.org/library/task,cat_view/gid,51/.

Тип НОЖ: домашнее насилие «Респект» Подход и основные цели: «Респект» – базирующаяся в Соединенном (Уважение): Королевстве ассоциация, основанная на членстве, является програм- Национальная мой для лиц, совершивших домашнее насилие и служб поддержки. Ассоциация Целью «Респекта» является усиление безопасности пострадавших от программ для домашнего насилия через поддержку эффективной работы с лицами, совершившими насилие. Организация поддерживает стратегическую лиц, совершив- работу по улучшению программ для лиц, совершивших домашнее ших домашнее насилие, и обеспечивающих безопасность жертв. насилие и службы подде- Программа «Респект» для лиц, совершивших насилие, основана на ржки, связан- четырех основных целях: дать возможность мужчине понять и при- знать масштаб, частоту и серьезность его насилия и увидеть, ные с этими насколько оно пагубно; способствовать признанию ответственности вопросами (программа «Респект» – это не консультирование пар, а программа, направленная на то, чтобы показать лицам, совершившим насилие, что агрессивное поведение – это выбор, и они агенты этого выбора). Третьей целью является способствование тому, чтобы эти мужчины поставили под сомнение их понятие о том, что может либо не может делать представитель одного из полов, и финальная цель – развитие уважительного поведения.119

Предпринятые действия/как работает проект: «Респект» обеспечивает работу двух национальных информационных линий, по которым

119 Нил Блэклок, Стратегия по работе с виновниками домашнего насилия, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html)

109 также можно получить совет: «Телефонная линия Респект» (для лиц, совершивших насилие, которые пытаются найти помощь для того, чтобы измениться) и «Линия советов мужчинам» (для мужчин-жертв домашнего насилия). «Телефонная линия Респект» получает не меньше 7,000 звонков в год от мужчин в Соединенном Королевстве и помогает звонящим понять ситуацию, которую они создали, и увидеть отрица- тельные последствия для их партнеров, детей и их самих. Мужчины также могут быть перенаправлены в службы, которые могут оказать им помощь. Программы «Респект» для лиц, совершивших насилие, пронизаны заботой о безопасности пострадавших от насилия. Сами программы подтверждают опыт женщин, принимая твердую позицию, что мужчины ответственны за свое поведение. Также очевидно, что участие виновного в такой программе, может создать у потерпевшей нереалистичные ожидания по поводу ее собственной безопасности. По этой причине «Респект» тесно сотрудничает со службами для жен- щин и детей, чтобы держать их в курсе прогресса, который их парт- нер сделал в изменении своего поведения. Такой подход ставит целью расширить возможности женщины, предоставляя ей информацию о прогрессе в программе виновного в насилии, для того, чтобы она могла сосредоточиться на своей безопасности и безопасности детей и принимать решения, основанные на информации.

Другими проектам, предпринятыми «Респект», были «Проект по обслу- живанию молодых людей», в рамках которого был разработан набор инструментов для профессионалов, работающих с молодыми людьми 13-19 лет по вопросам насилия при близких отношениях; стратегичес- кое исследование эффективности программ, работающих с лицами, совершившими домашнее насилие; и разработка Аккредитационного стандарта для оценки разнообразных программ по предоставлению услуг и выделению тех, которые более высокого качества, и концент- рируются на безопасности. «Респект» предлагает поддержку исследо- вательских проектов и возможности общения для своих членов.

Географический фокус: Соединенное Королевство, особенно Англия, Уэльс и Северная Ирландия

Материалы, продукция, результаты: в настоящий момент «Респект» вовлечен в широкомасштабный оценочный проект по рассмотрению результатов участия мужчин в программах для лиц, совершивших насилие. «Респект» также работает с практикующими специалис- тами по созданию системы организации клиентской информации, чтобы она была доступна для всех членов организации с момента тестирования. Предыдущие текущие оценки проектных интервенций в сфере домаш- него насилия, проведенные в Лондоне и Шотландии, показали, что комбинация программ для мужчин по предупреждению домашнего насилия со службами интегрированной поддержки женщин, имеет значительное положительное влияние на безопасность женщин и детей. В обоих исследованиях большинство мужчин, закончивших прог­рамму, прекратили использовать насилие либо другое унижаю- щее поведение. На сайте «Респекта» размещены ссылки на несколько исследовательских проектов и библиотеку информации.

Информация о финансировании: работа «Респект» поддерживается правительственным финансированием, грантами фондов и, в мень- шей степени, частными пожертвованиями. Телефонные линии финан- сируются напрямую правительством (для Англии, Уэльса и Северной Ирландии) в размере приблизительно 130,000 фунтов в год.

110 5 Защита и помощь

Исполняющая организация: Респект (Respect) 1st Floor, Downstream Building 1 London Bridge London SE1 9BG, U.K. тел.: 020 7022 1801 факс: 020 7022 1806 электронная почта: info@respect.uk.net

Дополнительная информация: http://www.respect.uk.net/

111 112 6 Судебное преследование

6 Судебное преследование Обязательства государств применять стандарты «надлежащей старатель- ности» (due diligence) в случаях насилия в отношении женщин в большой степени сфокусировали работу на реагировании на уже случившееся насилие, во многом, через улучшение законодательства и доступ женщин к системе правосудия. Многие страны предприняли шаги по принятию или изменению законодательства для обеспечения возможностей юридической системы, особенно представителей правоохранительных органов, прокуратуры и суда, надлежащим образом расследовать и рассматривать в судах дела о насилии в отношении женщин. ООН четко рекомендовала государствам предпринять меры по предуп- реждению и судебному преследованию за преступления для искоренения насилия в отношении женщин.120 Проблема насилия в отношении женщин должна подниматься в программах по правовым реформам и реформам сектора безопасности. Например, повышение уважения к законности означает применение законов равно и последовательно ко всем гражданам. В случаях отношения к делам о домашнем насилии как «частному вопросу», в отличие от дел о других формах насилия, принцип уважения к законности не соблюда- ется. Реформы сектора безопасности нацелены на расширение возможностей полиции, судебного сектора и других понимать и лучше реагировать на нужды всех граждан в сфере безопасности. Угрозы безопасности женщинам и девочкам в основном исходят от насилия, случающегося дома и в сообществе. РСБООН 1325 также подчеркивает, что положить конец безнаказанности и преследовать в судебном порядке виновных в геноциде, преступлениях против человечности и военных преступлениях, включая преступления, связанные с сексуальным и другим насилием в отношении женщин и девочек – обязанность государств. Существует огромное количество информации об инкорпорировании гендерных вопросов, включая НОЖ, в реформы правовой системы и системы безопасности, и в задачи данного сборника не входит повторение этой информации. Вместо этого здесь подчеркнуты важные уроки из этого сектора по преобразованию законов так, чтобы они лучше реагировали на насилие в отношении женщин и показали, как работать внутри таких структур как полиция, органы безопасности и суды. В то время как другие сборники и руко- водства фокусируются на том секторе, который нуждается в реформировании, данный сборник организован вокруг типов эффективных интервенций, таких как разработка специальных законов, внутренних правил или образователь- ных программ, предоставляя специфическую информацию о секторах, на которые нацелена работа, когда это необходимо.

Существует несколько руководств и пособий, предоставляющих Улучшая информацию об обращении к гендерным вопросам в рамках реформы системы уголовной юстиции и сектора безопасности: систему уголовной Модельные стратегии и практические примеры по искоренению юстиции насилия в отношении женщин в области профилактики преступности и реформа и в сфере уголовной юстиции (1999) – краткий сборник обещающего опыта, программ, стратегий поведения и законодательства сектора разработанный Международным центром реформы уголовного права безопасности

120 «Типовые стратегии и практические меры по искоренению насилия в отношении женщин в области предупреждения преступности и уголовного правосудия», 12 декабря 1997, ГА резолюция 52/86.

113 и политики в сфере уголовной юстиции. Сборник сделан в форме базы данных, каталогизирующей примеры хорошего опыта по всему миру в сфере уголовной юстиции и НОЖ, распределенных в соответствии с моделью стратегии, определенной Генеральным секретарем ООН. Сборник доступен по адресу: http://www.icclr.law.ubc.ca/Site%20Map/ Publications%20Page/Elimination.htm

Пособие: «Гендер и реформа сектора безопасности» (2008) (ДКВС, ОБСЕ/ БДИПЧ и МУНИУЖ) предоставляет практическое введение в гендер- ные вопросы для лиц, на практике осуществляющих реформы сектора безопасности, и политиков. Пособие состоит из 12 глав (инструментов) и соответствующих Практических обзоров на такие темы как «Реформа полиции и гендер», или «Реформа юстиции и гендер», а также специфической информации об обращении к НОЖ. Пособие доступно по адресу: http://www.dcaf.ch/gender-security-sector-reform/gssr-toolkit.cfm ?navsub1=37&navsub2=3&nav1=3.

«Чувствительная к гендеру реформа полиции в постконфликтных обществах» (2007) – стратегический обзор ЮНИФЕМ и ПРОООН, описы- вающий «усвоенные уроки» из чувствительной к гендеру реформы полиции в Косово, Либерии и Сьерре-Леоне. В обзоре суммируются ключевые компоненты эффективной реформы полиции, использован- ные в условиях высокого уровня сексуального и гендерного насилия. Обзор доступен по адресу: http://www.unifem.org/resources/item_detail. php?ProductID=105.

Как уже отмечалось в данном сборнике, группы пожилых представителей общин могут играть квази-юридическую роль в решении проблем общины, в том числе и реагирования на формы насилия в отношении женщин, включая изнасилования и домашнее насилие. Такие группы могут решать, будут ли случаи НОЖ рассматриваться в рамках официального судебного пресле- дования или нет. Кроме того, они обладают большим влиянием в общине в целом, в частности, на то, будет ли на лиц, совершивших насилие, оказываться давление в форме общественного осуждения и публичного неодобрения для того, чтобы лицо изменило свое агрессивное поведение. Однако хотя такие общественные институты и являются важными партнерами в борьбе с НОЖ и специальные программы, направленные на достижение таких групп должны разрабатываться, нельзя рассматривать их как замещение официальной правовой системы.121 Роль групп гражданского общества в усилиях по судебному преследова- нию может показаться менее существенной, чем в работе по предупреждению и защите. На самом деле, НПО играют значительную роль в стратегической работе, касающейся правовой реформы, в пропаганде правовых механизмов, адекватно реагирующих на нужды пострадавших, в повышении чувствитель- ности и возможностей различных профессионалов в правовой сфере, в конт- роле над исполнением законов и эффективностью правовой системы.

121 Примеры проектов, включающие компоненты обращающееся к таким группам в общинах как суды Аксакалов в Кыргызстане и лидеров махалла в Узбекистане описаны в главе «Пре- дупреждение» ранее в сборнике.

114 6 Судебное преследование

6.1 Законы и политика Правовая реформа – важнейшая сфера работы и для правительств, и для организаций гражданского общества. Национальные и местные законы – это механизмы переноса международных обязательств на государственный уро- вень. Правовая система может обращаться к насилию в отношении женщин с помощью различных форм законов и политики, и существует множество при- меров со всего мира, которые показывают, как страны принимали различные, но, тем не менее, одинаково эффективные подходы к законодательству против НОЖ. Понятно, что криминализации насилия недостаточно, и эффективный ответ требует сложного законодательства, охватывающего положения по защите и предупреждению, и обращающегося к корневым причинам насилия в отношение женщин, таким, как дискриминация в отношении женщин. При широкой трактовке термина «закон» под него подпадают и планы действий, одобренные национальными законодателями, и кодексы поведения, принятые на уровне ведомств о том, как конкретные профессионалы должны реагиро- вать на насилие в отношении женщин. Не стоит даже и упоминать о том, что законы сами по себе имеют очень мало власти, и поэтому хорошие законы должны оцениваться не по тому, что написано на бумаге, а потому, как данный закон применяется на практике. Закон может считаться эффективным, если вслед за его принятием ведется работа по повышению информированности о законе среди профессионалов в юридической сфере, выстраиваются возмож- ности применения закона и разрабатываются четкие инструкции и рекоменда- ции о том, как закон должен быть приведен в исполнение.

В мае 2008 года Отдел ООН по улучшению положения женщин Семинар группы Департамента экономических и социальных вопросов (UNDAW/DESA) и Управления ООН по наркотикам и преступности (УПН ООН) собрали экспертов по группу экспертов на семинар по хорошему опыту и «усвоенных хорошему опыту уроках» в сфере законодательства против насилия в отношении в законодатель- женщин. Среди целей семинара были: анализ различных законода- стве против тельных подходов к борьбе с насилием в отношении женщин, оценка «усвоенных уроков» при применении таких законов и определение НОЖ хорошего опыта и стратегий в разработке законодательной базы. В результате семинара было представлено несколько экспертных докладов и презентаций о правовых изменениях и правовой реформе в нескольких странах.

Дополнительная информация: http://www.un.org/womenwatch/daw/ egm/vaw_legislation_2008/vaw_legislation_2008.htm

6.1.1 Законы о гендерном равенстве Поскольку насилие в отношении женщин – это грубейшая форма дискримина- ции, которая имеет истоки в структурном неравенстве, меры по обеспечению гендерного равноправия – важная отправная точка для разработки законода- тельной базы по борьбе с НОЖ. Несколько стран бывшего Советского Союза обращаются к насилию в отношении женщин как к препятствию в достижении равноправия между мужчинами и женщинами. Например, Таджикистан принял закон «О государственных гарантиях равноправия мужчин и женщин и равных возможностях их реализации», а при создании Государственной программы по гендерному равенству в отдельный раздел были выделены конкретные

115 меры, направленные против насилия в отношении женщин, понимая, что закон гарантирует и юридическое, и фактическое равенство.122

6.1.2 Усиливая законы и принимая специализированное законодательство Рассмотрение существующих законов с точки зрения усиления защиты ими пострадавших от насилия и возможностей судебного преследования лиц, совершивших насилие, – первый шаг правовой реформы по НОЖ. Например, любое определение насилия в отношении женщин может быть истолковано так широко, чтобы любое такое насилие давало основания для судебного преследования. Определение изнасилования должно включать изнасилование в браке. Правовые правила, которые требуют, чтобы пострадавшая от насилия инициировала судебное преследование, должны быть отменены, и ответс- твенность за судебное преследование по всем таким преступлениям должна ясно лежать на государстве. В Канаде поправки в Уголовный кодекс 1992 года установили законы «щита» при изнасилованиях, которые четко прописывают тип доказательств, приемлемых при судебных делах об изнасилованиях и сексуальном нападении. В частности, законы «щита» при изнасилованиях ограждают свидетеля/пострадавшую от необходимости давать показания в суде о предыдущем сексуальном поведении. Уголовное наказание в случаях повторяющегося домашнего насилия может быть увеличено. Пересмотр существующего законодательства – это, тем не менее, минималистский подход к борьбе с насилием в отношении женщин, и многие страны пошли вперед и приняли отдельные законы, криминализующие НОЖ в целом, или отдельные типы насилия, такие как домашнее насилие, торговлю людьми или сексуальное домогательство. Страны бывшего Советского Союза, например, в общем считают, что принятие специальных законов против семейного насилия необходимо для развития правового понимания проблемы, привлечения внимания к ней соответствующих агентств и включения ее в национальную статистику. Принятие в США Акта об искоренении изнасилова- ний в тюрьмах в 2003 году привлекло огромное внимание к проблеме, которая была не так хорошо известна. Акт инициировал предупредительные меры и меры судебного преследования конкретно против насилия в отношении женщин, находящихся в заключении, создал федеральный орган для борьбы с изнасилованиями в тюрьмах и местах предварительного заключения, и раз- решил уменьшение финансирования тех, которые не отвечают минимальным стандартам.123 Статут Международного уголовного трибунала по бывшей Югославии был первым международным актом, назвавшим изнасилование – преступлением против человечности. Вслед за этим, Римский статут Между- народного уголовного суда расширил определение, включив «изнасилования, сексуальное рабство, принуждение к занятию проституцией, насильственную беременность, насильственную стерилизацию, любую другую форму сексуаль- ного насилия схожей тяжести», и установил, что такие акты также являются нарушением Женевских конвенций.124 Римский статут в какой-то мере изменил глобальное понимание специфического влияния конфликтов и войн на женщин. Всесторонний подход к правовой реформе по НОЖ должен включать

122 Хайриниссо Юсуфи, Основные направления деятельности Комитета по делам женщин и семьи при Правительстве Республики Таджикистан по предотвращению насилия в отношении женщин, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвра- щению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html). 123 Women in an Insecure World, Violence Against Women, Facts, Figures and Analysis, (DCAF, 2005), p. 97. 124 Документ ООН A/CONF.183/9

116 6 Судебное преследование

пересмотр существующего законодательства, принятие специальных законов и разработку политики и процедур исполнения таких законов. Обзоры поло- жительного опыта по разработке законодательства, направленного против насилия в отношении женщин можно найти в нескольких руководствах по примерам законодательства.

Руководства по моделям законов существуют для нескольких типов Модели законов насилия, например: против НОЖ Модель рамочного законодательства о домашнем насилии (доклад специального докладчика по насилию в отношении женщин, его при- чинам и последствиям),125 доступен по адресу: http://www2.ohchr.org/ english/issues/women/rapporteur/issues.htm

Сексуальное домогательство на рабочем месте: национальные и меж- дународные ответы (МОТ),126 доступно по адресу: http://www.ilo.org/ public/english/protection/condtrav/pdf/2cws.pdf

Руководящие принципы по пересмотру законодательства против тор- говли людьми (ОБСЕ/БДИПЧ),127 доступны по адресу http://www.osce.org/ odihr/item_11_13596.html.

Рассматривая такие модели можно суммировать несколько хороших под- ходов, единых для всех эффективных законов против НОЖ. Тип насилия дол- жен быть описан ясно, и наказываться должно нанесение физического, сексу- ального и психологического вреда. Определения того, кто является жертвой и лицом, совершившим насилие, должны быть достаточно широкими, чтобы охватывать различные отношения. Средства судебной защиты и уголовные, и гражданские, включая компенсацию, должны быть доступны пострадавшим от НОЖ. Усилия по судебному преследованию должны следовать за созданием правовых механизмов, обеспечивающих эффективную защиту пострадавших. Различные гибкие законы и средства судебной защиты, созданные с мыслью о нуждах пострадавших, включая процедуры чрезвычайных обстоятельств, – являются самыми эффективными в борьбе с НОЖ. Наказание для лица, совершившего насилие, должно быть соответствующим.

6.1.3 Изучение примеров хорошего опыта в законодательстве Модели законов предлагают эскиз элементов, которые должны быть вклю- чены в эффективное законодательство и могут послужить отправной точкой для написания проектов антинасильственного законодательства, но не одно правительство не приняло такие модельные законы без изменений. Именно поэтому, гораздо полезнее будет рассмотреть примеры того, как процесс обширной правовой реформы, направленной на борьбу с НОЖ, недавно проходил в некоторых странах. И даже в этих странах активисты указывают

125 Экономический и социальный совет, Комиссия ООН по правам человека, E/CN.4/1996/53/ Add.2, (1996). 126 Deirdre McCann, Sexual Harassment at Work: National and International Responses, (ILO, 2005). 127 Анжелика Картуш, Руководящие принципы по пересмотру законодательства против торговли людьми (ОБСЕ/БДИПЧ, 2001).

117 на сферы, требующие дальнейшего реформирования, напоминая, что борьба с НОЖ требует непрерывного и комплексного подхода.

Австрия Австрийская модель представляет пример всеохватывающей сис- темы, делающей службы поддержки пострадавшим приоритетом для того, чтобы предоставить пострадавшим возможность требовать ком- пенсации (в широком смысле, не только финансовой) через систему правосудия. Австрийское правительство поддерживает группу служб для женщин, потерпевших от насилия и их детей, которые обеспечи- вают их право на информацию, безопасное убежище и поддержку в развитии их потенциала и возможностей.128 Принятие строгих зако- нов, таким образом, – существенная часть системы, но только один ее компонент.

Несколько важных изменений в австрийском законодательстве внесли вклад в усиление защиты пострадавших и более эффективное судеб- ное преследование по делам НОЖ. Например, Полицейский акт о безо- пасности (1991) регулирует обязанности полиции по защите граждан от насилия, но, самое главное, этот акт расширил понятие полицейс- кой защиты, включив в нее женщин-жертв насилия дома. Акт о домаш- нем насилии (1997) состоит их трех элементов, которые действуют сов- местно друг с другом: пункт, разрешающий полиции удалить агрессив- ного человека из дома на период от 10 до 20 дней; право пострадавшей обратиться за долгосрочным «защитным ордером» через систему граж- данской юстиции; и немедленная помощь жертвам после вмешательс- тва полиции. Одновременно с принятием Акта о домашнем насилии австрийское правительство организовало систему Центров интервен- ции в каждой провинции страны с целью координации действий поли- ции и социальных служб и для принятия активного похода к помощи пострадавшим. Центры финансируются Министерством внутренних дел и Министерством по делам женщин, но управляются женскими НПО. Одной из основных задач Центра интервенции является оценка опасности в случаях домашнего насилия. Поэтому, когда полиция уда- ляет лицо, совершившее насилие, из дома, факт удаления фиксируется в рапорте, который полиция обязана передать в местный Центр интер- венции. С этого момента центр предпринимает шаги для того, чтобы связаться с пострадавшей и предложить дальнейшую поддержку и помощь в планировании безопасности пострадавшей и любых зависи- мых от нее лиц.

Другие важные правовые изменения включают поправки в Уголов- ный кодекс, которые разрешили судебное преследование за любые акты насилия, даже за мелкий проступок, независимо от согласия потерпевшей, развитие законодательства, направленного против преследования, и криминализация изнасилований в браке, женского обрезания и принудительных браков. Существует также проект закона об увеличении наказания за повторные акты насилия. Эти индивидуальные правовые и политические изменения оказались эффективными, поскольку они настаивали на координации между

128 Например, Министерство по делам женщин финансирует национальную бесплатную теле- фонную линию, которая обслуживается негосударственной Сетью женских убежищ. По всей стране функционирует 30 убежищ для женщин, которые финансируются национальными и муниципальными властями, но управляются независимыми женскими организациями, а также 40 местных и региональных консультативных центров, поддерживающих женщин и девочек переживших насилие.

118 6 Судебное преследование

полицией, судами и Центрами интервенции и включали в себя актив- ные меры по поддержке жертв.129

В 2006 году проект Закона о предупреждении, защите и наказании Руанда за любое насилие на гендерной почве был принят парламентом Руанды. Хотя закон еще не прошел финальную стадию одобрения, но процесс, с помощью которого закон был подготовлен и внесен в парламент, представляет собой пример хорошего опыта в развитии всестороннего законодательства против НОЖ в постконфликтных условиях. Успех закона в Руанде в большой степени зависит от лидерства женщин. На самом деле, проект закона – это первый зако- нодательный акт, внесенный не исполнительной властью. В 2005 году с поддержкой ЮНИФЕМ и ПРОООН, Форум Женщин-Парламентариев Руанды (FFRP) начал серию национальных консультаций в рамках проекта «Усиливаем защиту от насилия на гендерной почве». После проведения национальной конференции, на которой обсуждалось насилие на гендерной почве и хороший опыт в международном праве, женщины-парламентарии создали механизм, вовлекавший множество людей, для того, чтобы «собрать информацию, послушать коммента- рии и повысить чувствительность к проблеме гендерного насилия в обществе, а также среди законодателей». Форум женщин встречался с заинтересованными лицами из министерств, национальной полиции и прокуратуры, чтобы получить от них заверения о приверженности к борьбе с НОЖ. Члены парламента работали в своих округах и ездили в регионы для того, чтобы напрямую поговорить с местным населением и получить комментарии о законе у широких масс. Они также тесно сотрудничали с Национальным женским комитетом для привлечения больших групп женщин к участию во встречах по сбору информации. Результатом такой работы стал доклад, зафик- сировавший, что более 50% женщин Руанды подвергались насилию со стороны мужчин-партнеров, и большое количество женщин было изнасиловано во время геноцида 1991 года. В доклад были также внесены рекомендации населения, и доклад стал основой документа политической стратегии, который в свою очередь использовал Форум женщин для формирования консультативного комитета. Именно этот комитет в сотрудничестве с техническими консультантами написал проект Закона о предупреждении, защите и наказании за любое наси- лие на гендерной почве. Форум женщин тесно работал с коллегами мужчинами для того, чтобы заручиться их поддержкой закона. В 2006 году проект закона прошел комитет без возражений. В настоящий момент в проект закона вносятся поправки, и затем он должен быть принят Парламентом.

Проект закона – важный законодательный акт еще и с точки зрения подхода к насилию на гендерной почве. Закон написан широко и обращается к насилию и другим аспектам гендерного неравенства, таким, как неоплачиваемая женская работа и вопросам приданного. Важно, что во вступлении к закону объясняется, что толчком к написанию проекта послужила ситуация в настоящий момент в целом, в Руанде, а также опыт геноцида в Руанде. Закон состоит из

129 Роза Логар, Хороших законов недостаточно. Опыт Австрии в развитии комплексной сис- темы вмешательства для предотвращения насилия в отношении женщин и поддержки жертв, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

119 пяти разделов: (1) цели закона и определения понятий; (2) фундамен- тальные принципы предупреждения НГП; (3) обязательства различных вовлеченных лиц работать по предупреждению НГП; (4) наказания за преступления, связанные с НГП; и (5) сферы пересечения проекта закона с другими уголовными законами.130

Испания В 2004 году Испания приняла Акт об интегрированных защитных мерах против гендерного насилия, который коренным образом изме- нил то, как правовая система работала с делами о насилии в отноше- нии женщин. Важно, что Акт впервые в испанском законодательстве дал определение насилию на гендерной почве. Используя термин «ген- дерное насилие», закон обращается к насилию в отношении женщин, совершенному бывшим или теперешним сексуальным партнером. Важным аспектом закона является его фокусирование на повышении информированности, предупреждении и раннем распознавании актов насилия. Акт создает всесторонние и мульти-дисциплинарные меры для правоохранительных органов, судебной системы и образует правительственную делегацию по гендерному насилию. Акт также обязывает повышать информированность школы, СМИ и органов здравоохранения. Всесторонне определены и права пострадавших женщин: закон гарантирует им гражданские, экономические права, защиту рабочего статуса как в государственном, так и в частном секторах и обеспечивает специализированную помощь, помощь с жильем и юридическую.

Важной чертой закона является установление специальных Судов по насилию в отношении женщин, которые работают в сотрудничестве с командой, состоящей из психолога и социального работника, и с офи- цером, помогающим пострадавшим.

Акт дополняют другие усилия в сфере правовой реформы, включая реформу Уголовного кодекса и начало применения Защитных ордеров для пострадавших от домашнего насилия (2003). Для получения защит- ного ордера любая жертва гендерного насилия (определенная широко, включая супругов, сексуальных партнеров, гражданских суп- ругов и прошлых, и настоящих), которая чувствует себя в опасности, может обратиться в полицию, суд, прокуратуру или Государственный центр поддержки женщин. Слушание должно состояться не позднее 72 часов, и председательствующий судья решает длительность ордера. Судья может запретить виновному контактировать с жертвой дома, на работе или через средства коммуникации. В случаях повышенного риска судья может решить задержать нарушителя до суда. Потерпев- шие могут обратиться к гражданскому законодательству параллельно с рассмотрением уголовного дела для решения таких вопросов как опека над ребенком, поддержка ребенка и средства к существованию. Испанское законодательство предусматривает приостановку или замену уголовного наказания в случаях НОЖ, если заключение меньше двух лет, но виновный, в таком случае, обязан соблюдать защитный ордер и участвовать в психологическом лечении для агрессоров.

130 E. Pearson, Demonstrating Legislative Leadership: The Introduction of Rwanda’s Gender- Based Violence Bill, (The Initiative for Inclusive Security, 2008) and Gender-Based Violence Bill Passes in Rwandan Parliament, (UNIFEM, 2006), публикация доступна на: http://www.unifem.org/ news_events/story_detail.php?StoryID=502.

120 6 Судебное преследование

В целом, такие правовые изменения оказали положительное влияние в Испании, сделав общественным вопросом то, что раньше считалось частным делом, и, послав обществу ясный сигнал, что государство относится к насилию в отношении женщин серьезно. С принятием закона полиция, прокуратура и судебная система могут лучше коор- динировать свою работу.131

Подход Турции к борьбе с НОЖ с правовой точки зрения концентриро- Турция вался на общей реформе Уголовного кодекса. Активисты возглавили кампанию, призывая к изменению глубинной философии и принципов старого кодекса, которые «рассматривали женские тела и сексуаль- ность как принадлежащие их семьям, отцам, мужьям и обществу». Поправки, принятые в результате в 2004 году, переформулировали то, как закон рассматривает сексуальные преступления, включая крими- нализацию изнасилований в браке и культурные обычаи, такие как преступления «чести» и похищения женщин. Закон запрещает дискри- минацию не-девственниц и незамужних женщин и криминализирует сексуальное домогательство на рабочем месте.

Турция также приняла специальные правовые меры защиты постра- давших от НОЖ, например, принятые законодательно в 1998 году защитные ордера. Согласно закону, все женщины, пострадавшие от насилия и другие лица, наблюдавшие насилие, могут обратиться напрямую в полицию или суд за защитным ордером. Нарушители, про- тив которых применяется ордер, определены широко и включают всех членов семьи и партнеров, проживающих совместно. Защитный ордер ограничен 6 месяцами и его нарушение может закончиться заключе- нием под стражу на период от 3 до 6 месяцев. Офис������������������ прокурора�������� ����������������� контро- ������� лирует соблюдение ордера через полицию.132

6.1.4 Планы действий Правительства все чаще переходят от разработки законодательства по борьбе с насилием в отношении женщин к написанию и исполнению планов действий, которые являются общественной политикой для улучшения прав женщин в более широком смысле.133 В то время как такие планы не создают обеспечен- ных правовой силой законов, они являются официально принятыми страте- гиями, служащими основой действий правительства. Планы действий могут описывать деятельность различных министерств и ведомств, устанавливать индикаторы, описывать предупредительные действия, разрабатывать обучаю- щие программы, устанавливать защитные службы и очерчивать ответственные

131 Carmen de la Fuente Méndez, Spanish Legislation on Violence against Women: Challenges and Facts, Expert Paper presented at UN Expert Group Meeting on good practices in legislation on violence against women, May 2008 and Сонья Чиринос, Влияние развития испанского проце- дурного законодательства на эффективность судебного преследования по делам о насилии в отношении женщин, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секре- тариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/ gender/item_6_32383.html). 132 Pinar Ilkkaracan and Liz Ercevik Amado, Good Practices in Legislation on Violence against Women in Turkey and Problems of Implementation, Expert Paper presented at UN Expert Group Meeting on good practices in legislation on violence against women, May 2008. 133 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 52.

121 структуры, которые могут включать и государственные учреждения, и НПО и направлять фонды из государственного бюджета. Существует много примеров планов действий: планы на национальном уровне, которые обращаются ко всем формам насилия в отношении женщин, в то же время некоторые национальные планы обращаются к конкретному типу насилия, и существуют также планы действий для определенного сектора. ЮНИФЕМ подчеркивает опыт двух стран по созданию национальных планов действий. В Марокко Национальный план действий по борьбе с насилием на гендерной почве был разработан в результате консультаций с около 200-ми заинтересованными лицами, включая женщин, переживших насилие, пред- ставителей системы криминального правосудия, медицинских работников, преподавателей и женских НПО. В плане есть семь развернутых разделов по: реформе законодательства, поддержке пострадавших от насилия (правовой, медицинской, психологической и социально-экономической), инф- раструктурной поддержке пострадавших, повышению информированности, исследованиям и построению партнерств, обучению полиции и разработке политики. План действий был проверен в двух пилотных регионах перед тем, как быть одобренным на национальном уровне.134 В Грузии Государственная комиссия по разработке государственной политики по улучшению положения женщин разработала национальный План действий по борьбе с насилием в отношении женщин на 2000-2002. План поручал Министерству внутренних дел и прокуратуре собрать информацию о насилии в отношении женщин, разра- ботать систему учета дел о домашнем насилии и провести предупредительную работу. Планом также поручалось улучшить исследовательскую работу по НОЖ, информировать общественность о домашнем насилии, разработать программы для лиц, совершивших насилие, раскрыть информацию о сексуаль- ном домогательстве на рабочих местах, бороться против этнического насилия в отношении женщин и девочек и предупреждать, и искоренять торговлю женщинами. Законодательные и исполнительные институты ответственны за выполнение Плана действий в сотрудничестве с НПО, профсоюзами и СМИ.135

Германия: 2й В 2007 году федеральное правительство Германии одобрило второй План действий по борьбе с насилием в отношении женщин, обновив План действий первый план, принятый в 1999 году. Новый План действий не только по борьбе с ставит цели и задачи по борьбе с насилием в отношении женщин насилием в на национальном уровне, но и обращается к вопросу с точки зрения отношении международного сотрудничества внутри Европейского Союза, Совета Европы, и Организации Объединенных Наций. В Плане действий есть женщин различные ссылки на РСБООН 1325.

Второй План действий готовился на основе всестороннего исследова- ния оценивавшего размах, истоки и последствия насилия в отноше- нии женщин в Германии. Например, одним из выводов доклада было то, что женщины-мигранты в среднем чаще становятся жертвами насилия, чем немецкие женщины. Поэтому, в План действий включены новые интервенции, специально направленные на женщин-мигран- тов, например, предложение услуг на различных языках и обращение к специфическим формам насилия в отношении женщин-мигрантов, как, например, принудительные браки.

Дополнительная информация о Плане действий (только на немецком) доступна по адресу: http://www.bmfsfj.de/bmfsfj/generator/BMFSFJ/ Service/Publikationen/publikationen,did=100962.html

134 Ibid., p. 55. 135 Ibid., p. 54.

122 6 Судебное преследование

Некоторые страны136 создали национальные Планы действий во исполнение резолюции 1325 Совета безопасности ООН “Женщины и мир и безопасность», все из которых включают специальные меры по борьбе и реагированию на НОЖ, с фокусированием на изнасилованиях и сексуальной эксплуатации.

Международный учебный и научно-исследовательский институт Обеспечивая ООН по улучшению положения женщин (МУНИУЖ) опубликовал руководство по подготовке планов действий для исполнения РСБООН равенство, 1325, Обеспечивая равенство, порождая мир: Руководство по политике порождая мир: планирования о женщинах, мире и безопасности (2006). Руководс- Руководство по тво доступно по адресу: http://www.un-instraw.org/en/gps/general/ политике плани- implementation-of-un-scr-1325.html рования о жен- щинах, мире и безопасности

Тип НОЖ: домашнее насилие Насилие в Подход и основные цели: общей целью проекта «Насилие в отношении отношении женщин – больше не семейное дело» (2006-2008) была поддержка женщин – исполнения нового закона о домашнем насилии в Албании. Проект больше не ставил целью усиление возможностей организаций в Албании на семейное дело национальном, региональном и общинном уровне координировать всю борьбу с домашним насилием. Критически важной частью про- екта было, учитывая вовлечение большого количества участников, официально согласовать Национальную стратегию и План действий по домашнему насилию между государственными и негосударствен- ными организациями. Проект также обращался к некоторым другим исключительно важный сферам: начало предоставления новых форм помощи пострадавшим от домашнего насилия, повышение возможнос- тей правоохранительных органов и повышение информированности общества.

Предпринятые действия/ как работает проект: проект исполнялся ПРООН/Албания в тесном сотрудничестве с албанскими централь- ными и местными правительственными институтами, женскими НПО, СМИ и международными организациями (ЮНИФЕМ, ЮТФПА, ЮНИСЕФ, МОМ) и состоял из трех взаимосвязанных компонентов. Первый компонент заключался в рассмотрении политики юридической и социальной защиты для женщин, испытывающих домашнее насилие, поддержке создания Национальной стратегии и Плана действий, и повышения институциональных возможностей Министерства труда, социальных вопросов и равных возможностей в Албании (на национальном и местном уровнях). Для дальнейшего исполнения закона ПРООН помогла созданию партнерства между Министерством здравоохранения и Министерством внутренних дел для разработки инструкции по докладам о делах по домашнему насилию. Два других компонента проекта усиливали работу по первому компоненту и фокусировались на улучшении реагирования правоохранительных органов и помощи пострадавшим от НОЖ на уровне общин, работая

136 На сегодняшний момент это: Австрия, Бельгия, Великобритания, Дания, Исландия, Испания, Либерия, Нидерланды, Норвегия, Финляндия, Швейцария и Швеция. Планы доступны по адресу: http://www.un-instraw.org/en/gps/general/implementation-of-un-scr-1325.html

123 с Министерством внутренних дел и сетью женских НПО, и повыше- нии информированности в целях предупреждения ДН и изменения социальных взглядов через программы по повышению потенциала и возможностей в школах.

Географический фокус: шесть регионов в Албании

Материалы, продукция, результаты: в течение проекта была напи- сана Национальная стратегия по гендерному равенству и домашнему насилию; были проведены обучающие семинары для государствен- ных служащих и полиции; студенты приняли участие в обществен- ных кампаниях (таких как 16 Дней действия) и в художественных проектах против НОЖ. Кроме того, ПРООН и ЮНИСЕФ предоставляют техническую и финансовую поддержку Национальному институту статистики для проведения опроса по домам о распространенности и влиянии ДН в Албании. Результаты опроса станут основой первой информационной базы такого рода в стране и будут использованы для подготовки законов против домашнего насилия, политики и улуч- шения эффективности специальных служб.

Информация о финансировании: бюджет проекта приблизительно равен 275,000 долларов США, совместное финансирование японским фондом «Женщины в развитии» и ПРООН/Албания.

Исполняющая организация: ПРООН/Албания UNDP Albania Rr. Lekë Dukagjini P. 11/1, Kati 5, A1 Tirana, Albania

Менеджер проекта: Эмира Шкурти (Emira Shkurti) тел.: +355 4 2271 957 электронная почта: emira.shkurti@undp.org

CS контактное лицо: Энтела Лако (Entela Lako) тел.: +355 4 2276 614 электронная почта:

entela.lako@undp.org Дополнительная информация: http://www.undp.org.al/index.php?page=projects/project&id=105

6.1.5 Кодексы поведения и внутренняя политика В дополнение к принятым законам свою эффективность показали кодексы поведения и другая политика, регулирующая реагирование конкретного института. В то время как такие правила не являются законодательством, они могут функционировать как «законы» внутри конкретной организации. Правила и процедуры – методы перевода законодательно очерченной защиты в практические ответы. Большое внимание было уделено установлению рабочих правил для полиции, например, предоставлении полиции права арестовывать лицо при разумном подозрении, что оно совершило насилие, введению обязательного сообщения вышестоящему офицеру и обязатель- ству полиции предоставлять пострадавшим информацию о наличии служб

124 6 Судебное преследование

защиты.137 ОБСЕ и другие международные организации разработали Кодексы поведения, которые определяют стандарты личного и профессионального поведения на работе и вне ее. Например, Кодекс поведения ОБСЕ запрещает все формы дискриминации на основание пола, а также связь с кем-либо, кого подозревают в причастности к деятельности, которая нарушает национальное или международное законодательство или стандарты прав человека, включая связь с кем-либо, кто подозревается в причастности к торговле людьми.

Тип насилия: гендерное насилие и сексуальная эксплуатация Проект Подход и основные цели: в 2001 году после получения сообщений о исполнения ненадлежащем сексуальном поведении гуманитарных и миротвор- Кодексов ческих сил в Западной Африке, отдел ООН по операциям ООН по под- поведения держанию мира (ДПКО) предпринял проект для разработки кодекса поведения для миссии.

ООН в Бурунди в целях предупреждения насилия. ДПКО, работая с миссией ООН в Бурунди, предпринял активные действия для установ- ления ясных правил и инструкций в соответствии с параграфом 6 РСБООН 1325, определяющем необходимость предоставления обучения, инструкций и материалов о защите, правах и конкретных нуждах женщин.

Предпринятые действия/как работает проект: вначале ДПКО назначил сотрудника, имеющего специальный опыт в сфере борьбы с насилием на гендерного почве, главой Подразделения по Кодексу поведения в миссии. Ранее глава миссии определил четкие правила для солдат ООН и обеспечил, чтобы и СМИ, и местное население были озна- комлены с этими правилами. Подразделение по Кодексу поведения, тесно сотрудничая с другими соответствующими подразделениями в миссии, такими как защита детей, права человека и гендерные вопросы, разработало политику и процедуры по борьбе с сексуальной эксплуатацией и сексуальным домогательством. Кодекс также созда- вал гражданские и военные группы, которым можно было доложить о нарушениях или подозрениях в нарушениях, и процедуру о конфиден- циальном обращении с такими сообщениями. Согласно новым пра- вилам, все сотрудники миссии должны быть ознакомлены с Кодексом поведения и письменно подтвердить свое согласие следовать ему. Глава подразделения провел обучение, ознакомление и последующие встречи по новому кодексу поведения.

Было отмечено, что принудительное введение Кодекса поведения ока- залось особенно трудным, поскольку страны, предоставляющие вой- ска, имели свою дисциплинарную ответственность и власть. Таким образом, если «конкретный командир не относится к инциденту или подозрению серьезно, то нет гарантии дисциплинарной ответствен- ности отдельного солдата». Эта проблема была, тем не менее, решена путем назначения советника по гендерным вопросам на руководя- щую позицию в миссии, придав Подразделению по Кодексу поведения необходимый статус для проведения разъяснительной работы с воен- ными командирами и всеми отделениями миротворческих сил. Одновременно глава миссии ясно выразил свою приверженность дисциплине и пообещал отдать под военный трибунал командиров,

137 Policy briefing paper: Gender Sensitive Police Reform in Post Conflict Societies, (UNIFEM and UNDP, 2007), p. 6.

125 нарушающих, игнорирующих или неспособных обеспечить исполне- ние Кодекса поведения.

Географический фокус: миротворческие силы в Бурунди но, в рамках проекта, интерес был выражен и к образованию регулярных армейс- ких частей.

Материалы, продукция, результаты: сайт, посвященный Конференции в Найроби в 2005 году «Усиливая защиту от насилия на гендерной почве населения, затронутого вооруженными конфликтами», имеет ссылки на материал, регулирующий поведение персонала ООН. Разработанные Рабочей группой межведомственного комитета по воп- росам сексуальной эксплуатации и насилия, эти материалы содер- жат обзоры о запрещенных действиях сексуальной эксплуатации, примеры форм жалоб и контактную информацию контактных лиц по странам. Материалы доступны по адресу: http://www.womenwarpeace. org/node/953#code.

Информация о финансировании: Организация Объединенных Наций

Исполняющая организация: Отдел ООН по Операциям ООН по поддержанию мира (ООНДПКО)

Дополнительная информация: «Усиливая защиту от насилия на ген- дерной почве населения, затронутого вооруженными конфликтами» доклад о конференции, ЮНИСЕФ/ЮНИФЕМ (2005) доступен по адресу: http://www.womenwarpeace.org/node/953#code.

Кодексы поведения также доказали свою ценность в ситуациях недостаточности законодательной базы, например, в случаях сексуального домогательства на работе. Не принимая специального закона, правительство Южной Африки разработало Кодекс хорошего опыта в обращении с делами о сексуальном домогательстве в сотрудничестве с организациями работода- телей и наемных работников, и общественных групп в Национальном совете экономического развития и труда.138 Хотя такой Кодекс поведения и не обяза- телен юридически, но он оказал значительное влияние на работодателей и на улучшение правил и инструкций о поведении на рабочем месте. В Малайзии, например, около 100 компаний приняли политику и установили механизм для подачи жалоб в соответствии с выпущенным правительством Кодексом поведения в случаях сексуального домогательства. В США суды в обычном порядке применяют руководство относительно сексуального домогательства, выпущенное федеральной Комиссией по равным трудовым возможностям.139

Кодекс Государства-члены ОБСЕ одобрили Кодекс поведения, регулирующий и усиливающий сотрудничество по вопросам безопасности. Кодекс поведения ОБСЕ подтверждает определение безопасности как сложной концепции, свя- и политико- занной с поддержанием мира и уважением к правам и основным сво- военные бодам человека, для всех, независимо от расы, пола, языка или рели- аспекты гии. Государства-участники также согласились ежегодно докладывать в Секретариат ОБСЕ о шагах, предпринятых во исполнение Кодекса. С безопасности этой целью был разработан и обновлен в апреле 2009 опросный лист,

138 Deirdre McCann, Sexual Harassment at Work: National and International Responses, (ILO, 2005), p. 33. 139 Ibid., p. 34.

126 6 Судебное преследование

охватывающий несколько тем, включая исполнение международного гуманитарного права. Некоторые делегации140 объявили о намерении расширить охват своих ответов на вопросы опросного листа, включив информацию о женщинах, мире и безопасности, и элементах, вклю- ченных в Решение Министерского совета ОБСЕ, связанного с Планом действий по поддержке гендерного равенства и повышения роли женщин в предотвращении конфликтов, регулировании кризисов и постконфликтном восстановлении.

6.2 Специализированные отделы и реагирование Параллельно с разработкой специальных законов и процедур по борьбе с насилием в отношении женщин, сейчас хорошим опытом признается образо- вание государствами специальных агентств или институтов, чья деятельность посвящена борьбе с НОЖ. Такие специализированные агентства, например, полицейские бригады или специальные суды, могут улучшить общую защиту прав пострадавших и эффективность усилий по судебному преследованию. Важность таких институтов, работающих с НОЖ, можно проиллюст- рировать примером из Миссии ООН в Косово. В 2002 году Министерство юстиции создало Отделение помощи и поддержки пострадавших (VAAU) для «интегрирования интересов пострадавших в систему правосудия и обеспече- ния получения пострадавшими необходимой помощи для участия в правовых процессах».141 В то время как получение помощи через Отделения помощи и поддержки пострадавших не ограничено жертвами НОЖ, с самого начала было признано, что эта группа среди наиболее уязвимых, и VAAU сотрудничает с Сетью специалистов, помогающих жертвам и специализирующихся на ген- дерных преступлениях. С момента своего создания Отделение помогло тыся- чам пострадавших, большинство из которых пострадало по делам о домашнем насилии, сексуальном нападении и торговлe людьми. Работа Отделения состоит из предоставления стратегических советов, проведении семинаров по содействию информированности о пострадавших, предоставлении помощи и поддержки пострадавшим во время юридических процессов, а также перена- правлении. Пострадавшие могут получить всестороннюю правовую помощь, психологическую и медицинскую поддержку, перевод, помощь в образовании и убежище через Временное Безопасное Размещение. С 2005 года Отделение сотрудничает с почтой и телекоммуникационными службами Косово в под­ держке бесплатных «Телефонных линий помощи» специально для пострадав- ших от насилия на гендерной почве, как дополнения к уже существующей при поддержке Отделения телефонной горячей линии для жертв.142

6.2.1 Полицейские бригады В некоторых странах были созданы специализированные полицейские бригады, работающие с различными формами НОЖ. Не существует единого мнения о том, должны ли эти специализированные полицейские бригады

140 Великобритания, Германия, Дания, Ирландия, Исландия, Канада, Латвия, Литва, Нидер- ланды, Норвегия, Португалия, Словакия, Финляндия, Чехия, Швейцария, Швеция и Эстония. 141 Gender-Based Violence in Kosovo: A Case Study, (UNFPA, 2005), p. 12. 142 Toll-free ‘HelpLine’ for Victims of Human Trafficking, Press Release, 18 August 2005, UNMIK, публикация доступна на: http://www.stopvaw.org/Toll-free_HelpLine_for_Victims_of_Human_ Trafficking.html.

127 формироваться только из женщин. Особенно в странах, где в полиции и службах безопасности доминируют мужчины, созданием только женских бригад можно вызвать нежелательный эффект придания бригаде оттенка тривиальности или маргинализировать проблему НОЖ. Тем не менее, существует согласие о том, что направлять специально подготовленных полицейских работать исключительно с НОЖ – это хороший опыт. Многие из существующих полицейских бригад или отделов «укомплектованы в большинс- тве женщинами-офицерами для обеспечения условий, при которых женщины будут чувствовать себя удобнее, делая заявление, и будут уверены в том, что с их заявлениями будут обращаться должным образом».143 Такие бригады могут стать особенно эффективными, сотрудничая по делам о НОЖ с другими про- фессионалами, такими, как медицинские, социальные работники и правовые специалисты. В странах, таких, как Индия или Великобритания, в которых специальные полицейские бригады работают уже несколько лет, было отме- чено существенное увеличение числа женщин заявляющих о насилии, а также более высокий уровень арестов, судебного преследования и приговоров.144

Региональное В 2008 году Центр планирования и социальных исследований (Centro de Planificación y Estudios Sociales, CEPLAES) опубликовал всестороннее исследование исследование о женских отделениях полиции в четырех латиноамери- размещения канских странах: Бразилии, Никарагуа, Перу и Эквадоре. Латинская женских Америка стала первым регионом в мире, создавшем женские отделе- отделений ния полиции в большом объеме. Поскольку многие работают уже по 25 лет, анализ практической работы этих отделений полиции может полиции предложить полезный взгляд изнутри на их создание и эффективность в Латинской в борьбе с НОЖ. Хотя доклад сосредоточен на Латинской Америке, Америке он содержит полезную информацию о контексте, в котором работают женские отделения полиции, ключевых аспектах их деятельности и мандате, сотрудничестве с сетями социальных служб и влиянии таких отделений полиции, с целью улучшения доступа женщин к правосу- дию и повышения качества предоставляемых услуг. Доклад доступен по адресу: http://www.ceplaes.org.ec/AccesoJusticia/.

Существуют трудности при создании эффективных специализирован- ных полицейских бригад. Они должны поддерживаться руководством и быть интегрированными в общую структуру полиции. Такие бри- гады должны руководствоваться четкими правилами и инструкциями и обеспечивать регулярное обучение своих сотрудников. ЮНИФЕМ много работал с властями Индии для разработки и внедрения Специ- альных отделов для женщин и девочек в полиции. При расширении проекта было важно организовать официальное партнерство на основании Меморандума о взаимопонимании между ЮНИФЕМ, мест- ным правительством (через государственную полицию), Министерс- твом по делам женщин и детей, и инициатором этого проекта – Институтом социальных исследований Тата.145 Специальные отделы предоставляют интегрированную поддержку пострадавшим от насилия, включая юридические советы в регистрации заявлений об уголовных преступлениях, консультирование после травмы и перенаправления в другие службы.

143 T. Denham, Police Reform and Gender, from Gender and Security Sector Reform Toolkit, (UN- INSTRAW/DCAF/OSCE, 2003), p. 15. 144 Ibid. 145 Forging New Partnerships among Government, an Academic Institution and the UN System, UNIFEM, публикация доступна на: http://www.unifem.org.in/Human%20Rights%20link%204.htm.

128 6 Судебное преследование

Тип НОЖ: домашнее насилие Отделы Подход и основные цели: в 2004 году служба полиции Косово ини- расследования циировала реформу структуры полиции и набора персонала для домашнего более эффективного ответа на случаи домашнего насилия. Служба насилия полиции создала должности Региональных координаторов по делам о домашнем насилии и следователей предварительного расследова- ния по этим делам. В каждом полицейском отделении на постоянной основе работают два следователя по делам о домашнем насилии, чаще всего – мужчина и женщина, которые составляют Отделения расследования дел по домашнему насилию. Эти офицеры реагируют и расследуют все дела о домашнем насилии.

Предпринятые действия/как работает проект: офицеры полиции Косово обязаны посещать образовательные семинары по гендерным вопросам, домашнему насилию, правам человека, торговле людьми и процедурах работы с такими делами. С помощью программы «Усиливая ответ» ОБСЕ предоставило специальные образовательные курсы по процедурным вопросам в случаях домашнего насилия более чем для 7,000 офицеров в 2004 году. Офицеры Отделений по рассле- дованию дел о домашнем насилии следуют специальной процедуре при реагировании на заявления о домашнем насилии. Например, полиция обучена обеспечить безопасность на месте совершения преступления, конфисковать оружие, разделить нарушителя и жертву, собрать доказательства на месте преступления, опросить стороны и свидетелей на месте преступления, арестовать нарушителя и отвезти пострадавшую в медицинское учреждение или убежище, если она согласиться. Кроме того, следователи по делам о домашнем насилии работают с прокуратурой для получения защитных ордеров и имеют право произвести арест, если такие ордера нарушаются.

Географический фокус: Косово, миссия ООН в Косово

Материалы, продукция, результаты: в дополнение к созданию специ- альных отделений, описанных выше, Служба полиции Косово пользу- ется национальной и региональными электронными информацион- ными базами для контроля насилия на гендерной почве. Информация, полученная по рассказам, для исследования Миссии ООН в Косово по гендерному насилию предполагает, что полицейские в Косово стали лучше общаться с пострадавшими от насилия и местные службы помощи в целом ценят работу Отделения расследования дел о домаш- нем насилии.

Информация о финансировании: финансируется Миссией ООН в Косово, бюджетом Косово и ОБСЕ

Исполняющая организация: Служба полиции Косово http://www.kosovopolice.com/english/index_english.html Обучение проводится Миссией ОБСЕ в Косово тел.: +381 38 500 162, +381 38 240 100 факс: +381 38 240 711 http://www.osce.org/kosovo/

Дополнительная информация: «Исследование размеров насилия на гендерной почве в Косово и его влияния на репродуктивное здоровье женщин», сеть женщин Косово (2008) доступно по адресу: http://www.unfpakos.org/pub.htm

129 Центры Тип НОЖ: домашнее насилие предотвращения Подход и основные цели: российская НПО «Содействие» предоставляет домашнего поддержку женщинам через телефонную горячую линию и кризисное насилия консультирование и провела несколько проектов по улучшению реагирования на НОЖ на местном уровне. В 2005 году организация инициировала проект сотрудничества, который создал модель для улучшения общения между правоохранительными органами и НПО. Проект ставил целью разработать инновационные подходы к борьбе с гендерным насилием с помощью координации деятельности между правоохранительными органами, судами, социальными службами и неправительственными организациями. На втором году проекта Центры предотвращения домашнего насилия были опробованы в трех милицейских отделах города с целью расширения возможностей милиции и распространения «усвоенных уроков».

Предпринятые действия/как работает проект: в рамках проекта сотрудничества «Содействие» тесно работала с местными органами милиции, которые отвечают за патрулирование конкретных районов города в России. Именно эти милиционеры, скорее всего, и будут знать и реагировать на случаи семейного насилия. НПО сотрудничала с органами милиции по созданию Центров предотвращения домашнего насилия в каждом районе города Челябинска и в 4-х соседних городах региона. Центры – это выделенное помещение в каждом отделении милиции с информационными стендами о домашнем насилии, включая плакаты и брошюры, произведенные НПО, о шагах, которые следует предпринять в случаях домашнего насилия. «Содействие» провела обучение сотрудников милиции для повышения их чувстви- тельности к нуждам пострадавших от домашнего насилия, дав им информационный материал для передачи пострадавшим и их семьям, содержащий контактную информацию о службах поддержки. Во время обучения милицию ознакомили с моделями реагирования правоохра- нительных органов в других российских городах и за границей. НПО также помогла милиции закупить очень необходимое оборудование, такое, как компьютеры.

Географический фокус: Челябинск, Россия

Материалы, продукция, результаты: «Содействие» создала инфор- мационные стенды, расположенные в Центрах предотвращения домашнего насилия и регулярно обновляет материалы, используемые гражданами и милицией в случаях домашнего насилия. В 2007 году НПО организовала региональную конференцию, на которой милиция Уральского округа России делилась своим опытом работы по проекту. Многие отмечали, что с момента организации Центров предотвра- щения домашнего насилия люди стали приходить туда в поисках информации и стали более открыто говорить о случаях насилия. Милиция могла перенаправить некоторых в НПО, предоставляющие психологическое и правовое консультирование. Милиция также выра- зила заинтересованность в работе 2-3 своих сотрудников в каждом Центре для заострения внимания на предотвращении домашнего насилия. И, наконец, общая нацеленность проекта на сотрудничество могла повлиять на открытие первого в городе, поддерживаемого из муниципального бюджета, Кризисного центра в 2007 году, проект, в котором НПО сыграли важную роль.

Информация о финансировании: проект поддерживался грантом Демократической комиссии посольства США в России, а также

130 6 Судебное преследование

грантами местной и федеральной Общественных палат, государствен- ного института России, поддерживающего инициативы гражданского общества.

Исполняющая организация: «Содействие» пр. Ленина д. 61Б, офис 15 Челябинск 454091 Россия тел.: +7 (351) 264-01-95 тел./факс +7 (351) 265-35-02 электронная почта: sodeistvie@chel.surnet.ru www.gender4.ru

Дополнительная информация: http://www.gender74.ru/ (только на русском языке)

6.2.2 Суды В то время как специализированные отделения полиции влияют на увеличение количества заявлений о случаях НОЖ, специализированные суды сущест- венно улучшают эффективность судебного преследования по данным делам, облегчают процесс для пострадавших и улучшают вынесенные судебные решения. Большинство инициатив по развитию специализированных судов фокусировались на проблеме домашнего насилия и, в частности, на интегра- ции правовых процедур – уголовных и гражданских со службами поддержки. Модель интегрированного суда по делам о домашнем насилии разработана в США, и похожие модели специальных судов по делам о домашнем насилии были приняты в Австрии, Великобритании и Канаде. Великобритания начала программу Специализированных судов по делам о домашнем насилии в 2006 году одновременно с публикацией Национального ресурсного пособия, в котором собраны рекомендации по ключевым компонентам для такого специ- ализированного суда. В настоящий момент в Великобритании 98 аккредито- ванных Специализированных судов по делам о домашнем насилии. Ресурсное пособие для развития специализированных судов – пример хорошего опыта из Великобритании, а примеры форм по сбору информации можно посмотреть на сайте Министерства внутренних дел Великобритании.146

Важным положением испанского Акта об интегрированных защитных Испанские мерах против насилия в отношении женщин является создание специализированных Судов по делам о гендерном насилии, которые суды по делам, совместили гражданскую и уголовную юрисдикции. Хотя вначале, связанным с согласно закону, должно было быть организовано 17 таких судов в гендерным Испании, в настоящий момент в Испании 83 суда, специализирую- насилием щихся на гендерном насилии и еще 375 судов, рассматривающих мно- гие дела о гендерном насилии, но при этом не ограничиваясь лишь такими делами. Общая цель новой системы судов – предоставление пострадавшим немедленной, полной и эффективной защиты. Суды по делам о гендерном насилии – суды совместной юрисдикции, и они рассматривают и уголовные, и гражданские дела, в основном связан- ные с семейным правом. Именно вопрос совмещения

146 http://www.homeoffice.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/domestic-violence/.

131 юрисдикции был спорным при принятии закона, поскольку рассмат- ривался как идущий вразрез с общим направлением в Испании, движущейся к специализированным судам, а не к судам общей юрисдикции. Тем не менее, адвокаты закона подчеркивали, что смысл нового законодательства в создании процедур наиболее удобных для пострадавших, если они решат обратиться к закону за защитой.147

6.2.3 Комиссия по поиску правды и примирению Под переходной правовой системой или юстицией подразумеваются различ- ные подходы к борьбе с масштабными нарушениями прав человека, наиболее часто в странах, которые переходят от вооруженного конфликта к миру, и уважение принципов правового государства. Переходная правовая система может использоваться параллельно с традиционными судами или несудеб- ными подходами. Инициативы по раскрытию правды, например, могут быть особенно уместными в борьбе с насилием в отношении женщин. «Комиссии по поиску правды основаны скорее на примирительном, а не состязательном подходе, и, таким образом, скорее приободряют конкретных жертв выступить и рассказать их истории: особенно, теоретически, пострадавших женщин или пострадавших от насилия на гендерной почве».148 В частности, Комиссии по поиску правды и примирения использовались там, где официальные уголовные правовые процедуры оказывались недостаточными в борьбе с НОЖ. Комиссии правды и примирения в таких странах как Восточный Тимор, Колумбия, Перу, Сьерра-Леоне и Южная Африка, предоставили «возможности дать женщинам голос, но также и обеспечить то, чтобы этот голос вышел за пределы и достиг общественности…и рассказал правду о сексуальном наси- лии над женщинами».149

Комиссии В рамках гендерной программы Международного центра переходной юстиции (ICTJ) было разработано операционное пособие по развитию правды и Комиссий правды, которые обращаются к гендерным вопросам и гендер: улучшают то, «как процессы транзитной правовой системы могут принципы, лучше работать с пострадавшими женщинам, которые ищут справед- политика и ливости и признания». Пособие «Комиссии правды и гендер: принципы, политика и процедуры» предназначено для тех, кто участвует в процедуры организации и работе комиссий правды. Пособие предоставляет детальную информацию и рекомендации для обращения к гендерным вопросам на каждой стадии работы Комиссии правды, включая найм персонала, обучение написанию мандатов, разработкy рабочих процедур, планирование слушаний, производство расследований и написаниe докладов. Этот источник опирается на «усвоенные уроки» опыта работы Комиссий правды по всему миру и использует крити- ческий анализ, предоставляемый группами пострадавших, женскими группами и другими активистами. Пособие доступно по адресу: http://www.ictj.org/en/news/pubs/index.html.

147 Сонья Чиринос, Влияние развития испанского процедурного законодательства на эффек- тивность судебного преследования по делам о насилии в отношении женщин, презентация на Семинаре экспертов по инновационным подходам к предотвращению насилия в отношении женщин, организованном Гендерной секцией секретариата ОБСЕ, октябрь 2008 (материалы семинара доступны по адресу: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 148 Romi Sigdworth, Gender-Based Violence in Transition, (Centre for the Study of Violence and Reconciliation, 2008), p.16. 149 S. Quast, Justice Reform and Gender, from Gender and Security Sector Reform Toolkit, (UN- INSTRAW/DCAF/OSCE, 2003), p. 24.

132 6 Судебное преследование

6.3 Расширение возможностей профессионалов уголовной юстиции и миротворческих миротворческих сил Простого принятия сильного законодательства или организации специальных отделений для реагирования на насилие в отношении женщин недостаточно. Законы должны еще правильно и постоянно применяться персоналом, кото- рый имеет соответствующие знания. Было замечено, что даже при наличии хороших законов, те, кто их применяет, могут оказать влияние на возможность доступа женщин к правосудию в зависимости от того, насколько добросовес- тно эти люди относятся к своим обязанностям. Расширение возможностей для этих профессионалов, на которых лежит ответственность за борьбу с НОЖ, – важная часть государственных обязательств соответствующим образом расследовать, преследовать в судебном порядке и наказывать за насилие в отношении женщин. Опыт показал, что одними из самых обещающих инициа- тив являются те, в которых женские организации тесно работают с полицией, судами и прокуратурой для разработки и проведения обучающих семинаров и необходимых материалов для работы с пострадавшими от насилия в отно- шении женщин. НПО играют исключительно важную роль в распространении взгляда женщин, переживших насилие, через объяснение динамики НОЖ в профессиональных терминах, и связывая потребности пострадавших с обя- занностями профессионалов системы уголовной юстиции. Расширение возможностей, улучшающее работу профессионалов системы уголовной юстиции, таких как полиции и судей, также служит важной мерой предупреждения. Когда этим профессионалам даются навыки распознавания ранних признаков насилия, они могут среагировать вовремя и в соответствующей манере – для предупреждения эскалации. Расширение возможностей также эффективно использовалось для миротворческих миротворческих сил и контингентов безопасности. В целом такое обучение организовано для того, чтобы гендерные вопросы оставались в основной повестке дня для сотрудников миротворческих операций.

Отделение лучшего опыта миротворческих миссий ООН и Отдел Источник операций ООН по поддержанию мира разработали «Источник гендерной информации для миротворческих операций» (2004) – руко- гендерной водство, признающее различное влияние конфликтов на мужчин и информации для женщин и важность того, чтобы миротворцы были осведомлены, но миротворческих не под­держивали в прошлом существовавшую дискриминацию и операций социальное неравенство. В руководстве подчеркиваются ключевые гендерные вопросы в каждой функциональной сфере миротворческих операций и предоставляются практические инструменты для плани- рования и включения гендерных вопросов в политику и деятельность миссии. Важно, что этот источник направляет внимание на насилие на гендерной почве, как на сферу критически важной заботы всего миротворческого персонала: гражданского и военного, политических миссий ООН и партнеров НПО, работающих в условиях конфликтов и в постконфликтных ситуациях. Руководство доступно по адресу: http://pbpu.unlb.org/pbps/Pages/Public/viewprimarydoc.aspx?docid=449.

6.3.1 Обучение Существует множество подходов к эффективным обучающим программам. Обучение может быть проведено как часть базового образования, например, в

133 полицейских академиях, или на курсах повышения квалификации и професси- онального развития для практикующих специалистов, имеющих опыт работы. В любом случае, критически важно, чтобы курс стал частью рутинной системы образования для того, чтобы подключить начинающих профессионалов и подтвердить посылы тем, кто работает в настоящий момент. Содержание таких курсов может различаться, но, в целом, они должны стремиться охватывать широкий спектр тем о насилии в отношении женщин и также связанных с ними юридических вопросах (например, определение опеки над ребенком, жилье или раздел собственности, компенсация и экономичес- кая поддержка пострадавших). Они должны обращаться к любым стереоти- пам, присущим специфической группе профессионалов уголовной юстиции, и предоставлять преподавателей с большим пониманием опыта и потребностей пострадавших. В дополнение к цели улучшения реакции правовой системы на насилие в отношении женщин, специальное образование может иметь эффект построения доверия между обществом и полицией150 или даже правовой сис- темой в целом. Это особенно необходимо в общинах меньшинств и в странах, в которых существует исторический страх и недоверие к полиции, а также скептицизм в отношении справедливости правовой системы.

Программа по Тип НОЖ: домашнее насилие предупреждению Подход и основные цели: в 2000 году Отдел по развитию демократии и борьбе с БДИПЧ/ОБСЕ проводило программу в Армении, Азербайджане, Грузии домашним и Украине по повышению чувствительности правоохранительных насилием органов к проблеме домашнего насилия, повышению возможностей правоохранительных органов играть эффективную роль в предуп- реждении и борьбе с НОЖ и способствованию сотрудничеству между правоохранительными органами и НПО в вопросах стратегии и мер по борьбе с такими преступлениями.

Предпринятые действия/как работает проект: с помощью специаль- ной образовательной программы, составленной в сотрудничестве с федеральной полицией Австрии, представители правоохранитель- ных органов (полиция, сотрудники прокуратуры и судьи) с южного Кавказа и Украины узнали о международных стандартах и обяза- тельствах по борьбе с домашним насилием и лучшим опытом в этой области со всего региона ОБСЕ. Обучающие программы предоставили возможность обсудить потенциальные пути улучшения работы и организации правоохранительных структур для борьбы с домашним насилием. Программа также работала в целях предоставления помощи в установлении механизмов сотрудничества между самими правоохранительными структурами, а также между правоохрани- тельными структурами и НПО. Представители гражданского общества вели или участвовали в образовательных программах и предостав- ляли информацию о динамике изменений в домашнем насилии, о том, как работать с пострадавшими, собирать информацию и разработке возможных совместных усилий по борьбе с проблемой.

Географический фокус: Армения, Азербайджан, Грузия и Украина

Материалы, продукция, результаты: в результате проекта обучающая программа полиции по предупреждению и борьбе с домашним наси- лием была институциализирована на национальном уровне в сотруд-

150 Domestic Violence in Europe and Eurasia, (USAID, 2006), p. 6.

134 6 Судебное преследование

ничестве с местными НПО (Азербайджан, Грузия, Украина). Другие результаты включают разработку проекта закона и/или поправок в существующую законодательную базу по домашнему насилию (Армения, Азербайджан, Грузия и Украина) и помощь в создании убежищ (Грузия).

Информация о финансировании: финансирование через ОБСЕ/БДИПЧ и исполнение вместе с национальными партнерами

Исполняющая организация: ОБСЕ Бюро демократических институтов и прав человека (БДИПЧ) Aleje Ujazdowskie 19 00-557 Warsaw Poland тел.: +48 22 520 06 00 факс: +48 22 520 06 05 электронную почту можно послать через сайт: http://www.osce.org/odihr/contacts.html

Дополнительная информация: http://www.osce.org/item/27443.html

Тип НОЖ: все формы НОЖ VIP пособие: Подход и основные цели: в 2001 году Подразделение по изучению жес- полиция против токого обращения с женщинами и детьми Университета Северного насилия в Лондона создало самоучитель для полиции, известный как «VIP посо- отношении бие». Пособие обращается к трем аспектам работы полиции, которые женщин и детей – могут изменить то, как правоохранительная система реагирует на НОЖ: видение, инновации и профессионализм. Пособие одновременно видение, является и инструментом повышающим информированность полицей- инновация и ских, и источником для преподавателей полиции. профессиона- лизм Предпринятые действия/как работает проект: «VIP пособие» состав- лено для использования полицией самостоятельно и предоставляет информацию, необходимую полиции при столкновении с различными формами НОЖ (домашнее насилие, преследование, изнасилования, торговля людьми, преступления «чести» и сексуальное домогательс- тво). Пособие состоит из общей информации, примеров дел и хоро- шего опыта по реагированию на различные формы НОЖ и тестов для дальнейшего запоминания. Также включены положительные примеры межведомственной работы и инструменты для оценки рисков и пла- нирования безопасности для использования вместе с пострадавшими.

Географический фокус: Европа

Материалы, продукция, результаты: версии «VIP пособия» существуют на английском, албанском, румынском, русском и турецком языках. Английскую версию можно заказать в Подразделении по изучению жестокого обращения с женщинами и детьми или скачать с сайта программы Совета Европы «Полиция и права человека».

Информация о финансировании: финансирование Совета Европы

Исполняющая организация: Подразделение по изучению жестокого обращения с женщинами и детьми (Child and Woman Abuse Studies Unit)

135 London Metropolitan University Ladbroke House, 62-66 Highbury Grove London N5 2AD, U.K. тел.: +44 (0)20 7133 5014 факс: +44 (0)20 7133 5026 электронная почта: cwasu@londonmet.ac.uk

Дополнительная информация: Подразделение по изучению жестокого обращения с женщинами и детьми: www.cwasu.org «VIP пособие» программа «Полиция и права человека» Совета Европы: http://www.coe.int/t/e/human_rights/police/2._publications/2.2_VIP_Guide/ index.asp#TopOfPage

Обучающий Обучающий курс: «Гендер и миротворчество», разработанный канад- ским Министерством иностранных дел и международной торговли курс: «Гендер (DFAIT) и Департаментом международного развития Великобритании и миротвор­ (DFID) в 2002 году, является 3-х дневным интернет-курсом о том, как чество» инкорпорировать гендерные вопросы в Операции по поддержанию мира и стабильности. Сайт предлагает 8 отдельных обучающих модулей для инструкторов и участников. Каждый модуль состоит из обучающих инструментов, информационного материала для чтения, раздаточного материала и упражнений. Курс в целом предоставляет информацию о важности переноса вопросов гендера в основную повестку дня, а также инструменты для принятия гендера во внима- ние как часть гуманитарного права, во время операций по поддержа- нию мира и в постконфликтный период. Влияние и роль насилия на гендерной почве включено в модули. Обучающая программа доступна по адресу: http://www.genderandpeacekeeping.org/.

6.3.2 Пособия, руководства, учебники, правила Письменные рекомендации для профессионалов сферы уголовной юстиции – очень эффективная мера для предоставления поддержки и советов, которые могут быть использованы в конкретной ситуации НОЖ. Такие материалы могут включать в себя настольные пособия и учебники, разработанные и использу- емые во время обучающих программ. Общим признаком таких эффективных материалов является то, что они упорядочивают процесс работы с делами НОЖ, организованы четко и полезно, и предоставляют конкретные ссылки и ответы. В то время как академические статьи и правовой анализ могут быть очень полезны в улучшении понимания НОЖ в целом, идея описанных здесь материалов в том, что они – инструменты для упрощения ежедневной работы профессионалов, работающих с делами о насилии в отношении женщин.

Проект «Доступ Тип НОЖ: домашнее насилие женщин к Подход и основные цели: в 2007 году после лоббирования населением правосудию» и давления со стороны международных организаций Албания приняла Закон по предупреждению и уменьшению домашнего наси- лия. Суды играют существенную роль в борьбе с домашним насилием, поскольку закон предоставляет им право выписывать Защитные ордера. В 2007 году Присутствие ОБСЕ в Албании инициировало проект «Доступ женщин к правосудию» (WAJP) с общей целью улучшения эффективности судебной системы. Проект ставил своей

136 6 Судебное преследование

целью повышение информированности о законе среди юристов и профессионалов, работающих в правовой системе, гражданского обществa и населения для расширения возможностей правосудия для жертв домашнего насилия в целях предоставления им защиты и обеспечении судебного преследования виновных.

Предпринятые действия/как работает проект: основная деятельность по проекту была направлена на правительственных чиновников и представителей правоохранительных и судебных органов. Несколько сотен судей, прокуроров, полицейских, судебных исполнителей и юристов прошли через обучение о возможностях восстановления справедливости и защиты пострадавших, предоставляемых законом. ОБСЕ опубликовала пособие об использовании закона о домашнем насилии, которое было широко распространено среди юристов, меди- ков и НПО. Кроме того, эксперт, тесно работавший с албанскими юрис- тами, создал руководящее пособие для судей и персонала судов – «книжку судьи». «Книжка судьи» предоставляет информацию о чертах домашнего насилия, а также техническое руководство по процедуре выдачи защитных ордеров, вопросов доказательств и роли суда в пре- дупреждении домашнего насилия. В «книжку судьи» включены прило- жения с примерами заявлений на получение защитного ордера и дру- гих судебных документов. Отпечатанные формы защитных ордеров (примеры заявлений и решений) были широко распространены среди юристов, лиц, предоставляющих услуги, и широкой общественности, и с того времени широко применяются различными организациями в Албании и за ее пределами. Кроме того, большое количество брошюр и плакатов было использовано для повышения информированности в обществе о проблеме домашнего насилия.

Географический фокус: Албания

Материалы, продукция, результаты: в то время как никакой официаль- ной оценки проекта сделано не было, наблюдалось общее увеличение знаний о домашнем насилии и, особенно, о том, как воспользоваться правовыми процедурами в этой связи. НПО, прошедшие через обу- чающие семинары о законе, теперь предоставляют финансово не затратную для обращающихся правовую помощь. По рассказам, судьи в округе Тирана регулярно пользуются «книжкой судьи» для лучшего понимания, интерпретирования и применения закона о домашнем насилии. Судьи также приняли и используют в ежедневной работе «сценарий» для слушаний о выдаче защитных ордеров, включенный в качестве приложения к «книжке судьи». Школа судей, предоставля- ющая образование будущим и работающим в данный момент судьям, включила «книжку судьи» в курсы по семейному праву. «Книжка-руководство албанского судьи по выдаче защитных ордеров» и «Пособие – в поисках защиты от домашнего насилия», копии заявле- ний о выдаче защитного ордера, судебных решений и другие инфор- мационные материалы можно посмотреть на английском или албанс- ком языках на сайте ОБСЕ: http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true&limit=10&grp=404

Информация о финансировании: проект финансировался Присутс- твием ОБСЕ в Албании и инициативой АМР США о юридических правах женщин

Исполняющая организация: Присутствие ОБСЕ в Албании (OSCE Presence in Albania) Sheraton Tirana Hotel & Towers,

137 1st Floor, Sheshi «Italia» Tirana Albania тел.: +355 4 223 59 93 факс: +355 4 223 59 94

Дополнительная информация: http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true&limit=10&grp=404

Инициатива Тип НОЖ: домашнее насилие и насилие над детьми «Зеленая Подход и основные цели: в 1999 году Национальный совет США судей книжка» ювенальной и семейной юстиции (INCJFCJ) создал руководство «Эффективные интервенции в случаях домашнего насилия и ненадле- жащего обращения с детьми: руководство по политике и практике» в целях улучшения того, как сотрудничают между собой семейные суды и представители служб, оказывающих поддержку в случаях домашнего насилия, и служб благополучия детей, и как эти органы работают для более эффективного обслуживания семей, проходящих через насилие. Совет реагировал на специфическую проблему в США������������������������������������������������������������ . Хотя ���������������������������������������������������������� в приблизительно половине случаев ненадлежащего обра- щения с детьми мать также является жертвой домашнего насилия, связь между этими двумя формами насилия зачастую упускается пра- вовыми системами и системами социальных служб. Неагрессивных матерей часто обвиняют в насилии в отношении их детей, а виновные в насилии не отвечают за свои действия. Руководство составлено для расширения возможностей судов, служб защиты детей и служб, предоставляющих услуги в случаях домашнего насилия, обращаться к проблеме одновременности насилия в отношении женщин и детей.

Предпринятые действия/как работает проект: отдел по семейному насилию Национального совета США судей ювенальной и семейной юстиции собрал группу судей семейных судов и экспертов по вопросам насилия в отношении детей и домашнему насилию для разработки этого руководства, которое часто называют « Зеленую книжку» из-за цвета обложки. Руководство предоставляет «всесто- ронние ответы, направленные на искоренение или уменьшение огромных рисков, которые и избитые матери, и люди, работающие с такими делами, и судьи обязаны взять на себя во имя детей». В резуль- тате федеральной инициативы «Зеленая книжка» была опубликована параллельно с программой, имеющей потенциал к увеличению, в 6 сообществах для развития «Сотрудничества по борьбе с домашним насилием и случаями ненадлежащего обращения с детьми». Сооб- щества получили финансовую поддержку на 7 лет и были обязаны исполнять руководства «Зеленой книжки». В то время как руководство описывает некоторые различные учреждения и ведомства, которые работают совместно для усиления безопасности женщин и детей, многие сообщества подключили еще большую группу заинтересован- ных лиц: представителей правоохранительных органов, офицеров, отвечающих за условно осужденных и освобожденных, прокуратуру, медицинские учреждения, лиц, выступающих в защиту детей, психологические и психиатрические службы, людей, прошедших через опыт насилия, и других представителей сообщества. В целом федеральная инициатива также включала техническую помощь и оценку.

138 6 Судебное преследование

Географический фокус: США

Материалы, продукция, результаты: рекомендации, данные в «Зеленой книжке», судьям, агентствам, работающим с домашним насилием, и службам благополучия детей, доступны на сайте проекта вместе с оценочной информацией и ссылками на демонстрационные сайты.

Информация о финансировании: инициатива была поддержана федеральными и частными партнерами

Исполняющая организация: Национальный совет США судей ювенальной и семейной юстиции (National Council of Juvenile and Family Court Judges) Family Violence Department P.O. Box 8970 Reno, NV 89507, U.S.A. Информация о «Зеленой книжке» и тому, как ее приобрести доступна по бесплатному телефону в США: 800-52-PEACE.

Дополнительная информация: http://www.thegreenbook.info/

6.4 Правовая помощь Правовая помощь может оказаться критически важной для возможности пострадавшей женщины обратиться к правовым нормам и процедурам по НОЖ. Недостаток правовых знаний женщины может стать препятствием на пути к судебному правосудию. Программы, направленные на развитее пра- вовой грамотности женщин, обсуждались как аспект повышения потенциала и возможностей женщин или их информированности в главе о «предупреж- дении», ранее. Однако одних знаний законов может быть недостаточно, учитывая, что женщина испытывает большой стресс, испуг и неуверенность, столкнувшись с насильниками в зале судебного заседания. Такая ситуация случается особенно часто, когда женщина обращается за защитным ордером против супруга или партнера. Женские организации, такие как «Женская помощь Ирландии», которая проводит программу «Сопровождение в судах» с 1994 года, выяснила, что защитник-не юрист может тесно работать с постра- давшей, подготавливая ее к судебной процедуре, предоставляя эмоциональ- ную поддержку для помощи в определении мер безопасности и дальнейшего объяснения юридического процесса и решения суда.151 Неравноправный экономический статус женщин также связан с этим вопросом, и часто может означать, что женщина не может позволить себе нанять юриста для представления ее интересов в суде. В некоторых странах такие женщины могут получить юридическую помощь, оплачиваемую прави- тельством или от частных юристов, которые занимаются pro bono (бесплатной) помощью. Правительство Великобритании признает критическую природу предоставления правовой помощи в рамках усилий по улучшению доступа пострадавших к правосудию. Среди нескольких планов по улучшению системы криминальной юстиции и служб для пострадавших, правительство недавно объявило, что ограничения на получение такой юридической помощи в случаях домашнего насилия будут сняты.152

151 См. Women’s Aid Online, http://www.womensaid.ie/index.htm. 152 UK – Domestic Violence Accounts for 16% of Reported Violent Incidents – Government Report, The Guardian, 31 October 2008, публикация доступна на: http://www.guardian.co.uk/politics/2008/

139 Альтернативными способами обеспечения компетентной правовой помо- щью женщин являются юридические клиники и использование адвокатов-не юристов в лице студентов. В обоих этих случаях юридические факультеты могут сыграть важнейшую роль в искоренении НОЖ – и через подготовку будущих юристов, обученных обращению с этой проблемой, и через практи- ческие занятия со студентами, которые одновременно являются доступной юридической помощью.

Включая Комиссия по домашнему насилию Американской ассоциации юристов (ABA) признает, что НОЖ глубоко влияет на профессию юриста, и домашнее комиссия разрабатывает ответные механизмы для улучшения реа- насилие гирования юридической системы в целом. Одна публикация «Научим в учебный план своих студентов хорошо: включая домашнее насилие в учебный план юридических юридических факультетов» (2003) выделяет несколько сфер обучения юриспруденции, в которых можно обратиться к вопросам домашнего факультетов насилия, такие как, основная программа, специализированные семи- нары, клинические программы и работа с местными организациями. В публикации описывается основная информация о домашнем насилии, которую должен выучить каждый студент, изучающий право, а также то, как преодолеть трудности по инкорпорированию этого вопроса в обучение. Включены также примеры инструментов преподавателей и программа по темам. В то время, как публикация предоставляет примеры из юридических школ США, большинство примеров дел довольно общие и могут быть адаптированы и повторены в других образовательных условиях. Публикация доступна по адресу: http://www.abanet.org/domviol/pubs.html

Проект: Тип НОЖ: в основном торговля людьми, но и домашнее насилие «Национальное Подход и основные цели: несколько отделов Американской ассоциа- лидерство и ции юристов (ABA)153 сформировали коалицию для расширения воз- обучение можностей адвокатов предоставлять гражданскую правовую помощь гражданской взрослым и детям, жертвам торговли людьми. Проект «Национальное лидерство и обучение гражданской правовой помощи жертвам правовой торговли людьми» ставил несколько задач: способствовать большему помощи жерт- участию профессиональных адвокатов в представлении интересов вам торговли жертв торговли людьми на условиях pro bono, поддержать развитие людьми» всесторонней правовой помощи по гражданским делам с помощью предоставления обучения, примеров юридических документов, учебников и других форм руководств для практикующих юристов и адвокатов; развить центр интернет-источников и предоставить набор инструментов и стандарты для развития проектов, работающих в сфере торговли людьми, на основе pro bono.

Предпринятые действия/как работает проект: во время проектов АВА создало общественно-частное партнерство с американкой корпора- цией LexisNexis (компания, предоставляющая правовую информацию и базы). Как часть своей приверженности принципу корпоративной ответственности LexisNexis уже проделала существенную работу в сфере правового государства и также привнесла свои знания

oct/31/domestic-violence. 153 Комиссия по домашнему насилию, Комиссия по иммиграции, Инициатива «Rule of Law», Центр «Pro Bono», Комиссия по делам молодежи из групп риска, Подразделение по индивиду- альным правам и обязанностям, Центр прав человека.

140 6 Судебное преследование

и ресурсы в этот проект. В рамка проекта АВА, тесно работая с LexisNexis, провела национальное обучение практикующих адвокатов по возможностям гражданского права в случаях дел по торговле людьми. АВА также опубликовала несколько пособий для юристов по тому, как можно соответствовать специфическим нуждам людей, подвергшихся торговле, и взрослых, и детей. Разрабатывая обучаю- щие материалы, организаторы проекта консультировались с НПО и адвокатами, работающими в сфере торговли людьми, для получения комментариев по ключевым вопросам.

Географический фокус: США, но интерес к расширению изучения «усвоенных уроков» распространяется на другие страны

Материалы, продукция, результаты: обучающие материалы, включая примеры юридических документов, практические советы и пособия можно загрузить с сайта этой кампании. Обучающий фильм скоро также появиться на сайте, где его cмогут посмотреть адвокаты для повышения официальной квалификации, а также и другие юристы. Кроме того, с сайта можно загрузить два учебника-рекомендации о том, как соответствовать правовым нуждам жертв торговли людьми и домашнего насилия, которые могут быть использованы юристами и не-юристами, работающими с детьми, а также информационный бюллетень по использованию экспертов в качестве свидетелей.

Информация о финансировании: проект финансировался начальным грантом АВА в размере 100,000 долларов США на один год. Проект также получил экспертные знания, техническую помощь и финансо- вые ресурсы через общественно-частное партнерство с LexisNexis. Сотрудничество между этой частной компанией и АВА существенно усилило проект в целом.

Исполняющая организация: Американская ассоциация юристов Комиссия по домашнему насилию и подразделение по индивидуаль- ным правам и обязанностям (American Bar Association Commission on Domestic Violence and Section on Individual Rights and Responsibilities) 740 15th Street N.W., 9th Floor Washington, D.C. 20005, U.S.A. тел.: +1(202) 662-1000 (ABA общий номер) электронная почта: HTCivilInfo@staff.abanet.org

Дополнительная информация: http://www.abanet.org/domviol/tip/

Тип НОЖ: все формы НОЖ, в частности, физическое и сексуальное Правовая насилие, домашнее насилие, сексуальная эксплуатация, детская проституция, принудительная проституция, угрозы, установление помощь в отцовства и опека над ребенком/похищение ребенка случаях насилия на Подход и основные цели: работая с беженцами в Гвинее, Американс- гендерной кий комитет по делам беженцев (ARC) установил, что борьба с НОЖ в условиях конфликта требует скоординированной системы поддержки, почве в отвечающей нуждам безопасности, здоровья, психо-социальным и условиях юридическим нуждам. Как только такая сложная межагентская про- конфликта грамма по предупреждению насилия на гендерной почве заработала, пострадавшие стали получать услуги, помогающие им восстановиться

141 и физически, и психологически. Через какое-то время эти пострадав- шие почувствовали необходимость добиться судебного правосудия, но юридическая система в Гвинее была недоступна для беженцев. В качестве ответной меры комитет начал выполнение программы по организации юридических клиник по делам о насилии на гендерной почве для помощи и поддержки пострадавших.

Предпринятые действия/как работает проект: комитет организовал две юридические клиники в Гвинее, которые работали с беженцами из Либерии и Сьерра-Леоне. Клиники предоставляли три основные услуги: образование по теме юридических прав женщин и детей; конфиденциальные юридические консультации женщинам и детям, и юридическое представление их интересов. Комитет отмечает, что он не начал проект по юридической помощи пока не были организованы минимальные услуги по предупреждению и защите, и не было завое- вано доверие населения. Пострадавшие продолжают получать доступ к этим услугам во время участия в правовых делах. Правовая помощь должна предоставляться как часть всестороннего ответа в случаях НОЖ. Две клиники работают с 400-600 делами в год.

Географический фокус: первая такая клиника появилась для бежен- цев из Либерии и Сьерра-Леоне в Гвинее. Руководство, описывающее процесс создания юридических услуг для пострадавших от насилия на гендерной почве, использовалось Комитетом беженцев при его работе в Пакистане, Руанде и Таиланде.

Материалы, продукция, результаты: руководство «Правовая помощь в случаях насилия на гендерной почве: руководство», описывает шаги, помогающие сотрудникам на местах создать всестороннюю службу и юридическую помощь для пострадавших от насилия на гендерной почве. Руководство подчеркивает, что такие программы должны выполняться постепенно и в манере, соответствующей местной культуре, работая в тесном сотрудничестве с общинами, которым пре- доставляется помощь. Руководство и другие материалы можно найти на сайте.

Информация о финансировании: финансирование было предостав- лено Бюро по населению, беженцам и миграции Государственного департамента США

Исполняющая организация: Американский комитет по делам беженцев (American Refugee Committee (ARC) 430 Oak Grove Street, Suite 204 Minneapolis, MN 55403, U.S.A. тел.: +1(612) 872-7060 факс: +1(612) 607-6499 www.archq.org

Дополнительная информация: http://www.arcrelief.org/site/PageServer?­ pagename=programs_GBV_bookspage

142 6 Судебное преследование

6.5 Международные правовые механизмы Активисты успешно использовали международное право для способствования изменениям в национальных правовых системах. Группы гражданского обще- ства эффективно использовали международные правовые инструменты для того, чтобы «оказать давление на правительства с целью принятия мер по пре- дупреждению, искоренению и наказанию за насилие в отношении женщин».154 Необходимо отметить, что международное право – не очень полезно при инди- видуальном судебном преследовании или борьбе за правосудие в отношении конкретной жертвы насилия, но оно может быть очень эффективным для осуществления изменений на уровне всей системы. Существует несколько специальных механизмов на межрегиональном и международном уровнях, и у каждого есть свои собственные специфические формы и процедуры, которые необходимо оценивать внимательно. Сайт «Остановим НОЖ» (http://www.stopvaw.org) содержит страницы об Инструмен- тах пропаганды и международном праве с информацией о развитии стратегий пропаганды и сравнением различных механизмов для защиты прав женщин на международном уровне. Центр репродуктивных прав также опубликовал руководство по пропаганде с использованием органов ООН, осуществляющих контроль за исполнением договорных обязательств, которые концентрируются на репродуктивных и сексуальных правах, но также подходят и для НОЖ.155 Далее приведены и описаны примеры нескольких существенных дел по НОЖ, которые рассматривались международными институтами, для того, чтобы представить то, как можно построить аргументы с использованием международного права. Эти дела показывают, как адвокаты обращаются к международному праву в случаях, когда государство не выполнило своих обязательств.

В 1992 году после жестокого изнасилования социального работника Международное ее коллегами, которое не было расследовано и не было рассмотрено в суде, группа женских НПО в Индии подала петицию в Верховный право в нацио- суд с просьбой к суду написать закон о сексуальном домогательстве. нальном суде: Их аргументом было то, что индийский парламент не смог принять сексуальное такой закон. В петиции цитировалась Конституция Индии, а также домогательство Конвенция об искоренении всех форм дискриминации в отношении женщин (CEDAW) и рекомендация 19 к Конвенции об искоренении в Индии всех форма дискриминации в отношении женщин. Суд рассмотрел конкретный вопрос о том, была ли неспособность индийского госу- дарства отреагировать на данное дело, неспособностью государства защитить женщин от сексуального домогательства и дискриминации, прав, гарантируемых Конституцией и CEDAW. Суд решил, что гендер- ное равенство требует защиты от сексуального домогательства и написал руководство, которое использовалось, пока правительство не приняло закон.156

154 Not a Minute More: Ending Violence Against Women, (UNIFEM, 2003), p. 19. 155 Bringing Rights to Bear: An Advocate’s Guide to the Work of UN Treaty Monitoring Bodies on Reproductive and Sexual Rights, (Center for Reproductive Rights, 2002), публикация доступна на: http://www.reproductiverights.org/pub_bo_tmb.html. 156 Ibid., p. 22 and Bringing Equality Home: Implementing the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination Against Women, (UNIFEF, 1998), p. 19.

143 Международные В январе 2008 года Европейский суд по правам человека (ЕСПЧ) рас- сматривал дело против Российской Федерации в случае, в котором суды: женщина подверглась нападению, пыткам и изнасилованиям мили- невыполнение цией, когда проходила свидетелем по делу. Уголовное дело поступило государствами в российский суд, но было отложено по нескольким процессуальным обязательств причинам, касающимся расследования. В течение нескольких лет дело так и не было рассмотрено местным судом. ЕСПЧ нашел наруше- по НОЖ ние Конвенции о защите прав и основных свобод человека, подпи- сантом которой является и Россия, в частности в том, что государство нарушило права пострадавшей, не предоставив ей эффективное рас- следование деятельности милиции, представителей государства, в ее изнасиловании и пытках. Суд вынес решение о том, что государство должно заплатить пострадавшей 70,000 евро ущерба.157

Неспособность США отреагировать на случай домашнего насилия является предметом петиции, которая в данный момент находится на рассмотрении Межамериканской комиссии по правам человека (МКПЧ). В 1999 году три дочери истицы были убиты жившим отдельно от нее мужем, после того, как полиция Колорадо не смогла обеспечить защитный ордер против бывшего супруга. После того, как муж похитил детей, истица настойчиво звонила в полицию и выражала свой страх по поводу того, что он причинит вред девочкам. Через несколько часов бывший муж истицы был убит при попытке нападения на полицейс- кий участок. Затем выяснилось, что он убил своих троих детей. Истица подала в суд на местную полицию, но Верховный суд США нашел, что у нее не было конституционных прав для принудительного исполне- ния полицией защитного ордера. Когда МКПЧ принял дело к рассмот- рению, это стало первой индивидуальной жалобой пострадавшей от домашнего насилия против США о нарушении международного права в области прав человека.158

Механизм В 2005 году Комитет по искоренению дискриминации в отношении женщин выпустил заключение по первому делу, рассмотренному договоров: согласно Факультативному Протоколу к CEDAW. Это дело из Венгрии домашнее началось, когда истица, жертва домашнего насилия, заявила, что ее насилие в права согласно CEDAW были нарушены, когда государство пренеб- Венгрии регло своими обязательствами защитить ее от агрессивного мужа. Истица описала конкретную ситуацию в Венгрии, где не существует механизма защитного ордера и уголовное разбирательство очень длинное и обычно не заканчивается наказанием виновного. Комитет нашел нарушение прав истицы, поскольку государство не справи- лось со своими обязанностями предоставить ей эффективную защиту от серьезных рисков ее физическому и психологическому здоровью. Комитет выпустил несколько рекомендаций для Венгрии, включая организацию немедленных мер, гарантирующих безопасность истицы и ее детей, обеспечение того, чтобы у жертвы был доступ к безопасному жилью, обеспечения того, чтобы все пострадавшие от домашнего насилия получали максимальную защиту по закону; необходимость разработки стратегии по борьбе с семейным наси- лием, проведения образовательные мероприятия с профессионалами

157 Дело Маслова и Налбанов v. России, (No. 839/02), решение, Европейский суд по правам человека, 24 январья 2008. 158 Inter-American Commission on Human Rights Holds U.S. Responsible for Protecting Domestic Violence Victims, Press Release, October 9, 2007, American Civil Liberties Union (ACLU).

144 6 Судебное преследование

уголовной юстиции, разработки программы по поддержке жертв и работы с виновными в насилии. Решение Комитета особенно важно, поскольку оно четко устанавливает, что домашнее насилие – это форма дискриминации, и что государства обязаны исполнять все свои положительные обязательства согласно CEDAW в контексте НОЖ.159

159 Views of the Committee on the Elimination of Discrimination against Women, Communication No.: 2/2003, Ms. A. T. v. Hungary, 26 January 2005.

145 146 7 Заключение Искоренение насилия в отношении женщин – процесс, требующий полити- ческой воли, адекватных ресурсов, и согласованных и длительных усилий, прилагаемых различными действующими лицами в самых разнообразных сферах, таких как правовая реформа, реформа сектора безопасности, защита прав человека и пропаганда прав пострадавших, работа по демократизации и в сфере здравоохранения. Как показывает данный сборник, инициативы, направленные на предуп- реждение насилия в отношении женщин, защиту пострадавших и судебное преследование виновных в насилии могут принимать разные, но одинаково эффективные формы. Общие черты, лежащие в основе хорошего опыта, включают в себя поиск креативных решений для универсальных проблем, использование деятельности с точки зрения долгосрочной перспективы и концентрацию на тех интервенциях, которые демонстрируют реальное влияние. Данный сборник подчеркивает некоторые проекты: одни – довольно узкие, другие – масштабные, проведенные правительственными агентствами, неправительственными организациями, межправительственными институтами, такими, как ОБСЕ, а также некоторыми частными структурами, или, что верно для большинства эффективных проектов, партнерствами вышеуказанных заинтересованных лиц. Хороший опыт для региона ОБСЕ – основное в этом сборнике, но, в тоже время, другие регионы могут успешно использовать богатую практику по борьбе с насилием в отношении женщин, охваченную данной публикаций. ОБСЕ остается глубоко приверженной борьбе с насилием в отношении женщин. И структуры ОБСЕ, и государства-члены пообещали развить усилия в этом направлении. Надеемся, что информация, представленная в данном сборнике, будет полезной для этой работы и вдохновит тех, кто создает стратегии и программы для борьбы с НОЖ, будет отвечать на вопросы, поощрять работу и давать рекомендации по консолидации действующих или развитию новых эффективных подходов.

147 148 Приложение: указатель ресурсов и примеров опыта Введение 9 —— Примеры сборников хорошего опыта по борьбе с НОЖ (ресурс) 14

Понимая НОЖ: исследования и оценка 27 —— Источники статистики по насилию на гендерной почве (ресурс) 27

Сбор информации —— База данных о насилии в отношении женщин (ресурс) 27

Анализ опыта —— Голоса пострадавших (опыт) 30 и потребностей —— Рекомендации по этике и безопасности для исследований НОЖ пострадавших (ресурс) 31

Контроль над —— Контролируя правосудие: исследование причин уменьшения юридической количества дел об изнасилованиях при прохождении через системой систему криминальной юстиции (опыт) 32 —— СМОТРИ (опыт) 35

Анализ бюджета —— Бюджет, чувствительный к гендерным вопросам (ресурс) 37

Предупреждение 41 Кампании по —— Инструменты для повышения информированности и общения 41 повышению (ресурс) информированности

Глобальные —— Кампании ООН против насилия а отношении женщин (ресурс) 42 кампании —— Кампания «16 дней против насилия на гендерной почве» (опыт) 43 —— Кампания «Остановим насилие в отношении женщин» (опыт) 44

Региональные —— Кампания «Остановим домашнее насилие в отношении женщин кампании (ресурс) 45

Национальные —— Кампании по повышению осведомленности во Франции (опыт) 46 кампании —— Кампания нулевой терпимости (опыт) 47 —— Права женщин – это часть прав человека (опыт) 48 —— Голые факты (опыт) 49

Кампании на местном —— Женщины в черном (опыт) 50 уровне —— Проект бельевой веревки (опыт) 52 —— Авиалинии борются с секс туризмом, вовлекающим детей (опыт) 53 —— Корпоративный союз за искоренение насилия со стороны интимного партнера (опыт) 54

149 Дотягиваясь до —— Как сказать «Нет» начальнику (опыт) 56 женщин/Правовая —— ИЗБАВЬСЯ ОТ ЭТОГО (опыт) 57 грамотность/ Расширение возможностей женщин

Работая с политиками —— Гендерное равенство?! (опыт) 58 —— Борьба с насилием в семье через усиление общественных механизмов и юридической базы на национальном уровне (опыт) 59 —— Связывая женщин-мэров (опыт) 61

Обучая —— Инструменты для СМИ для освещения домашнего насилия (опыт) 62 профессионалов —— В помощь СМИ: факты о резолюции Совета безопасности ООН СМИ № 1325 (опыт) 63

Работая с мужчинами —— Союз «MenEngage» and «Promundo» (ресурс) 64 и мальчиками —— Кампания белой ленточки (опыт) 65 —— Кампании «Воспитывая из малчиков мужчин» и «Отцы–основатели» (опыт) 66 —— Программа «Мужчины за справедливость», региональная сеть мужчин против насилия на гендерной почве (опыт) 67 —— «Сосчитай до трех: ты, она, ваша семья. Покажи лучшее в себе». Кампания за прекращение насилия (опыт) 68 —— Герои чести (опыт) 69 —— «Остановим насилие в отношении женщин!» Пропагандистская кампания (опыт) 70 —— «Евро 08» кампания против торговли женщинами (опыт) 71

Работая с —— Вопросы гендера: пособие о гендерном насилии, касающемся молодежью молодых людей (ресурс) 73 —— «Право жить без насилия» и «У тебя есть 100% право на отсутствие насилия» (опыт) 73 —— Случаи изнасилования молодых женщин во время свиданий. Развитие надлежащей практики предотвращения и поддержки пострадавших (опыт) 75 —— Кампания «Слушай громче» (опыт) 76 —— Проект «Нет торговле людьми» (опыт) 77

Мобилизация —— Реакция сообщества на домашнее насилие и торговлю женщинами сообщества (опыт) 79 —— Безопасные города: насилие в отношении женщин и общественные правила (опыт) 80

Защита и помощь 83 Прямая помощь и —— Дорога спасения: с улицы к автономии (опыт) 85 предоставление услуг

Всеохватывающие и —— Сельские женщины в Кыргызстане против насилия (опыт) 87 специализированные —— Домашняя правда (опыт) 89 службы —— Всестороння забота о жертвах изнасилований в медицинских центрах (опыт) 90

150 7 Приложение: указатель ресурсов и примеров опыта

Планирование —— План по реинтеграции жертв торговли людьми: хороший опыт и безопасности рекомендации (ресурс) 91 и помощь в реинтеграции

Расширение —— ProTrain (опыт) 92 возможностей —— Акушерки помогают пострадавшим (опыт) 93 сотрудников служб

Кризисные центры, —— «Больше, чем просто крыша над твоей головой» и «Убегая от убежища и центры насилия» (ресурс) 94 «одного окна» —— Мировая конференция по убежищам для женщин (ресурс) 95 —— Medica Zenica, Босния и Герцеговина (опыт) 96 —— Центр «Умид», Узбекистан (опыт) 97 —— Центры помощи пострадавшим от сексуального нападения, 97 Великобритания (опыт) —— Центры семейного правосудия, США (опыт) 98

Координированная —— Набор инструментов для искоренения насилия в отношении реакция женщин (ресурс) 100 сообщества/ —— Национальные механизмы перенаправления: совместные усилия механизмы по защите прав лиц, подвергшихся торговле людьми (ресурс) 100 перенаправления —— Интервенции против насилия на гендерной почве в условиях гуманитарных операций (ресурс) 100 —— Полный до краев (опыт) 101 —— Стандартные рабочие процедуры (опыт) 102

Повышение —— Инициатива, направленная против торговли людьми и экономического предоставление новых перспектив для женщин в Молдове (опыт) 105 потенциала и —— ИМИДЖ – интервенции микро-финансированием против СПИДа возможностей и за гендерное равенство (опыт) 106

Программы для лиц, —— Избавляясь от насилия: курс для мужчин, которые применяют совершивших насилие домашнее насилие (ресурс) 109 —— «Респект»: Национальная ассоциация программ для лиц, совершивших домашнее насилие, и службы поддержки, связанные с этими вопросами (опыт) 109

Судебное преследование 113 —— Улучшая систему уголовной юстиции и реформа сектора безопасности (ресурс) 113

Законы и политика —— Семинар группы экспертов по хорошему опыту в законодательстве против НОЖ (ресурс) 115

Усиливая законы —— Модели законов против НОЖ (ресурс) 117 и принимая специализированное законодательство

Изучение примеров —— Австрия (опыт) 118 хорошего опыта в —— Руанда (опыт) 119 законодательстве —— Испания (опыт) 120 —— Турция (опыт) 121

151 Планы действий —— Германия: 2-й План действий по борьбе с насилием в отношении женщин (опыт) 122 —— Обеспечивая равенство, порождая мир: Руководство по политике планирования о женщинах, мире и безопасности (ресурс) 123 —— Насилие в отношении женщин – больше не семейное дело (опыт) 123

Кодексы поведения и —— Проект исполнения Кодексов поведения (опыт) 125 внутренняя политика —— Кодекс поведения ОБСЕ и политико-военные аспекты безопасности (опыт) 126

Специализированные отделы и реагирование

—— Полиция —— Региональное исследование размещения женских отделений полиции в Латинской Америке (ресурс) 128 —— Отделы расследования домашнего насилия (опыт) 129 —— Центры предупреждения домашнего насилия (опыт) 130

—— Суды —— Испанские суды по делам, связанным с гендерным насилием (опыт) 131

—— Комиссия  по поиску —— Комиссии правды и гендер: принципы, политика и процедуры (ресурс) 132 правды и примирению

Расширение —— Источник гендерной информации для миротворческих операций возможностей (ресурс) 133 профессионалов уголовной юстиции и миротворческих сил

—— Обучение —— Программа по предупреждению и борьбе с домашним насилием (опыт) 134 —— VIP – пособие: полиция против насилия в отношении женщин и детей – видение, инновация и профессионализм (опыт) 135 —— Обучающий курс: «Гендер и миротворчество» (ресурс) 136

—— Пособия,  —— Проект «Доступ женщин к правосудию» (опыт) 136 руководства, —— Инициатива «Зеленой книжки» (опыт) 138 учебники, правила

Правовая помощь —— Включая домашнее насилие в программу юридических факультетов (ресурс) 140 —— Проект: «Национальное лидерство и обучение гражданской правовой помощи жертвам торговли людьми» (опыт) 140 —— Правовая помощь в случаях насилия на гендерной почве в условиях конфликта (опыт) 141

Международные —— Международное право в национальном суде: сексуальное правовые механизмы домогательство в Индии (опыт) 143 —— Международные суды: неспособность государств реагировать на НОЖ (опыт) 144 —— Механизм договоров: домашнее насилие в Венгрии (опыт) 144

152 ОБСЕ

Организация по безопасности и сотрудничеству в Европе – самая крупная региональная структура по безопасности в мире. Она протянулась от Северной Америки через Европу, Кавказ, Среднюю Азию до российского Дальнего Востока, охватывая более чем 1,2 миллиарда человек.

ОБСЕ работает для стабильности, процветания и демократии в 56 государствах через политический диалог об общих ценностях и практическую работу, способствующую длительным изменениям.

Являясь основным инструментом по раннему предупреждению, предотвращению конфликтов, регулированию кризисов и постконфликтному восстановлению, ОБСЕ работает с тремя измере­ ниями безопасности – военно-политическим, экономическим и экологическим, и человеческим. В этом контексте она обращается к широкому кругу связанных с безопасностью вопросов, среди которых: контроль над вооружениями, меры по построению безопасности и доверия, права человека, демократизация, права национальных меньшинств, полицейские стратегии, контр- террористические меры, а также вопросы экономики и окружающей среды.

ОБСЕ признает, что дискриминация, неравенство и насилие подрывают мир и безопасность. Содействие гендерному равенству и борьба с насилием в отношении женщин – неотъемлемая часть обязательств ОБСЕ.

www.osce.org «Гендерное равенство и жизнь без насилия – в сердце ценностей ОБСЕ и являются предпосылками для безопасности, стабильности и процветания. Я призываю всех членов семьи ОБСЕ совместить усилия и предпринять решительные действия».

Марк Перрин де Бришанбо Генеральный Секретарь ОБСЕ

«Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ. Сборник примеров хорошего опыта» включает более 95 примеров хорошего опыта в сферах предупреждения насилия в отношении женщин, защиты пострадавших и судебном преследовании виновных, а также стратегии вовлечения мужчин и молодежь.

Этот опыт, представленный в сборнике, считается успешным и используется различными организациями, включая ОБСЕ во многих странах, среди которых государства-члены ОБСЕ.

Задуманный, как инструмент технической помощи, данный сборник способствует дальнейшим исследованиям и действиям, описывая инновационные подходы к борьбе с домашним насилием, а также насилием в отношении женщин во время вооруженных конфликтов.

Борьба с насилием в отношении женщин требует большой политической воли, согласованных усилий, достаточных ресурсов, но также и хороших идей для эффективных стратегий и программ.

Предоставляя «усвоенные уроки», данная публикация помогает практикующим специалистам и разработчикам стратегий из государственного и негосударственного секторов лучше видеть их сегодняшние и будущие инициативы; и помогает государствам-членам ОБСЕ в выполнении их обязательств по искоренению насилия в отношении женщин.

«Принося безопасность домой: борьба с насилием в отношении женщин в регионе ОБСЕ. Сборник примеров хорошего опыта» – публикация в рамках текущего проекта Гендерной секции ОБСЕ «Инновационные подходы к борьбе с насилием в отно­ шении женщин в ОБСЕ», финансируемая Австрией, Германией, Грецией, Финляндией и Францией.

Австрия – Азербайджан – Албания – Андорра – Армения – Беларусь – Бельгия – Болгария – Босния и Герцеговина – Венгрия – Германия – Греция – Грузия – Дания – Исландия – Ирландия Испания – Италия – Казахстан – Канада – Кипр – Кыргызстан – Латвия – Литва – Лихтенштейн – Люксембург – бывшая югославская республика Македония – Мальта – Молдова – Монако Нидерланды – Норвегия – Польша – Португалия – Российская Федерация – Румыния – Сан-Марино – Святой Престол – Сербия – Словакия – Словения – Соединенное Королевство – Соединенные штаты Америки – Таджикистан – Туркменистан – Турция – Украина – Узбекистан – Финляндия – Франция – Хорватия – Черногория – Чешская Республика – Швейцария – Швеция – Эстония

Za bezbednost kod ku}e: Suzbijanje nasilja nad `enama u regionu OEBS

Zbornik dobrih praksi PRIZNANJA Dobre prakse predstavljene u ovoj publikaciji istražila je i dokumentovala Elizabet Duban, konsultant, u ime Odseka za rodnu ravnopravnost i pod vođstvom Džamile Seftaui, {efice Odseka i vi{e savetnice za pitanja rodne ravnopravnosti.

Među ostalima koji su doprineli ovoj knjizi su: Ala Kuvatova (Udruženje nevladinih organizacija za rodnu ravnopravnost i ukidanje nasilja nad ženama, Tadžikistan), Amanda Kloer (Američka advokatska komora, SAD), Andro Gigauri (Gruzija), Koni Kamara (Američki komitet za izbeglice – American Refugee Committee International, SAD), Dilorom Kaidarova (OEBS, Tadžikistan), Dćema Konel (Odsek UN za unapređivanje položaja žena, SAD), Madis Vainomaa (Misija OEBS u Srbiji), Maja Goldstin (Kancelarija OEBS u Albaniji), Muhtar Irisov (OEBS, Kirgistan) i Nil Bleklok (Respect, Ujedinjeno Kraljevstvo). Pored toga, dragocene povratne informacije pružili su svi eksperti i mnogi učesnici Seminara o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, organizovanog u Du{anbeu, oktobra 2008. godine. Monika Gutieres bila je veza sa operacijama OEBS-a na terenu i učestvovala u pregledanju ranijih verzija ovog zbornika.

Ova publikacija je deo vanbudžetskog projekta „Inovativni pristupi suzbijanju nasilja nad ženama u OEBS-u.“

Vi{a savetnica za rodna pitanja zahvaljuje Stalnim misijama Austrije, Finske, Francuske, Nemačke i Grčke u OEBS-u, koje su podržale i finansirale ovaj projekat.

Objavio Sekretarijat OEBS, Kancelarija GS/Odsek za rodnu ravnopravnost www.osce.org/gender

Urednica: Džamila Seftaui, vi{a savetnica za rodna pitanja, Kancelarija GS/Odsek za rodnu ravnopravnost jamila.seftaoui@osce.org

© OEBS, 2009. Sva prava zadržana ISBN: 978-92-9234-5341

Sva stanovi{ta, mi{ljenja, linkovi i opisi uključeni ili pomenuti u „Za bezbednost kod kuće: Suzbijanje nasilja nad ženama u regionu OEBS. Zbornik dobrih praksi” jesu mi{ljenja autora, i njihovo pominjanje ne podrazumeva zvaničnu podr{ku ili prihvatanje od strane OEBS-a. Molimo da imate u vidu da zbornik sadrži linkove za Internet prezentacije (vebsajtove) koje ne pripadaju OEBS-u i kojima upravljaju treće strane, a koje mogu sadržati materijale za{tićene autorskim pravom ili drugim pravima trećih strana. OEBS nema kontrolu nad tim Internet stranicama, te stoga ne preuzima odgovornost niti pravnu odgovornost za dostupnost, tačnost ili potpunost eksternih Internet stranica, niti tvrdi da njihovo kori{ćenje ne bi predstavljalo kr{enje gore pomenutih prava.

Navoditi kao: „Za bezbednost kod kuće: Suzbijanje nasilja nad ženama u regionu OEBS. Kompilacija dobrih praksi.“ Ur. Džamila Seftaui. Beč, 2009.

Dizajn: Ulf Har [tampa: Gutenberg Press LTD Sadržaj Sadržaj Priznanja 2

Predgovor 5

Spisak skraćenica i akronima 7

1 Uvod 9

1.1 Oblici nasilja nad ženama 10 1.2 Svrha zbornika 12 1.3 Opseg zbornika 13 1.4 Struktura i metodologija 14

2 Identifikovanje dobrih praksi i pristupa 17

2.1 [ta su dobre prakse i kako ih ocenjujemo? 17 2.2 Op{ti principi kojima se rukovode dobre prakse 17 2.3 Strategije u osnovi dobrih praksi 18

3 Razumevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocena 21

3.1 Prikupljanje podataka 21 3.2 Indikatori za merenje nasilja nad ženama 22 3.3 Analiza iskustava i potreba žrtava 23 3.4 Praćenje i posmatranje 24 3.4.1 Praćenje pravnog sistema 26 3.4.2 Praćenje medija 27 3.4.3 Analiza budžeta 27 3.5 Istraživanje kao zagovaranje 28

4 Prevencija 31

4.1 Kampanje podizanja svesti 31 4.1.1 Svest javnosti 31 4.1.2 Pružanje ruke ženama/pravna pismenost/osnaživanje žena 40 4.1.3 Rad sa kreatorima politike 41 4.1.4 Obuka za zaposlene u medijima 44 4.2 Rad sa mu{karcima i dečacima 45 4.3 Rad sa mladima 50 4.4 Animiranje zajednice 55

5 Za{tita i pomoć 59 5.1 Prepoznavanje žrtve 59 5.2 Neposredna pomoć i pružanje usluga 60 5.2.1 Sveobuhvatne i specijalizovane usluge 61 5.2.2 Planiranje bezbednosti i pomoć pri reintegraciji 64 5.2.3 Izgradnja kapaciteta pružalaca usluga 64 5.3 Krizni centri, sigurne kuće, centri za „sve usluge na jednom mestu“ 66 5.4 Koordinirani odgovor zajednice/referalni mehanizmi 69 5.5 Ekonomsko osnaživanje 71 5.6 Pravna za{tita 73 5.7 Programi za počinioce 74

6 Procesuiranje 77

6.1 Zakoni i politike 78 6.1.1 Zakoni o rodnoj ravnopravnosti 78 6.1.2 Unapređivanje zakona i usvajanje posebnih propisa 78 6.1.3 Studije slučajeva dobre prakse u zakonodavstvu 79 6.1.4 Akcioni planovi 82 6.1.5 Kodeksi pona{anja i interne politike 83 6.2 Posebna odeljenja i odgovori 85 6.2.1 Policijske jedinice 85 6.2.2 Sudovi 88 6.2.3 Komisije za istinu i pomirenje 88 6.3 Razvoj kapaciteta zaposlenih u sistemu krivičnog pravosuđa i mirovnim snagama 89 6.3.1 Obuka 89 6.3.2 Priručnici, vodiči, uputstva, protokoli 91 6.4 Pravna pomoć 93 6.5 Međunarodnopravni mehanizmi 96

7 Zaključak 99

Prilog: Indeks resursa i praktičnih postupaka 101

 Predgovor „Zemlje učesnice OEBS-a… osudile su nasilje nad ženama putem Akcionog plana OEBS-a za unapređenje rodne ravnopravnosti. Sada nam je potrebna konkretna akcija kojom će se te obaveze i posvećenost pretočiti u realnost.“

Elizabet Ren (Elisabeth Rehn), biv{a finska ministarka za ravnopravnost i odbranu, u obraćanju Stalnom savetu OEBS u Beču, 15. decembra 2008. godine

Nasilje nad ženama nije nov problem. Duboka patnja i zlo izazvano ovom rasprostranjenom zloupotrebom ljudskih prava nisu se mnogo promenili tokom vekova. U velikoj meri, iste nejednakosti i neravnoteže snaga koje su uvek podsticale nasilje nad ženama opstaju i danas. Ono {to se promenilo, međutim, jeste pejzaž, kontekst u kome se nasilje nad ženama de{ava. Na nasilje nad ženama se vi{e ne gleda kao na neizbežan deo porodičnog života, dru{tvenih odnosa, radnog mesta ili rata. Nasilje nad ženama se ne može opravdati. Nakon {irenja ženskog pokreta, aktivistkinje su zatražile da se razmotri pitanje nasilja, osnovnog negiranja jednakih prava. Proteklih decenija, na globalnom nivou dogodile su se značajne promene u artikulisanju obaveza državâ da suzbijaju nasilje nad ženama, bilo da je počinjeno od strane privatnih pojedinaca ili države, kao čin rata ili u vreme mira. Ako se poslednje decenije 20. veka mogu okarakterisati intenzivnim zalaganjem za re{avanje pitanja nasilja nad ženama, pozivima na akciju za ispravljanje nedela i poku{ajima da se reaguje na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou, prve godine 21. veka uključuju izvesnu meru introspekcije. Mnogo vi{e pažnje je poslednjih godina usredređeno na aktivnosti pravljenja inventara i poku{aje izrade kataloga intervencijâ koje stvarno dovode do smanjivanja učestalosti incidenata nasilja nad ženama, veće za{tite i pomoći žrtvama nasilja i okončanja nekažnjavanja onih koji čini to nasilje. Interes u izdvajanju dobrih praksi u bavljenju problemom nasilja nad ženama u velikoj meri proizilazi iz prepoznavanja činjenice da se, uprkos velikim naporima uloženim u ovoj oblasti, nasilje nad ženama nastavlja u svim zemljama sveta, a u nekim slučajevima, kao {to su ratni sukobi i obnova posle sukoba, čak i intenzivira. OEBS razume međusobnu povezanost obezbeđivanja rodne ravnopravnosti, ukidanja nasilja nad ženama i ostvarivanja stvarne i održive bezbednosti za sve građane. Kada se dozvoli da nasilje nad ženama opstane, to onda dovodi do nastavljanja diskriminacije, stvaranja nestabilnosti i usporavanja razvoja svake nacije. Bavljenje pitanjem nasilja nad ženama je u sredi{tu mandata OEBS-a. Zemlje učesnice OEBS-a potvrdile su značaj re{avanja problema nasilja nad ženama time {to su usvojile Akcioni plan za unapređivanje rodne ravnopravnosti (2004), koji uključuje uputstva Sekretarijatu da razvija aktivnosti za sprečavanje nasilja nad ženama. Odluka Ministarskog saveta OEBS-a o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama (2005) daje preporuke zemljama učesnicama o merama za bolju prevenciju nasilja i za{titu i pomoć žrtvama. Pored toga, Odlukom OEBS-a o ženama u sprečavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi posle sukoba (2005), Rezolucija 1325 Saveta bezbednosti o ženama, miru i bezbednosti postaje sastavni deo svih aktivnosti OEBS-a i njom se zemlje učesnice pozivaju da obezbede puno uče{će žena u sprečavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi posle sukoba. U tom kontekstu, Odsek za rodnu ravnopravnost Kancelarije generalnog sekretara pokrenuo je inicijativu zahvaljujući kojoj je nastao ovaj zbornik, Za bezbednost kod kuće: Suzbijanje nasilja nad ženama u regionu OEBS. Zbornik dobrih praksi, koji je predstavljen za vreme Stručnog seminara o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, održanog u Du{anbeu, u Tadžikistanu, oktobra 2008. godine. Na seminaru se okupilo 89 međunarodnih eksperata, kreatora politike, aktivista NVO i predstavnika međunarodnih organizacija iz 21 zemlje, radi razmene informacija o dobrim praksama i delotvornim pristupima prevenciji nasilja nad ženama, za{titi osoba koje su preživele nasilje i gonjenju počinilaca. Posebna pažnja je posvećena četvrtoj temi – uče{ću, koje se odnosi na napore da se mladi ljudi i mu{karci uključe u suzbijanje nasilja nad ženama. Seminar nije bio forum za otkrivanje potpuno novih strategija ili pristupa, već su učesnici razmenjivali svoja stručna znanja i iskustva. Učesnici iz raznih zemalja su se saglasili o zajedničkoj osnovi za razgovore i razmatrali inovacije i nove prakse koje su ključne za delotvorne intervencije. Važan cilj ovog zbornika je, stoga, da se nadoveže na Stručni seminar i da pokaže neke od dobrih praksi koje su proistekle iz inicijativa koje je podržao OEBS, kao i iz projekata koje su podržale druge organizacije, a koji mogu da budu korisna inspiracija za budući rad u regionu OEBS-a. Ovaj zbornik bi trebalo da bude koristan za koordinatore/poverenike za rodna pitanja, ali i za brojno drugo osoblje {irom OEBS, koje radi na pitanjima kao {to su, na primer, ljudska prava, demokratizacija, borba protiv trgovine ljudima, vladavina prava, reforma rada policije ili vojske. Nasilje nad ženama je složen problem koji zahteva međusektorski prisup, a ova kompilacija pruža znatan broj primera različitih inicijativa koje imaju za cilj prevenciju, za{titu i sudsko gonjenje. Naravno, ovaj zbornik je namenjen mnogo {iroj publici nego {to su samo strukture OEBS – publici koja obuhvata kreatore politike, organe nadležne za sprovođenje zakona, profesionalne pravnike,

 socijalne službe, edukatore, novinare, sindikate, privatni sektor, donatore i, {to je od ključnog značaja, organizacije civilnog dru{tva u svim zemljama učesnicama. Ovaj zbornik služi kao polazna osnova za prilagođavanje delotvornih i proverenih praksi, budući da stvarna promena mora da se dogodi na nivou država. Nadamo se da će ovo podstaći dalje razgovore o karakteristikama praksi koje su se pokazale delotvornim i da će dovesti do zajedničkog sprovođenja konkretnih novih inicijativa. U idealnom slučaju, te inicijative će se sprovoditi putem partnerstava, na primer između državnih organa i grupa civilnog dru{tva, među državama i između država učesnica i Sekretarijata, institucija i misija OEBS-a.

Džamila Seftaui Vi{a savetnica za rodna pitanja

 Spisak skraćenica i akronima

ABA Američka advokatska komora Al Amnesty International CEDAW Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena

CEE Centralna i Istočna Evropa SE Savet Evrope DAW Odsek UN za unapređivanje položaja žena DCAF Ženevski centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga DFID Odeljenje za međunarodni razvoj (UK)

DPKO Odeljenje UN za mirovne operacije DV Nasilje u porodici ECHR Evropski sud za ljudska prava ECLAC Ekonomska komisija UN za Latinsku Ameriku i Karibe EU Evropska unija GBV Rodno zasnovano nasilje (RZN) GTZ Nemačka organizacija za tehničku saradnju

HIV Virus humane imunodeficijencije HIV/AIDS Virus humane imunodeficijencije/Sindrom stečene imunodeficijencije

IACHR Interamerička komisija za ljudska prava IASC Međuagencijski stalni odbor ILO Međunarodna organizacija rada (MOR) IOM Međunarodna organizacija za migracije

NVO Nevladina organizacija NRM Nacionalni mehanizam upućivanja (NMU) ODIHR Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava OEBS Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju OSI Institut za otvoreno dru{tvo UN Ujedinjene nacije UN-INSTRAW Međunarodni institut UN za istraživanja i obuku za unapređivanje položaja žena

UNDP Program Ujedinjenih nacija za razvoj UNECE Ekonomska komisija UN za Evropu

UNFPA Populacioni fond UN UNICEF Dečiji fond UN UNIFEM Fond UN za razvoj žena UNMIK Privremena administrativna misija UN na Kosovu UNODC Kancelarija UN za borbu protiv droge i kriminala UNSCR 1325 Rezolucija Saveta bezbednosti UN 1325 o ženama, miru i bezbednosti USAID Agencija SAD za međunarodni razvoj

NNŽ Nasilje nad ženama

SZO Svetska zdravstvena organizacija

 1 Uvod Nasilje nad ženama (NNŽ) je jedna od najrasprostranjenijih i najtrajnijih zloupotreba ljudskih prava u svetu, koja proizilazi iz duboko ukorenjenih predstava o nejednakom statusu žena. Kao vodeći uzrok lo{eg zdravlja i smrti žena, koji se ipak može sprečiti, ono takođe predstavlja i problem javnog zdravlja. Nasilje nad ženama ima podjednako razorno dejstvo na dru{tvo u celini, jer utiče na produktivnost žena i ima za posledicu op{te ekonomske gubitke. Suzbijanje nasilja nad ženama, posebno u postkonfliktnim i tranzicionim sredinama, ima važne implikacije na bezbednost ljudi. Zaista, ako se ne re{ava, nasilje nad ženama koči razvoj zemlje i izaziva te{ke poremećaje porodice, zajednice i dru{tvenih struktura i, na kraju krajeva, naneto zlo pogađa mnogo {iri krug nego {to su samo neposredne žrtve.1 Mada ne postoje univerzalni statistički podaci o učestalosti, globalne, regionalne i nacionalne studije ukazuju na to da je nasilje nad ženama ra{ireno do uznemirujućih razmera. Bar jedna od tri žene je doživela neki oblik fizičkog, seksualnog ili psiholo{kog nasilja u svom životnom veku, najče{će od strane intimnog partnera.2 Prema studiji koju je Svetska zdravstvena organizacija (SZO) sprovela u vi{e zemalja, stope učestalosti za fizičko i/ili seksualno nasilje se kreću između 29% i 62% anketiranih žena.3 Savet Evrope (SE) ukazuje na to da je u državama članicama između jedne petine i jedne četvrtine svih žena pretrpelo fizičko nasilje bar jednom u odraslom delu svog života, a vi{e od jedne desetine su bile žrtve seksualnog nasilja uz upotrebu sile.4 Treba napomenuti da se ankete kojima se procenjuje učestalost nasilja nad ženama sprovode upravo zato {to je problem latentan, a zvanične statistike često neprecizne. Neki oblici NNŽ, kao {to je seksualno nasilje, hronično se nepotpuno prijavljuju.5 Druge vrste nasilja se možda ne prepoznaju kao takve, na primer seksualno uznemiravanje ili nasilje usmereno ka ženama u toku konflikta, te se stoga nikada ne evidentiraju u nacionalnim statističkim podacima. Međutim, čak i bez preciznih podataka, znamo da nasilje nad ženama pogađa sve dru{tveno-ekonomske i obrazovne klase i ima globalan uticaj na život miliona žena i devojaka. Značajan razvoj događaja u poslednjih petnaest godina zahteva da se na tako poražavajuće statističke podatke ne gleda kao na neizbežne i neizmenjive. Početkom devedesetih godina dvadesetog veka, ukidanje nasilja nad ženama je postalo teži{te pažnje UN i utvrđena je obaveza država da pruže za{titu od takvih povreda ljudskih prava i da reaguju kada se one dogode. Op{ta preporuka 19 uz Konvenciju UN o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), usvojena 1992. godine, izričito navodi da je NNŽ oblik diskriminacije koji ometa ostvarivanje pune ravnopravnosti žena. Deklaracija UN o iskorenjivanju nasilja nad ženama iz 1993. godine artikuli{e pravo žene da ne bude izložena nasilju. Značajno je da Deklaracija o iskorenjivanju nasilja nad ženama potvrđuje pojam dužne pažnje – koncept po kom države imaju obavezu da preduzmu aktivne mere da spreče i za{tite žene od nasilja, da odgovore na akte nasilja nad ženama koje počine bilo država ili privatni akteri, i da kazne počinioce i nadoknade {tetu žrtvama. Standard dužne pažnje se često pominje u transkriptu kao obaveza država da sprovedu ono {to se u engleskom skraćeno naziva „tri P“ (prevention, protection and prosecution), odnosno – sprečavanje nasilja nad ženama, za{titu žrtava i gonjenje počinilaca nasilja nad ženama. Kao najveća regionalna bezbednosna organizacija na svetu, Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) unapređuje sveobuhvatnu bezbednost putem sprečavanja sukoba, upravljanja krizama i obnove posle sukoba. OEBS sprovodi {irok niz aktivnosti koje se odnose na sve tri dimenzije bezbednosti – ljudsku, vojnopolitičku i ekonomsko-ekolo{ku. Uporno prisustvo nasilja nad ženama predstavlja značajan bezbednosni izazov za sve zemlje učesnice OEBS-a, a bavljenje ovim izazovom je u sredi{tu zadataka OEBS-a. Nasilje nad ženama je posledica rodnih razlika u sposobnosti žena da ostvare svoja prava, uključujući ravnopravan pristup obrazovanju i mogućnostima zapo{ljavanja, resursima i dono{enju odluka. Stoga, OEBS pristupa NNŽ kao ozbiljnoj prepreci za ostvarivanje rodne ravnopravnosti. Kako u nedavnom finskom predsedavanju, tako i u sada{njem grčkom predsedavanju OEBS-om, rodna ravnopravnost je u sredi{tu pažnje kao vi{edimenzioni prioritet koji podrazumeva sve stubove rada OEBS-a. Sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama je jedna od prioritetnih oblasti OEBS-a u okviru {ireg rada na unapređivanju rodne ravnopravnosti i re{avanju ženskih pitanja vezanih za bezbednost.

1 Postoje različita gledi{ta o upotrebi termina „žrtva“ u kontekstu NNŽ. Mnogima se vi{e sviđa termin „osobe koje su preživele nasilje“, jer on podrazumeva ideju da je žena prevazi{la situaciju zlostavljanja. U ovoj kompilaciji se koriste oba termina, „žrtva“ (obično u kontekstu napora u pravcu sudskog gonjenja) i „preživeli/osoba koja je preživela nasilje“ (u kontekstu za{tite i službi). 2 „Koliko je rasprostranjeno nasilje nad ženama?“, pregled podataka, kampanja generalnog sekretara UN „Ujedinjeni za okončanje nasilja nad ženama“, februar 2008. 3 „Multinacionalna studija SZO o zdravlju žena i nasilju nad ženama u porodici“ (SZO, 2005), str. 5. 4 Pregled podataka, kampanja Saveta Evrope za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici, na http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesticviolencecampaign/Fact_Sheet_en.asp 5 Na primer, studija o prevalenciji NNŽ u nekoliko zemalja je ustanovila da je prijavljeno svega između 4% i 13% seksualnih napada počinjenih od strane osoba koje nisu partneri. „Iskorenjivanje silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja u svim njihovim manifestacijama, uključujući u vreme sukoba i sličnim situacijama“ (Generalni sekretar UN, 2008), A/63/216, str. 22.

 Tokom 2004. godine, 56 zemalja učesnica OEBS-a pokazalo je brigu za unapređenje ravnopravnosti između mu{karaca i žena i smanjenje diskriminacije, usvojiv{i Akcioni plan za unapređenje rodne ravnopravnosti. Akcioni plan upućuje izvr{ne strukture OEBS-a, pogotovo Sekretarijat, da razviju programiranje i prate napredak u sprečavanju NNŽ i da podrže izvr{ne strukture OEBS-a i zemlje učesnice u sprovođenju relevantnih obaveza vezanih za unapređivanje rodne ravnopravnosti.6 Ministarska Odluka o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama iz 2005. godine daje preporuke zemljama učesnicama o vrstama mera koje treba preduzeti kako bi se pobolj{ala prevencija nasilja i za{tita i pomoć žrtvama .7 Jedna druga rezolucija OEBS8 iz 2005. godine usredsređuje se na žene u sprečavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi posle sukoba, i integri{e u rad OEBS-a veliki deo sadržaja Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti UN. Rezolucijom SB UN 1325 i Rezolucijom SB UN 1820, sve strane u oružanim sukobima pozivaju se da preduzmu posebne mere da za{tite žene i devojčice od nasilja zasnovanog na rodu, posebno od silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, i od svakog nasilja u situacijama oružanih sukoba. Poslednjih godina se takođe vidi povećano sumiranje rezultata napredovanja ka eliminaciji NNŽ. Očigledno je da je ostvaren ogroman napredak, od pukog artikulisanja nasilja nad ženama kao povrede ljudskih prava do razvijanja i ispitivanja teorija uzroka i uticaja NNŽ. Brojne vlade su usvojile zakone, uvele politike i pro{irile mreže socijalnih službi da bi bolje pomogle osobama koje su preživele nasilje. Organizacije civilnog dru{tva, posebno organizacije žena, bile su možda najaktivnije u zahtevima za promene. Ženske nevladine organizacije (NVO) {irom sveta deluju samostalno i u koalicijama na stvaranju svesti o problemu, za{titi žrtava i zahtevanju naknade. Ipak, uprkos vi{e od decenije aktivnosti, takođe je jasno da, po svemu sudeći, žene nisu znatno vi{e oslobođene prisustva nasilja nego {to su bile u pro{losti. {tavi{e, kao {to primećuje UNIFEM, situacija je paradoksalna. „Pejzaž nasilja zasnovanog na rodu je transformisan... {ali¹ umesto da se desilo drastično smanjenje nasilja nad ženama, …izazovi su postali složeniji, otpor prema promenama dublji, opiranje osnaživanju žena sve otvorenije, a metode koje se koriste za održavanje statusa quo jo{ složenije i podmuklije.9“ U ovakvoj klimi, procena delotvornih praksi i sposobnost da se perspektivne strategije prilagode promenjenim okolnostima jesu od životnog značaja u daljim nastojanjima da se okonča nasilja nad ženama.

1.1 Oblici nasilja nad ženama

Nasilje nad ženama manifestuje se kao fizičko, seksualno i/ili psiholo{ko zlo.10 Ove kategorije nasilja se međusobno ne isključuju, a oblike NNŽ treba razumeti {iroko, tako da obuhvate niz pona{anja čiji je cilj moć i kontrola nad ženama. Deklaracija UN o iskorenjivanju nasilja nad ženama klasifikuje NNŽ u tri osnovna oblika na osnovu toga gde se čin de{ava i odnosa između žrtve i učinioca: (1) nasilje u porodici; (2) nasilje u zajednici; (3) nasilje počinjeno ili odobreno od strane države.11 Nasilje počinjeno u domaćinstvu obuhvata nasilje u porodici, koje se jo{ pominje i kao nasilje počinjeno od strane intimnog partnera ili bračno zlostavljanje, da bi se jasno istaklo da počinilac i žrtva imaju dugotrajan odnos. Silovanje u braku i seksualno zlostavljanje dece su takođe vrste NNŽ koje se de{avaju u porodici. Nasilje u zajednici obuhvata silovanje i nedozvoljene polne radnje, seksualno uznemiravanje na radnom mestu i u obrazovnim institucijama, kao i eksploataciju žena i devojaka putem trgovine ljudima i prostitucije. Nasilje koji čini država obuhvata upotrebu silovanja tokom rata ili od strane pripadnika organa unutra{njih poslova, bezbednosnih ili vojnih snaga u toku oružanog sukoba ili za vreme mira, ili od strane mirovnog osoblja u nekonfliktnim sredinama, kao i zlostavljanje žena li{enih slobode u državnim pritvorskim institucijama ili institucijama pod kontrolom države. Te kategorije služe kao uputstvo za razumevanje obima NNŽ, ali ne treba ih se strogo pridržavati. Pružaoci usluga i zagovornici koji rade sa osobama koje su preživele NNŽ se često susreću sa oblicima NNŽ koje organi unutra{njih poslova i pravni sistemi jo{ nedovoljno prepoznaju, kao {to su proganjanje ili upotreba novih tehnologija, Interneta i elektronske po{te, za sajber-nasilje nad ženama.12

6 Videti stav 44 (c), Akcioni plan OEBS-a za unapređenje rodne ravnopravnosti, usvojen Odlukom br. 14/04, MC.DEC/14/04 (2004). 7 Odluka Ministarskog saveta OEBS br. 15/05, Sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama (2005). 8 Odluka Ministarskog saveta OEBS br. 14/05, Žene u sprečavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi posle sukoba (2005) 9 Ni minut vi{e: Okončati nasilje nad ženama (UNIFEM, 2003), str. 12 10 Neki stručnjaci za NNŽ i rodna pitanja govore i o ekonomskom nasilju. Ovaj termin može da se odnosi na povrede ekonomskih prava žena od strane države (npr. neplaćanje prinadležnosti) ili od strane privatnih činilaca (npr. supruga koji kontroli{e porodični budžet). 11 Deklaracija UN o ukidanju nasilja nad ženama, 20. decembar 1993, A/RES/48/104. 12 Videti npr. Pronalaženje te{ke ravnoteže: ljudska prava, sprovođenje zakona i sajber nasilje nad ženama, genderlT. org, 19. avgust 2008, dostupno na http://www.genderit.org/en/index.shtml?w=a&x=96169

10 1 Uvod

U ovom zborniku se ponekad koristi termin rodno zasnovano nasilje. Rodno zasnovano nasilje (RZN) odnosi se na zlo počinjeno nad osobom (mu{kom ili ženskom) kao posledica nejednakosti moći koja se i sama zasniva na rodnim ulogama. Nasilje zasnovano na rodu nije sinonim za nasilje nad ženama, ali se često koristi u tom značenju, budući da su žene primarne mete RZN. Zbog rodne diskriminacije, koja stavlja žene u položaj ugroženosti i nemoći, ženske žrtve „trpe teže posledice u odnosu na ono {to trpe mu{karci.“13 Nasilje počinjeno nad ženama i devojkama tokom oružanog sukoba i obnove posle sukoba se pojavilo kao jedan od naj{okantnijih oblika NNŽ. U stvari, NNŽ u konfliktnim sredinama nije poseban oblik nasilja, već predstavlja promenu u intenzitetu i obimu nasilja. U nasilju nad ženama tokom i nakon sukoba izraženo je specifično pomeranje iz privatne sfere u javnu. Nasilje nad ženama je „često ukorenjeno u pretkonfliktnim uslovima, ali raste i često postaje prihvaćena praksa u toku konflikta i u fazi posle konflikta. …sa prelaskom iz konflikta u mir, [nasilje zasnovano na rodu] se, po svemu sudeći, seli iz javnog u privatni domen te dolazi do porasta nasilja u porodici.“14 U skorijim sukobima bila je izražena takva pojava. Silovanje i seksualno nasilje se koriste kao namerna taktika rata, a žene koje su prisiljene da napuste svoje domove i žive kao izbeglice ili raseljena lica u logorima posebno su ugrožene nasiljem nad ženama. Nažalost, u nekim slučajevima, mirovne operacije su dovedene u vezu sa seksualnom eksploatacijom. Nestabilnost posle sukoba dovodi do rastućeg broja žena koje su izložene eksploataciji u prostituciji i do porasta trgovine ženama i devojkama. Rastuća stopa nasilja u porodici često sledi nakon formalnog prestanka neprijateljstava, kada se nasilje prenese u porodičnu sferu. Konflikti i vanredne situacije, jasno, pogor{avaju stanje ugroženosti i izloženosti žena riziku od određenih vrsta NNŽ. Konflikt razara infrastrukturu, dovodi do ekonomske nestabilnosti, stvara duboku traumu i u velikoj meri povećava broj lakog oružja koje je lako dostupno. Sukob, u kom su mu{karci glavni borci, ima i manje vidljive posledice, kao {to je izazivanje znatnih izmena u tradicionalnim ulogama polova. Od ključnog značaja je to da se NNŽ ne razmatra odvojeno od naučenih lekcija ili dobrih praksi primenjenih na druge manifestacije NNŽ. Nasilje nad ženama u situacijama konflikta je neraskidivo povezano sa nivoima i tolerisanjem takvog nasilja u sredini bez konflikta. Nasilje nad ženama „ne pojavljuje se iznenada za vreme sukoba. {Rodno zasnovano nasilje¹ je dugoročan i endemski problem {irom sveta, koji često dramatično isplivava na povr{inu tokom vanrednih stanja”.15 Međunarodna zajednica je preduzela korake da se aktivno pozabavi jedinstvenim ženskim doživljajem sukoba i ulogom koju žene i devojke mogu da igraju u mirovnim i bezbednosnim inicijativama. Rezolucija SB UN 1325 o ženama, miru i bezbednosti (2000) poziva na puno i ravnopravno uče{će žena u mirovnim procesima i na uključivanje rodnih pitanja u rad u oblasti bezbednosti. Za{tita žena i devojaka od rodno zasnovanog nasilja u oružanom sukobu je istaknuta kao oblast kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. Odluka OEBS-a br. 14/05 o ženama u sprečavanju sukoba, upravljanju krizama i obnovi posle sukoba (2005) integri{e Rezoluciju SB UN 1325 u aktivnosti OEBS- a i podstiče zemlje učesnice da preduzmu aktivne korake kako bi obezbedile puno uče{će žena u svim „nivoima sprečavanja sukoba, upravljanja krizama i re{avanja sukoba, i obnove posle sukoba.“ Rezolucija Saveta bezbednosti UN 1820 (2008) potvrđuje obaveze za{tite žena od nasilja i nagla{ava da „uprkos... ponovljenim osudama nasilja nad ženama i decom u situacijama oružanog sukoba... i ... pozivima upućenih svim stranama u oružanom sukobu da smesta prekinu takve akte, takvi akti se i dalje de{avaju, a u nekim situacijama postaju sistematski i rasprostranjeni, dostižući zapanjujuće nivoe brutalnosti“. Rezolucija 1820 poziva na prestanak svakog seksualnog nasilja u vreme sukoba, razvijanje politika nulte tolerancije i programa obuke, kao i na jačanje institucija na nacionalnom nivou radi pružanja pomoći žrtvama.

13 Strategija UNFPA i Okvir delovanja za re{avanje pitanja rodno zasnovanog nasilja 2008–2011. 14 Tsjeard Bouta, Georg Frerks i Ian Banon, „Rod, konflikt i razvoj“ (Svetska banka), str. 33. 15 „Jačanje za{tite od rodno zasnovanog nasilja u stanovni{tvu pogođenom oružanim sukobom, izve{taj sa radionice“ (UNIFEM i UNICEF, 2005), str. 20.

11 1.2 Svrha zbornika

Zemlje učesnice OEBS-a shvataju da je sprečavanje nasilja nad ženama prioritet; da bi olak{ao rad u ovoj oblasti, OEBS je razvio smernice o vrstama mera koje treba preduzeti da bi se pobolj{ala za{tita i pomoć ženama žrtvama nasilja. Ovaj zbornik nema cilj da ponavlja te preporuke i smernice OEBS-a. On je pre katalog konkretnih dobrih praksi koje se već koriste u zemljama područja OEBS-a i drugde i koje se mogu prilagoditi i ponoviti u drugim zemljama. Op{ta svrha ovog zbornika jeste da pruži smernice o delotvornim inicijativama za sprečavanje nasilja nad ženama, za{titu žrtava i sudsko gonjenje počinilaca nasilja. Zbornik nije model za razvoj novih projekata, nego polazna osnova za prilagođavanje delotvornih i proverenih pristupa. Iako je {irom sveta preduzet veliki broj projekata i programa posvećenih iskorenjivanju NNŽ, postoji malo kompilacija sa praktičnim odgovorima i tek po neki redak prikaz konkretnih pristupa, konkretnih aktivnosti koje su urodile plodom i postignutih rezultata ili uspeha. Mnogi izve{taji katalogizuju „naučene lekcije“ sa op{tim preporukama i opisima op{tih delotvornih strategija za bavljenje problemom NNŽ. U drugim zbirkama se opisuje samo su{tina određenog projekta i retko pruža dovoljno detalja da bi se razumeo kontekst u kojem je inicijativa nastala i izvr{ena. Važan cilj ovog zbornika je, stoga, da opi{e jedan broj inovativnih inicijativa na razumljiv i pristupačan način i da pruži informacije o op{tem pristupu, načinu na koji je određeni projekat sproveden, organizaciji koja ga je sprovela i konkretnim ishodima proisteklim iz projekta. U razradi ovog zbornika, analizirani su napori drugih organizacija na prikupljanju primera dobrih praksi u vezi sa NNŽ. Te inicijative je značajno pomenuti, budući da ovaj zbornik ima za cilj da dopuni ta nastojanja, a ne da ih duplira. Nekoliko takvih zbirki je opisano u daljem tekstu.

Primeri zbornika dobrih Godine 2006, generalni sekretar UN pokrenuo je detaljnu studiju o NNŽ. Izve{taj koji je usledio, praksi o NNŽ „Okončanje nasilja nad ženama: sa reči na dela“, uključuje analizu perspektivnih praksi u tri oblasti: pravu i pravosudnom sistemu, pružanju usluga i prevenciji.16 Populacijski fond UN (UNFPA) objavio je izve{taj u dva toma o studijama slučaja NNŽ iz svog rada {irom sveta: „Programiranje za bavljenje problemom nasilja nad ženama“. Izve{taji zajedno sadrže detaljne opise 18 projekata, partnera koji su u njih bili uključeni, procesa njihovog sprovođenja, naučenih lekcija i praksi koje su se pokazale delotvornim u svakom od slučajeva.17 Godine 2005, Odsek UN za unapređivanje položaja žena u okviru Kancelarije UN za borbu protiv droge i kriminala sazvalo je sastanak ekspertske grupe kako bi se identifikovali faktori koji određenu inicijativu čine dobrom praksom, i identifikovali zakoni, planovi, politike i drugi pristupi koji su bili delotvorni u suzbijanju nasilja nad ženama.18 Izve{taj sa tog sastanka beleži neke od izazova u poku{ajima da se odrede zajednički elementi dobrih praksi i postavlja op{te principe u pozadini dobrih praksi u pravu, pružanju usluga i u prevenciji.19 Godine 2002, Razvojni fond UN za žene (UNIFEM) sproveo je niz regionalnih posmatranja kako bi ispitao razmere i prirodu nasilja nad ženama i zabeležio napore učinjene u borbi protiv ovog problema. Rezultati posmatranja/ispitivanja su istaknuti u izve{taju „Ni minut vi{e: Okončati nasilje nad ženama“ (2003), u kojem su razmotreni zajednički elementi strategija koje obećavaju dobre efekte {irom sveta 20. U okviru svoje kampanje protiv nasilja u porodici, 2005–2007. godine, Savet Evrope je pratio napredak koji su postigle njegove države članice. Mada prvenstveni cilj nije bio da se otkriju inovacije, studije o proceni postojećeg stanja koje su proistekle iz kampanje ipak otkrivaju korisne informacije o razvoju dobrih praksi u Evropi21. Biro za Evropu i Evroaziju Agencije SAD za međunarodni razvoj (USAID) periodično sprovodi istraživanja o različitim aspektima NNŽ, u cilju pobolj{anja programiranja USAID-a, razmene informacija o delotvornim praksama i dobijanja preporuka od eksperata za dalji rad. Skoriji izve{taji usredsređeni su na najbolje prakse u programiranju za sprečavanje trgovine ljudima, za{titu i pomoć žrtvama trgovine ljudima, kao i na metode kombinovanja usluga za žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima 22.

16 Izve{taj je dostupan na: http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-sg-study.htm. 17 „Programiranje za bavljenje problemom nasilja nad ženama, 10 studija slučaja“ (UNFPA, 2007), dostupno na http://www.unfpa.org/public/publications/pid/386. ,,Programiranje za bavljenje problemom nasilja nad ženama, osam studija slučaja, drugi tom“ (UNFPA, 2009), dostupno na http://www.unfpa.org/public/publications/pid/1913. 18 „Dobre prakse u suzbijanju i eliminisanju nasilja nad ženama“, izve{taj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17-20. maj 2005). 19 Stručni radovi i zavr{ni izve{taj sa sastanka su dostupni na http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-egms-goodp2005.htm 20 Izve{taj je dostupan na: http://www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=7. 21 Videti npr. „Za{tita žena od nasilja: analitička studija rezultata druge runde praćenja sprovođenja Preporuke“ (2002) 5 (Savet Evrope/CDEG, 2008) 2 rev (2008), dostupna na: http://www.coe.int/T/E/Human_Rights/Equality/05._ Violence_against_women/. 22 Videti npr. „Najbolje prakse programiranja radi za{tite i pomoći žrtvama trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-295); „Najbolje prakse u sprečavanju trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2009) (Doc ID: PN-ADN-296); „Metodi i modeli za kombinovanje usluga za žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“, (USAID, 2008) (Doc ID: PN-ADN-297). Svi izve{taji su dostupni na http://dec.usaid.gov, uz pozivanje na identifikacione brojeve dokumenta.

12 1 Uvod

Godine 2007, NVO „Changemakers“ (Nosioci promena) sponzorisala je takmičenje na temu porodičnog nasilja – „To nije privatna stvar! Okončajmo zlostavljanje u intimnim i porodičnim odnosima“. Model takmičenja NVO „Changemakers“, zasnovan na saradnji, koristi se da bi se do{lo do plodotvornih re{enja za problem nasilja u porodici i podržala diskusija o inovativnim pristupima. U okviru takmičenja, NVO „Changemakers“ je stvorila matricu „najperspektivnijih i najinovativnijih pristupa transponovanih u odnosu na faktore koji leže u osnovi i na kojima se zasniva određeni dru{tveni problem“, poznat kao mozaik re{enja. Mozaik rezimira 42 konkretna projekta kojima se ispituju ukr{tanja između dokazanih principa i barijera koje ostaju u re{avanju pitanja nasilja koje čini intimni partner23. Informacije o 31 projektu iz 13 zemalja dostupne su putem Internet sajta organizacije24.

Bavljenje problemom NNŽ zahteva sveobuhvatne i koordinirane napore niza subjekata, prvenstveno vladinih i nevladinih organizacija (NVO) i nadamo se da će ovaj zbornik poslužiti kao koristan izvor za {irok niz zainteresovanih strana, kao {to su kreatori politike, organi unutra{njih poslova, profesionalni pravnici, službe socijalne za{tite, edukatori, novinari, sindikati, međunarodne organizacije, donatori i drugi. Uz priznanje doprinosa organizacija civilnog dru{tva u suzbijanju nasilja nad ženama, ovaj zbornik treba da posluži kao posebno koristan vodič za ženske organizacije i organizacije za za{titu ljudskih prava, ali treba napomenuti i to da primarnu ulogu u eliminisanju NNŽ treba da odigraju upravo vlade. Gde je to moguće, zbornik ističe delotvorna partnerstva između vlade i sektora NVO. Pod zastavom korporativne odgovornosti, privatni sektor postaje sve aktivniji u bavljenju pitanjem nasilja nad ženama. Akteri privatnog sektora ne samo da podržavaju programiranje u borbi protiv nasilja davanjem finansijskih priloga direktno fondacijama i organizacijama žena 25, nego i nezavisno razvijaju pozitivne inicijative, kao {to su usvajanje kodeksa pona{anja za zaposlene i politika nulte tolerancije, distribucija materijala o podizanju svesti zaposlenima, klijentima i kupcima i pružanje tehničke pomoći drugim organizacijama. Ovaj zbornik uključuje nekoliko primera inicijativa privatnog sektora sa ciljem podsticanja jačih partnerstava javnog i privatnog sektora d se bave pitanjem NNŽ.

1.3 Opseg zbornika

Opseg ovog zbornika nije ograničen ni na jedan oblik NNŽ. Međutim, u prikupljanju informacija o dobrim praksama konstatovano je da je znatno vi{e informacija dostupno o aktivnostima koje se bave nasiljem u porodici, ili nasiljem u porodičnoj sferi, nego o ostalim oblicima nasilja. Nedavne studije potvrđuju ideju da je nasilje u porodici čest oblik NNŽ. Na primer, praćenje država članica Saveta Evrope ukazuje na to da je kod žena koje se susreću sa nasiljem počinilac najče{će partner ili biv{i partner. Od 12% do 15% svih žena u regionu SE imalo je vezu u kojoj su zlostavljane.1 Globalne studije ukazuju na to da su polovinu svih žena žrtava ubistva ubili sada{nji ili biv{i supružnici ili partneri; u nekim zemljama ta stopa doseže čak 70%2. Ovaj zbornik ima cilj kako da napravi katalog nekih od najboljih praksi u vezi sa nasiljem u porodici, tako i da otkrije dobre prakse i inovacije usmerene ka drugim oblicima NNŽ. Mnogo se radi na problemu trgovine ženama i devojkama, a veliki deo tog posla je dobro dokumentovan u publikacijama o pojedinim zemljama ili publikacijama koje se bave tom konkretnom temom. Iz tog razloga, ovaj zbornik sadrži pozitivne inicijative u vezi sa problemom kako trgovine ženama i devojkama, tako i njihove seksualne eksploatacije, ali to nije njegova centralna tema.

23 Mozaiku re{enja se može pristupiti sa: http://www.changemakers.net/en-us/com-petition/endabuse/mosaic. 24 Prijave podnete na konkursu „Nije privatna stvar! Okončanje zlostavljanja u intimnim i porodičnim odnosima“ mogu se videti na adresi http://www.changemakers.net/en-us/competition/endabuse. 25 Na primer, 2008. godine Avon Products, Inc. je najavio javno-privatno partnerstvo sa UNIFEM i dodelio milion američkih dolara Povereničkom fondu UN pod upravom UNIFEM-a za okončanje nasilja nad ženama. „UNIFEM i Avon objavljuju partnerstvo za okončanje nasilja nad ženama i podsticanje osnaživanja žena: Kompanija daje prilog Povereničkom fondu UN“, saop{tenje za {tampu, 4. mart 2008. U toku 2009. godine, Avon je Povereničkom fondu dodelio dodatnih 250.000 američkih dolara. Avon dodeljuje preko 1,75 miliona dolara Novim partnerstvima za okončanje nasilja nad ženama, dostupno na http://responsibility.avoncompany.com/page-127-avon-commits. The Body Shop trenutno vodi međunarodne kampanje o nasilju u porodici „Zaustavimo nasilje u porodičnom domu“, http:// www.thebodyshop.co.uk/_en/_gb/values-campaigns/stop-violence.aspx?. 26 Videti pregled podataka „Kampanja Saveta Evrope za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici“, dostupno na http://www.coe.int/t/dg2/equality/domesticviolence-campaign/Fact_Sheet_en.asp 27 „Koliko je rasprostranjeno nasilje nad ženama?“, pregled podataka, kampanja generalnog sekretara UN „Ujedinjeni za okončanje nasilja nad ženama“, februar 2008.

13 Posebno značajan cilj ovog zbornika jeste da istakne projekte koji se bave NNŽ u kontekstu sukoba i obnove posle sukoba. Kao {to je gore opisano, NNŽ u konfliktnoj sredini nije jedinstven oblik nasilja, već obuhvata druge akte, kao {to je silovanje, trgovina ženama i nasilje u porodici. Međutim, mali broj državnih agencija ili organizacija posvećuje značajnu pažnju naporima za sprečavanje, za{titu i sudsko gonjenje u kontekstu sukoba. Mada ovo predstavlja poseban izazov za postojeći zbornik, OEBS je, s obzirom na svoj mandat koji se odnosi na op{tu bezbednost i na svoj geografski doma{aj, prirodno pozvan da bude predvodnik u razvoju zbornika dobrih praksi u pitanjima NNŽ u kom se skreće pažnja na posebnu prirodu situacija sukoba i obnove posle sukoba, i da od takvog zbornika ima koristi. Ovaj zbornik nastoji da obuhvati prakse koje se bave pitanjem NNŽ nastalim u postkonfliktnim sredinama, ali ipak treba napomenuti da se većina tih projekata bavi nekim konkretnim oblikom NNŽ, na primer nasiljem u porodici ili nedozvoljenim bludnim radnjama, a da oni koji ih sprovode ne govore uvek eksplicitno o načinu na koji je pristup prilagođen postkonfliktnoj sredini. Neke od dobrih praksi u zborniku potekle su iz zemalja koje se decenijama bave pitanjem NNŽ, dok su druge razvijene u zemljama koje tek sada posvećuju pažnju ovom problemu, budući da ima primera projekata sa dobrim izgledima za uspeh i inovacija na obe strane spektra. Čak i u „najrazvijenijim“ zemljama, jo{ uvek postoji potreba za „rutinskim“ ili „osnovnim“ radom u oblastima kao {to je jačanje svesti i pružanje usluga. Istovremeno, praktični realizatori projekata u zemljama koje razvijaju osnovne programe mogu da iskoriste informacije o novim teorijama, novonastalim vrstama NNŽ i najmodernijim programima, ali i da izbegnu neke od neželjenih posledica sa kojima su se drugi susreli prilikom isprobavanja novih pristupa. Dobro je poznato da su i deca često uzgredne žrtve nasilja nad ženama, bez obzira na to da li su neposredne mete tog nasilja. Dok delotvorni programi borbe protiv nasilja prilaze problemu celovito, nasilje nad decom takođe podrazumeva i poseban, sopstveni skup odgovora. Ovaj zbornik namerno ne razmatra programe usmerene na pomoć deci. Međutim, mnoge dobre prakse u stvari vode računa i o potrebama dece time {to se bave ženama koje su najče{će njihovi staraoci. Ovaj zbornik govori o nasilju nad ženama, ali taj termin treba razumeti kao sinonim za nasilje usmereno prema ženskim osobama svih godina starosti, te stoga obuhvata dobre prakse koje se bave i nasiljem nad devojčicama. Najzad, zbornik upućuje i na prakse i projekte koji imaju kao cilj iskorenjivanje rodno zasnovanog nasilja, kao nasilja koje se čini nad nekom osobom (ženskom ili mu{kom) kao posledica nejednakosti moći zasnovane na rodnim ulogama.

1.4 Struktura i metodologija

Postoji nekoliko specifičnosti u načinu na koji ovaj zbornik pristupa nasilju nad ženama. Dobre prakse nisu grupisane prema vrsti nasilja kojim se bave, budući da je utvrđeno da su mnogi od najboljih pristupa usmereni na razloge koji leže u korenu svih oblika nasilja nad ženama, i stoga je takva klasifikacija smatrana nekorisnom. Ipak, učinjeni su napori da se napravi razlika kod određene vrste NNŽ kada je određena praksa imala veoma uzan fokus, kao {to može biti slučaj, na primer, sa smanjivanjem potražnje među mu{karcima za eksploatacijom prostitutki ili žrtava trgovine ljudima. Dobre prakse i pristupi razvrstani su u zborniku na osnovu toga da li se bave prevencijom, sudskim gonjenjem ili za{titom. Međutim, treba napomenuti da se čak i ova kategorizacija može pokazati nepreciznom. Nasilje nad ženama zahteva mnogostran pristup na vi{e nivoa, i mnoge dobre prakse se oslanjaju na druge i podrazumevaju i druge prakse. Na primer, kampanje za podizanje svesti ili pravno opismenjavanje, koje za ciljnu grupu imaju žene koje možda doživljavaju nasilje, neizostavno će dovesti do toga da vi{e žena zatraži pomoć. Stoga takva kampanja zagovaranja (prevencije) mora da uzme u obzir to da li su službe dovoljne da bi se odgovorilo na pojačanu svest žena i iza{lo u susret njihovim zahtevima (za{tita).28 Struktura ovog zbornika osmi{ljena je tako da predstavi informacije na način koji će biti od najveće pomoći praktičarima koji razvijaju programiranje i nameravaju da nauče iz uhodanih dobrih praksi i da ih ponovo primene. Tako okvir zbornika čine vrste praksi za koje izgleda da postoji saglasnost da su zaista „dobre.“ Unutar tog okvira, kojim se opisuju op{ti pristupi, dati su konkretni primeri perspektivnih i inovativnih projekata i aktivnosti. Nekoliko poznatih izvora, vodiča i setova alata su pomenuti kada se smatraju posebno korisnim u razvijanju dobrih praksi. Kad god je to moguće, dati su linkovi za vi{e informacija. Informacije iz ovog zbornika prikupljene su prvenstveno putem javno dostupnih izvora, uglavnom na Internetu. Materijali koje su objavila međunarodna i međuregionalna tela, na primer UN, SE, Evropska unija i OEBS bili su ključna polazna osnova za ovaj projekat. Ove organizacije su prikupile op{irne smernice o načinu na koji standardi ljudskih prava koji se odnose na NNŽ treba da budu implementirani na nacionalnom nivou. Te smernice stvaraju okvir za određivanje najboljih praksi. Pored toga {to postavljaju standarde, UN, SE, EU i OEBS takođe finansiraju i veliki broj raznih organizacija radi sprovođenja različitih projekata koji se bave NNŽ. Informacije dobijene od tih grupa, kao i drugih agencija (državnih i privatnih), o pristupima i projektima koje smatraju značajnim su stoga posebno

28 „Ni minut vi{e: kraj nasilja nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 35.

14 1 Uvod

razmotrene u ovoj kompilaciji. Treba pomenuti da je izražen nedostatak ocenâ projekata i informacijâ o standardnom merljivom učinku. Čak i kada donatori ocene projekte koje su finansirali, to pokreće pitanja nepristrasnosti i mogućnosti poređenja programa bez zajedničkog seta indikatora za merenje uspeha. Ova tema je detaljno razmotrena u daljem tekstu, ali je ipak važno naznačiti da su mnogi primeri inovativnih i pozitivnih pristupa nasilju nad ženama možda morali da ostanu neprimećeni zbog primene gore opisane metodologije. Pripremu zbornika je znatno olak{ao Stručni seminar o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek OEBS-a za rodnu ravnopravnost od 20. do 22. oktobra 2008. godine u Du{anbeu, u Tadžikistanu; tada su međunarodni eksperti iz vi{e od 21 zemlje opisali inicijative koje su se pokazale uspe{nim i razgovarali o zajedničkim karakteristikama inovativnih pristupa u oblastima prevencije, za{tite i sudskog gonjenja29.

29 Materijali sa Stručnog seminara o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost Sekretarijata OEBS, oktobra 2008, dostupan na http://www.osce.org/gender/item_6_32383. html. Informacije sakupljene tokom konsultacija NVO iz Zajednice Nezavisnih Država sa Specijalnim izvestiocem za nasilje nad ženama, održanim u Sankt Petersburgu, u Rusiji, septembra 2008, takođe su uključene u ovu kompilaciju.

15 2 Identifikovanje dobrih praksi i pristupa 2.1 [ta su dobre prakse i kako ih ocenjujemo?

„Najbolje prakse“ u re{avanju problema nasilja nad ženama su predmet mnogih diskusija na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou, ali kako da znamo da li je neki pristup zaista „najbolji“? [ta uop{teno možemo reći o najperspektivnijim, najinovativnijim i najuspe{nijim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama? Uprkos poku{ajima da se identifikuju najbolje prakse tako da mogu da se prouče i ponovo primene, ne postoje dogovoreni principi ili kriterijumi onoga {to čini te prakse. [tavi{e, čak se i termin „najbolji“ koristi sa sve vi{e ustezanja, a postoji i tendencija ka oprezu u progla{avanju nekih praksi boljim od drugih. Stoga, ovaj zbornik, kao i druge studije sprovedene radi pravljenja „inventara“ odgovora na NNŽ, kvalifikuje prakse kao „dobre“, „perspektivne“ ili čak „delotvorne“ 30. Čak i tada, potreban je oprez kada se neka praksa karakteri{e kao „dobra“ ili „perspektivna“. Da li je neki pristup delotvoran u velikoj meri zavisi od standarda prema kom se ocenjuje, kao i od posebnog lokalnog konteksta u kom se koristi. Kao {to napominje Generalni sekretar UN, „na ono {to dobro funkcioni{e utiče uređenje države, njena posvećenost ravnopravnosti žena, njen odnos sa nevladinim organizacijama i civilnim dru{tvom i sredstva kojima raspolaže“. 31 Dalje, raznovrsnost kontekstâ u kojima se odigrava nasilje nad ženama, kao i brojni i raznovrsni odgovori na njega, otežavaju izvođenje op{tih zaključaka o praksama koje mogu biti delotvorne na globalnom nivou. Zaista, prakse koje izgledaju uspe{ne u pomaganju nekim ženama mogu biti nedelotvorne kada je reč o osobama suočenim sa brojnim nepovoljnim okolnostima ili diskriminacijom, kao {to su žene izbeglice ili žene sa invaliditetom. Konačno, činjenica da postoji veoma malo ocena ili dugoročnih procena određenih programa ili pristupa dalje ograničava korisnost karakterisanja nekih praksi kao „dobrih“. Da bi artikulisao bar neka od obeležja dobrih praksi, ovaj zbornik se oslanja na nekoliko osnovnih kriterijuma. „Dobra“ praksa je inovativna (pruža kreativna re{enja zajedničkog problema), održiva (zasniva se na multisektorskim partnerstvima) i delotvorna (ima dokaziv uticaj na smanjenje NNŽ ili slabljenje njegovog dejstva). Dobre prakse su „dru{tveno, kulturno, ekonomski i ekolo{ki održive,“ imaju potencijal za ponovnu primenu i mogu da služe kao inspiracija za nove inicijative u drugim kontekstima. 32

2.2 Op{ti principi kojima se rukovode dobre prakse

Uprkos nedostatku konsenzusa o tome {ta čini najbolje ili dobre prakse, postoji saglasnost o ključnim odlikama i karakteristikama koje leže u osnovi delotvornih intervencija. Ove karakteristike se u nekoj kombinaciji nalaze u dobrim praksama borbe protiv nasilja nad ženama i mogu se smatrati standardima ili preduslovima za re{avanje problema NNŽ. Ti preduslovi, na primer „osnaživanje žena“, obično nisu samostalni ciljevi, nego strategije na vi{em nivou koje imaju uticaja na oblikovanje određenog programa ili projekta. Studija generalnog sekretara UN o nasilju nad ženama33 takođe identifikuje vodeće principe u oblastima prava i pravde, pružanja usluga i prevencije. Spisak dat u daljem tekstu nije iscrpan, ali predstavlja poku{aj da se pruži okvir za vodeće principe koji su sintetizovani na osnovu preporuka međunarodnih tela o tome kako sprovoditi obaveze suzbijanja nasilja nad ženama, ili su ih identifikovali praktičari.

Prava žena kao ljudska prava: Strategija od presudne važnosti za svaki rad na zagovaranju je to da se jasno pokaže da je nasilje nad ženama povezano sa drugim povredama ljudskih prava i stoga države imaju obavezu da primene princip dužne pažnje. Važan prateći princip koji je u osnovi svih dobrih praksi jeste to da se one bave uzrocima koji leže u korenu nasilja nad ženama34, kao {to su sistemska neravnopravnost između mu{karaca i žena, pitanja moći i kontrole i rodna diskriminacija.

30 Videti „Okončanje nasilja nad ženama: sa reči na dela“ (Generalni sekretar UN, 2006), str. 101; „Dobre prakse u suzbijanju i iskorenjivanju nasilja nad ženama“, izve{taj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17–20. maj 2005). 31 „Okončanje nasilja nad ženama: sa reči na dela“, str. 286. 32 Ova artikulacija predstavlja sintezu kriterijuma koje je predložio Institut za ljudska prava i humanitarno pravo Raul Volenberg. Videti „Najbolje prakse rodne pravde“ (2007) i Internet sajt UNESCO-a o temi „[ta je dobra praksa“, dostupno na http://www.unesco.org/migration. 33 Detaljna studija o svim oblicima nasilja nad ženama. Izve{taj generalnog sekretara UN (2006), A/61/122/Add.1 34 Mnoge intervencije mogu imati neki pozitivan efekat na smanjenje nasilja uop{te (npr. ograničenje prikazivanja akata nasilja na televiziji i filmu), ali su{tinska strategija za re{avanje pitanja nasilja nad ženama je priznavanje i jačanje svesti o posebnim uzrocima i onima koji leže u osnovi ovog oblika nasilja.

17 Žene u sredi{tu zbivanja: Su{tinska karakteristika svih dobrih praksi je to da se njima osnažuju žene, ekonomski, politički ili na druge načine, da ostvare promene u svojim životima i u dru{tvu. Žene koje su preživele nasilje, posebno korisnice usluga, treba da učestvuju u stvaranju, sprovođenju i oceni programa. Delotvorne intervencije su one koje se zasnivaju na razumevanju potreba artikulisanih od strane samih žena, a ne u ime žena.

Mu{karci su odgovorni i takođe angažovani: Vodeći princip praksi koje se bave nasiljem nad ženama je to da su njihova ciljna grupa mu{karci. Programi koji se obraćaju mu{karcima kreću se od onih koji priznaju odgovornost mu{karaca kao počinilaca nasilja i uspostavljaju odgovarajuće mere gonjenja i lečenja, do onih koji uključuju nenasilne mu{karce kao pozitivne uzore, kao aktiviste u sprečavanju nasilja nad ženama i zagovornike rodne ravnopravnosti u svim sferama.

Politička posvećenost i liderstvo: Dobre prakse su one koje se zasnivaju na jasnoj političkoj volji nacionalnih vlasti i imaju njihovu podr{ku. Rukovodioci na svim nivoima, u političkom kabinetu, predstavnici verskih vlasti, iz lokalne zajednice, čak i priznati sportisti ili poznate ličnosti mogu da utiču na to kako se nasilje nad ženama percipira i da odigraju ulogu u promeni dru{tvene tolerancije prema ovom problemu.

Pristupi zasnovani na dokazima: Sve delotvorne intervencije podržavaju precizni empirijski podaci o obimu nasilja nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama po svaku ženu koja je preživela nasilje, ali i po članove porodice i dru{tvo u celini35.

Koordinacija, saradnja i partnerstva: Multisektorski pristup koji koordinira i uključuje {irok niz aktera je princip kojim se rukovodi svaki rad na pobolj{anju op{teg reagovanja na nasilje nad ženama. Konkretni akteri ili interesne grupe mogu da se razlikuju, u zavisnosti od vrste NNŽ o kojoj je reč, ali je strategija ista – rad sa {irokim spektrom profesionalaca i službi od nacionalnog nivoa do nivoa zajednice i naj{irih masa i izgradnja partnerstava među sektorima.

Razmenjivanje znanja, unapređivanje ve{tina i obuka: Kori{ćenje programa razmene znanja i obrazovnih programa je taktika, a ne strategija. Ipak, ona je ovde uključena kako bi ilustrovala vodeći princip da praktičari koji rade na borbi protiv NNŽ treba redovno i rutinski da razmenjuju informacije i učestvuju u unapređivanju ve{tina. Usled toga, obuka za pružaoce usluga, organe unutra{njih poslova, pravni i zdravstveni sektor, kreatore politike i sve druge ključne interesne grupe, treba da bude uključena u uobičajene poslove razvoja zaposlenih i da bude zasnovana na prihvaćenim standardima i smernicama.

Praćenje i ocena: Svaka strategija, pristup ili projekat treba u svom nacrtu da obuhvati plan za praćenje i ocenu koji će pokazati postignut napredak i učinak.

2.3 Strategije u osnovi dobrih praksi

Stvarna promena u pravcu okončanja nasilja nad ženama zahteva „koordiniran i održiv napor na mnogim nivoima.“36 Dobre prakse podržavaju različite strategije, kojima se utvrđuje na kom nivou projekat funkcioni{e i u kakvoj je interakciji sa drugim programiranjem.

Intervencije se mogu posmatrati duž spektra od „mikro nivoa“, onih koje se brinu za potrebe žrtava, menjaju dru{tvene stavove, razvijaju svest mu{karaca i žena, do „mezo nivoa“, onih koje su usmerene na lokalne institucije, i konačno, „makro nivoa“, odnosno onih koje se bave politikom na vi{em nivou ili promenama zakonodavstva.37 Drugim rečima, neke intervencije se mogu okarakterisati kao kratkoročne, one koje imaju za cilj trenutno pobolj{anje situacije, dok druge imaju dugoročni pristup i teže sistemskim promenama. Utvrđivanje načina na koji kratkoročno i dugoročno zagovaranje uzajamno deluju je važan deo razvoja strategije koja leži u osnovi dobrih praksi.

35 Aktivisti koji rade na okončanju NNŽ primećuju da nije neuobičajeno da zvaničnici i drugi umanje značaj ovog problema navodeći učestalost drugih oblika nasilja, broj mu{karaca koji su žrtve nasilja ili druga „važnija“ dru{tvena pitanja. Specijalni izvestilac UN o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, nagla{ava značaj oslanjanja na stvarne dokaze o strukturi nasilja nad ženama i da je način na koji žene doživljavaju to nasilje put da se ospori predstava po kojoj NNŽ nije jasno definisan problem koji zahteva jasno definisano re{enje. Videti npr. izjavu Jakin Ertirk na Konferenciji SIDA-e o rodno zasnovanom nasilju, 12. septembar 2008, Stokholm. 36 „Ni minut vi{e: kraj nasilje nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 12. 37 „Okončanje nasilja nad ženama i devojčicama – za{tita ljudskih prava: dobre prakse za saradnju u razvoju“ (GTZ, 2005), str. 57.

18 2 Identifikovanje dobrih praksi i pristupa

Iako je nasilje nad ženama poseban dru{tveni problem kome treba pristupiti kroz ciljane inicijative, on je povezan i sa drugim pitanjima ljudskih prava, zdravlja i razvoja žena. Stoga je delotvorna strategija koja leži u osnovi dobrih praksi to da se nasilju nad ženama pristupa kao problemu koji nije izolovan. Delotvorna praksa je uključivanje poruka protiv nasilja nad ženama u programe sa kojima postoje značajna preklapanja, na primer o prevenciji HIV/AIDS, reproduktivnom zdravlju, planiranju porodice, pravnoj reformi, razvoju „mikro“ preduzeća, ili u programe o pristupu zemlji{tu i njegovom kori{ćenju.

Prevashodni cilj ovog zbornika je da predstavi informacije o dobrim praksama, konkretnim projektima koji su, po svemu sudeći, inovativni i delotvorni. Zbornik postavlja ove dobre prakse u okvir vodećih principa i pristupa. Konačno, ovde sadržani primeri treba da ilustruju kako treba strate{ki pristupiti NNŽ – na mikro i makro nivou i kao međusektorskom pitanju.

19 3 Razumevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocena Nedostatak podataka o prirodi nasilja nad ženama, neprecizni statistički podaci o njegovoj rasprostranjenosti, zakomplikovani skrivenom prirodom problema samog po sebi ili, {to može biti slučaj u konfliktnim sredinama, gubitak ili uni{tavanje podataka, takođe ograničavaju napore politike; sve to znači da službe možda ne postoje, nedovoljne su ili ne reaguju na stvarne potrebe. Kao {to je već pomenuto, delotvorne intervencije se zasnivaju na preciznim podacima o konkretnoj vrsti nasilja nad ženama koja je predmet razmatranja i na konkretnom kontekstu. Iako je pristup zasnovan na dokazima vodeći princip u borbi protiv nasilja nad ženama, ovde ga vredi dodatno istaći, budući da se u poslednje vreme dosta radilo na artikulisanju dobrih praksi u merenju nasilja nad ženama. Istovremeno, samo sprovođenje istraživanja može da bude dobra praksa kada se koristi (1) preliminarno, da bi se u potpunosti razumeo problem nasilja nad ženama na nivou na kome će se raditi na izradi ciljane strategije i uspostavljanju polazne osnove prema kojoj se može meriti napredak, i (2) kasnije, u vidu ocene programa, kako bi se proučavali uspesi, prikupljale naučene lekcije i pobolj{ale buduće aktivnosti.

Internet sajt Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE), sa statističkim podacima Resursi o statističkim o rodno zasnovanom nasilju, sadrži multimedijsku prezentaciju koju su sačinili UNECE i Institut podacima o rodno Svetske banke o razvijanju statističkih podataka o rodu posebno za NNŽ, kao i smernice za razvijanje indikatora, statističkih podataka i anketa. Dodatne informacije: http://www.unece.org/stats//gender/ zasnovanom nasilju vaw/resources.html.

3.1 Prikupljanje podataka

Prikupljanje preciznih podataka o prevalenciji ili obimu određenog oblika nasilja nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, jeste polazna tačka za razvijanje preciznih i ciljanih intervencija i ne treba ga gledati kao cilj sam po sebi. [tavi{e, države se pozivaju da razviju ankete o prirodi nasilja nad ženama 38 i sve vi{e se podstiču da obezbede to da se njihove politike donose na osnovu veće baze znanja.

Generalni sekretar UN podržava uspostavljanje globalne i koordinirane baze podataka, „o obimu, Baza podataka o prirodi i posledicama svih oblika nasilja nad ženama, i o učinku i delotvornosti politika i programa, koji nasilju nad ženama će uključiti najbolje prakse, za suzbijanje tog nasilja.“39 Baza podataka će biti javno dostupna i sadržaće informacije o preduzetim merama u sledećim oblastima: pravo i politika; institucionalni mehanizmi; domaća, regionalna i međunarodna koordinacija; službe za žene žrtve/žene koje su preživele nasilje; jačanje svesti i izgradnja kapaciteta; istraživanje i ocenjivanje; statistički i drugi podaci. Od država članica je zatraženo da dostave podatke putem upitnika, a podstiču se i da imenuju koordinatore/ poverenike na nacionalnom nivou koji će ubuduće ažurirati bazu podataka. Očekuje se da će baza podataka, pokrenuta u martu 2009, u velikoj meri olak{ati poređenje podataka iz raznih zemalja, kao i razmenu informacija o delotvornim praksama. Bazi podataka može se pristupiti na adresi http:// webapps01.un.org/vaw/home.action.

Izvestan broj država je preduzeo i pozitivnu meru prikupljanja podataka putem anketa i procena na nacionalnom nivou.40 Meksiko trenutno priprema „Nacionalnu procenu stanja rodno zasnovanog nasilja“, koja će se koristiti za utvrđivanje obima, oblika i sredine u kojoj se de{ava nasilje nad ženama, radi obezbeđivanja osnove za izradu državne politike; podaci će takođe biti uključeni u nacionalnu bazu podataka. Francuska je sprovela nekoliko anketa na nacionalnom nivou o različitim aspektima nasilja nad ženama, koje su poslužile kao osnova za kampanje koje su usledile i razvoj službi.

38 „Model strategija i praktičnih mera za eliminisanje nasilja nad ženama u oblasti sprečavanja kriminala i krivičnog pravosuđa“, 12. decembar 1997, generalni sekretar UN 52/86. 39 „Intenziviranje napora na ukidanju svih oblika nasilja nad ženama“, 30. januar 2007, generalni sekretar UN 61/143. 32 Ova artikulacija predstavlja sintezu kriterijuma koje je predložio Institut za ljudska prava i humanitarno pravo Raul Volenberg. Videti „Najbolje prakse rodne pravde“ (2007) i Internet sajt UNESCO-a o temi „[ta je dobra praksa“, dostupno na http://www.unesco.org/migration. 40 „Intenziviranje napora na ukidanju svih oblika nasilja nad ženama“ (Generalni sekretar UN, 2008), A/63/214 u stavu 58.

21 Nevladine organizacije su takođe sprovele obimne ankete radi prikupljanja informacija koje će predstavljati osnovu za zagovaranje. Na primer, 2007–2008. godine, Centar za analizu politike Turpandžijan i Američki univerzitet u Jermeniji su blisko sarađivali sa Centrom za prava žena na sprovođenju nacionalne ankete o porodičnom nasilju u Jermeniji. Ova anketa je vođena putem intervjua i upitnika za samostalno popunjavanje kako bi se dobile pouzdane informacije o vrstama i uzrocima NNŽ i stavovima žena prema nasilju u porodici. Centar za prava žena koristi podatke iz ankete kao osnovu strategija za jačanje svesti i za izradu nacrta propisa.41

Studije prevalencije bazirane na populaciji, koje su sprovedene u izvesnom broju zemalja, uglavnom se ograničavaju na nasilje od strane intimnog partnera ili u porodici.42 Daleko je manje studija prevalencije, posebno studija koje obuhvataju životni vek, koje se bave silovanjem i seksualnim nasiljem, seksualnim uznemiravanjem na radu ili u obrazovanju, ili trgovinom ženama.43 Pored studija sprečavanja, neke države uspe{no prikupljaju „podatke bazirane na službama“ o nasilju nad ženama iz niza izvora, kao {to su objekti zdravstvene za{tite, policijske stanice, sudovi, službe za stanovanje i socijalnu za{titu, SOS linije i skloni{ta.3 Koordinirano prikupljanje podataka iz raznih agencija i službi pomaže da se dobije jasnija slika problema NNŽ, kao i toga koliko delotvorno se pristupa njegovom re{avanju. Na primer, Kanada je nedavno sastavila zbirku podataka prikupljenih ranije iz anketa, od policije, sudova i socijalnih službi, radi analiziranja trendova u nasilju nad ženama.45 U Tadžikistanu, koalicija NVO „Od pravne ravnopravnosti do stvarne ravnopravnosti“ radi sa 25 kriznih centara i jednom privremenom sigurnom kućom za žene u zemlji, kako bi pobolj{ala način na koji ove institucije rade, sa posebnim osvrtom na njihovu sposobnost da prikupljaju podatke i prate i ocenjuju svoj rad. Koalicija je razvila jedinstven sistem baze podataka, koristeći Microsoft Access, koji je dostupan kako centrima koje podržava država, tako i onima koje vode NVO. Sistem je pogodan za korisnike, a informacije iz formulara o prijemu korisnika mogu lako da se unesu u bazu podataka. Baza podataka se takođe koristi za sastavljanje izve{taja koji se {alju relevantnim državnim organima radi praćenja trendova i ocene pružanja usluga. Trenutno, koalicija radi sa Državnim komitetom za statistiku Tadžikistana i Odborom za informacije Ministarstva unutra{njih poslova na pobolj{anju prikupljanja statističkih podataka kako za vladu, tako i za nevladine organizacije (NVO)46.

3.2 Indikatori za merenje nasilja nad ženama

Indikatori „daju jednostavan rezime složene slike, tako {to apstrahuju i na jasan način prezentuju najvažnije karakteristike potrebne da se podrži dono{enje odluka zasnovano na dobroj informisanosti.“47 Pomoću indikatora se meri i prati napredak. Indikatori igraju ključnu ulogu u obezbeđivanju smernica za politiku, ali nisu „zamena za temeljno istraživanje... [budući da] pružaju relativno malo u pogledu procesa i obja{njenja.“48 Umesto toga, indikatori treba da budu dopuna složenijim rodnim analizama. Ti indikatori bi bili od pomoći u rezimiranju složenih podataka tako da oni dobiju svrsishodan oblik, kako radi pobolj{anja razvoja politika, tako i za {iru javnost. 49 Na međunarodnom nivou, postoji nekoliko inicijativa za definisanje i razvijanje zajedničkih indikatora za merenje obima nasilja nad ženama i reagovanja države. Ukratko, Odsek UN za pobolj{anje položaja žena i Komitet UN za statistiku usredsređuju se na razvoj globalnih indikatora za merenje obima nasilja nad ženama. Radeći sa grupom eksperata i drugim agencijama UN, Odsek je 2007. godine razvio set indikatora, koji su podneti Komitetu za statistiku na razmatranje.50 Nekoliko regionalnih tela i nacionalnih vlada je razvilo indikatore za merenje NNŽ koji pružaju dobar uvid u stanje. Na primer,

41 Projekat ankete su finansirali Fondacija za pomoć Instituta za otvoreno dru{tvo, Kancelarija OEBS u Jerevanu i Katolička služba za pomoć Jermenije. Ani Dalakijan, Narine Hakobijan i Lucig H. Danijelijan, „Izve{taj o nalazima ankete sprovedene {irom zemlje: nasilje u porodici i zlostavljanje žena u Jermeniji“ (2007). 42 Dodatak o razvijanju transnacionalnih indikatora za nasilje nad ženama uz Izve{taj specijalnog izvestioca o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, 25. februar 2008, A/HRC/7/6/Add.5, st. 155. 43 [tavi{e, studija o NNŽ sprovedena u Nemačkoj otkrila je da su stope seksualnog uznemiravanja četiri puta veće u odnosu na fizičko ili seksualno nasilje koje počini partner, kao i da su stope nasilja koje počini intimni partner vi{e među posebnim populacijama žena, kao {to su migranti, izbeglice, zatvorenici i prostitutke. Ibid., str. 183. 44 „Intenziviranje napora na ukidanju svih oblika nasilja nad ženama“ (Generalni sekretar UN, 2008), A/63/214 u stavu 61. 45 Ibid. 46 Tatjana Bozrikova, „Razvoj mehanizama za saradnju NVO u Tadžikistanu na sprečavanju nasilja nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara su dostupni na http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html). 47 „Indikatori za merenje nasilja nad ženama, Izve{taj sa sastanka Ekspertske grupe“ (DAW, 2007), str. 4. 48 Dodatak o razvijanju transnacionalnih indikatora nasilja nad ženama uz Izve{taj specijalnog izvestioca o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, supra, str. 79. 49 Džema Konel, „Rad Odeljenja Ujedinjenih nacija za unapređenje položaja žena vezan za nasilje nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara su dostupni na http://www.osce.org/gender/ item_6_32383.html). Videti i http://www.un.org/womenwatch/daw/vaw/v-issues-focus.htm. 50 Ibid.

22 3 Razumevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocena

Ekonomska komisija UN za Latinsku Ameriku i Karibe (ECLAC) je razvila Vodič za tehničku pomoć u izradi i upotrebi rodnih indikatora, koji predlaže merenje stopa fizičkog, psiholo{kog i seksualnog nasilja, kao i neprijavljenog nasilja nad ženama.51 Evropska unija je takođe razvila indikatore koji se bave kako nasiljem u porodici tako i seksualnim uznemiravanjem, i mogu se koristiti za ocenu pojedinačnih država i upoređivanje napretka u raznim zemljama u oblastima kao {to su službe podr{ke za žene, postojanje zakona i politika i alokacije sredstava iz budžeta52. Specijalna izvestiteljka o nasilju nad ženama usmerava pažnju na razvoj indikatora za merenje napretka država u suzbijanju NNŽ53. Ona je razmotrila postojeće predloge za razvijanje zajedničkih indikatora o nasilju nad ženama na nivou UN, istražila kako bi ti indikatori mogli da se koriste za merenje i napravila katalog indikatora na nivou ishoda, strukturnom i procesnom nivou.54

3.3 Analiza iskustava i potreba žrtava

U okviru istraživanja i prikupljanja podataka, sprovođenje detaljne analize iskustava žena koje su doživele nasilje predstavlja dobru praksu. Uop{teno, državne strukture su odgovorne za prikupljanje statističkih podataka55, ali NVO mogu da odigraju značajnu ulogu u obezbeđivanju toga da se glasovi žrtava integri{u u odluke o politikama/strategijama. Iskustva pojedinačnih žrtava o temama kao {to su posledice nasilja, uticaj nasilja na njihovu decu i druge članove porodice, prepreke sa kojima se susreću u sistemu zdravstvene za{tite ili pravnom sistemu kada poku{aju da napuste situacije nasilja, gde im se pruža pomoć itd, mogu da pruže informacije za kreiranje odgovarajućih programa prevencije, sudskog gonjenja i za{tite.

Godine 2007, Međunarodni centar za razvoj migracione politike (ICMPD) objavio je „Slu{ajmo Glasovi žrtava žrtve: iskustva identifikacije, povratka i pomoći u Jugoistočnoj Evropi“. Ta studija je sprovedena vođenjem intervjua sa 80 žrtava trgovine ljudima. Ona prikazuje kako su žrtve doživele proces identifikacije, upućivanja, povratka, pomoći i za{tite i prikazuje dobre prakse i praznine kako su ih same žrtve izrekle. 56

Na Tajlandu, NVO Program samoosnaživanja za migrantkinje (SEPOM) sprovela je studiju o iskustvima žena koje su bile žrtve trgovine ljudima u Japanu. Inovativni aspekt ovog projekta je to da su anketu sprovodile same žene koje su nekada bile žrtve trgovine ljudima. Ženama je pružena obuka i podr{ka u razvijanju njihovih istraživačkih ve{tina. Koristeći ovaj metod, žene su i same podržane i osnažene, a studija je otkrila detaljne informacije o situaciji u kojoj se nalaze deca žena žrtava trgovine ljudima, koje verovatno ne bi bile dostupne „neutralnijem“ istraživaču.57

Istraživanje nasilja nad ženama, naročito ono koje obuhvata iskustva žrtava, pokreće etička pitanja kako za učesnike, tako i za istraživače. Od krajnje je važnosti da, kada su bilo koje žrtve uključene u istraživačke projekte, njihova bezbednost, fizička i psiholo{ka, tajnost i ljudska prava neprestano budu u centru pažnje. Isto tako, istraživači i ispitivači koji obavljaju intervjue treba da imaju ve{tine i obuku, ne samo da bi obezbedili dobrobit ispitanih žena, već i da bi sebe za{titili od zla.

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je razvila smernice o etičkim i bezbednosnim preporukama Etička i bezbednosna za istraživanje nasilja nad ženama u nekoliko konkretnih konteksta, dostupnih na Internet sajtu SZO: preporuka za http://www.who.int/gender/documents/en/. istraživanje o NNŽ Etičke i bezbednosne preporuke za istraživanje, dokumentovanje i praćenje seksualnog nasilja u vanrednim situacijama (2007)

Žene na prvom mestu: etičke i bezbednosne preporuke za istraživanje nasilja u porodici nad ženama (2003)

51 „Ni minut vi{e: kraj nasilja nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 96; „Indikatori za merenje nasilja nad ženama“, Izve{taj sa sastanka Ekspertske grupe (DAW, 2007), str. 12. 52 Ibid., str. 17. 53 Videti, uop{teno, „Indikatori o nasilju nad ženama i reagovanju Država“ (Specijalni izvestilac o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, 2008), A/HRC/7/6. 54 Videti uop{teno, „Dodatak o razvijanju transnacionalnih indikatora nasilja nad ženama uz Izve{taj Specijalnog izvestioca o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama“, supra. 55 Dok su državne strukture nužno tela koja redovno prikupljaju statističke podatke o učestalosti NNŽ, NVO su takođe bile uspe{ne u kori{ćenju anketa, prikupljanju podataka iz formulara o prijemu korisnika i drugih metodologija koje koriste da bi pokazale postojanje NNŽ i zalagale se za to da se ovom problemu posveti veća pažnja. 56 Studija je dostupna na http://www.icmpd.org. 57 „Okončati nasilje nad ženama i devojčicama – za{tita ljudskih prava: dobre prakse za saradnju u razvoju“ (GTZ, 2005), str. 34–35.

23 3.4 Praćenje i posmatranje

Praćenje sprovođenja zakona, dostupnosti i reagovanja službi namenjenih žrtvama i promena u dru{tvenim stavovima prema nasilju nad ženama su samo neki od primera procesa koji pomaže u razumevanju dimenzije problema. Praćenje i posmatranje podrazumevaju neke od dobrih praksi koje su već opisane, kao {to je kori{ćenje standardnih indikatora, redovno prikupljanje podataka i uključivanje žena u analiziranje njihovih konkretnih potreba. Ova vrsta praćenja se razlikuje od praćenja i ocene programa, {to je takođe veoma značajna tema, ali prelazi okvire ove kompilacije.

Postoji vi{e dobrih primera programa praćenja koje su sprovodile kako vlade tako i NVO da bi pobolj{ale reagovanje na nasilje nad ženama. Tokom 2008. godine, Ministarstvo za socijalna pitanja i zdravstvo Finske i Udruženje finskih lokalnih i regionalnih vlasti izdali su preporuke da se mere za sprečavanje i reagovanje na međuljudsko nasilje i nasilje u porodici uključe u op{tinsku strategiju socijalne pomoći. Konkretno, op{tine se pozivaju da usvoje „međusektorski i multiprofesionalni pristup.“58 Godine 2011, Vlada Finske će sprovesti nacionalnu procenu toga kako se ove preporuke sprovode. Komponenta praćenja u ovoj ministarskoj inicijativi je važan motiv op{tinskim vlastima da preuzmu odgovornost za razvijanje programa prevencije i koordiniranih službi.59

Praćenje pravde: Vrsta nasilja nad ženama: Silovanje Studija uticaja sistema Pristup i glavni ciljevi: Projekat, jedna studija, istražuje kako se u južnoafričkom sistemu krivičnog pravosuđa krivičnog pravosuđa procesuiraju tužbe za silovanje, kako bi se sistem krivičnog pravosuđa na smanjenje broja smatrao odgovornim i obezbedio uvid u to za{to je sistem možda nedelotvoran u odvraćanju od seksualnog nasilja. U toj studiji je ispitano procesuiranje tužbi za silovanje, njihovi ishodi i dužina vremenskog perioda od prijavljivanja takvih slučajeva do okončanja predmeta od strane policije ili pred sudovima, a takođe su prikupljene i sabrane informacije o karakteristikama prijavljenih silovanja i počinilaca.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Nekoliko organizacija, vladinih i nevladinih, je sarađivalo na ovom projektu praćenja slučajeva silovanja kroz pravosudni sistem u jednoj provinciji Južne Afrike – Centar za pravno zagovaranje okončanja nasilja nad ženama T{varanang, Savet za medicinska istraživanja Južne Afrike i Centar za proučavanje nasilja i pomirenje, u radu sa Policijskom službom Južne Afrike i Nacionalnim ministarstvom pravde i ustavnog razvoja. Istraživači su koristili tehnike uzorkovanja da bi odabrali preko 2000 slučajeva za studiju, od skoro 12000 prijavljenih slučajeva silovanja u jednoj godini. Ispitani su dosijei iz 70 policijskih stanica, kao i Jedinice za za{titu dece od nasilja u porodici i Jedinice za seksualne delikte, i iz osnovnih sudova (magistrata). Među ključnim nalazima studije bilo je to da je približno polovina prijavljenih slučajeva dovela do hap{enja, suđenja su otpočela u manje od jednom od pet slučajeva, do osude je do{lo u manje od jednom od 20 slučajeva, a 15% počinilaca je dobilo manje od minimalne kazne. Studija takođe prikazuje važne informacije o prikupljanju medicinsko-pravnih dokaza i tome kako su se osobe koje su preživele silovanje uključile u sistem krivičnog pravosuđa. Na primer, vi{e od trećine žrtava je odlučilo da odustane od krivičnih postupaka iz različitih razloga.

Područje obuhvaćeno projektom: Provincija Gauteng Južnoafričke Republike

Materijali, proizvodi, ishodi: Rezultati studije su sadržani u izve{taju

Tragom pravosudnog sistema: „Uticaj krivičnog pravosuđa u Gautengu na smanjivanje broja slučajeva silovanja“ (2008). Izve{taj sadrži nekoliko detaljnih preporuka za pobolj{anje napora u prevenciji, za{titi različitih žrtava i za način na koji pravni sistem reaguje na slučajeve silovanja. Treba dodati i to da je studija sprovedena pre izglasavanja novog zakona o seksualnom nasilju, te stoga može da posluži i kao osnova za merenje učinka zakona.

Finansiranje: Finansirano od strane Norve{kog centra za ljudska prava, Fondacije za otvoreno dru{tvo, Fondacije Ford i Saveta za medicinska istraživanja.

58 „Sprečavanje interpersonalnog i porodičnog nasilja koje će biti integrisano u op{tinsko planiranje socijalne pomoći i bezbednosti“, saop{tenje za {tampu, 12. maj 2008, Ministarstvo za socijalna pitanja i zdravstvo, Udruženje finskih lokalnih i regionalnih vlasti, dostupno na http://www.stm.fi/en/pressreleases/pressrelease/view/1200671#en. 59 Helena Evalds, „Multiprofesionalna koordinacija i saradnja u suzbijanju nasilja nad ženama: praktična iskustva iz Finske“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara dostupni na http://www.osce. org/gender/item_6_32383.html).

24 3 Razumevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocena

Organizacija zadužena za sprovođenje: Tshwaranang Legal Advocacy Centre to End Violence against Women – TLAC (Centar za pravno zagovaranje okončanja nasilja nad ženama T{varanang – TLAC) Tel.: +27 (11) 403-8230/4267 Faks: +27(11)403-4275 www.tlac.org.za

South African Medical Research Council – MRC (Savet za medicinska istraživanja Južne Afrike – MRC) Gender & Health Research Unit (Jedinica za rodna i zdravstvena istraživanja) Tel.: +27(12)339-8526 Faks: +27(12)339-8582 www.mrc.ac.za

Centre for the Study of Violence and Reconciliation – CSVR (Centar za proučavanje nasilja i pomirenje – CSVR) Tel.: +27(11)403-5650 Faks: +27(11)339-6785 www.csvr.org.za

Dodatne informacije: Izve{taj se može preuzeti sa sajta Centra za proučavanje nasilja i pomirenje: www.csvr.org.za, pod „Publikacije”.

U Rusiji, ANNA – Nacionalni centar za sprečavanje nasilja, nevladina organizacija, osnovala je Nezavisnu nacionalnu komisiju za ljudska prava žena i borbu protiv nasilja nad ženama radi praćenja mere u kojoj su žene u Rusiji za{tićene od nasilja. Reagujući na trenutnu političku situaciju, smatralo se da bi bilo konstruktivnije osnovati komisiju sačinjenu od ruskih nezavisnih eksperata, koja će dati kritiku na osnovu stručnosti i poznavanja situacije na lokalnom nivou. Komisija prikuplja statističke podatke, izvr{ava procene i istraživanja po regionima na osnovu postojećeg zakonodavstva, vrste i obima službi koje su dostupne žrtvama, beleži prepreke sa kojima se žrtve suočavaju u dobijanju za{tite i ocenjuje kako {tetne kulturne prakse, tako i dobre prakse koje se koriste u Rusiji. Očekuje se da Komisija objavljuje godi{nje izve{taje.60

60 Andrej Sinelnikov, „Ljudska prava žena i nasilje nad ženama: praćenje kao instrument za unapređenje promena u reagovanju na rodno zasnovano nasilje“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara dostupni na: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

25 3.4.1 Praćenje pravnog sistema

Redovno praćenje sprovođenja zakona i delovanja profesionalaca u krivičnom pravosuđu u celini je važna alatka za obezbeđivanje pravilnog funkcionisanja pravnog sistema kako bi se osigurali dosledno i pravično gonjenje počinilaca i potpuna za{tita žrtava. Praćenje načina na koji se postupa sa slučajevima NNŽ pruža važne informacije o mogućim slabostima u sistemu. U Rusiji, policija u regionu Sverdlovsk prikuplja podatke o broju konkretnih slučajeva nasilja u porodici koji stignu u njihovu kancelariju61, broju onih koji se razmatraju u sudu i broju onih u kojima se donese presuda.62 Na ovaj način, oni mogu da pokažu da vi{e od polovine tih slučajeva nikada ne razmatra sudija, i da se u velikoj većini slučajeva koji su poslati u sud podstiče neka vrsta pomirenja među partnerima i odustaje se od optužbe.

Opseg takvog praćenja ne treba da bude velik da bi se obezbedila osnova za značajne zaključke o delotvornosti pravnog sistema u borbi protiv nasilja nad ženama. Na primer, gradski kontrolor za Los Anđeles, u Kaliforniji, nedavno je sproveo reviziju utro{ka sredstava bespovratne pomoći sa saveznog nivoa u iznosu od četiri miliona američkih dolara u Policijskoj upravi Los Anđelesa; ta sredstva bila su namenjena upravo pobolj{anju ispitivanja setova dokaza u slučajevima silovanja. Novac iz saveznog budžeta bio je namenjen smanjenju velikog zaostatka u ispitivanju fizičkih dokaza prikupljenih nakon seksualnih delikata. Međutim, revizija koju je sproveo kontrolor je utvrdila da se, uprkos dodatnom finansiranju, zastoj u ispitivanju povećao, da postoji preko 7000 neobrađenih setova dokaza i da se policijska uprava ne pridržava državnog zakona kojim se zahteva da žrtve silovanja budu obave{tene ako se njihovi setovi ne obrade u roku od dve godine od incidenta. Nevladina organizacija Human Rights Watch sprovodi zagovaranje oko nedavno izvr{ene revizije i ističe da zaostali predmeti ozbiljno utiču na pravo žrtava na pravdu; njihovi slučajevi se ne procesuiraju blagovremeno i ka{njenja u ispitivanju dokaza omogućavaju pozivanje na rok zastarelosti od deset godina za izno{enje takvih slučajeva pred sud.63

Kada praćenje sprovode NVO, one ga koriste za svrhe zagovaranja, na primer da istaknu potrebu za ciljanim zakonima i procedurama, da skrenu pažnju javnosti na povrede prava u sudovima i da vr{e redovne provere pravosudnog sistema koje mogu da pruže osnovu za pripremu programa obuke.

WATCH Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici i seksualno nasilje nad ženama i decom.

Pristup i glavni ciljevi: WATCH je program praćenja sudova u kojem se smatra da je sistem krivičnog pravosuđa odgovoran za svoje postupke i daju se preporuke za pobolj{anje bezbednosti žena i dece. Programom se utvrđuju problematične oblasti u sudskom sistemu i, kroz proces bez sukobljavanja, radi se sa sudovima i socijalnim službama na uvođenju sistematičnih pobolj{anja. WATCH objavljuje rezultate posebnih programa praćenja i istraživačkih programa u tromesečnom biltenu koji služi jačanju svesti javnosti i zagovaranju.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: WATCH obučava volontere da prate postupke u sudnici u krivičnim i građanskim predmetima vezanim za nasilje u porodici, nedozvoljene polne radnje i zlostavljanje/zanemarivanje dece. Volonteri obezbeđuju prisustvo javnosti u sudnici i objektivno posmatraju pona{anje sudskog osoblja, koristeći standardizovane materijale i kontrolne liste koje je sačinio WATCH. Volonteri prate istoriju pojedinačnih slučajeva i prate kretanja u pravosudnom sistemu. Pored toga, osoblje WATCH-a istražuje oblasti od posebne važnosti i objavljuje svoje nalaze. Ove aktivnosti čine osnovu rada sa sistemom radi uvođenja neophodnih pobolj{anja.

Područje obuhvaćeno projektom: Program funkcioni{e u sudovima u oblasti Henepin Kantri, u Minesoti, SAD, ali drugi programi za praćenje sudova, usredsređeni na druge oblasti, sprovode se na drugim mestima po istom obrascu.

Materijali, proizvodi, ishodi: WATCH nudi obuku putem Interneta, kao i tehničku pomoć i priručnik za kreiranje programa praćenja sudova (koji se može kupiti).

Finansiranje: Individualni prilozi i bespovratna sredstva od fondacija; oslanjanje na posmatrače volontere koje organizacija regrutuje i obučava nekoliko puta godi{nje. Od volontera se zahteva članarina za obuku od 25 američkih dolara.

Organizacija zadužena za sprovođenje:

61 Slučajevi klasifikovani kao „laka povreda“ prema Krivičnom zakoniku Ruske Federacije. 62 „Izve{taj CEDAW-a o instrumentima za ocenu za Rusku Federaciju“ (ABA, 2006), str. 122. 63 „SAD: Policija Los Anđelesa propustila da iskoristi finansijska sredstva za testiranje setova dokaza u slučajevima silovanja“, saop{tenje za {tampu, 20. oktobar 2008, Human Rights Watch, dostupno na http://www.hrw.org/en/category/ topic/women%E2%80%99s-rights

26 3 Razumevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocena

WATCH 608 Second Avenue South Northstar East Suite 465 Minneapolis, MN 55402 USA Tel.: +1 612-341-2747 Faks: +1 612-339-1171 Imejl: watchªwatchmn.org

Dodatne informacije: http://www.watchmn.org/home.html

3.4.2 Praćenje medija

Praćenje toga kako mediji reaguju i pristupaju nasilju nad ženama može da pruži važne informacije o vrstama poruka koje dru{tvo redovno prima o ovom pitanju i da pruži koristan uvid u oblasti u kojima je potencijalno potrebna senzibilizacija i obuka profesionalnih radnika u medijima; ta tema je detaljnije razmotrena na drugom mestu u ovom zborniku. Tokom 2006. godine, Zapadnoukrajinski centar „Ženske perspektive“ je preduzeo četvoromesečno praćenje izve{tavanja {tampe o nasilju u porodici, pri čemu je analizirano ukupno 276 izdanja deset regionalnih i nacionalnih novina.64 Čak je i ovaj relativno mali projekat otkrio neke važne podatke. Na primer, novinski izve{taji su imali tendenciju da prikazuju senzacionalistički sadržaj, a ne preventivne ili vaspitno-obrazovne informacije. Nasilje u porodici je uglavnom opisivano kao „događaj“, a ne krivično delo. Većina slučajeva o kojima je izve{tavano su bili oni koji su zavr{eni ubistvom, {to ne odražava ukupnu stopu smrtnosti od porodičnog nasilja u Ukrajini. Mada su novinari birali da izve{tavaju o ekstremnim slučajevima, oni nisu obezbedili komentare stručnjaka ili informacije o tome gde žrtve nasilja u porodici mogu da pronađu pomoć.

3.4.3 Analiza budžeta

Način na koji vlada dodeljuje sredstva odražava strategijske prioritete te vlade. Rodno osetljiva analiza budžeta se, stoga, može koristiti da bi se otkrilo koliko podr{ke vlada konkretno dodeljuje za suzbijanje nasilja nad ženama. Prema rečima autora studije koja ispituje alokacije budžetskih sredstava u pravcu sprovođenja zakona o nasilju u porodici u Južnoj Africi, „budući da nijedna zemlja nema pristup neograničenim sredstvima za finansiranje svog delovanja i mora da radi u okviru određenih ograničenja, treba napraviti izbor o tome kojim programima dati prioritet. To nisu samo neutralne tehničke odluke nego politički izbori...“65 Analiza budžeta se može sprovesti ispitivanjem faktora kao {to su utro{ak sredstava za prevenciju (na primer, kampanje za jačanje svesti), socijalne službe, pravnu pomoć, rad policije, ili čak na op{tinsko planiranje ili bezbedne javne povr{ine. Meksička NVO Consorcio para el Dialogo Parlamentario y la Equidad (Konzorcijum za dijalog i ravnopravnost) sprovodi redovno praćenje alokacija sredstava nacionalnog budžeta na ženska pitanja, naročito da bi utvrdila da li vlada delotvorno dodeljuje sredstva izdvojena za re{avanje problema nasilja nad ženama. Finansijer ovog projekta napominje da je Konzorcijum prva feministička grupa na svetu koja je preuzela ovu ulogu čuvara, {to je poseban izazov u Meksiku gde finansijskim pitanjima rukovode uglavnom mu{karci, čak i na nacionalnom nivou. Konzorcijum sada blisko sarađuje sa parlamentarnom komisijom za rod i ravnopravnost Meksika, a vlada ih smatra zvaničnim partnerom u pregovorima. Metodologiju i strategije praćenja koje su primenjene u ovom projektu, koji je pokrenut zahvaljujući maloj donaciji u iznosu od 10.000 evra, uspe{no su usvojile druge ženske grupe u Latinskoj Americi.66

Rodno zasnovana analiza budžeta postaje dobro razvijena oblast, a ima mnogo primera metodologija Rodno osetljivo koja se uspe{no koriste za ispitivanje utro{ka sredstava na lokalnom i nacionalnom nivou za suzbijanje budžetiranje NNŽ. I UNIFEM i UNFPA podržavaju inicijative {irom sveta za izgradnju kapaciteta ženskih NVO za sprovođenje analize budžeta. UNIFEM nudi nekoliko izvora informacija o praćenju budžeta i procesa kreiranja budžetske politike, na primer: „Budžetiranje za prava žena: Praćenje državnih budžeta u smislu usagla{enosti sa Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW)“ (2006) i

64 H. Fedkovič, I. Trokhim i M. Čumalo, „Suzbijanje porodičnog nasilja: iskustvo Ukrajine i međunarodno iskustvo“ (Zapadnoukrajinski centar – Ženske perspektive, 2007). 65 Lisa Vetten, „Pokaži mi novac“: Pregled budžeta dodeljenih sa svrhe sprovođenja Zakona o nasilju u porodici (br. 116 iz 1998), Politikon, Vol. 32, Br. 2, novembar 2005, str. 277-295, dostupan na http://www.csvr.org.za 66 Videti „Žene motre na državnu blagajnu“, dostupno na http://www.mamacash.org/page.php?id=1710. Informacije na {panskom se mogu naći i na sajtu organizacije Consorcio para el Dialogo Parlamentario y la Equidad: http://www. consorcio.org.mx

27 „Budžetiranje u skladu sa rodnom ravnopravno{ću u praksi: Priručnik za obuku“ (2006). Materijali su dostupni na adresi http://unifem.org/resources/.

Poljska NVO Mreža žena sa istoka i zapada (NEWW-Polska) sprovodi „Inicijativu za rodni budžet u Gdanjsku“. Ovaj projekat, iako je proizi{ao iz nekoliko aktivnosti NVO NEWW-Polska, sprovodi analize lokalnog budžeta u nekoliko oblasti, uključujući nasilje u porodici, i namerava da napravi poređenja sa drugim zemljama Zajednice nezavisnih država/Centralne i Istočne Evrope i/ili iz regiona EU. Osnovne informacije o budžetiranju u skladu sa rodnom ravnopravno{ću, alatkama za analizu, kompletima informativnih materijala i izve{tajima, mogu se videti na sajtu NEWW: http://www.neww. org/en/achivements/budzet/O.html.

3.5 Istraživanje kao zagovaranje

Istraživanje može da bude veoma moćna alatka za zagovaranje. Svetska zdravstvena organizacija i Program za odgovarajuću tehnologiju u zdravstvu (PATH) su objavili „Istraživanje nasilja nad ženama: praktični vodič za istraživače i aktiviste“67, sveobuhvatan priručnik koji daje kratak pregled o razvoju istraživačke strategije, pristupima kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima, analizi podataka i kori{ćenju rezultata istraživanja za zagovaranje.

U nekim slučajevima, ženske grupe su samo pomoću istraživanja i dokumentacije mogle da ustanove da neke vrste nasilja nad ženama postoje. Na primer, Ženski centar za pravnu pomoć i savetovanje (WCLAC) na Okupiranoj teritoriji Palestine je prepoznao da se „ubistva iz časti“ redovno događaju, ali da nema pouzdanih podataka; policija ili sudovi su prijavljivali takve slučajeve kao samoubistva ili nesreće. Ženski centar je počeo sveobuhvatno da dokumentuje ove slučajeve i sproveo je opsežne intervjue sa policijom, vođama zajednice i verskim vođama. Istraživanje je na kraju postalo osnova za dalje projekte, kao {to su podizanje svesti i obuka, i rezultiralo je većim prepoznavanjem „ubistava iz časti“ u dru{tvu. 68 Bugarska fondacija za rodna istraživanja je, radeći na zajedničkom projektu sa organizacijom Kvinoforum (Kvinnoforum) iz [vedske, sprovela pilot studiju nasilja vezanog za čast, umnogome među manjinskim populacijama u Bugarskoj, kako bi skrenula pažnju na skriveni problem kako nevladinim organizacijama, tako i dru{tvu u celini. Studija, koja se sastojala od mapiranja ovog posebnog oblika nasilja, dovela je do nekoliko nalaza, na primer da je nasilje vezano za čast uglavnom spojeno sa nasiljem u porodici, da treba pobolj{ati razumevanje različitih rizičnih grupa i da su potrebna dalja istraživanja i podizanje svesti kako bi se pobolj{ali napori u prevenciji i za{titi 69.

Utvrđivanje činjenica ili dokumentovanje u oblasti ljudskih prava mogu se koristiti za isticanje oblasti u kojima države ne ispunjavaju obaveze po međunarodnom pravu. Ova vrsta istraživanja koristi međunarodne sporazume kao okvir i obično sadrži analizu kako pravne za{tite od nasilja nad ženama, {to je formalno napisano u propisima, tako i eventualnih barijera sa kojima se žene u realnosti suočavaju u otklanjanju posledica povreda ljudskih prava, kao {to su nepostojanje strategija/politika, rasprostranjenost stereotipa među stručnim radnicima, neadekvatno finansiranje, itd. Priručnik „Dokumentovanje povreda prava žena od strane nedržavnih aktera: aktivističke strategije iz muslimanskih zemalja“ 70 opisuje relevantne sporazume i mehanizme za praćenje sporazuma na nivou UN i sadrži informacije o strategijama zagovaranja.

67 Lori Hajze i Meri Elsberg, „Istraživanje nasilja nad ženama: praktičan vodič za istraživače i aktiviste“ (Svetska zdravstvena organizacija, PATH, 2005). 68 „Život bez nasilja je na{e pravo! Poverenički fond UN za okončanje nasilja nad ženama. 10 godina ulaganja“ (UNIFEM, 2007), str. 11. 69 „Pilot studija o NVČ/nasilju vezanom za čast u Bugarskoj: izazov za interventne institucije“ (Bugarska fondacija za rodna istraživanja sa organizacijom Kvinoforum, 2004), dostupno na http://www.bgrf.org/en/?publications&article=3 70 Jan Bauer i Anisa Helie, „Dokumentovanje povreda ženskih prava od strane ne-državnih aktera: aktivističke strategije iz muslimanskih zemalja“ (Prava & demokratija i Žene koje žive po muslimanskim zakonima, 2006). 71 „Okončanje nasilja nad ženama: sa reči na dela“ (Generalni sekretar UN, 2006), str. 61.

28 3 Razumevanje nasilja nad ženama: istraživanje i ocena

Ekonomska analiza se takođe može primeniti na nasilje nad ženama kao alatka zagovaranja. Merenje ekonomskih tro{kova nasilja nad ženama je prateći oblik analize koji ilustruje ekonomski učinak na državu, preduzeća, na zajednice i pojedince. Ova vrsta analize može i da utiče na budžetske odluke, prikazivanjem ogromnih tro{kova koji rezultiraju iz nebavljenja problemom nasilja nad ženama 71. Postoji vi{e metodologija za izračunavanje ekonomskih tro{kova nasilja nad ženama, koje se razlikuju zavisno od obima u kome analiziraju direktne tro{kove usluga u vezi sa nasiljem nad ženama, indirektne tro{kove izgubljenog zaposlenja i produktivnosti, kao i važnosti koja se pridaje ljudskoj patnji. Čak i kada ispituju različite faktore, studije iz tako različitih zemalja kao {to su Kanada, Čile, Francuska, Novi Zeland i [panija procenjuju da se tro{kovi nasilja nad ženama mere u stotinama miliona evra 72.

72 Ibid., Aneks 2, „Koliko nas ko{ta nasilje nad ženama: odabrane studije kojima se generi{e monetarna procena tro{kova“, str. 179.

29 4 Prevencija Svetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje da se prevencija nasilja nad ženama postavi kao najveći prioritet u nacionalnim zdravstvenim, socijalnim i pravnim programima kako industrijalizovanih zemalja tako i zemalja u razvoju73. SZO takođe defini{e aktivnosti prevencije na tri nivoa: primarna prevencija (sprečavanje da se nasilje dogodi); sekundarna (reagovanje neposredno nakon {to se nasilje dogodi da bi se ograničile njegove posledice) i tercijarna (dugoročnije lečenje i podr{ka žrtvama nasilja da bi se sprečili dalji {tetni efekti).74 Uprkos priznatoj vrednosti primarne prevencije, stručnjaci napominju da značajno nedostaje održivo i dugoročno investiranje u takve napore. Primarna prevencija može imati vi{e oblika, ali se u su{tini oni usredsređuju na menjanje stavova i stereotipa u vezi sa rodom, {to se de{ava na nivou pojedinca, kako među mu{karcima tako i među ženama, i na nivou dru{tva.

4.1 Kampanje podizanja svesti

Podizanje svesti je u sredi{tu napora orijentisanih ka prevenciji i može da obuhvati rad sa op{tom javno{ću na promeni dru{tvenih stavova i tolerancije nasilja nad ženama, na upoznavanju javnosti sa obimom tog problema, okončanju tajnovitosti u vezi sa NNŽ i slanju jasne poruke da ga ne treba tolerisati. Aktivnosti za podizanje svesti tako mogu imati konkretne ciljne grupe sa kratkim i jasnim porukama.

„Zamislimo život bez nasilja“: Ova publikacija UNIFEM-a i Kliringhausa za medijske materijale Centra Alati za podizanje za programe komunikacija Džons Hopkins predstavlja zbornik različitih medijskih i komunikacionih svesti i komuniciranje strategija i materijala koji se koriste {irom sveta u cilju okončanja NNŽ. Ovaj izvor sadrži primere inovativnih metoda komunikacije karakterističnih za nasilje u porodici, nedozvoljene polne radnje i zlostavljanje, {tetne tradicionalne prakse, trgovinu ljudima i komercijalnu seksualnu eksploataciju, uglavnom u obliku postera i video klipova. Zborniku se može pristupiti na adresi http://www.unifem. org/resources/item_detail.php?ProductID=8.

„Promenimo stvari: strate{ka komunikacija za okončanje nasilja nad ženama“: Ovaj set alata UNIFEM- a ima cilj da podeli lekcije naučene od ženskih organizacija koje rade na okončanju NNŽ {irom sveta. Set je namenjen pružanju tehničke podr{ke drugim zagovornicima u razvijanju poruka, radu sa medijima i kreiranju strate{kih komunikacija. Takođe može da se koristi za obuku. Ovaj izvor sadrži izvestan broj modela komunikacijskih strategija, praktičnih saveta i saveta aktivista, kao i opise stvarnih kampanja. Set alata u verzijama na engleskom i ruskom jeziku može se naći na adresi http://www. unifem.org/resources/ item_detail.php?ProductID=6.

„Okončati nasilja nad ženama“: UNFPA je razvila multimedijalnu izložbu na Internetu za zagovaranje i programiranje. Sajt sadrži informacije o tome kako razviti kampanje za podizanje svesti i kampanje za zagovaranje, studije projekata iz 10 zemalja i savete aktivista. Izložbi se može pristupiti na adresi http://www.unfpa.org/endingviolence/html/index.html.

4.1.1 Svest javnosti

Kampanje za podizanje svesti javnosti mogu se koristiti za iniciranje javne debate o nasilju nad ženama i osporavanje dru{tvenih normi. [tavi{e, neke od najperspektivnijih kampanja za podizanje svesti su one koje koriste glavne medije („mainstream“) i uobičajenu tehnologiju da bi promovisale poruke koje se retko čuju ili koje podstiču na razmi{ljanje o nasilju nad ženama. Na primer, nevladine organizacije su stupile u partnerstvo sa pružaocima usluga mobilne telefonije kako bi korisnicima usluga slale tekstualne poruke o borbi protiv nasilja75. Pojam „dru{tveni marketing“ opisuje upotrebu tehnika iz sveta reklamiranja koje se koriste za promovisanje poruka od dru{tvenog značaja.

Istovremeno, popularna kultura se takođe koristi za {irenje poruka. Kampanje usmerene na op{tu javnost mogu da utiču na op{tu percepciju kori{ćenjem informacija prikupljenih putem istraživanja, kao {to su stope učestalosti ili ekonomski tro{kovi nasilja, kao {to je opisano gore. U kampanjama za

73 SZO, „Studija o zdravlju žena i porodičnom nasilju nad ženama, sprovedena u vi{e zemalja“ (SZO, 2005), str. 91. 74 „Svetski izve{taj o nasilju i zdravlju“ (SZO, 2002), str. 15. 75 Ruska ženska organizacija Ženska alijansa, u Barnaulu, izvestila je da se jedna kompanija za pružanje usluga mobilne telefonije složila da 25. novembra po{alje tekstualne poruke kako bi obeležila Međunarodni dan za iskorenjivanje nasilja nad ženama, koji sponzori{u UN (lične bele{ke sa konferencije o porodičnom nasilju, 18. novembar 2004, Moskva). Kao deo međunarodne kampanje Amnesty International „Zaustavimo nasilje nad ženama“, učesnici Odseka u Norve{koj su slali poruke sa mobilnih telefona mreži Amnesty International (saop{tenje za {tampu, mart 2004, dostupno na http://www.amnesty.org.ru/pages/vestnik29-03-rus.)

31 podizanje svesti javnosti mogu se koristiti različiti mediji (televizija, radio, film, pozori{te, ples, Internet itd), kao i instrumenti za slanje poruka (posteri, bro{ure, kalendari, majice, itd). Najzad, neke nacionalne vlade su sprovele {iroke kampanje za podizanje svesti, ali u mnogim zemljama NVO ulažu napore za popularizaciju. Kao {to je gore pomenuto, održivi napori zahtevaju znatna sredstva, ali je istovremeno od ključne važnosti da se nevladine organizacije uključe u kreiranje i distribuiranje poruka javnosti.

Globalne kampanje

Kampanje UN o nasilju UN trenutno vode nekoliko globalnih kampanja za podizanje svesti o konkretnim aspektima nasilja nad nad ženama ženama i za pozivanje na dalju akciju.

Kampanja „Ujedinjeni za okončanje nasilja nad ženama“ (2008–2015), na primer, usredsređuje se na globalno zagovaranje, pojačane napore i partnerstva na nacionalnom i regionalnom nivou i rukovodstvo UN. Države se pozivaju da donesu ili ojačaju zakone i primenjuju ih da bi okončale nekažnjavanje. Generalni sekretar će osnovati globalnu mrežu mu{kih rukovodilaca kako bi pomogao u mobilisanju mu{karaca i mladića da se uključe u borbu za okončanje nasilja nad ženama i sazvaće skup na visokom nivou 2010. godine.76 Vi{e informacija može se dobiti na adresi http://endviolence.un.org/ and http://www.un.org/ russian/women/endviolence/.

Kampanja „Recite ne nasilju nad ženama“ predstavlja globalno zagovaranje na Internetu koje je UNIFEM pokrenuo 2007. godine. Inicijativu ove kampanje – da se skrene pažnja na rastući pokret čiji cilj je da sve vlade okončanje nasilja nad ženama uvedu kao prioritet – vodi ambasadorka dobre volje UNIFEM-a Nikol Kidman. Na Međunarodni dan za okončanje nasilja nad ženama, 25. novembar 2008. godine, generalnom sekretaru UN podneto je preko 300.000 pojedinačnih potpisa.

Do danas je preko pet miliona ljudi podržalo kampanju77. Vi{e informacija može se dobiti na adresi http://www.saynotoviolence.org/.

Kampanja „Zaustavimo silovanje odmah: Akcija UN za borbu protiv seksualnog nasilja u sukobima“, udruženi napor 12 tela UN, predstavlja inicijativu za „pobolj{anje koordinacije i odgovornosti, jačanje programiranja i zagovaranja i podr{ku nacionalnim naporima da se spreči seksualno nasilje i delotvorno odgovori na potrebe žrtava“. Akcija UN ima tri centralne oblasti: izgradnju kapaciteta u programiranju i koordinaciji rodno zasnovanog nasilja na nacionalnom nivou, podizanje svesti javnosti i stvaranje političke volje za bavljenje problemom seksualnog nasilja; konsolidovanje znanja i delotvornih praksi o seksualnom nasilju u sukobima. Internet sajt kampanje nudi instrumente za učestvovanje u kampanji, kao i dalje izvore za zagovaranje. Vi{e informacija može se dobiti na adresi http:// www.stoprapenow.org/.

Kampanja „[esnaest Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste NNŽ dana protiv rodno Pristup i glavni ciljevi: Kampanju je 1991. godine započeo Centar za globalno liderstvo žena (CWLG) radi zasnovanog nasilja“/ podizanja svesti o NNŽ i globalnog koordiniranja NVO oko konkretnih datuma kampanja, dogovorenog CWLG formata i jedinstvenih poruka.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja se vodi od 25. novembra do 10. decembra. Svake godine, CWLG inicira kampanju tako {to predlaže temu i primere akcija. Učesnici kampanje iz celog sveta mogu da koriste vi{e različitih instrumenata za vođenje sopstvene kampanje na regionalnom ili nacionalnom nivou ili nivou zajednice. CWLG vr{i funkciju koordinacije putem svog sajta, na kome NVO mogu da uče iz aktivnosti drugih NVO i preuzimaju materijale kampanje na različitim jezicima.

Područje obuhvaćeno projektom: Ceo svet

Materijali, proizvodi, ishodi: Sajt sadrži materijale kampanje koji se mogu preuzeti, kao i linkove za informacije o kampanjama {irom sveta.

Finansiranje: Sve pojedinačne kampanje se samostalno finansiraju.

Organizacija zadužena za sprovođenje:

Center for Women’s Global Leadership Rutgers (Centar za globalno rukovodstvo žena), The State University of New Jersey

76 Džema Konel, „Rad Odeljenja Ujedinjenih Nacija za unapređivanje položaja žena na nasilju nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. (materijali sa Seminara dostupni na http://www.osce.org/ gender/item_6_32383.html). 77 Nargis Azizova, „Prevencija i odgovor na nasilje nad ženama u Tadžikistanu: akcije UN“, prezentacija na 32 Ekspertskom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, Ibid. 4 Prevencija

160 Ryders Lane New Brunswick, NJ 08901-8555 USA Tel.: +1-732-932-8782 Faks: +1-732-932-1180 Imejl: cwglªigc.org

Dodatne informacije: http://www.cwgl.rutgers.edu/16days/home.html

Vrsta nasilja nad ženama: Teorijski, svi oblici nasilja nad ženama, ali se kampanja usredsređuje na Kampanja: Zaustavimo nasilje u porodici i u konfliktnim sredinama, kao i na diskriminaciju žena koja je u osnovi tog nasilja. nasilje nad ženama/ Pristup i glavni ciljevi: Godine 2004, organizacija Amnesty International (AI) je pokrenula svoju Amnesty International kampanju „Zaustavimo nasilje nad ženama“ da bi ostvarila nekoliko dugoročnih ciljeva: ukidanje zakona koji diskrimini{u žene ili podržavaju nekažnjavanje NNŽ, dono{enje i sprovođenje delotvornih zakona i praksi za za{titu žena koje su preživele nasilje, pozivanje država na odgovornost i obezbeđivanje delotvorne akcije za sprečavanje NNŽ.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanju vode pojedinačni odseci Amnesty International, uz podr{ku Kancelarije Sekretarijata i u partnerstvu sa ženskim organizacijama i drugim grupama za za{titu ljudskih prava. Kampanja koristi {irok spektar instrumenata (uključujući strate{ko lobiranje, istraživanja, rad sa medijima, pisanje pisama i kampanje na Internetu), kao i različite aktivnosti koje su razvili odseci na nacionalnom nivou.

Područje obuhvaćeno projektom: Ceo svet

Materijali, proizvodi, ishodi: Pojedinačne aktivnosti u okviru {ire kampanje su različite, a informacije o materijalima se mogu dobiti pronalaženjem sajtova odsekâ AI. Amnesty International je takođe objavila set alatki za aktiviste koji rade na zaustavljanju NNŽ, sa smernicama za razvoj kampanje korak po korak. Set alatki za aktiviste „Kako prava pretvoriti u stvarnost: kampanja za zaustavljanje nasilja nad ženama“ može se preuzeti sa sajta.

Finansiranje: Informacije nisu dostupne.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Amnesty International International Secretariat 1 Easton Street London WC1X 0DW, UK Tel.: +44-20-74135500, Faks: +44-20-79561157

Dodatne informacije: http://www.amnesty.org/en/campaigns/stop-violence-against-women. AI Kanada ima onlajn alatke za kampanje: www.amnesty.ca/stoptheviolence

33 Kampanje na regionalnom nivou

Kampanja: Zaustavimo Godine 2005, Savet Evrope (SE) je usvojio akcioni plan kojim je zatražio stvaranje Operativne grupe nezavisnih nasilje nad ženama u eksperata (Operativna grupa za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici) i razvijanje kampanje {irom Evrope za bavljenje problemom nasilja u porodici. Kampanja „Zaustavimo nasilje nad porodici/Savet Evrope ženama u porodici” pokrenuta je u novembru 2006. godine i tokom 18 meseci, koliko je trajala, obuhvatila je svih 47 država članica. Ciljevi kampanje su bili bolje sprovođenje preporuka SE o za{titi žena od nasilja, promovisanje kriminalizacije nasilja u porodici i podsticanje novih stavova prema NNŽ tako da ono prestane da se toleri{e. U toku kampanje, države članice su pozvane da ostvare značajan napredak u nekoliko oblasti: pravnim i strategijskim merama, podr{ci i za{titi žrtava, prikupljanju podataka i podizanju svesti. Države članice su takođe podstaknute da imenuju osobe za kontakt u Parlamentu, nacionalnog koordinatora i da pokrenu nacionalne operativne grupe koje će utvrditi prioritet mera koje treba preduzeti u cilju suzbijanja nasilja u porodici. Kontakt informacije za te zvaničnike na nacionalnom nivou mogu se pronaći na sajtu kampanje.

Po okončanju kampanje, SE je sastavio katalog aktivnosti država članica, od kojih je većina izvestila ili da su sprovele konkretne aktivnosti kao deo kampanje ili da je kampanja ubrzala napredak u oblastima u kojima je rad već bio u toku. Većina zemalja je sprovela lokalne aktivnosti podizanja svesti, kao {to su izložbe fotografija i kampanje putem postera, koje su predstavile jedinstveni skup poruka. Neke su razvile nacionalne akcione planove, dok su druge pristupile izmenama i dopunama propisa kako bi pobolj{ale pravnu za{titu za žrtve nasilja u porodici. Sve u svemu, bilo je manje pobolj{anja u oblasti pružanja usluga. Analizirajući celu kampanju, Operativna grupa je razvila određene preporuke za dalji rad SE u oblasti NNŽ. Ove preporuke obuhvataju: razvoj pravno obavezujućeg instrumenta za iskorenjivanje svih oblika nasilja nad ženama u Evropi, uspostavljanje mehanizma za praćenje sprovođenja takve konvencije, razvoj sveobuhvatnog sistema pravne za{tite, razvoj sveobuhvatnih službi za sve žrtve nasilja i izdvajanje adekvatnih finansijskih i drugih resursa da bi se NVO podržale u pružanju usluga.78 Vi{e informacija može se dobiti na adresi http://www.coe.int/stopviolence

Kampanje na nacionalnom nivou

Kampanje podizanja Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ, kao i kampanje usmerene ka nasilju u porodici, silovanju, svesti u Francuskoj nasilju na radu, prinudnom braku i ženskom genitalnom sakaćenju.

Pristup i glavni ciljevi: Francuska vlada je preduzela značajne korake u bavljenju problemom nasilja nad ženama, problemom koji je bio relativno skriven u francuskom dru{tvu. Ministarstvo zapo{ljavanja, dru{tvene kohezije i stanovanja je, radeći sa regionalnim kancelarijama za prava i ravnopravnost žena, razvilo i sprovelo četiri velike kampanje za podizanje svesti na nacionalnom i regionalnom nivou: „Prekinimo ćutanje“ (2001), „Zaustavimo nasilje: delovanje je kad se govori o tome“ (2006), „Progovori pre nego {to bude kasno“ (2007) i „Ne dozvoli da se nasilje ukoreni. Reaguj.“ (2008)

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Između 2001. i 2006. godine, Vlada Francuske je sprovela pet velikih studija o nasilju nad ženama. Podaci iz ovih studija su kori{ćeni kao osnova za kampanje. Istraživanje iz 2001. godine o NNŽ je otkrilo da je čak jedna od deset žena žrtva nasilja u porodici. Prva kampanja, „Prekinimo ćutanje“, za ciljnu grupu imala je žene, kojima je upućivala poruke da njihova situacija nije sramotna, ali da moraju da govore o problemu kako bi prona{le pomoć. Studije iz 2006. godine o nasilju počinjenom od strane intimnog partnera su se posebno bavile stopama ubistava i pona{anjem počinilaca. U kampanji koja je usledila, „Zaustavimo nasilje: Delovanje je kad se govori o tome“, nagla{ena je prevencija uz upotrebu letaka, postera i reklamiranja javnih službi na televiziji, uz davanje telefonskih brojeva nacionalnih SOS linija, informacija o organizacijama koje mogu da pruže pomoć, kao i saveta o zakonu i traženju pomoći. Godine 2007, izdvojena je jedna besplatna nacionalna telefonska linija, a treća kampanja, „Progovori pre nego {to bude kasno“, iskori{ćena je za {iroko reklamiranje te službe. {tampani materijali o telefonskoj liniji takodje sadrže poruke da su svi oblici NNŽ kažnjivi zakonom, kao i informacije o pravnim sredstvima i profesionalnim radnicima koji mogu da ponude pomoć. Ova kampanja je takođe iskoristila kratak film, distribuiran putem Interneta, koji je prikazao potencijalno smrtonosne posledice negovorenja o nasilju. Najnovija kampanja, „Ne dozvoli da se nasilje ukoreni. Reaguj“, zasniva se na podacima iz ankete sprovedene 2007. godine o drugim oblicima NNŽ, kao {to su prinudni brak i nasilje na radu. U ovoj kampanji namerno se upućuju manje dramatične poruke. Ona za ciljnu grupu ima {iru javnost, koja uključuje mu{karce i sistem krivičnog pravosuđa, i posmatra uticaj nasilja na decu.

Područje obuhvaćeno projektom: Francuska

78 Rosa Logar, „Pregled ciljeva, strategija i rezultata kampanje Saveta Evrope“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara su dostupni na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html)

34 4 Prevencija

Materijali, proizvodi, ishodi: Sačinjeni su brojni {tampani materijali, u obliku bro{ura, razglednica i postera. Video snimci, spotovi i {tampani oglasi su kori{ćeni u glavnim medijima, kao {to su televizija, Internet i popularni časopisi. Vlada Francuske podržava Internet sajt na kome se mogu naći materijali kampanje, a korisnici mogu da dobiju pomoć, kao i detaljnije informacije o vrstama nasilja nad ženama. Sajt sadrži video klipove, svedočenja i mogućnost da se izrazi sopstveno mi{ljenje.

Finansiranje: Informacije nisu dostupne

Organizacija zadužena za sprovođenje: Kancelarije Ministarstva zapo{ljavanja, dru{tvene kohezije i stanovanja za prava i ravnopravnost žena

Dodatne informacije: 79 Francuski nacionalni sajt Stop nasilju: www.stop-violences-femmes.gouv.fr

Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ Kampanja nulte tolerancije Pristup i glavni ciljevi: Kampanju nulte tolerancije vodi istoimeni dobrotvorni trust. Kampanja ima cilj da spreči nasilje mu{karaca nad ženama i decom, osporavanjem dru{tvenih stavova i vrednosti zahvaljujući kojima nejednakosti i samo nasilje opstaju. Projekat jača svest o NNŽ, njegovoj prirodi i prevalenciji i za ciljnu grupu ima op{tu javnost. Nulta tolerancija povezuje NNŽ sa {irokim programom jednakosti i ljudskih prava za sve. Sve kampanje polaze od stava da je samo edukovanje javnosti nedovoljno i podstiču sveobuhvatan odgovor koji se bavi pitanjima „3 P“ – prevencije, pružanja službi podr{ke (za{tite) i pravnom za{titom (gonjenjem).

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Godine 1992, nakon {to je sproveo anketu o NNŽ, na lokalnom nivou, Ženski komitet Edinbur{kog okružnog saveta je pokrenuo prvu kampanju nulte tolerancije, koja se usredsređivala na sprečavanje nasilja mu{karaca nad ženama i bila je prva te vrste u Britaniji. Kampanja je trajala {est meseci i koristila je četiri čisto crno-bela postera da bi osporila preovlađujuće stavove o NNŽ. Prateći sličan model po kome se prvo sprovodi istraživanje, Trust nulte tolerancije je sproveo nekoliko veoma uočljivih kampanja koje se bave određenim problematičnim oblastima, na primer: neznanjem o učestalosti NNŽ (Prevalencija), opravdanjima koja mu{karci koriste za činjenje nasilja (Izgovori), nereagovanjem pravosudnog sistema (Pravosuđe). Ostali obrazovni rad je usmeren na mlade i sadrži lekcije o rodnoj diskriminaciji i zlostavljanju, podsticanje nenasilnih veza zasnovanih na ravnopravnosti, kao i podučavanje ve{tinama komunikacije.

Područje obuhvaćeno projektom: Prva kampanja nulte tolerancije je pokrenuta u Edinburgu, u [kotskoj. Od tada je kampanja poslužila kao model mnogim drugim organizacijama, kao {to je, na primer, kampanja SE za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici.

Materijali, proizvodi, ishodi: Paketi materijala za kampanju, materijali za obuku, posteri i roba mogu se kupiti preko Internet sajta. Istraživanje se može preuzeti sa tog sajta.

Finansiranje: Informacije nisu dostupne

Organizacija zadužena za sprovođenje: The Zero Tolerance Charitable Trust (Dobrotvorni trust nulte tolerancije) 11 Maritime Street Edinburgh EH6 6SB United Kingdom Tel.: +44(0)131 624 8955 Faks: +44 (0)131 624 8959 Imejl: infoªzerotolerance.org.uk

Dodatne informacije: http://www.zerotolerance.org.uk/index.php

Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ kao vrste rodne diskriminacije. Prava žena su ljudska prava 79 Mari-Kristin Krespi, „Francuske kampanje podizanja svesti“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodnu ravnopravnost, Sekretarijat OEBS, oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara su dostupni na http://www. osce.org/gender/item_6_32383.html).

35 Pristup i glavni ciljevi: Cilj ovog projekta je bio da uvede ženska pitanja u glavne tokove kori{ćenjem profesionalnih medijskih projekata, kao {to su muzika i video spotovi. Međunarodna NVO „Breakthrough” (Prodor) imala je za cilj da promeni dru{tvene stavove o ženama i devojkama.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: NGO „Breahthrough“ (Prodor) je radila sa medijskim profesionalcima na stvaranju albuma popularne muzike o pravima žena, od kojih se nekoliko bavilo konkretno NNŽ. Takođe je napravila muzičke spotove koji su prikazani na glavnim TV kanalima (mejnstrim televiziji) u brojnim zemljama. Spotovi su se pokazali toliko popularnim da su nominovani za nagrade. Ta NGO je razvila i materijale za obuku i kratke vodiče o postupanju u slučajevima konkretnih oblika NNŽ, kao {to su nasilje u porodici ili seksualno uznemiravanje.

Područje obuhvaćeno projektom: Album i video spotovi su bili namenjeni indijskoj publici, ali su stekli popularnost u velikom broju drugih zemalja.

Materijali, proizvodi, ishodi: Album, video spotovi, jedan vaspitni plan i program, i program stipendije za žene i devojke.

Finansiranje: Organizacija je koordinirala podr{ku od UNIFEM i drugih međunarodnih agencija.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Breakthrough India: #104, Blue Apartments, Safdarjung Ring Road, NewDelhi 110029, India Tel.: +91-11-2617-6181 Faks: +91-11-2617-6185 Breakthrough USA: 4 West 37th Street, 4th Floor New York, NY 10018 USA Tel.: +1-212-868-6500 Faks: +1-212-868-6501

Dodatne informacije: http://www.breakthrough.tv

Gole činjenice Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ženama i decom

Pristup i glavni ciljevi: „Gole činjenice“ je peta kampanja protiv trgovine ljudima srpske NVO ASTRA. Ova kampanja, pokrenuta juna 2008, pristupa problemu sve veće ravnodu{nosti i tolerantnosti dru{tva prema kr{enju ljudskih prava i nasilju. Stoga, kampanja je usmerena na op{tu javnost, posebno na decu i mlade, sa porukama da trgovina ljudima istrajava u Srbiji. Kampanja takođe ohrabruje ljude da budu oprezni i svesni i da prijavljuju slučajeve trgovine ljudima.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U srcu kampanje „Gole činjenice“ su televizijski spotovi i radio-džinglovi koji sadrže činjenice o problemu trgovine ženama i decom. Sedmorica uglednih ljudi u Srbiji (direktori, novinari, urednici, glumci, političari), koji su poznati po tome {to insistiraju na istini, prezentuju činjenice. Saop{tenje je posebno upadljivo budući da su i sami prezenteri nagi – način da se skrene pažnja na pitanje i dovede u pitanje predstava da je prihvatljivo da nage žene budu marketin{ko oruđe. Saop{tenje promovi{e telefonsku SOS liniju organizacije ASTRA i zavr{ava se sloganom: „Žene nisu meso. Deca nisu roblje. Ljudi nisu roba.” U kampanji se koriste dve vrste letaka: jedan o ASTRI, namenjen institucijama i potencijalnim partnerima, i drugi, za mlade ljude u rizičnim grupama, koji sadrži savete o radu i obrazovnim mogućnostima u inostranstvu i načinima kako da se za{tite od trgovaca ljudima. [tavi{e, nekoliko aktivnosti u okviru kampanje je usmereno na mlade ljude, na primer, kampanja je bila najaktivnija u junu i septembru, kada studenti ili traže posao, ili se vraćaju u {kolu i napu{taju svoje porodice.

Područje obuhvaćeno projektom: Srbija

Materijali, proizvodi, ishodi: U kampanji je kori{ćeno nekoliko različitih materijala da bi se prenela poruka: spotovi na radiju i televiziji, posteri, kalendari, sveske, {olje i osveživači vazduha u automobilu. Bilbordi su postavljeni na 22 lokacije {irom Srbije, a posteri kampanje su izloženi u autobusima u Beogradu. Televizijska reklama se može pogledati na sajtu ASTRE http://www.astra.org.yu/no vi/eng/?page_id= 112.

Kampanja je privukla mnogo pažnje izvan okvira projekta, uključujući dru{tvenu nagradu za marketing za televizijske spotove, kao i pozive ASTRI da učestvuje u televizijskim i radio „talk show“ emisijama. Ova NVO izve{tava da se tokom najintenzivnijih meseci kampanje, broj poziva njihovog SOS telefona povećao za 20–25%. Prethodne kampanje za podizanje svesti su dovele do povećanja broja poziva i veće identifikacije i pomoći žrtvama trafikinga.

Finansiranje: Kampanju „Gole činjenice“ je podržala Misija OEBS u Srbiji i Austrijska agencija za razvojnu saradnju (ADA), kao i izvesan broj lokalnih medijskih sponzora. Na primer, lokalni mediji su obezbedili besplatno vreme u programu, kako za televizijske spotove tako i za radio džinglove, a i prostor za reklamiranje u autobusima je dat besplatno.

36 4 Prevencija

Organizacija zadužena za sprovođenje: {Adresa je za{tićena¹ SOS telefon: +381 11 3347 817 {radnim danom, 14:00–20:00¹ Imejl: astrasosªsezampro.rs

Dodatne informacije: http://www.astra.org.yu/novi/eng/?page_id=112, http://www.osce.org/item/31830.html

Kampanje na lokalnom nivou i lokalizovane kampanje

Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ, sa posebnim osvrtom na veze između mu{kog nasilja nad Žene u crnom ženama za vreme mira i tokom sukoba.

Pristup i glavni ciljevi: Organizacija „Žene u crnom“ je svetska mreža žena koje su posvećene miru i pravdi i aktivno se suprotstavljaju nepravdi, ratu, militarizmu i drugim oblicima nasilja. Grupe Žena u crnom su samoorganizovane i koriste nenasilne i neagresivne taktike za suprotstavljanje svakom ispoljavanju nasilja, militarizma ili rata i za osporavanje militarističke prakse vlada. Rad grupe se zasniva na njenom feminističkom gledi{tu – da su nasilje mu{karaca nad ženama kod kuće i u zajednici i nasilje nad ženama u sukobu međusobno povezani. Pokret pokazuje da žene uop{te doživljavaju rat drugačije od mu{karaca, one se pla{e silovanja i veća je verovatnoća da će postati izbeglice. Žene u crnom, stoga, imaju za cilj da obezbede da se čuju ženski stavovi o pitanjima bezbednosti i rata.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Žene u crnom je svetski pokret, ali prvenstveno organizuje javne izložbe i bdenja, odnosno stajanja na lokalnom nivou. Takve aktivnosti uglavnom uključuju samo žene i često se odvijaju u vidu žena koje nose crninu i stoje na javnom mestu u tihom, nenasilnom stajanju u redovnim periodima i intervalima, kada nose plakate i dele letke. Stajanja se uglavnom organizuju u redovnim vremenskim periodima, oko jasnih i preciznih poruka i često su tiha, ili barem ne uključuju zapevanje. Bilo koja grupa žena bilo gde u svetu može da organizuje takvo stajanje. Mada je Žene u crnom vid aktivizma za mir koji uključuje samo žene, u nekim regionima mu{karci podržavaju njihov rad i Žene u crnom podržavaju mu{karce koji se protive nasilju.

Područje obuhvaćeno projektom: Žene u crnom su nastale 1988. godine u Izraelu, kada su izraelske Jevrejke počele da preduzimaju nedeljna stajanja na javnim mestima kako bi protestovale protiv izraelske okupacije Zapadne obale i Gaze i zahtevale mir između Izraela i Palestinaca. Italijanke koje su podržale Žene u crnom su donele ideju u Italiju, gde su i same održavale stajanja. Kada je izbio rat među biv{im jugoslovenskim republikama, kontakti između Italijanki i feminističkih aktivistkinja u Srbiji su doveli do osnivanja Žena u crnom u Beogradu 1991. godine. Srpska grupa Žene u crnom je jedna od najaktivnijih i najvidljivijih grupa, koja održava nedeljna stajanja i preduzima dalji rad, kao {to je organizovanje obrazovnih radionica, konferencija i davanje javnih izjava. Danas je pokret Žena u crnom prisutan {irom sveta i uključuje žene različitog etničkog i nacionalnog porekla. [panske Mujeres de Negro su preduzele značajne korake u povezivanju grupa Žena u crnom i postavljanju sistema „nacionalnih koordinatora“, zahvaljujući kome su Žene u crnom postale svetska mreža.

Materijali, proizvodi, ishodi: Veze sa pojedinačnim grupama Žena u crnom se ostvaruju putem opsežnog sajta sa linkovima za druge Internet stranice Žena u crnom.

Finansiranje: Informacije nisu dostupne

Organizacija zadužena za sprovođenje: Žene u crnom Kontakt informacije za stajanja Žena u crnom, kao i kontakt informacije za svaku zemlju posebno se mogu dobiti na adresi http://www.womeninblack.org/vigils/vigils.html.

Dodatne informacije: http://www.womeninblack.org/

Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici NNŽ, sa posebnim osvrtom na intimno lično nasilje, kao {to su silovanje, Projekat „Clothesline” zlostavljanje, incest i seksualno zlostavljanje. (Konopac za ve{) Pristup i glavni ciljevi: Godine 1990, koalicija ženskih organizacija u američkoj državi Masačusets se okupila da bi razvila instrument za podizanje svesti koji bi pomogao da se prekine ćutanje i posvedoči o visokoj stopi NNŽ. Projekat „Clothesline“ je vizuelni prikaz koji služi kao obrazovni instrument za podizanje svesti o prevalenciji NNŽ i njegovim razornim dejstvima. Izrada eksponata za projekat pomaže i procesu zalečenja žrtava NNŽ i onih koji su izgubili članove porodice ili prijatelje.

37 Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat „Clothesline“ se sastoji od majica koje vise sa konopca za su{enje ve{a. Članovi porodice, prijatelji i aktivisti kreiraju ili ukra{avaju majice, koje predstavljaju lično iskustvo žene ili deteta žrtve NNŽ. Majice različitih boja predstavljaju različite oblike zlostavljanja i to da li je žrtva preživela zlostavljanje ili nije. Majice se zajedno kače na konopac („clothesline“), koji se izlaže na javnim mestima, konferencijama, mitinzima, itd.

Područje obuhvaćeno projektom: Projekat „Clothesline“ je otpočeo u SAD i ponovljen je čak 500 puta u SAD i drugim zemljama. Organizatori procenjuju da na svim konopcima postoji ukupno 50.000 do 60.000 majica. Na primer, Koalicija zlostavljanih žena Minesote takođe ima projekat „konopca za ve{“, koji je posvećen sećanju na žene i decu koja su ubijena kao posledica nasilja u porodici i zlostavljanja dece.

Materijali, proizvodi, ishodi: Internet sajt nudi predloge i korake za započinjanje projekta „konopca za ve{“ i informativnu bro{uru koja se može preuzeti na http://www.clotheslineproject.org/How_to_Start_a_CLP.htm.

Finansiranje: Projekat je u celini niskobudžetni, budući da volonteri prave majice. Koalicija zlostavljanih žena Minesote traži donaciju od 100 američkih dolara od organizacija koje žele da prikažu konopac sa odećom.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Projekat „Clothesline“ Nacionalna osoba za kontakt: Kerol Čiketo (Carol Chichetto) P.O. Box 654 Brewster, MA 02631 USA

Imejl: ClotheslineProjectªverizon.net

Dodatne informacije: The Clothesline Project: http://www.clotheslineproject.org/ Koalicija zlostavljanih žena Minesote: http://www.mcbw.org/

Aviokompanije u borbi Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina decom radi seksualne eksploatacije (ne bavi se isključivo NNŽ već se usredsređuje na devojčice/devojke eksploatisane u seksualnom turizmu). protiv seksualnog turizma u koji su Pristup i glavni ciljevi: Godine 2006, aviokompanija Air France priključila se kampanji koju je pokrenuo uključena deca ECPAT (Okončajmo dečiju prostituciju, dečiju pornografiju i trgovinu decom u seksualne svrhe) da bi povećao javnu svest o problemu seksualnog turizma. Air France je napravio postere i bro{ure, koji su kori{ćeni na njihovim {alterima za prodaju karata i aerodromskim pultovima i podržao stvaranje devedesetominutnog filma koji se prikazuje na svim njegovim dugolinijskim letovima.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Air France je sarađivao sa ECPAT-om na ovoj posebnoj kampanji; aviokompanija je obezbedila usluge njihove zajedničke reklamne agencije kako bi besplatno proizvela materijale za kampanju. Film, koji se prikazuje na skoro 100 dugih letova, oslikava realnost seksualne eksploatacije dece, sa posebnim osvrtom na devojčice, i nagla{ava postojanje zakona protiv seksualnog turizma koji uključuje decu.

Područje obuhvaćeno projektom: Odnosi se na putne rute kompanije Air France. Procenjuje se da film pogleda oko 46.000 putnika dnevno.

Materijali, proizvodi, ishodi: Primerci postera, bro{ura, filmski spot i informaciona bro{ura za turističke radnike mogu se pogledati ili preuzeti na francuskom jeziku, na sajtu ECPAT France.

Holandska aviokompanija KLM je nedavno uputila poruku svim svojim putnicima kako bi ih informisala o dečijem seksualnom turizmu i pozivajući ih da prijave sve aktivnosti koje izgledaju povezane sa dečijom prostitucijom odgovarajućem hotelu, tur operateru ili avioprevozniku, ambasadi ili lokalnoj policiji.

Finansiranje: Minimalna sredstva, budući da je materijale za kampanju donirala reklamna agencija.

Organizacija zadužena za sprovođenje: ECPAT France c/o Groupe Developpement BAT106-BP07 93352 LE BOURGET CEDEX Tel.: +33(0)1.49.34.83.13 Faks: +33(0)1.49.34.83.10

38 4 Prevencija

Imejl: contactªecpat-france.org

Dodatne informacije: http://www.ecpat-france.org/ pod „campagnes precedentes.“

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Korporativna alijansa za okončanje partnerskog Pristup i glavni ciljevi: Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja (CAEPV) je organizacija sa sedi{tem u SAD, koju su 1995. godine osnovali poslovni lideri radi pružanja pomoći u sprečavanju nasilja nasilja u porodici, koristeći sredstva iz korporativne sfere. Alijansa radi na podizanju svesti o nasilju u porodici kako bi se smanjili uticaj tog nasilja na radno mesto i tro{kovi koji iz toga proizilaze. Mada se većina projekata Korporativne alijanse usredsređuje na radno mesto, organizacija takođe preduzima napore orijentisane ka obrazovanju op{te javnosti, a posebno mladih ljudi, o rizicima nasilja u porodici i karakteristikama zdravih odnosa. Radno mesto nije samo jedan od načina za pružanje praktične pomoći i saveta zaposlenima koji možda doživljavaju nasilje; kompanije takođe mogu da igraju ulogu u sprečavanju nasilja u porodici putem op{teg podizanja svesti i na radnom mestu i u zajednici, kao i pružanjem podr{ke lokalnim organizacijama koje rade direktno sa osobama koje su preživele nasilje u porodici.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja je sastavljena od preko 50 progresivnih kompanija i procenjuje da doseže vi{e od milion zaposlenih u SAD. Članovi su prvenstveno kompanije iz SAD, ali ima i multinacionalnih. Kompanije i organizacije članice predstavljaju različite sektore poslovne i stručne zajednice. Kroz svoj Savetodavni odbor, koji čine eksperti iz oblasti nasilja u porodici, i godi{nje članstvo, CAEVP razvija inicijative za podizanje svesti koje su prvenstveno usmerene na radno mesto. Takve aktivnosti članovi mogu lako da prilagode ili ponovo brendiraju za sopstvene potrebe, ili mogu da ih podele sa lokalnim organizacijama za pružanje usluga. Na primer, projekat Safe Work 2010 je nacionalna inicijativa koja poziva rukovodioce u korporacijama da prepoznaju uticaj nasilja u porodici na radno mesto i preduzmu aktivnosti da taj problem re{e. Podaci iz Ankete CAEPV su otkrili da 90% vi{ih rukovodilaca veruje da nasilje u porodici pogađa kako privatni tako i radni život njihovih zaposlenih, ali veoma potcenjuju stvarne brojeve zaposlenih koji su žrtve nasilja u porodici u SAD. Jedna nacionalna anketa je otkrila da je jedan od petoro odraslih zaposlenih žrtva, a 64% tih zaposlenih kaže da nasilje u porodici utiče na njihov rad, dok su najvi{i rukovodioci procenili da to važi za 6% zaposlenih. Safe Work 2010 ima za cilj da osigura posvećenost 200 generalnih direktora iz vodećih kompanija za preduzimanje akcije. Drugi projekti imaju za cilj da obrazuju javnost o nasilju u porodici. Na primer, nacionalna kampanja „Dan kad je vreme da se progovori“ (It’s Time to Talk Day), koju je vodila članica CAEPV Liz Claiborne Inc., putem radio emisija, članaka u popularnim časopisima, programa u {kolama i posebno napravljenih {tampanih izvora, radi na razvijanju javnog dijaloga o nasilju u porodici.

Područje obuhvaćeno projektom: Pretežno SAD, ali nekoliko kompanija zastupljenih u Korporativnoj alijansi su multinacionalne. Jedan član CAEPV, turska privatna medijska kompanija Htirriyet Gazetecilik ve Matbaacilik A. je 2004. godine pokrenula kampanju „Ne porodičnom nasilju“, u partnerstvu sa drugim medijskim kućama i vladom Turske, kao i udruživanjem napora sa UNFPA.80

Materijali, proizvodi, ishodi: Na svom Internet sajtu, CAEVP promovi{e najbolje prakse putem programa o uticaju nasilja u porodici na radno mesto i resurse koje razvijaju njegovi članovi. Mnogi materijali, sa konferencija i konkretnih projekata, kao {to su primeri logotipa, posteri, leci i bro{ure, dostupni su direktno na sajtu: http://www.caepv.org/about/programs.php. Informacije o najboljim praksama prikupljaju članovi CAEPV i dostupne su na http://www.caepv.org/getinfo/best-prac.php. Uputstva o kreiranju i sprovođenju politika kompanije o nasilju u porodici se mogu naći na adresi http://www.caepv.org/action/program.php. Ostali materijali se mogu kupiti od Korporativne alijanse. Članstvo u CAEPA uključuje pristup svim materijalima.

Finansiranje: Članovi CAEPA plaćaju godi{nju članarinu, čiji se iznos utvrđuje prema veličini organizacije. Korporacije članice mogu da osiguraju projekte protiv nasilja u porodici koje razvijaju i izvr{avaju. CAEPA je neprofitna organizacija, te stoga takođe može da prima donacije.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Corporate Alliance to End Partner Violence (Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja) 2416 East Washington Street, Suite E Bloomington, IL 61704 USA Tel.: +1309 664-0667 Faks: +1309 664-0747 Imejl: caepvªcaepv.org

80 Videti Odeljak 4.2, „Rad sa mu{karcima i mladićima“, u daljem tekstu, za vi{e informacija o kampanji zagovaranja Hirijet i UNIFEM-a „Zaustavimo nasilje nad ženama!“ u Turskoj.

39 Dodatne informacije: http://www.caepv.org/

4.1.2 Pružanje ruke ženama / pravna pismenost / osnaživanje žena

Same žene nalaze se u žiži svake inicijative usmerene ka iskorenjivanju nasilja nad ženama. Iako, naravno, postoji na hiljade projekata koji su konkretno usmereni ka ženama, mnogi od njih, poput grupa za samopomoć ili telefonskih SOS linija, predstavljaju usluge pružanja pomoći ženama koje su sebe već na neki način prepoznale u ulozi žrtve koje doživljavaju ili su preživele nasilje. Aktivnosti protiv nasilja nad ženama ukazuju na činjenicu da neke žene nisu svesne da nasilje na rodnoj osnovi nije prosto neizbežan deo ženskog života, već da to predstavlja kr{enje ljudskih prava i da postoje mehanizmi pomoći. Prema tome, podizanje svesti koje je namenjeno ženama može imati neke od karakteristika podizanja svesti za {iru javnost, poput propagiranja stava da je nasilje nad ženama neprihvatljivo. Najče{će, ipak, podizanje svesti kod žena dobija oblik pružanja ruke ženama u ugroženim grupama, poput žena koje se spremaju za put u inostranstvo radi zaposlenja ili radnica u seksualnoj industriji, ili ka posebnim grupama koje mogu imati ograničeni pristup informacijama, kao {to su žene na selu, žene niskog obrazovnog nivoa, žene sa invaliditetom, migrantkinje ili izbeglice. Pravna pismenost predstavlja poseban oblik pomoći u cilju obezbeđivanja informacija ženama o lokalnim zakonima kako bi se unapredilo njihovo razumevanje načina pristupa pravnom sistemu da bi se za{titila lična prava. Važan princip u osnovi svih materijala za podizanje svesti namenjenih ženama je to da ti materijali sadrže poruke osnaživanja i daju ženama konkretne alternative da ili izbegnu nasilje, ili od njega pobegnu ako se već događa.81 Programi ekonomskog osnaživanja se često karakteri{u kao preventivni rad, ali, imajući u vidu da oni takođe predstavljaju delotvorne komponente usluga pružanja pomoći ženama koje su preživele nasilje, tim programima se detaljnije bavi odeljak „Za{tita“ u daljem tekstu.

Kako reći „ne“ Vrsta nasilja nad ženama: Seksualno uznemiravanje na radnom mestu svom {efu Pristup i glavni ciljevi: Nakon {to je anketa istraživanja javnog mnjenja otkrila da se seksualno uznemiravanje žena {iroko tolerisalo u Sloveniji i Hrvatskoj i da većina žrtava nije bila svesna svojih zakonskih prava, Ženski forum Združene liste socijaldemokrata Slovenije je razvio projekat u saradnji sa koalicijom sindikata, ženskim nevladinim organizacijama, univerzitetima, javnim glasilima i privatnim sektorom (Privredna komora). Kampanja „Kako reći NE svom {efu“ (1997–1999) imala je nekoliko međusobno povezanih ciljeva: da ženama pruži konkretne informacije, da uključi medije kako bi se podigla svest javnosti o seksualnom uznemiravanju i izmenili stavovi dru{tva, kao i da doprinese izmenama postojećih zakona.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je funkcionisao u dva glavna pravca: pružanje ruke ženama i uključivanje medija. Putem komponente projekta koja je podrazumevala obučavanje trenera, zaposlene žene su učile kako „da kažu ne svom {efu“ u slučajevima seksualnog uznemiravanja. Tokom obuke su kori{ćeni specijalni materijali koji su pripremljeni tokom ove kampanje, odnosno kratak film koji bi dao uvodne informacije o tom problemu, priručnici o razvoju politike preduzeća usmerene ka sprečavanju i iskorenjivanju seksualnog uznemiravanja, nekoliko primera seminara koji mogu biti održani na radnom mestu i model preduzeća u kome vlada za žene prijateljsko okruženje. Koalicija je, takođe, pokrenula nacionalne medijske kampanje uz upotrebu letaka, postera i knjižica koje su aktivisti sindikata masovno delili na javnim mestima (banke, po{te, železničke stanice, zdravstveni centri).

Područje obuhvaćeno projektom: Slovenija i Hrvatska

Materijali, proizvodi, ishodi: Leci, posteri, priručnik, kratki filmovi i drugi materijali za obuku. Putem medijskih događaja, izlaskom žena lidera u medije u cilju davanja intervjua i {irenjem materijala namenjenim podizanju svesti, rezultat projekta bilo je objavljivanje i emitovanje velikog broja članaka, {tampanih materijala i radio programa o problemu seksualnog uznemiravanja u obe zemlje.

Nakon ovih kampanja u obe zemlje su usledile značajne promene politike u ovoj oblasti, poput državnih telefonskih linija koje nude pomoć žrtvama uznemiravanja, usvajanja zakona protiv seksualnog uznemiravanja na radnom mestu (Slovenija) i usvajanja politike od strane sindikata (Hrvatska).

Finansiranje: Sredstva obezbeđuje Fond UN za podr{ku aktivnostima iskorenjivanja nasilja nad ženama.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Koalicija za realizaciju projekta „Kako reći ne svom {efu“ iz Slovenije

81 Na taj način, podizanje svesti je tesno povezano sa programima usredsređenim na za{titu, poput rada sa ženama u cilju razvoja bezbednostnih planova, o čemu će biti reči u odeljku ovog zbornika pod naslovom „Za{tita“.

40 4 Prevencija

Dodatne informacije:

„Zamislite život bez nasilja: medijske i komunikacione strategije za prestanak nasilja nad ženama“ (Picturing a Life Free of Violence: Media and Communications Strategies to End Vio-lence Against Women), drugo poglavlje: Seksualni nasrtaj i prinuda (Sexual Assault and Coercion) (UNIFEM): http:// www.unifem.org/resources/item_detail.php?ProductID=8

„Moguća misija: set instrumenata za rodna pitanja i zagovaranje putem medija“ (Mission Possible: A Gender and Media Advocacy Toolkit), modul 9: Kako dovesti ovo pitanje na dnevni red medija (How To Get the Issue on the Media’s Agenda) (WACC): http://www.whomakesthenews.org/get_involved/advocacy_training_modules

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici DOSTA JE BILO Pristup i glavni ciljevi: DOSTA JE BILO predstavlja program fonda „Saloni protiv nasilja u porodici“, koji okuplja profesionalne frizere u borbi protiv nasilja u porodici. Uviđajući da mnoge pretučene žene nikada ne idu u policiju ili sigurnu kuću, već da o tome pričaju sa ljudima u okruženju u kome se osećaju sigurnim, poput frizerskih salona, ovaj program ima za cilj da obuči profesionalne frizere da prepoznaju znake upozorenja i da svoje klijentkinje upute na bezbedno mesto. Program, takođe, podiže svest o nasilju u porodici putem materijala koji su izloženi u salonima.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Program obuhvata obuku za pružaoce usluga koji održavaju seminare sa profesionalnim frizerima u njihovim zajednicama. Tokom obuke, frizeri uče kako da prepoznaju znake koji upozoravaju na nasilje u porodici, koje službe su na raspolaganju u njihovom mestu i kako da bezbedno upute svoje klijente ovim službama. Projekat obuhvata i opremu za seminar sa karticama i posterima sa porukama o bezbednosti, kao i informacije o tome gde treba prikazati takve materijale u bezbednom okruženju.

Područje obuhvaćeno projektom: Program je započeo kao inicijativa u celoj državi Alabami, u SAD, ali je od tada usvojen i u drugim saveznim državama.

Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali se mogu naručiti, a uzorak postera se može preuzeti sa Internet stranice ovog projekta.

Finansiranje: Projekat prima pojedinačne donacije, a pomažu ga i privatna preduzeća i radnje u partnerstvu sa nacionalnim kozmetolo{kim udruženjem.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Salons Against Domestic Abuse Fund (Fond Saloni protiv nasilja u porodici)

Da biste stupili u kontakt sa organizatorima, popunite formular na adresi: http://www.cutitout.org/contactus. aspx ili pozovite Tel.: +1 312 527-6765 za dodatne informacije.

Dodatne informacije: http://www.cutitout.org/index.html

4.1.3 Rad sa kreatorima politike

Obuka za kreatore politike, pri čemu se misli na izabrane lidere, zaposlene u ministarstvima i poslanike u skup{tini, ovde se klasifikuje kao podizanje svesti ili izgradnja kapaciteta i razlikuje se od obuke za stručnjake, poput socijalnih radnika, zaposlenih u policiji ili zdravstvu, koji dolaze u neposredniji kontakt sa osobama koje su doživele nasilje. Ova vrsta obuke je opisana u odeljcima „Procesuiranje“ i „Za{tita“ u daljem tekstu. Cilj rada sa kreatorima politike je, uop{teno gledano, deo strategije lobiranja, na primer za izjednačavanje broja mu{karaca i žena u telima koja donose odluke, kako bi se unapredila sposobnost vođa da rade na saradnji sa zajednicama i NVO na problemima koji pogađaju žene, ili da bi se nasilje nad ženama stavilo na dnevni red razgovora o javnom zdravlju, javnoj bezbednosti ili utvrđivanju budžeta.

Vrsta nasilja nad ženama: Borba protiv potencijalno svih oblika nasilja nad ženama propagiranjem Rodna ravnopravnost?! rodne ravnopravnosti.

Pristup i glavni ciljevi: Parlament Kazahstana je 2006. godine stavio na raspravu nacrt zakona o rodnoj ravnopravnosti. Liga feministkinja, NVO iz Kazahstana, primenila je pristup da u cilju unapređenja odgovora

41 vlade na nasilje nad ženama prvo mora raditi sa parlamentarcima kako bi izmenila njihove stavove o rodnim pitanjima i ukazala na značaj rodne ravnopravnosti. Ta NVO je strate{ki iskoristila mogućnost preispitivanja nacrta zakona da uputi parlamentarce u rodnu ravnopravnost i da aktivno lobira za usvajanje tog zakona.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Liga feministkinja je napravila tri kratka crtana filma, „Rodna ravnopravnost?!“, „Jednaka prava i mogućnosti“ i „Neplaćeni rad u kući“, koji gledaoca upoznaju sa različitim vidovima rodne ravnopravnosti. Ti filmovi su zasnovani na empirijskim dokazima, ali na jednostavan način pokazuju da dru{tvo u kome žene i mu{karci nisu ravnopravni ne može da funkcioni{e i da ženski rad u kući ne treba smatrati „besplatnim“. Liga feministkinja je 2006. godine držala okrugle stolove na temu jednakih prava u Kazahstanu na kojima su prikazani filmovi. Pored toga, NVO je preduzeo „crtani napad“, {aljući primerke crtanog filma na CD-u svakom poslaniku u Parlamentu. Osim toga, ova organizacija je izvodila i obuku i vodila diskusije u Parlamentu. [to je najvažnije, organizacija planira da napravi jo{ jedan film koji će se baviti problemom nasilja u porodici, a pogotovo pitanjem privatne sudske tužbe.

Područje obuhvaćeno projektom: Kazahstan, ali su ovi filmovi kori{ćeni i u Kirgistanu. Filmovi skoro da i nemaju teksta, pa se lako mogu prilagoditi upotrebi u drugim zemljama.

Materijali, proizvodi, ishodi: Kratki crtani filmovi na kompakt diskovima koji su podeljeni velikom broju ljudi. Liga feministkinja izve{tava da su poslanici u parlamentu povoljno reagovali na crtane filmove, ističući da pojam rodne ravnopravnosti nije tako „zastra{ujući“ kao {to su pretpostavljali. Na kraju, Parlament je usvojio ovaj zakon, ali proces od tada miruje.

Finansiranje: Sredstva obezbeđuju Institut za otvoreno dru{tvo, Mama Cash i OEBS.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Feminist League P.O. Box 521 Almaty 480091 Kazakhstan Tel./Faks: +7(3272)610 241 feministªwomen.kz

Dodatne informacije:82 http://www.women.kz/

Borba protiv nasilja Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama, ali sa fokusom na nasilju u porodici. u porodici jačanjem Pristup i glavni ciljevi: Asocijacija nevladinih organizacija za rodnu ravnopravnost i eliminisanje nasilja javnih mehanizama nad ženama u Republici Tadžikistan, koje predstavlja koaliciju pet NVO, započelo je 2005. godine projekat i pravnog okvira na razvoja partnerstva sa Vladom Tadžikistana, donatorskim organizacijama, međunarodnim organizacijama nacionalnom nivou i NVO u cilju da se zajedničkim snagama bave pitanjima rodne ravnopravnosti i nasilja nad ženama. Projekat „Borba protiv nasilja u porodici jačanjem javnih mehanizama i pravnog okvira na nacionalnom nivou“ imao je kao cilj rad sa vladom na sprovođenju Državne politike o rodnoj ravnopravnosti za period 2001–2010. godine, naročito njenim delom koji se bavi iskorenjivanjem nasilja nad ženama.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U okviru projekta, asocijacija je radila na unapređenju konkretnih mehanizama za saradnju u borbi protiv nasilja nad ženama, poput međuagencijskog Koordinacionog saveta o sprečavanju nasilja nad ženama, i lobiralo za promene zakonskog okvira tako da obuhvati nasilje nad ženama, kao {to je zakon o nasilju u porodici. Asocijacija je, takođe, održala obuku o tadžikistanskom zakonu o rodnoj ravnopravnosti predstavnicima policije, zdravstvenih institucija, socijalnih službi i liderima lokalnih vlasti i radilo sa medijima na objavljivanju informacija o problemu nasilja nad ženama u zemlji. Ovaj projekat je obuhvatao i komponentu prikupljanja podataka o uslugama koje pružaju krizni centri i analize kako funkcioni{u odeljenja kazahstanske policije specijalizovana za nasilje nad ženama.

Područje obuhvaćeno projektom: Tadžikistan

Materijali, proizvodi, ishodi: Koordinacioni savet o sprečavanju nasilja nad ženama je osnovan 2006. godine. Predsednik Saveta je zamenik predsednika Vlade Tadžikistana, a u Savetu su i predstavnici resornih ministarstava i NVO. Koordinacioni savet se neposredno sastajao sa medijima u nekoliko prilika, Asocijacija je organizovala konkurs za mlade novinare sa temom isticanja problema nasilja nad ženama, 82 Dodatne informacije iz prezentacije Jevgenije Kozireve, Liga feministkinja, Regionalna konsultacija NVO iz istočne Evrope i centralne Azije sa specijalnim izvestiocem o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posledicama, 18–19. septembar 2008, i Okrugli sto: ravnopravnost i mogućnosti u Kazahstanu (Kruglyi stol: Ravnye prava i vozmozhnosti v Kazakhstanie), 16. jun 2006, mogu se naći na adresi: http://www.owl.ru/content/news/worldwide-2006/p60694.shtml

42 4 Prevencija

a jedan broj novinskih članaka, emisija na televiziji i radiju bio je posvećen temi sprečavanja nasilja u porodici. Asocijacija je održala 83 seminara {irom zemlje za skoro 2000 učesnika, uključujući i policiju, sudije, radnike u zdravstvu, lokalne vođe, predavače, novinare, studente sa univerziteta i organizacije žena. Tokom projekta, Asocijacija je omogućila proces u kome je 16 ministarstava i odeljenja tadžikistanske vlade izvr{ilo reviziju i uobličilo konačnu verziju nacrta zakona o nasilju u porodici. Takođe, napravljen je i nacrt izmena i dopuna postojećih zakona.83 Podaci koji su prikupljeni iz kriznih centara uvr{teni su u paralelni izve{taj podnet Komitetu CEDAW (2006).

Finansiranje: Sredstva obezbeđuje Fond UN za podr{ku aktivnostima iskorenjivanja nasilja nad ženama

Organizacija zadužena za sprovođenje: Asocijacija nevladinih organizacija za rodnu ravnopravnost i iskorenjivanje nasilja nad ženama u Republici Tadžikistan Aini 53 St, f.3, Dushanbe, Tajikistan, Tel: +992-372 221-12-33, 221-21-49, Imejl: lwl_tojªrambler.ru

Dodatne informacije: „Kritički izve{taj o realizaciji Konvencije o eliminisanju svih vrsta diskriminacije nad ženama“, koji su pripremile nevladine organizacije Tadžikistana: http://www.iwraw-ap.org/resources/pdf/Tajikistan%20final%20report%English.pdf

Vrsta nasilja nad ženama: Borba protiv potencijalno svih oblika nasilja nad ženama, unapređenjem ženskog Saradnja žena liderstva u pitanjima rodne ravnopravnosti gradonačelnika Pristup i glavni ciljevi: Projekat Saradnja gradonačelnica (2002–2004) je bio inicijativa Radne grupe za ravnopravnost polova pri Paktu za stabilnost koja je razvijana u 12 zemalja/teritorija regiona koje obuhvata Pakt za stabilnost. Rumunska NVO, Fundatia Sanse Egale pentru Femei (Fondacija za jednake mogućnosti za žene, SEF) bila je organizacija koja je predvodila ovaj projekat. Svrha projekta bila je pobolj{anje liderskih ve{tina žena gradonačelnica kako bi gradile regionalno i međunarodno partnerstvo i saradnju na projektima unapređenja kvaliteta života žena i dece u lokalnim zajednicama. Iako rad usmeren protiv nasilja nad ženama nije bio izričiti cilj, nekoliko partnera na projektu jeste se bavilo pravima žena i dru{tvenom za{titom za žene.

Preduzete aktivnosti/kako projekat funkcioni{e: Oko 50 gradonačelnica iz zemalja i teritorija u okviru Pakta za stabilnost učestvovalo je u ovom projektu, koji je bio podeljen u dve faze. Prva faza je bila usredsređena na razvoj saradnje između gradonačelnica, lokalnih uprava i lokalnih ženskih mreža u cilju pokretanja malih projekata radi unapređenja života žena i dece. U Rumuniji i Bugarskoj su gradonačelnice usmerile svoje delovanje, između ostalog, na unapređenje usluga za žene žrtve nasilja. Druga faza projekta bila je posvećena stvaranju mogućnosti povezivanja gradonačelnica na nacionalnom i regionalnom nivou. Projekat je u velikoj meri koristio informaciono-komunikacione tehnologije (IKT), kao {to su elektronska po{ta i Internet stranice, pa su zato tro{kovi bili relativno niski.

Područje obuhvaćeno projektom: Dvanaest zemalja/teritorija u okviru Pakta za stabilnost, u to vreme – Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kosovo, Srbija i Crna Gora, Biv{a Jugoslovenska Republika Makedonija, Grčka, Mađarska, Moldavija, Rumunija, Slovenija.

Materijali, proizvodi, ishodi: Projekat Saradnja gradonačelnica je prepoznat kao dobra praksa u delotvornoj upotrebi IKT na propagiranju pitanja rodne ravnopravnosti.

Finansiranje: Projekat su finansirale nemačka i austrijska vlada, sa ukupnim budžetom (obe faze) od 157.000 evra.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Fundatia Sanse Egale pentru Femei (SEF) 19, Impacarii/Petre Tutea str, bl. 913, tr. 1, et. 1, ap. 3 Iasi, 700731, Romania Tel: +40 232 211713 +40 332 425455 Faks: +40 332 401005 Imejl: sefªsef.ro http://www.sef.ro/

Dodatne informacije: http://www.sef.ro/?lang=en&page=proiecte_si_campanii.proiecte_anterioare&id=24

83 Zakon jo{ nije usvojen.

43 4.1.4 Obuka za zaposlene u medijima

Ba{ kao i obuka za vladine službenike, programi za zaposlene u medijima imaju za cilj da pobolj{aju njihovu svest i stavove o nasilju nad ženama. Cilj ove vrste podizanja svesti je da zaposleni u medijima koriste ove informacije u svom radu i stvaraju medijske izve{taje koji ne produbljuju stereotipe, poput okrivljavanja žrtava za ono {to se dogodilo, ne senzacionalizuju ovu temu, kao {to se ponekad de{ava u slučajevima trgovine ženama i devojčicama, {tite identitet i intimu žrtve ukoliko ona to želi i u svoje izve{taje o slučajevima nasilja uvrste i informacije o uslugama namenjenim žrtvama.

Instrumenti za medije Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici prilikom izve{tavanja o Pristup i glavni ciljevi: Albanski Centar saveza za rodnu ravnopravnost i razvoj prati rad medija od nasilju u porodici 2000. godine i ustanovio je da albanski mediji prikazuju žene kao poslu{ne/ponizne, {to pojačava nejednake dru{tvene uloge polova i propagira diskriminaciju na rodnoj osnovi. Centar je sproveo nekoliko projekata usmerenih ka unapređenju rodno osetljivog izve{tavanja medija o nasilju nad ženama, sa fokusom na nasilju u porodici.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Centar saveza za rodnu ravnopravnost i razvoj organizuje obuke za zaposlene u medijima o nasilju u porodici i 2005. godine je objavio svoj vodič za predstavnike medija pod nazivom „Nasilje preti svima nama...“ Tekući projekat Centra sa medijima ima dve komponente: obuka o rodno osetljivom izve{tevanju o nasilju u porodici i objavljivanje priručnika o ispravnom izve{tavanju o nasilju u porodici i drugim krivičnim delima u porodici, kao i knjižice koja sadrži 10 najboljih članaka o nasilju u porodici, odabrani od članaka koji su napisali novinari koji učestvuju u obuci.

Područje obuhvaćeno projektom: Albanija

Materijali, proizvodi, ishodi: Priručnici i zbirka najboljih članaka

Finansiranje: Trenutno, bespovratna sredstva Komisije za demokratiju, posredstvom Ambasade SAD u Albaniji, kao i op{te finansiranje kroz Međunarodni program za žene OSI.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Gender Alliance for Development Center (Centar saveza za rodnu ravnopravnost i razvoj) Street Rr. „Abdyl Frashëri“, P.10/1 Ap. 3 Tiranë, Albania 2418 Tel: +355 255514/15 Faks: +355 255515 Imejl: qdiªgadc-ac.org

Dodatne informacije: http://www.gadc-al.org/

Komplet materijala Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje nad ženama koje se de{ava u konfliktnim situacijama za medije: Činjenice Pristup i glavni ciljevi: Ključna oblast aktivnosti ženske NVO Saathi je podizanje svesti o nasilju nad o Rezoluciji 1325 ženama kao ugrožavanju ljudskih prava. Saathi, takođe, sprovodi konkretne projekte podizanja svesti Saveta bezbednosti medija o Rezoluciji 1325 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (UNSCR 1325) sa posebnim osvrtom Ujedinjenih nacija na značaj te rezolucije u odnosu na žene iz Nepala koje su iskusile sukobe. Rad organizacije Saathi ne samo da edukuje zaposlene u medijima o postojanju UNSCR 1325, već im pruža i instrument za izve{tavanje o pitanjima koja se tiču žena, mira i sigurnosti.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Saathi je objavila komplet materijala za medije i crtani strip o UNSCR 1325 za novinare i aktiviste medija. Komplet materijala za medije „Činjenice o Rezoluciji 1325 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija“ pruža op{irne osnovne informacije o ulozi žena u mirovnom procesu, tranzicionoj pravdi i pomirenju i usmerava pažnju na nasilje nad ženama izvr{eno tokom i nakon sukoba. Komplet materijala za medije sadrži puno primera o tome kako se ključne odredbe sadržane u UNSCR 1325 primenjuju na konkretna iskustva žena u Nepalu. Veliki deo uputstva za medije je posvećen ulozi medija sa primerima ideja za priču o ženama, miru i sigurnosti, kao i međunarodnim propagandnim događajima sa kojima se medijsko izve{tavanje može povezati. Ti materijali su kori{ćeni zajedno sa programima orijentacije za novinare {irom Nepala. Osim toga, Saathi je održala i jedan broj okruglih stolova i konferencija o ženama u situacijama sukoba i nakon sukoba sa značajnim uče{ćem i izve{tavanjem od strane medija.

44 4 Prevencija

Područje obuhvaćeno projektom: Nepal

Materijali, proizvodi, ishodi: Komplet materijala za medije na 20 strana može se preuzeti na engleskom i nepalskom jeziku sa Internet stranice organizacije Saathi: http://saathi.org.np/index.php?page=publication

Finansiranje: Informacije o finansiranju nisu raspoložive

Organizacija zadužena za sprovođenje: SAATHI Nepal Ekantakuna, Lalitpur P.O. Box 7770 Kathmandu Nepal Tel: +977 (1) 5554560, Faks: +977 (1) 5554543 Imejl: saathi.ktmªgmail.com

Dodatne informacije: http://www.saathi.org.np/

4.2 Rad sa mu{karcima i dečacima

Tamo gde su nekada intervencije usmerene ka borbi protiv nasilja nad ženama bile skoro isključivo usredsređene na žene, kroz preventivne napore i usluge za žrtve nasilja, tokom poslednjih godina vlade, razvojne organizacije i aktivisti posvećuju veću pažnju stavovima i pona{anju mu{karaca. Preventivni rad koji je usmeren ka mu{karcima i dečacima prepoznaje ulogu koji mu{karci igraju u produžavanju nasilja i činjenicu da je takvo nasilničko pona{anje i prihvatanje nasilja posledica socijalizacije, kulturnih normi, definicije mu{kosti i istorijske uloge različitih polova. Jednako važan deo rada sa mu{karcima je i prihvatanje činjenice da nisu svi mu{karci nasilni, da veliki broj mu{karaca osuđuje nasilničko pona{anje i da nasilje nad ženama povređuje i mu{karce. Dečaci koji su svedoci nasilja mu{karaca u velikoj meri su ugroženi, a iako se suočavaju sa povećanim rizikom da i sami postanu nasilnici, to nije slučaj kod svih njih. Nenasilni mu{karci i dečaci mogu imati kritičnu ulogu kao „agenti za promenu stavova, pona{anja i {irih odnosa snaga koji održavaju postojanje nasilja na rodnoj osnovi. ... Mu{karci imaju vrline, sposobnosti i stavove koji se mogu upotrebiti za pozitivan uticaj na odnose snaga između polova i prekinu nasilje na rodnoj osnovi. Mu{karci, takođe, igraju ključne uloge kao za{titnici, pomagači i partneri.“84

Angažovanje mu{karaca i dečaka u naporima da se spreči nasilje nad ženama može imati nekoliko oblika. Postoji nekoliko primera uspe{nih kampanja koje su vodili mu{karci koji služe kao uzori nenasilnog pona{anja. Drugi projekti poku{avaju da izgrade partnerstva sa mu{karcima i dečacima. Jedna druga uspe{na strategija bila je uperena ka institucijama kojima dominiraju mu{karci, poput oružanih snaga i policije, ili je slala poruke o nasilju nad ženama u „mu{ke prostore”, kao {to su sportski događaji. Poruke, takođe, mogu biti uperene ka mogućim počiniocima dela nasilja nad ženama, poput javnih kampanja osmi{ljenih sa ciljem smanjenja potražnje za seksualnim uslugama koje pružaju žene i devojke kojima se trguje. Osim toga, u jednom broju zemalja razvijene su namenske telefonske linije za pomoć i krizni centri za mu{karce i te usluge se promovi{u u javnosti.

Programi za počinioce dela nasilja su se, takođe, omasovili i to je postala veoma razvijena oblast proučavanja. U ovom zborniku, o programima koji rade neposredno sa počiniocima dela nasilja govori se u odeljku „Za{tita“, u daljem tekstu.

MenEngage (Angažovanje mu{karaca) je svetska asocijacija NVO koje rade na angažovanju mu{karaca Udruženje MenEngage i dečaka u nameri da okončaju nejednakost polova. Informacije o članstvu kao i linkove ka mrežama na i Promundo regionalnom i nacionalnom nivou možete naći na njihovoj Internet stranici. Na istom mestu ponuđeno je vi{e sredstava, poput priručnika, instrumenata i informacija o kampanjama mu{karaca.

Dodatne informacije: http://www.menengage.org/ Promundo je brazilska organizacija koja radi na unapređenju rodne ravnopravnosti i sprečavanju nasilja nad ženama i decom {irom sveta. Sredstva, uključujući materijale za obuku, istraživanja i filmove o radu sa mu{karcima i dečacima, mogu se naći na Internet stranici ove organizacije: http:// www.promundo.org.br/.

84 „Uloga mu{karaca i dečaka u ostvarivanju rodne ravnopravnosti“, izve{taj sa sastanka ekspertske grupe (DAW, 2004), strana 32, pasus 89.

45 Kampanja „Bela traka” Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama

Pristup i glavni ciljevi: Jedna grupa mu{karaca u Kanadi se 1991. godine udružila sa ciljem da podstakne mu{karce da javno govore o nasilju nad ženama. Njihovo polazi{te je bilo to da mu{karci nisu u svojoj biti nasilni, već da svi oni imaju uloge i odgovornosti u zaustavljanju nasilja nad ženama. Glavni cilj te kampanje je edukacija mu{karaca i dečaka kori{ćenjem bele trake kao simbola ugnjetavanja žena od strane mu{karaca. Kampanja zahteva od mu{karaca i dečaka da se obavežu da nikada neće počiniti nasilno delo, zanemarivati ili prećutkivati nasilje nad ženama i devojkama.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja „Bela traka” u Kanadi održava se svake godine od 25. novembra (Međunarodni dan iskorenjivanja nasilja nad ženama) do 6. decembra (kanadski Nacionalni dan sećanja i borbe protiv nasilja nad ženama). Učesnici kampanja u drugim zemljama često koriste „{esnaest dana borbe“ kao platformu, dok mnogi vode kampanje tokom drugih perioda godine. Rad kampanje „Bela traka” u Kanadi organizuje dobrovoljni Odbor direktora i malobrojno osoblje, ali je ova kampanja u celini decentralizovani program. Različite organizacije i pojedinci iz svih delova sveta mogu pokrenuti kampanju koja odgovara uslovima u lokalnoj zajednici i uzima u obzir najbolji način da se dopre do mu{karaca i dečaka, prateći pri tome ciljeve i filozofiju kampanje „Bela traka”.

Područje obuhvaćeno projektom: Danas kampanja „Bela traka” predstavlja najveće angažovanje mu{karaca upereno ka zaustavljanju nasilja nad ženama na svetu. Učesnici kampanja u preko 55 zemalja redovno učestvuju u aktivnostima protiv nasilja nad ženama. Internet stranica kampanje „Bela traka” sadrži informacije o kampanjama {irom sveta i linkove ka njima.

Materijali, proizvodi, ishodi: Učesnici kampanja koriste male bele trake ili značke sa znakom bele trake, majice sa {tampom, kačkete ili trake oko ruke, ili znak bele trake stavljaju na postere, pamflete ili u reklame. U okviru kampanje sastavljen je Priručnik za edukaciju i delovanje za rad sa mladim ljudima. Taj priručnik kombinuje predavanja na časovima sa projektima koji se mogu sprovoditi u {kolama u cilju podizanja svesti o nasilju nad ženama i unapređenja rodne ravnopravnosti i zdravih odnosa. Jedan broj materijala kampanje se može pogledati i naručiti na Internet stranici kampanje.

U okviru kampanje sastavljen je Priručnik za edukaciju i delovanje za rad sa mladim ljudima. Taj priručnik kombinuje predavanja na časovima sa projektima koji se mogu sprovoditi u {kolama u cilju podizanja svesti o nasilju nad ženama i unapređenja rodne ravnopravnosti i zdravih odnosa.

Finansiranje: Sama kampanja ne dobija nikakvu su{tinsku pomoć od vlade, ali se oslanja na prikupljanje sredstava od pojedinaca i preduzeća, kao i na sredstva za konkretne projekte iz državnih izvora. Organizatori napominju da je državno finansiranje intervencija i usluga podr{ke za žene koje doživljavaju nasilje i dalje nedovoljno, pa zato ne poku{avaju da dodatno ograniče raspoloživa sredstva. Zbog toga Kampanja „Bela traka“ ne koristi državno finansiranje za svoje osnovne aktivnosti.

Organizacija zadužena za sprovođenje: The White Ribbon Campaign (Kampanja „Bela traka“) 365 Bloor St. East Toronto, Ontario Canada M4W 3L4 Tel: +1 416 920-6684; Besplatna linija: 1-800-328-2228; Faks: +1 416 920-1678 Imejl: infoªwhiteribbon.ca

Dodatne informacije: http://www.whiteribbon.ca/ Kampanja „Bela traka“ na svojoj Internet stranici ima forume za diskusiju i vodi blog za osobe koji rade na zaustavljanju nasilja nad ženama.

Kampanje Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama „Vaspitavanje dečaka Pristup i glavni ciljevi: Fond za sprečavanje nasilja u porodici (FVPF86) radi na prevenciji nasilja nad da postanu mu{karci“ ženama posredstvom izvesnog broja programa javnog obrazovanja, od kojih je nekoliko strate{ki upereno i „Očevi osnivači“85 ka mu{karcima i dečacima. Ovaj fond je 2002. godine pokrenuo veliku i veoma uspe{nu kampanju u službi javnosti pod nazivom „Vaspitavanje dečaka da postanu mu{karci“, koja „nadahnjuje mu{karce da uče dečake da nasilje nije isto {to i snaga“. Ova kampanja je usredsređena na ohrabrivanje mu{karaca da od malih nogu počnu dečacima da usađuju pozitivne poruke o tome {ta to znači „biti mu{karac“

85 Prim. prev. – engl. Founding Fathers

46 4 Prevencija

– izražavati se bez nasilja i ophoditi se prema ljudima pravedno i sa po{tovanjem. Mu{karci se podstiču da budu uzori, pokazujući kako se ophoditi prema drugim ljudima sa po{tovanjem u svakodnevnom životu. Druga kampanja, „Očevi osnivači“, pokrenuta je 2003. godine na dan praznika u SAD – Dan očeva. Ova kampanja traži od mu{karaca (i žena koje žele da ukažu mu{karcima po{tovanje) da se javno obavežu da će prekinuti nasilje nad ženama i povećati finansiranje programa za borbu protiv nasilja nad ženama. Stavljanje očeva u sredi{te pažnje podseća mu{karce na njihovu ulogu u vaspitanju dece, naročito dečaka, i na njihov pozitivan uticaj.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja „Vaspitavanje dečaka da postanu mu{karci“ vođena je posredstvom nekoliko televizijskih spotova, postera i bro{ura koji govore o tome {ta mu{karci mogu da učine da kod dečaka oblikuju nenasilno pona{anje puno po{tovanja. Bro{ure za pojedinačne zajednice su osmi{ljene tako da se odnose na mu{karce iz afroameričkih i američkih indijanskih grupa. Kampanju „Očevi osnivači“ pokrenulo je 350 mu{karaca veoma {arolikog porekla. Oni su zajednički dali javno saop{tenje (objavljeno kao oglas u dnevnim novinama Njujork Tajms) pozivajući na prekid nasilja nad ženama. Ovaj dokument je postao poznat kao Deklaracija na Dan očeva, a pozvani su i novi učesnici da ga potpi{u. Neki mu{karci – uticajne javne ličnosti postali su „očevi osnivači“ i snimili su javne poruke o ovoj kampanji.

Područje obuhvaćeno projektom: SAD, ali većina su{tinskih principa se može primeniti i u drugim zemljama.

Materijali, proizvodi, ishodi: Posteri, bro{ure i televizijski spotovi mogu se pogledati na Internet stranicama kampanje. Osim toga, FVPF je razvio „Kutak za trenere“, koji predstavlja Internet stranicu koja mu{karcima pruža instrumente za podučavanje dečaka upotrebom jezika sporta. Nekoliko trenera sportskih timova iz SAD doprinelo je materijalu koji se nalazi na Internet stranici dajući savete i poruke. „Kutak za trenere“ sadrži „Priručnik za vaspitavanje dečaka da postanu mu{karci“ – uputstvo sa informacijama o nasilju nad ženama, savete za komunikaciju sa dečacima i mladićima, kao i planiranje i prepoznavanje trenutaka koji se mogu iskoristiti za podučavanje. Ba{ kao i Internet stranica, ovo uputstvo koristi jezik i slike iz treninga u sportu.

Finansiranje: Informacije o finansiranju nisu raspoložive

Organizacija zadužena za sprovođenje:

Family Violence Prevention Fund (Fond Kancelarija u Va{ingtonu D.C. Kancelarija u Bostonu za sprečavanje nasilja u porodici)

383 Rhode Island St. 1101 14th Street NW, 67 Newbury Street, Suite #304 Suite 300, Mezzanine Level San Francisco, CA 94103-5133 Washington, DC 20005 Boston, MA 02116 USA USA USA Tel: +1 415 252-8900 Tel: +1 202 682-1212 Tel: +1 617 262-5900 Faks: +1 415 252-8991 Faks: +1 202 682-4662 Faks: +1 617 262-5901 Imejl: infoªendabuse.org

Dodatne informacije:

Fond za sprečavanje nasilja u porodici: http://endabuse.org/ Vaspitavanje dečaka da postanu mu{karci: http://endabuse.org/cbim/ Očevi osnivači: http://founding-fathers.org/ Kutak za trenere: http://www.coaches-corner.org/

Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama i HIV/SIDA Program „Mu{karci u borbi za pravdu“, Pristup i glavni ciljevi: Regionalna Mreža afričkih žena za razvoj i komunikaciju (FEMNET) je panafrička organizacija koju čini 25 organizacija. FEMNET funkcioni{e u izuzetno patrijarhalnom okruženju. Nakon Regionalna mreža {to je 2001. godine istraživanjem do{la do saznanja da neke grupe mu{karaca pokazuju interesovanje mu{karaca udruženih za uče{će u aktivnostima uperenim protiv nasilja nad ženama, ali su im kapaciteti ograničeni, FEMNET je pokrenula program „Mu{karci u borbi za pravdu“. Pristup organizacije FEMNET sastojao se od osnivanja i pomaganja jedne regionalne mreže mu{karaca koje povezuju njihove aktivnosti na pitanjima prevencije nasilja nad ženama i HIV/SIDA.

86 „Uloga mu{karaca i dečaka u ostvarivanju rodne ravnopravnosti“, izve{taj sa sastanka ekspertske grupe (DAW, 2004), strana 32, pasus 89.

47 Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: FEMNET je prvo okupio aktiviste mu{karce na regionalnoj obuci na kojoj su razgovarali o strategijama koje bi mu{karci mogli da primene u borbi protiv nasilja nad ženama. FEMNET obezbeđuje mu{kim grupama logističku podr{ku da se uključe u inicijative podizanja svesti kod mu{karaca različitih uzrasta, zanimanja i religija. Aktivisti stupaju u diskusije sa drugim mu{karcima o negativnim mu{kim stereotipima i {tetnim postupcima. Primer za inicijativu je Putujuća konferencija mu{karaca koja je održana 2003. godine tokom kampanje „{esnaest dana“.87 Vi{e od 100 mu{karaca iz {est zemalja putovalo je iz Kenije u Malavi autobusom ukra{enim porukama protiv nasilja nad ženama, zaustavljajući se uz put i upu{tajući se u diskusije sa ljudima kroz muziku, ples i glumu.

Područje obuhvaćeno projektom: Osnivanjem Regionalne mreže mu{karaca udruženih protiv nasilja na rodnoj osnovi, FEMNET radi sa grupama mu{karaca u jednom broju afričkih zemalja gde se govori francuskim i engleskim jezikom sa ciljem da ih podstakne da postanu aktivni u borbi protiv nasilja nad ženama.

Materijali, proizvodi, ishodi: FEMNET je razradio materijale za medije na nekoliko lokalnih jezika. Ovaj projekat je, takođe, doveo do razvoja boljih usluga za mu{karce.

Finansiranje: Sredstva za projekat su prvobitno obezbeđena iz Fonda UN za podr{ku aktivnostima iskorenjivanja nasilja nad ženama, dok su sada privučeni drugi međunarodni donatori. (Fondacija Heinrich Bel i visoki komesar UN za izbeglice).

Organizacija zadužena za sprovođenje: African Women’s Development and Communication Network FEMNET (Mreža afričkih žena za razvoj i komunikaciju)

KUSCCO Center Kilimanjaro Road off Mara Road in Upper Hill P.O. Box 54562, 00200 Nairobi, Kenya Tel: +254 20 3741301/20; +254 20 2341516/7 Faks: +254 20 3742927 Imejl: adminªfemnet.org.ke

Broj do tri: ti, ona, Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici tvoja porodica. Pristup i glavni ciljevi: U septembru 2007. godine po prvi put je pokrenuta preventivna kampanja usmerena Izvuci iz sebe ono ka mu{karcima i dečacima koja je u potpunosti osmi{ljena u Venecueli. Sveop{ti cilj ove kampanje bio je najbolje. Kampanja prevazilaženje stereotipa koji opravdavaju nasilje nad ženama u vezama. Kampanja „Broj do tri“ razlikuje „Zaustavimo nasilje” se od prethodnih kampanja kojima su ciljna grupa bile žene i koje su ih ohrabrivale da prijave nasilje u porodici. Ciljna grupa ove kampanje su mu{karci, od kojih se traži da „izbroje do tri”, kao i da razmisle o svom nasilničkom pona{anju, pri čemu se ne nastupa sa osudom i optužbama protiv njih.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kao zajednički projekat ženskih NVO, Državnog instituta za žene, kao i drugih vladinih agencija, agencija UN i jedne privatne banke, ova kampanja je vođena od 21. septembra (Međunarodni dan mira) do 25. novembra (Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama). Materijali kampanje su prikazivani u {tampanim medijima, u bioskopskim salama, na radiju i televiziji i u vozilima javnog prevoza. U projekat je ugrađeno praćenje promena stavova. Pre nego {to je kampanja počela, sprovedena je anketa na 1.200 mu{karaca, uzrasta od 13 do 55 godina, iz svih socioekonomskih slojeva, sa ciljem da se utvrde njihova opažanja i stavovi prema nasilju nad ženama. Po zavr{etku kampanje sprovedena je druga anketa da izmeri njen uticaj.

Područje obuhvaćeno projektom: Venecuela

Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali kampanje, poput postera, kratkog filma i radio spotova koji se mogu preuzeti sa Internet stranice UNDP Venecuela: http://www.pnud.org.ve/index.php?option=com_ docman&task=cat_view&gid=77&Itemid=81

Finansiranje: Jedna privatna banka je posredstvom svoje fondacije za korporativne donacije obezbedila početna sredstva od 300.000 američkih dolara. Pored toga, Ministarstvo informisanja, na osnovu zakona, obezbeđuje reklamni prostor na javnim i privatnim televizijskim i radio stanicama koje besplatno emituju poruke kampanje.

87 U prethodnom tekstu naći ćete vi{e informacija o kampanji „{esnaest dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“

48 4 Prevencija

Organizacija zadužena za sprovođenje: Fundamujer – Fundación para la Prevención de la Violencia Doméstica hacia la Mujer (Fondacija za sprečavanje nasilja u porodici nad ženama) fundamujerªfundamujer.org.ve

Dodatne informacije: http://www.fundamujer.org.ve/ http://ww.pnud.org.ve/index.php?option=com_content&task=view&id=47 (samo na {panskom jeziku)

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje iz časti Heroji časti Pristup i glavni ciljevi: Elektra je {vedska NVO koja se bori protiv nasilja zbog časti, kao i drugih oblika nasilja nad ženama, propagiranjem ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i demokratskih vrednosti. Glavni fokus Elektre je bio na pružanju pomoći ženama, ali je u okviru organizacije jedna grupa mladića iz organizacije napravila novi projekat – Heroji časti (Sharaf Hjältar) čiji je cilj da postavi uzore za druge mu{karce i dečake koji odbacuju „kulturu časti“. Organizatori ukazuju na činjenicu da iako žene i devojke trpe najveće ugnjetavanje, mu{karci takođe osećaju negativan uticaj života u kulturi koja ograničava žensku slobodu. Projekat Heroji časti odvija se među imigrantskim stanovni{tvom, a sami „heroji“ su imigranti {arolikog porekla. Oni ističu da pozivanje na „čast“ kako bi se opravdalo ugnjetavanje žena i nasilje nad njima nije svojstveno za muslimansku kulturu.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Elektra ima nekoliko „heroja“ koji pažljivo rade sa mu{karcima, kako dečacima tako i mladim očevima, naročito u uzrastu od 15 do 22 godine. Oni se povezuju sa različitim organizacijama u nameri da stupe u kontakt sa mladićima imigrantskog porekla. Ovaj projekat promovi{e dijalog sa raznovrsnim grupama o saradnji i načinima podsticanja promene u stavovima o ženskim pravima i vođenja kampanja protiv nasilja zbog časti. Projekat Heroji časti funkcioni{e i kroz neformalne sastanke i diskusije u {kolama sa mladićima i devojkama.

Područje obuhvaćeno projektom: Projekat Heroji časti je otpočeo u Stokholmu, a sada se sprovodi u pet gradova u {vedskoj.

Materijali, proizvodi, ishodi: Nisu dostupni

Finansiranje: Projekat Heroji časti u ponudi ima predavanja i kurseve obuka za koje naplaćuje honorar.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Elektra Fryshuset: Box 920 22 120 06 Stockholm Sweden Tel: +46 (0)8-4622206; +46 (0)8-4622298 Imejl: elektraªfryshuset.se

Dodatne informacije: http://www.elektra.nu/index2.htm (informacije na {vedskom, arapskom, persijskom, somalijskom, kurdskom i turskom jeziku) http://www.norden.org/webb/news/news.asp?lang=6&id=6904 (informacije na engleskom jeziku)

Godine 2004, UNFPA88 je pokrenuo obimnu propagandnu kampanju u Turskoj kako bi privukao pažnju javnosti Propagandna i pokrenuo dijalog o nasilju nad ženama na nivou cele države. Ova kampanja je obuhvatila veliki broj činilaca: kampanja „Zaustavite kreatore politike, NVO, privatni sektor i poznate ličnosti u Turskoj, ali je jedan od njenih ključnih uspeha bilo nasilje nad ženama!“ uključivanje mu{karaca u kampanju. Turski fudbalski savez je imao aktivnu ulogu u kampanji, obezbeđujući da svi igrači u Super ligi nose majice sa znakom kampanje i transparente sa sloganom kampanje tokom nekoliko fudbalskih utakmica. Jedan turski sportski kanal je takođe prenosio informacije o kampanji tokom utakmica i na poluvremenu.89 U to vreme je i Hirijet (Hürriyet), turska medijska kuća i izdavač novina sa najvećim tiražom, vodila kampanju protiv nasilja u porodici. Ove dve kampanje su radile odvojeno, ali su se zahvaljujući tesnoj saradnji razvijale međusobno se dopunjavajući. Kampanja medijske kuće Hirijet je zauzela javni stav protiv nasilja nad ženama i doprla do {irokog kruga publike. Ova medijska kuća je i sama preduzela mere obuke novinara i usvajanja normi izve{tavanja o nasilju nad ženama u svojim publikacijama.90

88 UNFPA – Populacioni fond UN 89 Videti Internet stranicu UNFPA – Turska, http://www.unfpa.org.tr/Turkey_Advocacy.htm. 90 Programiranje za borbu protiv nasilja nad ženama: 10 studija slučaja, (UNFPA, 2007) str. 60–61.

49 Jo{ jedna važna karakteristika kampanje bilo je to {to se ona odnosila na ubistva iz časti i {to se koristila propagandom potkrepljenom dokazima. UNFPA je finansirao studiju učestalosti slučajeva ubistva iz časti i tokom kampanje objavio nalaze Parlamentu i medijima. Osim toga, UNFPA je razvio i institucionalni kapacitet turskog Generalnog direktorata za položaj žena da razvije projekat iskorenjivanja nasilja nad ženama na nivou cele zemlje.91 Upravo je 2007. godine turski ministar za pitanja žena i porodice pokrenuo vladin projekat prevencije nasilja u porodici, sa fokusom na ubistva zbog časti i borbu protiv diskriminacije žena. Taj projekat, koji sprovodi Generalni direktorat za položaj žena, obuhvata komponentu o podizanju svesti i pobolj{anju za{tite za žene, na primer otvaranjem sigurnih kuća.92

Kampanja Euro 08 Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ženama i seksualna eksploatacija protiv trgovine ženama Pristup i glavni ciljevi: Tokom pripreme za UEFA 2008 Evropsko prvenstvo u fudbalu (Euro 2008) jedna koalicija koja okuplja vi{e od 25 organizacija mu{karaca i žena, organizacija za ljudska prava, centara za savetovanje, verskih organizacija i sindikata zajednički je pokrenula Kampanju Euro 08 protiv trgovine ženama u [vajcarskoj. Glavni ciljevi kampanje bili su podizanje svesti o trgovini ženama i angažovanje stanovni{tva na preduzimanju aktivnosti pre i tokom Evropskog prvenstva. Kampanja je osmi{ljena tako da podigne svest uop{teno o problemu trgovine ženama u Evropi u svrhe prostitucije, pokrene ljude da podrže povećanje broja i kvaliteta usluga i za{tite žena koje su žrtve trgovine, podigne svest mu{karaca koji su potencijalni klijenti prostitutki i podstakne ih na odgovorno postupanje.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kampanja je pokrenuta u martu 2008. godine i nastavljena tokom celog prvenstva u junu 2008. Kampanja je obuhvatila nekoliko inicijativa i instrumenata za podizanje svesti, poput bro{ure i razglednica, kratkog filma i reklame na Internet stranici. Kampanja je napravila pregled najvažnijih informacija i uputstvo za edukaciju o problemu trgovine ženama u Evropi. Kampanja Euro 08 ima svoju Internet stranicu sa savetima za korisnike seksualnih usluga kako da prepoznaju žene koje su žrtve trgovine, kako mogu da pomognu i {ta da ne čine u takvoj situaciji. Kao deo te kampanje pokrenuta je peticija za promenama na saveznom i lokalnom nivou u pogledu zakonske za{tite žena koje su žrtve trgovine, sudskog gonjenja počinilaca dela trgovine ljudima i preventivnog delovanja. Peticija sa preko 70.000 potpisa je u septembru 2008. predstavljena vlastima.

Područje obuhvaćeno projektom: [vajcarska, domaćin prvenstva Euro 2008, kao i druge zemlje u Evropi.

Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali, kao {to su razglednice, bro{ure i kratak film, mogu se pogledati na Internet stranici. Većina materijala postoji na četiri jezika (engleski, francuski, nemački i italijanski), ali nisu svi na sva četiri jezika.

Finansiranje: Kampanja se finansirala iz sredstava prikupljenih iz privatnih i javnih izvora, uključujući i nekoliko [vajcarskih gradova, kao i sredstava obezbeđenih javnim igrama na sreću.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Euro 08 Campaign against Trafficking in Women (Kampanja Euro 08 protiv trgovine ženama) c/o FIZ – Women’s Information Center for women from Africa, Asia, Latin America and Eastern Europe (Ženski informativni centar za žene iz Afrike, Azije, Južne Amerike i Istočne Evrope) Badenerstrasse 134 8004 Zürich, Switzerland Tel: +41 079 598 80 51, Faks: +41 044 240 44 23 Imejl: kampagne-em08ªfiz-info.ch

Dodatne informacije: http://www.frauenhandeleuro08.ch/en/home/

4.3 Rad sa mladima

S obzirom na to da je nasilje nad ženama naučeno pona{anje i proizvod socijalizacije, programi koji uključuju mlade ljude predstavljaju posebno snažne instrumente, jer mladi imaju centralnu ulogu u dru{tvenim promenama. Rad sa mladima protiv nasilja nad ženama može se odnositi na nekoliko vrsta projekata koji su obično usmereni ka preventivnom delovanju: obrazovni programi čiji su ciljevi da odvraćaju od nasilnog pona{anja i oblikuju alternative; specijalizovani programi za mlade koji su bili

91 Ibid, str. 57. 92 Projekat je dobio tehničku pomoć od UNFPA i finansijsku pomoć od Evropske komisije. Turska odlučna u borbi protiv nasilja nad ženama, WUNRN, 23. februar 2007, dostupno na: http://www.wunrn.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_turkey2.htm.

50 4 Prevencija

žrtve nasilja, ili su ugroženi nasiljem; kao i projekti u kojima mladi učestvuju kao aktivisti. Naravno, ove kategorije se međusobno ne isključuju. Od malih nogu dečaci i devojčice se mogu učiti o nasilju i nenasilnom pona{anju i mogu im se usaditi poruke o jednakosti i vrednosti uzajamnog po{tovanja. Programi posebno namenjeni devojčicama mogu biti orijentisani ka osnaživanju, podizanju njihovog samopouzdanja i učenju devojčica o ve{tinama pregovaranja. Dečaci se mogu učiti o tome da nasilje nije prihvatljivo i mogu im se prenositi ve{tine komunikacije kao alternativa nasilju.93 Neki programi se sprovode u {kolama i usmereni su ka tome da nastavnici postanu osetljivi, kao i da ovladaju instrumentima učenja mladih ljudi o nasilju nad ženama, ulogama različitih polova, pitanjima moći, kontrole i komunikacije. Drugi projekti rade sa porodicama, kako mladim ljudima tako i njihovim roditeljima. Kurs o pitanjima rodne ravnopravnosti ili nasilja nad ženama može biti uvr{ten u stručnu obuku na univerzitetima i institutima, na primer u oblastima prava, medicine, dru{tvenog rada ili novinarstva. Pored specijalizovane nastave, obrazovne institucije, a naročito fakulteti i vi{e {kole, mogu biti okruženje za rad na podizanju svesti o nasilju nad ženama i vođenje kampanja za pobolj{anje odgovora na nasilje nad ženama. U SAD, na primer, nedozvoljene polne radnje, nasilje u emotivnim vezama i uhođenje predstavljaju ozbiljne probleme na vi{im {kolama i fakultetima. Vi{e od polovine svih žrtava uhođenja su uzrasta između 18 i 29 godina, najvi{e stope nasilja među emotivnim partnerima javljaju se kod žena uzrasta od 16 do 24 godine, a nedozvoljene polne radnje su na drugom mestu liste najče{ćih krivičnih dela počinjenih na fakultetima.94 Iz tog razloga, Nacionalni savetodavni odbor SAD za nasilje nad ženama je razradio nekoliko preporuka za rad u ambijentu fakulteta sa mladima, na primer razvojem politike o tome kako reagovati na slučajeve nasilja nad ženama, formiranjem interdisciplinarne radne grupe za obezbeđivanje sveobuhvatnog pristupa borbi protiv nasilja, obezbeđivanjem dostupnosti usluga za žrtve, kao i objavljivanjem informacija za studente i studentkinje.95

Direktorat za omladinu i sport pri Savetu Evrope je na Internetu razradio priručnik namenjen radu sa Rodna ravnopravnost mladim ljudima na pitanjima nasilja na rodnoj osnovi, kao deo svog programa „Kompas“ za pružanje je važna: priručnik o konkretnih instrumenata radnicima u praksi za rodno osetljivi pristup edukaciji o ljudskim pravima. Priručnik „Rodna ravnopravnost je važna“ je namenjen osobama koje rade sa mladima i pruža osnovne nasilju na rodnoj osnovi informacije o nasilju na rodnoj osnovi, ali i metodolo{ke informacije i sredstva za obuku mladih ljudi. među mladim ljudima Priručnik obuhvata i informacije o tome kako uključiti ljude u borbu protiv nasilja na rodnoj osnovi, vežbe namenjene mladima, usmerena pitanja za diskusiju, studije slučaja i primere dobre prakse u borbi i prevenciji nasilja na rodnoj osnovi. Ovaj priručnik je na raspolaganju na engleskom, francuskom i ruskom jeziku na Internet stranici: http://www.eycb.coe.int/gendermatters/default.htm.

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u emotivnim vezama „Pravo na život bez nasilja“ i „Ima{ 100% Pristup i glavni ciljevi: Istraživanje koje je Centar za edukaciju, savetovanje i istraživanje (CESI) sproveo na 600 hrvatskih studenata, uzrasta 16–19 godina, pokazalo je da je 60% njih iskusilo neki oblik nasilja pravo na nenasilje“ u emotivnoj vezi, kao i da mnogi mladi ljudi imaju stav da seks pod prisilom nije oblik nasilja. Koristeći ove podatke CESI je razvio programe usmerene ka prevenciji nasilja u adolescentskim emotivnim vezama. CESI je napravio nastavne programe za upotrebu u {kolama i radi sa edukatorima na držanju časova o nasilju u emotivnim vezama.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U okviru kampanje „Pravo na život bez nasilja“, CESI je osmislio {kolski program prevencije nasilja za adolescente u trajanju od 11 {kolskih sati. Program obuhvata priručnik za edukatore (Bolje sprečiti nego lečiti) i materijale za studente. Učenici dobijaju malu ukoričenu knjižicu (Tamna strana ljubavi – priča o Tanji i Mariju) koja je osmi{ljena tako da liči na čokoladu. U ovoj knjižici prikazani su fiktivni adolescenti i njihova emotivna veza ispunjena zlostavljanjem, {to učenike navodi na diskusiju o rodnoj neravnopravnosti i neravnoteži snaga. Nakon kreiranja programa i nastavnog plana CESI je obučio trenere i {kolske psihologe koji su sproveli program u vi{e od 22 grada. Nastavnici i učenici su i sami sproveli brojne lokalne inicijative na osnovu programa prevencije nasilja u emotivnim vezama. Poslednja kampanja Centra, „Ima{ 100% pravo na nenasilje“, predstavlja trogodi{nji projekat sprovođenja radionica za univerzitetske profesore i nastavnike u srednjim {kolama u cilju unapređenja njihovog razumevanja nasilja u emotivnim vezama i neposrednog rada sa mladim ljudima na prevenciji nasilja nad ženama.

93 „Nasilje u porodici u Evropi i Evroaziji: zavr{ni izve{taj“ (USAID, 2006), str. 6. 94 „Promovisanje bezbednosti i nenasilja na vi{im {kolama i univerzitetima“, iz „Uputstva za zaustavljanje nasilja nad ženama“ (Nacionalni savetodavni odbor za nasilje nad ženama); može se preuzeti na adresi http://toolkit.ncjrs.org/. 95 Ibid.

51 Osim toga, CESI upravlja radom SeZaMa – Internet stranice namenjene mladima koja pruža jasne informacije o pitanjima seksualnosti, emotivnih veza i nasilja u vezi. SeZaM nudi usluge savetovanja putem Interneta i mogu ga koristiti osobe sa o{tećenjem čula vida.

Područje obuhvaćeno projektom: Program je pokrenut u Zagrebu, Hrvatska, ali se sada pro{irio po celoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Materijali, proizvodi, ishodi: CESI je pripremio nastavni program i materijale za učenike i upravlja radom Internet stranice koja se bavi pitanjima seksualnosti adolescenata. CESI radi na uključivanju informacija o nasilju u emotivnim vezama u standardni nastavni program za {kole u Hrvatskoj. Istraživanje se može pogledati na Internet stranici organizacije.

Finansiranje: Projekat se u početku finansirao sredstvima Fonda UN za podr{ku aktivnostima iskorenjivanja nasilja nad ženama, dok sada prikuplja sredstva od lokalne samouprave i drugih međunarodnih donatora koji finansiraju aktivnosti u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Organizacija je, takođe, obezbedila sredstva i od nekoliko privatnih i javnih donatora.

Organizacija zadužena za sprovođenje: CESI – Centar za edukaciju, savetovanje i istraživanje Nova cesta 4 10 000 Zagreb Hrvatska Tel: +385 (0)1 24 22 800 Faks: +385 (0)1 24 22 801 Imejl: cesiªzamir.net

Dodatne informacije: http://www.cesi.hr/eng/index.php Internet portal Seksualna edukacija za mlade – SeZaM (na hrvatskom jeziku): http://www.sezamweb.net/

Slučajevi silovanja u Vrsta nasilja nad ženama: Silovanje u emotivnoj vezi i nedozvoljene polne radnje emotivnoj vezi kod Pristup i glavni ciljevi: Mediteranski institut za rodne studije (MIGS) na Kipru koordinira ovaj transnacionalni mladih žena i razvoj projekat merenja rasprostranjenosti i učestalosti silovanja u emotivnoj vezi kod mladih žena (studentkinje dobre prakse podr{ke uzrasta 18–20 godina) u pet zemalja – partnera na projektu. Projekat ocenjuje stavove, pona{anje i nivoe i prevencije svesti kod mladih mu{karaca i žena i radiće na podizanju svesti korisnika projekta (mladih žena) i ciljnih grupa (državni organi, NVO, kreatori politike i policija) o silovanju u emotivnoj vezi. Drugi cilj projekta je razvoj preporuka politike za prevenciju silovanja u emotivnoj vezi i pružanje podr{ke žrtvama.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: MIGS sarađuje sa četiri partnerske organizacije: Univerziteom na Malti (Malta), Institutom za ravnopravnost (Grčka), Koalicijom za rodnu ravnopravnost u Letoniji (Letonija) i Centrom za informisanje o ženskim pitanjima (Litvanija). Do sada je svaki od partnera sproveo istraživanje problema silovanja u emotivnoj vezi i osmislio letke za mlade žene sa informacijama o silovanju u vezama i nedozvoljenim polnim radnjama, kao i informacijama za stupanje u kontakt sa službama pomoći u svakoj od zemalja. Dalji rad obuhvata razvoj priručnika za obuku (za državne organe, NVO i policiju u cilju unapređenja podr{ke koju pružaju žrtvama i sprovođenja mera za prevenciju silovanja u emotivnim vezama); radionice za obuku (jedan kurs će biti usredsređen na pomenute stručnjake, dok će drugi biti namenjen nastavnicima, {kolskim savetnicima i psiholozima, studentima na univerzitetima i {iroj javnosti); kao i razvoj knjige o projektu u celini, koja može da služi kao resurs za rad.

Područje obuhvaćeno projektom: Pet partnerskih zemalja: Kipar, Grčka, Letonija, Litvanija i Malta. Proizvedeni materijali i informacije mogli bi se prilagoditi za kori{ćenje u drugim zemljama.

Materijali, proizvodi, ishodi: Bro{ure i izve{taji za pojedinačne zemlje, koji se mogu preuzeti sa Internet stranice.

Finansiranje: Sredstva obezbeđena od Evropske komisije, iz programa Dafne.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Mediteranski institut za rodne studije 46 Makedonitissas Avenue Box 24005, Nicosia 1703 Cyprus

52 4 Prevencija

Tel: +357 22 351274/76 (lok. 115) Faks: +357 22 353682 Imejl: infoªmedinstgenderstudies.org

Dodatne informacije: Mediteranski institut za rodne studije http://www.medinstgenderstudies.org Univerzitet na Malti: www.um.edu.mt Koalicija za rodnu ravnopravnost (Letonija) www.apvieniba.lv/eng Centar za informisanje o ženskim pitanjima (Litvanija) www.lygus.lt

Programi koji neposredno rade sa mladima starijeg uzrasta mogu ih uspe{no angažovati kao partnere i zastupnike istih ideja kod njihovih vr{njaka. Osim toga, mladi imaju veoma mnogo da ponude ovom pokretu, obično kao aktivisti reforme.

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Kampanja „Slu{ajte glasnije“ Pristup i glavni ciljevi: NVO Pomoć ženama [kotske96 je 2002. godine pokrenula trogodi{nju kampanju pod nazivom „Slu{ajte glasnije“. Cilj ove inicijative bio je to da se deci i mladima da glas i da se podstaknu kreatori politike da saslu{aju {ta oni imaju da kažu o nasilju u porodici. Ova nacionalna kampanja uperena ka kreatorima državne politike i pružaocima usluga obezbedila je mladima platformu da predstave svoja jedinstvena iskustva, opi{u vrste podr{ke koje su im potrebne, kao i to koje su usluge zaista bile od pomoći u njihovom slučaju.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Organizacija Pomoć ženama [kotske je blisko sarađivala sa mladima na upućivanju peticije Parlamentu [kotske sa zahtevom da se otklone propusti u uslugama za žrtve nasilja u porodici, žene i decu. Mladi su, takođe, pisali i biltene i pravili multimedijalne prezentacije. Tokom druge faze kampanje, Pomoć ženama [kotske je razdelila razglednice, postere i obrazovne materijale svakoj srednjoj {koli u [kotskoj. Ostale aktivnosti uključuju „tekstatlon“, u kojoj su mladi slali tekstualne poruke i e-po{tu u znak podr{ke. Na zavr{noj manifestaciji deca i mladi ljudi su se neposredno obratili političarima i radnicima u praksi, posredstvom različitih medija, u nameri da izraze svoja jedinstvena iskustva o nasilju, kao i konkretna pobolj{anja koja bi deca i mladi u okruženju nasilja u porodici želeli da vide. Mladi ljudi su, takođe, bili aktivni učesnici u osmi{ljavanju, razvijanju i nadgledanju istraživačkih projekata sa organizacijom Pomoć ženama [kotske, {to je istaklo specijalizovanu pomoć koja je potrebna deci.

Područje obuhvaćeno projektom: [kotska

Materijali, proizvodi, ishodi: Za samu kampanju kori{ćen je jedan broj materijala, poput razglednica, postera i propagandnih materijala koje su napravili mladi ljudi. Četrdeset četvoro dece i mladih ljudi je tokom kampanje radilo produkciju, tekst i režiju DVD filma „Slu{ajte glasnije“. U tom filmu mladi opisuju svoja iskustva i vrstu pomoći koju smatraju korisnom. Film na DVD-u može se naručiti na Internet stranici organizacije Pomoć ženama [kotske. Ova organizacija je objavila i izve{taj nazvan „Deca i mladi kao partneri u osmi{ljavanju i naručivanju istraživanja“ (2008), koji opisuje kako je organizacija uključila decu i mlade u svoj rad. Izve{taj se može preuzeti na Internet stranici.

Kao posledica aktivnog uključivanja dece i mladih [kotska vlada je formirala radnu grupu na visokom nivou za razvoj politike pružanja pomoći deci i mladima. U junu 2008. godine [kotska je usvojila Nacionalni plan borbe protiv zlostavljanja u porodici za decu i mlade, sa 10 miliona funti opredeljenih sredstava za njegovo sprovođenje. Mladi ljudi, takođe, igraju ulogu u sprovođenju i praćenju plana.97 Vlada [kotske je objavila izve{taj koji opisuje prioritete mladih ljudi u situacijama nasilja u porodici kao i njihovu ulogu kao učesnika u planiranju državne politike.

Finansiranje: Informacije nisu raspoložive

Organizacija zadužena za sprovođenje: Scottish Women’s Aid (Pomoć ženama [kotske) 2nd Floor 132 Rose Street Edinburgh EH2 3JD Scotland Tel: +44 (0)131 226 6606

96 Prim.prev – engl. Scottish Women’s Aid

53 Faks: +44 (0)131 226 2996 Imejl: contactªscottishwomensaid.org.uk

Dodatne informacije: http://www.scottishwomensaid.org.uk/index DVD Slu{ajte glasnije: http://www.scottishwomensaid.org.uk/publications/other-resources Deca i mladi kao partneri u osmi{ljavanju i naručivanju istraživanja: http://www.scottishwomensaid.org.uk/assets/files/publications/research_reports/SWA_Children_As_ Partners_In_Research.pdf Napravimo razliku – mladi se obraćaju {kotskim ministrima: http://openscotland.gov.uk/Publications/2008/06/17120134/9

Projekat „Ne trgovini Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ljudima ljudima“ Pristup i glavni ciljevi: Udruženje mladih advokata Gruzije (GYLA) je ključni partner u nastojanjima gruzijske vlade da razvije sveobuhvatni odgovor na problem trgovine ljudima. Udruženje je 2006. godine pokrenulo svoj trogodi{nji projekat pod nazivom „Ne trgovini ljudima“, koji je sprovelo uz blisku koordinaciju sa ministarstvima vlade, tužila{tvom, međunarodnim organizacijama i drugim NVO. GYLA je profesionalno udruženje koje se fokusira na ostvarivanje ljudskih prava putem zakona. Aktivnosti udruženja obuhvataju podizanje pravne svesti, pružanje pravne pomoći i upoznavanje sa zakonima, kao i stručnu pomoć pri izradi nacrta zakona.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat „Ne trgovini ljudima“ imao je nekoliko pravaca. Veoma važna komponenta ovog programa je bilo rasprostranjeno sprovođenje aktivnosti podizanja svesti. Udruženje GYLA je uvidelo da mnogi već postojeći materijali sa porukama protiv trgovine ljudima nisu dostupni građanima Gruzije; većina njih je smatrana nevažnim. Udruženje je napravilo niz postera, radio džinglova i televizijskih spotova sa fokusom na opise porodica i stvarne priče građana Gruzije. Kampanja je iskoristila razne materijale poput bro{ura, kalendara, razglednica i olovaka. Naročito inovativno bilo je kori{ćenje knjižice veličine paso{a sa informacijama na gruzijskom i ruskom jeziku o rizicima trgovine ljudima, konzularnim informacijama i službama koje pružaju pomoć. Ova knjižica je sadržala i karticu sa informacijama za kontakt udruženja GYLA koju su putnici mogli da iscepaju iz knjižice i nose sa sobom. Knjižica je deljena {irom zemlje, u službama koje izdaju dokumente sa svakim novim paso{em, na gruzijsko-turskoj granici, na aerodromima, po lokalnim konzularnim predstavni{tvima i NVO. Preventivno delovanje udruženja u velikoj meri je bilo usmereno ka mladima i uključivalo mlade. Mladi advokati su posećivali {kole, predstavljali informacije na lokalnim emisijama u kojima su se vodile diskusije i organizovali koncert pop muzike protiv trgovine ljudima, kome je prisustvovalo između 25.000 i 30.000 mladih.

Pored preventivnog rada, GYLA je preduzelo aktivnosti pobolj{anja pravnog odgovora na trgovinu ljudima, poput izrade nacrta pravnih akata, pružanja pravne pomoći žrtvama i sprovođenja programa obuke za sudije, kao i za Kancelariju za{titnika građana, graničare, turističke agencije, preduzeća koja se bave reklamiranjem i NVO. Udruženje je pružilo pomoć i pri osnivanju sigurnih kuća za žrtve trgovine ljudima. GYLA je član Stalnog saveta za koordinaciju među agencijama za borbu protiv trgovine ljudima, koji saziva vlada.

Područje obuhvaćeno projektom: Gruzija. GYLA ima svoje predstavnike {irom zemlje posredstvom direkcije u Tbilisiju i sedam regionalnih predstavni{tava.

Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali obuhvataju bro{ure deljene sa vizama/paso{ima, postere, spotove za radio i televiziju. GYLA, kao NVO, ostaje jako važan partner vlade Gruzije, ali ima i funkciju čuvara u praćenju sprovođenja politike borbe protiv trgovine ljudima.

Finansiranje: Sredstva u visini od približno 200.000 američkih dolara od USAID-a za trogodi{nji projekat „Ne trgovini ljudima“.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Georgian Young Lawyers’ Association – GYLA (Udruženje mladih advokata Gruzije) (direkcija) Krilovi str. #15, 0102 Tbilisi

97 Heder Kodi (Heather Coady) i Skot Kameron (Scott Cameron), „Strategije za uključivanje mladih u borbu protiv nasilja“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovao Odsek za rodna pitanja Sekretarijata OEBS, oktobar 2008. (materijal sa seminara je raspoloživ na http://www.osce. org/gender/item_6_32383.html).

54 4 Prevencija

Georgia Tel: +995 32 936101 / 952353 Faks: +995 32 923211 Imejl: gylaªgyla.ge

Dodatne informacije: http://www.gyla.ge/

U radu sa mladim ljudima, naravno, su{tinski je važno da poruke i materijali odgovaraju njihovom uzrastu i da budu prilagođeni dečacima ili devojčicama, kada je to potrebno. Uloženi su posebni napori da se osmisle materijali prilagođeni mladima, koji su im zanimljivi, a istovremeno prenose odgovarajuće poruke.

4.4 Animiranje zajednice

Jasno je da je za delotvornu borbu protiv nasilja nad ženama potrebno uključivanje {irokog dela javnosti. Dobar deo rada na nivou zajednice podrazumeva utvrđivanje propusta u uslugama na lokalu i pobolj{anja koordinacije rada različitih sektora u cilju najveće moguće za{tite za žene. Te inicijative, usmerene ka razvoju koordiniranog odgovora zajednice, tema su odeljka „Za{tita“ u daljem tekstu. Ovde se animiranje zajednice odnosi na preventivni rad koji je konkretniji od poruka za podizanje svesti namenjenih {iroj javnosti. Animiranje zajednice može se odnositi na rad sa neizabranim vođama zajednice, verskim poglavarima i verskim grupama, susedskim udruženjima, nastavnicima, lokalnim preduzećima i ostalima na lokalnom nivou na izgradnji „zajednica podr{ke” i povećanju bezbednosti za žene i devojčice na lokalnom nivou.

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici i trgovina ljudima Odgovori zajednice na nasilje u porodici i Pristup i glavni ciljevi: Organizacija Vinrok interne{nal (Winrock International) sprovela je program trgovinu ženama „Odgovori zajednice na nasilje u porodici i trgovinu ženama“ (1999-2002) u četiri zemlje učesnice OEBS-a – Jermeniji, Moldaviji, Ukrajini i Uzbekistanu. Cilj programa je bilo pobolj{anje pristupa za{titi, sudskom gonjenju i prevenciji orijentisanih ka zajednici. Radeći u partnerstvu sa lokalnim ženskim NVO, organizacija Vinrok se obraćala liderima zajednice u nameri da poveća njihovu osetljivost prema žrtvama i njihovu sposobnost da iskoriste koordinirane pristupe zajednice preventivnom delovanju. Projekat je, takođe, radio na povećanju pristupa informacijama o nasilju nad ženama i njihovom {irenju, na koordinaciji delovanja na lokalnom nivou i pobolj{anju usluga za{tite za žene.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Svaki od projekata je započeo istraživanjem za konkretnu zemlju sa ciljem da se odredi rasprostranjenost i obrazac nasilja u porodici i trgovine ljudima, kao i da se utvrdi pravni okvir i slabe tačke sistema odgovora. U nekim zemljama je ovo bilo prvo istraživanje takve vrste po obimu i predmetu. Naredna faza projekta bio je razvoj programa obuka na nivou zajednice i izgradnja kapaciteta lokalnih ženskih organizacija da sprovode obuku za osobe koje dolaze iz različitih dru{tvenih/profesionalnih sfera. U svakoj zemlji su relevantni akteri na nivou zajednice bili različiti. U Uzbekistanu su vođe lokalnih mahala, neformalnih grupa starijih osoba koji donose odluke, bili među onima koji su pro{li obuku o prevenciji nasilja u porodici i trgovine ljudima. Ostale aktivnosti u okviru ovog programa obuhvatale su vođenje kampanja za podizanje svesti, posredstvom različitih javnih glasila, kao i osnivanje Savetodavnih odbora za unapređenje i nastavak saradnje i izgradnje koalicije između policije, pravnog i zdravstvenog sistema, lidera zajednica i ženskih NVO.

Područje obuhvaćeno projektom: Jermenija, Moldavija, Ukrajina i Uzbekistan

Materijali, proizvodi, ishodi: Izve{taji o istraživanju su {iroko distribuirani na engleskom, ruskom i lokalnim jezicima. Organizacija Vinrok je napravila i objavila „Priručnik za obuku: prevencija nasilja u porodici i trgovine ljudima“ i održala 165 seminara za vi{e od 3.000 lokalnih lidera. Zahvaljujući aktivnostima ovog projekta, nekoliko institucija unutra{njih poslova je prilagodilo ove materijale za obuku za upotrebu u svojim kursevima.

Priručnik se može preuzeti na Internet stranici http://www.winrock.org/leadership/files/Dos_manual.pdf.

Finansiranje: Sredstva je obezbedio Biro za međunarodna pitanja narkotika i sprovođenje zakona Ministarstva inostranih poslova SAD.

55 Organizacija zadužena za sprovođenje: Winrock International (saradnjom sa lokalnim partnerima) 1621 North Kent Street, Suite 1200 Arlington, VA 22209 USA Tel: +1 703-525-9430 Faks: +1 703-525-1744 Imejl: informationªwinrock.org Kontakt: Sara Tvid (Sarah Tweed) Tel: +1 703-860-1061 Imejl: stweedªwinrock.org

Dodatne informacije: http://www.winrock.org/fact/facts.asp?CC=5114&bu=

Animiranje zajednice se može odnositi i na aktivnosti preduzete na lokalnom nivou u cilju pobolj{anja bezbednosti javnih prostora. Slično urbanističkom planiranju, mogu se uložiti napori da se osigura bezbednost žena u izbegličkim logorima i sme{taju za raseljena lica, poput organizovanja komunalne policije ili fizičke rekonstrukcije tih prostora.

Bezbedni gradovi: Vrsta nasilja nad ženama: Sve vrste nasilja nad ženama koje se javljaju u krugu zajednice. nasilje nad ženama i Pristup i glavni ciljevi: U okviru regionalnog programa „Bezbedni gradovi: nasilje nad ženama i javna politika javna politika“, koji je realizovan 2004. godine, organizacije u Peruu i Argentini su preduzele nekoliko inicijativa za unapređenje bezbednosti žena od nasilja na javnim mestima uticanjem na urbanističko planiranje grada.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Prvi korak projekta bila je izrada studija o javnom nasilju nad ženama. Argentinska NVO Centro de Intercambios y Servicios Cono Sur-Argentina (CISCSA) sprovela je takva istraživanja, a zatim pomogla ženskim grupama da gradskim urbanistima prenesu preporuke za unapređenje bezbednosti u gradskim sredinama. CISCSA je, zatim, napravila vodič o rodno osetljivom urbanističkom planiranju pod nazivom „Instrumenti za bezbedne gradove sa stanovi{ta različitosti polova“. Ovaj vodič se sastoji od pet modula i sadrži pregled primera kako se nasilje nad ženama manifestuje na javnim mestima, razloge za{to se op{tinska javna politika obično ne bavi nasiljem nad ženama, kao i neke tradicionalne pristupe bezbednosti i sigurnosti u gradu. Zavr{ni moduli su posvećeni metodama za uključivanje rodnih pitanja u gradsku bezbednost i instrumente za intervencije sa konkretnim primerima dobre prakse. Vodič stavlja akcenat na su{tinski značaj uključivanja žena kao učesnika u diskusije i dono{enje odluka o politici bezbednosti gradskih sredina.

Područje obuhvaćeno projektom: Projekat je sproveden u dve zemlje Južne Amerike, ali vodič sadrži primere dobre prakse u oblasti bezbednosti u gradskim sredinama iz drugih zemalja.

Materijali, proizvodi, ishodi: Kao posledica celokupnog projekta, nekoliko gradova je preduzelo relativno jednostavne mere, poput postavljanja providnih autobuskih stajali{ta, pojačavanja uličnog osvetljenja i zaključavanja praznih zgrada.98 Sam vodič može se naći na Internet stranici na {panskom, portugalskom i engleskom jeziku.

Finansiranje: UNIFEM – Predstavni{tvo za Brazil i zemlje Južne kupe99 i [panska agencija za međunarodnu saradnju (AECI).

Organizacija zadužena za sprovođenje: CISCSA – Centro de Intercambio y Servicios Cono Sur, Argentina 9 de Julio 2482. X 5003 CQR Córdoba – Argentina Tel/Faks: +54 351-4891313 Imejl: gemªagora.com.ar ili ciscsaªarnet.com.ar

98 „Život bez nasilja je na{e pravo! Fond UN za podr{ku aktivnostima iskorenjivanja nasilja nad ženama. 10 godina ulaganja“, (UNIFEM, 2007), str. 9. 99 Prim. prev – zemlje na krajnjem jugu Južne Amerike (Argentina, Čile, Urugvaj i Paragvaj)

56 4 Prevencija

Dodatne informacije: www.redmujer.org.ar http://www.redmujer.org.ar/publicaciones.html

S obzirom da grupe iz građanskog dru{tva obično imaju najjasniju sliku o vrstama strategija koje će biti delotvorne u njihovim zajednicama,100 treba ih uključiti u ovakve projekte kao ključne partnere i relevantne aktere.

100 Ibid., str. 21.

57 58 5 Za{tita i pomoć Za{tita i pomoć se odnose na predviđanje mnogih potreba žena koje su preživele nasilje. Usluge podr{ke bi trebalo da obuhvataju najmanje pomoć u hitnim slučajevima za žrtve, kao i njihovu decu, ali bi bilo idealno da se bave i složenijim i dugoročnijim potrebama žrtava i porodica, tako {to bi obuhvatale i zdravstvenu negu, psiho-socijalnu pomoć, re{avanje stambenog pitanja, sigurnost, pravnu pomoć, finansijsku podr{ku i usluge zapo{ljavanja.101 Kao {to postoje razlike između vrsta nasilja nad ženama, tako se i potrebe žrtava razlikuju i ne postoji univerzalni pristup za{titi. Usluge bi trebalo da uzmu u obzir faktore poput vrste nasilja (fizičko, psiholo{ko ili seksualno), oblik nasilja, kontekst u kome se nasilje dogodilo i odnos sa počiniocem dela nasilja (na primer, da li je počinilac suprug ili poslodavac?), da li se zlostavljanje ponavljalo ili je to izolovani incident, da li je žrtva u neposrednoj opasnosti ili prijavljuje zlostavljanje koje se ranije dogodilo. Važno je prepoznati oblasti preklapanja (na primer, rasa žene, nacionalnost, pravni status, uzrast i prisustvo invaliditeta imaće uticaja na vrste usluga koje su joj potrebne).102

Možda je jedan od najosnovnijih elemenata za{tite za žrtve nasilja „obnavljanje osećaja sopstvene vrednosti kod žena... jer žene obično nose osećanje sramote i krivice nakon nasilničkog zlostavljanja”.103 Stoga je su{tinski važno da sve inicijative i usluge namenjene žrtvama nasilja funkcioni{u u skladu sa principom da mere za{tite treba da po{tuju prava, dostojanstvo i privatnost žena, kao i da potvrđuju njihovu snagu kao žrtava.104 Žene koje imaju potrebu za pomoći trebalo bi osnažiti putem programa koji nude podr{ku, savete i mogućnosti. Ti elementi stavljaju žene u najbolji položaj za dono{enje odluka i promenu svojih života. Za{titu ne treba ponuditi na očinsko-za{titnički način, već je treba shvatati kao način da se ženama pruži sigurnost tako da one mogu da razvijaju svoju snagu i strategije za suočavanje sa nasiljem.

5.1 Prepoznavanje žrtve

Možda je najosnovniji korak u pružanju za{tite u slučajevima nasilja nad ženama ispravno prepoznavanje same žrtve. Žene su i same ponekad nesigurne u pogledu svojih zakonskih prava i, ba{ kao i drugi članovi dru{tva, mogu jednostavno posmatrati nasilje nad ženama kao standardnu pojavu. Zato jedan segment prepoznavanja žrtve podrazumeva usađivanje svesti kod žena i devojaka da nasilje nad ženama predstavlja kr{enje ljudskih prava i obezbeđivanje instrumenata kojima će se one boriti protiv situacije u kojoj se nalaze. O ovakvoj vrsti rada sa žrtvama, ili potencijalnim žrtvama, u velikoj meri je bilo reči u odeljku 4.1.2. ovog zbornika projekata, koji se odnosi na osnaživanje žena.

Drugi kritični segment prepoznavanja je edukacija stručnih lica koja stupaju u kontakt sa žrtvama kako bi unapredili svoju sposobnost da prepoznaju nasilje nad ženama i ovladali ve{tinama dobre procene situacije i davanja odgovarajućih i bezbednih preporuka. Brojne su situacije u kojima nije uvek očigledno da je žena zapravo žrtva nasilja. Na primer, žene koje su žrtve trgovine ljudima često budu privedene tokom policijskih racija, a zatim odu na sud zbog kr{enja zakona ili budu deportovane kada policija nije obučena da traži znake iskori{ćavanja ili zlostavljanja. Žrtve silovanja mogu prikrivati informacije zbog osećanja sramote, a stepen nasilja ne mora odmah biti očigledan stručnim radnicima u zdravstvu, socijalnim radnicima ili psiholozima. U trenutku sukoba u situacijama nasilja u porodici, osobi koja interveni{e ne mora biti očigledno ko je žrtva, a ko počinilac nasilja. Ove pote{koće u prepoznavanju žrtve mogu se ublažiti programima obuka koje stručnim licima u oblasti krivičnog pravosuđa izo{travaju čula da osete dinamiku nasilja nad ženama i prepoznaju znake zlostavljanja. O tome će biti vi{e reči u odeljku „Procesuiranje“ u ovom zborniku.

Izgradnja kapaciteta kod drugih aktera, poput lica koja pružaju socijalne usluge, radnika u zdravstvenoj za{titi, zubara, nastavnika, verskih vođa, saradnika i poslodavaca takođe je u vezi sa angažovanjem celokupne zajednice u borbi protiv nasilja nad ženama.

Konačno, prepoznavanje žrtve u velikoj meri zavisi i od toga kako sam zakon propisuje ko ima pravo na za{titu pravnog sistema. Na primer, dobrom praksom se smatra kada zakon o nasilju u porodici ima {iroke odredbe tako da supružnicima, biv{im supružnicima, intimnim partnerima, kao i drugim licima koja su u porodičnom odnosu ili žive u istom domu daje pravo da zatraže za{titu zakona (na primer, izricanje za{titnog naloga). U slučajevima trgovine ljudima, međunarodni standardi zahtevaju

101 „Odgovor države na nasilje nad ženama: trenutno stanje i potrebna pobolj{anja“ (Women, Law & Development International, 1996), str. 104–105. 102 „Dobre prakse u borbi protiv nasilja nad ženama i njegovom iskorenjivanju“, izve{taj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17–20. maj 2005), str. 23. 103 „Zaustavljanje nasilja nad ženama: programiranje prevencije, za{tite i nege“ (UNFPA, 2007), str. 48 104 „Dobre prakse u borbi i eliminisanju nasilja nad ženama“, izve{taj sa sastanka ekspertske grupe (DAW i UNODC, 17–20. maj 2005), str. 24.

59 da se svim žrtvama trgovine ljudima pruži za{tita i usluge bez obzira da li su službeno klasifikovani kao žrtve ili svedoci sudskog procesa.

5.2 Neposredna pomoć i pružanje usluga

Potrebe žrtava su složene i često međusobno povezane. Neke treba re{avati istovremeno, poput potrebe za fizičkom bezbedno{ću, skloni{tem, trenutnom medicinskom pomoći i savetovanjem zbog doživljene traume. Iako je razdvajanje neposredne pomoći od rada sigurnih kuća, kao u ovom zborniku, u izvesnom smislu ve{tačko, ovaj odeljak se odnosi na celokupnu dobru praksu u razvoju i sprovođenju programa čiji je cilj podmirivanje potreba žrtava konkretnih oblika nasilja nad ženama. U sledećem odeljku, o kriznim centrima i sigurnim kućama, dati su primeri konkretnih uspe{nih modela tih institucija.

Države imaju izričitu obavezu da podmiruju potrebe žrtava nasilja nad ženama i obezbede raspoloživost neophodnih usluga, ali treba naglasiti da to ne mora nužno da znači da je država najbolji pružalac takvih usluga. Bolji model bi bio onaj u kome država obezbeđuje odgovarajuća finansijska sredstva za socijalne usluge, kao i pomoć za obučavanje stručnjaka.105 Veoma često je slučaj da najuspe{niji modeli neposredne pomoći za žrtve predstavljaju saradnju između specijalizovanih organizacija građanskog dru{tva uz podr{ku države. Kao {to je opisano u nastavku, ženski centri ili ženske grupe za podr{ku su op{te prihvaćeni kao pozitivni modeli pružanja pomoći.

Neposredna pomoć obično podrazumeva sveobuhvatne programe koji obuhvataju psiholo{ku podr{ku, savetovanje, zastupanje, medicinsku i pravnu pomoć, kao i skloni{te. Ove usluge bi trebalo da budu raspoložive besplatno za sve žene kojima su potrebne. To znači da bi trebalo preduzeti posebne mere da se i ženama koje pripadaju nacionalnim manjinama obezbedi jednak pristup.

Mnoge žrtve nasilja nad ženama do pomoći dolaze i putem telefonskih linija za pomoć. Takve telefonske linije predstavljaju način za pružanje informacija, pomoći i saveta u kriznim situacijama žrtvama, kao i drugim osobama kojima je takva pomoć neophodna. Država bi trebalo da obezbedi mogućnost da najmanje jedna takva telefonska linija radi 24 časa dnevno i pruža pomoć u hitnim slučajevima. Ne treba posebno napominjati da bi takve telefonske linije trebalo da garantuju poverljivost informacija osobe koja poziva i da bi trebalo da na njima radi profesionalno obučeno osoblje. Postoje primeri da i državna ministarstva i privatna preduzeća za telekomunikacije vode takve telefonske linije za pomoć kako bi one mogle da rade besplatno.

Internet sve vi{e postaje pomoćno sredstvo za žrtve nasilja nad ženama i mnoge ženske organizacije i pružaoci usluga objavljuju linkove ka informacijama i preporuke konkretnih izvora pomoći na Internetu. Međutim, za razliku od telefonskih poziva, počiniocima nasilja je mnogo lak{e da kontroli{e kori{ćenje Interneta. Na Internet stranicama koje se bave ovim problemom zaživela je dobra praksa davanja konkretnih informacija o bezbednosti stranice, poput kori{ćenja javnih, a ne kućnih računara i brisanja podataka o posećenim Internet stranicama. Ovakve stranice obično imaju i link za „beg”, koji omogućava korisniku da brzo prekine pregled stranice.106

Put za bekstvo: od Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u komercijalnoj seks-industriji ulice do nezavisnosti Pristup i glavni ciljevi: Kao odgovor na sve veći broj žena i devojaka koje kao žrtve trgovine ljudima dospevaju u Italiju i bivaju primorane da se bave prostitucijom, NVO Associazione On the Road je razvila projekat sa ciljem da ponudi konkretnu pomoć ženama i devojkama da pobegnu od prostitucije i uklope se u evropsko dru{tvo.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Ova NVO je formirala male „ulične jedinice” (obično dve osobe i jedan doktor) koje su stupale u kontakt sa ženama na ulici, nudile im medicinsku pomoć i kontraceptivna sredstva i pozivale ih da dođu u prihvatni centar koji pruža dodatnu pomoć. Ove jedinice su, takođe, delile pamflete sa informacijama na nekoliko jezika. Kada jedinice sretnu devojke za koje posumnjaju da su maloletne, traži se najbolji način da im se priđe i da se uključi lokalna policija. Projekat je, takođe, pomogao osnivanje sigurne kuće, gde žene mogu da žive i do pet meseci i dobiju podr{ku, savete, pravnu pomoć i obuku. U ponudi Centra je način da žene povrate svoj osećaj samopo{tovanja i dobiju snagu da pobegnu od nasilja.

Područje obuhvaćeno projektom: Italija, ali je organizacija uspostavila prekograničnu saradnju i sa partnerima u Albaniji, Belgiji, Francuskoj i Portugalu.

105 Ibid. 106 Ukoliko tražite dodatne informacije o bezbednosti računara, Interneta i, na primer, linka za beg sa stranice, pogledajte Internet stranicu Nacionalne mreže za zaustavljanje nasilja u porodici (http://www.nnedv.org/Internetsafety. html) ili Sredstva na Internetu za borbu protiv nasilja nad ženama (http://www.vaw.umn.edu/).

60 5 Za{tita i pomoć

Materijali, proizvodi, ishodi: Na Internet stranici organizacije Associazione On the Road ponuđeno je vi{e publikacija, uglavnom na italijanskom jeziku, uključujući i podatke o dru{tvenim intervencijama u uličnoj prostituciji.

Finansiranje: Sredstva je obezbedila Evropska komisija, posredstvom programa Dafne. Organizacija zadužena za sprovođenje: Associazione On the Road Via delle Lancette, 27 – 27/A 64014 Martinsicuro (TE) Italy Tel: +39.0861.796666 – 762327 Faks: +39.0861.765112 Imejl: mailªontheroadonlus.it

Dodatne informacije: http://ontheroadonlus.it/ (samo na italijanskom jeziku) „Izgradnja novog života“, ilustrativni slučaj # 15 iz programa Dafne, može se preuzeti na adresi: http://ec.europa.eu/justice_home/daphnetoolkit/html/illustrative_projects/dpt_illustrative_projects_en.html

5.2.1 Sveobuhvatne i specijalizovane usluge

Žene koje su doživele nasilje najverovatnije su iskusile fizičko, seksualno ili psiholo{ko nasilje, te im je stoga neophodno sveobuhvatno kratkoročno i dugoročno zbrinjavanje. Postoji veliko preklapanje u vrstama usluga koje su žrtvama potrebne, ali treba razviti i specijalizovane usluge i konkretne pristupe za određene oblike nasilja nad ženama. Konkretno, ustanovljeno je da nije moguće jednostavno preneti dobre modele pružanja usluga u vezi sa nasiljem nad ženama u postkonfliktnu sredinu bez uzimanja u obzir specifičnih psiholo{kih potreba ove grupe žrtava. Usluge savetovanja mogu obuhvatiti pravnu pomoć, kao i savete o zdravstvenim pitanjima, ali se, uop{teno govoreći, savetovanje odnosi na oblik terapije koja je usmerena ka psiholo{kim potrebama žrtve. Grupe za savetovanje i samopomoć, koje ženske NVO često koriste u borbi protiv nasilja nad ženama, prepoznate su kao praksa koja obećava jer „pružaju podr{ku ženama, istovremeno po{tujući njihovu samostalnost i ohrabrujući njihovo nezavisno odlučivanje”.107 Psiholo{ko savetovanje i savetovanje zbog doživljene traume naročito je presudno za žrtve seksualnog nasilja i jako se puno koristi u postkonfliktnim situacijama, često uporedo sa inicijativama za ostvarivanje pravde. Savetovanje treba da pružaju obučeni stručnjaci pojedinačnim žrtvama i važno je da savetnica ne koristi naredbodavne strategije i da bude svestna da je potrebno osnažiti žene,108 a ne naređivati im. Grupe za samopomoć ili podr{ku, sa druge strane, sačinjene su od žena koje pružaju podr{ku jedna drugoj. Ove grupe su veoma uspe{ne u pomaganju ženama da povrate samopouzdanje i ublaže osećanja sramote i izolovanosti. Ovakve grupe za samopomoć obično nemaju velike tro{kove i mogu se osnovati po ad hoc principu na najosnovnijem nivou.

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Žene iz ruralnih oblasti Kirgistana protiv nasilja Pristup i glavni ciljevi: Ovaj program je bio usmeren ka povećanju pristupa žena i devojaka iz ruralnih oblasti za{titi od nasilja podizanjem njihove svesti o kirgistanskom Zakonu o nasilju u porodici i formiranjem grupa za samopomoć.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Kancelarija OEBS-a u O{u je sprovodila projekat, radeći u saradnji sa partnerskom nevladinom organizacijom Ensan-Diamond. Ensan-Diamond je formirala ženske grupe za samopomoć, grupe predvođene osobama istog statusa koje pružaju pomoć žrtvama nasilja u porodici. Prilikom formiranja ovih grupa za pomoć, NVO je prvo prona{la „spoljne agente”, odnosno žene koje imaju dobre ve{tine komunikacije, dobru reputaciju i autoritet na lokalnom nivou, koje su zatim pro{le temeljnu obuku. Takođe, sela i naselja u kojima su formirane ove grupe za podr{ku birana su sa posebnom pažnjom; minimalni uslovi zahtevali su da imaju bar obrazovne institucije, osnovne zdravstvene ustanove, ženski komitet u lokalnoj vlasti, policiju i nevladine organizacije ili druge organizacije građanskog dru{tva. Ženske grupe za pomoć obučavane su i o temama kao {to su dinamika i oblici nasilja u porodici, samoorganizovanje, principi rukovođenja (poput poverljivosti, jednakosti i demokratije) i načina analize lokalno raspoloživih usluga. Primarni cilj svake grupe za

107 „Okončanje nasilja nad ženama: sa reči na dela“ (Generalni sekretar UN, 2006), str. 118. 108 Lori Hajze, Meri Elsberg, Megan Gotemeler, „Izve{taji o stanovni{tvu: zaustavljanje nasilja nad ženama“ (Centar za zdravlje i rodnu ravnopravnost – CHANGE, 1999), str. 33.

61 samopomoć je da pruža pomoć žrtvama da promene svoj život, da im pomogne da razrade lične planove bezbednosti i da proceni sredstva koja im stoje na raspolaganju, kao {to su zakon o nasilju u porodici i lokalne institucije. Jo{ jedna važna stavka u razvoju ženskih grupa bila je pomoć da te grupe ostvare interakciju sa lokalnim vlastima, policijskim organima i drugim grupama na nivou zajednice u cilju obezbeđivanja odgovarajućeg odgovora u slučajevima nasilja u porodici.

Iz tog razloga je projekat bio usmeren ka sudovima aksakala (sudovi aksakala su neformalna tela koja se uglavnom sastoje od uglednih starijih mu{karaca i, do određene mere, žena) sa ciljem da oni postanu osetljiviji na pitanja rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, kao i da se poveća njihovo angažovanje u slučajevima nasilja u porodici. Sprovedene su i aktivnosti sa policijskim organima, usmerene ka policijskim inspektorima na nivou zajednice koji imaju najveće {anse da se bave slučajevima nasilja u porodici. Ovaj deo projekta je bio koordiniran sa Programom reforme policije Centra OEBS u Bi{keku, a sastojao se od niza regionalnih obuka u svrhu podizanja svesti policije o zakonu o nasilju u porodici i načinima njegove primene.

Područje obuhvaćeno projektom: Projekat se fokusirao na ruralne oblasti Kirgistana, konkretno Pokrajinu O{ i njena veća naselja.

Materijali, proizvodi, ishodi: Važan ishod projekta je bilo formiranje preko 20 ženskih grupa za samopomoć, koje pružaju pomoć ženama žrtvama nasilja u porodici. Grupe za samopomoć i same koriste mini-biblioteke, knjižice i postere o nasilju u porodici kao pomoćna sredstva.

Finansiranje: Vlada Francuske je obezbedila sredstva za projekat u celini. S obzirom da je nedostatak finansija u ruralnim oblastima uobičajeni problem, grupe za samopomoć su podsticane da koriste lokalne {kole za sastanke, da upotrebljavaju kućne telefone, ili da zatraže od lokalnih vlasti da obezbede prostor za sastanke grupe.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Ensan-Diamond 209 Kurmanjan Datka street 714000 Osh Kyrgyzstan Tel: +996 502 32 89 60; +996 3222 560 94 Faks: +996 3222 235 73 Imejl: diamond_osh@yahoo.com OSCE Centre in Bishkek/ Field Office in Osh 139 St. Toktogula 720001 Bishkek Kyrgyzstan Tel: +996 312 66 50 15 Faks: +996 312 66 31 69 E-po{ta se može poslati preko Internet stranice: http://www.osce.org/bishkek/contacts.html

Dodatne informacije: http://www.osce.org/bishkek/item_1_22196.html

Veoma često u slučajevima nasilja nad ženama, a naročito kada je reč o nasilju u porodici, ovakve vrste usluga savetovanja i pomoći potrebne su i deci, bilo da su svedoci nasilja ili su i sami bili žrtve. Trebalo bi razviti specijalizovane programe za decu.

Istinite priče Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici

Pristup i glavni ciljevi: Ovaj projekat bavi se uticajem nasilja u porodici na decu svedoke i onu koja su preživela nasilje, a cilj projekta je izno{enje činjenica o ovom problemu, jasno i otvoreno, kako bi osećanje tajnovitosti i stida vezan za ovu temu bilo nadvladano. Deca se kroz projekat podstiču da govore o svojim strahovima i da traže podr{ku od vr{njaka i odraslih.

Sprovedene aktivnosti/kako projekat funkcioni{e: Projekat sprovodi sedam partnerskih organizacija. Nakon istraživanja o tome {ta mladi misle i osećaju kada je reč o nasilju u porodici, Radionica za animaciju iz Lidsa napravila je animirani film za ciljnu grupu uzrasta od osam do 13 godina. U filmu se govori o petoro mladih koji su doživeli različite vrste nasilja u porodici. Likovi u filmu opisuju kako je nasilje uticalo na njih, njihovu porodicu i prijatelje i uz to ističu svoje pravo na život u sigurnom

62 5 Za{tita i pomoć

okruženju i pozitivne aktivnosti koje mogu preduzeti, npr. razgovor sa prijateljima ili sa nekim odraslim ili obraćanje službama za pomoć žrtvama nasilja. Nasilje nije eksplicitno prikazano u filmu, ali se poruka prenosi uz pomoć trikova u animaciji. Uz film je priložen i vodič za nastavnike u kom je dato uputstvo kako se film koristi u nastavi ili van{kolskim aktivnostima.

Područje obuhvaćeno projektom: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Austrija i Nemačka, a postoji mogućnost da se film distribuira i u drugim evropskim zemljama.

Materijali, proizvodi, ishodi: Film i priručnik moguće je naručiti putem vebsajta.

Finansiranje: Projekat finansira Evropska komisija, kroz program Dafne.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Leeds Animation Workshop (Radionica za animaciju iz Lidsa) 45 Bayswater Row Leeds LS8 5LF United Kingdom Tel, faks: +44 (0) 113 248 4997 Imejl: infoªleedsanimation.org.uk

Dodatne informacije: http://www.leedsanimation.org.uk/

Vrsta nasilja nad ženama: Seksualno nasilje i postkonfliktne situacije Sveobuhvatna nega za žrtve silovanja u Pristup i glavni ciljevi: Uprkos tome {to je nakon četrnaest godina građanski rat u Liberiji zavr{en, stopa seksualnog nasilja ostala je visoka. Vlada je 2006. godine usvojila nacionalni akcioni plan zdravstvenim centrima borbe protiv nasilja nad ženama, ali je malo toga realizovano. Lekari bez granica (fr. Médecins Sans Frontières, MSF) odlučili su da podrže dva cilja zacrtana akcionim planom: jačanje pravosudnog sistema i obezbeđivanje zdravstvene za{tite za žrtve seksualnog nasilja. Cilj projekta je da se osigura da žrtve seksualnog nasilja dobiju medicinsku pomoć u roku od 72 sata, {to je ključan faktor u prevenciji ozbiljnih, dugoročnih posledica silovanja.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U cilju podizanja svesti o silovanju i neophodnosti hitne lekarske intervencije, glumačka trupa izvodi predstavu u zdravstvenim ustanovama i na drugim lokacijama, npr. bazarima otvorenog tipa. Bilbordi i majice takođe doprinose {irenju poruke.

Pored nege koju obezbeđuju lekari u zdravstvenim centrima pod pokroviteljstvom MSF, socijalni radnici pružaju psiholo{ku podr{ku time {to žrtvu prate do savetovali{ta. Nakon pregleda, obavlja se razgovor kako bi se utvrdilo da li je pacijentkinji ili njenoj porodici potrebna dalja za{tita i upućuje se na ostale službe. Uprkos tome {to veoma mali broj žena odluči da podnese tužbu, svakoj žrtvi silovanja koja poseti zdravstvenu ustanovu izdaje se lekarsko uverenje koje se može koristiti u pravne svrhe.

Područje obuhvaćeno projektom: Liberija

Materijali, proizvodi, ishodi: Zahvaljujući uticajnom lobiju, lekarska uverenja postala su deo nacionalne politike i sudovi u Liberiji ih zvanično priznaju i kao pravni dokument, i kao izve{taj lekara u krivičnom postupku.

Finansiranje: Informacije nisu dostupne

Organizacija zadužena za sprovođenje: MEDECINS SANS FRONTIERES (Lekari bez granica) Rue de Lausanne 78 - CP 116 -1211 – Geneva 21 - SWITZERLAND Tel.: +41 (22) 849.84.00, Faks: +41 (22) 849.84.04 webmasterªmsf.org

Dodatne informacije: http://www.azg.be/shatteredlives/index.html

63 5.2.2 Planiranje bezbednosti i pomoć pri reintegraciji

Dinamika NNŽ je takva da se de{ava da čak i žrtve koje su zatražile pomoć specijalizovanih službi nisu u datom trenutku u mogućnosti da prekinu odnos u kom postoji nasilje (u slučaju nasilja u porodici) ili da nađu novo zaposlenje (u slučaju seksualnog uznemiravanja), a de{ava se i da žrtve razmi{ljaju o odlasku na rad u inostranstvo i traže savet (u slučaju trgovine ljudima). Savetnici ili drugi pružaoci usluga mogu odigrati ključnu ulogu u individualnom radu sa nekom ženom, tako {to je informi{u o mogućim rizicima i pomognu joj da napravi plan aktivnosti u slučaju da se nasilje nastavi. Obezbeđivanje konkretne pomoći žrtvama u sastavljanju plana sopstvene bezbednosti i bezbednosti njihove dece ili izdržavanih lica takođe je tesno povezano sa programima reintegracije i tranzicijom iz sigurnih kuća za žrtve nasilja ka samostalnom životu.

Plan reintegracije za žrtve Nakon održavanja radionice na kojoj su predstavljeni primeri dobre prakse kada je reč o programima trgovine ljudima: dobra reintegracije za žrtve trgovine ljudima, moldavska NVO LaStrada sakupila je primerke planova reintegracije od organizacija koje rade u Moldaviji, Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), Terre des Hommes, praksa i preporuke Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Centra za sprečavanje trgovine ženama. U izve{taju koji se pojavio kao rezultat tog rada – „Plan reintegracije za žrtve trgovine ljudima: dobra praksa i preporuke“ (2008) – dato je uporedno poređenje četiri plana reintegracije sa detaljima u vezi sa procenom potreba, i kori{ćenom metodologijom, a dati su i primeri strukture planova i informacije o monitoringu. Na kraju izve{taja date su preporuke kako da se uz minimum neophodnih koraka osigura uspe{na reintegracija nakon nasilja; izve{taj je dostupan vebsajtu NVO LaStrada: http://www.lastrada.md/en.html.

5.2.3 Izgradnja kapaciteta pružalaca usluga

Kao i svi stručnjaci koji dolaze u kontakt sa žrtvama NNŽ, potrebno je da pružaoci usluga prođu specijalizovanu obuku i senzibilizaciju za ovu temu. Pokrenuto je vi{e inicijativa konkretno usmerenih na pobolj{anje odgovora zdravstvenog sektora na NNŽ. Nije redak slučaj da zaposleni u zdravstvu u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama, ali mnogi od njih smatraju da je nasilje nad ženama „stvar primene zakona” i da nisu pozvani da se me{aju u takve slučajeve, osim da saniraju povrede. Kada prođu obuku u vezi sa nasiljem nad ženama, lekari op{te prakse, medicinske sestre, zaposleni u hitnim službama, pa čak i stomatolozi mogu primeniti postupak skrininga i uputiti žrtvu specijalizovanim službama. U zemljama u kojima biće krivičnog dela zavisi od toga kako medicinski radnik klasifikuje povrede, od ključnog je značaja da lekari razumeju kako se NNŽ manifestuje i kako treba dokumentovati dokaze u slučaju krivičnog dela.

Drugi aspekt izgradnje kapaciteta pružalaca usluga odnosi se na stručno osoblje u kriznim centrima i sigurnim kućama za žene. Kao {to je rečeno u prethodnom tekstu, vlada treba da finansira ne samo rad stručnih službi, već i da osigura da pružaoci usluga imaju pristup redovnim programima obuke usmerene na stručno usavr{avanje i razvoj ve{tina dobre prakse. Pružaoci usluga su, takođe, u opasnosti od toga da „izgore“ na poslu, pa bi trebalo sprovoditi mere koje bi im omogućile da se na zdrav način nose sa stresom, frustracijom i beznađem.

ProTrain Vrsta nasilja nad ženama: Međusobno nasilje i nasilje u porodici

Pristup i glavni ciljevi: Projekat ProTrain (2007–2009) usmeren je na pobolj{anje obuke za osoblje različitih službi i zdravstvene radnike u Evropi, imajući u vidu dobru praksu u prevenciji nasilja. Iako međunarodne smernice o tome kako odgovoriti na nasilje u porodici pozivaju na sveobuhvatan, multisektorski pristup, obuke u cilju izgradnje kapaciteta uglavnom su usmerene na pripadnike pojedinačnih profesija. Cilj ovog projekta je razvoj multisektorskog i koordiniranog programa obuke kojim će biti ojačana saradnja između stručnjaka i koji će doprineti zajedničkom shvatanju prevencije nasilja u porodici. Program obuke biće zasnovan na dobroj praksi u radu sa ključim stručnim grupama. Projekat ProTrain prevashodno je usmeren na obuku zaposlenih u zdravstvu, s obzirom na to da su oni prepoznati kao grupa kojoj nije posvećeno dovoljno pažnje u ovoj oblasti.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Eksperti iz nekoliko zemalja (Austrije, Če{ke, Finske, Francuske, Nemačke, Mađarske i Italije) razvijaju kriterijume za procenu dobrih programa obuke i programa obuke trenera. Dalje aktivnosti u okviru ovog projekta uključuju razvoj modula za zdravstvene radnike; multisektorsku obuku koja uzima u obzir relevantne kulturolo{ke i socioekonomske faktore; ogledno testiranje programa u sedam pomenutih zemalja.

Područje obuhvaćeno projektom: Trenutno – Austrija, Če{ka, Finska, Francuska, Nemačka, Mađarska i Italija, ali je moguće da se projekat u budućnosti pro{iri i na druge zemlje.

64 5 Za{tita i pomoć

Materijali, proizvodi, ishodi: U okviru projekta biće izrađen katalog kriterijuma dobre prakse za procenu evropskih programa obuke u oblasti nasilja u porodici; biće sastavljen spisak postojećih programa i materijala za obuku, kao i novi okvir programa obuke namenjene većem broju profesija, uključujući i poseban modul za zdravstvene radnike. Ovi materijali biće dostupni na CD-u, kao i na Internetu preko nekoliko mreža koje se bave NNŽ u Evropi.

Finansiranje: Projekat finansira Evropska komisija, kroz program Dafne.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Partnerske organizacije: • Univerzitet u Osnabriku, Nemačka (koordinator) • Univerzitet u Helsinkiju, FinskaS.I.G.N.A.L. e.V., Nemačka • NANE Udruženje za ženska prava, Mađarska • INSTITUT DE L’HUMANITAIRE, Francuska • Associazione GOAP, Italija • Hitne medicinske službe Pokrajine Srednja Če{ka, Če{ka • Austrijska mreža sigurnih kuća za žene/WAVE, Austrija • Gesine - Frauen helfen Frauen e.V., Nemačka

Dodatne informacije: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=23023

Vrsta nasilja nad ženama: Silovanje i seksualno nasilje u konfliktnim okruženjima Babice pomažu žrtvama Pristup i glavni ciljevi: U afričkoj regiji Velikih jezera, Međunarodni komitet crvenog krsta (MKCK) pomaže ženama žrtvama silovanja i seksualnog nasilja koje su pretrpele tokom i neposredno nakon oružanog sukoba. Mnoge od ovih žena su udovice ili raseljena lica kojima je potrebna sveobuhvatna pomoć, {to podrazumeva zdravstvenu za{titu, negu trudnica pre i posle porođaja, savetovanje nakon preživljene traume i tretman koji, uop{teno, podrazumeva pažnju i diskreciju. Shvativ{i sa kakvim se preprekama žene suočavaju kada je reč o pristupu zdravstvenim ustanovama, kao i to da je ženama izuzetno te{ko da govore o pretrpljenom seksualnom nasilju, MKCK je uveo praksu izgradnje kapaciteta tradicionalnih babica u kriznim područjima. Babice, koje rade na nivou zajednice, obezbeđuju medicinsku, psiholo{ku i socijalnu podr{ku žrtvama seksualnog nasilja.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Međunarodni komitet crvenog krsta različito pristupa problemu silovanja i seksualnog napada, u zavisnosti od specifičnih uslova u određenoj zemlji. U Burundiju, na primer, MKCK je sproveo opsežan pregled postojećih zdravstvenih ustanova u kriznim regionima, kao i anketu među grupama koje su najvi{e pogođene problemom seksualnog nasilja (na primer, žene i mladi). U saradnji sa lokalnim organizacijama, javnim zdravstvenim službama i Ministarstvom zdravlja, MKCK je razvio program obuke za tradicionalne babice. U Ugandi, MKCK radi u nekoliko kampova za raseljena lica gde tradicionalne babice prolaze obuku i rade zajedno sa babicama MKCK-a. U Demokratskoj republici Kongo, MKCK ne samo da obučava tradicionalne lekare, već je i sa lokalnim aktivistima radio na projektima podizanja op{te svesti, kao {to je, na primer, izvođenje predstave u kojoj je prikazano silovanje i posledice silovanja kao {to su žigosanje i odbacivanje.

Uop{teno govoreći, zahvaljujući programima obuke, babice stiču autoritet i priznanje u zajednici, sposobnost prepoznavanja znakova seksualnog nasilja, kao sposobnost pružanja psiholo{ke podr{ke. Sada babice igraju ključnu ulogu time {to uspevaju da dopru do žena koje drugačije ne bi dobileneophodnu medicinsku i psiholo{ku pomoć, bilo zbog osećaja stida, bilo zbog nedostatka resursa ili nedovoljne informisanosti. Babice su osobe kojima žena može da veruje i kojima može da se poveri; one, takođe, upućuju pacijentkinje u medicinske centre u kojima mogu dobiti sveobuhvatniju pomoć.

Područje obuhvaćeno projektom: Regija Velikih jezera, posebno Burundi, Demokratska Republika Kongo, Uganda.

Materijali, proizvodi, ishodi: Prema izve{tajima MKCK, u područjima u kojima su tradicionalne babice pro{le obuku, porastao je broj žena upućenih u zdravstvene ustanove.

Finansiranje: Aktivnosti MKCK uglavnom finansira sama država, međunarodne organizacije, nacionalni Crveni krst i Crveni polumesec, a finansiraju se i iz javnih i privatnih izvora.

65 Organizacija zadužena za sprovođenje:International Committee of the Red Cross (ICRC) – Headquarters in Geneva (Međunarodni komitet crvenog krsta (MKCK) – sedi{te u Ženevi) 19 avenue de la Paix CH 1202 Geneva Tel.: +41(22)734 60 01 Zajednički faks MKCK: + 41 (22) 733 20 57 http://www.MKCK.org (strana sa kontaktima)

Dodatne informacije: 109MKCK sajt o ženama u ratnim uslovima: http://www.MKCK.org/Web/Eng/ siteeng0.nsf/htmlall/women7OpenDocumentªene u nesigurnom svetu, nasilje nad ženama, činjenice, brojke i analiza, M. Vlachova i L. Biason, eds, DCAF (2005) na 121.

5.3 Krizni centri, sigurne kuće, centri za „sve usluge na jednom mestu“

Krizni centri, prihvatili{ta i sigurne kuće su od ključnog značaja kada je reč o za{titi žena, s obzirom na to da omogućavaju žrtvama da se sklone od nasilja. U paralelnom izve{taju irske NVO, istaknuta je ključna uloga sigurnih kuća zahvaljujući kojima je ženama omogućeno da napuste situacije u kojima postoji nasilje; takođe se napominje da nasilje nad ženama u Irskoj predstavlja ozbiljan problem i da, konkretno, „88% žena ne napu{ta svoje nasilne partnere jer nema gde da ode“. 110

Mreža Žene protiv nasilja – Evropa (eng. Women Against Violence Europe (WAVE)) objavila je dva izvora dobre prakse i pristupa osnivanju i vođenju sigurnih kuća za žene. „Vi{e od krova nad glavom“ je studija koja se bavi procenom toga u kojoj meri su sigurne kuće za žene u državama kandidatima za članstvo u EU ispunile minimum od 11 zahteva koje su definisali stručnjaci. Mreža WAVE je sakupila podatke putem upitnika koje su partneri mreže distribuirali, kako u zemljama gde sigurne kuće uveliko postoje, tako i u zemljama u kojima nema takvih usluga. U okviru ovog istraživanja dokumentovana je važna uloga skloni{ta u prevenciji nasilja nad ženama i za{titi žrtava. U izve{taju su date informacije o tome kako treba shvatiti i po{tovati minimalne standarde, koje mogu biti od koristi zemljama u kojima se sigurne kuće tek sada osnivaju. Studija je dostupna na vebsajtu WAVE: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=19.

„Daleko od nasilja“ je priručnik koji se bavi praktičnim pitanjima i izazovima na koje se nailazi pri uspostavljanju i vođenju sigurnih kuća za žene žrtve nasilja. Priručnik sadrži teorijske informacije o NNŽ, ali se uglavnom sastoji od informacija vezanih za planiranje i praktičnih koraka potrebnih za osnivanje sigurnih kuća. Veliki broj stručnjaka dao je svoj doprinos izradi priručnika, tako da on sadrži {irok spektar različitih iskustava, pa se može koristiti {irom Evrope i u susednim zemljama. Priručnik „Daleko od nasilja“ dostupan je na vebsajtu WAVE: http://www.wave-network.org/start.asp?ID=18&b=15.

Svetska konferencija o U septembru 2008. godine, Savet Alberte za sigurne kuće za žene organizovao je prvu Svetsku sigurnim kućama konferenciju o sigurnim kućama za žene. Konferencija je okupila stručnjake u oblasti prevencije nasilja u porodici iz Kanade i celog sveta u cilju povezivanja i razmene informacija o najboljoj praksi. za žene Jedan dan konferencije bio je, konkretno, posvećen usvajanju kreativne i delotvorne prakse koju su različite sigurne kuće razvile u cilju pružanja usluga u situacijama kada su resursi ograničeni, namenjene sve različitijim grupama žena. Svi materijali sa konferencije dostupni su na engleskom, francuskom i {panskom jeziku na: http://www.womensshelter.ca/home_en.php.

Postoji veliki broj modelâ centara koji pružaju za{titu ženama u kriznim situacijama. Svi ti centri imaju neke zajedničke karakteristike; oni pružaju neposrednu pomoć, često obezbeđuju privremeni sme{taj na mestu daleko od nasilja i sveobuhvatne usluge o kojima je bilo reči u prethodnom tekstu. Vodi se ozbiljna debata o tome kakvu formu bi takvi centri trebalo da imaju. Na primer, u većini razvijenih zemalja postoje sigurne kuće za žrtve nasilja, ali je njihovo održavanje veoma skupo; od žena se zahteva da one i njihova deca napuste porodični dom, {to često podrazumeva promenu {kole i raskidanje drugih veza sa zajednicom. 111 U nekim od biv{ih zemalja Sovjetskog

109 Videti takođe „Burundi: Tradicionalne babice pomažu ženama žrtvama nasilja“, dostupno na http://www.MKCK.org/ web/eng/siteengO.nsf/htmlall/5kddnf7opendocument; „Kongo – Kin{asa: MKCK obezbeđuje podr{ku žrtvama seksualnog nasilja“, dostupno na http://www.MKCK.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/congo-kin-women-060306?opendocument; i „Uganda: Lekcija žena iz hrabrosti“, dostupno na http://www.MKCK.org/web/eng/siteengO.nsf/htmlall/uganda-stories- 270207?opendocument 110 „Paralelni izve{taj iz Irske“ (Alijansa za ljudska prava žena, 2004), str. 2. 111 Lori Hajze, Meri Elsberg, Megan Gotemeler, „Izve{taji stanovni{tva: okončati nasilje nad ženama“ (Centar za zdravlje i rodnu ravnopravnost – CHANGE, 1999), str. 33–34.

66 5 Za{tita i pomoć

Saveza gde vlada nije pružala podr{ku sigurnim kućama, NVO su formirale krizne centre u koje žrtve mogu doći i dobiti sveobuhvatnu pomoć tokom dana, ali ti centri uglavnom ne nude usluge sme{taja. Uprkos tome, neki su bili veoma kreativni u kori{ćenju neformalnih mreža sigurnih kuća i uspevali da privremeno smeste žene u privatne stanove. U drugim zemljama su zabeleženi slični eksperimenti kada je reč o manje skupim načinima podizanja nivoa bezbednosti žena, kao {to su kori{ćenje crkava kao skloni{ta ili, u industrijskim zemljama, opremanje žrtava alarmima ili mobilnim telefonima. 112 U nekim kulturama, dru{tveno je neprihvatljivo da žena napusti porodični dom i živi na drugom mestu. U takvim situacijama, ženska udruženja su pribegla kreativnosti i osnovala centre ili sigurne kuće u okviru zdravstvenih ustanova u koje žene odlaze pod „izgovorom“ da imaju zdravstveni problem koji zahteva lečenje, a ne da bi bile za{tićene od nasilja. 113

Udruženje žena Medica – Zenica koje funkcioni{e kao NVO, jedna je od vodećih NVO koje su se Medica Zenica, Bosna i bavile NNŽ tokom konflikta i posleratnim posledicama nasilja. Osnivači NVO Medica – Zenica su Hercegovina 1993. godine uvideli da se međunarodne organizacije za pomoć ne bave posledicama planskog silovanja tokom rata, čije su žrtve bile žene u Bosni. Medica – Zenica osnovana je kao centar za terapiju i pomoć ženama i devojčicama koje su preživele nasilje. Iako je primarni cilj organizacije bio obezbeđivanje skloni{ta, psiholo{ka podr{ka i terapeutsko savetovanje žena koje su tokom rata preživele silovanje i druge traume, Medica – Zenica je odigrala važnu ulogu u dokumentovanju različitih formi NNŽ, kao {to su nasilje u porodici, seksualni napad, trgovina ljudima i seksualno uznemiravanje. Konkretno, ova organizacija jedna je od prvih NVO koje su se bavile nasiljem u porodici u Bosni i Hercegovi, problemom prisutnim kako u ratu, tako i u miru i koja je analizirala nedostatak adekvatnih službi za pomoć žrtvama. Ključna aktivnost udruženja Medica – Zenica i dalje je pružanje direktne, kompletne podr{ke ženama i devojčicama. Organizacija nudi veliki broj usluga ženama i devojčicama, kao {to je osnovna zdravstvena nega, ali nudi i medicinske usluge u „zabačenim“ delovima zemlje, skloni{ta za žrtve, psiholo{ku terapiju i savetovanje, pravnu pomoć, pomoć putem telefonske linije za hitne slučajeve. Celokupno osoblje organizacije prolazi specijalizovanu obuku za pružanje nege osobama koje su preživele traumu. Organizacija, takođe, nudi ženama stručnu obuku i kurseve.

Medica – Zenica je radila i na pobolj{anju obezbeđivanja usluga {irom zemlje. U okviru projekta koji je 1999. godine sprovela u saradnji sa Kancelarijom Visokog komesara za ljudska prava, Medica – Zenica je radila sa velikim brojem međunarodnih organizacija i vladinih agencija prilikom sprovođenja oglednog programa u zajednici na temu prevencije i procesuiranja. Osnovni cilj ovog programa bio je da se na nivou zajednice uspostavi mreža službi za pomoć žrtvama NNŽ u zeničkom okrugu, kao i da se uspostavi jedinstveni protokol za postupanje u slučajevima NNŽ za sve sektore.

Organizacija i dalje sprovodi obrazovne programe za druge pružaoce usluga, pripadnike organa reda i stručnjake u oblasti krivičnog pravosuđa i nudi obuku iz oblasti nenasilnog re{avanja konflikata i pomirenja. Medica – Zenica se, takođe, bavi istraživanjima i advokaturom, promovi{ući pravo žena na život bez nasilja, kao o politike kojima se {tite prava žena žrtava silovanja tokom rata. 114

Dodatne informacije: http://www.medica.org.ba/

Centar Umid (Nada) u Uzbekistanu, koji funkcioni{e kao NVO, jeste centar za pružanje usluga Centar Umid, ženama koje su pobegle iz sopstvenih domova, {to je često izazvano nasiljem, ali se nekada radi o Uzbekistan ženama koje su poku{ale samoubistvo, najče{će spaljivanjem. Dr Bibisora Oripova, specijalista za opekotine, 1998. godine osnovala je centar Umid, prva sigurna kuća u Uzbekistanu u kojoj se mogla dobiti psiholo{ka, medicinska i socijalna pomoć. Mnoge žene koje su poku{ale samoubistvo zapravo su bile žrtve nasilja u porodici (nasilje su trpele od muževa, članova njegove porodice i drugih rođaka). Centar Umid ovim ženama nudi sme{taj u kom mogu da se oporave od povreda, imajući u vidu činjenicu da mnoge bivaju odbačene od strane porodice nakon poku{aja samoubistva.

112 Ibid., str. 34. 113 Na primer, sigurne kuće i centri za žene žrtve nasilja u porodici osnovani su u okviru zdravstvenih centara u Rusiji (Savez za za{titu majki i dece u Mahačkali u Dagestanu i Međunarodne medicinske klinike u Čečeniji) i u Uzbekistanu. Pored toga, u SAD postoji nekoliko sigurnih kuća pod imenom „Kod sestre“. Ovaj naziv oslikava činjenicu da je mnogim ženama nelagodno da priznaju da žive u sigurnoj kući 114 „Bosna: rat nije zavr{en – zaboravljeno stradanje bosanskih žena“, dostupno na www.medicamondiale.org/en/ projekte-themen/projekte/bosnien-herzegowina/; „Uticaj oružanog sukoba na žene i devojčice: konsultativni sastanak o uvođenju rodne dimenzije u politike i programe u područjima konflikta i rekonstrukcije“ (UNFPA, 2001), str. 11, 67; Tsjeard Bouta, Georg Frerks i lan Banon,,Rod, konflikt i razvoj“ (Svetska banka, 2005) str. 39.

67 Ženama se, putem psiholo{kog savetovanja i stručne obuke za obavljanje nekog posla, pomaže da ponovo počnu da žive normalnim životom. Centar Umid ponekad nudi pravnu pomoć u krivičnim slučajevima, kao i pomoć u oblasti građanskog prava u slučaju razvoda. Centar je na početku obezbeđivao sme{taj za {est žena; danas ima kapacitet za sme{taj 48 žena sa decom. Centar takođe organizuje seminare u ruralnim predelima kako bi se doprlo do žena koje se možda suočavaju sa krizom i sklone su samoubistvu. 115

Nedavno je veliki broj zemalja usvojio model centra „sve usluge na jedom mestu“, dizajniranog u cilju smanjenja broja ustanova koje žrtva mora da obiđe i bolje koordinacije procesa pružanja pomoći u jednoj ustanovi. Takvi centri omogućavaju i bolji rad organa javnog reda, jer oni imaju direktan pristup žrtvi u svrhu sakupljanja dokaza, ali je sama žrtva u sigurnom okruženju u kom dobija podr{ku, čime se povećava i mogućnost da žrtva sarađuje sa pravosuđem.

Referalni centri za U Ujedinjenom Kraljevstvu postoje Referalni centri za seksualne napade, sigurna mesta gde seksualne napade, UK žrtve seksualnog napada mogu dobiti neposrednu i dugotrajniju zdravstvenu za{itu i savetovanje. Referalni centri okupljaju na jednom mestu sve relevantne pravne i zdravstvene institucije i službe, čime se obezbeđuje bolja pomoć žrtvi i olak{ava istražni postupak. Ovaj sistem izgrađen je po uzoru na Referalni centar Svete Marije za seksualne napade koji se nalazi u Mančesteru, a koji je prepoznat kao model dobre prakse u neposrednom obezbeđivanju „svih usluga na jednom mestu“. Centar Svete Marije, otvoren 1986. godine, bio je prvi centar u UK koji je odraslima – žrtvama silovanja ili seksualnog napada obezbeđivao sveobuhvatne i koordinirane forenzičke i medicinske usluge i usluge savetovanja. Posmatrano sa stanovi{ta žrtve, referalni centri smanjuju stres koji proizilazi iz neophodnosti obraćanja velikom broju službi i istražiteljâ. Pored toga, kroz praksu se pokazalo da se žrtve koje dobiju neposrednu negu i savetovanje oporavljaju ravnomerno i ređe im je potrebna dugotrajna pomoć. Sa stanovi{ta sprovođenja zakona, centri pomažu policiji obezbeđujući centralizovanu instituciju u kojoj se može sastati sa žrtvom i sakupiti dokaze.

U Engleskoj i Velsu trenutno postoji 19 referalnih centara za seksualne napade.

Dodatne informacije: http://www.homeofflce.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/sexual-ofiences/ sexual-assault-reierral-centres/?version=2.

Centri za porodično- Inicijativa predsednika za osnivanje centara za porodično-pravnu za{titu, koja predstavlja program Vlade pravnu za{titu, SAD SAD vredan 20 miliona dolara čiji je cilj uspostavljanje multidisciplinarnih servisnih centara po principu „sve usluge na jednom mestu” za žrtve nasilja u porodici i njihovu decu, pokrenuta je 2003. godine. Centri su uređeni po uzoru na Centar za porodično-pravnu za{titu u San Dijegu, koji se smatra primerom dobre prakse u oblasti pružanja pomoći žrtvama. Model Centra za porodično-pravnu za{titu u San Dijegu podrazumeva da žrtva nasilja u porodici, seksualnog napada ili zlostavljanja starih, treba da poseti manji broj institucija da bi dobila pomoć. Ovaj model centra za porodično-pravnu za{titu ima nekoliko karakteristika koje su se pokazale delotvornim. Na primer, svi partneri relevantni za multidisciplinarni pristup nalaze se u centru (organi javnog reda, tužioci, službenici za uslovne kazne, advokati žrtve, advokati, zdravstveni radnici, kao i predstavnici drugih organizacija i verskih grupa u zajednici). Politika zajednica u kojima se ovi centri nalaze je takva da se ističe važnost hap{enja i procesuiranja; one imaju i istoriju saradnje između organa javnog reda, vladinih agencija i građanskog dru{tva. Bezbednost žrtve, zastupanje i poverljivost informacija su najvi{i prioriteti u okviru ovog modela centra za porodično-pravnu za{titu. Centri za porodično-pravnu za{titu nalaze se u zajednicama koje imaju razvijene specijalizovane službe za žrtve porodičnog nasilja i koje dobijaju podr{ku kreatora politike na lokalnom nivou, kao i {ire zajednice.116

Trenutno postoji 31 centar za porodično-pravnu za{titu u SAD (16 se finansira u okviru Inicijative predsednika) i pet Međunarodnih centara za porodično-pravnu za{titu (u Kanadi, Engleskoj i Meksiku).

Dodatne informacije: http://www.familyjusticecenter.org/.

Sve u svemu, specijalizovani centri za pružanje usluga žrtvama različitih oblika NNŽ, za razliku od centara za žene op{tijeg tipa, predmet su opsežne debate. Iako se preporučuje da države osnivaju centre koji

115 Alfred Kuepers, „NVO pomaže da se preokrenu životi suicidnih žena u Uzbekistanu, uvid u stanje u Evroaziji“, 28. maj 2003. i„ Interregionalni rehabilitacioni centar Umid, rekonstrukcija izgradnje skloni{ta. Samarkand, Republika Uzbekistan, dvojnik“, dostupno na http://www.coun-terpart.org/Defau lt.aspx?tabid=428 116 Inicijativa predsednika za osnivanje centara za porodično-pravnu za{titu, po uzoru na najbolju praksu (Ministarstvo pravde SAD, 2007).

68 5 Za{tita i pomoć

mogu da odgovore na konkretne potrebe žrtava svih vidova NNŽ, u zemljama u kojima nedostaje politička volja za re{avanje problema NNŽ uop{te nije realno insistirati na uspostavljanju vi{e specijalizovanih centara istovremeno. Najvažnije je da pri osnivanju bilo koje vrste prihvatili{ta prioritet bude za{tita i bezbednost žena i njihove dece, kao i to da se u centru podstiče samoopredeljenje žena i radi na njihovom osnaživanju.

5.4 Koordinirani odgovor zajednice/referalni mehanizmi

Op{te je prihvaćeno da je koordinacija institucionalnih i pojedinačnih intervencija ključ uspeha programâ usmerenih na za{titu žena od nasilja. Kako bi se odgovorilo na potrebe žrtava NNŽ, trebalo bi da postoji sistem saradnje i razmene informacija između velikog broja agencija, makar između organa reda i zdravstvenih i socijalnih službi. Uop{teno govoreći, termin „koordinirani odgovor zajednice“ koristi se da se opi{e sistem intervencija u slučaju nasilja u porodici. Model iz Duluta, strategija intervencije razvijena u okviru Projekta za intervenciju u slučaju nasilja u porodici u Dulutu, Minesota, jedan je od najpoznatijih i najranijih primera koordiniranog odgovora zajednice koji je prilagođavan i primenjivan u mnogim zemljama. Osnovna karakteristika modela iz Duluta je to {to se zahteva da se svi uključeni sektori saglase o ključnim principima intervencije koji podrazumevaju da je za{tita žrtve prevashodni cilj.117 Pod referalnim mehanizmima podrazumevaju se koordinirani sistemi za identifikaciju i za{titu žrtava trgovine ljudima. Iako se ova da sistema razlikuju po tome {to se bave različitim oblicima nasilja, oni imaju zajedničke su{tinske principe i komponente. Nacionalnim i lokalnim akcionim planovima mogu biti postavljeni temelji za koordiniran rad različitih agencija, ali je, takođe, neophodno vi{e zagovarati tu ideju i obezbediti obuke, kako bi se osiguralo da zaista postoji prava koordinacija. Pored toga, lideri u zajednici i verski lideri, mediji, obrazovni sistem, preduzeća i roditelji treba da odigraju svoju ulogu kao deo {ire zajednice koja se bori protiv NNŽ. O inicijativama usmerenim na ove grupe govori se na drugim mestima u ovom dokumentu, pre svega u kontekstu prevencije.

Nacionalni savetodavni odbor SAD za suzbijanje nasilja nad ženama razvio je „Set instrumenata Set instrumenata za za suzbijanje nasilja nad ženama“, dostupan na Internetu, koji sadrži strategije i preporuke za rad suzbijanje nasilja nad u različitim uslovima i uključivanje različitih interesnih grupa, na primer, raznih službi u zajednici, ženama zdravstvenih radnika, pravnog sistema, medija, verskih zajednica, ljudi iz sporta, koledža i univerziteta, vojske i radnika. Set instrumenata podeljen je na poglavlja u kojima je opisan pristup radu sa različitim ciljnim grupama, a date su i preporuke za pobolj{anje prevencije i usluga za žrtve, uključujući i zastupanje. Iako opisane intervencije nisu nužno primenljive u svim situacijama, set instrumenata sadrži korisne instrukcije za pobolj{anje koordiniranog odgovora i može podstaći na zajednički rad većeg broja članova zajednice. Set instrumenata dostupan je na: http://toolkit.ncjrs.org/.

Kancelarija OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) izradila je dokument „Nacionalni Nacionalni referalni referalni mehanizmi: Udruženim naporima za{tititi prava žrtava trgovine ljudima: praktični priručnik“ kako mehanizmi: udruženim bi pomogla vladama država OEBS-a pri uspostavljaju okvira za promociju i za{titu prava žrtava trgovine naporima za{tititi prava ljudima. Nacionalni referalni mehanizam (NRM) predstavlja okvir saradnje putem kog državni akteri ispunjavaju svoje obaveze u pogledu za{tite i promocije ljudskih prava žrtava trgovine ljudima, obezbeđujući žrtava trgovine ljudima koordinaciju njihovog rada na uspostavljanja strate{kog partnerstva sa građanskim dru{tvom.

U priručniku je dato uputstvo za kreiranje i uspostavljanje održivih struktura na nacionalnom nivou, komponenti NRM kojima se obezbeđuje podr{ka žrtvama i pomaže u procesuiranju trgovaca ljudima. Priručnik je zasnovan na {irokom iskustvu NVO i konkretnog rada OEBS-a na uspostavljanju funkcionalnih NRM. ODIHR je podržavala procene primene NRM u Belorusiji, Francuskoj, Rusiji, Turskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Očekuju se konačne procene primene u različitim zemljama, a rezultati će biti dostupni na vebsajtu ODIHR.

Priručnik „Nacionalni referalni mehanizmi“ dostupan je na osam jezika (albanskom, engleskom, francuskom, ruskom, {panskom, turskom, uzbečkom, srpskom/bosanskom/hrvatskom) na: http:// www. osce.org/odihr/item_l l_13591.html.

Radna grupa za rodna pitanja i humanitarnu pomoć u okviru Međuagencijskog stalnog odbora Intervencije u okviru (IASC) izdala je „Smernice za hitne intervencije, u okviru humanitarnih aktivnosti, u slučaju rodno- humanitarnih aktivnosti zasnovanog nasilja, sa fokusom na prevenciju i odgovor na seksualno nasilje“. Svrha smernica je u slučaju rodno- 117 Za vi{e informacija vidi http://www.stopvaw.org/Coordinated_Community_Response.html zasnovanog nasilja

69 uspostavljanje integrisanog međuagencijskog pristupa prevenciji i reagovanju na rodno zasnovano nasilje (RZN), u okviru humanitarnih aktivnosti. Smernice omogućavaju zajednicama, vladama i humanitarnim organizacijama (kao {to su agencije UN, NVO i organizacije na nivou zajednice) da uspostave i koordiniraju intervencije različitih sektora u oblasti RZN u ranim fazama. Smernice sadrže modele ključnih intervencija za kori{ćenje u planiranju pomoći i koordinaciji. One, takodje, predviđaju minimum intervencija za prevenciju i intervenciju u slučaju seksualnog nasilja kroz 25 spiskova aktivnosti koji pokrivaju deset oblasti (na primer, za{titu, bezbednost hrane i ishranu, planiranje lokacije skloni{ta i informisanje i komunikacije). Smernice su dostupne na vi{e jezika na: http://www.hu-manitarianinfo.org/iasc/pageloader.aspx?page=content-subsidi-tf_gender-gbv

Prekipelo Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici

Pristup i glavni ciljevi: „Prekipelo” je izraz koji se u Finskoj koristi da izrazi ideju prezasićenosti nečim. Ovaj izraz poslužio je kao polazna tačka četvorogodi{nje kampanje u organizaciji grada Porvo, sprovedene u cilju razvoja modela saradnje i koordinacije aktivnosti većeg broja sektora u borbi protiv NNŽ. Finska vlada je 1998. godine usvojila nacionalni petogodi{nji plan za prevenciju nasilja nad ženama i prostitucije. Ovim planom problem, koji se do tada smatrao privatnim, postao je javan. Nakon analize postojećih socijalnih službi za pomoć žrtvama NNŽ i zaključka da nisu odgovarajuće, lokalni centar za porodično savetovanje u Porvou inicirao je projekat „Prekipelo“. Centralni ciljevi programa bili su jačanje kapaciteta op{tinskih vlasti za prevenciju, prepoznavanje i intervenisanje u slučaju nasilja u porodici; obezbeđivanje bolje podr{ke žrtvama i njihovoj deci; upućivanje počinilaca na programe koji bi im pomogli da prekinu nasilno pona{anje; uspostavljanje mreže organizacija koje rade na ovom problemu; započinjanje otvorene diskusije u zajednici o NNŽ.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je počeo 1999. godine, kada je centar za porodično savetovanje okupio veliki broj institucija koje bi mogle igrati ključnu ulogu u prevenciji nasilja nad ženama – od socijalnih službi, preko organa reda, zdravstvenih službi do obrazovnih institucija – i zatražio njihov pristanak da se uključe u projekat. Projekat je delom realizovan putem programa obuke, značajne za uspostavljanje zajedničkog jezika između stručnjaka u oblasti nasilja u porodici. Predstavnici svih institucija uključenih u projekat razvili su model, specifičan za datu instituciju, za otkrivanje nasilja u porodici i intervenciju. Ova aktivnost doprinela je boljem razumevanju uloge drugih institucija, {to doprinosi boljoj koordinaciji njihovih aktivnosti. Osnovane su grupe za podr{ku ženama žrtvama nasilja, počiniocima i deci svedocima. Kako bi doprli do {ire javnosti, realizatori projekta napravili su pamflet o NNŽ koji sadrži informacije o tome gde tražiti pomoć, sarađivali su sa medijima u cilju upoznavanja javnosti sa svojim radom i organizovali kurs – savetovanje za mlade parove o rizicima nasilja.

Područje obuhvaćeno projektom: Grad Porvo, Finska, koji služi kao model za druge op{tine u Finskoj.

Materijali, proizvodi, ishodi: U sklopu projekta, razvijeni su mnogi materijali za obuku i podizanje svesti javnosti. Među značajne ishode projekta ubrajaju se razvoj referalnog sistema za organe reda i druge službe; unapređenje službi za pomoć žrtvama i osnivanje grupa za podr{ku ženama, deci i počiniocima; razvoj informativnih materijala u {tampanoj formi i za medije. Značajan rezultat projekta je i radna grupa sastavljena od predstavnika mnogih institucija koju je grad osnovao u cilju prevencije nasilja u porodici. Ova radna grupa je telo odgovorno za razvoj programa prevencije, praćenje njegove realizacije, obezbeđivanje obuke za stručnjake, razvoj ciljanih usluga i koordinacija razmene dobrih iskustava između organizacija.

Projekat „Prekipelo“ prepoznat je kao primer dopre prakse u Finskoj. Kada je 2008. godine Ministarstvo zdravlja i socijalnih pitanja razvilo program podr{ke op{tinama u definisanju koordiniranog odgovora na nasilje u porodici, ono je dalo konkretne preporuke koje se odnose na usvajanje strate{kog pristupa i utvrđivanje potreba različitih osetljivih grupa žena i dece (uključujući starije žene, žene sa invaliditetom ili pripadnice etničkih manjina), a rad sproveden u Porvou dat je kao model.

Finansiranje: Nije bilo dodatnih tro{kova jer je projekat realizovan kao sastavni deo redovnih aktivnosti svih uključenih institucija.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Međuinstitucionalna radna grupa u op{tini Porvo Predsednik gradskog veća: Kaj Barlund, kaj.barlundªpp.inet.fi Predsedavajuća međuinstitucionalne radne grupe: Marjukka Tao, s marjukka.taosªporvoo.fi

70 5 Za{tita i pomoć

Dodatne informacije:118 Informacije o preporukama finskog Ministarstva zdravlja i socijalnih pitanja o integrisanju prevencije međusobnog nasilja i nasilja u porodici u aktivnosti op{tina: http://www.stm. fi/en/pressreleases/pressrelease/view/1200671.

Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ženama i decom u svrhu seksualne eksploatacije Standardne operativne procedure Pristup i glavni ciljevi: Cilj ovog projekta je razvoj seta standardnih operativnih procedura kako bi se osigurala koordinacija svih službi koje rade sa žrtvama interne i eksterne trgovine.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je započet formiranjem radne grupe koja se sastojala od predstavnika OEBS-a, Ministarstva pravde Kosova, Ministarstva rada i socijalne za{tite, policije, Međunarodne organizacije za migracije (IOM), UNICEF-a i nevladinih organizacija (koje obezbeđuju skloni{ta/sigurne kuće). Tokom jedne godine, grupa je utvrdila najbolje metode za pomoć žrtvama trgovine ljudima, koje pokrivaju pitanja kao {to su identifikacija žrtava i njihov povratak u domovinu, odgovornosti svake organizacije i plan koordinacije rada različitih službi za svaki od slučaja. Radna grupa je započela rad na razvoju operativnih procedura za pomoć strancima – žrtvama trgovine, ali je projekat naknado obuhvatio i žrtve trgovine sa Kosova kojima su bile potrebne drugačije usluge. Svaka od standardnih operativnih procedura koje su proiza{le kao rezultat odnosi se na specifičnu grupu žrtava, konkretno na maloletna lica, odrasle, lokalno stanovni{tvo i strane državljane. Pored razvoja operativnih procedura, OEBS je obezbedio obuku na temu sadržaja novih sporazuma.

Područje obuhvaćeno projektom: Kosovo

Materijali, proizvodi, ishodi: Do kraja projekta sve uključene strane potpisale su sporazum o saradnji. Uop{teno govoreći, projekat je doprineo ne samo boljoj koordinaciji različitih službi, već i pobolj{anju kvaliteta usluga. Na primer, značajno je smanjen broj razgovora o svom iskustvu koje žrtva mora da obavi, jer je unapređena razmena informacija između različitih institucija. Radna grupa napravila je i formular za adekvatno zavođenje slučajeva koje podrazumeva poverljivost podataka, a ovako sačuvane informacije mogu koristiti i druge službe.

Finansiranje: Finansijska sredstva nisu bila potrebna.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Misija OEBS-a na Kosovu Tel.: +381 38 500 162; +381 38 240 100 Faks: +38138 240 711 Imejl može biti poslat putem vebsajta: http://www.osce.org/kosovo/contacts.html

Dodatne informacije: http://www.osce.org/kosovo/13215.htmlhttp://www.osce.org/kosovo/item_2_35554.html

5.5 Ekonomsko osnaživanje

Neravnopravan ekonomski položaj žena značajno doprinosi rodno zasnovanom nasilju. Položaj ekonomske zavisnosti žena od partnera predstavlja prepreku za prekid odnosa u kom postoji nasilje. Diskriminacija na trži{tu rada ženama ograničava izbor i doprinosi tome da one nerado prijavljuju seksualno uznemiravanje na poslu usled straha od otkaza. Isto tako, nezaposlenost žena, niske zarade i lični doživljaj ekonomskog pritiska podstiču trgovinu ženama. U postkonfliktnim situacijama, proces razoružanja uglavnom podrazumeva da mu{karci dobijaju novčanu kompenzaciju za predaju oružja i municije, dok žene uglavnom ne mogu da učestvuju u takvim programima. „Nekada{nji borci se iz raznih razloga retko vraćaju u svoja sela, tako da migriraju ili ostaju u gradovima, doprinoseći tako prostituciji i ugrožavajući žene na druge načine. Podzemlje u kom cveta kriminal delom je posledica politika slepih za rodna pitanja [razoružanje, demobilizacija, reintegracija] koje su takve da žene, za razliku od mu{karaca, retko dobijaju odgovarajuću podr{ku.” 119

118 Helena Evalds, „Multiinstitucionalna saradnja i koordinacija u borbi protiv nasilja nad ženama: praktično iskustvo iz Finske“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, organizovanom od strane Odeljenja za rodna pitanja Sekretarijata OEBS-a u oktobru 2008. godine (materijali sa seminara dostupni su na: http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 119 „Izve{taj o uključivanju mu{karaca u realizaciju Rezolucije 1325 o ženama, miru i bezbednosti Saveta za bezbednost Ujedinjenih nacija“ (Rodna inicijativa za mir i bezbednost, 2007).

71 Obezbeđivanje mogućnosti ženama za sticanje finansijske nezavisnosti putem strategija ekonomskog osnaživanja je dobro razvijena oblast. Ekonomsko osnaživanje često se sprovodi kao pojedinačan program, a nekada je deo {irih razvojnih ciljeva, kao u slučaju projekata mikrofinansiranja namenjenog ženama. Programi usmereni na pobolj{anje ekonomskog statusa žena i mogućnosti za zaposlenje često se smatraju preventivnim merama za smanjenje rizika da žena postane žrtva nasilja. Ovakve strategije primenjivane su u zemljama u kojima su žene u opasnosti da postanu žrtve trgovine ljudima; ženama se daju alternativni vidovi podr{ke koji ne podrazumevaju odlazak u inostranstvo. Ovi programi se uglavnom svode na stručnu obuku i pomoć pri zapo{ljavanju, obuku iz traženja posla, pisanja radne biografije i pripreme za razgovor za posao, a često uključuju i komponentu osnaživanja u cilju sticanja veće sigurnosti i samopouzdanja. 120 Ekonomska pomoć i pomoć pri zapo{ljavanju su, takođe, važan aspekt za{tite koji pomaže ženama žrtvama nasilja da postanu ekonomski nezavisne, da se reintegri{u – ukoliko su živele u sigurnoj kući, i da žive nezavisno. Iz tog razloga, sigurne kuće i drugi centri koji ženama obezbeđuju sme{taj nude i programe za sticanje stručnih ve{tina i karijerno savetovanje. Isto tako, dobro je da se u okviru programa reintegracije ženama i devojčicama žrtvama trgovine omogući ostvarivanje prihoda. U pitanju su najče{će programi razvoja preduzetničkih ve{tina i programi zapo{ljavanja. Nije redak slučaj da se programi ekonomskog osnaživanja usmereni na prevenciju nasilja sprovode uporedo sa programima za žrtve. Naravno, za razliku od rada sa rizičnim grupama, rad sa žrtvama bilo kog oblika NNŽ podrazumeva sveobuhvatnije usluge, a nekada je neophodna dugoročna pomoć i naknadna provera njihovog stanja.

Moldavija: Inicijativa Vrsta nasilja nad ženama: Trgovina ljudima za suzbijanje trgovine Pristup i glavni ciljevi: Vinrok interne{nal (eng. Winrock International), američka NVO, trenutno ljudima i nova u Moldaviji realizuje vi{egodi{nji projekat koji se bavi ekonomskim uzrocima trgovine ženama i perspektiva za žene pobolj{anjem mogućnosti za zapo{ljavanje žena, pre svega žena između 16 i 25 godina starosti koje su u najvećoj opasnosti. Program „Inicijativa za suzbijanje trgovine ljudima u Moldaviji/Nova perspektiva za žene“ prepoznao je činjenicu da ograničeni izgledi za zaposlenje žena u Moldaviji, naročito u ruralnim predelima, samo doprinose trgovini ženama. Projekat se bavi ekonomskim uzrocima trgovine i obezbeđuje hitne intervencije za povratak žena i devojčica žrtava trgovine i onih koje su u opasnosti. Cilj programa je da se dopre do osetljivih grupa – devojaka i devojčica koje žive u ruralnim predelima, poseduju nedovoljno ve{tina potrebnih za zaposlenje, koje žive u siroma{tvu ili okruženju u kom trpe neki oblik nasilja.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Uz pomoć sistema četiri regionalna centra za podr{ku u Moldaviji, program obezbeđuje konsultacije (bez prethodnog zakazivanja), obuku iz prevencije trgovine ljudima, kurseve za sticanje stručnih ve{tina, obuku za kratkoročno i dugoročno zapo{ljavanje i preduzetni{tvo, programe stručne prakse i pomaže osnivanje grupa za međusobnu podr{ku. Neke od konkretnih aktivnosti su individualne konsultacije na teme kao {to je pisanje radne biografije ili razgovor za posao i poslovno planiranje, obuka iz upravljanja, stručna obuka i programi stručne prakse. Sličan program, Pomoć preduzetnicama u Moldaviji, pomaže potencijalnim preduzetnicama da pokrenu sopstveni biznis uz pomoć programa dodele malih subvencija.

Područje obuhvaćeno projektom: Moldavija

Materijali, proizvodi, ishodi: Informator o programu, audio-vizuelni materijali, publikacije i priče o uspehu. Većina dokumenata dostupna je na rumunskom, ruskom i engleskom jeziku na vebsajtu projekta.

Finansiranje: Projekat finansira USAID.

Organizacija zadužena za sprovođenje: New Perspectives for Women (Nova perspektiva za žene) 65, Stefan cel Mare blvd., office 603 Chisinau, MD-2001, Moldova Tel.: +373 (22) 271 290; 271 480; 271 169 Faks: +373 (22) 272 489 Dodatne informacije: http://www. winrock.org/fact/facts.asp?CC=5536&bu=9056

120 „Najbolja praksa u prevenciji trgovine ljudima u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2009).

72 5 Za{tita i pomoć

Vrsta nasilja nad ženama: Mikrofinansiranje kao sredstvo borbe protiv svih oblika NNŽ. IMAGE – Intervencija putem Pristup i glavni ciljevi: Fondacija za mala preduzća (FMP), Institucija za mikrofiansiranje (IMF) i Istraživački mikrofinansiranja za program za borbu protiv SIDE i inicijativa za razvoj u ruralnim oblastima (RADAR) u Južnoj Africi udružili su borbu protiv SIDE i se 2001. godine u cilju realizacije projekta IMAGE (Intervencija putem mikrofinansiranja za borbu protiv SIDE i rodnu ravnopravnost, eng. Intervention with Microfinance for AIDS and Gender Equity). Ovaj projekat bavi se rodnu ravnopravnost ekonomskim osnaživanjem siroma{nih žena kao sredstvom pokretanja većih promena u dru{tvu. Projekat IMAGE se sastoji od mikrofinansiranja namenjenog siroma{nim grupama stanovni{tva i strukturirane obuke i diskusije na temu rodno-zasnovanog nasilja, HIV/SIDE i drugih dru{tvenih pitanja.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Uop{teno govoreći, putem programa mikrofinansiranja ženama se nudi mali zajam, a jedan od uslova koje one moraju da ispune je da se sastaju svake dve nedelje kako bi otplatile zajam i da pohađaju obuku iz poslovnog planiranja. U projekat IMAGE uvedene su i obavezne radionice „Sestre života“. Radionice su organizovane u formi 10 jednočasovnih obuka koje se održavaju u periodu od {est meseci. Radionice „Sestre života“ vode žene iz lokalne zajednice obučene za podsticanje otvorenih diskusija. Radionice su koncipirane tako da jačaju samouverenost i podstiču kritičko mi{ljenje učesnica i opremaju ih ve{tinama komunikacije i liderstva. Radionica pokriva sledeće teme: rodne uloge i kultura, seksualnost i rodno zasnovano nasilje, komunikacija i međuljudski odnosi i preno{enje i prevencija HIV-a.

Područje obuhvaćeno projektom: Prevashodno ruralni predeli Južne Afrike.

Materijali, proizvodi, ishodi: Uop{teno govoreći, projekat IMAGE beleži impresivna postignuća, ne samo u pogledu jačanja samopouzdanja žena i njihovog uključivanja u aktivnosti zajednice, već i u pogledu smanjenja broja slučajeva fizičkog i seksualnog nasilja. Žene uključene u projekat IMAGE bile su u dvostruko manjoj opasnosti da postanu žrtve nasilja u porodici, u poređenju sa ženama koje nisu učestvovale u projektu. Stope razvoda i razdvajanja od supružnika kod učesnica u projektu ostale su iste, ali se njihov položaj pobolj{ao; učesnice navode su se partneri prema njima ophodili sa vi{e po{tovanja. Program i materijali sa obuke kori{ćeni u komponenti programa „Sestre života“ dostupni su na vebsajtu: http://www.sef.co.za/content/image-study Univerzitet Vitvotersrend (Johanesburg) trenutno prati sprovođenje projekta IMAGE putem studije IMAGE, a vebsajt posvećen ovoj studiji sadrži dosta materijala, kao {to su program obuke, materijali za evaluaciju, upitnici i preliminarni nalazi i rezultati studije.

Finansiranje: Projekat IMAGE je relativno ekonomičan. Tekući tro{kovi po klijentu (nakon obuke osoblja) iznose oko pet dolara. Studija isplativosti tro{kova procenjuje da je prosečan tro{ak projekta oko 600 dolara po slučaju sprečenog nasilja od strane supružnika/partnera.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Small Enterprise Foundation – SEF (Fondacija za mala preduzeća) P.O.Box 212 Tzaneen Limpopo 0850 South Africa Tel.: +27 15 307 5837 Faks: + 27 15 307 2977 Imejl može biti poslat putem vebsajta: http://www.sef.co.za/contacts

Dodatne informacije121: http://www.sef.co.za/node/31 http://web.wits.ac.za/Academic/Health/PublicHealth/Radar/SocialInterventions/ InterventionwithMicrofinanceforAIDSGenderEquity.htm

5.6 Pravna za{tita

Postoje različiti oblici pravne za{tite žena žrtava nasilja i uglavnom se vezuju za sudski postupak. Bez obzira na to, u nastavku teksta dat je opis ovih mera, imajući u vidu to da one imaju vi{e zajedničkog sa drugim oblicima za{tite žena, nego {to pomažu u vođenju postupka protiv počinilacâ nasilja. Za{tita svedoka je od ključnog značaja za žrtve NNŽ uključene u bilo kakav sudski postupak, pa je kao takvu treba obezbediti pre, u toku i nakon procesa. Za{tita je naročito važna u slučaju nasilja koje se vezuje za ratne zločine, oružane sukobe ili trgovinu ljudima. Za{tita svedoka treba da uključuje fizičku/medicinsku i psiholo{ku podr{ku. Izricanje za{titnog naloga, kao {to je obja{njeno u nastavku teksta, može imati ključnu ulogu u slučajevima nasilja u porodici.

121 http://www.wunm.com/news/2007/02_07/02_19_07/022607_tu rkey2.htm.

73 Postoji nekoliko novina kada je reč o za{titi žrtava/svedoka trgovine ljudima koje tim licima stoje na raspolaganju, a to su: specijalne vize i boravi{ne dozvole koje žrtvi omogućavaju da ostane u nekoj zemlji i da radi. Zakon o azilu uspe{no je primenjivan u cilju obezbeđivanja za{tite ženama žrtvama nasilja u nekoj drugoj zemlji. Oblast kompenzacije i restitucije, kada je reč o žrtvama NNŽ, rapidno se razvija, imajući u vidu činjenicu da sudski postupak protiv počinioca nije dovoljna naknada za pretrpljeno. Zaplenjena imovina lica osuđenih za krivična dela, naročito u slučajevima trgovine ljudima, može biti pretočena u sredstva za kompenzacioni fond za žrtve. Međunarodni krivični sud upravlja Fondom za žrtve u cilju pružanja pomoći najosetljivijim žrtvama bilo kakvog zločina za koji je Sud nadležan. Žena može dobiti od{tetu, kao znak prepoznavanja ili priznanja da je pretrpela povredu ljudskih prava tokom konflikta ili represije. Od{teta može biti „kompenzaciona, restituciona, rehabilitaciona i/ili simbolična, i može biti individualna... ili kolektivna ...”, novčana ili nenovčana.122 Pri dodeli od{tete treba imati u vidu i potencijalnu {tetu koju takav program može uzrokovati, kao i specifično iskustvo žene žrtve. “Konkretno sprovođenje programa od{tete zahteva predanost i posvećenost države otklanjanju sistemskih uzroka povrede ljudskih prava. Zajednice i pojedinci treba da vide da država nije jaka samo na rečima, već da preduzima konkretne mere za suzbijanje vidova nasilja koje su pretrpeli...“123

5.7 Programi za počinioce

Iako postoji saglasnost da se rad sa počiniocima NNŽ smatra dobrom praksom, postoji vi{e različitih shvatanja, a time i pristupa ovom pitanju. Neki programe za počinioce vide kao „lečenje“, drugi kao „obrazovanje“ ili „obuku“. U nekim zemljama ovakvi programi se sprovode po nalogu suda pa, prema tome, bez obzira na to {to nisu zami{ljeni kao kazna (zapravo, u SAD, od mu{karaca se može zahtevati da umesto kazne idu na lečenje), mogu imati element prinude. Veliki broj programa smatra da je čak i nasilnicima potrebna podr{ka, najče{će u vidu psiholo{kog savetovanja. Mu{karci koji pribegavaju nasilju mogu imati problem nedostatka samopo{tovanja, problem kontrole besa ili problem sa ispoljavanjem emocija i uspostavljanjem međuljudskih odnosa. Pitanje nasilja je kompleksno, a studije su pokazale da oni koji su trpeli nasilje u detinjstvu često postaju nasilni mu{karci. Ovo shvatanje, međutim, nikada ne sme biti kori{ćeno kao izgovor za nasilje, a ključni deo svih programa za počinioce, bilo da se smatraju lečenjem ili obrazovanjem, jeste da počinilac preuzme odgovornost za učinjena dela. Smatra se dobrom praksom da se programi za počinioce razvijaju i realizuju u koordinaciji sa službama za žrtve. Na ovaj način se osigurava da bezbednost žena ostane prioritet, kao i ravnomerna raspodela i ograničenih resursa. Programi za počinioce mogu, takođe, uključivati i preventivni rad sa mu{karcima i dečacima kako bi im se pomoglo da ispitaju prihvaćene pojmove muževnosti i kako bi oni postali nosioci pozitivnih promena. Službe koje rade sa žrtvama nasilja takođe nagla{avaju da su mnogi počinioci NNŽ pripadnici organa javnog reda, vojske, snaga bezbednosti ili mirovnih trupa. Osmi{ljeni su programi usmereni upravo na ove grupe, ali po{to te intervencije imaju formu obuke u okviru službe i pravila pona{anja, o njima se govori u nastavku teksta, u delu o procesuiranju/gonjenju.

Odbaciti nasilje: „Odbaciti nasilje“ je priručnik za realizaciju radionice od 12 sesija za mu{karce – počinioce nasilja u porodici. Program za mu{karce Program je usmeren na mu{karce odgovorne za nasilje u porodici, koji žele da izmene svoj odnos prema drugima. Priručnik je moguće koristiti u različitim kulturama. Na početku priručnika govori se o osnivanju – počinioce nasilja u upravnog odbora na nivou zajednice, zatim je dat opis odabira trenera i moderatora; slede preporuke o tome porodici kako grupi predstaviti program i kako ubediti mu{karce da učestvuju. U priručniku je, korak po korak, opisano kako se program realizuje, a opisani su i konkretni nastavni metodi kao {to su vežbe igranja uloga i domaći zadaci; pored toga, u priručniku su dati o formulari za procenu i raspored aktivnosti. Priručnik „Odbaciti nasilje“ razvila je mreža networklearning.org putem koje se nevladinim organizacijama obezbeđuju materijali za unapređivanje znanja i obuke, a zasniva se na radu Krisa Laminga iz organizacije SHED (Samopomoć u suzbijanju nasilja u porodici, eng. Self Help Ending Domestics) iz istočne Australije. Priručnik je dostupan na vebsajtu networklearning.org: http://www.networklearning.org/library/task,cat_view/gid,51/.

Rispekt: Nacionalna Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici asocijacija za programe Pristup i glavni ciljevi: Rispekt (Respect – srp. po{tovanje) je udruženje sa sedi{tem u UK za programe za počinioce za počinioce nasilja nasilja u porodici i pomoćne službe podr{ke. Cilj organizacije Rispekt je osiguravanje veće bezbednosti žrtava u porodici i pomoćne nasilja u porodici putem promocije delotvornih intervencija usmerenih na počinioce. Organizacija podržava rad službe podr{ke kreatora politike na pobolj{anju programâ za počinioce nasilja u porodici i osiguravanju bezbednosti žrtava.

122 Romi Sigdvort, „Rodno zasnovano nasilje u tranziciji“ (Centar za proučavanje nasilja i pomirenje, 2008), str. 18 123 Ibid., str. 20

74 5 Za{tita i pomoć

Program Rispekta za počinioce orijentisan je ka četiri glavna cilja: 1) omogućiti mu{karcima da razumeju i postanu svesni obima, učestalosti i ozbiljnosti nasilja čiji su počinioci, kao i pogubnog efekta nasilja; 2) promovisati preuzimanje odgovornosti (program Rispekta nije savetovanje za parove, već program putem kog se nastoji da se počiniocima pokaže da je nasilno pona{anje stvar izbora i da su oni ti koji prave izbor); 3) podstaći mu{karce da razmotre sopstveno poimanje svojih rodno zasnovanih prava; 4) razviti po{tovanje.124

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Rispekt je uspostavio dve nacionalne telefonske linije za informisanje i savetovanje: telefonska linija Rispekta (za počinioce nasilja koji traže pomoć jer žele da se promene) i linija za savetovanje mu{karaca (za mu{karce žrtve nasilja u porodici). Rispekt preko prvopomenute linije godi{nje prima oko 7.000 poziva mu{karaca iz Ujedinjenog Kraljevstva kojima pomaže da razumeju situaciju u kojoj se nalaze i da postanu svesni negativnog uticaja koji imaju na svoje partnerke, decu i sebe. Mu{karci, takođe, mogu dobiti uput za druge službe koje im mogu pružiti pomoć. U programima Rispekt-a za počinioce akcenat je na brizi za bezbednost žrtava nasilja. Putem programa se potvrđuje iskustvo žena žrtava zauzimanjem jasnog stava da su mu{karci odgovorni za svoje pona{anje, ali se, takođe, ima u vidu i činjenica da počinilac uče{ćem u programu može kod partnerke stvoriti nerealnu sliku da je potpuno bezbedna. Iz tog razloga, Rispekt tesno sarađuje sa službama koje rade sa ženama i decom i informi{e ih o tome kako njihov partner napreduje u programu savetovanja. Ovakav pristup usmeren je na osnaživanje žene davanjem informacija o programima za počinioce, kako bi žena mogla da se skoncentri{e na sopstvenu bezbednost i bezbednost dece i da donosi odluke zasnovane na činjenicama.

Ostali projekti koje Rispekt sprovodi uključuju Projekat za pružanje usluga mladima usmeren na razvoj seta instrumenata za stručnjake koji sa mladima između 13 i 19 godina starosti rade na pitanju nasilja u međuljudskim odnosima/vezama; istraživanje u oblasti politike o delotvornosti programa za počinioce nasilja u porodici; razvoj akreditacionog standarda za procenu različitih programa za pružanje usluga i isticanje onih koji su najbolji i usmereni na bezbednost. Rispekt raspisuje tendere za istraživačke projekte i pruža svojim članovima mogućnost umrežavanja.

Područje obuhvaćeno projektom: Ujedinjeno Kraljevstvo, posebno Engleska, Vels i Severna Irska.

Materijali, proizvodi, ishodi: Rispekt trenutno sprovodi obuhvatan projekt evaluacije u cilju ispitivanja ishoda uče{ća mu{karaca u programima za počinioce.

Rispekt, takođe, radi sa lekarima u cilju kreiranja sistema upravljanja informacijama o klijentu koji će biti dostupan svim članovima organizacije kada bude ogledno uspostavljen.

Prethodne srednjoročne evaluacije projekata za suzbijanje nasilja u porodici sprovedene u Londonu i [kotskoj pokazale su da kombinacija programa prevencije nasilja u porodici (za mu{karce) i integrisanih službi za pružanje podr{ke ženama značajno doprinose bezbednosti žena i dece. Obe studije su pokazale da je većina mu{karaca koji su pro{li kroz ove programe prestala sa nasiljem i drugim vidovima nasilnog pona{anja. Na vebsajtu Rispekta postoje linkovi za nekoliko istraživačkih projekata i biblioteka informacija.

Finansiranje: Rad Rispekta finansira se sredstvima vlade, putem donacija od fondacija i, u manjoj meri, iz privatnih izvora. Finansiranje rada telefonskih linija (za Englesku, Vels i Severnu Irsku) u vrednosti od 130.000 funti godi{nje direktno obezbeđuje vlada.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Respect lst Floor, Downstream Building 1 London Bridge London SE1 9BG United Kingdom Tel.: +44(0)20 7022 1801 Faks: +44 (0)20 7022 1806 Imejl: infoªrespect.uk.net

Dodatne informacije: http://www.respect.uk.net/

124 Nil Bleklok, „Strategije uključivanja počinilaca nasilja u porodici, saradnja i koordinacija u borbi protiv nasilja nad ženama: praktično iskustvo iz Finske“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, organizovanom od strane Odeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS-a u oktobru 2008. godine (materijali sa seminara dostupni su na http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

75 76 6 Procesuiranje Obaveza državâ da nasilju nad ženama posvete dužnu pažnju u velikoj meri je orijentisana ka odgovoru na nasilje nakon {to se ono dogodilo, uglavnom putem unapređivanja zakona i pristupa ženâ pravdi. Mnoge države preduzele su korake da usvoje ili izmene propise i da obezbede to da pravni sistem, posebno organi unutra{njih poslova, tužioci i sudije imaju kapacitet da u potpunosti istraže i procesuiraju slučajeve nasilja nad ženama. Ujedinjene nacije izdale su jasne preporuke državama da preduzmu mere iz domena krivičnog pravosuđa i prevencije krivičnih dela kako bi iskorenile nasilje nad ženama.125 Nasilje nad ženama treba da bude tema programa reforme pravosuđa i sektora bezbednosti. Na primer, unapređivanje po{tovanja vladavine prava znači doslednu i pravičnu primenu zakona na sve građane. Kada se slučajevi nasilja u porodici posmatraju kao „privatna stvar“, različita od drugih oblika nasilja, nema vladavine prava. Cilj reforme sektora bezbednosti jeste jačanje kapaciteta policije, pravosuđa i drugih da razumeju potrebe svih građana u pogledu bezbednosti i sigurnosti i da adekvatnije odgovore na njih. Bezbednosne pretnje kojima su izložene žene i devojčice uglavnom podrazumevaju nasilje, koje se događa i kod kuće i u zajednici. U Rezoluciji Saveta bezbednosti UN 1325 takođe je nagla{eno to da je odgovornost svih država da prestanu sa praksom nekažnjavanja i da gone odgovorne za genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine, uključujući u to zločine povezane sa seksualnim i drugim nasiljem nad ženama i devojčicama. Postoji mnogo informacija o integrisanju rodnog aspekta, uključujući u to i pitanje nasilja nad ženama, u zakone i reforme sektora bezbednosti, a ovaj zbornik nema cilj da ponavlja te informacije. Umesto toga, ovde su sažete važne lekcije naučene u tom sektoru o tome kako obezbediti to da u propisima bolje budu uzeta u obzir pitanja nasilja nad ženama i kako organizovati rad struktura kao {to su policija, snage bezbednosti i sudstvo. Dok su drugi vodiči i zbornici usredsređeni na sektor koji treba reformisati, ovaj zbornik je organizovan tako da predstavi vrste delotvornih intervencija, kao {to su izrada posebnih zakona, internih protokola ili programa obuke, uz konkretne informacije o ciljnom sektoru kada je to relevantno.

Postoji vi{e vodiča i instrumenata koji obezbeđuju informacije o rodnim pitanjima u reformi krivičnog Unapređivanje pravosuđa i sektora bezbednosti: krivičnog pravosuđa i reforma sektora Publikacija „Modeli strategija i praktične mere za iskorenjivanje nasilja nad ženama u domenu krivičnog pravosuđa i prevencije krivičnih dela“ (1999) je pregled praksi, programa, politika i propisa koji daju rezultate, a koje je bezbednosti prikupio Međunarodni centar za reformu krivičnog prava i politiku krivičnog pravosuđa. Taj pregled izložen je u obliku baze podataka u kojoj su katalo{ki dati primeri dobre prakse iz celog sveta u oblasti krivičnog pravosuđa i nasilja nad ženama, svrstani u kategorije prema modelima strategija koje je formulisao generalni sekretar UN. Pregled se može naći na adresi http://www.icclr.law.ubc.ca/Site%20Map/Publications% 20Page/Elimination.htm.

„Set instrumenata za rodna pitanja i reformu sektora bezbednosti“ (2008) (DCAF, OEBS/ODIHR i UN- INSTRAW) sadrži praktičan uvod u rodna pitanja za kreatore politike i one koji sprovode reforme sektora bezbednosti. On se sastoji od 12 instrumenata i odgovarajućih praktičnih napomena o temama kao {to su reforma policije i rodna pitanja, reforma pravosuđa, kao i konkretne informacije o re{avanju problema nasilja nad ženama. Ovaj Set instrumenata može se naći na adresi http://www.dcaf.ch/gender-security- sector-reform/gssr-toolkit. cfm?navsubl=37&navsub2=3&navl=3.

„Rodno osetljiva reforma policije u postkonfliktnim dru{tvima“ (2007) je dokument o politici UNIFEM-a i UNDP-a u kojem su izložene lekcije naučene iz rodno osetljive reforme policije na Kosovu, u Liberiji i u Sijera Leoneu. U tom dokumentu rezimirane su ključne komponente delotvorne reforme policije sprovedene u uslovima visoke stope seksualnog i rodno zasnovanog nasilja, a dokument je dostupan na adresi http://www.unifem.org/ resources/item_detail.php?ProductID=105.

Kao {to je navedeno na drugim mestima u ovom izve{taju, grupe stare{ina u zajednici u nekim državama mogu da obavljaju „kvazi-pravne“ funkcije u odlučivanju o problemima zajednice, koji mogu obuhvatati i oblike nasilja nad ženama kao {to su silovanje ili nasilje u porodici. Te grupe mogu i da nadziru to da li se slučajevi nasilja nad ženama procesuiraju u zvaničnom pravnom sistemu. Osim toga, one mogu imati i važan uticaj na zajednicu u celini, naročito u smislu pritiska zajednice na počinioce i javne osude počinilaca kako bi oni promenili svoje nasilno pona{anje. Međutim, iako su te institucije u zajednici važni partneri u borbi protiv nasilja nad ženama i treba obezbediti posebne programe za dobijanje njihove podr{ke, one se ne smeju posmatrati kao zamena za zvanični pravni sistem.126

125 Modeli strategija i praktične mere za iskorenjivanje nasilja nad ženama u domenu krivičnog pravosuđa i prevencije krivičnih dela, 12.12.1997, Rezolucija Generalne skup{tine 52/86. 126 Primeri projekata koji obuhvataju komponente orijentisane ka grupama u zajednici, kao {to su aksakal sudovi u Kirgistanu i mahalah u Uzbekistanu, izloženi su u odeljku „Prevencija“ u prethodnom tekstu.

77 Može se činiti da je uloga grupâ građanskog dru{tva manje važna u procesuiranju nego u prevenciji i za{titi. U stvari, NVO imaju važnu ulogu u formulisanju politike vezane za zakonodavne reforme, u zagovaranju pravnih mehanizama kojima se na odgovarajući način re{avaju potrebe žrtava, u osiguravanju senzibilizacije i izgradnje kapacitetâ pripadnikâ niza profesija vezanih za pravo, kao i u praćenju primene zakonâ i delotvornosti pravnog sistema.

6.1 Zakoni i politike

Zakonodavna reforma je jedna od ključnih oblasti rada vladâ i organizacijâ građanskog dru{tva. Nacionalni i lokalni propisi su mehanizmi za preno{enje obaveza preuzetih putem međunarodnih sporazuma na državni nivo. Pravni sistem može da se bavi nasiljem nad ženama putem različitih oblika zakonskih propisa i politikâ, a {irom sveta ima mnogo primera državâ koje su usvojile različite ali jednako delotvorne pristupe zakonskom uređivanju sprečavanja nasilja nad ženama. Razume se da puka kriminalizacija nasilja nije adekvatna, te da delotvorni pristupi zahtevaju sveobuhvatno zakonodavstvo koje obuhvata i odredbe o za{titi i prevenciji i bavi se osnovnim uzrocima nasilja nad ženama, kao {to je diskriminacija žena. [iroko posmatrano, „zakoni“ mogu da obuhvate i akcione planove koje usvoji nacionalno zakonodavno telo ili kodekse pona{anja za pripadnike određene profesije u slučajevima nasilja nad ženama, usvojene kao unutra{nje akte određenog tela. Takođe se podrazumeva da zakoni sami po sebi imaju malu snagu, tako da ih ne treba ocenjivati na osnovu onoga {to u njima pi{e već na osnovu njihove primene u praksi. Zakon se može smatrati delotvornim ako posle njegovog usvajanja uslede podizanje svesti pravnikâ, izgradnja kapacitetâ za sprovođenje zakona i utvrđivanje jasnih postupaka i smernicâ za njegovu primenu.

Sastanak grupe U maju 2008. godine, Odsek UN za unapređivanje položaja žena u okviru Odeljenja za ekonomska i socijalna pitanja (UNDAW/DESA) i Kancelarija UN za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) sazvali eksperata sa temom su sastanak grupe eksperata sa temom dobre prakse i naučenih lekcija u oblasti propisa o nasilju dobre prakse u oblasti nad ženama. Neki od ciljeva sastanka bili su analiza različitih pristupa u zakonima o sprečavanju propisa o nasilju nad nasilja nad ženama, evaluacija naučenih lekcija iz sprovođenja tih zakona i utvrđivanje dobre prakse ženama i strategijâ za izradu propisâ. Rezultati sastanka bili su ekspertski radovi i prezentacije o kretanjima u oblasti prava i zakonodavnoj reformi u vi{e država.

Dodatne informacije: http://www.un.org/womenwatch/daw/egm/ vaw_legislation_2008/vaw_ legislation_2 008.htm

6.1.1 Zakoni o rodnoj ravnopravnosti

S obzirom na to da je nasilje nad ženama težak oblik diskriminacije i da ima koren u sistemskoj nejednakosti, mere za osiguravanje rodne ravnopravnosti predstavljaju važnu polaznu tačku za obezbeđivanje pravne osnove za borbu protiv nasilja nad ženama. Nekoliko biv{ih sovjetskih republika posmatra nasilje nad ženama kao prepreku ravnopravnosti mu{karaca i ženâ. Na primer, u Tadžikistanu je usvojen Zakon o državnim garancijama ravnopravnosti mu{karaca i ženâ i jednakim mogućnostima za njeno ostvarivanje, a u državnom programu rodne ravnopravnosti poseban odeljak posvećen je konkretnim merama usmerenim protiv nasilja nad ženama, pri čemu se podrazumeva da zakon garantuje kako pravnu tako i de facto ravnopravnost. 127

6.1.2 Unapređivanje zakona i usvajanje posebnih propisa

Revizija postojećih zakona s ciljem jačanja odredbi o za{titi žrtava nasilja i o gonjenju počinilaca nasilja predstavlja polaznu tačku zakonodavne reforme koja se tiče nasilja nad ženama. Na primer, sve definicije nasilja nad ženama mogu biti pro{irene tako da svi oblici tog nasilja predstavljaju osnov za gonjenje. Definicija silovanja treba da obuhvati i silovanje u braku. Pravni postupci koji zahtevaju da žrtva nasilja bude pokretač postupka treba da budu ukinuti, a odgovornost za procesuiranje svih krivičnih dela treba jasno da bude dodeljena državi. U Kanadi, izmenama i dopunama Krivičnog zakonika iz 1992. godine, usvojene su za{titne odredbe u slučajevima silovanja kojima su utvrđene stroge smernice o vrsti dokaza

127 Hairiniso Jusufi, Osnovne aktivnosti Komiteta za žene i porodicu Republike Tadžikistan s ciljem sprečavanja nasilja nad ženama, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

78 6 Procesuiranje

koji se mogu izneti na suđenjima za silovanje i nedozvoljene polne radnje. Konkretno, za{titne odredbe u slučajevima silovanja {tite svedoka/žrtvu od obaveze svedočenja o ranijem seksualnom pona{anju. Krivične sankcije za ponovljeno krivično delo nasilja u porodici mogu biti poo{trene. Revizija postojećih zakona je, međutim, minimalistički pristup problemu nasilja nad ženama; mnoge države oti{le su korak dalje i usvojile posebne zakone kojima se kriminalizuje nasilje nad ženama uop{te ili određeni oblici nasilja, kao {to je nasilje u porodici, trgovina ljudima ili seksualno uznemiravanje. Na primer, biv{e sovjetske republike su, u celini posmatrano, utvrdile da je usvajanje posebnih zakona o sprečavanju nasilja u porodici bilo neophodno kako bi se obezbedilo pravno stanovi{te o tom problemu, kako bi se njegovom re{avanju moglo pristupiti preko odgovarajućih službi i kako bi on bio obuhvaćen državnom statistikom. Usvajanjem Zakona o iskorenjivanju silovanja u zatvorima (2003) u SAD skrenuta je veća pažnja na problem o kojem se nije mnogo znalo. Zakonom su uvedene mere prevencije i procesuiranja koje se konkretno odnose na nasilje nad ženama li{enim slobode, osnovano je savezno telo zaduženo za suzbijanje silovanja u zatvorskim i pritvorskim jedinicama i stvorena je osnova za ograničavanje dodele finansijskih sredstava onim ustanovama koje ne zadovolje osnovne standarde.128 Statutom Međunarodnog krivičnog suda za biv{u Jugoslaviju prvi put je artikulisano silovanje kao zločin protiv čovečnosti. Nakon toga, Rimskim statutom Međunarodnog krivičnog suda ta definicija je pro{irena, tako da je obuhvatila i „silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja uporedive težine“, i ustanovio da ta dela predstavljaju kr{enje Ženevskih konvencijâ.129 Rimskim statutom je, po nekim mi{ljenjima, promenjeno globalno shvatanje specifičnog uticaja konflikata i ratova na žene. Sveobuhvatni pristup zakonodavnoj reformi koja se tiče nasilja nad ženama treba da obuhvati reviziju postojećih zakona, usvajanje posebnih propisa i formulisanje politika i procedura za sprovođenje zakonâ. Pregledi dobre prakse u izradi propisa koji se odnose na nasilje nad ženama mogu se naći u različitim vodičima kroz modele propisa.

Postoje smernice za modele zakona o različitim vrstama nasilja, na primer: Modeli zakona o suzbijanju nasilja nad „Okvir za modele propisa o nasilju u porodici“ (Izve{taj specijalnog izve{tača o nasilju nad ženama, ženama njegovim uzrocima i posledicama), 130 koji se može naći na adresi http://www2.ohchr.org/english/ issues/women/rapporteur/issues.htm

„Seksualno uznemiravanje na radu: nacionalni i međunarodni odgovori“ (MOR) 131, može se naći na adresi http://www.ilo.org/public/english/protection/condtrav/ pdf/2cws.pdf

„Referentni vodič za reviziju propisa protiv trgovine ljudima“ (OEBS/ODIHR) 132, može se naći na adresi http://www.osce.org/odihr/item_ll_13596.html

Ako pregledamo takve modele, možemo rezimirati nekoliko dobrih pristupa koji su zajednički za sve delotvorne zakone protiv nasilja nad ženama. Vrsta nasilja treba da bude jasno definisana, i treba kažnjavati fizičko, seksualno i psiholo{ko zlostavljanje. Definicije žrtve i počinioca treba da budu dovoljno {iroke da obuhvate različite odnose. Žrtvama nasilja nad ženama treba da budu dostupna i krivična i građanska pravna sredstva, uključujući u to naknadu {tete. Uspostavljanje pravnih mehanizama kojima se obezbeđuje delotvorna za{tita žrtava treba da bude propraćeno radom na procesuiranju. U pristupanju problemu nasilja nad ženama veoma je delotvoran spektar fleksibilnih zakona i pravnih sredstava, uključujući u to procedure hitnih intervencija, osmi{ljenih upravo u odnosu na potrebe osoba koje su preživele nasilje. Kazne za počinioce treba da budu srazmerne delu.

6.1.3 Studije slučajeva dobre prakse u zakonodavstvu

Modeli zakona obezbeđuju skicu elemenata koje treba da sadrže delotvorni propisi i mogu da služe kao polazne tačke za izradu propisa protiv nasilja; međutim, nijedna vlada nije zaista i usvojila zakone koji u celini odgovaraju tim modelima. Stoga je, dakle, korisnije proučiti studije slučajeva kako bi se ustanovili načini na koje su neke države u skorije vreme sprovele opsežne zakonodavne reforme vezane za nasilje nad ženama. Međutim, čak i u tim državama, aktivisti i dalje ističu oblasti u kojima su potrebne dalje reforme, {to ukazuje na to da je za re{avanje problema nasilja nad ženama neophodan kontinuiran i kompleksan pristup.

128 Žene u nesigurnom svetu, nasilje nad ženama, činjenice, brojke i analiza, (DCAF, 2005), str. 97. 129 Dokument UN A/CONF.183/9. 130 Kancelarija visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava, E/CN.4/1996/53/Add.2 (1996). 131 Didri Meken, „Seksualno uznemiravanje na radu: nacionalni i međunarodni odgovori (MOR, 2005). 132 Angelika Kartu{, „Referentni vodič za reviziju propisa protiv trgovine ljudima“ (OSCE/ODIHR, 2001).

79 Austrija Iskustvo iz Austrije služi kao model sveobuhvatnog sistema u kojem usluge podr{ke predstavljaju prioritet kako bi osobama koje su preživele nasilje bilo omogućeno da traže nadoknadu u pravosudnom sistemu. Vlada Austrije podržava određeni broj usluga za žene koje su preživele nasilje i za njihovu decu; tim uslugama obezbeđuju im se prava na informisanje, bezbedno stanovanje i podr{ku u osnaživanju. 133 Usvajanje jakih zakona je stoga veoma važan element sistema, ali je ipak samo jedan od elemenata.

Nekoliko važnih promena u austrijskim zakonima doprinelo je pojačanoj za{titi osoba koje su preživele nasilje i delotvornijem procesuiranju slučajeva nasilja nad ženama. Na primer, Zakonom o bezbednosnoj policiji (1991) uređene su obaveze policije u pogledu za{tite građana od nasilja, ali najvažnije je to {to je policijska za{tita pro{irena i na žene žrtve nasilja u kući. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici (1997) sastoji se od tri elementa koji zajedno deluju: ovla{ćenje policije da nasilnika udalji iz domaćinstva na period od 10 ili 20 dana, pravo osobe koja je preživela nasilje da zatraži izricanje za{titnog naloga na duži rok u građanskom postupku i neposredna podr{ka žrtvama posle policijske intervencije. Istovremeno sa usvajanjem Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, Vlada Austrije uspostavila je sistem centara za intervencije u svim pokrajinama u državi s ciljem koordinacije aktivnosti policije i službi socijalne za{tite i usvajanja proaktivnog pristupa pomoći žrtvama. Ti centri se finansiraju sredstvima Saveznog ministarstva unutra{njih poslova i Ministarstva za pitanja žena, ali njima upravljaju ženske NVO. Jedan od ključnih zadataka centara za intervencije jeste procena opasnosti u situaciji nasilja u porodici. Iz tog razloga, kad policija udalji počinioca iz domaćinstva, udaljavanje se evidentira u izve{taju koji je policija dužna da dostavi lokalnom centru za intervencije. U toj fazi, centar stupa u kontakt sa osobom koja je preživela nasilje kako bi joj ponudio dalju pomoć i podr{ku u planiranju njene bezbednosti i bezbednosti izdržavanih lica, ako ih ima.

Drugi važni koraci u zakonodavstvu obuhvataju reformu Krivičnog zakonika, kojom su uvedeni procesuiranje svih slučajeva nasilja, čak i prekr{aja, po službenoj dužnosti, razvoj propisa o zabrani uhođenja, kao i kriminalizacija silovanja u braku, sakaćenja ženskih genitalija i prisilnog braka. Osim toga, postoji nacrt zakona kojim će biti poo{trene kazne za ponovljena dela nasilja. Ove pojedinačne promene u zakonodavstvu i politici pokazale su se kao uspe{ne jer nalažu koordinaciju rada policije, sudova i centara za intervencije i obuhvataju proaktivne mere podr{ke osobama koje su preživele nasilje.134

Ruanda Godine 2006, Nacrt zakona o prevenciji i kažnjavanju svih vrsta rodno zasnovanog nasilja i za{titi od njega usvojen je op{tim konsenzusom u Parlamentu Ruande. Iako zakon jo{ nije pro{ao konačnu fazu postupka usvajanja, proces u kojem je pripremljen i podnet Parlamentu predstavlja primer dobre prakse u izradi sveobuhvatnih propisa o nasilju nad ženama u postkonfliktnoj sredini. Uspeh zakona u Ruandi u velikoj meri zavisi od ženskog liderstva. Osim toga, ovaj nacrt zakona je prvi propis čiji predlagač nije bila izvr{na vlast. Godine 2005, uz podr{ku UNIFEM-a i UNDP-a, Forum žena u Parlamentu Ruande (FFRP) pokrenuo je niz konsultacija na nacionalnom nivou u sklopu projekta „Unapređivanje za{tite od rodno zasnovanog nasilja“. Posle održavanja nacionalne konferencije na kojoj su razmatrani rodno zasnovano nasilje (RZN) i primeri dobre prakse u međunarodnom pravu, članice Parlamenta pokrenule su visoko participativan proces „prikupljanja informacija, traženja uče{ća i senzibilizacije građana, kao i zakonodavaca, za problem rodno zasnovanog nasilja“. Forum je imao sastanke sa relevantnim akterima kao {to su predstavnici ministarstava, nacionalna policija i kancelarije javnih tužilaca kako bi ih pridobio za borbu protiv RZN. Poslanici u Parlamentu radili su u svojim matičnim okruzima i putovali po terenu kako bi neposredno razgovarali sa lokalnim stanovni{tvom i tražili mi{ljenja o zakonu od naj{irih masa. Takođe su blisko sarađivali sa Nacionalnim savetom žena kako bi privukli veće grupe žena da učestvuju u sastancima radi prikupljanja informacija. Rezultat tog rada bio je izve{taj u kojem je dokumentovano da je vi{e od 50% žena u Ruandi pretrpelo partnersko nasilje i da je skoro isto toliko njih bilo silovano tokom genocida 1994. godine. U izve{taju su navedene i preporuke stanovni{tva i on je predstavljao osnovu za strate{ki politički dokument koji je FFRP koristio za formiranje konsultativnog odbora. Upravo taj odbor, u saradnji sa tehničkim savetnicima, sastavio je Nacrt zakona o prevenciji i kažnjavanju svih vrsta rodno zasnovanog nasilja i za{titi od njega. Osim toga, FFRP blisko sarađuje i sa odgovarajućim zvaničnicima – mu{karcima kako bi prona{ao dodatne pokrovitelje koji će podržati zakon. Zakon je 2006. godine podnet odboru bez primedbi. U ovom trenutku, očekuju se amandmani i usvajanje zakona na plenarnoj sednici Parlamenta.

133 Na primer, Ministarstvo za pitanja žena finansira rad nacionalne besplatne telefonske linije koju vodi nevladina organizacija Mreža sigurnih kuća za žene. [irom zemlje ima 30 sigurnih kuća za žene koje se finansiraju sredstvima nacionalnih i lokalnih vlasti, ali rade kao nezavisne ženske organizacije, kao i 40 lokalnih i regionalnih savetovali{ta koja pružaju podr{ku ženama i devojčicama koje su preživele nasilje. 134 Roza Logar, „Nisu dovoljni dobri zakoni. Iskustva iz Austrije u razvoju sveobuhvatnog sistema za intervencije radi prevencije nasilja nad ženama i podr{ke žrtvama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

80 6 Procesuiranje

Ovaj Nacrt zakona je važan propis i po svom pristupu RZN. Sveobuhvatan je i bavi se i nasiljem i drugim aspektima rodne neravnopravnosti, kao {to su neplaćeni rad žena i miraz. Važno je pomenuti da je u uvodnoj napomeni opisan zamah u izradi zakona koji je usledio kako iz aktuelne situacije u svetu i u Ruandi, tako i iz iskustva genocida u Ruandi. Zakon se sastoji od pet delova: (1) ciljevi zakona i definicije termina; (2) osnovni principi prevencije RZN; (3) obaveze različitih aktera u pogledu sprečavanja RZN; (4) kazne za krivična dela povezana sa RZN; (5) oblasti preklapanja Nacrta zakona i drugih zakona iz oblasti krivičnog prava. 135

U [paniji je 2004. godine usvojen Zakon o integrisanim merama za{tite od rodno zasnovanog nasilja, [panija kojim je iz korena promenjen način na koji se pravni sistem bavi nasiljem nad ženama. Značajno je to {to se tim zakonom prvi put u {panskom pravu defini{e rodno zasnovano nasilje. Iako se koristi termin „rodno zasnovano nasilje“, zakon se bavi nasiljem nad ženama od strane biv{ih ili sada{njih partnera. Jedan važan aspekt zakona je orijentisanost ka podizanju svesti, prevenciji i ranom otkrivanju delâ nasilja. Zakonom su predviđene sveobuhvatne i multidisciplinarne mere za organe unutra{njih poslova i pravosudne organe i osnovana je komisija Vlade za rodno zasnovano nasilje. Zakonom je predviđena odgovornost za inicijative za podizanje svesti u {kolama, od strane medija i u zdravstvenom sistemu. Prava žena koje su preživele nasilje definisana su sveobuhvatno, pa su zakonom garantovana njihova građanska i ekonomska prava, za{tićen je njihov radni status i u državnom i u privatnom sektoru i obezbeđeni su posebni oblici pomoći, stanovanje i pravna pomoć.

Jedan važan element zakona je osnivanje posebnih Sudova za nasilje nad ženama, koji koordiniraju svoj rad sa timom za psihosocijalnu podr{ku (psiholog i socijalni radnik) i službenikom za pomoć žrtvama.

Zakon je upotpunjen drugim aktivnostima iz oblasti zakonodavne reforme, uključujući u to reformu Krivičnog zakonika i uvođenje za{titnog naloga za žrtve nasilja u porodici (2003). Da bi dobila za{titni nalog, svaka žrtva rodno zasnovanog nasilja (čija je definicija {iroka i odnosi se na bračne, intimne i vanbračne partnere) koja se oseća ugroženom može da podnese zahtev u policiji, sudu, javnom tužila{tvu ili preko državnih uslužnih centara za žene. Roči{te mora biti održano u roku od 72 sata, a istražni sudija određuje trajanje naloga. Sudija može počiniocu da zabrani kontakt sa žrtvom u domaćinstvu, na poslu ili putem sredstava komunikacija. U slučajevima visokog rizika, sudija može da naloži preventivno pritvaranje nasilnika pre suđenja. Uporedo sa krivičnim postupkom, žrtve mogu da traže mere iz domena građanskog prava, kao {to su određivanje starateljstva nad decom i izdržavanje dece i partnera. [panskim zakonom dozvoljena je zamena ili suspenzija kazne za krivično delo u slučajevima nasilja nad ženama kada je kazna kraća od dve godine, ali počinilac je u tom slučaju dužan da se pridržava za{titnog naloga i da pohađa program psiholo{ke rehabilitacije za nasilnike.

U celini, te zakonske promene u [paniji imale su pozitivne efekte, budući da je ne{to {to se smatralo za privatnu stvar postalo javna briga i da je poslata poruka da država ozbiljno shvata nasilje nad ženama. Usvajanjem tog zakona, stvorena je osnova za bolju koordinaciju rada policije, tužilaca i sudstva. 136

Pristup Turske re{avanju problema nasilja nad ženama putem zakona bio je orijentisan ka holističkoj Turska reformi Krivičnog zakonika. Aktivisti su predvodili kampanju u kojoj su zahtevali transformaciju filozofije i principa na kojima se zasnivao prethodni zakonik, a prema kojima su „tela i seksualnost žena tumačeni kao vlasni{tvo njihovih porodica, očeva, muževa i dru{tva“. Izmenama i dopunama koje su usledile iz toga, usvojenim 2004. godine, promenjen je način na koji zakon uređuje pitanja seksualnih delikata, uključujući u to i kriminalizaciju silovanja u braku i običajne prakse kao {to su zločin iz časti i otmica ženâ. Zakonom se takođe ukida diskriminacija žena koje nisu „device“ i neudatih žena i kriminalizuje se seksualno uznemiravanje na radnom mestu.

U Turskoj su takođe usvojene konkretne zakonske mere za{tite žrtava nasilja nad ženama, kao {to je zakon kojim su uvedeni za{titni nalozi, usvojen 1998. godine. Prema tom zakonu, sve žene

135 E. Pirson, Manifestacija liderstva u zakonodavstvu: utvrđivanje Predloga zakona o rodno zasnovanom nasilju u Ruandi (Inicijativa za inkluzivnu bezbednost, 2008) i Usvajanje Predloga zakona o rodno zasnovanom nasilju u Parlamentu Ruande (UNIFEM, 2006), može se preuzeti na adresi http://www.un ifem.org/news_events/story_detail.php?StorylD=502. 136 Karmen de la Fuente Mendez, „[panski propisi o nasilju nad ženama: izazovi i činjenice“, stručni rad predstavljen na sastanku grupe eksperata UN sa temom dobre prakse u oblasti propisa o nasilju nad ženama, maja 2008. i Sonja Ćirinos, „Efekti razvoja {panskog sistema procedura na delotvornost procesuiranja nasilja nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html).

81 žrtve nasilja i drugi koji su primetili nasilje mogu da podnesu zahtev za izdavanje za{titnog naloga neposredno policiji ili sudu. Počinioci, u odnosu na koje se nalog može izvr{iti, definisani su {iroko, tako da obuhvataju sve članove porodice, kao i partnere sa kojima se živi u domaćinstvu. Trajanje za{titnog naloga ograničeno je na {est meseci, a njegovo kr{enje kažnjivo je zatvorom u trajanju od tri do {est meseci. Tužila{tvo preko policije prati po{tovanje naloga. 137

6.1.4 Akcioni planovi

Vlade sve vi{e prelaze sa izrade propisa o raznim oblicima nasilja nad ženama na izradu i sprovođenje akcionih planova, koji predstavljaju javnu politiku za {ire unapređivanje prava ženâ. Iako ti planovi ne predstavljaju obavezujuće propise, oni su ipak zvanično usvojene strategije koje služe kao okvir za rad vlade. U akcionim planovima mogu se izložiti funkcije različitih ministarstava i agencija, utvrditi indikatori, opisati preventivne aktivnosti, razraditi programi obuke, uspostaviti za{titne službe i razgraničiti odgovornosti između agencijâ, koje mogu biti i službe vlade i NVO, i raspodeliti sredstva iz državnog budžeta. Ima mnogo primera akcionih planova; neki su nacionalni i odnose se na sve oblike nasilja nad ženama, neki na određene vrste nasilja, a neki su sektorski akcioni planovi. U izradi nacionalnih akcionih planova, UNIFEM je istakao iskustva dveju država. U Maroku je pripremljen Nacionalni akcioni plan za suzbijanje rodno zasnovanog nasilja uz konsultacije sa oko 200 relevantnih aktera, uključujući u to žene koje su preživele nasilje, predstavnike krivičnopravnog sistema, zdravstvene ustanove, obrazovne ustanove i ženske NVO. Plan ima sedam poglavlja, koja se odnose na zakonodavnu reformu, podr{ku žrtvama nasilja (pravnu, medicinsku, psiholo{ku, socioekonomsku), infrastrukturnu podr{ku za osobe koje su preživele nasilje, podizanje svesti, istraživanje i izgradnju partnerstava, obuku policije i razvoj politike. Akcioni plan je testiran u dva pilot-regiona pre nego {to je usvojen na nacionalnom nivou. 138 U Gruziji, Državna komisija za razvoj politike unapređivanja položaja žena sastavila je Nacionalni akcioni plan za suzbijanje nasilja nad ženama za period 2000– 2002. godine. Planom se Ministarstvu unutra{njih poslova i Tužila{tvu nalaže da prikupljaju podatke o nasilju nad ženama, da uspostave registar slučajeva nasilja u porodici i da sprovode preventivne aktivnosti. Planom se takođe nalaže unapređivanje istraživanja o nasilju nad ženama, informisanje javnosti o nasilju u porodici, razvoj programa za počinioce, objavljivanje podataka o seksualnom uznemiravanju na radnom mestu, suzbijanje etnički motivisanog nasilja nad ženama i devojčicama i prevencija i iskorenjivanje trgovine ženama. Zakonodavna i izvr{na tela odgovorna su za izvr{enje akcionog plana u saradnji sa NVO, sindikatima i masovnim medijima. 139

Nemačka: Savezna vlada Nemačke odobrila je 2007. godine drugi Akcioni plan za suzbijanje nasilja nad drugi Akcioni plan za ženama, kojim je ažurirala prvi plan, usvojen 1999. godine. Osim {to su utvrđeni ciljevi i zadaci u borbi protiv nasilja nad ženama na nacionalnom nivou, novim Akcionim planom ta pitanja su suzbijanje nasilja nad obrađena i u kontekstu međunarodne saradnje u okviru Evropske unije, Saveta Evrope i Ujedinjenih ženama nacija. Akcioni plan se na vi{e mesta poziva na Rezoluciju Saveta bezbednosti UN 1325.

Drugi akcioni plan sastavljen je na osnovu rezultatâ sveobuhvatne studije kojom su procenjeni obim, pozadina i posledice nasilja nad ženama u Nemačkoj. Na primer, jedan od zaključaka izve{taja jeste da su, u proseku, migrantkinje če{će žrtve nasilja nego Nemice. Zato Akcioni plan obuhvata nove aktivnosti koje se odnose upravo na migrantkinje, na primer obezbeđivanje usluga na različitim jezicima, kao i re{avanje problema specifičnih oblika nasilja nad migrantkinjama, kao {to je prisilni brak.

Vi{e informacija o Akcionom planu (samo na nemačkom jeziku) može se naći na adresi http://www. bmfsfi.de/bmfsfj/generator/BMFSFJ/Service/ Publikationen/publikationen,did=100962.html.

Neke države140 sastavile su nacionalne akcione planove za sprovođenje Rezolucije Saveta bezbednosti UN 1325 o ženama, miru i bezbednosti; svi ti planovi obuhvataju konkretne mere za suzbijanje nasilja nad ženama i odgovor na njega, sa posebnim osvrtom na silovanje i seksualnu eksploataciju.

137 Pinar llkarakan i Liz Ercevik Amado, Primeri dobre prakse u propisima protiv nasilja nad ženama u Turskoj i problemi u njihovom sprovođenju, stručni rad predstavljen na sastanku grupe eksperata UN sa temom dobre prakse u oblasti propisa o nasilju nad ženama, maja 2008. 138 Ni minut vi{e: kraj nasilju nad ženama (UNIFEM, 2003), str. 52. 139 Ibid., str. 54. 140 Do sada, Austrija, Belgija, Danska, Finska, Island, Liberija, Norve{ka, [panija, [vedska, [vajcarska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Planovi se mogu naći na adresi http://www.un-instraw.org/en/gps/general/implementation-of- un-scr-1325.html

82 6 Procesuiranje

Međunarodni institut UN za istraživanja i obuku za unapređivanje položaja žena (UN-INSTRAW) Obezbeđivanje objavio je vodič za izradu akcionih planova za sprovođenje Rezolucije Saveta bezbednosti UN ravnopravnosti, davanje 1325 pod nazivom „Obezbeđivanje ravnopravnosti, davanje rodne dimenzije miru: vodič za politiku planiranja za žene, mir i bezbednost“ (2006). Vodič se može preuzeti na adresi http://www.un- rodne dimenzije instraw.org/en/gps/general/implementation-of-un-scr-1325.html miru: vodič za politiku planiranja za žene, mir i bezbednost

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Nasilje nad ženama nije vi{e porodična stvar Pristup i glavni ciljevi: Op{ti cilj projekta „Nasilje nad ženama nije vi{e porodična stvar“ (2006–2008) bio je podr{ka sprovođenju novog zakona o sprečavanju nasilja u porodici u Albaniji. Projekat je bio orijentisan ka jačanju kapaciteta albanskih organizacija na nacionalnom i lokalnom nivou i u zajednici radi koordinacije njihovih aktivnosti vezanih za nasilje u porodici. Ključni deo projekta bilo je zvanično usvajanje Nacionalne strategije i Akcionog plana suzbijanja nasilja u porodici u participativnom procesu u koji su bile uključene Vlada i nevladine organizacije. Projekat se bavio i nekim drugim važnim oblastima: uvođenjem novih oblika pomoći za žrtve nasilja u porodici, izgradnjom kapaciteta za sprovođenje zakona i podizanjem svesti {ire javnosti.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Projekat je realizovao UNDP Albanije u saradnji sa albanskim centralnim i lokalnim vlastima, ženskim NVO, medijima i međunarodnim organizacijama (UNIFEM, UNFPA, UNICEF, IOM), u tri međusobno povezane komponente. Prva komponenta obuhvatala je pregled politike pravnih i socijalnih mera za{tite žena koje su izložene nasilju u porodici, podr{ku u izradi Nacionalne strategije i Akcionog plana i izgradnju institucionalnih kapaciteta albanskog Ministarstva rada, socijalnih pitanja i jednakih mogućnosti (na nacionalnom i lokalnom nivou). U cilju uspe{nijeg sprovođenja zakona, UNDP je stvorio uslove za partnerstvo između Ministarstva zdravlja i Ministarstva unutra{njih poslova radi izrade smernica za izve{tavanje o slučajevima nasilja u porodici. Druge dve komponente projekta doprinele su boljim efektima prve komponente, a bile su usredsređene na unapređivanje odgovora organa unutra{njih poslova i pomoć žrtvama nasilja u porodici na nivou lokalne zajednice (u saradnji sa Ministarstvom unutra{njih poslova i mrežom ženskih NVO), kao i na podizanje svesti o prevenciji nasilja u porodici i na promenu stavova u dru{tvu putem programâ za osnaživanje u {kolama.

Područje obuhvaćeno projektom: [est regiona u Albaniji

Materijali, proizvodi, ishodi: Tokom realizacije projekta, sastavljena je Nacionalna strategija rodne ravnopravnosti i suzbijanja nasilja u porodici za period 2007–2010. godine, održane su obuke za državne službenike i policijsko osoblje, studenti su učestvovali u javnim kampanjama (na primer „[esnaest dana akcije“) i umetničkim projektima protiv nasilja nad ženama. Osim toga, UNDP i UNICEF Nacionalnom zavodu za statistiku obezbeđuju tehničku i finansijsku podr{ku za sprovođenje ankete domaćinstava o učestalosti i posledicama nasilja u porodici u Albaniji. Rezultati ankete služiće za uspostavljanje prve baze podataka te vrste u zemlji i za izmene zakona, politika i usluga vezanih za nasilje u porodici kako bi bili delotvorniji.

Finansiranje: Budžet projekta bio je približno 275.000 američkih dolara, a sredstva su obezbedili Japanski razvojni fond za žene i UNDP Albanije.

Organizacija zadužena za sprovođenje: UNDP Albania Rr. Leke Dukagjini P. 11/l, Kati 5, A1 Tirana, Albania

Menadžer projekta: Emira [kurti Osoba za kontakt: Entela Lako Tel.: +355 4 2271 957 Tel.: +355 4 2276 614 Imejl: emira.shkurtiªundp.org Imejl: entela.lakoªundp.org

Dodatne informacije: http://www.undp.org.al/index.php?page=projects/project&id=105

6.1.5 Kodeksi pona{anja i interne politike

Pored zvanično usvojenih zakona, kodeksi pona{anja i druge mere kojima se uređuje rad određenih sektora pokazali su se kao delotvorni. Iako nisu u pitanju zvanično usvojeni propisi, mogu da imaju funkciju internih „propisa“ u određenoj instituciji. Protokoli i procedure su metodi za

83 transformaciju zakonskih mera za{tite u konkretne mere. Mnogo pažnje posvećeno je uspostavljanju operativnih procedura u policiji, na primer davanju ovla{ćenja policiji da privodi počinioce nasilja u porodici u slučaju osnovane sumnje, obaveznom izve{tavanju nadređenih i obavezi informisanja osoba koje su preživele nasilje o za{titnim uslugama.141 Organizacija za evropsku bezbednosti i saradnju i druge međunarodne organizacije sastavile su kodekse pona{anja u kojima su utvrđeni standardi ličnog i profesionalnog pona{anja na dužnosti i u slobodno vreme. Na primer, kodeks pona{anja OEBS-a zabranjuje sve oblike diskriminacije zasnovane na polu, kao i povezanost sa bilo kojim osumnjičenim za ume{anost u bilo kakvu aktivnost koja predstavlja povredu nacionalnog ili međunarodnog prava ili standardâ ljudskih prava, uključujući u to i povezanost sa bilo kojim osumnjičenim za trgovinu ljudima.

Projekat primene Vrsta nasilja nad ženama: Rodno zasnovano nasilje i seksualna eksploatacija Kodeksa pona{anja Pristup i glavni ciljevi: Godine 2001, po prijemu izve{taja o seksualnim prestupima humanitarnih i mirovnih snaga u zapadnoj Africi, Odeljenje UN za mirovne operacije (DPKO) započelo je projekat izrade kodeksa pona{anja za Misiju UN u Burundiju kako bi bile sprečene povrede prava. U saradnji sa Misijom UN u Burundiju, DPKO je zauzeo proaktivan stav i utvrdio jasna pravila i smernice, u skladu sa članom 6 Rezolucije SB UN 1325, u kojem je utvrđeno da postoji potreba za obukom, smernicama i materijalima o za{titi, pravima i konkretnim potrebama ženâ.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Prvo je DPKO imenovao službenika sa konkretnim iskustvom u pitanjima RZN za {efa Jedinice za kodeks pona{anja u Misiji. Na početku projekta, {ef Misije utvrdio je jasna pravila za vojnike UN i obezbedio to da i mediji i lokalno stanovni{tvo budu upoznati sa tim pravilima. Jedinica za kodeks pona{anja, u saradnji sa drugim jedinicama u Misiji nadležnim za srodne oblasti, kao {to su za{tita dece, ljudska prava i rodna pitanja, razvila je zatim politike i procedure za re{avanje slučajeva seksualne eksploatacije i seksualnog uznemiravanja. Kodeksom su takođe imenovani civilni i vojni poverenici kojima se mogu prijaviti zloupotrebe ili sumnja da postoje zloupotrebe i utvrđena je procedura za poverljivo re{avanje takvih prijava. Novom politikom predviđeno je da svi službenici Misije budu informisani o kodeksu pona{anja i da od njih bude zatraženo da se u pisanoj formi obavežu na njegovo po{tovanje. [ef jedinice održao je obuke, informativne sastanke i sastanke radi praćenja rezultata novog kodeksa pona{anja.

Zapaženo je da je primena kodeksa pona{anja bila posebno veliki izazov usled činjenice da su odgovornosti i ovla{ćenja za disciplinska pitanja na državama koje upućuju vojnike u Misiju. Zato, „ako komandant određene jedinice ne shvati ozbiljno incident ili optužbu, nema garancija da će protiv određenog vojnika biti pokrenut disciplinski postupak“. Međutim, taj izazov je re{en imenovanjem savetnika za RZN na visoku poziciju u misiji, davanjem potrebnog statusa kodeksu pona{anja kako bi se moglo početi sa njegovim promovisanjem među visokim vojnim rukovodstvom i svim divizijama mirovnih snaga. Istovremeno, {ef Misije izrazio je čvrstu re{enost da osigura disciplinu i čak da izvede pred vojni sud komandante koji budu kr{ili ili ignorisali kodeks pona{anja ili ga ne budu u potpunosti sprovodili.

Područje obuhvaćeno projektom: Mirovne snage u Burundiju; međutim, u toku projekta, javilo se interesovanje za obuku jedinica redovne vojske.

Materijali, proizvodi, ishodi: Vebsajt o konferenciji „Unapređivanje za{tite od rodno zasnovanog nasilja u populacijama pogođenim oružanim sukobima“, održanoj u Najrobiju 2005. godine, sadrži linkove do dokumenata kojima se uređuje pona{anje osoblja UN. Ti materijali, koje je sastavila Radna grupa Međuagencijske stalne komisije za za{titu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja, obuhvataju informativne dokumente o zabranjenim delima seksualne eksploatacije, obrasce za podno{enje žalbi i opise zadataka osoba za kontakt u državama. Materijali se mogu preuzeti na adresi http://www.wom-enwarpeace.org/node/953#code.

Finansiranje: Ujedinjene nacije

Organizacija zadužena za sprovođenje: Odeljenje Ujedinjenih nacija za mirovne operacije (UNDPKO)

Dodatne informacije: „Unapređivanje za{tite od rodno zasnovanog nasilja u populacijama pogođenim oružanim sukobima“, zavr{ni izve{taj sa konferencije, UNICEF/UNIFEM (2005), može se preuzeti na adresi http://www.womenwarpeace.org/node/953fcode.

Kodeksi pona{anja pokazali su se kao veoma korisni i u oblastima koje nisu uređene propisima, na primer u oblasti seksualnog uznemiravanja na radnom mestu. Umesto da usvaja propise, Vlada Južnoafričke Republike sastavila je Kodeks dobre prakse za re{avanje slučajeva seksualnog uznemiravanja u saradnji sa organizacijama poslodavaca i zaposlenih i grupama u zajednici koje

141 Dokument o politici „Rodno osetljiva reforma policije u postkonfliktnim dru{tvima“ (UNIFEM i UNDP, 2007), str. 6.

84 6 Procesuiranje

učestvuju u radu Nacionalnog saveta za privredni razvoj i rad.142 Iako takvi kodeksi pona{anja nisu pravno obavezujući, imali su značajan uticaj na poslodavce i doprineli su unapređivanju politike i procedurâ na radnom mestu. U Maleziji, na primer, oko 100 preduzeća je usvojilo politike i uvelo mehanizme za žalbe u skladu sa Kodeksom postupanja u slučajevima seksualnog uznemiravanja koji je izdala Vlada. U SAD, sudovi po pravilu uzimaju u obzir smernice o pitanju seksualnog uznemiravanja koje je izdala savezna Komisija za jednake mogućnosti u zapo{ljavanju.143

Zemlje učesnice OEBS-a usvojile su Kodeks pona{anja, kojim se uređuje i jača saradnja u pitanjima Kodeks pona{anja bezbednosti. Kodeksom se potvrđuje da je sigurnost sveobuhvatan pojam koji se odnosi na OEBS-a za održavanje mira i po{tovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda svih ljudi bez razlikovanja na osnovu rase, pola, jezika ili vere. Te države takođe su se saglasile o tome da će Sekretarijatu OEBS-a vojnopolitičke aspekte podnositi godi{nje izve{taje o koracima preduzetim s ciljem sprovođenja Kodeksa. U tu svrhu, bezbednosti pripremljen je upitnik, koji je ažuriran aprila 2009. godine i koji obuhvata nekoliko oblasti, uključujući u to sprovođenje međunarodnog humanitarnog prava. Vi{e delegacija 144 iznelo je nameru da pro{iri svoje odgovore na pitanja u upitniku time {to će uključiti i informacije o ženama, miru i bezbednosti i o elementima uključenim u odluke Ministarskog saveta OEBS-a koje se odnose na Akcioni plan za unapređivanje rodne ravnopravnosti i za žene u prevenciji konflikta, upravljanju krizama i postkonfliktnoj rehabilitaciji.

6.2 Posebna odeljenja i odgovori

Uporedo sa razvojem posebnih zakona i procedura za re{avanje problema nasilja nad ženama, danas se smatra da je dobra praksa da države osnuju posebne agencije ili institucije koje se bave tim pitanjem. Te posebne agencije, na primer policijske jedinice ili specijalni sudovi, mogu da unaprede ukupnu za{titu pravâ žrtava i da povećaju delotvornost procesuiranja. Važnost tih institucija ilustrovana je primerom sa Kosova/područja pod upravom UNMIK- a. Ministarstvo pravde je 2002. godine osnovalo Jedinicu za pomoć i zastupanje žrtava kako bi „interese žrtava uvelo u pravosudni sistem i obezbedilo to da žrtve dobiju pomoć potrebnu za učestvovanje u procesu ostvarivanja pravde“. 145 Iako rad Jedinice za pomoć i zastupanje žrtava nije ograničen isključivo na žrtve nasilja nad ženama, od početka je bilo jasno da ta grupa spada u najugroženije, pa Jedinica sarađuje sa mrežom Advokati žrtava, koja je specijalizovana za rodno zasnovana krivična dela. Od svog osnivanja, Jedinica je pomogla hiljadama žrtava, a u većini slučajeva u pitanju su bili nasilje u porodici, nedozvoljene polne radnje ili trgovina ljudima. Rad Jedinice sastoji se od davanja saveta vezanih za formulisanje politike, održavanja obuke o zastupanju interesa žrtava, pružanja pomoći i podr{ke žrtvama u sudskim postupcima, kao i upućivanja u druge institucije. Žrtve mogu da dobiju sveobuhvatnu pravnu pomoć, psiholo{ku i medicinsku podr{ku, prevodilačke usluge, pomoć u obrazovanju i sme{taj u Privremenoj sigurnoj kući. Od 2005. godine, Jedinica zajedno sa preduzećem Po{ta i telekomunikacije Kosova vodi besplatnu telefonsku liniju za pomoć žrtvama rodno zasnovanog nasilja, koja predstavlja dopunu postojećoj liniji za žrtve u sklopu same Jedinice. 146

6.2.1 Policijske jedinice

U vi{e država, osnovane su posebne policijske jedinice za slučajeve različitih oblika nasilja nad ženama. Postoji izvesna nesaglasnost o tome da li te posebne policijske jedinice treba da se sastoje isključivo od žena. Osnivanje jedinice koja se sastoji samo od žena moglo bi da ima kao neželjeni efekat to da bi pitanje nasilja nad ženama postalo trivijalno ili marginalno, naročito u državama u kojima u policijskim i bezbednosnim snagama dominiraju mu{karci. Međutim, postoji saglasnost o tome da osnivanje posebno obučenih policijskih jedinica koje se bave isključivo slučajevima nasilja nad ženama predstavlja dobru praksu. Mnoge od postojećih posebnih policijskih jedinica ili policijskih stanica imaju „prvenstveno žene policajce kako bi se obezbedilo okruženje u kojem će žene lak{e podnositi prijave i biti uverene da će se po njihovim prijavama pravilno postupati“.147 Takve jedinice mogu biti posebno uspe{ne kada u slučajevima nasilja nad ženama sarađuju sa drugim stručnjacima,

142 Didri Meken, „Seksualno uznemiravanje na radu: nacionalni i međunarodni odgovori (MOR, 2005), str. 33. 143 Ibid., str. 34. 144 Kanada, Če{ka, Danska, Estonija, Finska, Nemačka, Island, Irska, Letonija, Litvanija, Holandija, Norve{ka, Portugalija, Slovačka, [vedska, [vajcarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. 145 Rodno zasnovano nasilje na Kosovu: studija slučaja (UNFPA, 2005), str. 12. 146 Besplatna telefonska linija za pomoć žrtvama trgovine ljudima“, saop{tenje za medije, 18. avgust 2005, UNMIK, može se naći na adresi http://www.stopvaw.org/Toll-free_HelpLine_for_Victims_of_Human_Trafficking.html 147 T. Denam, „Reforma policije i rod“, iz Seta instrumenata za rodna pitanja i reformu sektora bezbednosti (UN-INSTRAW/ DCAF/OSCE, 2003), str. 15.

85 kao {to su zdravstveni radnici, socijalni radnici i pravnici. U državama kao {to su Indija i Ujedinjeno Kraljevstvo, gde takve posebne policijske jedinice postoje već godinama, znatno je porastao broj žena koje prijavljuju nasilje, kao i stopa privođenja, procesuiranja i osuđujućih presuda. 148

Regionalna studija Godine 2008, Centar za planiranje i socijalne studije (Centro de Planificacion y Estudios Sociales, CEPLAES) objavio je sveobuhvatnu studiju o ženskim policijskim stanicama u četiri latinoameričke države: Brazilu, za mapiranje ženskih Ekvadoru, Nikaragvi i Peruu. Latinska Amerika bila je prvi region u svetu koji je uveo {iroku mrežu ženskih policijskih stanica u policijskih stanica. Budući da mnoge rade već 25 godina, analiza njihovog rada u praksi može da dâ korisne Latinskoj Americi podatke o njihovom nastanku i njihovoj delotvornosti u re{avanju problema nasilja nad ženama. Iako je izve{taj skoncentrisan na latinoameričke države, u njemu su korisne informacije o kontekstu u kojem ženske policijske stanice rade, o ključnim aspektima njihovog područja rada i ovla{ćenja, o saradnji sa mrežama službi socijalne za{tite i o efektima rada takvih policijskih stanica, sa posebnim osvrtom na unapređivanje pristupa ženâ pravdi i kvalitet pruženih usluga. Izve{taj se može naći na adresi http://www.ceplaes.org.ee/Acceso-Justicia/.

U osnivanju delotvornih posebnih policijskih jedinica postoje određeni izazovi. Te jedinice treba da imaju podr{ku rukovodstva i da budu integrisane u centralnu strukturu policije. Treba da se rukovode jasnom politikom i procedurama, a njihovom osoblju treba da bude obezbeđena redovna obuka. Zajedno sa vlastima Indije, UNIFEM je obavio mnogo posla kako bi u policiji bio osnovan {to veći broj „posebnih jedinica za žene i devojčice“. Za {irenje aktivnosti projekta bilo je važno uspostavljanje zvaničnog partnerstva putem Memoranduma o razumevanju između UNIFEM-a, državne vlade (posredstvom državne policije), Ministarstva za pitanja žena i dece i pokretača projekta, Instituta za dru{tvene nauke „Tata“.149 Posebne jedinice obezbeđuju integrisanu podr{ku žrtvama nasilja, uključujući u to pravne savete prilikom podno{enja krivičnih prijava, savetovanje za žrtve trauma i upućivanje u službe za podr{ku.

Jedinice za istragu Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici slučajeva nasilja u Pristup i glavni ciljevi: Kosovska policijska služba je 2004. godine pokrenula reformu strukture i kadrovske porodici popunjenosti policije kako bi delotvornije odgovorila na slučajeve nasilja u porodici. Policijska služba je ustanovila pozicije regionalnih koordinatora za nasilje u porodici i primarnih istražitelja za nasilje u porodici. Svaka policijska stanica ima dva zaposlena istražitelja za nasilje u porodici, najče{će jednu ženu i jednog mu{karca, koji čine jedinice za istragu slučajeva nasilja u porodici. Ti specijalizovani službenici postupaju po svim prijavama nasilja u porodici i sprovode istrage.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Policajci na Kosovu obavezni su da pohađaju obuku o rodnim pitanjima, pitanjima nasilja u porodici i postupcima u re{avanju takvih slučajeva, kao i o trgovini ljudima i ljudskim pravima. U sklopu programa „Bolji odgovor“, OEBS je takođe obezbedio konkretnu obuku o proceduralnim pitanjima u slučajevima nasilja u porodici, koju je tokom 2004. godine pohađalo preko 7.000 policajaca. Policajci iz jedinica za istragu slučajeva nasilja u porodici prilikom postupanja po prijavama nasilja u porodici slede posebne procedure. Na primer, policija je obučena da obezbedi mesto incidenta, oduzme oružje, razdvoji nasilnika i žrtvu, prikupi dokaze na licu mesta, obavi razgovore sa učesnicima i svedocima na licu mesta, privede nasilnika i odvede žrtvu da dobije lekarsku pomoć ili u sigurnu kuću, uz njenu saglasnost. Osim toga, istražitelji za nasilje u porodici sarađuju sa tužila{tvom prilikom izdavanja za{titnih naloga i dužni su da izvr{e privođenje u slučaju nepo{tovanja naloga.

Područje obuhvaćeno projektom: Kosovo/teritorija pod upravom UNMIK-a

Materijali, proizvodi, ishodi: Osim osnivanja gore opisanih posebnih jedinica, Kosovska policijska služba koristi se regionalnim i nacionalnim elektronskim bazama podataka radi praćenja rodno zasnovanog nasilja. Nezvanične informacije iz studije o RZN na Kosovu/području pod upravom UNMIK- a nagove{tavaju da su policajci na Kosovu počeli bolje da komuniciraju sa žrtvama nasilja i da lokalne službe, u celini, cene rad jedinicâ za istragu slučajeva nasilja u porodici.

Finansiranje: Finansira se sredstvima UNMIK-a, budžeta Kosova i OEBS-a.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Kosovska policijska služba http://www.kosovopolice.com/english/index_english.html Obuku održala Misija OEBS-a na Kosovu Tel.: +381 38 500 162; +381 38 240 100 Faks: +381 38 240 711 http://www.osce.org/kosovo/

148 Ibid. 149 „Izgradnja novih partnerstava između vlade, akademske institucije i sistema UN“, UNIFEM, može se naći na adresi http://www.unifem.org.in/Human%20Rights%20link%204.htm.

86 6 Procesuiranje

Dodatne informacije: „Istraživanje o obimu rodno zasnovanog nasilja na Kosovu i njegovog uticaja na reproduktivno zdravlje žena“, Kosovska ženska mreža (2008), može se naći na adresi http:// www.unfpakos.org/pub.htm

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Centri za prevenciju nasilja u porodici Pristup i glavni ciljevi: Ruska NVO Sodejstvije (Pomoć) pruža podr{ku ženama putem telefonske linije i službe za savetovanje u kriznim situacijama i započela je nekoliko projekata za unapređivanje odgovora na nasilje nad ženama na lokalnom nivou. Ta organizacija je 2005. godine pokrenula projekat saradnje u okviru kojeg je uspostavljen model za pobolj{avanje odnosa između organa unutra{njih poslova i NVO. Cilj projekta bio je razvoj inovativnih pristupa re{avanju problema rodno zasnovanog nasilja putem koordinacije organâ unutra{njih poslova, sudova, službi socijalne za{tite i nevladinih organizacija. Tokom druge godine projekta, centri za prevenciju nasilja u porodici koji su služili kao modeli osnovani su, u pilot-fazi, u tri policijska sektora u gradu, s ciljem jačanja kapaciteta policije i daljeg preno{enja naučenog.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: U sklopu projekta saradnje, Sodejstvije je blisko sarađivalo sa lokalnom policijom, koja je i zadužena za patroliranje određenim gradskim sektorima u Rusiji. U pitanju su policajci koji će najverovatnije saznati za slučajeve nasilja u porodici ili reagovati na njih. Organizacija je sarađivala sa policijom u osnivanju centara za prevenciju nasilja u porodici u svim sektorima grada Čeljabinska i u četiri susedna grada u regionu. Centri se sastoje od posebnih prostorija u svakoj policijskoj stanici sa informativnim {tandovima o nasilju u porodici, uključujući u to plakate i bro{ure koje je pripremila NVO, a koji govore o koracima koje treba preduzeti u slučajevima nasilja u porodici. Sodejstvije je obezbedilo obuku policajaca kako bi oni bili senzibilisani za potrebe žrtava nasilja u porodici i kako bi im bili obezbeđeni potrebni instrumenti da žrtve i njihove porodice upute u službe za podr{ku. Za vreme obuke, policajcima su predstavljeni modeli postupanja policije koji se primenjuju u drugim gradovima Rusije i u inostranstvu. Organizacija je takođe pomogla policiji u nabavci potrebne opreme, kao {to su računari.

Područje obuhvaćeno projektom: Čeljabinsk, Rusija

Materijali, proizvodi, ishodi: Sodejstvije je obezbedilo informativne {tandove u centrima za prevenciju nasilja u porodici i redovno obezbeđuje ažurirane materijale kojima se građani i policija mogu služiti u slučajevima nasilja u porodici. Godine 2007, organizovalo je regionalnu konferenciju na kojoj su policajci iz Uralskog regiona u Rusiji razmenjivali iskustva iz rada na projektu. Vi{e njih navelo je da od osnivanja centara za prevenciju nasilja u porodici ljudi dolaze da se informi{u i da slobodnije govore o slučajevima nasilja. Policija je imala mogućnost da korisnike uputi u nevladine organizacije koje nude psiholo{ko i pravno savetovanje. Policija je takođe izrazila interesovanje za to da u svakom centru angažuje dvoje–troje službenika koji bi bili zaduženi konkretno za prevenciju nasilja u porodici. Najzad, činjenica da je u projektu u celini naglasak bio na saradnji verovatno je imala uticaja na to da u gradu 2007. godine bude otvoren prvi krizni centar koji podržavaju lokalne vlasti; u tom projektu, NVO su odigrale važnu ulogu.

Finansiranje: Projekat je podržala Ambasada SAD u Rusiji putem bespovratne pomoći Komisije za razvoj demokratije, kao i lokalne i savezne javne komore, ruske javne institucije koje podržavaju inicijative građanskog dru{tva.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Sodeistvie Prospekt Lenina 61B, office 15 Chelyabinsk 454091 Russia Tel.: +8(351)264-01-95 Tel./fax: +8 (351) 265-35-02 Imejl: sodeistvieªchel.surnet.ru www.gender4.ru

Dodatne informacije: http://www.gender74.ru/ (samo na ruskom jeziku)

87 6.2.2 Sudovi

Posebne policijske jedinice omogućavaju veći broj prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama, a posebni sudovi znatno unapređuju efikasnost procesuiranja tih slučajeva, smanjuju opterećenje žrtava i povećavaju stopu osuđujućih presuda. Većina inicijativa za razvoj posebnih sudova usredsređena je na problem nasilja u porodici, a konkretnije na objedinjavanje pravnog postupka, kako krivičnog tako i građanskog, sa službama za podr{ku. Model integrisanog suda za nasilje u porodici razvijen je u SAD, a slični modeli posebnih sudova za nasilje u porodici uspostavljeni su u Australiji, Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu. [tavi{e, Ujedinjeno Kraljevstvo je 2006. godine iniciralo Program za specijalne sudove za nasilje u porodici, istovremeno sa objavljivanjem Nacionalnog priručnika u kojem su izloženi preporučeni osnovni elementi takvog specijalnog suda. Trenutno u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji 98 akreditovanih specijalnih sudova za nasilje u porodici. Priručnik za razvoj specijalnih sudova, primeri dobre prakse iz Ujedinjenog Kraljevstva i primeri obrazaca za prikupljanje podataka mogu se naći na vebsajtu Ministarstva unutra{njih poslova. 150

Sudovi za rodno Jedna važna odredba {panskog Zakona o integrisanim merama za{tite od rodno zasnovanog nasilja zasnovano nasilje u jeste osnivanje specijalnih sudova za rodno zasnovano nasilje, koji imaju nadležnost i za krivične i za građanske predmete. Zakonom je prvobitno bilo predviđeno osnivanje 17 takvih sudova u celoj [paniji, [paniji ali danas ima 83 suda koji se bave isključivo rodno zasnovanim nasiljem i jo{ 375 sudova koji se njime bave u velikoj meri, ali ne i isključivo. Op{ti cilj novog sudskog sistema jeste to da žrtvama bude obezbeđena neodložna, potpuna i delotvorna za{tita. Sudovi za rodno zasnovano nasilje imaju {iroku nadležnost i za krivične i za građanske predmete, koji se uglavnom tiču raznih aspekata porodičnog prava. Ta konkretna odredba bila je kontroverzna u vreme dono{enja zakona, jer se smatralo da je u suprotnosti sa op{tim trendom uspostavljanja specijalizovanih sudova, a ne sudova op{te nadležnosti. Međutim, zagovornici zakona istakli su da je cilj novog propisa utvrđivanje procedura koje će biti od najveće koristi žrtvama ako one odluče da ostvare za{titu na osnovu tog zakona.151

6.2.3 Komisije za istinu i pomirenje

Tranziciona pravda odnosi se na različite pristupe re{avanju {iroko prisutnog problema povredâ ljudskih prava, najče{će u državama koje su u fazi tranzicije iz konflikta ka miru i vladavini prava. Tranziciona pravda može se primenjivati uporedo sa tradicionalnim sudovima ili pristupima koji ne uključuju sudstvo. Na primer, inicijative za istinu mogu biti veoma pogodne za borbu protiv nasilja nad ženama. „Komisije za istinu orijentisane su ka pomirenju a ne ka suprotstavljanju i stoga će lak{e podstaći žrtve da pojedinačno istupe i ispričaju svoje priče; to se posebno odnosi, u teoriji, na žene žrtve ili žrtve rodno zasnovanog nasilja.“ 152 Konkretno, komisije za istinu i pomirenje kori{ćene su u slučajevima kada se problem nasilja nad ženama nije mogao adekvatno re{iti putem zvaničnih krivičnih postupaka. Komisije za istinu i pomirenje u državama kao {to su Kolumbija, Istočni Timor, Peru, Sijera Leone i Južnoafrička Republika stvorile su „priliku da se čuje glas žena, ali i da taj glas dopre do javnosti… i da seksualno nasilje nad ženama bude jasno vidljivo“. 153

Komisije za istinu i rod: U okviru Programa za rodna pitanja Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu (MCTP), sastavljen je načela, politike i operativni vodič za formiranje komisija za istinu koje se bave rodnim pitanjima, koji treba da unapredi „interakciju procesa tranzicione pravde sa ženama koje su preživele nasilje i koje traže pravdu i priznanje“. procedure Taj vodič, pod naslovom „Komisije za istinu i rodna pitanja: načela, politika i procedure“, namenjen je svima koji su uključeni u osnivanje i vođenje komisija za istinu. Vodič sadrži detaljne informacije i preporuke za rad u oblasti rodnih pitanja u svim fazama rada komisije za istinu: angažovanju osoblja, obuci, izradi opisa zadataka, izradi radnih procedura, planiranju saslu{anja, sprovođenju istraga i sastavljanju izve{taja. Ovaj set resursa zasniva se na naučenom iz iskustava komisijâ za istinu iz celog sveta i koristi se rezultatima važnih analiza koje su sprovele grupe žrtava, ženske grupe i drugi aktivisti. Vodič se može naći na adresi http://www.ictj.org/en/news/pubs/index.html.

150 http://www.homeoffice.gov.uk/crime-victims/reducing-crime/domestic-violence/. 151 Sonja Ćirinos, „Efekti razvoja proceduralnog sistema u [paniji na delotvornost procesuiranja slučajeva nasilja nad ženama“, prezentacija na Stručnom seminaru o inovativnim pristupima suzbijanju nasilja nad ženama, koji je organizovalo Odeljenje za rodna pitanja Sekretarijata OEBS oktobra 2008. godine (materijali sa Seminara mogu se preuzeti na adresi http://www.osce.org/gender/item_6_32383.html). 153 Romi Sigdvort, „Rodno zasnovano nasilje u tranziciji“ (Centar za izučavanje nasilja i pomirenje, 2008), str. 16. 153 S. Kvast, „Reforma sudstva i rod“, iz Seta instrumenata za rodna pitanja i reformu sektora bezbednosti (UN-INSTRAVV/ DCAF/OSCE, 2003), str. 24.

88 6 Procesuiranje

6.3 Razvoj kapaciteta zaposlenih u sistemu krivičnog pravosuđa i mirovnim snagama

Dono{enje strogih propisa ili osnivanje posebnih jedinica za slučajeve nasilja nad ženama nije dovoljno. Neophodno je to da zaposleni koji su zavr{ili odgovarajuću obuku pravilno i dosledno primenjuju propise. Primećeno je, čak i kada je reč o dobrim zakonima, da oni koji ih sprovode, samim načinom na koji obavljaju svoje funkcije, mogu imati uticaja na mogućnost žene da ostvari pravdu. Razvoj kapaciteta službenika odgovornih za rad na problemu nasilja nad ženama čini važan deo obaveza države da u potpunosti istraži, procesuira i kazni nasilje nad ženama. U praksi se takođe pokazalo da su neke od najplodotvornijih inicijativa one u okviru kojih ženske organizacije blisko sarađuju sa policijom, sudijama ili tužiocima u izradi i realizaciji programâ obuke i pripremi literature za rad sa žrtvama nasilja nad ženama. Nevladine organizacije igraju ključnu ulogu u obezbeđivanju perspektive ženama koje su iskusile nasilje, na taj način {to sa stručnog stanovi{ta obja{njavaju dinamiku nasilja nad ženama i uspostavljaju veze između potreba žrtava i dužnosti službenikâ u sistemu krivičnog pravosuđa. Razvoj kapaciteta kojim se unapređuju funkcije službenikâ u sistemu krivičnog pravosuđa, kao {to su policajci i sudije, takođe služi kao važna mera prevencije. Kada oni steknu ve{tine potrebne da prepoznaju rane znake nasilja, mogu blagovremeno i adekvatno da reaguju kako bi sprečili eskalaciju. Razvoj kapaciteta takođe je uspe{no primenjen u mirovnim snagama i snagama bezbednosti; po pravilu, takva obuka se organizuje sa temom sveobuhvatnog integrisanja rodne dimenzije u mirovne operacije.

Jedinica UN za dobre prakse u mirovnim operacijama i Odeljenje za mirovne operacije sastavili su Priručnik za rodna Priručnik za rodna pitanja za mirovne operacije (2004), vodič u kojem su prepoznati različiti efekti pitanja za mirovne konflikta po mu{karce i žene i važnost toga da mirovne snage budu svesne ranije diskriminacije i dru{tvenih nepravdi, ali i da im ne doprinose. U vodiču su nagla{ena najvažnija rodna pitanja operacije u svakoj funkcionalnoj oblasti mirovnih operacija i ponuđeni praktični instrumenti za planiranje i integrisanje rodnih pitanja u politiku i aktivnosti misije. Treba pomenuti to da ovaj priručnik nagla{ava rodno zasnovano nasilje kao oblast od izuzetnog značaja za sve osoblje mirovnih snaga, vojno i civilno, za političke misije i partnerske NVO koje rade u konfliktnim i postkonfliktnim sredinama. Priručnik se može naći na adresi http://pbpu.unlb.org/pbps/Pages/Public/viewprimarydoc.aspx?docid=449.

6.3.1 Obuka

Postoji vi{e pristupa delotvornoj obuci. Obuka se može izvoditi u sklopu osnovne obuke, kao {to je slučaj na policijskim akademijama, ili u obliku stručnog usavr{avanja ili obuke na radu za one sa radnim iskustvom. U svakom slučaju, jedan od ključnih faktora je to da obuka postane rutinski deo sistema obrazovanja kako bi njome bili obuhvaćeni oni koji tek počinju da rade i kako bi njene poruke bile dodatno nagla{ene kod onih koji već rade. Sadržaj takvih kurseva varira, ali, uop{teno posmatrano, oni treba da obuhvate {irok spektar tema vezanih za nasilje nad ženama i za odgovarajuća pravna pitanja (na primer, određivanje starateljstva nad decom, stanovanje i podela imovine, naknada i ekonomska podr{ka žrtvama). Obuka treba da se pozabavi i eventualnim stereotipima prisutnim kod određenih grupa službenika sistema krivičnog pravosuđa i da polaznicima omogući da bolje razumeju iskustva i potrebe žrtava. Osim unapređivanja odgovora pravnog sistema na nasilje nad ženama, jedan od efekata konkretne obuke može da bude i izgradnja poverenja između zajednice i policije 154, ili čak pravnog sistema u celini. To se naročito odnosi na manjinske zajednice ili na države u kojima od ranije postoje strah od policije i nepoverenje u nju, kao i skepticizam u pogledu pravičnosti pravnog sistema.

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Program prevencije i suzbijanja nasilja u Pristup i glavni ciljevi: Od 2000. godine, Odeljenje za demokratizaciju ODIHR/OEBS u Jermeniji, porodici Azerbejdžanu, Gruziji i Ukrajini sprovodi program čiji su ciljevi senzibilizacija pripadnikâ organâ unutra{njih poslova za problem nasilja u porodici, izgradnja kapacitetâ organâ unutra{njih poslova da aktivno deluju u prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i promovisanje saradnje između organâ unutra{njih poslova i NVO u pogledu strategijâ i merâ za suzbijanje takvih delikata.

154 „Nasilje u porodici u Evropi i Evroaziji“ (USAID, 2006), str. 6.

89 Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Putem posebnog programa obuke, osmi{ljenog u saradnji sa Saveznom policijom Austrije, organi unutra{njih poslova i sudstva (policija, tužioci i sudije) u oblasti južnog Kavkaza i u Ukrajini uče o međunarodnim standardima i preuzetim obavezama u pogledu suzbijanja nasilja u porodici i o najboljim praksama. Obuka predstavlja priliku za diskusiju o mogućim re{enjima za unapređivanje rada i organizacije institucija unutra{njih poslova i sudstva u suzbijanju nasilja u porodici. Program takođe omogućava uspostavljanje mehanizama saradnje između organâ unutra{njih poslova i sudstva, kao i između njih i lokalnih NVO. Predstavnici građanskog dru{tva vode obuke ili im prisustvuju i daju informacije o dinamici nasilja u porodici, radu sa žrtvama, prikupljanju podataka i mogućim zajedničkim aktivnostima u re{avanju tog problema.

Područje obuhvaćeno projektom: Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija i Ukrajina

Materijali, proizvodi, ishodi: Rezultat programa bila je institucionalizacija planova i programâ obuke za policajce o prevenciji i suzbijanju nasilja u porodici na nacionalnom nivou u saradnji sa lokalnim NVO (Azerbejdžan, Gruzija i Ukrajina). Ostali ishodi obuhvataju izradu nacrtâ propisâ i/ili izmenâ i dopunâ propisâ o nasilju u porodici (Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija i Ukrajina), kao i uče{će u osnivanju sigurnih kuća (Gruzija).

Finansiranje: Program se finansira sredstvima OEBS/ODIHR, a sprovodi se zajedno sa partnerima iz uključenih država.

Organizacija zadužena za sprovođenje: OSCE Office for Democratic Institutions and Human Rights – ODIHR (Kancelarija OEBS za demokratske institucije i ljudska prava – ODIHR) Aleje Ujazdowskie 19 00-557 Warsaw Poland Tel.: +48 22 520 06 00 Faks: +48 22 520 06 05 Imejl je moguće poslati preko vebsajta http://www.osce.org/odihr/contacts.html

Dodatne informacije: http://www.osce.org/item/27443.html

Vodič za VIP: Vrsta nasilja nad ženama: Svi oblici nasilja nad ženama nasilje nad ženama Pristup i glavni ciljevi: Godine 2001, Odeljenje za izučavanje zlostavljanja dece i žena Univerziteta – vizija, inovativnost grada Londona (London Metropolitan University) osmislilo je komplet materijalâ za samostalno i profesionalizam u učenje za policajce, poznat pod nazivom Vodič za VIP. Vodič se bavi trima osnovnim aspektima policijskom radu rada policije uz pomoć kojih se može transformisati način na koji organi unutra{njih poslova reaguju na nasilje nad ženama: vizijom, inovativno{ću i profesionalizmom. Vodič je istovremeno instrument za podizanje svesti za policajce i resurs za policijske instruktore.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Vodič za VIP zami{ljen je tako da ga koriste policajci u samostalnom učenju i nudi im informacije potrebne za slučajeve različitih oblika nasilja nad ženama (nasilje u porodici, uhođenje, silovanje, trgovina ženama, zločini iz časti i seksualno uznemiravanje). Vodič se sastoji od op{tih informacija, studijâ slučaja i primerâ dobre prakse u odgovoru na različite oblike nasilja nad ženama, kao i aktivnosti i kvizove koji treba da ih podstaknu na dalje razmi{ljanje. Takođe su dati i pozitivni primeri međuagencijske saradnje i instrumenti za procenu rizika i planiranje bezbednosnih mera, koji se koriste u radu sa žrtvama.

Područje obuhvaćeno projektom: Evropa

Materijali, proizvodi, ishodi: Vodič za VIP postoji u verzijama na engleskom, albanskom, rumunskom, ruskom i turskom jeziku. Verzija na engleskom jeziku može se poručiti od Odeljenja za izučavanje zlostavljanja dece i žena, a ostale se mogu preuzeti sa vebsajta Programa Saveta Evrope za policiju i ljudska prava.

Finansiranje: Program finansira Savet Evrope.

Organizacija zadužena za sprovođenje: Child and Woman Abuse Studies Unit

90 6 Procesuiranje

London Metropolitan University Ladbroke House, 62-66 Highbury Grove London N5 2AD United Kingdom Tel.: +44(0)20 7133 5014 Faks: +44 (0)20 7133 5026 Imejl: cwasuªlondonmet.ac.uk

Dodatne informacije: Odeljenje za izučavanje zlostavljanja dece i žena: www.cwasu.org Vodič za VIP – Program Saveta Evrope za policiju i ljudska prava: http:// www.coe.int/t/e/human_ rights/police/2._publications/2.2_VIP_Guide/index. asp#TopOfPage

„Obuka o rodnim pitanjima i mirovnim operacijama“, koju su osmislili Ministarstvo inostranih Obuka o rodnim poslova i spoljne trgovine Kanade (DFAIT) i Odeljenje za međunarodni razvoj Ujedinjenog Kraljevstva pitanjima i mirovnim (DFID) 2002. godine, predstavlja onlajn resurs za trodnevnu obuku o inkorporiranju rodnih pitanja u mirovne operacije i operacije podr{ke. Na vebsajtu je ponuđeno osam posebnih modula obuke operacijama za instruktore i učesnike. Svaki modul sastoji se od ciljeva učenja, materijalâ za čitanje, materijalâ za distribuciju polaznicima i vežbi. Celokupan kurs daje op{te informacije o važnosti uvođenja rodne dimenzije u {ire tokove, kao i instrumente kojima se rodna pitanja uzimaju u obzir u okviru humanitarnog prava, tokom mirovnih operacija i u postkonfliktnom periodu. U module su uključeni i efekti i uloga rodno zasnovanog nasilja. Program obuke može se naći na adresi http://www. genderandpeacekeeping.org/.

6.3.2 Priručnici, vodiči, uputstva, protokoli

Pisane smernice za službenike u sistemu krivičnog pravosuđa predstavljaju veoma delotvorno pomoćno sredstvo i sadrže preporuke koje se mogu primeniti u konkretnoj situaciji nasilja nad ženama. Takvi materijali mogu obuhvatati literaturu i priručnike pripremljene i kori{ćene za obuku. Dobri materijali te vrste kao zajedničku karakteristiku imaju to da nude jednostavne i efikasne procese za rad u slučajevima nasilja nad ženama, pripremljeni su tako da budu jednostavni i korisni i sadrže konkretne odgovore i upućivanja na druge izvore. Akademski radovi i pravna analiza mogu biti veoma korisni za bolje razumevanje nasilja nad ženama u celini, ali osnovna ideja materijala opisanih ovde jeste to da oni predstavljaju instrumente kojima se pojednostavljuje svakodnevni rad službenika koji se bave slučajevima nasilja nad ženama.

Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici Projekat „Pristup ženâ pravdi“ Pristup i glavni ciljevi: Posle lobiranja građana i pritiska međunarodnih organizacija, u Albaniji je 2007. godine usvojen zakon o prevenciji i suzbijanju nasilja u porodici. Sudovi imaju važnu ulogu u borbi protiv nasilja u porodici jer im je zakonom dato ovla{ćenje da izdaju za{titne naloge. Godine 2007, Kancelarija OEBS-a u Albaniji pokrenula je projekat „Pristup ženâ pravdi“, čiji je op{ti cilj bio unapređivanje delotvornosti pravosudnog sistema. Namera je bila da se putem projekta podigne svest o tom zakonu među pravnicima, službenicima u sudstvu, u građanskom dru{tvu i javnosti, kako bi bili obezbeđeni pristup pravdi i za{tita za žrtve nasilja u porodici, kao i gonjenje počinilaca.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Osnovne aktivnosti projekta bile su orijentisane ka zvaničnicima Vlade i službenicima organâ unutra{njih poslova i sudstva. Nekoliko stotina sudija, tužilaca, policajaca, sudskih izvr{itelja i advokata pohađalo je obuku o pravnim sredstvima predviđenim zakonom. Kancelarija OEBS objavila je uputstvo za primenu zakona o suzbijanju nasilja u porodici i distribuirala ga velikom broju pravnika, zdravstvenih radnika i nevladinih organizacija. Osim toga, jedan ekspert, u bliskoj saradnji sa pravnicima iz Albanije, pripremio je priručnik u kojem nudi smernice za sudije i sudske službenike. Taj priručnik sadrži informacije o karakteristikama nasilja u porodici, kao i tehničke smernice o proceduri izdavanja za{titnih naloga, pitanjima vezanim za dokaze i ulozi suda u prevenciji nasilja u porodici. Priručnik ima priloge sa modelima zahteva za izdavanje za{titnog naloga i drugih sudskih dokumenata. [tampani obrasci za za{titne naloge (modeli zahteva i odluka) distribuirani su velikom broju pravnika i pružalaca usluga, kao i {iroj javnosti, i od tada ih koriste i druge organizacije u Albaniji i inostranstvu. Osim toga, radi op{teg podizanja svesti o problemu nasilja u porodici, kori{ćen je veliki broj bro{ura i plakata.

Područje obuhvaćeno projektom: Albanija

91 Materijali, proizvodi, ishodi: Iako nije sprovedena formalna evaluacija, znanje o nasilju u porodici i, konkretno, o tome kako se poslužiti određenim pravnim sredstvima u celini je pobolj{ano. Nevladine organizacije kojima je obezbeđena obuka o zakonu sada pružaju pravnu pomoć uz niske tro{kove. Nezvanični podaci takođe nagove{tavaju to da se sudije u okrugu Tirana redovno koriste priručnikom kako bi bolje razumele, tumačile i primenjivale zakon o suzbijanju nasilja u porodici. Sudije su takođe uvele u svakodnevni rad „scenario“ za roči{ta u postupku izdavanja za{titnih naloga, koji je jedan od priloga uz priručnik. Magistratska {kola, u kojoj se obrazuju i buduće i sada{nje sudije, uvela je priručnik u upotrebu u kursevima porodičnog prava.

„Albanski sudski vodič o za{titnim nalozima“ i „Traženje za{tite od nasilja u porodici – priručnik“, primerci zahteva za izdavanje za{titnog naloga, sudske odluke i drugi informativni materijali mogu se naći u verzijama na engleskom i albanskom jeziku na vebsajtu OEBS-a: http://www.osce.org/ albania/documents.html?lsi=true&limit=10&grp=404

Finansiranje: Program finansiraju Kancelarija OEBS-a u Albaniji i Inicijativa USAID za zakonska prava žena.

Organizacija zadužena za sprovođenje: OSCE Presence in Albania (Kancelarija OEBS-a u Albaniji) Sheraton Tirana Hotel & Towers, lst Floor, Sheshi “Italia” Tirana Albania Tel.: +355 4 223 59 93 Faks: +355 4 223 59 94

Dodatne informacije: http://www.osce.org/albania/documents.html?lsi=true &limit=10&grp=404

Inicijativa Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje u porodici i zlostavljanje dece „Zelena knjiga“ Pristup i glavni ciljevi: Nacionalni savet sudija porodičnih sudova i sudova za maloletnike SAD je 1999. godine pripremio vodič „Delotvorne intervencije u slučajevima nasilja u porodici i zlostavljanja dece: smernice za politiku i praksu“ kako bi unapredio interakciju i saradnju porodičnih sudova i službi za suzbijanje nasilja u porodici i brigu o deci, s ciljem obezbeđivanja boljih usluga porodicama u kojima se de{ava nasilje. Nacionalni savet je re{avao konkretan problem u SAD. Iako je u približno polovini slučajeva zlostavljanja dece majka i sama žrtva nasilja u porodici, pravosudni i socijalni sistem često ne uočavaju preklapanje ovih dvaju oblika zlostavljanja. Majke se često pogre{no okrivljuju za zlostavljanje dece, a počinioci se ne pozivaju na odgovornost. Vodič je osmi{ljen tako da ojača kapacitete sudova i službi za brigu o deci i suzbijanje nasilja u porodici da se suoče sa problemom preklapanja nasilja nad ženama i nad decom.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Odeljenje za nasilje u porodici Nacionalnog saveta sudija porodičnih sudova i sudova za maloletnike sazvalo je skup sudija porodičnih sudova i stručnjaka za zlostavljanje dece i nasilje u porodici kako bi pripremili taj vodič, koji je zbog boje korica poznatiji pod nazivom „Zelena knjiga“. Vodič sadrži „sveobuhvatan skup mera osmi{ljenih tako da otklone ili smanje ogromne rizike koje zlostavljane majke, radnici na slučajevima i sudije prihvataju zbog dece“. Zahvaljujući inicijativi na saveznom nivou, Zelena knjiga je objavljena u isto vreme kada je u {est gradova započeta realizacija programa „Saradnja u borbi protiv nasilja u porodici i zlostavljanja dece“. Gradovi su dobili finansijska sredstva za sedam godina i bili su obavezni da sprovedu smernice iz Zelene knjige. Smernice se odnose na vi{e različitih institucija i agencija koje sarađuju u unapređivanju bezbednosti žena i dece, ali većina gradova uključila je velike grupe relevantnih aktera, kao {to su organi unutra{njih poslova, organi nadležni za uslovno oslobađanje, tužila{tva, zdravstvene ustanove, zastupnici dece, ustanove za mentalno zdravlje, osobe koje su pretrpele nasilje u porodici i druge grupe u zajednici. [ira inicijativa na saveznom nivou takođe je obuhvatila tehničku podr{ku i evaluaciju.

Područje obuhvaćeno projektom: SAD

Materijali, proizvodi, ishodi: Preporuke iz Zelene knjige za sudije, službe za suzbijanje nasilja u porodici i službe za brigu o deci, kao i informacije o evaluaciji i linkovi do demonstracionih sajtova, mogu se naći na vebsajtu projekta.

92 6 Procesuiranje

Finansiranje: Inicijativu su podržale savezne institucije i privatni partneri. Organizacija zadužena za sprovođenje: National Council of Juvenile and Family Court Judges – Family Violence Department (Nacionalni savet sudija porodičnih sudova i sudova za maloletnike – Odeljenje za nasilje u porodici) P.O. Box 8970 Reno, NV 89507 USA Informacije o Zelenoj knjizi i tome kako je nabaviti mogu se dobiti u SAD pozivanjem besplatnog telefonskog broja 800-52-PEACE.

Dodatne informacije: http://www.thegreenbook.info/

6.4 Pravna pomoć

Pravna pomoć može biti ključni faktor za mogućnost žene žrtve nasilja da ostvari pravdu i pristup pravnim lekovima za nasilje nad ženama. Nepoznavanje prava ženi može biti prepreka na putu ka ostvarivanju pravde. Programi čiji je cilj pravno opismenjavanje ženâ razmatrani su kao jedan od aspekata osnaživanja ili podizanja svesti u poglavlju Prevencija u prethodnom tekstu. Samo poznavanje zakona može biti nedovoljno, a žene su izložene velikom stresu, zastra{ivanju i neizvesnosti prilikom suočavanja sa nasilnicima u sudnici. To je naročito često kada žene traže izdavanje za{titnog naloga protiv supružnika ili partnera. Ženske organizacije, kao {to je Pomoć ženama (Women’s Aid) iz Irske, koja od 1994. vodi program pomoći u sudovima, uočile su da je dobro da zastupnik koji nije advokat radi sa žrtvom kako bi je pripremio za sudski postupak, pružio joj emocionalnu podr{ku, pomogao u određivanju mera bezbednosti i objasnio postupak i odluku suda.155 Neravnopravan ekonomski položaj žena je pitanje koje je povezano sa ovim i koje često dovodi do toga da žene ne mogu da priu{te pravnog zastupnika na sudu. U nekim državama, te žene imaju pravo na pravnu pomoć, koju finansira vlada ili obezbeđuju privatni advokati kao pro bono pomoć. Britanska Vlada prepoznaje presudnu ulogu pravne pomoći u okviru napora za unapređivanje pristupa žrtava pravdi. Jedan od nekoliko planova za unapređenje sistema krivičnog pravosuđa i uslugâ žrtvama jeste nedavno objavljena namera Vlade da slučajevi nasilja u porodici budu izuzeti od ograničenja u pogledu tro{kova pravne pomoći na koje pojedinac ima pravo. 156 Alternativni načini za obezbeđivanje stručne pravne pomoći ženama obuhvataju pravne klinike i angažovanje pravnih sekretara – studenata. U oba slučaja, pravni fakulteti mogu imati veoma važnu ulogu u iskorenjivanju nasilja nad ženama, kako putem obuke budućih advokata koji će steći ve{tine za rad na tom problemu, tako i putem obezbeđivanja pravne pomoći uz prihvatljive tro{kove.

Komisija Američke advokatske komore za nasilje u porodici prepoznaje činjenicu da nasilje nad Uključivanje nasilja ženama ima velikog uticaja na pravničku profesiju, te razvija resurse za unapređivanje celokupnog u porodici u planove odgovora pravnog sistema na taj problem. U publikaciji Dobro naučite svoje studente: uključivanje i programe pravnih nasilja u porodici u planove i programe pravnih fakulteta (2003) izloženo je nekoliko nastavnih oblasti u studijama prava u kojima se može obraditi nasilje u porodici, kao {to su osnovni planovi fakulteta i programi, specijalizovani seminari, klinički programi i stručna praksa u lokalnim organizacijama. Izve{taj sadrži osnovne informacije o nasilju u porodici koje svaki student prava treba da nauči, kao i načine za prevazilaženje izazova vezanih za uključivanje te teme u nastavu. Takođe su dati primeri nastavnih materijala i programa za pojedine predmete po oblastima. Iako su u izve{taju dati primeri iz studija prava u obrazovnom sistemu SAD, većina studija slučaja je op{teg karaktera i može se prilagoditi ili upotrebiti i u drugačijim obrazovnim uslovima. Izve{taj se može naći na adresi http://www.abanet.org/domviol/pubs.html.

155 Videti vebsajt organizacije Women’s Aid, http://www.womensaid.ie/index.htm 156 „U Ujedinjenom Kraljevstvu nasilje u porodici čini 16% prijavljenih slučajeva nasilja – izve{taj Vlade“, dnevni list The Guardian, 31.10.2008, može se naći na adresi http://www.guardian.co.uk/politics/2008/oct/31/domestic-violence

93 Projekat nacionalne Vrsta nasilja nad ženama: Prvenstveno trgovina ljudima, ali i nasilje u porodici

inicijative i obuke za Pristup i glavni ciljevi: Nekoliko odeljenja Američke advokatske komore 157 formiralo je savez za građansko-pravnu unapređivanje sposobnosti advokata da pružaju građanskopravnu pomoć odraslima i deci – žrtvama pomoć žrtvama trgovine ljudima. Projekat nacionalne inicijative i obuke za građanskopravnu pomoć žrtvama trgovine trgovine ljudima ljudima ima nekoliko ciljeva – da podstakne advokate na vi{e angažovanja u pro bono zastupanju žrtava trgovine ljudima, da podrži razvoj sveobuhvatne pravne pomoći u građanskim predmetima putem obezbeđivanja obuke, modela pravnih dokumenata, priručnika i drugih materijala za usmeravanje advokata u radu, da uspostavi onlajn resursni centar i da obezbedi set instrumenata i standarde za razvoj projekata pro bono pomoći u slučajevima trgovine ljudima.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Za vreme projekta, Američka advokatska komora osnovala je partnerstvo privatnog i javnog sektora sa korporacijom LeksisNeksis (davaocem pravnih podataka i informacija) iz SAD. U skladu sa svojim načelima korporativne odgovornosti, LeksisNeksis je već mnogo uradio u oblasti vladavine prava, a u ovom projektu je učestvovao obezbediv{i i resurse i ekspertizu. U sklopu projekta, Komora je u saradnji sa LeksisNeksisom održala obuku za advokate iz cele zemlje o građanskopravnim sredstvima u slučajevima trgovine ljudima. Komora je takođe objavila nekoliko priručnika za advokate i zastupnike o zadovoljavanju specifičnih potreba žrtava trgovine ljudima, odraslih i dece, u pogledu pravnih usluga. Tokom pripreme materijala za obuku i obrazovanje, organizatori projekta konsultovali su se sa NVO i zastupnicima koji se bave problemom trgovine ljudima i tražili preporuke o ključnim oblastima na koje se treba usredsrediti.

Područje obuhvaćeno projektom: SAD, ali postoji interesovanje za primenu naučenog i u drugim zemljama.

Materijali, proizvodi, ishodi: Materijali za obuku, uključujući u to modele pravnih dokumenata, praktične savete i priručnike, mogu se preuzeti sa vebsajta projekta. Na vebsajtu će uskoro biti i film o obuci, na osnovu kojeg će advokati koji pohađaju kontinuirano obrazovanje iz oblasti prava moći da ostvare bodove, ali će moći da ga koriste i drugi zastupnici. Osim toga, na vebsajtu se mogu naći i dva priručnika o zadovoljavanju potreba žrtava trgovine ljudima za pravnim uslugama, nasilju u porodici i zastupanju dece, kao i informativni pregled o kori{ćenju ve{taka.

Finansiranje: Projekat je finansiran sredstvima bespovratne pomoći Američke advokatske komore za početak rada u iznosu od 100.000 američkih dolara. Projekat se takođe oslanjao na stručno znanje, tehničku pomoć i finansijske resurse LeksisNeksisa, putem partnerstva privatnog i javnog sektora. Saradnja između ovog privatnog preduzeća i Komore znatno je doprinela uspehu projekta u celini.

Organizacija zadužena za sprovođenje: American Bar Association – Commission on Domestic Violence and Section on Individual Rights and Responsibilities (Američka advokatska komora – Komisija za nasilje u porodici i Odeljenje za individualna prava i obaveze) 740 15th Street N.W., 9th Floor Washington, D.C. 20005 USA Tel.: +1 202 662-1000 (centrala Komore) Imejl: HTCivillnfoªstaff. abanet.org

Dodatne informacije: http://www.abanet.org/domviol/tip/

Pravna pomoć u Vrsta nasilja nad ženama: Nasilje nad ženama u svim oblicima, odnosno fizičko i seksualno nasilje, nasilje u porodici, seksualna eksploatacija, dečja prostitucija, prisilna prostitucija, pretnje, tužbe za slučajevima rodno utvrđivanje očinstva i oduzimanje starateljstva nad decom i kidnapovanje. zasnovanog nasilja u uslovima konflikta Pristup i glavni ciljevi: U svom radu sa izbegličkim stanovni{tvom u Gvineji, Američki komitet za izbeglice (ARC) ustanovio je da re{avanje problema nasilja nad ženama u uslovima konflikta

157 Komisija za nasilje u porodici, Komisija za imigraciju, Inicijativa za vladavinu prava, Centar za pro bono rad, Komisija za mlade izložene riziku, Odeljenje za individualna prava i obaveze i Centar za ljudska prava.

94 6 Procesuiranje

zahteva koordiniran sistem podr{ke koji odgovara na bezbednosne, zdravstvene, psihosocijalne i pravne potrebe. Kad je uspostavljen takav sveobuhvatan međuagencijski program za prevenciju RZN, osobe koje su pretrpele nasilje počele su da dobijaju usluge koje su im pomagale u fizičkom i psiholo{kom oporavku. Posle nekog vremena, one su počele da izražavaju potrebu za pravdom, ali pravosudni sistem u Gvineji nije bio dostupan izbeglicama. Zato je ARC ustanovio klinike za pravnu pomoć u slučajevima RZN kako bi žrtvama pružio podr{ku i pomoć.

Preduzete aktivnosti/funkcionisanje projekta: Američki komitet za izbeglice je u Gvineji osnovao dve klinike za pravnu pomoć koje rade sa izbeglicama uz Liberije i Sijera Leonea. Te klinike pružaju tri osnovne usluge: obrazovanje iz oblasti zakonskih prava žena i dece; poverljivo pravno savetovanje za žene i decu i pravno zastupanje. Komitet nagla{ava da nije započeo projekte pravne pomoći dok nisu uspostavljene najosnovnije službe za prevenciju i za{titu i dok nije pridobijeno poverenje zajednice. Osobe koje su pretrpele nasilje i dalje imaju pristup tim službama dok traju sudski postupci. Pravna pomoć treba da bude ponuđena u sklopu sveobuhvatnog sistema odgovora na nasilje nad ženama. Te dve klinike obrade 400–600 slučajeva godi{nje.

Područje obuhvaćeno projektom: Prve takve klinike osnovane su u Liberiji, Sijera Leoneu i Gvineji. Set instrumenata u kojem je opisan proces osmi{ljavanja pravnih usluga u slučajevima RZN takođe je kori{ćen u radu ARC u Pakistanu i Ruandi i na Tajlandu.

Materijali, proizvodi, ishodi: Set instrumenata pod nazivom Pravna pomoć u slučajevima rodno zasnovanog nasilja: set participativnih instrumenata sadrži korake koji treba da pomognu radnicima na terenu da osmisle sveobuhvatne usluge i pravnu pomoć za žrtve rodno zasnovanog nasilja. Nagla{eno je da takve programe treba sprovoditi postepeno i na način koji uvažava osobenosti kulture, u bliskoj saradnji sa ciljnom zajednicom. Set i drugi materijali mogu se preuzeti na vebsajtu.

Finansiranje: Finansiranje programa obezbedio je Biro za stanovni{tvo, izbeglice i migracije Ministarstva inostranih poslova SAD.

Organizacija zadužena za sprovođenje: American Refugee Committee – ARC (Američki komitet za izbeglice – ARC) 430 Oak Grove Street, Suite 204 Minneapolis, MN 55403 USA Tel.: +1 612 872-7060 Faks: +1 612 607-6499 www.archq.org

Dodatne informacije: http://www.arcrelief.org/site/PageServer?pagename=programs_GBV_bookspage

95 6.5 Međunarodnopravni mehanizmi

Aktivisti se uspe{no koriste međunarodnim pravom kako bi zagovarali promene u nacionalnim pravnim sistemima. Grupe iz građanskog dru{tva uspe{no primenjuju međunarodnopravne instrumente kako bi „[vr{ile¹ pritisak na vlade da usvoje mere prevencije, iskorenjivanja i kažnjavanja nasilja nad ženama“. 158 Treba primetiti da međunarodno pravo nije koristan instrument za procesuiranje pojedinačnih slučajeva ili za ostvarivanje pravde za pojedinačne žrtve nasilja, ali da može biti veoma delotvorno u sprovođenju sistemskih promena. Na međuregionalnom i međunarodnom nivou, postoji vi{e konkretnih mehanizama od kojih svaki ima specifične oblike pomoći i postupke koje treba pažljivo razmotriti. Na vebsajtu „Zaustavimo nasilje nad ženama“ (Stop VAW – http://www.stopvaw.org) mogu se naći stranice o instrumentima za zagovaranje i međunarodnom pravu, sa informacijama o izradi strategija zagovaranja i poređenjima različitih mehanizama za{tite pravâ ženâ na međunarodnom nivou. Centar za reproduktivna prava takođe je objavio vodič za zagovaranje preko telâ UN za praćenje primene međunarodnih ugovora, koji se odnosi prvenstveno na reproduktivna i seksualna prava, ali je od značaja i za nasilje nad ženama. 159 U daljem tekstu izloženo je nekoliko značajnih slučajeva nasilja nad ženama koji su razmatrani pred međunarodnim telima i iz kojih se vidi kako se mogu izgraditi argumenti primenom međunarodnog prava. Ti slučajevi ilustruju način na koji se zagovornici pozivaju na međunarodno pravo u slučajevima kada nije bilo odgovora države.

Međunarodno pravo Godine 1992, nakon {to su socijalnu radnicu brutalno silovale kolege, a slučaj nije ni istražen ni procesuiran pred lokalnim sudom, grupa ženskih NVO u Indiji obratila se Vrhovnom sudu sa u nacionalnim zahtevom da bude sastavljen zakon o seksualnom zlostavljanju. Tvrdile su da Parlament Indije nije sudovima: seksualno doneo nikakav zakon te vrste. Zahtev se pozivao na Ustav Indije, kao i na Konvenciju o ukidanju zlostavljanje u Indiji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i preporuku 19 uz Konvenciju, koja se odnosi na nasilje nad ženama. Sud je razmotrio konkretno pitanje da li je nečinjenje države Indije u tom slučaju predstavljalo propust države da za{titi žene od seksualnog zlostavljanja i diskriminacije, {to je pravo koje je garantovano Ustavom i CEDAW-om. Sud je odlučio da rodna ravnopravnost zahteva za{titu od seksualnog uznemiravanja i sastavio set smernica koje su bile na snazi dok vlasti nisu donele propise. 160

Međunarodni sudovi: Januara 2008. godine, Evropski sud za ljudska prava postupao je u predmetu protiv Ruske Federacije u vezi sa incidentom u kojem su policajci napali, mučili i silovali jednu ženu dok su propust države da je ispitivali kao svedoka krivičnog dela. Krivični postupak je pokrenut pred ruskim sudom, ali je odgovori na nasilje odložen usled različitih proceduralnih pitanja u vezi sa istragom. Nekoliko godina kasnije, postupak nad ženama pred lokalnim sudom jo{ nije bio zavr{en. Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da je do{lo do kr{enja Konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, među čijim potpisnicama je i Rusija, odnosno da je država povredila prava žrtve time {to joj nije obezbedila delotvornu istragu i time {to su je silovali i mučili policajci, koji su državni službenici. Sud je naložio da joj država isplati naknadu {tete u iznosu od 70.000 evra. 161 Nečinjenje SAD u slučaju nasilja u porodici predmet je žalbe koju razmatra Interamerička komisija za ljudska prava (IACHR). Godine 1999, tri kćeri podnositeljke žalbe ubio je njen biv{i suprug nakon {to policija Kolorada nije sprovela zabranu pristupa koja je bila izrečena biv{em supružniku. Nakon {to je on oteo decu, podnositeljka žalbe je vi{e puta pozvala lokalnu policiju i izrazila strah da će on nauditi devojčicama. Posle nekoliko sati, biv{i suprug je ubijen kada je napao lokalnu policijsku stanicu. Tada je otkriveno da je već ubio svoje tri kćeri. Podnositeljka žalbe je podnela tužbu protiv lokalne policije, ali Vrhovni sud SAD ustanovio je da ona nije imala ustavno pravo na policijsko izvr{enje zabrane pristupa. Kada je IACHR prihvatila slučaj, to je bila prva pojedinačna žalba koju je žrtva nasilja u porodici podnela protiv SAD zbog povreda međunarodnog humanitarnog prava. 162

158 „Ni minut vi{e: kraj nasilja nad ženama“ (UNIFEM, 2003), str. 19. 159 „Prava se moraju po{tovati: vodič za zastupnike o radu telâ UN za praćenje primene sporazumâ o reproduktivnim i seksualnim pravima” (Centar za reproduktivna prava, 2002), može se naći na adresi http://www.reproductiverights.org/ pub_bo_tmb.html. 160 Ibid., str. 22 i „Ostvarivanje ravnopravnosti: sprovođenje Konvencije o ukidanju svih oblika nasilja nad ženama (UNIFEF, 1998), str. 19. 161 Predmet Maslova i Nalbandov protiv Rusije (prijava br. 839/02), presuda, Evropski sud za ljudska prava, 24.01.2008. 162 „Interamerička komisija za ljudska prava smatra SAD odgovornim za za{titu žrtava nasilja u porodici“, saop{tenje za medije, 09.10.2007, Američka unija za građanske slobode (ACLU).

96 6 Procesuiranje

Godine 2005, Komitet za ukidanje diskriminacije žena doneo je zaključke u prvom slučaju koji je Mehanizmi predviđeni razmatrao na osnovu Fakultativnog protokola uz CEDAW. Taj slučaj se dogodio u Mađarskoj kada sporazumima: nasilje je podnositeljka žalbe, žrtva nasilja u porodici, tvrdila da su njena prava na osnovu CEDAW-a povređena kada je država zanemarila svoju obavezu da je za{titi od nasilnog supruga. Podnositeljka u porodici u Mađarskoj žalbe je izložila specifičnu situaciju u Mađarskoj, gde ne postoji mehanizam za{titnog naloga, a krivični postupak traje dugo i nasilnik se najče{će ne kažnjava. Komitet je utvrdio da su prava podnositeljke žalbe povređena time {to država nije ispunila svoju dužnost da joj obezbedi delotvornu za{titu od ozbiljnih opasnosti po njeno fizičko i mentalno zdravlje. Komitet je izdao vi{e preporuka Mađarskoj, uključujući u to i neodložne mere kojima se garantuje bezbednost podnositeljke žalbe i njene dece, obezbeđivanje pristupa sigurnom sme{taju za žrtvu, obezbeđivanje maksimalne zakonske za{tite svih žrtava nasilja u porodici, izradu strategije za re{avanje problema nasilja u porodici, obezbeđivanje obuke za službenike krivičnog pravosuđa i izradu programa podr{ke žrtvama i programa rehabilitacije počinilaca. Odluka Komiteta posebno je značajna jer je njom jasno utvrđeno to da nasilje u porodici predstavlja oblik diskriminacije i da su države dužne da ispunjavaju sve obaveze iz CEDAW-a u vezi sa nasiljem nad ženama. 163

163 Stavovi Komiteta za ukidanje diskriminacije žena, saop{tenje br. 2/2003, predmet gđa A. T. protiv Mađarske, 26.01.2005.

97 7 Zaključak Iskorenjivanje nasilja nad ženama je proces za koji su potrebni politička volja, adekvatni resursi i udruženi dugoročni napori većeg broja aktera iz različitih sektora, koji obuhvataju zakonodavnu reformu, reformu sektora bezbednosti, za{titu ljudskih prava i zagovaranje prava žrtava, rad na demokratizaciji i javno zdravlje. Kao {to se vidi u ovom zborniku, inicijative čiji je cilj prevencija nasilja nad ženama, za{tita žrtava i gonjenje počinilaca mogu se javiti u različitim, ali jednako delotvornim oblicima. Zajedničke karakteristike koje leže u osnovi dobrih praksi obuhvataju nalaženje kreativnih re{enja za jedan univerzalni problem, sprovođenje održivih aktivnosti i usredsređivanje na one intervencije kojima se postižu stvarni efekti. U ovom zborniku istaknuti su brojni projekti, od kojih su neki veoma ograničeni a neki {iri, koje su sprovodile vladine agencije, nevladine organizacije, međuvladine agencije kao {to je OEBS, kao i neka privatna preduzeća, ili partnerstva tih aktera, {to je bio slučaj kod mnogih uspe{nih projekata. Srž ovog zbornika su dobre prakse na području OEBS-a, ali ova bogata zbirka materijala o radu na suzbijanju nasilja nad ženama može biti od velike koristi i drugim područjima. I dalje, OEBS je potpuno posvećen borbi protiv nasilja nad ženama. Strukture OEBS-a i zemlje učesnice obavezale su se na intenziviranje napora u toj oblasti. Nadamo se da će informacije u ovom zborniku biti korisne u tom radu i da će inspirisati one koji osmi{ljavaju strategije i programe borbe protiv nasilja nad ženama, da će pružiti odgovore, ohrabrenje i smernice za konsolidovanje postojećih delotvornih pristupa i razradu novih.

99 Prilog: Indeks resursa i praktičnih postupaka Uvod 9

- Primeri zbornikâ dobrih praksi o NNŽ (resurs) 12

Razumevanje NNŽ: istraživanje i evaluacija 21

- Resursi o statističkim podacima za rodno zasnovano nasilje (resurs) 21

Prikupljanje podataka - Baza podataka o nasilju nad ženama (resurs) 21

Analiza iskustava i potrebâ žrtava - Glasovi žrtava (praksa) 23 - Etička i bezbednosna preporuka za istraživanje o NNŽ (resurs) 23

Praćenje i posmatranje - Tragom pravosudnog sistema: „Uticaj krivičnog pravosuđa u Gautengu 24 na smanjivanje broja slučajeva silovanja“ (praksa)

Analiza budžeta - Rodno osetljivo budžetiranje (resurs) 27

Prevencija 31

Kampanje za podizanje svesti - Alati za podizanje svesti i komunikaciju (resurs) 31

Globalne kampanje - Kampanje UN o nasilju nad ženama (resurs) 32 - [esnaest dana borbe protiv rodno zasnovanog nasilja (praksa) 32 - Kampanja „Zaustavimo nasilje nad ženama“ (resurs) 33

Kampanje na regionalnom nivou - Kampanja „Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici“ (resurs) 34

Kampanje na nacionalnom nivou - Kampanje podizanja svesti u Francuskoj (praksa) 34 - Kampanja nulte tolerancije (praksa) 35 - Prava žena su ljudska prava (praksa) 35 - Gole činjenice (praksa) 36

Lokalne i lokalizovane kampanje - Žene u crnom (praksa) 37 - Projekat „Clothesline“ (praksa) 37 - Aviokompanije u borbi protiv seksualnog turizma u koji su uključena deca (praksa) 38 - Korporativna alijansa za okončanje partnerskog nasilja (praksa) 39

Pružanje ruke ženama/pravna - Kako reći „ne“ svom {efu (praksa) 40 pismenost/osnaživanje žena - DOSTA JE BILO (praksa) 41

Rad sa kreatorima politike - Rodna ravnopravnost?! (praksa) 41 - Borba protiv nasilja u porodici jačanjem javnih mehanizama i pravnog okvira na 42 nacionalnom nivou (praksa) - Saradnja žena gradonačelnika (praksa) 43

Obuka za zaposlene u medijima - Instrumenti za medije prilikom izve{tavanja o nasilju u porodici (praksa) 44 - Komplet materijala za medije: Činjenice o Rezoluciji 1325 Saveta bezbednosti 44 Ujedinjenih nacija (praksa)

Rad sa mu{karcima i dečacima - Udruženje MenEngage i Promundo (resurs) 45 - Kampanja „Bela traka”(praksa) 46 - Kampanje „Vaspitavanje dečaka da postanu mu{karci“ i „Očevi osnivači“ (praksa) 46 - Program „Mu{karci u borbi za pravdu“, Regionalna mreža mu{karaca udruženih 47 protiv nasilja na rodnoj osnovi (praksa) - Broj do tri: ti, ona, tvoja porodica. Izvuci iz sebe ono najbolje. 48 Kampanja „Zaustavimo nasilje” (praksa) - Heroji časti (praksa) 49 - Propagandna kampanja „Zaustavite nasilje nad ženama!“ (praksa) 49 - Kampanja Euro 08 protiv trgovine ženama (praksa) 50

101 Rad sa mladima - Rodna ravnopravnost je važna: priručnik o nasilju na rodnoj osnovi među mladim 51 ljudima (resurs) - „Pravo na život bez nasilja“ i „Ima{ 100% pravo na nenasilje“(praksa) 51 - Slučajevi silovanja u emotivnoj vezi kod mladih žena i razvoj dobre prakse podr{ke i 52 prevencije (praksa) - Kampanja „Slu{ajte glasnije“(praksa) 53 - Projekat „Ne trgovini ljudima“(praksa) 54

Animiranje zajednice - Odgovori zajednice na nasilje u porodici i trgovinu ženama (praksa) 55 - Bezbedni gradovi: nasilje nad ženama i javna politika (praksa) 56

Za{tita i pomoć 59

Neposredna pomoć i pružanje usluga - Put za bekstvo: od ulice do nezavisnosti (praksa) 60

Sveobuhvatne i specijalizovane usluge - Žene iz ruralnih oblasti Kirgistana protiv nasilja (praksa) 61 - Istinite priče (praksa) 62 - Sveobuhvatna nega za žrtve silovanja u zdravstvenim centrima (praksa) 63

Planiranje bezbednosti i pomoć pri - Plan reintegracije za žrtve trgovine ljudima: dobra praksa i preporuke (resurs) 64 reintegraciji

Izgradnja kapaciteta pružalaca usluga - ProTrain (praksa) 64 - Babice pomažu žrtvama (praksa) 65

Krizni centri, sigurne kuće, centri za - Vi{e od krova nad glavom i Daleko od nasilja (resurs) 66 „sve usluge na jednom mestu - Svetska konferencija o sigurnim kućama za žene (resurs) 66 - Medica Zenica, Bosna i Hercegovina (praksa) 67 - Centar Umid, Uzbekistan (praksa) 67 - Referalni centri za seksualne napade, UK (praksa) 68 - Centri za porodično-pravnu za{titu, SAD (praksa) 68

Koordinirani odgovor zajednice/referalni - Set instrumenata za suzbijanje nasilja nad ženama (resurs) 69 mehanizmi - Nacionalni referalni mehanizmi: udruženim naporima za{tititi prava žrtava 69 trgovine ljudima (resurs) - Intervencije u okviru humanitarnih aktivnosti u slučaju rodno-zasnovanog nasilja (resurs) 69 - Prekipelo (praksa) 70 - Standardne operativne procedure (praksa) 71

Ekonomsko osnaživanje - Moldavija: Inicijativa za suzbijanje trgovine ljudima i nova perspektiva za žene (praksa) 72 - IMAGE – Intervencija putem mikrofinansiranja za borbu protiv SIDE i rodnu 73 ravnopravnost (praksa)

Programi za počinioce - Odbaciti nasilje: Program za mu{karce – počinioce nasilja u porodici (resurs) 74 - Rispekt: Nacioalna asocijacija za programe za počinioce nasilja u porodici i 74 pomoćne službe podr{ke (praksa)

Procesuiranje 77

- Unapređivanje krivičnog pravosuđa i reforma sektora bezbednosti (resurs) 77

Zakoni i politike - Sastanak grupe eksperata sa temom dobre prakse u oblasti propisa o nasilju nad 78 ženama (resurs)

Unapređivanje zakona i usvajanje - Modeli zakona o suzbijanju nasilja nad ženama (resurs) 79 posebnih propisa

Studije slučajeva dobre prakse u - Austrija (praksa) 80 zakonodavstvu - Ruanda (praksa) 80 - [panija (praksa) 81 - Turska (praksa) 81

102 Akcioni planovi - Nemačka: drugi Akcioni plan za suzbijanje nasilja nad ženama (praksa) 82 - Obezbeđivanje ravnopravnosti, davanje rodne dimenzije miru: vodič za politiku 83 planiranja za žene, mir i bezbednost (resurs) - Nasilje nad ženama nije vi{e porodična stvar (praksa) 83

Kodeksi pona{anja i interne politike - Projekat primene Kodeksa pona{anja (praksa) 84 - Kodeks pona{anja OEBS-a za vojnopolitičke aspekte bezbednosti (praksa) 85

Posebna odeljenja i odgovori

- Policijske jedinice - Regionalna studija za mapiranje ženskih policijskih stanica u Latinskoj Americi (resurs) 86 - Jedinice za istragu slučajeva nasilja u porodici (praksa) 86 - Centri za prevenciju nasilja u porodici (praksa) 87

- Sudovi - Sudovi za rodno zasnovano nasilje u [paniji (praksa) 88

- Komisije za istinu i pomirenje - Komisije za istinu i rod: načela, politike i procedure (resurs) 88

Razvoj kapaciteta zaposlenih u sistemu - Priručnik za rodna pitanja za mirovne operacije (resurs) 89 krivičnog pravosuđa i mirovnim snagama

- Obuka - Program prevencije i suzbijanja nasilja u porodici (praksa) 89 - Vodič za VIP: nasilje nad ženama – vizija, inovativnost i profesionalizam u 90 policijskom radu (praksa) - Obuka o rodnim pitanjima i mirovnim operacijama (resurs) 91

- Priručnici, vodiči, uputstva, protokoli - Projekat „Pristup ženâ pravdi“ (praksa) 91 - Inicijativa „Zelena knjiga“ (praksa) 92

Pravna pomoć - Uključivanje nasilja u porodici u planove i programe pravnih fakulteta (resurs) 93 - Projekat nacionalne inicijative i obuke za građansko-pravnu pomoć žrtvama 94 trgovine ljudima (praksa) - Pravna pomoć u slučajevima rodno zasnovanog nasilja u uslovima konflikta (praksa) 94

Međunarodnopravni mehanizmi - Međunarodno pravo u nacionalnim sudovima: seksualno zlostavljanje u Indiji (praksa) 96 - Međunarodni sudovi: propust države da odgovori na nasilje nad ženama (praksa) 96 - Mehanizmi predviđeni sporazumima: nasilje u porodici u Mađarskoj 97

103 104

Основные сведения
Тип документа book
Дата принятия
Источник ОБСЕ